Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Zakon o krivičnom postupku – (Sl. l. br. 4/77, 36/77, 13/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90), te (“Narodne novine”, br. XX/91, XX/92, XX/93-pročišćeni tekst, XX/93-ispr, XX/94-(USRH), 25/94-(USRH), XX/96, XX/97 - prestaje važiti čl. 504. Zakona o kaznenom postupku, osim odredbi glave XXX. i XXXI.)
označi tražene riječi printaj stranicu
34 21.04.1993 Zakon o krivičnom postupku

ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO ZASTUPNIČKOG DOMA SABORA

Na temelju članka 42.L20321 Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 91/92), Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, na sjednici 22. ožujka 1993. godine utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku.

Pročišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku obuhvaća Zakon o krivičnom postupkuL20323 ("Narodne novine", br. 53/91.), te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 91/92., u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Klasa: 740-02/92-01/92

Zagreb, 22. ožujka 1993.

Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske

Ante Klarić, dipl. iur., v. r.


ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU

(pročišćeni tekst)

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

Glava I.

OSNOVNA NAČELA

Članak 1.

(1) Ovaj Zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nevin ne bude osuđen, a da se krivcu izrekne krivična sankcija uz uvjete koje predviđa krivični zakon i na temelju zakonito provedenog postupka.

(2) Prije donošenja pravomoćne presude okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj Zakon.

Članak 2.

Krivičnu sankciju može počinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden prema ovom Zakonu.

Članak 3.

Nitko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne bude utvrđeno pravomoćnom presudom.

Članak 4.

(1) Okrivljenik već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe.

(2) Okrivljeniku se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

Članak 5.

U krivičnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uvedeni drugi jezik ili pismo.

Članak 6.

Strani državljanin koji je lišen slobode može upućivati sudu podneske na svom jeziku, a u ostalim slučajevima - pod uvjetom reciprociteta.

Članak 7.

(1) Krivični postupak vodi se na jeziku koji je u službenoj uporabi u sudu.

(2) Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvođenju istražnih ili drugih sudskih radnji ili na glavnoj raspravi upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavna rasprava ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno provođenje onoga što ona, odnosno drugi iznosi, te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala.

(3) O pravu na prevođenje poučit će se osoba iz stavka 2. ovoga članka, koja se može odreći tog prava ako zna jezik na kojemu se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je dana ta pouka i izjava učesnika.

(4) Prevođenje obavlja tumač.

Članak 8.

(1) Pozive, odluke i druge sudske podneske upućuje sud na jeziku naroda koji je u službenoj uporabi u sudu.

(2) Ako je u sudu u službenoj uporabi i jezik manjina, sud će na tom jeziku dostavljati sudske podneske osobama koje su pripadnici te manjine, a u postupku su se služile tim jezikom. Te osobe mogu zahtijevati da im se podnesci dostavljaju na jeziku na kojemu se vodi postupak.

(3) Okrivljeniku koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi dostavit će se i prijevod podnesaka iz stavka 1. ovoga članka na jeziku kojim se služi u postupku.

Članak 9.

Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili od druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje odnosno kakvu drugu izjavu.

Članak 10.

(1) Okrivljenik ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega će sam izabrati iz reda odvjetnika.

(2) Ako okrivljenik sam ne uzme branitelja, sud će radi osiguranja obrane postaviti okrivljeniku branitelja kad je to određeno ovim Zakonom.

(3) Okrivljeniku se mora osigurati dovoljno vremena za spremanje obrane.

Članak 11.

Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnove lišena slobode ima pravo da bude rehabilitirana, pravo na naknadu štete iz državnog proračuna Republike Hrvatske te druga prava utvrđena zakonom.

Članak 12.

Okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu radnju u postupku, ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja joj prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje.

Članak 13.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti·svaku zloupotrebu prava što pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Članak 14.

(1) Sud i državna tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

(2) Oni su dužni s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i činjenice koje mu idu u korist.

Članak 15.

Pravo suda i državnih tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Članak 16.

(1) Krivični postupak pokreće se na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

(2) Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj jest javni tužitelj, a za djela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj jest privatni tužitelj.

(3) Ako javni tužitelj nađe da nema osnova za pokretanje ili produljenje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećenik kao tužitelj uz uvjete određene ovim Zakonom.

Članak 17.

Javni je tužitelj dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.

Članak 18.

(1) U krivičnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu.

(2) U prvostepenim sudovima za lakša krivična djela sudi sudac pojedinac.

Članak 19.

Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drugačije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira nato je li postala pravomoćna.

Članak 20.

(1) Ako primjena krivičnog zakona ovisi o prethodnom rješenju, kakva pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, sud koji sudi u krivičnom predmetu može sam riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja od krivičnog suda ima učinak samo na krivični predmet o kojem taj sud raspravlja.

(2) Ako je o takvu prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, takva odluka ne veže krivični sud što se tiče ocjene je li počinjeno određeno krivično djelo.

Glava II.

NADLEŽNOST SUDOVA

1. Stvarna nadležnost i sastav sudova

Članak 21.

(1) U prvom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od jednog suca i dvojice sudaca porotnika - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine u prvostepenom sudu sudi sudac pojedinac.

(2) U drugom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od trojice sudaca - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kad sudi u drugom stupnju na raspravi, vijeće je sastavljeno od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika.

(3) U trećem stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca.

(4) Radnje u istrazi obavlja sudac prvostepenog suda (istražni sudac).

(5) Predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu.

(6) Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog suca i drugih rješenja kad je to određeno ovim Zakonom, donose odluke u prvom stupnju izvan glavne rasprave, provode postupak, donose presudu po odredbama članka 507. stavka 2. do 6.·ovoga Zakona i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u ovom ili u drugom zakonu.

(7) Sud odlučuje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u vijeću sastavljenom od pet sudaca ako je riječ o krivičnom djelu za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijeću sastavljenom od trojice sudaca - ako je riječ o krivičnom djelu za koje je propisana blaža kazna.

(8) Sud odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u vijeću sastavljenom u skladu sa zakonom.

(9) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, sudovi višeg stupnja odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudaca i u slučajevima koji nisu predviđeni u prethodnim stavcima ovoga članka.

2. Mjesna nadležnost

Članak 22.

(1) Mjesno je nadležan u pravilu sud na čijem je području krivično djelo počinjeno ili pokušano.

(2) Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište,

(3) Ako je krivično djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili je neizvjesno na kojem je području počinjeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvom podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

Članak 23.

Ako je krivično djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kome se brod odnosno zrakoplov prvi put zaustavi.

Članak 24.

(1) Ako je krivično djelo počinjeno tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan u inozemstvu, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.

(2) Ako prema zakonu odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud mjesta u kome sastavljač ima prebivalište ili sud mjesta gdje se odigrao događaj na koji se spis odnosi.

(3) Odredbe prethodnih stavaka na odgovarajući će se način primijeniti i ako je spis ili izjava objavljena preko radija ili televizije.

Članak 25.

(1) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište.

(2) Ako je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.

(3) Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ni prebivalište ili boravište okrivljenika, ili su oba izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području okrivljenik uhvati ili se sam prijavi.

Članak 26.

Ako je osoba počinila krivična djela u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo počinjeno u Republici Hrvatskoj.

Članak 27.

Ako se prema odredbama ovoga Zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će provesti postupak.

3. Spajanje i razdvajanje postupka

Članak 28.

(1) Ako je ista osoba okrivljena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži, a za neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak; a ako postupak još nije započet sud kome je prvom podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

(2) Prema odredbama stavka 1. ovoga članka određuje se nadležnost i ako je oštećenik istovremeno počinio krivično djelo prema okrivljeniku.

(3) Za suizvršitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.

(4) Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je, u pravilu, i za suučesnike, prikrivače, osobe koje su pomogle počinitelju nakon izvršenja krivičnog djela te za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela ili počinitelja.

(5) U svim slučajevima iz prethodnih stavaka provest će se, u pravilu, jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.

(6) Sud može odlučiti da se provede jedinstven postupak i donese jedna presuda i kad je više osoba okrivljeno za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od tih krivičnih djela nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstven postupak može se provesti samo pred višim sudom.

(7) Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više krivičnih djela ili protiv više osoba za isto krivično djelo.

(8) O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. Protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba.

Članak 29.

(1) Sud koji je prema članku 28.#clanak28 ovoga Zakona nadležan može iz važnih razloga ili iz razloga svrsishodnosti do završetka glavne rasprave odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih okrivljenika razdvoji i posebno dovrši ili preda drugome nadležnom sudu.

(2) Rješenje o razdvajanju postupka donosi nadležni sud nakon saslušanja javnog tužitelja kad se krivični postupak vodi na njegov zahtjev.

(3) Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopuštena žalba.

4. Prenošenje mjesne nadležnosti

Članak 30.

(1) Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome obavijestiti neposredno viši sud koji će nakon saslušanja javnog tužitelja, kad se postupak vodi na zahtjev javnog tužitelja, odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području.

(2) Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

Članak 31.

(1) Sud određen zakonom može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

(2) Rješenje prema stavku 1. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog istražnog suca, suca pojedinca ili predsjednika vijeća ili na prijedlog javnog tužitelja koji postupa pred sudom koji odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti kad se krivični postupak vodi na zahtjev javnog tužitelja.

5. Posljedice nenadležnosti i sukob nadležnosti

Članak 32.

(1) Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, te čim primijeti da nije nadležan, oglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja uputiti predmet nadležnom sudu.

(2) Ako u tijeku glavne rasprave sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće predmet dostaviti tom sudu nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.

(3) Nakon što optužnica postane pravomoćna, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nadležnosti.

(4) Nenadležni sud dužan je poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

Članak 33.

(1) Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(2) Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

Članak 34.

(1) Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.

(2) Prije nego što donese rješenje u povodu sukoba nadležnosti, sud će zatražiti mišljenje javnog tužitelja koji je nadležan da postupa pred tim sudom kad se krivični postupak vodi na zahtjev jednog tužitelja. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(3) Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti sud može istovremeno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako je udovoljeno uvjetima iz članka 31.#clanak31 ovoga Zakona.

(4) Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki je od njih dužan poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode.

G 1 a v a III.

IZUZEĆE

Članak 35.

Sudac ili sudac porotnik ne može obavljati sudske dužnosti:

1) ako je oštećen krivičnim djelom;

2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja;

3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika;

4) ako je u istome krivičnom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenika odnosno tužitelja ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak;

5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom;

6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

Članak 36.

(1) Sudac ili sudac porotnik čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz članka 35.#clanak35 točke 1. do 5. ovoga Zakona dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca tog suda, a ako to nije moguće, zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu.

(2) Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće (članak 35. točka 6.), obavijestit će o tome predsjednika suda.

Članak 37.

(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke.

(2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavne rasprave, a ako su za razlog izuzeća iz članka 35.#clanak35 točke 1. do 5. ovoga Zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.

(3) Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu.

(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa odnosno suca višeg suda.

(5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovno navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.

Članak 38.

(1) O zahtjevu za izuzeće iz članka 37.#clanak37 ovoga Zakona odlučuje predsjednik suda.

(2) Ako se traži izuzeće samo predsjednika suda, ili predsjednika suda i suca ili suca porotnika, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluku o izuzeću donosi opća sjednica toga suda.

(3) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca, suca porotnika odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izviđaji.

(4) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijediti posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje donešeno nakon podignute optužbe - onda samo žalbom na presudu.

(5) Ako je zahtjev za izuzeće iz članka 35.#clanak35 točke 6. ovoga Zakona podnešen nakon početka glavne rasprave ili ako je postupljeno protivno odredbama članka 37.#clanak37 stavka 4. i 5. ovoga Zakona, zahtjev će se odbaciti u cijelosti odnosno djelomično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnoj raspravi - vijeće. U donošenju tog rješenja može sudjelovati sudac čije se izuzeće traži.

Članak 39.

Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o izuzeću iz članka 35.#clanak35 točke 6. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Članak 40.

(1) Odredbe o izuzeću sudaca i sudaca porotnika na odgovarajući će se način primjenjivati i na javne tužitelje i osobe koje su na temelju zakona o javnom tužiteljstvu ovlaštene da javnog tužitelja zastupaju u postupku, zapisničare, tumače i stručne osobe a i na vještake ako za njih nije što drugo određeno (članak 234.).

(2) Javni tužitelj odlučuje o izuzeću osoba koje su na temelju zakona o javnom tužiteljstvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku. O izuzeću javnog tužitelja odlučuje neposredno viši javni tužitelj. O izuzeću javnog tužitelja Republike Hrvatske odlučuje kolegij zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske.

(3) O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudac.

(4) Kad ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova poduzimaju istražne radnje na temelju ovoga Zakona, o njihovu izuzeću odlučuje istražni sudac. Ako pri poduzimanju tih radnji sudjeluje zapisničar, o njegovu izuzeću odlučuje službena osoba koja poduzima radnju.

Glava IV.

JAVNI TUŽITELJ

Članak 41.

(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužitelja jest gonjenje počinitelja krivičnih djela.

(2) Za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti javni je tužitelj nadležan:

1) da poduzima potrebne mjere u vezi s otkrivanjem krivičnih djela i pronalaženjem počinitelja i radi usmjeravanja prethodnog krivičnog postupka;

2) da zahtijeva provođenje istrage;

3) da podiže i zastupa optužnicu, odnosno optužni prijedlog pred nadležnim sudom;

4) da podnosi žalbe protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanredne pravne lijekove protiv pravomoćnih sudskih odluka.

(3) Javni tužitelj obavlja i druge radnje određene ovim Zakonom.

Članak 42.

Mjesna nadležnost javnog tužitelja određuje se prema odredbama koje vaze za nadležnost suda onog područja za koje je tužitelj postavljen.

Članak 43.

Kad postoji opasnost od odgode, radnje u postupku poduzet će i nenadležni javni tužitelj, ali o tome mora odmah obavijestiti nadležnoga javnog tužitelja.

Članak 44.

Javni tužitelj poduzima sve radnje u postupku za koje je prema zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona o javniom tužiteljstvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku.

Članak 45.

Sukob nadležnosti između javnih tužitelja rješava zajednički neposredno viši javni tužitelj.

Članak 46.

Javni tužitelj može odustati od zahtjeva za gonjenje do završetka glavne rasprave pred prvostepenim sudom, a pred višim sudom - u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu.

Glava V.

OŠTEĆENIK I PRIVATNI TUŽITELJ

Članak 47.

(1) Za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi tužba se podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je osoba ovlaštena na podnošenje privatne tužbe saznala za krivično djelo i počinitelja.

(2) Ako je podignuta privatna tužba zbog krivičnog djela uvrede, okrivljenik može do završetka glavne rasprave i nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka podići tužbu protiv tužitelja koji mu je uvredu vratio (protutužba). U takvu slučaju sud donosi jednu presudu.

(3) Ako se u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenik obratio radi posredovanja mirovnom vijeću, ili drugome samoupravnom sudu ovlaštenom za posredovanje u mirenju, rok za podnošenje privatne tužbe počinje teći od dana kad je postupak pred samoupravnim sudom završen, a ako postupak nije završen u roku od tri mjeseca - protekom tog roka. Ako je u postupku pred samoupravnim sudom došlo do izmirenja, oštećenik gubi pravo na podnošenje privatne tužbe.

Članak 48.

(1) Privatna tužba podnosi se nadležnom sudu.

(2) Kad je oštećenik podnio krivičnu prijavu, a u tijeku postupka utvrdi se da je riječ o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava će se smatrati pravovremenom privatnom tužbom ako je podnesena u roku predviđenom za privatnu tužbu.

Članak 49.

(1) Za maloljetnike i osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti privatnu tužbu podnosi njihov zakonski zastupnik.

(2) Maloljetnik koji je navršio šesnaest godina života može i sam podnijeti privatnu tužbu.

Članak 50.

Ako privatni tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje privatne tužbe ili u tijeku postupka, njegov bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca nakon njegove smrti podnijeti tužbu, odnosno dati izjavu da postupak nastavljaju.

Članak 51.

Ako je krivičnim djelom oštećeno više osoba gonjenje će se poduzeti, odnosno nastaviti po privatnoj tužbi svakog oštećenika.

Članak 52.

Privatni tužitelj može svojom izjavom sudu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tužbe do završetka glavne rasprave. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu.

Članak 53.

(1) Ako privatni tužitelj ne dođe na glavnu raspravu iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od tužbe, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno (članak 429.).

(2) Predsjednik vijeća dopustit će povrat u prijašnje stanje privatnom tužitelju koji iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavnu raspravu ili da pravovremeno obavijesti sud o promjeni adrese ili boravišta ako u roku od osam dana nakon prestanka smetnje podnese molbu za povrat u prijašnje stanje. ·

(3) Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(4) Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.

Članak 54.

(1) Oštećenik i privatni tužitelj imaju pravo u tijeku istrage upozoriti na sve činjenice i predlagati dokaze koji su od važnosti za utvrđivanje krivičnog djela, pronalaženje počinitelja krivičnog djela i utvrđivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva.

(2) Na glavnoj raspravi oni imaju pravo predlagati dokaze, postavljati pitanja optuženiku, svjedocima i vještacima te iznositi primjedbe i objašnjenja što se tiče njihovih iskaza, pa i davati druge izjave i stavljati druge prijedloge.

(3) Oštećenik, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj imaju pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz. Njima se iznimno može privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa odnosno razgledanje predmeta ako to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje, ali za oštećenika kao tužitelja i privatnog tužitelja to uskraćivanje može trajati samo dok ne budu obaviješteni da je istraga završena (članak 167.). Oštećeniku se može uskratiti razmatranje spisa i dok ne bude saslušan kao svjedok. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba vijeću (članak 21. stavak 6.) koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Istražni sudac i predsjednik vijeća upoznat će oštećenika i privatnog tužitelja s pravima navedenim u stavku 1. do 3. ovoga članka.

Članak 55.

(1) Kad javni tužitelj nađe da nema osnova de poduzme gonjenje za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema osnova da poduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih suučesnika, dužan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti gonjenje. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustanka javnog tužitelja od gonjenja.

(2) Oštećenik ima pravo poduzeti odnosno nastaviti gonjenje u roku od osam dana otkad je primio obavijest iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako je javni tužitelj odustao od optužnice, oštećenik može, preuzimajući gonjenje, ostati pri podignutoj optužnici ili podići novu.

(4) Oštećenik koji nije obaviješten da javni tužitelj nije poduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kad je javni tužitelj odbacio prijavu odnosno od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka.

(5) Kad javni tužitelj odnosno sud obavještava oštećenika da može poduzeti gonjenje, dostavit će mu i pouku koje radnje može poduzeti radi ostvarivanja tog prava.

(6) Ako oštećenik kao tužitelj umre u tijeku trajanja roka za poduzimanje gonjenja ili u tijeku trajanja postupka, njegov bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti poduzeti gonjenje odnosno dati izjavu da postupak produžuju.

Članak 56.

(1) Kad javni tužitelj odustane od optužnice na glavnoj raspravi, oštećenik je dužan odmah se izjasniti hoće li nastaviti gonjenje. Ako oštećenik ne prisustvuje glavnoj raspravi, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da ne želi nastaviti gonjenje.

(2) Predsjednik vijeća prvostepenog suda dopustit će povrat u prijašnje stanje oštećeniku koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći na glavnu raspravu na kojoj je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka javnog tužitelja od optužnice, ako oštećenik u roku od osam dana od primitka presude podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da nastavlja gonjenje. U tom slučaju zakazat će se ponovno glavna rasprava i presudom donesenom na temelju nove glavne rasprave ukinut će se prijašnja presuda. Ako uredno pozvani oštećenik ne dođe na novu glavnu raspravu, ostaje na snazi prijašnja presuda. Odredbe članka 53.#clanak53 stavka 3. i 4. ovoga Zakona primijenit će se i u tom slučaju.

Članak 57.

(1) Ako oštećenik u zakonskom roku ne pokrene ili ne nastavi gonjenje, ili ako oštećenik kao tužitelj ne dođe na glavnu raspravu iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od gonjenja.

(2) Ako oštećenik kao tužitelj ne dođe na glavnu raspravu na koju je bio uredno pozvan, primijenit će se odredbe članka 53.#clanak53 stavka 2. do 4. ovoga Zakona.

Članak 58.

(1) Oštećenik kao tužitelj ima ista prava koja ima javni tužitelj, osim onih koja pripadaju javnom tužitelju kao državnom tijelu.

(2) U postupku koji se vodi na zahtjev oštećenika kao tužitelja javni tužitelj ima pravo do završetka glavne rasprave sam preuzeti gonjenje i zastupanje optužbe.

Članak 59.

(1) Ako je oštećenik maloljetnik ili osoba koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik ovlašten je davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je prema ovom Zakonu ovlašten oštećenik.

(2) Oštećenik koji je navršio šesnaest godina života ovlašten je sam davati izjave i poduzimati radnje u postupku.

Članak 60.

(1) Privatni tužitelj, oštećenik i oštećenik kao tužitelj te njihovi zakonski zastupnici mogu svoja prava u postupku vršiti i preko punomoćnika.

(2) Oštećeniku kao tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina može se, na njegovo traženje, postaviti punomoćnik ako je to u interesu postupka i ako oštećenik kao tužitelj, prema svome imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja. O zahtjevu odlučuje istražni sudac odnosno predsjednik vijeća, a punomoćnika postavlja predsjednik suda iz reda odvjetnika. Ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, za punomoćnika se može postaviti osoba koja je diplomirani pravnik i koja je sposobna da oštećeniku kao tužitelju pruži stručnu pomoć.

Članak 61.

Privatni tužitelj, oštećenik kao tužitelj i·oštećenik te njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici dužni su o svakoj promjeni adrese ili boravišta obavijestiti sud.

Glava VI.

BRANITELJ

Članak 62.

(1) Okrivljenik može imati branitelja u tijeku cijeloga krivičnog postupka.

(2) Okrivljenik se prije prvog ispitivanja mora poučiti da im pravo uzeti branitelja i da branitelj može prisustvovati njegovu ispitivanju.

(3) Branitelja okrivljeniku mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj.

(4) Za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti odvjetnički pripravnik. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina ili teža kazna, odvjetnika može zamijeniti odvjetnički pripravnik samo ako ima položen stručni ispit predviđen propisom. Pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske branitelj može biti samo odvjetnik.

(5) Ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, predsjednik će suda na zahtjev okrivljenika ili osoba iz stavka 3. ovoga članka odobriti da se za branitelja uzme diplomirani pravnik sposoban da okrivljeniku pruži pomoć u obrani.

(6) Branitelj je dužan podnijeti punomoć organu pred kojim se vodi postupak. Okrivljenik može branitelju dati i usmenu punomoć na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak.

Članak 63.

(1)·Više okrivljenika mogu imati zajedničkog branitelja samo ako to nije u suprotnosti s interesima njihove obrane.

(2) Jedan okrivljenik može imati više branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja.

Članak 64:

(1) Branitelj ne može biti oštećenik, bračni drug oštećenika ili tužitelja ni njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja.

(2) Branitelj ne može biti ni osoba koja je kao svjedok pozvana na glavnu raspravu, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako se branitelj saslušava kao svjedok u slučaju iz članka 216.#clanak216 točke 2. ovoga Zakona.

(3) Branitelj ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili javni tužitelj.

Članak 65.

(1) Ako je okrivljenik nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od dvadeset godina, okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju.

(2) Nakon podignute optužnice krivičnog djela za koje se prema zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna okrivljenik mora imati branitelja u vrijeme dostave optužnice.

(3) Okrivljenik kome se sudi u odsutnosti (članak 290.) mora imati branitelja čim se donese rješenje o suđenju u odsutnosti.

(4) Ako okrivljenik u slučajevima obvezne obrane iz prethodnih stavaka ne uzme sam branitelja, predsjednik suda postavit će mu branitelja po službenoj dužnosti za daljnji tijek krivičnog postupka do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna zatvora od dvadeset godina - i za postupak po izvanrednim pravnim lijekovima. Kad se okrivljeniku po službenoj dužnosti postavi branitelj nakon podignute otpužnice, obavijestit će se o tome okrivljenik zajedno s dostavom optužnice. Ako optuženik u slučaju obvezne obrane ostane bez branitelja u tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit će branitelja po službenoj dužnosti.

(5) Za branitelja će se postaviti odvjetnik, ali ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, za branitelja se može postaviti i druga osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna okrivljeniku pružiti pomoć u obrani.

Članak 66.

(1) Kad ne postoje uvjeti za obveznu obranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad tri godine, okrivljeniku se može, na njegov zahtjev, postaviti branitelj ako prema svome imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane.

(2) Zahtjev za postavljanje branitelja prema stavku 1. ovoga članka može se staviti samo nakon podignute optužnice. O zahtjevu odlučuje predsjednik vijeća, a branitelja postavlja predsjednik suda. Što se tiče određivanja branitelja, primijenit će se odredba članka 65.#clanak65 stavka 5. ovoga Zakona.

Članak 67.

(1) Umjesto postavljenog branitelja (članak 65. i 66.) okrivljenik može sam uzeti drugog branitelja. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branitelj.

(2) Postavljeni branitelj može samo iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen.

(3) O razrješenju branitelja u slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučuje prije glavne rasprave istražni sudac odnosno predsjednik vijeća, na glavnoj raspravi - vijeće, a u žalbenom postupku - predsjednik prvostepenog vijeća, odnosno vijeće nadležno za odlučivanje u postupku po žalbi. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(4) Predsjednik suda može, na zahtjev okrivljenika ili uz njegov pristanak, razriješiti postavljenog branitelja koji neuredno obavlja dužnost. Umjesto razriješenog branitelja predsjednik suda postavit će drugog branitelja. O razrješenju branitelja koji je odvjetnik obavijestit će se odvjetnička komora.

Članak 68.

(1) Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage ili nakon neposrednog podnošenja optužnice (članak 151.), a i prije toga ako je osoba ispitana u svojstvu okrivljenika branitelj ima pravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji služe kao dokaz.

(2) Iznimno, u tijeku prethodnog postupka, do podizanja optužnice, može se branitelju privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa ili razgledanje predmeta kad to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka dopuštena je žalba vijeću (članak 21. stavak 6.) koja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 69.

(1) Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, a ispitan je, branitelj se može s njime dopisivati i razgovarati.

(2) Istražni sudac može narediti da se pisma koja okrivljenik upućuje branitelju ili branitelj okrivljeniku predaju tek nakon što ih on pregleda ili da okrivljenik samo u njegovoj prisutnosti ili u prisutnosti određene službene osobe može razgovarati s braniteljem.

(3) Kad se završi istraga ili kad se optužnica odnosno optužni prijedlog podigne bez provođenja istrage, okrivljeniku se ne može zabraniti da se slobodno i bez nadzora dopisuje i razgovara sa svojim braniteljem.

Članak 70.

(1) Branitelj je ovlašten u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik.

(2) Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć.

Glava VII.

PODNESCI I ZAPISNICI

Članak 71.

(1) Privatne tužbe, optužnice i optužni prijedlozi oštećenika kao tužitelja, prijedlozi, pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik.

(2) Podnesci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupiti.

(3) Ako u ovom Zakonu nije drugačije određeno sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da pbdnesak ispravi odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

(4) U pozivu za ispravak odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja.

Članak 72.

(1) Podnesci koji se prema ovom Zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broja primjeraka za sud i drugu stranku. Ako su u pitanju krivična djela navedena u članku 432.#clanak432 ovoga Zakona, predaje se i jedan primjerak privatne tužbe za samoupravni sud.

(2) Ako takvi podnesci nisu predani sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne postupi po naredbi suda, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnositelja.

Članak 73.

(1) Sud će kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara branitelja, punomoćnika, zakonskog zastupnika, oštećenika, privatnog tužitelja ili oštećenika kao tužitelja koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rješenje o kažnjavanju donosi istražni sudac odnosno vijeće pred kojim je dana izjava a ako je ona učinjena u podnesku - sud koji o podnesku treba da odluči. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba. Ako javni tužitelj ili osoba koja ga zastupa vrijeđa drugoga, o tome će se obavijestiti nadležni javni tužitelj. O kažnjavanju odvjetnika odnosno odvjetničkog pripravnika obavijestit će se odvjetnička komora.

(2) Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na gonjenje i izricanje kazne za krivično djelo počinjeno vrijeđanjem.

Članak 74.

(1) O svakoj radnji poduzetoj u tijeku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon toga.

(2) Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba, ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.

(3) Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja, tako da osoba koja poduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.

(4) Osobi koja se ispituje dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zloupotrebe to joj se pravo može uskratiti.

Članak 75.

(1) U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kom svojstvu prisustvuju te naznaka krivičnog predmeta po kojem se poduzima radnja.

(2) Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitan sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan. Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(3) Pri poduzimanju radnji kao što je uviđaj, pretraga stana ili osoba, ili prepoznavanje osoba ili predmeta (članak 223.), u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmske snimke i sl., to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku.

Članak 76.

(1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(2) Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeriti osobe koje potpisuju zapisnik.

Članak 77.

(1) Ispitana osoba, osobe koje obvezno prisustvuju radnjama u postupku te stranke, branitelj i oštećenik, ako su prisutni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara, i to će se naznačiti u zapisniku.

(2) Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više araka, ispitana osoba potpisuje svaki arak.

(3) Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obvezna pri poduzimanju istražnih radnji, a pri pretrazi i osoba koja se pretražuje ili čiji se stan pretražuje. Ako zapisnik ne piše zapisničar (članak 74. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje prisustvuju radnji. Ako takvih osoba nema ili ne mogu shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće da se osigura njihova prisutnost.

(4) Osoba koja ne zna pisati umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar ispod otiska upisuje njezino ime i prezime. Ako se zbog nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg·je prsta i s koje ruke uzet otisak.

(5) Ako ispitana osoba nema obje ruke - pročitat će zapisnik, a ako ne zna pisati - zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da se stavi otisak prsta, to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog odbijanja.

(6) Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid te dan i sat kad se radnja nastavlja.

(7) Ako je bilo prigovora u vezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.

(8) Zapisnik ne kraju potpisuje·osoba koja je poduzela radnju i zapisničar.

Članak 78.

(1) Kad je u ovom Zakonu određeno da se na iskazu okrivljenika, svjedoka ili vještaka ne može utemeljiti sudska odluka, istražni će sudac po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o tim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage, odnosno davanja suglasnosti istražnog suca da se optužnica može podići bez provođenja istrage (članak 151. stavak 1.). Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba.

(2) Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni se zapisnici zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog suca odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.

(3) Nakon završene istrage te nakon davanja suglasnosti da se optužnica može podići bez provođenja istrage (članak 151. stavak 1.) istražni će sudac postupiti prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka i što se tiče svih obavijesti koje su u skladu s člankom 148.#clanak148 ovoga Zakona organima unutarnjih poslova dali okrivljenik i osobe navedene u članku 216.#clanak216 i 217.#clanak217 i članku 234.#clanak234 stavku 1. ovoga Zakona. Kad javni tužitelj podigne optužnicu bez provođenja istrage(članak 151. stavak 6), dostavit će spise u kojima se nalaze takve obavijesti istražnom sucu, koji će postupiti prema odredbama ovoga članka.

Članak 79.

(1) Istražni sudac može odrediti da se izvođenje istražne radnje snimi magnetofonom. O tome će istražni sudac prethodno obavijestiti osobu koja se ispituje odnosno saslušava.

(2) Snimka mora sadržavati podatke iz članka 75.#clanak75 stavka 1. ovoga Zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kom svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave više osoba mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati tko je dao izjavu.

(3) Na zahtjev saslušane osobe snimka će se odmah reproducirati, a ispravci će se ili objašnjenja te osobe snimiti.

(4) U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je obavljeno magnetofonsko snimanje, tko je snimanje obavio, da je osoba koja se saslušava prethodno obaviještena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se magnetofonska i vrpca čuva ako nije priložena spisima predmeta.

(5) Istražni sudac može odrediti da se magnetofonska snimka u cijelosti ili djelomično prepiše. Prijepis će istražni sudac pregledati, ovjeriti i priključiti zapisniku o poduzimanju istražne radnje.

(6) Magnetofonska vrpca čuva se u sudu dok se čuva i krivični spis.

(7) Istražni sudac može dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes magnetofonom snime izvođenje istražne radnje.

(8) Odredbe stavka 1. do 7. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i kad se obavlja filmsko ili drugo snimanje istražne radnje.

Članak 80.

Za zapisnik o glavnoj raspravi važe i odredbe članka 298.#clanak298 do 301.#clanak301 ovoga Zakona.

Članak 81. ·

(1) O vijećanju i glasovanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2) Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena.

(3) Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasovanju ako nisu unesena u zapisnik.

(4) Zapisnik o vijećanju i glasovanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je zapisnik ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je razgledao zapisnik.

G l a v a VIII.

ROKOVI

Članak 82.

(1) Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom određen radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijeva okrivljenik pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom.

(2) Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi.

(3) Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom ili brzojavom, dan predaje pošti smatra se danom predaje onome kome je upućena. Predaja vojnoj pošti u mjestima gdje ne postoji redovna pošta smatra se predajom pošti preporučenom pošiljkom.

(4) Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik odnosno kad je izjava predana upravi ustanove smatra se danom predaje organu koji je nadležan da je primi.

(5) Ako je podnesak koji je vezan za rok, zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnešen na vrijeme.

Članak 83.

(1) Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.

(2) Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi slijedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

(3) Rokovi određeni po mjesecima odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik, subotu ili nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga slijedećeg radnog dana.

Članak 84.

(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni, mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu.

(2) Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Članak 85.

(1) O povratu u prijašnje stanje odlučuje predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom.

(2) Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.

(3) Kad je okrivljenik podnio žalbu na rješenje kojim se ne dopušta povrat u prijašnje stanje, sud je dužan tu žalbu zajedno sa žalbom na presudu ili na rješenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi te s odgovorom na žalbu i svim spisima dostaviti višem sudu na rješavanje.

Članak 86.

Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje presude odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi.

Glava IX.

TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA

Članak 87.

(1) Troškovi krivičnog postupka jesu izdaci učinjeni u povodu krivičnog postupka od njegova pokretanja do njegova završetka i izdaci za poduzete istražne radnje prije istrage.

(2) Troškovi krivičnog postupka obuhvaćaju:

1) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja;

2) podvozne troškove okrivljenika;

3) izdatke za dovođenje okrivljenika odnosno osobe lišene slobode;

4) podvozne i putne troškove službenih osoba;

5) troškove liječenja okrivljenika dok se nalazi u pritvoru te troškove porođaja;

6) paušalnu svotu;

7) nagradu i nužne izdatke branitelja, nužne izdatke privatnog tužitelja i oštećenika kao tužitelja i njihovih zakonskih zastupnika te nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika;

8) nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova punomoćnika.

(3) Paušalna svota utvrđuje se u okviru svota određenih propisom s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obvezne da plati tu svotu.

(4) Troškovi iz točke 1. do 5. stavka 2. ovoga članka te nužni izdaci postavljenog branitelja i postavljenog punomoćnika oštećenika kao tužitelja (članak 66. i 92.) u postupku zbog krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti isplaćuju se iz sredstava tijela koji vodi krivični postupak unaprijed, a naplaćuje se kasnije od osoba koje su ih dužne nadoknaditi prema odredbama ovoga Zakona. Tijelo koje vodi krivični postupak dužno je sve troškove koji su unaprijed isplaćeni unijeti u popis koji će se priložiti spisima.

(5) Troškovi prevođenja na jezike naroda i manjina u Hrvatskoj koji nastaju primjenom odredaba Ustava i ovoga Zakona o pravu pripadnika naroda i manjina u Hrvatskoj na upotrebu svog jezika neće se naplaćivati od osoba koje su prema odredbama ovoga Zakona dužne nadoknaditi troškove krivičnog postupka.

Članak 88.

(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučit će se tko će podmiriti troškove postupka i koliki su.

(2) Ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rješenje o visini troškova donijet će istražni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev.

(3) Kad je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješnjem, o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.).

Članak 89.

(1) Okrivljenik, oštećenik, oštećenik kao tužitelj, privatni tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, punomoćnik, svjedok, vještak, tumač i stručna osoba (članak 159.), bez obzira na rezultat krivičnog postupka, podmiruju troškove svog dovođenja, odgode istražne radnje ili glavne rasprave i druge troškove postupka koje su uzrokovali svojom krivnjom te odgovarajući dio paušalne svote.

(2) O troškovima iz stavka 1. ovoga članka donosi se posebno rješenje, osim ako se o troškovima koje podmiruju privatni tužitelj i okrivljenik rješava u odluci o glavnoj stvari

Članak 90.

(1) Kad sud okrivljenika oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka.

(2) Osoba koja je okrivljena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u vezi s djelima za koja je oslobođena optužba ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

(3) U presudi kojom je više okrivljenika oglašeno krivima sud će odrediti koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih, a ako to nije moguće, osudit će sve okrivljenike da solidarno podmire troškove. Plaćanje paušalne svote odredit će se za svakog okrivljenika napose.

(4) U odluci kojom rješava o troškovima sud može osloboditi okrivljenika dužnosti da nadoknadi u cijelosti ili djelomično troškove krivičnog postupka iz članka 87.#clanak87 stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Ako se te okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Članak 91.

(1) Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz članka 87.#clanak87 stavka 2. točke 1. do 5. ovoga Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u slijedećim stavcima.

(2) Osoba koja je svjesno podnijela lažnu prijavu podmirit će troškove krivičnog postupka.

(3) Privatni tužitelj dužan je nadoknaditi troškove krivičnog postupka iz članka 87.#clanak87 stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili oboljenja od kakve trajne duševne bolesti ili zato što je nastupila zastara krivičnog gonjenja zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju privatnog tužitelja. Ako je postupak obustavljen zbog odustanka od tužbe, okrivljenik i privatni tužitelj mogu se nagoditi o svojim međusobnim troškovima. Ako ima više privatnih tužitelja, troškove će solidarno podnositi svi.

(4) Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti, odluku o troškovima donijet će nadležni sud.

Članak 92.

(1) Nagradu i nužne izdatke branitelja i punomoćnika privatnog tužitelja ili oštećenika dužna je platiti zastupana osoba, bez obzira na to tko je prema odluci suda dužan podmiriti troškove krivičnog postupka, osim ako prema odredbama ovoga Zakona nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Ako je okrivljeniku branitelj bio postavljen, a plaćanjem bi nagrade i nužnih izdataka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili uzdržavanje osoba koje je on obvezan uzdržavati, nagrada i nužni izdaci branitelja isplatit će se iz proračunskih sredstava. Tako će se postupiti i ako je oštećeniku kao tužitelju bio postavljen punomoćnik.

(2) Branitelj i punomoćnik koji nisu odvjetnici nemaju pravo na nagradu. Oni imaju pravo na nužne izdatke, a branitelj i na izmaklu zaradu.

Članak 93.

O dužnosti plaćanja troškova koji nastanu kod višeg suda odlučuje konačno taj sud prema odredbama članka 87.#clanak87 do 92.#clanak92 ovoga Zakona.

Članak 94.

Propis o naknadi troškova pred sudovima u Republici Hrvatskoj donosi ministar pravosuđa i uprave.

Glava X.

IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI

Članak 95.

(1) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog izvršenja krivičnog djela raspravit će se na prijedlog ovlaštenih osoba u krivičnom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak.

(2) Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništaj određenoga pravnog posla.

Članak 96.

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može podnijeti osoba koja je ovlaštena takav zahtjev ostvarivati u parnici.

(2) Ako su zbog krivičnog djela oštećena društvena sredstva, tijelo koje je zakonom ovlašteno da se brine o zaštiti tih sredstava može u krivičnom postupku sudjelovati u skladu s ovlaštenjima koja ima na temelju tog zakona.

Članak 97.

(1) Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku podnosi se tijelu kome se podnosi krivična prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak.

(2) Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka glavne rasprave pred prvostepenim sudom.

(3) Osoba ovlaštena·na podnošenje prijedloga dužna je određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze.

(4) Ako ovlaštena osoba nije stavila prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku do podizanja optužbe, obavijestit će se da taj prijedlog može staviti do završetka glavne rasprave. Ako su zbog krivičnog djela oštećena društvena sredstva, a prijedlog nije stavljen, sud će o tome obavijestiti organ iz članka 96.#clanak96 stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 98.

(1) Ovlaštene osobe (članak 96.) mogu do završetka glavne rasprave odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravrkog zahtjeva u krivičnom postupku i ostvarivati ga u parnici. U slučaju odustanka od prijedloga takav se prijedlog ne može ponovno staviti, osim ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

(2) Ako je imovinskopravni zahtjev nakon stavljenog prijedloga, a prije završetka glavne rasprave prešao prema pravilima imovinskog prava na drugu osobu, ta će se osoba pozvati da se izjasni ostaje li pri prijedlogu. Ako se uredno pozvani ne odazove, smatra se da je odustao od stavljenog prijedloga.

Članak 99.

(1) Sud pred kojim se vodi postupak ispitat će okrivljenika o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidjeti okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva. Ali i prije nego što je stavljen takav prijedlog sud je dužan prikupiti dokaze i izvidjeti što je potrebno za odlučivanje o zahtjevu.

(2) Ako bi se izviđanjem o imovinskopravnom zahtjevu znatno odugovlačio krivični postupak, sud će se ograničiti na prikupljanje onih podataka čije utvrdivanje kasnije ne bi bilo moguće ili bi bilo znatno otežano.

Članak 100.

(1) O imovinskopravnim zahtjevima odlučuje sud.

(2) U presudi kojom okrivljenika oglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za višak uputiti ga na parnicu. Ako podaci krivičnog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

(3) Kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobada optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Kad, se sud oglasi nenadležnim za krivični postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može prijaviti u krivičnom postupku koji će otpočeti ili nastaviti nadležni sud.

Članak 101.

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripade oštećeniku i da se nalazi kod okrivljenika ili kod nekog od učesnika u krivičnom djelu ili kod osobe kojoj su je oni dali na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećeniku.

Članak 102.

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništaj određenoga pravnoga posla, a sud ustanovi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpun ili djelomičan poništaj toga pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistječu, ne dirajući u prava trećih osoba.

Članak 103.

(1) Pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu može sud u krivičnom postupku izmijeniti samo u povodu ponavljanja krivičnog postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

(2) Izvan tog slučaja osuđenik odnosno njegovi nasljednici mogu samo u parnici zahtijevati da se pravomoćna presuda krivičnog suda kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu izmijeni, i to ako postoje uvjeti za ponavljanje prema odredbama koje važe za parnični postupak.

Članak 104.

(1) Na prijedlog ovlaštenih osoba (članak 96.) mogu se u krivičnom postupku prema odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog izvršenja krivičnog djela

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi u istrazi istražni sudac. Nakon podignute optužnice rješenje donosi izvan glavne rasprave predsjednik vijeća, a na glavnoj raspravi vijeće.

(3) Žalba protiv rješenja vijeća o privremenim mjerama osiguranja nije dopuštena. U ostalim slučajevima o žalbi rješava vijeće (članak 21. stavak 6.). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 105.

(1) Ako je riječ o stvarima koje nedvojbeno pripadaju oštećeniku, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećeniku i prije završetka postupka.

(2) Ako se više oštećenika spori o vlasništvu stvari, uputit će se na parnicu, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja.

(3) Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i nakon završetka postupka vratiti vlasniku. Ako je takva stvar prijeko potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka postupka uz obvezu da je na zahtjev donese

Članak 106.

(1) Ako oštećenik ima zahtjev prema trećoj osobi zato što se kod nje nalaze stvari pribavljene krivičnim djelom i zato što je ona zbog krivičnog djela došla do imovinske koristi, može sud u krivičnom postupku na prijedlog ovlaštenih osoba (članak 96.), i prema odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja i prema trećoj osobi. Odredbe članka 104.#clanak104 stavka 2. i 3. ovoga Zakona vrijede i u tom slučaju.

(2) U presudi kojom se okrivljenik oglašava krivim sud će ili ukinuti injere iz stavka 1. ovoga članka ako već prije toga nisu ukinute, ili će oštećenika uputiti na parnicu, stim da će se te mjere ukinuti ako parnica ne bude pokrenuta u roku koji odredi sud.

Glava XI.

DONOŠENJE I PRIOPĆAVANJE ODLUKA

Članak 107.

(1) U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe.

(2) Presude donosi samo sud, a rješenja i naredbe donose i druga tijela koja sudjeluju u krivičnom postupku.

Članak 108.

(1) Odluke vijeća donose se nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Odluka je donesena kad je za nju glasovala većina članova vijeća.

(2) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasovanjem te glasuje posljednji. On je dužan brinuti se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

(3) Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se glasuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti i glasovanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako da će se glesovi koji su za okrivljenika najnepovoljniji pribrojiti glasovima koji su od njih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.

(4) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasuju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasovao da se optuženik oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini nije dužan glasovati o sankciji. Ako ne glasuje, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenika najpovoljniji.

Članak 109.

(1) Pri odlučivanju najprije se glasuje je li sud nadležan, je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari.

(2) Pri odlučivanju o glavnoj stvari najprije će se glasovati je li optuženik počinio krivično djelo i je li krivično odgovoran, a nakon toga će se glasovati o kazni, drugim krivičnim sankcijama, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.

(3) Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, glasovat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako to djelo a nakon toga o jedinstvenoj kazni za sva djela.

Članak 110.

(1) Vijećanje i glasovanje obavljaju se u tajnom zasjedanju.

(2) U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasovanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

Članak 111.

(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, odluke se priopćavaju zainteresiranim osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne, a dostavom ovjerenog prijepisa ako su odsutne.

(2) Ako je odluka usmeno priopćena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu, a osoba kojoj je priopćenje dano potvrdit će to svojim potpisom. Ako zainteresirana osoba izjavi da se neće žaliti, ovjereni prijepis usmeno priopćene odluke neće joj se dostaviti, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputom o pravu na žalbu.

Glava XII.

DOSTAVA PODNESAKA I RAZMATRANJE SPISA

Članak 112.

(1) Podnesci se dostavljaju u pravilu preko pošte. Dostava se može obavljati i preko nadležnog tijela općine, preko službene osobe tijela koje je odluku donijelo ili neposredno tom tijelu.

(2) Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud može i usmeno dati osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv dan na taj način zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati, osini ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glavnoj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljanom.

Članak 113.

Podnesak za koji je u ovom Zakonu određeno da se ima osobno dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućen. Ako se osoba kojoj se podnesak mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se podnesak ima dostaviti dostavljač će se obavijestiti kad i na kome mjestu može tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 114.#clanak114 ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja podneska bude u određen dan i sat u svom stanu ili na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se podnesak ima dostaviti, postupit će prema odredbi članka 114.#clanak114 stavka 1. ovoga Zakona, i time se smatra da je podnesak dostavljen.

Članak 114.

(1) Podnesci za koje u ovom Zakonu nije određeno da se moraju osobno dostaviti dostavljaju se također osobno, no takvi se podnesci, ako se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnome mjestu, mogu predati kojem od njegovih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti podnesak. Ako se oni ne zateknu u stanu, podnesak će se predati nadstojniku ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se podnesak dostavlja osobi na njezinu radnome mjestu a ona se tamo ne zatekne, podnesak se može dostaviti osobi ovlaštenoj za primanje pošte, koja je podnesak dužna primiti ili osobi koja je zaposlena na istome mjestu, ako ona pristane da primi podnesak.

(2) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se podnesak ima dostaviti odsutna i da joj osobe iz stavka 1. ovoga članka zbog toga ne mogu podnesak predati na vrijeme, podnesak će se vratiti uz naznaku gdje se odsutni nalazi.

Članak 115.

(1) Okrivljeniku će se poziv za prvo ispitivanje u prethodnom postupku i poziv za glavnu raspravu osobno dostaviti.

(2) Okrivljeniku koji nema branitelja osobno će se dostaviti optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba, a i presuda i druge odluke od čije dostave teče rok za žalbu. Na zahtjev okrivljenika presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi.

(3) Ako okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora a presuda se ne može dostaviti na njegovu dosadašnju adresu, sud će okrivljeniku postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će obavljati tu dužnost dok se ne sazna nova adresa okrivljenika. Postavljenom branitelju odredit će se potreban rok za upoznavanje sa spisima, a nakon toga će se presuda dostaviti postavljenom branitelju i postupak nastaviti. Ako je u pitanju druga odluka od čije dostave teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora odluka odnosno žalba istaći će se na oglasnoj ploči suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(4) Ako okrivljenik ima branitelja, optužnica optužni prijedlog, privatna tužba i sve odluke od čije dostave teče rok za žalbu, a i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora, dostavit će se i branitelju i okrivljeniku prema odredbama članka 114.#clanak114 ovoga Zakona. U takvu slučaju rok za podnošenje pravnog lijeka odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostave podneska okrivljeniku. Ako se okrivljeniku ne može dostaviti odluka odnosno žalba zato što je njegova adresa nepoznata, odluka odnosno žalba istaći će se ne oglasnoj ploči suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(5) Ako se podnesak ima dostaviti branitelju okrivljenika, a on ima više branitelja, dovoljno je da se dostavi jednom od njih.

Članak 116.

(1) Poziv za podnošenje privatne tužbe ili optužnice te poziv za glavnu raspravu dostavljaju se privatnom tužitelju i oštećeniku kao tužitelju, odnosno njihovu zakonskom zastupniku osobno (članak 113.), a njihovim punomoćnicima

- prema članku 114.#clanak114 ovoga Zakona. Na isti način dostavljaju im se i odluke za koje od dana dostave teče rok za žalbu te žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora.

(2) Ako se osobama iz stavka 1. ovoga članka ili oštećeniku poziv ne može dostaviti na dosadašnju adresu, sud će poziv odnosno odluku ili žalbu istaći na oglasnoj ploči suda, i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(3) Ako oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj ima zakonskog zastupnika ili punomoćnika, poziv će se dostaviti njemu, a ako ih ima više, samo jednom od njih.

Članak 117.

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan primitka.

(2) Ako primatelj ne zna pisati ili se nije u stanju potpisati, dostavljač će ga potpisati, naznačiti dan primitka i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja.

(3) Ako primatelj odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti dan predaje, i time je dostava obavljena.

Članak 118.

Kad primatelj ili odrasli član njegova domaćinstva odbije da primi podnesak, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja primitka, a podnesak će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen, i time je dostava obavljena.

Članak 119.

(1) Vojnim osobama, pripadnicima straže u ustanovama u kojima su smještene osobe lišene slobode i radnicima kopnenoga, riječnoga, pomorskoga i zrakoplovnog prometa poziv se dostavlja preko njihove komande odnosno neposrednog starješine, a prema potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostali podnesci.

(2) Osobama lišenim slobode poziv se dostavlja u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene.

(3) Osobama koje uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj ako međunarodni ugovori što drugo ne određuju poziv se dostavlja preko Ministarstva vanjskih poslova.

(4) Poziv državljanima Republike Hrvatske u inozemstvu, ako se ne primjenjuje postupak predviđen u Članku 505.#clanak505 i 506.#clanak506 ovoga Zakona, dostavlja se posredovanjem diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u stranoj državi, uz uvjet da se strana država ne protivi takvu načinu dostave i da osoba kojoj se poziv dostavlja dobrovoljno pristaje da poziv primi. Ovlašteni radnik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač - ako je poziv uručen u samom predstavništvu, a ako je poziv dostavljen poštom - to potvrduje na dostavnici.

Članak 120.

(1) Javnom tužitelju odluke i drugi podnesci dostavljaju se predajom pisarnici javnog tužiteljstva.

(2) Kad se dostavljaju odluke kod kojih od dana dostave teče rok, danom dostave smatra se dan predaje podneska pisarnici javnog tužiteljstva.

(3) Sud će javnom tužitelju, na njegov zahtjev dostaviti krivični spis radi razmatranja. Ako je u tijeku rok za izjavu redovnog pravnog lijeka ili ako to zahtijevaju drugi interesi postupka, sud može odrediti u kom roku javni tužitelj treba da vrati spise.

Članak 121.

U slučajevima koji nisu ovim Zakonom predviđeni dostava se obavlja prema odredbama koje važe za parnični postupak.

Članak 122.

(1) Pozivi i odluke koje se donose do završetka glavne rasprave za osobe koje sudjeluju u postupku osim za okrivljenika mogu se predati učesniku u postupku koji pristaje da ih uruči onome kome su upućeni, ako organ smatra da je na taj način osigurao njihovo primanje.

(2) O pozivu za glavnu raspravu ili drugom pozivu te o odluci o odgodi glavne rasprave ili drugih zakazanih radnji mogu se osobe navedene u stavku 1. ovoga članka obavijestiti brzojavom ili telefonom, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavijest upućenu na taj način primiti osoba kojoj je upućena.

(3) O pozivu i predaji odluke obavljenim na način predviđen u stavku 1. i 2. ovoga članka stavit će se službena zabilješka na spisu.

(4) Za osobu koja je prema stavku 1. ili stavku 2. ovoga članka obaviještena, odnosno kojoj je odluka upućena mogu nastupiti štetne posljedice predviđene za propuštanje samo ako se utvrdi da je pravovremeno primila poziv odnosno odluku i da je bila poučena o posljedicama propuštanja

Članak 123.

(1) Svakom tko ima opravdan interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa.

(2) Kad je postupak u tijeku, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta tijelo pred kojim se vodi postupak, a kad je postupak završen, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi. Ako se spisi nalaze kod javnog tužitelja, dozvolu za razmatranje i prepisivanje daje javni tužitelj.

(3) Razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa može se uskratiti kad to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje ili kad je javnost bila isključena s glavne rasprave. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Za razmatranje i prepisivanje spisa od privatnog tužitelja, oštećenika kao tužitelja, oštećenika i branitelja vrijede odredbe članka 54. odnosno članka 68.#clanak68 ovoga Zakona.

(5) Okrivljenik ima pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz, osim u slučajevima navedenim u članku 68. u stavku 2. ovoga Zakona ili dok ne bude ispitan.

Glava XIII.

IZVRŠENJE ODLUKA

Članak 124.

(1) Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.

(2) Pravomoćna presuda izvršava se kad je dostavljena i kad za izvršenje ne postaje zakonske smetnje. Ako nije izjavljena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, presuda je izvršna protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe.

(3) Ako sud koji je donio presudu u prvom stupnju nije nadležan za njezino izvršenje, dostavit će ovjereni prijepis presude s potvrdom o izvršnosti tijelu koje je nadležno· za izvršenje.

(4) Ako je pričuvni časnik, časnik ili vojni službenik osuđen na kaznu, sud će ovjereni prijepis pravomoćne presude dostaviti tijelu nadležnom za poslove obrane u kojem se osudenik vodi u evidenciji.

Članak 125.

Ako se novčana kazna propisana u ovom Zakonu ne može ni prisilno naplatiti, sud će je izvršiti primjenom članka 36.L20325 stavka 3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/93. - pročiščeni tekst).

Članak 126.·

(1) Presudu u vezi s troškovima krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva izvršava nadležni sud prema odredbama koje važe za izvršni postupak.

(2) Prisilna naplata troškova krivičnog postupka u korist proračuna obavlja se po službenoj dužnosti. Troškovi prisilne naplate najprije se isplaćuju iz proračunskih sredstava.

(3) Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, sud koji je izrekao presudu u prvom stupnju odlučit će hoće li se takvi predmeti prodati prema odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju odnosno drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobiven prodajom predmeta unosi se u proračun.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka na odgovarajući će se način primjeniti i kad se odnose odluka o oduzimanju predmeta ne temelju članka 487.#clanak487 ovoga Zakona.

(5) Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se izvan slučaja ponavljanja krivičnog postupka odnosno zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili zahtjeva za izvanredno preispitivenje pravomoćne presude izmijeniti u parnici ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta.

Članak 127.

(1) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, rješenja se izvršavaju kad postanu pravomoćna. Naredbe se izvršavaju odmah ako tijelo koje je naredbu izdalo ne naredi drugačije.

(2) Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalba ili kad žalba nije dopuštena.

(3) Rješenja i naredbe, ako nije drugačije određeno, izvršavaju tijela koja su te odluke donijela. Ako je sud rješenjem odlučio o troškovima krivičnog postupka, ti se troškovi naplaćuju prema odredbama članka 126.#clanak126 stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 128.

(1) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili u računanje kazne, ili ako u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili prije izdržane kazne, ili to uračunavanje nije pravilno obavljeno, odlučit će o tome posebnim rješenjem predsjednik vijeća suda koji je sudio u prvom stupnju. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako je sud drugačije odredio.

(2) Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke o tome odlučuje sud koji je donio pravomočnu odluku.

Članak 129.

Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom j zahtjevu postala pravomoćna, oštećenik može zahtijevati od suda koji je odlučio u prvom stupnju da mu izda ovjereni prijepis odluke s naznakom da je odluka izvršna.

Članak 130.

Propise o kaznenoj evidenciji·donosi ministar unutarnjih poslova u sporazumu s ministrom pravosuđa i uprave.

GLAVA XIV

ZNAČENJE ZAKONSKIH IZRAZA I OSTALE ODREDBE

Članak 131.

Kad je zakonom određeno da je za gonjenje pojedinih krivičnih djela potrebno prethodno odobrenje nadležnoga državnog tijela, javni tužitelj ne može zahtijevati provođenje istrage niti podići neposredno optužnicu odnosno optužni prijedlog ako ne podnese dokaz da je odobrenje dano.

Članak 132.

(1) Ako se postupak vodi zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti prometa, istražni sudac ili vijeće može okrivljeniku oduzeti vozačku dozvolu dotle dok postupak traje. Prije pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti javnog prometa nadležno tijelo koje vrši uviđaj može oduzeti vozačku dozvolu osobi za koju postoji osnovana sumnja da je počinila to krivično djelo i zadržati je najduže tri dana.

(2) Vozačka dozvola može se okrivljeniku vratiti i prije završetka krivičnog postupka ako se može opravdano zaključiti da su prestali razlozi za oduzimanje dozvole.

(3) Protiv rješenja donesenog u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Vrijeme za koje je vozačka dozvola oduzeta okrivljeniku koji je na slobodi uračunat će se u izrečenu mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom.

Članak 133.

O stavljanju u pritvor, o stupanju optužnice na pravnu snagu odnosno o osuđujućoj presudi zbog krivičnog djela za koje se goni na temelju optužnog prijedloga sud će u roku od tri dana obavijestiti državno tijelo, poduzeće ili drugu pravnu osobu u kojoj je u radnom odnosu osoba na koju se te odluke odnose.

Članak 134.

Kad se u tijeku krivičnog postupka utvrdi da je okrivljenik umro ili da je nakon počinjenog krivičnog djela obolio od kakva trajnoga duševnog oboljenja, rješenjem će se obustaviti krivični postupak.

Članak 135.

(1) Sud može u tijeku postupka kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara branitelja, punomoćnika ili zakonskog zastupnika, oštećenika, oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja ako su njegovi postupci očito upravljeni na odugovlačenje krivičnog postupka.

(2) O kažnjavanju odvjetnika odnosno odvjetničkog pripravnika obavijestit će se odvjetnička komora.

(3) Ako javni tužitelj ne podnosi sudu prijedloge pravovremeno ili druge radnje u postupku poduzima s velikim zakašnjenjem i time uzrokuje odugovlačenje postupka, obavijestit će se o tome viši javni tužitelj.

Članak 136.

(1) U vezi s isključenjem krivičnog gonjenja za osobe koje uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj vrijede pravila međunarodnog prava.

(2) U slučaju sumnje jesu li u pitanju te osobe sud će se za objašnjenje obratiti Ministarstvu vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave.

Članak 137.

Sva državna tijela dužna su sudovima i drugim tijelima koja sudjeluju u krivičnom postupku pružiti potrebnu pomoć, osobito ako je riječ o otkrivanju krivičnih djela i pronalaženju počinitelja.

Članak 138.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju ovo značenje:

O k r i v l j e n i k je osoba protiv koje se vodi istraga ili protiv koje je podignuta optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba.

O p t u ž e n i k je osoba protiv koje je optužnica stala na pravnu snagu.

O s u đ e n i k je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo.

Izraz okrivljenik upotrebljava se u ovom Zakonu i kao opći naziv za okrivljenika, optuženika i osuđenika.

O š t e ć e n i k je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo.

T u ž i t e l j je javni tužitelj, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj.

S t r a n k a je tužitelj i okrivljenik.

DIO DRUGI

TIJEK POSTUPKA

A. Prethodni postupak

Glava XV.

KRIVIČNA PRIJAVA

Članak 139.

(1) Sva državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe dužna su prijaviti krivična djela za koje se goni po službenoj dužnosti, o kojima su obaviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način.

(2) Djelatnici u državnim tijelima, poduzećima i drugim pravnim osobama dužni su prijaviti krivična djela kojima se nanosi šteta društvenoj imovini ili se zloupotrebljava radna ili službena dužnost u tom tijelu odnosno poduzeću.

(3) Podnoseći prijavu, državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe navest će dokaze koji su im poznati i poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili kojima je počinjeno krivično djelo te drugi dokazi.

Članak 140.

(1) Radi ostvarivanja društvene samozaštite građani treba da prijave krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti.

(2) U kojim je slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela krivično djelo, to određuje zakon.

Članak 141.

(1) Prijava se podnosi nadležnome javnom tužitelju pismeno ili usmeno.

(2) Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelj će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava priopćena telefonom, sastavit će se službena zabilješka.

(3) Ako je prijava podnesena sudu, organu unutarnjih poslova ili nenadležnome javnom tužitelju, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnome javnom tužitelju.

Članak 142.

(1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutarnjih poslova dužni su poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj krivičnog djela, da se počinitelj ili suučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka.

(2) Radi izvršenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka organi unutarnjih poslova mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme ograničiti kretanje na određenom prostoru, poduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga, u prisutnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija drevnih tijela, poduzeća i drugih pravnih osoba, pregledati njihovu određenu dokumentaciju te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri poduzimanju pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, te o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.

(3) Organi unutarnjih poslova mogu i pozivati građane. U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Prisilno se može dovesti osoba koja se nije odazvala pozivu samo ako je na to bila u pozivu upozorena. Pri postupanju prema odredbama ovoga članka organi unutarnjih poslova ne mogu građane saslušavati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, ako u ovom Zakonu nije drugačije predviđeno (članak 146. stavak 1.).

(4) Osoba prema kojoj je primijenjena kakva od radnji ili mjera iz stavka 2. i 3. ovoga članka ima pravo podnijeti pritužbu nadležnome javnom tužitelju u roku od tri dana.

(5) Organi unutarnjih poslova mogu prikupljati obavijesti i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih suučesnika ili krivičnih djela drugih počinitelja. Te će se obavijesti prikupljati u vrijeme koje odredi istražni sudac.

(6) Na temelju prikupljenih obavijesti organ unutarnjih poslova sastavlja krivičnu prijavu u kojoj navodi dokaze za koje je saznao pri prikupljanju obavijesti. U krivičnu prijavu ne unosi se sadržaj izjava koje su pojedini građani dali pri prikupljanju obavijesti. Uz krivičnu prijavu dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o poduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijal koji može biti koristan za uspješno vođenje postupka. Ako organi unutarnjih poslova nakon podnošenja krivične prijave saznaju za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužni su prikupiti potrebne obavijesti i izvještaj o tome, kao dopunu krivične prijave, dostaviti javnom tužitelju.

Članak 143.

(1) Ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova imaju pravo osobe zatečene na mjestu izvršenja krivičnog djela uputiti istražnom sucu ili ih zadržati do njegova dolaska ako bi te osobe mogle dati podatke važne za krivični postupak i ako je vjerojatno da se njihovo saslušanje kasnije ne bi moglo obaviti ili bi bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem odnosno drugim teškoćama. Zadržavanje tih osoba na mjestu izvršenja krivičnog djela ne može trajati dulje od šest sati.

(2) Organi unutarnjih poslova mogu fotografirati osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila krivično djelo, a mogu uzimati i otiske njezinih prstiju. Kad je to prijeko potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, ili u drugim slučajevima od interesa za uspješno vođenje postupka, organi unutarnjih poslova mogu javno objaviti fotografiju te osobe.

(3) Ako je potrebno utvrditi od koga potječu otisci prstiju na pojedinim predmetima, organi unutarnjih poslova mogu uzimati otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerojatnost da su mogle doći u dodir s tim predmetima.

Članak 144.

(1) Javni tužitelj odbacit će prijavu ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom odnosno pomilovanjem, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje. O odbacivanju prijave te o razlozima za to javni tužitelj obavijestit će oštećenika u roku od osam dana (članak 55.), a ako je organ unutarnjih poslova podnio prijavu,·obavijestit će i taj organ.

(2) Ako javni tužitelj iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerojatni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnova da može odlučiti hoće li zahtijevati provođenje istrage, ili ako je do javnog tužitelja samo dopro glas da je počinjeno krivično djelo, a osobito ako je počinitelj nepoznat, javni će tužitelj, ako to ne može poduzeti sam ili preko drugih organa, zahtijevati od organa unutarnjih poslova da prikupe potrebne obavijesti i poduzmu druge mjere radi otkrivanja krivičnog djela i počinitelja (članak 142. i 143.). Javni tužitelj može uvijek tražiti od organa unutarnjih poslova da ga obavijeste o mjerama koje su poduzeli.

(3) Javni tužitelj može tražiti potrebne podatke od državnih tijela, poduzeća i drugih pravnih osoba, a može u tu svrhu pozvati i podnositelja krivične prijave.

(4) Ako i nakon poduzetih radnji iz stavka 2. i 3. ovoga članka proistječu neke od okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, javni tužitelj odbacit će prijavu.

(5) Javni tužitelj i druga državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe dužni su pri prikupljanju obavijesti odnosno davanju podataka postupati obzirno, pazeći da se ne naškodi časti i ugledu osobe na koju se ti podaci odnose.

Članak 145.

(1) Organi unutarnjih poslova mogu i prije pokretanja istrage privremeno oduzeti predmete prema odredbama članka 201.#clanak201 ovoga Zakona ako postoji opasnost od odgode i obaviti pretragu stana i osobe, uz uvjete predviđene u članku 200.#clanak200 ovoga Zakona.

(2) Ako istražni sudac ne može odmah doći na lice mjesta, organi unutarnjih poslova mogu sami obaviti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako istražni sudac stigne na lice mjesta u tijeku uviđaja, on može preuzeti obavljanje tih radnji. O svemu što je poduzeto bit će obaviješten javni tužitelj.

Članak 146.

(1) Kad je počinitelj krivičnog djela nepoznat, javni tužitelj može zatražiti da organ unutarnjih poslova poduzme pojedine istražne radnje ako bi, s obzirom na okolnosti slučaja, bilo svrsishodno da se i prije pokretanja istrage poduzmu takve radnje. Ako javni tužitelj smatra da pojedine istražne radnje treba da poduzme istražni sudac, ili ako treba obaviti obdukciju ili ekshumaciju leša, predložit će istražnom sucu da poduzme te radnje. Ako se istražni sudac ne složi s tim prijedlogom, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavak 6.).

(2) Zapisnici o poduzetim istražnim radnjama dostavljaju se javnom tužitelju.

Članak 147.

(1) Istražni sudac nadležnog suda te istražni sudac nižeg suda na čijem je području počinjeno krivično djelo može prije donošenja rješenja o provođenju istrage poduzeti pojedine istražne radnje za koje postoji opasnost od odgode ali o svemu što je poduzeto mora obavijestiti nadležnoga javnog tužitelja.

(2) Kad istražne radnje poduzima istražni sudac nižeg suda, tim radnjama može prisustvovati javni tužitelj koji postupa pred tim sudom.

(3) U vezi s pozivanjem i ispitivanjem osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinila krivično djelo primjenjuju se odredbe o povezivanju i ispitivanju okrivljenika.

GLAVA XVI.

ISTRAGA

Članak 148.

(1) Istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kivično djelo.

(2) U istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podići optužnica ili obustaviti postupak, dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnoj raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s teškoćama te drugi dokazi koji mogu biti od koristi za postupak, a čije se izvođenje, s obzirom na okolnosti slučaja, pokazuje svrsishodnim.

Članak 149.

(1) Istraga se provodi na zahtjev javnog tužitelja.

(2) Zahtjev za provođenje istrage podnosi se istražnom sucu nadležnog suda.

(3) U zahtjevu se moraju naznačiti: osoba protiv koje se zahtjeva provođenje istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

(4) U zahtjevu za provođenje istrage može se predložiti da se izvide određene okolnosti, da se poduzmu pojedine radnje i da se o stanovitim pitanjima saslušaju određene osobe, a može se predložiti i da se osoba protiv koje se zahtijeva istraga stavi u pritvor.

(5) Javni tužitelj dostavit će istražnom sucu krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete. Istovremeno javni tužitelj dostavit će istražnom sucu predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili će naznačiti gdje se oni nalaze.

Članak 150.

(1) Kad istražni sudac primi zahtjev za provođenje istrage, razmotrit će spise, i ako se složi sa zahtjevom donijet će rješenje o provođenju istrage, koje trebe da sadrži podatke navedene u članku 149.#clanak149 stavku 3. ovoga Zakona. Rješenje će se dostaviti javnom tužitelju i okrivljeniku.

(2) Prije donošenja rješenja istražni sudac ispitat će osobu protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, osim ako postoji opasniost od odgode.

(3) Istražni sudac može, prije nego što odluči o zahtjevu javnog tužitelja, pozvati javnog tužitelja i osobu protiv koje je zahtijevano provođenje istrage da određenog dana dođu u sud ako je potrebno da se izjasne o okolnostima koje mogu biti od važnosti za odlučivanje o zahtjevu ili ako istražni sudac smatra da bi iz drugih razloga bilo svrsishodno njihovo usmeno izjašnjenje. Tom prilikom stranke mogu stavljati usmeno svoje prijedloge, a javni tužitelj može izmijeniti ili dopuniti svoj zahtjev za provođenje istrage te može predložiti i da se postupak provede neposredno na temelju optužnice (članak 151.).

(4) U vezi s povezivanjem i ispitivanjem osobe protiv koje se zahtijeva provođenje istrage primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona o pozivanju i ispitivanju okrivljenika. Osobu koja je pozvana prema stavku 3. ovoga članka poučit će istražni sudac u skladu s člankom 208.#clanak208 stavkom 2. ovoga Zakona.

(5) Protiv rješenja istražnog suca o provođenju istrage okrivljenik se može žaliti. Ako je rješenje usmeno saopćeno, žalba se tom prilikom može podnijeti na zapisnik. ·

(6) Istražni sudac dužan je žalbu odmah dostaviti vijeću (članak 21. stavka 6.). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) Ako se istražni sudac ne složi sa zahtjevom javnog tužitelja za provođenje istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavka 6.). Protiv rješenja vijeća okrivljenik i javni tužitelj imaju pravo žalbe, koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(8) U slučajevima ·iz stavka 6. i 7. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati.

(9) Pri odlučivanju o zahtjevu za provođenje istrage vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je naveo javni tužitelj.

Članak 151.

(1) Istražni sudac može se suglasiti s prijedlogom javnog tužitelja da se ne provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice.

(2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka istražni sudac može dati samo ako je prije toga ispitao osobu protiv koje treba da se podigne optužnica. U vezi s pozivanjem i ispitivanjem te osobe primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika. Obavijest o suglasnosti istražni sudac dostavit će javnom tužitelju i osobi protiv koje treba da se podigne optužnica.

(3) Rok za podizanje optužnice jest osam dana, ali vijeće (članak 21. stavak 6.) može na zahtjev javnog tužitelja produljiti taj rok.

(4) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka javni tužitelj može staviti i nakon podnošenja zahtjeva za provođenje istrage dok rješenje o zahtjevu ne bude doneseno.

(5) Ako istražni sudac smatra da nije udovoljeno uvjetima za podizanje optužnice bez provođenja istrage, postupit će kao da je stavljen zahtjev za provođenje istrage.

(6) Ako je za krivično djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, javni tužitelj može, izvan uvjeta predviđenih u stavku 1. do 5. ovoga članka, podići optužnicu i bez provođenja istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za optužbu.

(7) Odredbe stavka 1. do 6. ovoga članka primjenjuju se i kad se krivično gonjenje poduzima na zahtjev oštećenika kao tužitelja, ali se u tom slučaju rok iz stavka 3. ovoga članka ne može produljiti.

(8) Uz prijedlog iz stavka 1. ovoga članka te uz optužnicu podignutu prema stavku 6. ovoga članka javni tužitelj dostavit će krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete te predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili će naznačiti gdje se oni nalaze.

Članak 152.

(1) Istragu provodi istražni sudac nadležnog suda.

(2) Nadležno tijelo može odrediti jedan sud u kojem će se za područja više sudova provoditi istraga (istražni centar).

(3) Istražni sudac obavlja istražne radnje u pravilu samo na području svog suda. Ako interes istrage zahtijeva, on može pojedine istražne radnje obaviti i izvan područja svog suda, ali je dužan o tome obavijestiti sud na čijem području obavlja istražne radnje.

Članak 153.

(1) U tijeku istrage istražni sudac može povjeriti obavljanje pojedinih istražnih radnji istražnom sucu suda na čijem području treba poduzeti te radnje, a ako je za područje više sudova određen jedan sud za ukazivanje pravne pomoći - tom sudu.

(2) Javni tužitelj koji postupa pred sudom kojem je povjereno obavljanje istražne radnje može prisustvovati toj radnji ako nadležni javni tužitelj ne izjavi da će on prisustvovati.

(3) Istražni sudac može povjeriti organu unutarnjih poslova izvršenje naredbe o pretrazi stana ili osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen ovim Zakonom.

(4) Istražni sudac može, na prijedlog javnog tužitelja, povjeriti organu unutarnjih poslova obavljanje i drugih istražnih radnji ako se istraga provodi za krivična djela usmjerena na podrivanje ili rušenje ustavnog poretka ili za krivična djela čiji su počinitelji povezani s inozemstvom ili za druga krivična djela koja je počinila grupa ili organizacija, a takvo je povjeravanje, s obzirom na povećanu društvenu opasnost djela, prijeko potrebno za uspješno vođenje istrage. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom javnog tužitelja, zatražit će odluku vijeća, koje je dužno donijeti odluku u roku od 24 sata.

(5) Na zahtjev ili na temelju odobrenja istražnog suca organi unutarnjih poslova mogu fotografirati okrivljenika ili uzeti otiske njegovih prstiju, ako je to potrebno za svrhe krivičnog postupka.

Članak 154.

Pri poduzimanju istražnih radnji organi unutarnjih poslova postupaju prema odgovarajućim odredbama ovoga Zakona o istražnim radnjama.

Članak 155.

(1) Istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji obavit će prema potrebi i druge istražne radnje koje s tim stoje u vezi ili iz njih proistječu.

(2) Ako istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih izvršnih radnji nije za to nadležan, poslat će predmet nadležnom sudu odnosno organu unutarnjih poslova i o tome će obavijestiti istražnog suca koji mu je predmet dostavio.

Članak 156.

(1) Istraga se vodi samo u vezi s onim krivičnim djelom i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o provođenju istrage.

(2) Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na koje drugo krivično djelo ili protiv druge osobe, istražni će sudac o tome obavijestiti javnog tužitelja. U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se obavijestiti javni tužitelj.

(3) U vezi s proširenjem istrage važe,odredbe članka 149.#clanak149 i 150.#clanak150 ovoga Zakona.

Članak 157.

Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka poduzima radnje koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka.

Članak 158.

(1) Stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom javnog tužitelja da se obavi pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavka 6.).

(2) Stranke i oštećenik mogu prijedloge iz stavka 1. ovoga članka stavljati i istražnom sucu ili organu unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji. Ako se istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova ne složi s prijedlogom, obavijestit će o tome predlagatelja koji prijedlog može ponovno staviti istražnom sucu nadležnog suda.

Članak 159.

(1) Tužitelj i branitelj mogu prisustvovati ispitivanju okrivljenika.

(2) Tužitelj, oštećenik, okrivljenik i branitelj mogu prisustvovati uviđaju i saslušanju vještaka.

(3) Tužitelj i branitelj mogu prisustvovati pretrazi stana.

(4) Saslušanju svjedoka mogu prisustvovati tužitelj, okrivljenik i branitelj kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu, kad istražni sudac ustanovi da je to svrsishodno ili kad je jedna od stranaka zahtijevala da prisustvuje saslušanju. Oštećenik može prisustvovati saslušanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu.

(5) Iz razloga navedenih u članku 68. u stavku 2. ovoga Zakona branitelju i okrivljeniku može se uskratiti da prisustvuju izvođenju pojedinih istražnih radnji. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba vijeću (članak 21. stavka 6.), koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(6) Istražni sudac dužan je na prikladan način obavijestiti tužitelja, branitelja, oštećenika i okrivljenika o vremenu i mjestu obavljanja istražnih radnji kojima oni mogu prisustvovati, osim kad postoji opasnost od odgode. Ako okrivljenik ima branitelja, istražni će sudac u pravilu obavještavati samo branitelja. Ako je u pritvoru okrivljenik koji nema branitelja, a istražna se radnja poduzima izvan sjedišta suda, istražni će sudac odlučiti je li potrebna prisutnost okrivljenika.

(7) Ako osoba kojoj je upućena obavijest o istražnoj radnji nije prisutna, radnja se može obaviti i u njezinoj odsutnosti.

(8) Osobe koje prisustvuju istražnim radnjama mogu predložiti istražnom sucu da radi razjašnjenja stvari postavi određena pitanja okrivljeniku, svjedoku ili vještaku, a uz dozvolu istražnog suca mogu postavljati pitanja i neposredno. Te osobe imaju pravo zahtijevati da se u zapisnik unesu i njihove primjedbe o obavljanju pojedinih radnji, a mogu i predlagati izvođenje pojedinih dokaza.

(9) Radi razjašnjenja pojedinih tehničkih ili drugih stručnih pitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazima ili pri ispitivanju okrivljenika ili poduzimanju drugih istražnih radnji istražni sudac može zatražiti od osobe odgovarajuće struke da mu o tim pitanjima dade potrebna objašnjenja. Ako su pri davanju objašnjenja stranke prisutne, one mogu tražiti da ta osoba dade potanja objašnjenja. U slučaju potrebe istražni sudac može objašnjenja tražiti i od odgovarajuće stručne ustanove.

(10) Odredbe stavka 1. do 9. ovoga članka primjenjuju se i ako se istražna radnja poduzima prije donošenja rješenja o provođenju istrage.

Članak 160.

(1) Istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je kod okrivljenika nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost.

(2) Ako se ne zna boravište okrivljenika istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti samo na prijedlog javnog tužitelja, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.

(3) Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o krivičnom djelu i krivičnoj odgovornosti okrivljenika do kojih se može doći.

(4) Kad prestanu smetnje koje su uzrokovale prekid, istražni će sudac nastaviti istragu.

Članak 161.

Istražni sudac obustavlja rješenjem istragu kad javni tužitelj u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od gonjenja. O obustavi istrage istražni će sudac u roku od osam dana obavijestiti oštećenika (članak 55.).

Članak 162.

(1) Istragu će rješenjem obustaviti vijeće (članak 21. stavka 6.) kad odlučuje o bilo kojem pitanju u tijeku istrage:

1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti;

2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost okrivljenika a nema uvjeta za primjenu mjera sigurnosti;

3) ako je nastupila zastara krivičnog gonjenja ili je djelo obuhvaćeno amnestijom odnosno pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje;

4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio krivično djelo.

(2) Ako istražni sudac ustanovi da postoje razlozi za obustavu istrage iz stavka 1. ovoga članka, obavijestit će o tome javnog tužitelja. Ako javni tužitelj u roku od osam dana ne obavijesti istražnog suca da odustaje od gonjenja, istražni će sudac zatražiti da vijeće odluči o obustavi istrage.

(3) Rješenje o obustavi istrage dostavlja se javnom tužitelju, oštećeniku i okrivljeniku, koji će se odmah pustiti na slobodu ako je u pritvoru. Protiv tog rješenja javni tužitelj i oštećenik imaju pravo žalbe.

(4) Ako je protiv rješenja o obustavi istrage žalbu podnio samo oštećenik, a žalba se uvaži, smatrat će se da je oštećenik podnošenjem žalbe preuzeo gonjenje.

Članak 163.

(1) Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku navedene u članku 208.#clanak208 stavku 1. ovoga Zakona ako nedostaju ili ih treba provjeriti te podatke o prijašnjim osudama okrivljenika, a ako okrivljenik još izdržava kaznu ili drugu sankciju koja je vezana za lišenje slobode - podatke o njegovu ponašanju za izdržavanje kazne ili druge sankcije. Prema potrebi istražni sudac pribavit će podatke o prijašnjem životu okrivljenika i o prilikama u kojima živi te o drugim okolnostima koje se tiču njegove ličnosti. Istražni sudac može odrediti medicinske preglede ili psihološka ispitivanja okrivljenika kad je potrebno da se dopune podaci o ličnosti okrivljenika.

(2) Ako dolazi u obzir izricanje jedinstvene kazne kojom će se obuhvatiti i kazne iz prijašnjih presuda, istražni će sudac zatražiti odgovarajuće spise.

Članak 164.

(1) Ako istražni sudac prije završene istrage ustanovi da je u interesu postupka da se okrivljenik i njegov branitelj upoznaju s važnim dokazima prikupljenim u istrazi, obavijestit će ih da u određenom roku mogu razgledati predmete i spise koji se odnose na te dokaze i da mogu staviti svoje prijedloge za izvođenje novih dokaza. Ograničenja iz članka 68.#clanak68 stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se ako za to još postoje razlozi.

(2) Kad protekne određen rok ili ako ne prihvati prijedlog za izvođenje dokaza, istražni će sudac postupiti prema članku 165.#clanak165 ovoga Zakona.

Članak 165.

(1) Istražni sudac završava istragu kad ustanovi da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica.

(2) Nakon završene istrage istražni sudac dostavlja spise javnom tužitelju, koji je dužan u roku od petnaest dana staviti prijedlog da se istraga dopuni ili podići optužnicu ili dati izjavu da odustaje od gonjenja. Taj rok može vijeće (članak 21. stavka 6.) produljiti na prijedlog javnog tužitelja.

(3) Ako istražni sudac ne prihvati prijedlog javnog tužitelja o dopuni istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavka 6.). Ako vijeće odbije prijedlog javnog tužitelja, rok iz stavka 2. ovoga članka počinje teći od dana kad je javnom tužitelju priopćena odluka vijeća.

(4) Ako javni tužitelj ne postupi u roku predviđenom u stavku 2. i 3. ovoga članka, dužan je o razlozima obavijestiti višega javnog tužitelja.

Članak 166.

(1) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudac dužan je obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije završena.

(2) Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se istraga završi.

Članak 167.

(1) Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu istražnom sucu nadležnog suda podnijeti zahtjev da provede istragu odnosno prijedlog da istragu dopuni. U tijeku istrage oni mogu istražnom sucu stavljati i druge prijedloge.

(2) U vezi s pokretanjem, provođenjem, prekidom i obustavom istrage na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na pokretanje i vođenje istrage na zahtjev javnog tužitelja.

(3) Kad istražni sudac ustanovi da je istraga završena, obavijestit će o tome oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja i upozoriti ih da u roku od osam dana treba da podnesu optužnicu odnosno privatnu tužbu, a ako to ne učine, smatrat će se da su odustali od gonjenja, pa će se postupak rješenjem obustaviti. Takvo upozorenje istražni sudac dužan je dati i kad vijeće (članak 21. stavka 6.) odbije prijedlog oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja za dopunu istrage zato što smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno.

Članak 168.

Ako je istražnom sucu potrebna pomoć organa unutarnjih poslova (kriminalističko-tehnička i dr.) ili drugih državnih tijela u vezi s provođenjem istrage, oni su mu dužni na njegov zahtjev tu pomoć dati. Istražni sudac može zatražiti i pomoć od poduzeća ako je to prijeko potrebno za obavljanje istražne radnje koja ne trpi odgodu.

Članak 169.

Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, interesi čuvanja tajne, interesi javnog reda ili razlozi morala, službena osoba koja poduzima istražnu radnju naredit će osobama koje saslušava ili koje prisustvuju istražnim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice odnosno podatke koje su tom prilikom saznale i ukazati im da je odavanje tajne krivično djelo. Ta će se naredba unijeti u zapisnik o istražnoj radnji odnosno zabilježit će se na spisima koji se razgledavaju, uz potpis osobe koja je upozorena.

Članak 170.

Kad vijeće odlučuje u tijeku istrage, može zatražiti potrebna objašnjenja od istražnog suca i stranaka i može pozvati obje stranke da usmeno izlože svoje stavove na sjednici vijeća.

Članak 171.

(1) Istražni sudac može kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara svaku osobu koja za obavljanja istražne radnje i nakon opomene narušava red. Ako sudjelovanje takve osobe nije prijeko potrebno, ona može biti udaljena s mjesta gdje se obavlja ta radnja.

(2) Okrivljenik ne može biti kažnjen novčanom kaznom.

(3) Ako javni tužitelj narušava red, istražni sudac postupit će prema odredbi članka 285.#clanak285 stavka 5. ovoga Zakona.

Članak 172.

(1) Stranke i oštećenik mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage.

(2) Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnositelj zahtijevao, obavijestit će ga o tome što je poduzeto.

Glava XVII.

MJERE ZA OSIGURANJE PRISUTNOSTI OKRIVLJENIKA I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA

1. Zajednička odredba

Članak 173.

(1) Mjere koje se mogu poduzeti prema okrivljeniku za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, obećanje okrivljenika da neće napustiti boravište, jamstvo i pritvor.

(2) Pri odlućivanju koju će od navedenih mjera primjeniti nadležno tijelo držat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, pazeći da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

(3) Te će se mjere ukinuti i po službenoj dužnosti kad prestanu razlozi koji su ih izazvali odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti.

2. Poziv

Članak 174.

(1) Prisutnost okrivljenika pri obavljanju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.

(2) Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenog ptsanog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenika, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje okrivljenik ima doći, dan i sat kad treba da dođe, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden, službeni pečat i potpis suca koji poziva.

(3) Kad se okrivljenik prvi put poziva poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja te da branitelj može prisustvovati njegovu ispitivanju.

(4) Okrivljenik je dužan odmah obavijestiti sud o promjeni adrese te o namjeri da promijeni boravište. O tome će se okrivljenik poučiti pri prvom ispitivanju odnosno dostavi optužnice bez provođenja istrage (članak 151. stavak 6.), optužnog prijedloga ili privatne tužbe, tim što će se upozoriti na posljedice određene ovim Zakonom.

(5) Ako okrivljenik nije u stanju odazvati se pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima.

3. Dovođenje

Članak 175.

(1) Naredbu da se okrivljenik dovede može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozivani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava da primi poziv.

(2) Naredbu za dovođenje izvršavaju organi unutarnjih poslova.

(3) Naredba za dovođenje izdaje se pismeno. Naredba treba da sadrži: ime i prezime okrivljenika koji se ima dovesti, naziv krivičnog djele koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji nareduje dovođenje.

(4) Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljeniku i poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će ga prisilno.

(5) Protiv vojnih osoba, pripadnika redarstvene službe ili straže ustanove u kojoj su smještene osobe lišene slobode neće se izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihove komande odnosno ustanove da ih privede.

4. Obećanje okrivljenika da neće napustiti boravište

Članak 176.

(1) Ako postoji bojazan da bi se okrivljenik u tijeku postupka mogao sakriti ili otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, sud može tražiti od okrivljenika obvezu da se neće kriti odnosno da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište. Dano obećanje unosi se u zapisnik.

(2) Od okrivljenika se može privremeno oduzeti putovnica. Žalba protiv rješenja o oduzimanju putovnice ne zadržava izvršenje rješenja.

(3) Okrivljenik će se pri davanju obećanja upozoriti da se protiv njega može odrediti pritvor ako tu obvezu prekrši.

5. Jamstvo

Članak 177.

Okrivljenik koji se ima staviti ili je već stavljen u pritvor samo zbog bojazni da će pobjeći može se ostaviti na slobodi odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za nj dade jamstvo da do konca krivičnog postupka neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

Članak 178.

(1) Jamstvo uvijek glasi na novčanu svotu koja se određuje s obzirom na težinu krivičnog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika te imovno stanje osobe koja daje jamstvo.

(2) Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo, ili u osobnoj obvezi jednoga građanina ili više gradana da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva.

(3) Ako okrivljenik pobjegne, rješenjem će se u skladu s propisom, odrediti · kome će pripasti vrijednost dana kao jamstvo.

Članak 179.

(1) Okrivljenik će se unatoč danom jamstvu staviti u pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bijeg ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koja druga zakonska osnova za pritvor.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka jamstvo se ukida. Položena novčana svota, dragocijenosti, vrijednosni papiri ili druge pokretnine vraćaju se, a hipoteka se skida. Jednako će se postupiti i kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom.

(3) Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida tek kad osuđenik počne izdržavati kaznu.

Članak 180.

(1) Rješenje o jamstvu donosi u tijeku istrage istražni sudac. Nakon podignute optužnice rješenje o jamstvu donosi vijeće.

(2) Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se nakon saslušanja javnog tužitelja, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.

6. Pritvor

Članak 181.

(1) Pritvor se može odrediti samo uz uvjete predviđene u ovom Zakonu.

(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Dužnost je svih tijela koja sudjeluju u krivičnom postupku i tijela koja im daju pravnu pomoć da postupaju s osobitom hitnošću ako se okrivljenik nalazi u pritvoru

(3) U tijeku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na temelju kojih je bio određen.

Članak 182.

(1) Pritvor će se uvijek odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od dvadeset godina. Ako okolnosti pokazuju da je riječ o slučaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne, pritvor se ne mora odrediti.

(2) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo, a ne postoje uvjeti za obavezni pritvor, pritvor se protiv te osobe može odrediti:

1) ako se krije ili ako se ne može utvrditi njezina istovjetnost ili ako postoje druge okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega;

2) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti tragove krivičnog djela ili ako osobite okolnosti pokazuju da će ometati istrazi utjecanjem na svjedoke, suučesnike ili prikrivače;

3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti;

4) ako je u pitanju krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna deset godina zatvora ili teža kazna, a zbog načina izvršenja, posljedica ili drugih okolnosti djela došlo je do takva uznemirenja građana da je radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka ili sigurnosti ljudi prijeko potrebno određivanje pritvora.

(3) U slučaju iz točke 1. stavka 2. ovoga članka pritvor koji je određen samo zato što se ne može utvrditi istovjetnost osobe traje dok se ta istovjetnost ne utvrdi. U slučaju iz točke 2. stavka 2. ovoga članka pritvor će se ukinuti čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen.

(4) Osobu zatečenu na izvršenju krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti može svatko lišiti slobode. Osoba lišena slobode mora se odmah predati istražnom sucu ili organu unutarnjih poslova, a ako se to ne može učiniti, mora se odmah obavijestiti jedno od tih tijela. Organ unutarnjih poslova postupat će prema članku 186.#clanak186 ovoga Zakona.

Članak 183.

(1) Pritvor određuje istražni sudac nadležnog suda.

(2) Pritvor se određuje pisanim rješenjem koje sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo za koje se okrivljuje, zakonsku osnovu za pritvor, pouku o pravu na žalbu, kratko obrazloženje, s tim što će se osnova za određivanje pritvora posebno obrazložiti, službeni pečat i potpis suca koji određuje pritvor.

(3) Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u času lišenja slobode. U spisima se mora naznačiti čas lišenja slobode i čas predaje rješenja.

(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može se žaliti vijeću (članak 21. stavka 6.) u roku od 24 sata od časa predaje rješenja. Ako se pritvorena osoba prvi put ispituje nakon poretka tog roka, može podnijeti žalbu pri tom ispitivanju. Žalba s prijepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvorena osoba ispitana, i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(5) Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom javnog tužitelja o određivanju pritvora, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavak 6.). Protiv rješenja vijeća kojim se određuje pritvor pritvorena osoba može podnijeti žalbu, koja ne zadržava izvršenje rješenja. U vezi s predajom rješenja i podnošenjem žalbe primjenjuju se odredbe stavka 3. i 4. ovoga članka.

(6) U slučajevima iz stavka 4. i 5. ovoga članka vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati.

Članak 184.

(1) Istražni sudac dužan je osobi lišenoj slobode koja mu je dovedena odmah priopćiti da može uzeti branitelja, koji može prisustvovati njezinu ispitivanju, i ako je potrebno, pomoći joj da nađe branitelja. Ako u roku od 24 sata od časa tog priopćenja osoba lišena slobode ne osigura prisutnost branitelja, istražni sudac dužan je tu osobu odmah ispitati.

(2) Ako osoba lišena slobode izjavi da neće uzeti branitelja, istražni sudac dužan je ispitati je u roku od 24 sata.

(3) Ako u slučaju obvezne obrane (članka 65. stavak 1.) osoba lišena slobode ne uzme branitelja u roku od 24 sata od časa kad je poučena o tom pravu ili izjavi da neće uzeti branitelja, postavit će joj se branitelj po službenoj dužnosti.

(4) Odmah nakon ispitivanja istražni sudac odlučit će hoće li osobu lišenu slobode pustiti na slobodu. Ako smatra da osobu lišenu slobode treba zadržati, istražni sudac obavijestit će o tome odmah javnog tužitelja, ako ovaj već nije podnio zahtjev za provođenje istrage. Ako javni tužitelj u roku od 48 sati od časa kad je obaviješten o pritvoru ne stavi zahtjev za provođenje istrage, istražni sudac će osobu lišenu slobode pustiti na slobodu.

Članak 185.

(1) Pritvor može odrediti istražni sudac nižeg suda na čijem je području počinjeno krivično djelo kad mu je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji ili u slučajevima predviđenim u članku 147. u stavku 1. i članku 186.#clanak186 ovoga Zakona. U vezi s određivanjem pritvora primjenjuju se odredbe članka 183.#clanak183 stavka 2. do 5. ovoga Zakona, ali odluku iz stavka 4. toga članka o žalbi donosi viši sud.

(2) Odmah nakon ispitivanja osobe lišene slobode istražni sudac odlućit će hoće li je pustiti na slobodu ili će narediti da se privede istražnom sucu nadležnog suda. U vezi s ispitivanjem osobe lišene slobode primjenjuju se odredbe članka 184.#clanak184 stavka 1. do 3. ovoga Zakona.

(3) Istražni sudac nižeg suda na čijem je području počinjeno krivično djelo može zadržati pritvorenu osobu najdulje tri dana, računajući od dana njezina dovođenja ako je potrebno da poduzme hitne istražne radnje u skladu s člankom 147.#clanak147 stavkom 1. ovoga Zakona. Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage zadržavanje u pritvoru može trajati i dulje od tri dana, ako u tom roku istražni sudac primi zahtjev od istražnog suca nadležnog suda da poduzme pojedine istražne radnje. Nakon obavljanja istražnih radnji pritvorena osoba mora se privesti nadležnom sudu, ako istražni sudac tog suda što drugo ne odredi.

Članak 186.

(1) Ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova mogu osobu lišiti slobode ako postoji ma koji razlog predviđen u članku 182.#clanak182 ovoga Zakona, ali su dužne takvu osobu bez odgode privesti nadležnome istražnom sncu ili istražnom sucu nižeg suda na čijem je području počinjeno krivično djelo, ako se do sjedišta tog suda može brže doći. Pri dovođenju ovlaštena službena osoba organa unutarnjih

poslova obavijestit će istražnog suca o razlozima i o vremenu lišenja slobode.

(2) Ako zbog neotklonjivih smetnji nije bilo moguće da se ni u roku od 24 sata osoba lišena slobode privede istražnom sucu, službena osoba dužna je takvo zakašnjenje posebno obrazložiti. Obrazloženje zakašnjenja nužno je i kad je privođenje obavljeno na zahtjev istražnog suca.

(3) Ako zbog zakašnjenja u privođenju istražni sudac ne može u roku iz članka 183.#clanak183 stavka 3. ovoga Zakona donijeti rješenje o pritvoru, dužan je o pritvoru odlučiti odmah kad mu osoba lišena slobode bude privedena.

Članak 187.

(1) Na temelju rješenja istražnog suca okrivljenik se može zadržati u pritvoru najviše mjesec dana od dana lišenja slobode. Nakon tog roka okrivljenik se može zadržati u pritvoru samo na temelju rješenja o produljenju pritvora.

(2) Pritvor se može prema odluci vijeća (članak 21. stavak 6.) produljiti najviše za dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora iznad pet godina ili teža kazna, vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske može iz važnih razloga produljiti pritvor najviše za još tri mjeseca. Rješenje o produljenju pritvora donosi se na obrazloženi prijedlog istražnog suca ili javnog tužitelja.

(3) Ako se do proteka rokova iz stavka 2. ovoga članka ne podigne optužnica, okrivljenik će se pustiti na slobodu.

Članak 188.

U tijeku istrage istražni sudac može ukinuti pritvor u suglasnosti s javnim tužiteljem kad se postupak vodi na njegov zahtjev, osim ako se pritvor ukida zbog proteka roka trajanja pritvora. Ako između istražnog suca i javnog tužitelja ne postoji suglasnost, istražni sudac zatražit će da o tome odluči vijeće, koje je dužno odluku donijeti u roku od 48 sati.

Članak 189.

(1) Nakon predaje optužnice sudu do završetka glavne rasprave pritvor se može nakon saslušanja javnog tužitelja, kad se postupak vodi na njegov zahtjev, odrediti ili ukinuti samo rješenjem vijeća.

(2) Vijeće je dužno nakon proteka dva mjeseca od pravomoćnosti posljednjeg rješenja o pritvoru, i bez prijedloga stranaka, ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora.

(3) Žalba na rješenje iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Protiv rješenja vijeća kojim se odbija prijedlog za određivanje ili ukidanje pritvora žalba nije dopuštena.

Članak 190.

Organ unutarnjih poslova odnosno sud dužan je o lišenju slobode obavijestiti u roku od 24 sata obitelj osobe lišene slobode, osim ako se ona tome protivi. O lišenju slobode obavijestit će se nadležni organ socijalnog staranja ako je potrebno da se poduzmu mjere, za zbrinjavanje djece i drugih članova obitelji osobe lišene slobode o kojima se ona brine.

7. Postupak s pritvorenicima

Članak 191.

(1) Pri izdržavanju pritvora ne smije se vrijeđati ličnost i dostojanstvo okrivljenika.

(2) Prema pritvoreniku mogu se primjenjivati samo ograničenja koja su potrebna da se spriječi bijeg i dogovor koji bi mogao biti štetan za uspješno vođenje postupka.

(3) U istoj prostoriji ne mogu biti zatvorene osobe koje nisu istog spola. U pravilu, u istu prostoriju ne mogu se smještati osobe koje su sudjelovale u izvršenju istoga krivičnog djela ni osobe koje su na izdržavanju kazne s osobama u pritvoru. Osobe koje su počinile krivično djelo u povratu neće se, ako je moguće, smještati u istu prostoriju s drugim osobama lišenim slobode na koje bi mogle štetno utjecati.

Članak 192.

(1) Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. Osim toga njima će se osigurati kretanje na slobodnom zraku najmanje dva sata dnevno, ako zatvor raspolaže prikladnim ograđenim prostorom.

(2) Pritvorenici imaju pravo da se o svom trošku hrane, da nose svoju odjeću i da se služe svojim posteljnim stvarima, da o svom trošku nabavljaju knjige, novine i druge stvari koje odgovaraju njihovim redovnim potrebama, ako to ne bi bilo štetno za uspješno vođenje postupka. O tome odlučuje tijelo koje provodi istragu.

(3) Pritvorenik se može upotrijebiti za radove nužne za održavanje čistoće u prostoriji u kojoj boravi. Ako pritvorenik zahtijeva, istražni sudac odnosno predsjednik vijeća u sporazumu s upravom zatvora može dopustiti da on radi u krugu zatvora na poslovima koji odgovaraju njegovim psihičkim i fizičkim svojstvima, uz uvjet da to nije štetno za vođenje postupka.

Članak 193.

(1) Po odobrenju tijela koje provodi istragu i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi mogu, u granicama kućnog reda, pritvorenika posjećivati bliski srodnici, a na njegov zahtjev - liječnik i druge osobe. Pojedini posjeti mogu se zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka.

(2) Pritvorenik se može dopisivati s osobama izvan zatvora sa znanjem i pod nadzorom tijela koje vodi istragu. To tijelo može zabraniti odašiljanje i primanje pisama i drugih pošiljaka štetnih za vođenje postupka. Odašiljanje molbe, pritužbe ili žalbe ne može se nikad zabraniti.

(3) Nakon podignute optužnice do pravomoćnosti presude ovlaštenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka vrši predsjednik vijeća.

Članak 194.

(1) Za disciplinske prijestupe pritvorenika istražni sudac odnosno predsjednik vijeća može izreći disciplinsku kaznu ograničenje posjeta i dopisivanja. To se ograničenje ne odnosi na općenje pritvorenika s braniteljem.

(2) Protiv rješenja o kazni izrečenoj prema stavku 1. ovoga članka dopuštena je žalba vijeću (članak 29. stavak 6.) suda nadležnog za vođenje istrage u roku od 24 sata od časa primitka rješenja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 195.

(1) Nadzor nad pritvorenicima obavlja predsjednik suda koji je na to ovlašten.

(2) Predsjednik suda ili sudac koga on odredi dužan je najmanje jedanput tjedno obići pritvorenike i ako nade da je potrebno, i bez prisutnosti nadzornika i stražara obavijestiti se kako se pritvorenici hrane, kako se opskrbljuju drugim potrebama i kako se s njima postupa. Predsjednik odnosno sudac koga on odredi dužan je poduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku zatvora. Određeni sudac ne može biti istražni sudac.

(3) Obilascima iz stavka 2. ovoga članka može prisustvovati i javni tužitelj.

(4) Predsjednik suda i istražni sudac mogu u svako doba obilaziti sve pritvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe.

G 1 a v a XVIII.

ISTRAŽNE RADNJE

1. Pretraga stana i osoba

Članak 196.

(1) Pretraga stana i ostalih prostorija okrivljenika ili drugih osoba može se poduzeti ako je vjerojatno da će se pretragom okrivljenik uhvatiti ili da će se pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za krivični postupak.

(2) Pretraga osoba može se poduzeti kad je vjerojatno da će se njome pronaći tragovi i predmeti važni za krivični postupak

Članak 197.

(1) Pretragu određuje sud obrazloženim pismenim nalogom.

(2) Nalog o pretrazi predaje se prije početka pretrage osobi kod koje će se ili na kojoj će se pretraga obaviti. Prije pretrage pozvat će se osoba na koju se odnosi nalog o pretrazi da dobrovoljno izruči osobu odnosno predmete koji se traže.

(3) Pravo je osobe na koju se nalog odnosi da ona ili njegov zastupnik i, obvezatno, dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugog prostora.

(4) Pretrazi se može pristupiti i bez službenog naloga ili privole držaoca stana, ući u njegov stan ili prostorije, te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje 5 godina, odnosno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovine većeg opsega.

(5) Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u stanu počinitelja krivičnog djela može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.

(6) Pretraga se obavlja danju. Pretraga se može obaviti i noću ako je danju započeta pa nije dovršena ili ako postoje razlozi iz članka 200.#clanak200 ovoga Zakona.

Članak 198.

(1) Pretrazi stana ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretragu ženske osobe obavlja samo ženska osoba, a za svjedoke uzimat će se samo ženske osobe. Svjedoci će se prije početka pretrage upozoriti da paze kako se pretraga obavlja te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije točan.

(2) Kad se pretraga obavlja u prostorijama državnih tijela, poduzeća ili drugih pravnih osoba, pozvat će se njihov starješina da prisustvuje pretrazi.

(3) Pretraga i pregledi u vojnoj zgradi obavit će se po odobrenju nadležnoga vojnog starješine.

(4) Pretragu stana i osobe treba·obavljati pažljivo, ne remeteći kućni red.

(5) O svakoj pretrazi stana ili osobe sastavit će se zapisnik, koji potpisuju osobe kod koje se ili na kojoj se obavlja pretraga i osobe čija je prisutnost obvezna. Pri pretrazi oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretrage u pojedinom slučaju. U zapisnik će se unijeti i točno naznačiti: predmeti i isprave koji se oduzimaju, a to će se unijeti i u potvrdu koja će se odmah izdati osobi kojoj su predmeti odnosno isprave oduzete.

Članak 199.

Ako se pri pretrazi stana odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze sa krivičnim djelom zbog kojeg je pretraga naređena, ali koji ukazuju na drugo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju izdat će se odmah potvrda. O tome će se odmah obavijestiti javni tužitelj radi pokretanja krivičnog postupka. Ti će se predmeti odmah vratiti ako javni tužitelj ustanovi da nema osnove za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji kakva druga zakonska osnova prema kojoj bi se ti predmeti imali oduzeti.

Članak 200.

(1) Ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova mogu i bez naloga ući u tuđi stan i druge prostorije i prema potrebi obaviti pretragu ako držalac stana to želi ili ako zove u pomoć.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka neće se sastavljati zapisnik već će se držaocu stana odmah izdati potvrda u kojoj će se naznačiti razlog ulaženja u stan odnosno druge prostorije.

(3) Kad ovlaštene osobe organa unutarnjih poslova obave pretragu bez naloga o pretrazi, dužni su o tome odmah podnijeti izvještaj istražnom sucu, a ako se postupak još ne vodi - nadležnom javnom tužitelju.

2. Privremeno oduzimanje predmeta

Članak 201.

(1) Predmeti koji se prema krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i predati na čuvanje sudu ili će se na drugi način osigurali njihovo čuvanje.

(2) Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev suda. Osoba koja odbije da preda predmete može se kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara, a u slučaju daljnjeg odbijanja može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najdulje mjesec dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom tijelu, poduzeću ili drugoj pravnoj osobi.

(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna ili je naređen zatvor odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova mogu oduzeti predmete navedene u stavku 1. ovoga članka kad postupaju prema članku 142.#clanak142 i 145.#clanak145 ovoga Zakona ili kad izvršavaju nalog suda.

(5) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a prema potrebi i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove istovjetnosti. O oduzetim predmetima izdat će se potvrda.

Članak 202.

(1) Državna tijela mogu uskratiti pokazivanje ili izdavanje svojih spisa i drugih isprava ako smatraju da bi objava njihova sadržaja bila štetna za opće interese. Ako je uskraćeno pokazivanje ili davanje spisa i drugih isprava, konačnu odluku donosi vijeće (članak 21. stavak 6.).

(2) Poduzeća ili druge pravne osobe mogu zahtijevati da se ne objave podaci koji se odnose na njihovo poslovanje.

Članak 203.

(1) Ako se privremeno oduzimaju spisi koji mogu poslužiti kao dokaz, oni će se popisati. Ako to nije moguće, spisi će se staviti u omot i zapečatiti. Vlasnik spisa može na omot staviti i svoj pečat.

(2) Osoba od koje su spisi oduzeti pozvat će se da prisustvuje otvaranju omota. Ako se ona ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, spisi pregledati i popisati u njezinoj odsutnosti.

(3) Pri pregledanju spisa mora se paziti da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe.

Članak 204.

(1) Istražni sudac može narediti da poštanska, telegrafska i druga prometna poduzeća zadrže i u njemu, uz potvrdu primitka, predaju pisma, brzojave i druge pošiljke koje su upućene okrivljeniku ili koje on odašilje ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će te pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku.

(2) Javni tužitelj može narediti samo zadržavanje pošiljaka, ali su poduzeća navedena u stavku 1. ovoga članka dužna obustaviti zadržavanje ako u roku od tri dana nakon primitka naredbe ne prime odluku istražnog suca.

(3) Izdane pošiljke otvara istražni sudac u prisutnosti dvaju svjedoka. Pri otvaranju pazit će se da se ne povrijede pečati, a omoti će se i adrese sačuvati. O otvaranju sastavit će se zapisnik.

(4) Ako interesi postupka dopuštaju, može se sadržaj pošiljke priopćiti u cijelosti ili djelomično okrivljeniku odnosno osobi kojoj je upućena a može mu se pošiljka i predati. Ako je okrivljenik odsutan, pošiljka će se priopćiti ili predati kome od njegovih srodnika, a ako njih nema vratit će se pošiljaocu, ako se to ne protivi interesima postupka.

Članak 205.

Predmeti koji su u tijeku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku odnosno držaocu ako postupak bude obustavljen, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje (članak 487).

3. Postupanje sa sumnjivim stvarima

Članak 206.

(1) Nađe li se kod okrivljenika tuđa stvar, a ne zna se čija je, tijelo koje vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na ploči općine na čijem području okrivljenik živi i na čijem je području krivično djelo počinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi u roku od jedne godine od dana objave oglasa, jer će se inače stvar prodati. Novac dobiven prodajom unosi se u proračun.

(2) Ako je riječ o stvarima veće vrijednosti, objava se može obaviti i preko dnevnih listova.

(3) Ako je stvar podložna kvaru ili njezino čuvanje zahtijeva znatne troškove, ona će se prodati prema odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje novčanom zavodu.

(4) Prema odredbi stavka 3. ovoga članka postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom počinitelju krivičnog djela.

Članak 207.

(1) Ako se u tijeku od jedne godine nitko ne javi za stvari ili za novac dobiven od prodaje stvari, donijet će se rješenje da stvar postaje društveno vlasništvo odnosno da se novac unese u proračun.

(2) Vlasnik stvari ima pravo u parnici tražiti povrat stvari ili novca dobivenog od prodaje stvari. Zastara tog prava počinje teći od dana objave oglasa.

4. Ispitivanje okrivljenika

Članak 208.

(1) Kad se okrivljenik prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, djevojačko, porodično ime majke, gdje je rođen gdje stanuje, dan, mjesec i godinu rođenja, koje je narodnosti i čiji je državljanin, čime se zanima, kakve su mu porodične prilike, zna li pisati, kakve je škole završio, je li, gdje i kad služio vojsku odnosno ima li čin pričuvnog časnika, časnika ili vojnog službenika, vodi li se u vojnoj evidenciji i pri kojem tijelu nadležnom za poslove obrane, je li odlikovan, kakva je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv njega postupak za koje drugo krivično djelo, a ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik. Okrivljenik će se poučiti da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni boravište, a upozorit će se i na posljedice ako prema tome ne postupi.

(2) Nakon toga će se okrivljeniku priopćiti zašto se okrivljuje i osnove sumnje koje su protiv njega, pa će se pitati što ima navesti u svoju obranu, a priopćit će mu se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

(3) Ako okrivljenik ne želi uopće odgovarati ili ne želi odgovarati na postavljena pitanja, poučit će se, ako je potrebno, da time može otežati prikupljanje dokaza za svoju obranu.

(4) Okrivljenik se ispituje usmeno. Pri ispitivanju okrivljeniku se može dopustiti da se služi svojim zabilješkama.

(5) Pri ispitivanju treba okrivljeniku omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu.

(6) Kad okrivljenik završi svoj iskaz, postavit će mu se pitanja ako je potrebno da se popune praznine ili otklone proturječnosti i nejasnosti u njegovu izlaganju.

(7) Ispitivanje treba obavljati tako da se u potpunosti poštuje ličnost okrivljenika.

(8) Prema okrivljeniku ne smiju se upotrijebiti sila, prijetnja ili druga slična sredstva (članak 249. stavak 3.) da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

(9) Okrivljenik može biti ispitan u odsutnosti branitelja, samo ako se izričito odrekao tog prava, a obrana nije obvezna.

(10) Ako je postupljeno protivno odredbama stavka 8. i 9. ovoga članka ili ako izjave okrivljenika iz stavka 9. ovoga članka o prisutnosti branitelja nisu ubilježene u zapisnik, na iskazu okrivljenika ne može se temeljiti sudska odluka

Članak 209.

(1) Okrivljeniku treba postavljati pitanja jasno, razgovijetno i određeno, tako da ih može popuno razumjeti. U ispitivanju se ne smije polaziti od pretpostavke da je okrivljenik priznao nešto što nije priznao niti se smiju postavljati pitanja, u kojima je već sadržano kako na njih treba odgovarati. Prema okrivljeniku ne smije se upotrijebiti obmana da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

(2) Ako se kasniji iskazi okrivljenika razlikuju od ranijih, a osobito ako okrivljenik opozove svoje priznanje, pozvat će se da iznese razloge zašto je dao različite iskaze odnosno zašto je opozvao priznanje.

Članak 210.

(1) Okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama.

(2) Suočeni će se posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik.

Članak 211.

Predmeti koji su u vezi s krivičnim djelom ili koji služe kao dokaz pokazat će se okrivljeniku radi prepoznavanja nakon što ih prethodno opiše. Ako se ti predmeti ne mogu donijeti, okrivljenik se može odvesti na mjesto gdje se oni nalaze.

Članak 212.

(1) Iskaz okrivljenika unosi se u zapisnik o obliku pripovijedanja, a postavljena pitanja i odgovori na njih unijet će se u zapisnik samo kad je to potrebno.

(2) Okrivljeniku se može dopustiti da svoj iskaz sam kazuje u zapisnik.

Članak 213.

Tijelo koje vodi postupak dužno je, unatoč priznanju okrivljenika, prikupljati i druge dokaze.Ako je priznanje jasno i potpuno i ako je potkrijepljeno i drugim dokazima, daljnje prikupljanje dokaza poduzimat će se samo na prijedlog tužitelja.

Članak 214.

(1) Ispitivanje okrivljenika obavit će se preko tumača u slučajevima predviđenim ovim Zakonom.

(2) Ako je okrivljenik gluh postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se ispitivanje ne može obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se s okrivljenikom može sporazumjeti.

(3) Ako tumač nije prije prisegnut, položit će prisegu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljeniku upućuju i izjave što ih on bude davao.

(4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vještake na odgovarajući se način primjenjuju na tumače.

5. Saslušanje svjedoka

Članak 215.

(1) Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da će moći dati obavijesti o krivičnom djelu i počinitelju i o drugim važnim okolnostima.

(2) Oštećenik, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu se saslušati kao svjedoci.

(3) Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.

Članak 216.

Ne može se saslušati kao svjedok:

1) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti;

2) branitelj okrivljenika o onome što mu je okrivljenik kao svom branitelju povjerio, osim ako to sam okrivljenik zahtijeva.

Članak 217.

(1) Oslobođeni su dužnosti svjedočenja:

1) bračni drug okrivljenika;

2) srodnici okrivljenika po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno te srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno;

3) usvojenik i usvojitelj okrivljenika;

4) vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljenik ispovijedio.

(2) Sud koji vodi postupak dužan je osobe spomenute u stavku 1. ovoga članka, prije njihova saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Upozorenje i odgovor unose se u zapisnik.

(3) Maloljetna osoba koja s obzirom na dob i duševnu razvijenost, nije sposobna shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ne može se saslušati kao svjedok, osim ako to sam okrivljenik zahtijeva.

(4) Osoba koja ima razloga da uskrati svjedočenje prema jednom od okrivljenika oslobođena je dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenicima ako se njezin iskaz prema naravi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljenike.

Članak 218.

Ako je kao svjedok saslušana osoba koja se ne može saslušati kao svjedok (članak 216.) ili osoba koja ne mora svjedočiti (članak 217.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla tog prava ili ako upozorenje i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, ili ako je saslušan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti ili ako je iskaz svjedoka iznuđen silom, prijetnjom ili drugim sličnim zabranjenim sredstvom (članak 249. stavak 3.) na takvu iskazu svjedoka ne može se temeljiti sudska odluka.

Članak 219.

Svjedok nije dužan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svoga bliskog srodnika (članak 217 stavak 1. točka 1. do 3.) teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Članak 220.

(1) Svjedok se poziva dostavom pisanog poziva, u kojem će se navesti ime, prezime i zanimanje pozvanoga, vrijeme i mjesto dolaska, krivični predmet u vezi s kojim se poziva, naznaka da se poziva kao svjedok i upozorenje o posljedicama neopravdanog izostanka (članak 227.).

(2) Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života obavlja se preko njezinih roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti.

(3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u svom stanu.

Članak 221.

(1) Svjedoci se saslušavaju posebno i bez prisutnosti ostalih svjedoka. Svjedok je dužan odgovore dati usmeno.

(2) Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti da je davanje lažnog iskaza krivično djelo. Svjedok će se i upozoriti da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 219.#clanak219 ovoga Zakona, i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.

(3) Nakon toga svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos s okrivljenikom i oštećenikom. Svjedok će se upozoriti da je dužan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti sud.

(4) Pri saslušanju maloljetne osobe, osobito ako je oštećena krivičnim djelom, postupit će se obzirno, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Ako je to potrebno, saslušanje maloljetne osobe obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe.

Članak 222.

(1) Nakon općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a nakon toga će mu se postavljati pitanja ardi provjere, dopune i razjašnjenja.Pri saslušanju svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.

(2) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

(3) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu posebno saslušati i njihov odgovor unijeti u zapisnik. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.

(4) Oštećenik koji se saslušava kao svjedok pitat će se želi li u krivičnom postupku ostvarivati imovinsko-pravni zahtjev.

Članak 223.

Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmete, tražit će se od njega najprije da ih opiše i da navede znakove prema kojima se razlikuju, pa će mu se tek nakon toga pokazati radi poznavanja, i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće, zajedno s predmetima iste vrste.

Članak 224.

Ako se saslušanje svjedoka obavlja preko tumača ili ako je svjedok gluh ili nijem, on se saslušava na način predviđen u članku 214.#clanak214 ovoga Zakona.

Članak 225.

Od svjedoka se moze zahtijevati da položi prisegu. Prije glavne rasprave svjedok može položiti prisegu samo pred sudom i to ako postoji bojazan da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći doći na glavnu raspravu. Razlog zbog kojega je položena prisega navest će se u zapisniku. Prisega se polaže na način određen u članku 315.#clanak315 ovoga Zakona.

Članak 226.

Ne smiju dati prisegu osobe,

1) koje nisu punoljetne u času saslušanja,

2) za koje je dokazana ili za koje postoji osnovana sumnja da su počinile krivično djelo ili sudjelovale u krivičnom djelu zbog kojega,se saslušavaju.

Članak 227.

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja odnosno opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, može se narediti da se prisilno dovede, a može se i kazniti novčano do 200.000 hrvatskih dinara.

(2) Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčano do 200.000 hrvatskih dinara, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak na završi, ali najdulje mjesec dana.

(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčena kazna ili je naređen zatvor odlučuje uvijek vijeće (članak 21. stavak 6.). Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje rješenja.

(4) Vojne osobe i pripadnici redarstvene službe ne mogu se zatvoriti, ali će se o njihovu odbijanju da svjedoče obavijestiti njihova nadležna komanda radi kažnjavanja.

6. Uviđaj

Članak 228

Uviđaj se poduzima kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.

Članak 229.

(1) Radi provjere izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su značajne za razjašnjenje stvari tijela koje vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja, koja se obavlja tako da se ponove radnje i situacije u uvijetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili okrivljenika radnje ili situacije različito prikazane, događaj će se, u pravilu, rekonstruirati posebno sa svakim od njih.

(2) Rekonstrukcija se ne smije obavljati na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.

(3) Pri rekonstrukciji mogu se prema potrebi ponovno izvesti pojedini dokazi.

Članak 230.

(1) Tijelo koje obavlja uviđaj ili rekonstrukciju može zatražiti pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke, prometne ili druge struke, koja će, prema potrebi, poduzeti i pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje tragova, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice ili prikupiti druge podatke.

(2) Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.

7. Vještačenje

Članak 231.

Vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu kakve važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem.

Članak 232.

(1) Vještaćenje određuje pisanom naredbom tijelo koje vodi postupak. U naredbi će se navesti u vezi s kojim se činjenicama vještačenje obavlja i kome se povjerava. Naredba se dostavlja i strankama.

(2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova, ili se vještačenje može obaviti unutar državnog tijela takva vještačenja, osobito složenija povjeravat će se u pravilu takvoj ustanovi odnosljo tijelu. Ustanova odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obavlti vještačenje.

(3) Kad vještaka određuje tijelo koje vodi postupak, to će tijelo u pravilu odrediti jednog vještaka; a ako je vještačenje složeno - dva ili više vještaka.

(4) Ako za koju vrstu vještačenja postoje kod suda stalno određeni vještaci, drugi se vještaci mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odgode, ili ako su stalni vještaci spriječeni, ili ako to zahtijevaju druge okolnosti.

Članak 233.

(1) Osoba koja se poziva kao vještak dužna je odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i mišljenje.

(2) Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili ako odbije vještačiti, može se kazniti novčano do 200.000 hrvatskih dinara, a u slučaju neopravdanog izostanka može se i prisilno dovesti.

(3) O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena novčana kazna odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.).

Članak 234.

(1) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti saslušana kao svjedok (članak 216.), ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja (članak 217.), a ni osoba prema kojoj je krivično djelo počinjeno, a ako je uzeta, na njezinu nalazu i mišljenju ne može se temeljiti sudska odluka.

(2) Razlog za izuzeće vještaka (članak 40.) postoji i u vezi s osobom koja je zajedno s okrivljenikom ili oštećenikom u radnom odnosu u istom tijelu, poduzeću ili drugoj pravnoj osobi ili kod pojedinca koji obavlja samostalnu djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana te u vezi s osobom koja je u·radnom odnosu kod oštećenika ili okrivljenika.

(3) Za vještaka se u pravilu neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok.

(4) Kad je dopuštena posebna žalba protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izuzeće vještaka (članak 38. stavak 4.), žalba odgađa obavljanje vještačenja ako ne postoji opasnost od odgode.

Članak 235.

(1) Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo prouči, da točno navede sve što zapazi i nađe te da svoje mišljenje iznese nepristrano i u skladu s pravilima znanosti ili vještine. On će se napose upozoriti da je davanje lažnog iskaza krivično djelo. .

(2) Od vještaka se može zahtijevati da prije vještačenja položi prisegu. Prije glavne rasprave vještak može položiti prisegu samo pred sudom, i to ako postoji bojazan da će biti spriječen da dođe na glavnu raspravu. Razlog zbog kojeg je položena prisega navest će se u zapisniku. Stalno postavljeni prisegnuti vještak opomenut će se samo prije vještačenja na položenu prisegu. Prisega se polaže na način određen u članku 316.#clanak316 ovoga Zakona:

(3) Tijelo pred kojim se vodi postupak rukovodi vještačenjem, pokazuje vještaku predmete koji će proučiti, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenje o danom nalazu i mišljenju.

(4) Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i da razmatra spise. Vještak može predložiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i mišljenja. Ako prisustvuje uviđaju, rekokstrukciji ili drugoj istražnoj radnji, vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se saslušava postave pojedina pitanja.

Članak 2366.

(1) Vještak pregleda predmete vještačenja u prisutnosti tijela koje vodi postupak i zapisničara, osim ako su za vještačenje potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja obavljaju u ustanovama odnosno u državnom tijelu ili ako to traže obziri morala.

(2) Ako je za svrhe vještačenja potrebno da se obavi analiza kakve tvari, vještaku će se, ako je to moguće, staviti na raspolaganje samo dio te tvari, a ostatak će se u potrebnoj količini osigurati za slučaj naknadnih analiza.

Članak 237.

Nalaz i mišljenje vještaka unosi se odmah u zapisnik. Vještaku se može odobriti da naknadno podnese pisani nalaz odnosno mišljenje u roku koji mu odredi tijelo pred kojim se vodi postupak.

Članak 238.

(1) Ako se vještačenje povjerava stručnoj ustanovi ili državnom tijelu, tijelo koje vodi postupak upozorit će da u davanju nalaza i mišljenja ne može sudjelovati osoba iz članka 234.#clanak234 ovoga Zakona ili osoba za koju postoje razlozi ze izuzeće od vještačenja predviđeni u ovom Zakonu te na posljedice davanja lažnog nalaza i mišljenja.

(2) Stručnoj ustanovi odnosno državnom tijelu stavit će se na raspolaganje materijal potreban za vještaćenje·a ako je potrebno, postupit će se prema odredbama članka 235.#clanak235 stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Stručna ustanova odnosno državno tijelo dostavlja pisani nalaz i mišljenje potpisano od osoba koje su obavile vještačenje.

(4) Stranke mogu od starješine stručne ustanove odnosno državnog tijela zahtijevati da im priopći imena stručnjaka koji će obaviti vještačenje.

(5) Odredbe članka 235.#clanak235 stavka 1. do 3. ovoga Zakona ne primjenjuju se kad je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi ili državnom tijelu. Tijelo pred kojim se vodi postupak može tražiti od stručne ustanove ili tijela objašnjenja o danom nalazu i mišljenju.

Članak 239.

(1) U zapisniku o vještačenju ili u pisanom nalazu i mišljenju naznačit će se tko je obavio vještačenje te zanimanje, stručna sprema i specijalnost vještaka.

(2) Nakon završenog vještačenja, kojem nisu prisustvovale, stranke će se obavijestiti da je vještačenje obavljeno i da zapisnik o vještačenju odnosno pisani nalaz i mišljenje mogu razgledati.

Članak 240.

Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili sa izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

Članak 241.

Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

Članak 242.

(1) Pregled i obdukcija leša poduzet će se kad god u kakvu smrtnom slučaju postoji sumnja ili je očito da je smrt uzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi s izvršenjem krivičnog djela. Ako je leš već pokopan, odredit će se ekshumacija radi njegova pregleda i obdukcije.

(2) Pri obdukciji leša poduzet će se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tu će se svrhu posebno opisati podaci o vanjskim i unutarnjim tjelesnim osobinama leša.

Članak 243.

(1) Kad se vještačenje ne obavlja u stručnoj ustanovi, pregled i obdukciju leša obavlja jedan liječnik, a prema potrebi dva ili više liječnika, koji po mogućnosti reba da budu sudskomedicinske struke. Tim vještačenjem rukovodi istražni sudac i u zapisnik unosi nalaze i mišljenje vještaka.

(2) Za vještaka se ne može odrediti liječnik koji je liječio umrloga. On se može saslušati kao svjedok pri obdukciji leša radi davanja razjašnjenja o tijeku i okolnostima bolesti.

Članak 244.

(1) U svome mišljenju vještaci će osobito navesti koji je neposredni uzrok smrti, što je taj uzrok izazvalo i kad je smrt nastupila.

(2) Ako je na lešu nađena kakva ozljeda utvrdit će se je li tu ozljedu nanio tko drugi, i ako jest, onda čime, na koji način, koliko vremena prije nastupile smrti, te je li ona uzrokovala smrt. Ako je na lešu nađeno više ozljeda, utvrdit će se je li svaka ozljeda nanesena istim sredstvom i koja je ozljeda uzrokovala smrt, a ako je više ozljeda smrtonosnih, koja je od njih ili koje su svojim skupnim djelovanjem bile uzrokom smrti.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka ima se osobito utvrditi je li smrt uzrokovana samom vrstom i općom prirodom ozljede, ili zbog osobnog svojstva, ili osobitog stanja organizma ozlijeđenoga, ili zbog slučajnih okolnosti pod kojim je ozljeda nanesena.

(4) Osim toga utvrdit će se bi li pravovremeno pružena pomoć mogla otkloniti smrt.

Članak 245.

(1) Pri pregledu i obdukciji začetka treba posebice utvrditi njegovu starost, sposobnost za izvanmatrnični život i uzrok umiranja.

(2) Pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta utvrdit će se posebice je li rođeno živo ili mrtvo, je li bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo te vrijeme i uzrok smrti.

Članak 246.

(1) Ako postoji sumnja o trovanju, uputit će se sumnjive tvari koje su nađene u lešu ili na drugome mjestu na vještačenje ustanovi koja obavlja toksikološka ispitivanja.

(2) Pri pregledu sumnjivih tvari vještak će posebice utvrditi vrstu, količinu i djelovanje nađenog otrova, a ako je riječ o pregledu tvari uzetih iz leša, po mogućnosti i količinu upotrijebljenog otrova.

Članak 247.

(1) Vještačenje tjelesnih ozljeda obavlja se u pravilu pregledom ozlijeđenoga, a ako to nije moguće ili nije potrebno - na temelju medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.

(2) Na on što točno opiše ozljede, vještak će dati mišljenje, osobi o vrsti i težini svake pojedine ozljede i njihovu ukupnom djelovanju, s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te ozljede obično proizvode , a kako su konkretnom slučaju proizvele, čime su ozljede nanesene i na koji način.

Članak 248.

(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunjivost okrivljenika zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja,odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika.

(2) Ako je prema mišljenju vještaka potrebno dulje promatranje, okrivljenik će se poslati na promatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Riješenje o tome doniosi istražni sudac. Promatraje se može produljiti više od dva mjeseca samo na obrazloženi prijedlog upravitelja zdravstvene ustanove nakon pribavljenog mišljenja vještaka, ali ne može ni u kome slučaju trajati više od roka za pritvor.

(3) Ako vještaci ustanove da je duševno stanje okrivljenika poremćeno odredit će narav, vrstu, stupanj i trajnost poremećenosti i dati svoje mišljenje o tome kakav je utjecaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na shvaćanje i postupke okrivljenika te je li i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(4) Ako se u zdravstvenu stanovu upućuje okrivljenik koji se nalazi u pritvoru, istrazni će sudac obavjestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor, da bi se poduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora.

(5) Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunat će se okrivljeniku u pritvor odnosno u kaznu ako bude izrečena.

Članak 249.

(1) Tjelesni pregled okrivljenika poduzet će se i bez njegova pristanka ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za krivični postupak. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihova pristanka poduzeti samo ako se mora utvrditi nalazi li se na njihovu tijelu određen trag ili posljedica krivičnog djela.

(2) Uzimanje krvi i druge liječničke radnje koje se prema pravilima medicinske znanosti poduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak mogu se poduzeti bez pristanka osobe koja se pregleda, ako zbog toga nebi nastupila kakva šteta za njezino zdravlje.

(3) Nije dopušteno da se prema·okrivljeniku ili svjedoku primijene medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza.

Članak 250.

(1) Kad je potrebno da se poduzme vještačenje poslovnih knjiga, tijelo pred kojim se vodi postupak dužno je vještacima nažnačiti u kojem pravcu i u kojem opsegu treba obavljati vještačenje te koje činjenice i okolnosti treba utvrditi.

(2) Ako je za poduzimanje vještačenja poslovnih knjiga poduzeća ili druge pravne osobe nužno da se najprije sredi njihovo knjigovodstvo, troškovi oko sređivanja knjigovodstva padaju na teret poduzeća, odnosno druge pravne osobe.

(3) Rješenje o sređivanju knjigovodstva donosi tijelo koje vodi postupak, na temelju obrazloženoga pisanog izvještaja vještaka kojima je naloženo vještačenje poslovnih knjiga. U rješenju će se naznačiti i svota koju je poduzeće odnosno druga pravna osoba dužna položiti sudu kao predujam za troškove oko sređivanja njezina knjigovodstva. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(4) Nakon obavljenog sređivanja, knjigovodstva tijelo koje vodi krivični postupak donosi, na temelju izvještaja vještaka, rješenje kojim utvrđuje visinu troškova nastalih zbog sređivanja knjigovodstva i određuje da taj iznos podmiri poduzeće odnosno druga pravna osoba. Poduzeće odnosno druga pravna osoba može se žaliti kad je riječ o osnovanosti odluke o naknadi troškova i visine troškova. O žalbi rješava vijeće prvostepenog suda (članak 21. stavak 6.).

(5) Troškovi, ako njihov iznos nije bio predujmljen, naplaćuju se u korist tijela koje je unaprijed isplatilo troškove i nagradu vještacima.

G l a v a XIX

OPTUŽNICA I PRIGOVORI PROTIV OPTUŽNICE

Članak 251.

(1) Nakon što je završena istraga, pa i kad se prema ovom Zakonu optužba može podići bez provođenja istrage (članak 151.) postupak pred sudom može se voditi samo na temelju optužnice javnog tužitelja odnosno oštećenika kao tužitelja.

(2) Odredbe o optužnici i o prigovoru protiv optužnice na odgovarajući će se način primjenjivati i na privatnu, tužbu, osim ako se ona podiže za krivična djela za koja se provodi skraćeni postupak.

Članak 252.

(1) Optužnica sadrži:

1) ime, i prezime okrivljenika s osobnim podacima (članak 208.) i podacima o tome nalazi li se i otkad u pritvoru ili se nalazi na slobodi, a ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu, koliko je proveo u pritvoru;

2) opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno krivično djelo te ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što točnije odredi.

3) zakonski naziv krivičnog djela, uz navođenje odredaba krivičnog zakona koje se na prijedlog tužitelja imaju primijeniti;

4) naznaku suda pred kojim će se održati glavna rasprava.

5) prijerilog o dokazima koje treba izvesti na glavnoj raspravi, uz naznaku imena svjedoka i vještaka, spisa koje treba pročitati i predmete koji služe za dokaz;

6) obrazloženje u kojemu će se prema rezultatu istrage opisati stanje stvari, navesti dokazi kojima se odlučne činjenice utvrđuju, iznijeti obrana okrivljenika i stajalište tužitelja o navodima obrane.

(2) Ako se okrivljenik nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru, može se predložiti da se pusti na slobodu.

(3) Jednom optužnicom može se obuhvatiti više krivičnih djela ili više okrivljenika samo ako se prema odredbama članka 28.#clanak28 ovoga zakona može provesti jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.

Članak 253.

(1) Optužnica se dostavlja nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i branitelja i jedan primjerak za sud.

(2) Odmah nakon primitka optužnice predsjednik vijeća pred kojim će se održati glavna rasprava ispitat će je li optužnica propisno sastavljena (članak 252.), pa ako ustanovi da nije, vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke.Iz opravdanih razloga, na zahtjev tužitelja, vijeće može produljiti taj rok. Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti. ·

Članak 254.

(1) Ako oštećenik kao tužitelj podigne optužnicu bez provođenja istrage (članak 151. stavak 6.) ili ako je podnesena privatna tužba za krivično djelo za koje nije vođena istraga, osim ako se privatna tužba podnosi za krivično djelo za koje se provodi skraćeni postupak, predsjednik prvostepenog vijeća će, ako smatra da nema mjesta gonjenju zbog postojanja okolnosti iz članka 260.#clanak260 točke 1. do 3 ovoga Zakona, zatražiti odluku vijeća (članak 21. stavak 6.).

(2) Ako oštećenik kao ·tužitelj, protivno odredbama članka 151.#clanak151 stavka 1. i 2. ovoga Zakona, podigne optužnicu bez provođenja istrage za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad pet godina, smatrat će da je stavio zahtjev za provođenje istrage.

(3) Protiv rješenja vijeća oštećenik kao tužitelj odnosno privatni tužitelj ima pravo žalbe.

Članak 255.

(1) Ako je u optužnici stavljen prijedlog da se protiv okrivljenika odredi pritvor ili da se pusti na slobodu o tome rješava vijeće (članak 21. stavak 6. ) odmah, a najkasnije u roku od 48 sati.

(2) Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, a u optužnicu nije stavljen prijedlog da se pusti na slobodu, vijeće će iz Stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti u roku od tri dana od dana primitka optužnice ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 256.

(1) Optužnica se dostavlja okrivljeniku koji je na slobodi bez odgode, a ako se nalszi u pritvoru - u roku od 24 sata nakon primitka.

(2) Ako je protiv okrivljenika određen pritvor rješenjem vijeća (članak 255.). optužnica se predaje okrivljeniku pri njegovu zatvaranju,·zajedno s rješenjem kojim se određuje pritvor.

(3) Ako se okrivljenik koji je lišen slobode ne nalazi u zatvoru suda kod kojeg će se održati glavna rasprava, predsjednik vijeća naredit će·da·se okrivljenik odmah dovede u taj zatvor, gdje će mu se predati optužnica

Članak 257.

(1) Okrivljenik ima pravo podnijeti prigovor protiv optužnice u roku od osam dana od dana dostave. Pri uručenju optužnice sud će okrivljenika poučiti o tom njegovu pravu.

(2) Prigovor protiv optužnice može podnijeti i branitelj bez posebnog ovlaštenja okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje.

(3) Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje prigovora protiv optužnice.

Članak 258.

(1) Nepravovremeni prigovor i prigovor podnesen od neovlaštene osobe odbacit će rješenjem predsjednik vijeća pred kojim se ima održati glavna rasprava. O žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.).

(2) Ako predsjednik vijeća prema odredbi stavka 1. ovoga članka ne odbaci prigovor, dostavit će ga sa spisima vijeću (članak 21. stavak 6.), koje o prigovoru rješava u sjednici. Ako je u pitanju krivično djelo za koje se goni na zahtjev javnog tužitelja, o prigovoru se rješava nakon saslušanja javnog tužitelja.

Članak 259.

(1) Ako vijeće ne odbaci prigovor kao nepravovremen ili kao nedopušten, pristupit će ispitivanju optužnice.

(2) Kad vijeće u povodu prigovora ustanovi da postoje pogreške ili nedostaci u optužnici (članak 252.) ili u samom postupku, ili da je potrebno bolje razjašnjenje stanja stvari da li se ispitala osnovanost optužnice vratit će optužnicu da se zapaženi nedostaci otklone ili da se istraga dopuni odnosno provede. Tužitelj je dužan u roku od tri dana od dana kad mu je priopćena odluka vijeća podnijeti ispravljenu optužnicu ili staviti zahtjev za dopunu odnosno provođenje istrage. Iz opravanih razloga na zahtjev tužitelja, vijeće može produljiti taj rok. Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj propusti spomenuti rok smatrat će se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti. Ako javni tužitelj propusti rok, dužan je o razlozima propuštanja obavijestiti višega javnog tužitelja.

(3) Ako vijeće ustanovi da je za krivično djelo koje je predmet optužbe nadležan koji drugi sud, oglasit će nenadležnim sud kome je podnesena optužnica i nakon pravomoćnosti rješenja uputiti predmet nadležnom sudu.

(4) Ako vijeće utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavijesti· iz članka 78.#clanak78 ovoga Zakona, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa. Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba. Nakon pravomoćnosti rješenja, prije nego što predmet uputi predsjedniku vijeća radi zakazivanja glavne rasprave, predsjednik vijeća iz članka 21.#clanak21 stavka 6. ovoga Zakona osigurat će da se izdvojeni zapisnici i obavijesti zatvore u poseban omot i predaju istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa. Izdvojeni zapisnici i obavijesti ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.

Članak 260.

Rješavajući o prigovoru protiv optužnice vijeće će odlučiti da nema mjesta optužbi i da se krivični postupak obustavlja ako ustanovi;

1) da djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo;

2) da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost, a ne dolazi u obzir primjena mjera sigurnosti;

3) da nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili odobrenja nadležnog tijela, ako je to prema zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključuju gonjenje;

4) da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe.

Članak 261.

(1)Kad rješava o prigovoru protiv optužnice javnog tužitelja, podnesene na temelju članka 151.#clanak151 stavka 6. ovoga Zakona, ili o zahtjevu predsjednika vijeća u povodu te optužnice (članak 267.), ili kad rješava u povodu neslaganja predsjednika prvostepenog vijeća s optužnicom oštećenika kao tužitelja ili s privatnom tužbom u slučajevima iz članka 254.#clanak254 stavka 1. ovoga Zakona, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu odnosno privatnu tužbu ako ustanovi da postoje razlozi iz članka 260.#clanak260 točke 1. do 3. ovoga Zakona, a ako su provedene istražne radnje - i iz razloga predviđenog u točki 4. toga članka.

(2) Ako je u povodu prigovora protiv optužnice javnog tužitelja iz stavka 1. ovoga članka ili na zahtjev predsjednika vijeća u povodu te optužnice (članak 267.) provedena istraga (članak 259. stavak 2.), a vijeće, nakon provedene istrage, ustanovi da postoje razlozi iz članka 260.#clanak260 ovoga Zakona, odlučit će rješenjem da nema mjesta optužbi i da se krivični postupak obustavlja.

Članak 262.

Pri donošenju rješenja iz članka 259.#clanak259 stavka 3. i članka 260.#clanak260 i 261.#clanak261 ovoga Zakona vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je tužitelj naveo u optužnici.

Članak 263.

(1) Ako ne donese nijedno rješenje iz članka 259.#clanak259, 260.#clanak260 i 261#clanak261 ovoga Zakona, vijeće će odbiti prigovor kao neosnovan.

(2) U istom rješenju vijeće će odlučiti i o prijedlozima za spajanje ili razdvajanje postupka.

Članak 264.

Ako su od više okrivljenika samo neki podnijeli prigovor protiv optužnice, a razlozi iz kojih je sud našao da nema mjesta optužbi koriste i nekim od okrivljenika koji nisu podnijeli prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor.

Članak 265.

Sve odluke vijeća donesene u povodu prigovora protiv optužnice moraju biti obrazložene, ali tako da se unaprijed ne utječe na rješavanje onih pitanja koja će biti predmet raspravljanja na glavnoj raspravi.

Članak 266.

Protiv odluke vijeća iz članka 259.#clanak259 stavka 3. ovoga Zakona žalba je dopuštena, a protiv odluka iz članka 260.#clanak260 i 261.#clanak261 ovoga Zakona žalbu može podnijeti tužitelj. Protiv ostalih odluka vijeća donesenih u povodu prigovora protiv optužnice žalba nije dopuštena.

Članak 267.

(1) Ako prigovor protiv optužnice nije podnesen ili je odbačen, na zahtjev predsjednika vijeća pred kojim treba da se održi glavna rasprava, vijeće (članak 21. stavak 6.) može odlučiti o svakom pitanju o kojem se na temelju ovoga Zakona rješava u povodu prigovora.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka predsjednik vijeća može staviti do određivanja glavne rasprave, a najkasnije u roku od dva mjeseca od dana primitka optužnice u sudu.

(3) Odredbe članka 258.#clanak258 stavka 2. i članka 259.#clanak259 do 262.#clanak262 članka 265.#clanak265 i 266.#clanak266 ovoga Zakona na Odgovarajući će se način primjenjivati i pri odlučivanju u povodu zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 268.

Optužnica postaje pravomoćna kad je prigovor odbijen, a ako prigovor nije podnesen ili je odbačen - na dan kad se vijeće, razmatrajući zahtjev predsjednika vijeća (članak 267), složilo s optužnicom, a ako takva zahtjeva nije bilo - na dan kad je predsjednik vijeća odredio glavnu raspravu odnosno protekom roka iz članka 267.#clanak267 stavka 2. ovoga Zakona.

B. Glavna rasprava i presuda

Glava XX.

PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU

Članak 269.

(1) Predsjednik vijeća naredbom određuje dan, sat i mjesto glavne rasprave.

(2) Predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu najkasnije u roku od dva mjeseca od dana primitka optužnice u sudu, a ako je stavljen zahtjev iz članka 267.#clanak267 ovoga Zakona - čim se, s obzirom na odluku vijeća glavna rasprava može odrediti. Ako u tom roku ne odredi glavnu raspravu, predsjednik vijeća obavijestit će predsjednika suda o razlozima iz kojih glavna rasprava nije određena. Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se glavna rasprava odredi.

(3) Ako predsjednik vijeća utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavijesti iz članka 78.#clanak78 ovoga Zakona, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju, prije određivanja glavne rasprave, i kad rješenje postane pravomoćno izdvojit će ih u poseban omot i predati istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.

Članak 270.

(1) Glavna rasprava drži se u sjedištu suda i u sudskoj zgradi.

(2) Ako su u pojedinim slučajevima prostorije u sudskoj zgradi neprikladne za održavanje glavne rasprave, predsjednik suda može odrediti da se glavna rasprava drži u drugoj zgradi.

(3) Glavna rasprava može se održati i u drugome mjestu na području nadležnog suda ako to na obrazloženi prijedlog predsjednika suda dopusti predsjednik višeg suda.

Članak 271.

(1) Na glavnu raspravu pozvat će se optuženik i njegov branitelj, tužitelj i oštećenik te njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici, a i tumač. Na glavnu raspravu pozvat će se i svjedoci i vještaci koje su predložili tužitelj u optužnici i okrivljenik u prigovoru protiv optužnice, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo saslušanje na glavnoj raspravi nije potrebno. Tužitelj i optuženik mogu na glavnoj raspravi ponoviti prijedloge koje predsjednik vijeća nije prihvatio.

(2) U vezi sa sadržajem poziva za optuženika i svjedoke primijenit će se odredbe članka 174.#clanak174 i 220.#clanak220 ovoga Zakona. Kad obrana nije obvezna, optuženik će se u pozivu poučiti da ima pravo uzeti branitelja ali da se glavna rasprava neće mnorati odgoditi zato što branitelj nije došao na glavnu raspravu ili što je optuženik uzeo branitelja tek na glavnoj raspravi.

(3) Poziv optuženiku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremanje obrane, a najmanje osam dana. Na zahtjev optuženika ili na zahtjev tužitelja, a uz pristanak optuženika, taj se rok može skratiti.

(4) Oštećenika koji se ne poziva kao svjedok sud će obavijestiti u pozivu da će se glavna rasprava održati i bez njega, a da će se njegova izjava o imovinskopravnom zahtjevu pročitati. Oštećenik će se upozoriti i na to da će se, ako ne dođe, smatrati da nije voljan nastaviti gonjenje ako javni tužitelj odustane od optužbe.

(5) Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj upozorit će se u pozivu da će se ako na glavnu raspravu ne dođu a ne pošalju punomoćnika, smatrati da su odustali od optužbe.

(6) Optuženik, svjedok i vještak upozorit će se u pozivu na posljedice nedolaska na glavnu raspravu (članak 290. i 293.).

Članak 272.

(1) Stranke i oštećenik mogu i nakon zakazivanja glavne rasprave zahtijevati da se na glavnu raspravu pozovu novi svjedoci ili vještaci ili pribave drugi novi dokazi. U svom obrazloženom zahtjevu stranke moraju naznačiti koje bi se činjenice imale dokazti i kojim od predloženih dokaza.

(2) Ako predsjednik vijeća odbije prijedlog za pribavljanje novih dokaza, taj se prijedlog može ponoviti u tijeku glavne rasprave.

(3) Predsjednik vijeća može i bez prijedloga stranaka narediti pribavljanje novih dokaza za glavnu raspravu.

(4) O odluci kojom se naređuje pribavljanje novih dokaza obavijestit će se stranke prije početka glavne rasprave.

Članak 273.

Ako je u izgledu da će glavna rasprava dulje trajati, predsjednik vijeća može zatražiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudaca odnosno sudaca porotnika da prisustvuju glavnoj raspravi, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihove spriječenosti.

Članak 274.

(1) Ako se sazna da svjedok ili vještak koji je pozvan na glavnu raspravu, a još nije saslušan neće moći doći na glavnu raspravu zbog dugotrajne bolesti ili zbog drugih smetnji, može se saslušati u mjestu gdje se nalazi.

(2) Svjedoka odnosno vještaka saslušat će a prema potrebi i prisegnuti, predsjednik vijeća ili sudac,član vijeća ili će se njegovo saslušanje obaviti preko istražnog suca na čijem se području svjedok odnosno vještak nalazi.

(3) O vremenu i mjestu, saslušanja obavijestit će se stranke i oštećenik, ako je s obzirom na hitnost postupka to moguće. Ako je optuženik u pritvoru, o potrebi njegove prisutnosti na saslušanju odlučuje predsjednik vijeća. Kad stranke i oštećenik prisustvuju saslušanju, imaju prava iz članka 159.#clanak159 stavka 8. ovoga Zakona.

Članak 275.

Predsjednik vijeća može naredbom iz važnih razloga, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odgoditi dan glavne rasprave.

Članak 276.

Ako tužitelj odustane od optužnice prije nego što glavna rasprava počne, predsjednik vijeća obustavit će rješenjem krivični postupak i rješenje dostaviti strankama i oštećeniku, a obavijestit će o tome osobe koje su pozvane na glavnu raspravu, ako je zakazana. Oštećenika će napose upozoriti na njegovo pravo da može nastaviti gonjene(Članak 55. i 57.)

Glava XXI.

GLAVNA RASPRAVA

1. Javnost glavne rasprave

Članak 277.

(1) Glavna rasprava jest javna.

(2) Glavnoj raspravi mogu prisustvovati punoljetne osobe.

(3) Osobe koje prisustvuju glavnoj raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe, osim čuvara okrivljenika koji može biti naoružan. ·

Članak 278.

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavne rasrave vijeće može u svako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka, ali uvijek nakon njihova saslušanja,

isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili njezin dio, ako je to potrebno radi čuvanja tajne, čuvanja javnog reda, zaštite morala, zaštite interesa maloljetnika ili zaštite drugih posebnih interesa društvene zajednice.

Članak 279.

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, oštećenika, njihove zastupnike i branitelje.

(2) Vijeće može dopustiti da glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, znanstveni i javni radnici, a na zahtjev optuženika može to dopustiti i njegovu bračnom drugu i njegovim bliskim srodnicima.

(3) Predsjednik vijeća upozorit će osobe koje prisustvuju glavnoj raspravi iz koje je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve ono što su na glavnoj raspravi saznale i upozoriti ih da je odavanje tajne krivično djelo.

Članak 280.

(1) Odluku o isključenju javnosti donosi vijeće rješenjem, koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

(2) Rješenje o isključenju javnosti može se pobijati samo u žalbi na presudu.

2. Rukovođenje glavnom raspravom

Članak 281.

(1) Predsjednik, članovi vijeća i zapisničar te dopunski suci i suci porotnici (članak 273.) moraju neprekidno biti na glavnoj raspravi.

(2) Dužnost je predsjednika,vijeća da utvrdi je li vijeće sastavljeno prema Zakonu i postoje· li razlozi iz kojih se članovi vijeća i zapisničar moraju izuzeti (članak 35. točka 1. do 5.).

Članak 282.

(1) Predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje optuženika, saslušava svjedoke i vještake te daje riječ članovima vijeća, strankama, oštećeniku, zakonskim zastupnicima, punomoćnicima, branitelju i vještacima.

(2) Dužnost je predsjednika vijeća da se brine za svestrano raspravljanje o predmetu, pronalaženje istine i otklanjanju svega što odugovlači postupak, a ne služi razjašnjenju stvari.

(3) Predsjednik vijeća odlučuje o prijedlozima stranaka ako o njima ne odlučuje vijeće.

(4) O prijedlogu o kojemu ne postoji suglasnost stranaka i i o suglasnim prijedlozim stranaka koje predsjednik ne prihvati odlučuje vijeće. Vijeće također odlučuje o prigovoru protiv mjera predsjednika vijeća koje se odnose na rukovođenje glavnom raspravom.

(5) Rješenja vijeća uvijek se objavljuju i s kratkim obrazloženjem unose u zapisnik o glavnoj raspravi.

Članak 283.

Glavna rasprava teče redom koji je određen u ovom Zakonu, ali vijeće može odrediti da se odstupi od redovnog tijeka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, ·a osobito zbog broja optuženika, broja krivičniti djela i opsega dokaznog materijala.

Članak 284.

(1) Dužnost je predsjednika vijeća da se brine o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. On može odmah nakon otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje prisustvuju glavnoj raspravi da se uljudno ponašaju i ne ometaju rad suda. Predsjednik vijeća može odrediti pretragu osoba koje prisustvuju glavnoj raspravi.

(2) Vijeće može narediti da se iz zasjedanja uklone sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnoj raspravi ako se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom Zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje glavne rasprave.

(3) U sudnici se ne mogu obavljati filmska ili televizijska snimanja. Iznimno, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može odobriti takvo snimanje na pojedinoj glavnoj raspravi. Ako je snimanje odobreno, vijeće na glavnoj raspravi može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini dijelovi glavne rasprave ne snimaju.

Članak 285.

(1) Ako optuženik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnoj raspravi ometa red ili se ne pokorava naredbama predsjednika vijeća za održavanje reda, predsjednik će je vijeća opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, vijeće može narediti da se optuženik udalji iz sudnice, a ostale osobe može ne samo udaljiti nego i kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara.

(2) Prema odluci vijeća optuženik može biti udaljen iz sudnice za određeno vrijeme; a ako je već ispitan na glavnoj raspravi, onda i sve dok traje dokazni postupak. Prije završetka dokaznog postupka predsjednik vijeća pozvat će optuženika i obavijestiti ga o tijeku glavne rasprave. Ako bi optuženik nastavio narušavati red i vrijeđati dostojanstvo suda, vijeće ga može ponovno udaljiti iz zasjedanja. U tom slučaju glavna rasprava će se dovršiti bez prisutnosti optuženika, a presudu će mut saopćiti predsjednik ili sudac član vijeća u prisutnosti zapisničara.

(3) Branitelju ili punomoćniku koji poslije izrečene kazne nastavi narušavati red može vijeće uskratiti daljnju obranu odnosno zastupanje na raspravi, i u tom slučaju stranka će se pozvati da uzme, drugog branitelja odnosno punomoćnika. Ako stranka to ne učini, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi i bez prisutnosti branitelja odnosno punomoćnika ako nakon ispitivanja svih okolnosti ocijeni da odsutnost branitelja ne bi bila štetna za obranu optuženika odnosno za interese zastupanoga. Rješenje o tome s obrazloženjem unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena. Ako u slučaju obvezne obrane ne postoji mogućnost da optuženik odmah uzme drugog branitelja odnosno da ga sud postavi bez štete za obranu, glavna rasprava će se prekinuti ili odgoditi.

(4) Ako sud udalji iz sudnice oštećenika kao tužitelja odnosno privatinog tužitelja ili njihova zakonskog zastupnika, glavna rasprava će se nastaviti u njihovoj odsutnosti, ali će ih sud upozoriti da mogu uzeti punomoćnika.

(5) Ako javni tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje narušava red, predsjednik će vijeća o tome obavijesti nadležnoga javnog tužitelja, a može i prekinuti glavnu raspravu i od nadležnoga javnog tužitelja zatražiti da odredi drugu osobu da zastupa optužnicu.

(6) Kad odvjetnika ili odvjetničkog pripravnika koji narušava red sud kazni, obavijestit će o tome odvjetničku komoru.

Članak 286.

(1) Protiv rješenja o kazni dopuštena je žalba, ali vijeće može to rješenje opozvati.

(2) Protiv drugih odluka koje se odnose na održavanje reda i upravljanje glavnom raspravom nije dopuštena žalba.

Članak 287.

(1) Ako optuženik na glavnoj raspravi počini krivično djelo, postupit će se prema,odredbi članka 328.#clanak328ovoga Zakona.

(2) Ako tko drugi u tijeku glavne rasprave u zasjedanju počini krivično djelo, vijeće može prekinuti glavnu raspravu i, prema usmenoj optužbi tužitelja, suditi o počinjenom krivičnom djelu odmah, a može za to djelo suditi nakon završetka započete glavne rasprave.

(3) Ako postoje osnove sumnje da je svjedok ili vještak na glavnoj raspravi dao lažni iskaz, ne može se za to krivično djelo, odmah suditi. U takvu slučaju predsjednik vijeća može narediti da se o iskazu svjedoka odnosno vještaka sastavi poseban zapisnik, koji će dostaviti javnom tužitelju. Taj zapisnik potpisat će saslušani svjedok odnosno vještak.

(4) Ako se počinitelju krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ne može odmah suditi, ili ako je za suđenje nadležan viši sud, obavijestit će se o tome nadležni javni tužitelj radi daljnjeg postupka.

3. Pretpostavke za održavanje glavne rasprave

Članak 288.

Predsjednik vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet glavng rasprave te sastav vijeća. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi predani i jesu li svoj izostanak opravdale.

Članak 289.

(1) Ako na glavnu raspravu, koja je zakazana na temelju optužnice javnog tužitelja, ne dođe javni tužitelj ili osoba koja ga zamjenjuje, glavna rasprava će se odgoditi.

(2) Ako na glavnu raspravu ne dođe oštećen kao tužitelj odnosno privatni tužitelj, iako su uredno pozvani, a ni njihov punomoćnik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.

Članak 290.

(1)Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na glavnu raspravu niti svoj izostanak opravda, vijeće će narediti da se prisilno dovede. Ako se to nebi moglo odmah obaviti, vijeće će odlučiti da se glavna rasprava ne održi i narediti da se optuženik na iduću raspravu dovede prisilno. Ako do privođenja optuženik opravda izostanak, predsjednik vijeća opozvat će naredbu o prisilnom dovodenju.

(2) Ako optuženik koji je uredno pozvan očito izbjegava da dođe na glavnu raspravu, a ne postoje razlozi za pritvor predviđeni u članku 182.#clanak182 ovoga Zakona, vijeće može odrediti pritvor radi osiguranja prisutnosti optuženika na glavnoj raspravi. Žalba ne zadržava ižvršenje rješenja o pritvoru. Za pritvor koji je određen iz tog razloga na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 181.#clanak181 do 195.#clanak195 ovoga Zakona. Ako ne bude prije ukinut, pritvor traje do objavljivanja presude, a najdulje mjesec dana.

(3) Optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, a postoje osobito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.

(4) Rješenje o suđenju u odsutnosti optuženika donosi vijeće, na prijedlog tužitelja. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 291.

Ako na glavnu raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a ne obavijesti sud o razlogu spriječenosti čim je za taj razlog saznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti glavnu raspravu, optuženik će se pozvati da odmah uzme drugog branitelja. Ako optuženik to ne učini, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi i bez prisutnosti branitelja, ako nakon ispitivanja svih okolnosti ocijeni da odsutnost branitelja ne bi bila štetna za obranu. Rješenje o tome, s obrazloženjem, unosi se u zapisnik o glavnoj raspravi. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena. Ako u slučaju obvezne obrane ne postoji mogućnost da optuženik odmah uzme drugog branitelja odnosno da ga sud postavi bez štete za obranu, glavna rasprava će se odgoditi.

Članak 292.

Ako prema odredbama članka 285.#clanak285, 290.#clanak290 i 291.#clanak291 ovoga Zakona postoje uvjeti za odgodu glavne rasprave zbog nedolaska optuženika odnosdo odsutnosti branitelja, vijeće može odlučiti da se glavna rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisima očito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija.

Članak 293.

(1) Ako svjedok ili vještak, unatoč urednom pozivu neopravdano izostane, vijeće može narediti da se odmah dovede prisilno.

(2) Glavna rasprava može početi i bez prisutnosti pozvanog svjedoka ili vještaka, i u tom će slučaju vijeće u tijeku glavne rasprave odlučiti treba li zbog odsutnosti svjedoka ili vještaka glavnu raspravu prekinuti ili odgoditi.

(3) Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, vijeće može kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara, a može narediti da se na novu glavnu raspravu dovede prisilno. Vijeće može u opravdanom slučaju opozvati odluku o kazni.

4. Odgoda i prekidanje glavne rasprave

Članak 294.

(1) Izvan slučajeva posebice predviđenih u ovom Zakonu glavna rasprava odgodit će se rješenjem vijeća ako treba pribaviti nove dokaze, ili ako se u tijeku glavne rasprave utvrdi da je kod optuženika nakon počinjenog krivičnog djela nastupi privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost, ili ako postoje druge smetnje da se glavna rasprava uspješno provede.

(2) U rješenju kojim se odgađa glavna rasprava odredit će se, kad je to moguće, dan i sat kad će se glavna rasprava nastaviti. Istim rješenjem vijeće može odrediti da se prikupe dokazi koji bi se vremenom mogli izgubiti.

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba.

Članak 295.

(1) Glavna rasprava koja je odgođena mora iznova početi ako se izmijenio sastav vijeća, ali nakon saslušanja stranaka vijeće može odlučiti da se u takvu slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovno i da se ne obavlja novi

uviđaj, nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dani na prijašnjoj glavnoj raspravi odnosno da se pročita zapisnik o uviđaju.

(2) Ako se glavna rasprava koja je bila odgođena drži pred istim vijećem, ona će se nastaviti, a predsjednik vijeća ukratko će iznijeti tijek prijašnje glavne rasprave, ali i u tom slučaju vijeće može odrediti da glavna rasprava počne iznova.

(3) Ako je odgoda trajala dulje od mjesec dana, ili ako se glavna rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća, glavna rasprava mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.

Članak 296.

(1) Izvan slučajeva posebice predviđenih u ovom Zakonu predsjednik vijeća može prekinuti glavnu raspravu radi odmora, ili zbog proteka radnog vremena, ili radi toga da se u kratkom vremenu pribave određeni dokazi, ili radi pripremanja optužbe ili obrane.

(2) Prekinuta glavna rasprava nastavlja se uvijek pred istim vijećem.

(3) Ako se glavna rasprava ne može nastaviti pred istim vijećem ili ako je prekid glavne ra sprave trajao dulje od osam dana, postupit će se prema odredbama članka 295.#clanak295 ovoga Zakona.

Članak 297.

Ako se u tijeku glavne rasprave pred vijećem sastavljenim od jednog suca i dvojice sudaca porotnika pokaže da činjenice na kojima se temelji optužba ukazuju na krivično djelo za čije je suđenje nadležno vijeće sastavljeno od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika, dopunit će se vijeće i glavna rasprava će početi iznova.

5. Zapisnik o glavnoj raspravi

Članak 298.

(1) O radu na glavnoj raspravi mora se voditi zapisnik u koji se mora unijeti u bitnom cijeli tijek glavne rasprave.

(2) Predsjednik vijeća može narediti da se cijeli tijek glavne rasprave ili pojedini njegovi dijelovi bilježe stenografski. Stenografske će se bilješke u roku od 48 sati prevesti, pregledati i priključiti zapisniku.

(3) Za magnetofonsko snimanje tijeka glavne rasprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 79.#clanak79 ovoga Zakona. Odobrenje za magnetofonsko snimanje daje predsjednik vijeća.

(4) Predsjednik vijeća može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, narediti da se u zapisnik doslovce upišu izjave koje smatra osobito važnim.

(5) Ako je potrebno, a osobito ako se u zapisnik doslovce unose izjave neke osobe, predsjednik vijeća može narediti da se taj dio zapisnika odmah pročita, a pročitat će se uvijek ako to zahtijeva stranka, branitelj ili osoba čija se izjava unosi u zapisnik.

Članak 299.

(1) Zapisnik mora biti završen sa zaključenjem zasjedanja. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.

(2) Stranke imaju pravo pregledati završeni zapisnik i njegove prijedloge, dati primjedbe u vezi sa sadržajem i tražiti ispravak zapisnika.

(3) Ispravke pogrešno upisanih imena, brojeva i drugih očitih pogrešaka u pisanju može narediti predsjednik vijeća na prijedlog stranaka ili ispitane osobe ili po službenoj dužnosti. Druge ispravke i dopune zapisnike može narediti samo vijeće.

(4) Primjedbe i prijedlozi stranaka u vezi sa zapisnikom te ispravci i dopune obavljeni u zapisniku moraju se zabilježiti u nastavku završenog zapisnika. U nastavku zapisnika zabilježit će se i razlozi iz kojih pojedini prijedlozi i primjedbe nisu prihvaćeni. Predsjednik vijeća i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika

Članak 300.

(1) U uvodu zapisnika mora se naznačiti sud pred kojim se održava glavna rasprava, mjesto i vrijeme zasjedanja, ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, tužitelja, optuženika i branitelja oštećenika i njegova zakonskog zastupnika ili punomoćnika, tumača, krivično djelo koje je predmet raspravljanja te je li glavna rasprava javna ili je javnost isključena.

(2) Zapisnik mora osobito sadržavati i podatke o tome koja je optužnica na glavnoj raspravi pročitana odnosno usmeno izložena i je li tužitelj zmijenio ili proširio optužbu, kakve su prijedloge podnijele stranke i kakve je odluke donosio predsjednik vijeća ili vijeće, koji su dokazi izvedeni, jesu li pročitani kakvi zapisnici i drugi podnesci, jesu li reproducirane zvučne ili druge snimke i kakve su primjedbe dale stranke u vezi s pročitanim zapisnicima, podnescima ili reproduciranim snimkama. Ako je iz glavne rasprave isključena javnost, u zapisniku se mora naznačiti da je predsjednik vijeća upozorio prisutne na posljedice ako neovlašteno otkriju ono što su na toj glavnoj raspravi saznali kao tajnu.

(3) Iskazi optuženika, svjedoka i vještaka unose se u zapisnik tako da se prikaže njihov bitni sadržaj. Ti se iskazi unose u zapisnik samo ako sadrže odstupanje ili dopunu njihovih prijašnjih iskaza. Na zahtjev stranke predsjednik vijeća naredit će da se djelomično ili u cijelosti pročita zapisnik o njezinu prijašnjem iskazu.

(4) Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti i pitanje odnosno odgovor koji je vijeće odbilo kao nedopušten.

Članak 301.

(1) U zapisnik o glavnoj raspravi unose se potpuna izreka presude (članak 347. stavak 3. do 5.) uz naznaku da li je presuda javno objavljena. Izreka sadržana u zapisniku o glavnoj raspravi predstavlja izvornik.

(2) Ako je doneseno rješenje o pritvoru (članak 343.) i ono se mora unijeti u zapisnik o glavnoj raspravi.

6. Početak glavne rasprave i ispitivanje okrivljenika

Članak 302.

Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na glavnu raspravu došle sve pozvane osobe, ili kad je vijeće odlučilo da se glavna rasprava održi u odsutnosti neke od pozvanih osoba, ili je ostavilo da o tim pitanjima kasnije odluči, pozvat će predsjednik vijeća optuženika i od njega uzeti osobne podatke (članak 208.) da bi se uvjerio o njegovoj istovjetnosti.

Članak 303.

(1) Nakon što istovjetnost optuženika bude utvrđena, predsjednik vijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će pričekati dok budu pozvani radi saslušanja. U slučaju potrebe predsjednik vijeća može zadržati vještake da prate tijek glavne rasprave.

(2) Ako je oštećenik prisutan, a još nije podnio imovinskopravni zahtjev uputit će ga predsjednik vijeća da može staviti prijedlog za ostvarivanje tog zahtjeva u krivičnom postupku i poučit će ga o pravima iz članka 54.#clanak54 ovoga Zakona.

(3) Ako se oštećenik kao tužitelj odnosno privatni tužitelj imaju saslušati kao svjedoci, neće se udaljiti iz zasjedanja.

(4) Predsjednik vijeća može pod uzeti potrebne mjere da spriječi dogovaranje između svjedoka, vještaka i stranaka.

Članak 304.

Optuženika će predsjednik vijeća upozoriti da pažljivo prati tijek glavne rasprave i uputiti ga da može iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju obranu, da može postavljati pitanja suoptuženicima, svjedocima i vještacima, stavljati primjedbe i davati objašnjenja u vezi s njihovim iskazima.

Članak 305.

(1) Glavna rasparva počinje čitanjem optužnice ili privatne tužbe.

(2) Optužnicu i privatnu tužbu čita u pravilu, tužitelj, ali predsjednika vijeća može umjesto toga, ako je riječ o optužnici oštećenika kao tužitelja ili o privatnoj tužbi, usmeno izložiti njihov sadržaj. Tužitelju će se dopustiti da dopuni izlaganje predsjednika vijeća.

(3) Ako je oštećenik prisutan može obrazložiti imovinskopravni zahtjev; a ako nije prisutan njegov prijedlog pročitat će predsjednik vijeća.

Članak 306.

(1) Nakon što je optužnica ili privatna tužba pročitana ili je usmeno izložen njihov sadržaj, predsjednik vijeća pristupa ispitivanju optuženika.

(2) Ispitivanju optuženika ne mogu prisustvovati suoptuženici koji još nisu ispitani.

(3) Predsjednik vijeća upitat će optuženika je li razumio optužbu. Ako se predsjednik vijeća uvjeri da optuženik nije razumio optužbu, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj na način na koji je optuženik može najlakše razumjeti.

(4) Nakon toga predsjednik vijeća pozvat će optuženika da se izjasni o svakoj točki optužbe i da izloži svoju obranu.

(5) Optuženik nije dužan izjasniti se o optužbi niti izlagati svoju obranu.

Članak 307.

(1) Pri ispitivanju optuženika na glavnoj raspravi na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za ispitivanje okrivljenika u istrazi.

(2) Ako optuženik uopće neće da odgovara ili neće da odgovara na pojedino pitanje, pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza.

(3) Kad optuženik pri ispitivanju na glavnoj raspravi odstupi od svog prijašnjeg iskaza, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati ga zašto sada iskazuje drugačije, a prema potrebi pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza.

(4) Nakon završenog ispitivanja predsjednik je dužan upitati optuženika ima li još što navesti u svoju obranu.

Članak 308.

(1) Kad predsjednik vijeća završi ispitivanje optuženika, članovi vijeća mogu optuženiku neposredno postavljati pitanja. Tužitelj, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik, suoptuženik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženiku uz odobrenje predsjednika vijeća.

(2)predjenik vijeća zabranit će pitanje ili odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (članak 209.) ili se ne odnosi na predmet Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće.

Članak 309.

(1) Kad se završi ispitivanje prvog optuženika pristupit će se redom ispitivanju ostalih optuženika, ako ih ima. Nakon svakog ispitivanja predsjednik vijeća upoznat će ispitanoga s iskazima prije ispitanih suoptuženika i upitati ga ima li što primijetiti. Prije ispitanog optuženika predsjednik vijeća upitat će ima li što primijetiti na iskaz kasnije ispitanog optuženika. Svaki optuženik ima pravo postavljati pitanja ostalim ispitanim suoptuženicima.

(2) Ako se iskazi pojedinih suoptuženika o istoj okolnosti razlikuju, predsjednik vijeća može suočiti suoptuženike.

Članak 310.

Vijeće može iznimno odlučiti da se optuženik privremeno udalji iz sudnice ako suoptuženik ili svjedok odbija dati iskaz u njegovoj prisutnosti ili ako okolnosti pokazuju da u njegovoj prisutnosti neće govoriti istinu. Nakon povratka optuženika u zasjedanje pročitat će mu se iskaz suoptuženika odnosno svjedoka. Optuženik ima pravo postavljati pitanja suoptuženiku odnosno svjedoku, a predsjednik vijeća upitat će ga ima li što primijetiti na njegov iskaz. Prema potrebi može se obaviti suočenje.

Članak 311.

Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ali o tome kako će odgovoriti na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni sa svojim braniteljem ni s kim drugim.

7. Dokazni postupak

Članak 312.

(1) Nakon što je optuženik ispitan, postupak se nastavlja izvođenjem dokaza. ·

(2) Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje.

(3) Dokazi se izvode onim redom koji utvrdi predsjednik vijeća. Ako oštećenik koji je prisutan treba da se sasluša kao svjedok, njegovo saslušanje obavit će se odmah nakon ispitivanja optuženika.

(4) Stranke i oštećenik mogu do završetka glavne rasprave predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, a mogu ponoviti i one prijedloge što ih je predsjednik vijeća ili vijeće prije odbilo.

(5) Vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagač odustao.

Članak 313.

Priznanje optuženika na glavnoj raspravi ma kako bilo potpuno, ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze.

Članak 314.

(1) Pri saslušanju svjedoka i vještaka na glavnoj raspravi na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za njihovo saslušanje u istrazi.

(2) Svjedok koji nije saslušan neće, u pravilu, prisustvovati izvođenju dokaza, a vještak koji još nije·dao svoj nalaz i mišljenje neće prisustvovati glavnoj raspravi dok drugi vještak daje svoj iskaz o istom predmetu.

(3) Ako se kao svjedok saslušava osoba mlađa od četrnaest godina, vijeće može odlučiti da se za njezina saslušanja isključi javnost.

(4) Ako maloljetna osoba prisustvuje glavnoj raspravi kao svjedok ili oštećenik udaljit će se iz sudnice čim njezina prisutnost više nije potrebna.

Članak 315.

(1) Prije saslušanja svjedoka predsjednik vijeća opomenut će ga na dužnost da iznese sudu sve što mu je o predmetu poznato i upozoriti ga da je lažno svjedočenje krivično djelo.

(2) Vijeće može odlučiti da svjedok koji nije prisegnuo u istrazi položi prisegu na svoj iskaz.

(3) Prisega se polaže usmeno.

(4) Tekst prisege glasi: "Prisežem svojom čašću da sam o svemu što me je sud pitao istinu govorio i da ništa što sam o ovoj stvari znao nisam prešutio."

(5) Vijeće može odlučiti da svjedok položi prisegu prije nego što bude saslušan.

(6) Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati prisežu na taj način što potpisuju tekst prisege, a gluhi svjedoci pročitat će tekst prisege. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju ni čitati ni pisati, prisegnut će se preko tumača.

(7) Ako je svjedok položio prisegu u istrazi, opomenut će se na već položenu prisegu.

Članak 316.

(1) Prije saslušanja vještaka predsjednik vijeća opomenut će ga na dužnost da nalazi i mišljenje dade po najboljem znanju i upozoriti ga da je davanje lažnog nalaza i mišljenja krivično djelo.

(2) Vijeće može odlučiti da vještak prije vještačenja položi prisegu.

(3) Prisega se polaže usmeno.

(4) Tekst prisege glasi: "Prisežem svojom čašču da ću vještačenje obaviti savjesno i po svome najboljem znanju i da ću točno i potpuno iznijeti svoj nalaz i mišljenje."

(5) Stalno postavljeni prisegnuti vještak umjesto prisege opomenut će se na već položenu prisegu.

(6) Vještak izlaže usmeno na glavnoj raspravi svoj nalaz i mišljenje. Ako je vještak prije glavne rasprave pripremio svoj nalaz i mišljenje, može mu se dopustiti da ga pročita, u kojem će se slučaju njegov pisani sastav priložiti zapisniku.

(7) Ako je vještačenje obavljeno u stručnoj ustanovi odnosno državnom tijelu, može se odlučiti da se ne pozivaju stručnjaci kojima je ta ustanova odnosno tijelo povjerilo vještačenje ako se, s obzirom na prirodu obavljenog vještačenja, ne može očekivati potpunije objašnjenje pisanog nalaza i mišljenja. U tom slučaju, vijeće može na glavnoj raspravi odlučiti da se samo pročita nalaz i mišljenje stručne ustanove odnosno državnog tijela. Ako ustanovi da je to potrebno s obzirom na ostale izvedene dokaze i primjedbe stranaka (članak 325.), vijeće može naknadno odlučiti da se i neposredno saslušaju stručnjaci koji su obavili vještačenje.

Članak 317.

(1) Kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka ili vještaka, članovi vijeća mogu svjedoku odnosno vještaku neposredno postavljati pitanja. Tužitelj, optuženik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik, punomoćnik i vještaci mogu uz odobrenje predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja svjedocima i vještacima.

(2) Predsjednik će zabraniti pitanje ili odbiti odgovor na već postavljeno pitanje ako je ono nedopušteno (članak 209.) ili se ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranke mogu zahtijevati da o tome odluči vijeće.

Članak 318.

Ako je svjedok ili vještak na prijašnjem saslušanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svog iskaza, predočit će mu se prijašnji iskaz odnosno ukazat će mu se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drugačije, a prema potrebi pročitat će se njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza.

Članak 319.

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici ako ih predsjednik vijeća nakon saslušanja stranaka sasvim ne otpusti ili ne naredi da se privremeno udalje iz sudnice.

(2) Na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti predsjednik može narediti da se saslušani svjedoci i vještaci udalje iz sudnice i da se kasnije ponovno pozovu i još jednom saslušaju u prisutnosti ili odsutnosti drugih svjedoka i vještaka.

Članak 320.

(1) Ako se na glavnoj raspravi sazna da svjedok ili vještak ne može doći pred sud ili mu je dolazak znatno otežan, vijeće može, ako smatra da le njegov iskaz važan, narediti da ga izvan glavne rasprave sasluša predsjednik vijeća ili sudac član vijeća ili da se saslušanje obavi·preko istražnog suca suda na čijem se području svjedok odnosno vještak nalazi.

(2)Ako je potrebno da se obavi uviđaj ili rekonstrukcija izvan glavne rasprave, obavit će ih predsjednik vijeća ili sudac član vijeća.

(3) Stranke, i oštećenik obavjestit će se uvijek kad će se i na kojem mjestu saslušati svjedok odnosno obaviti uviđaj ili rekonstrukcija, s upozorenjem da mogu prisustvovati tim radnjama. Ako je optuženik u pritvoru, o potrebi njegove prisutnosti pri tim radnjama odlučuje vijeće. Kad stranke i oštećenik prisustvuju izvođenju tih radnji, imaju prava predviđena u članku 159. u stavku 8. ovoga Zakona.

Članak 321.

Vijeće može u tijeku glavne rasprave, nakon saslušanja stranaka, odlučiti da zatraži od istražnog suca da poduzme određene radnje radi razjašnjenja stanovitih činjenica, ako bi poduzimanje tih radnji na glavnoj raspravi bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem postupka ili s drugim znatnim teškoćama. Kad istražni sudac postupa prema takvu zahtjevu vijeća, primjenjuju se odredbe koje se odnose na poduzimanje istražnih radnji.

Članak 322.

(1) Zapisnici o uviđaju izvan glavne rasprave, o pretrazi stana i osoba, o oduzimanju stvari te isprave, knjige, spisi i drugi podnesci koji služe kao dokaz pročitat će se na glavnoj raspravi radi utvrđivanja njihova sadržaja, a prema ocjeni vijeća može se njihov sadržaj ukratko usmeno izložiti. Podnesci koji imaju značenje dokaza po mogućnosti se podnose u izvorniku.

(2) Predmeti koji mogu služiti razjašnjenju stvari mogu se u tijeku glavne rasprave pokazati optuženiku, a prema potrebi svjedocima i vještacima.

Članak 323.

(1) Izvan slučajeva koji su posebice predviđeni u ovom Zakonu zapisnici o iskazima svjedoka, suoptuženika ili već osuđenih učesnika u krivičnom djelu te zapisnici ili drugi podnesci o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se prema odluci vijeća pročitati samo:

1) ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka;

2) ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi;

(2) Vijeće može, uz suglasnost stranaka, odlučiti da se zapisnik o prijašnjem saslušanju svjedoka ili vještaka odnosno njegov pisani nalaz i mišljenje pročita iako svjedok odnosno vještak nije prisutan, bez obzira nato je li bio pozvan na glavnu raspravu. Iznimno, bez suglasnosti stranaka, ali nakon njihova saslušanja, vijeće može odlučiti da se pročita zapisnik o saslušanju svjedoka ili vještaka na prijašnjoj glavnoj raspravi koja je održana pred istim predsjednikom vijeća iako je protekao rok iz članka 295.#clanak295 stavka 3. ovoga Zakona, ili da se pročita pisani nalaz i mišljenje stručne ustanove ili državnog tijela kad pozvani stručnjak iz ustanove odnosno tijela koji je obavio vještačenje nije došao na glavnu raspravu, ako s obzirom na ostale izvedene, dokaze ocijeni da je potrebno da se upozna sa sadržajem zapisnika ili pisanog nalaza i mišljenja. Kad zapisnik odnosno pisani nalaz i mišljenje budu pročitani i saslušane primjedbe stranaka (članak 325.) vijeće će, uzimati u obzir i ostale izvedene dokaze, odlučiti hoće li i neposredno saslušati svjedoka ili vještaka.

(3) Zapisnici o prijašnjem saslušanju osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja (članak 217.) ne smiju se pročitati ako te osobe nisu uopće pozvane na glavnu raspravu ili su na glavnoj raspravi izjavile da neće svjedočiti. Nakon završenog dokaznog postupka vijeće će odlučiti da se ti zapisnici izdvoje iz spisa i odvojeno čuvaju (članak 78.).Tako će vijeće postupiti i u vezi s drugim zapisnicima i obavjestima predviđenim u članku 78.#clanak78 ovoga Zakona, ako nije prije donesena odluka o njihovu izdvajanju. Protiv rješenja o izdvajanju zapisnika i obavijsti dopuštena je posebna žalba. Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni zapisnici i obavijesti zatvaraju se u poseban omot i predaju istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku. Izdvajanje zapisnika i obavijesti mora se obaviti prije nego što se spisi u povodu žalbe protiv presude dostave višem sudu.

(4) Razlozi zbog kojih se čita zapisnik navest će se u zapisniku o glavnoj raspravi, a pri čitanju priopćit će se je li svjedok ili vještak prisegnut.

Članak 324.

U slučaju iz članka. 307., 318. i 323. ovoga Zakona, a i u drugim slučajevima kad je to potrebno, vijeće može odlučiti da se na glavnoj raspravi uz čitanje zapisnika, reproducira snimka ispitivanja odnosno saslušanja (članak 79.).

Članak 325.

Nakon saslušanja svakog svjedoka ili vještaka i nakon čitanja svakog zapisnika ili drugog podneska zapitat će predsjednik vijeća stranke i oštećenika imaju li što primijetiti.

Članak 326.

(1) Nakon dokaznog postupka predsjednik vijeća upitat će stranke i oštećenika imaju li kakve prijedloge za dopunu dokaznog postupka

(2) Ako nitko ne bude imao prijedlog za dopunu dokaznog postupka ili prijedlog bude odbijen, a vijeće ustanovi da je stanje stvari izviđeno, predsjednik će objaviti da je dokazni postupak završen.

8. Izmjene i proširenje optužbe

Članak 327.

(1) Ako tužitelj u tijeku glavne rasprave ustanovi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje izloženo u optužnici, on može na glavnoj raspravi usmeno iznijeniti optužnicu, a može predložiti da se glavna rasprava prekine radi pripremanja nove optužnice.

(2) Radi pripremanja obrane sud može u takvu slučaju prekinuti glavnu raspravu.

(3) Ako vijeće dopusti prekid glavne rasprave radi pripremanja nove optužnice, odredit će rok u kojem tužitelj mora podnijeti otpužnicu. Primjerak nove optužnice dostavit će se optuženiku, ali prigovor protiv te optužniee nije dopušten. Ako tužitelj u ostavljenom roku ne podnese optužnicu, vijeće će nastaviti glavnu raspravu na temelju prijašnje optužnice.

Članak 328.

(1) Ako optuženik u tijeku glavne rasprave u zasjedanju počini krivično djelo ili ako se u tijeku ·glavne rasprave otkrije koje prije počinjeno krivično djelo optuženika, vijeće će u pravilu prema optužbi ovlaštenog tužitelja, koja može biti i usmeno iznesena, proširiti glavnu raspravu i na to djelo. Protiv te optužbe nije dopušten prigovor.

(2) Radi pripremanja obrane sud može u takvu slučaju prekinuti glavnu raspravu, a može nakon saslušanja stranaka odlučiti da se za djelo iz stavka 1. ovoga članka posebice sudi.

(3) Ako je za presuđenje djela iz stavka 1. ovoga članka nadležan viši sud, vijeće će nakon saslušanja tužitelja odlučiti hoće li i predmet o kojem vodi glavnu raspravu ustupiti nadležnom višem sudu radi presuđenja. ·

9. Riječ stranaka

Članak 329.

Nakan završenog dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama, oštećeniku i branitelju. Najprije govori tužitelj, nakon toga oštećenik, branitelj, pa optuženik.

Članak 330

Tužitelj će u svojoj riječi iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, nakon toga će izložiti svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku i staviti i obrazložiti svoj prijedlog o krivičnoj odgovornosti optuženika, o odredbama krivičnog zakona koje bi se imale primijeniti te o olakotnim i otegotnim okolnostima koje bi trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Tužitelj ne može stavljati određen prijedlog o visini kazne, ali može predložiti da se izrekne sudska opomena ili uvjetna osuda.

Članak 331.

Oštećenik ili njegov punomoćnik može u svojoj riječi obrazložiti imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivičnoj odgovornosti optuženika.

Članak 332.

(1) Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojoj riječi obranu i može se osvrnuti na navode tužitelja i oštećenika.

(2) Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, izjasniti se o tome prihvaća li obranu branitelja i dopuniti je.

(3) Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovriti na obranu, a branitelj odnosno optuženik osvrnuti se na te odgovore.

(4) Posljednja riječ uvijek pripada optuženiku.

Članak 333.

(1) Riječ stranaka ne može se ograničiti na određeno vrijeme.

(2) Predsjednik vijeća može, nakon prethodne opomene, prekinuti osobu koja u svojoj riječi vrijeđa javni red i moral ili vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom. U zapisniku o glavnoj raspravi mora se navesti da je riječ bila prekinta i zašto je bila prekinuta.

(3) Kad optužbu zastupa više osoba ili obranu više branitelja, izlaganja se ne mogu ponavljati.Zastupnici optužbe odnosno obrane prema međusobnom sporazumu odabrat će pitanja o kojima će govoriti.

(4) Nakon svih završnih govora predsjednik vijeća dužan je upitati želi li još tko što izjaviti.

Članak 334.

(1) Ako vijeće nakon završenih izlaganja stranaka ne nađe da treba izvesti još kakve dokaze, predsjednik vijeća objavit će da je glavna rasprava završena.

(2) Nakon toga će se vijeće povući na vijećanje i glasovanje radi donošenja presude.

Glava XXII.

PRESUDA

1. Izricanje presude

Članak 335.

(1) Ako sud u tijeku vijećanja ne nađe da treba ponovno otvoriti glavnu raspravu radi dopune postupka in razjašnjenja pojedinih pitanja, izreći će presudu.

(2) Presuda se izriče javno u ime Republike Hrvatske.

Članak 336.

(1) Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici.

(2) Sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela.

Članak 337

(1) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li činjenica dokazana.

2. Vrste presuda

Članak 338.

(1) Presudom se optužba odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se oglašava krivim.

(2) Ako optužba obuhvaća više krivičnih djela, u presudi će se izreći da li se i za koje djelo optužba odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se oglašava krivim.

Članak 339.

Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći:

1) ako za presuđenje sud nije stvarno nadležan;

2) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja;

3) ako je tužitelj od započinjanja do završetka glavne rasprave odustao od optužbe;

4) ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležno državno tijelo odustalo od odobrenja;

5) ako je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćno obustavljen, a nije riječ o rješenju o obustavi postupka iz članka 390.#clanak390 ovoga Zakona;

6) ako je optuženik aktom amnestije odnosno pomilovanja oslobođen gonjenja ili se krivično gonjenje ne može poduzeti zbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

Članak 340.

Presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe sud će izreći:

1) ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije krivično djelo,

2) ako ima okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,

3) ako nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje.

Članak 341.

(1) U presudi u kojoj se optuženik oglašava krivim sud će izreći :

1) za koje se djelo oglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe krivičnog zakona;

2) zakonski naziv krivičnog djela i koje su odredbe krivičnog zakona primijenjene;

3) na kakvu se kaznu osuđuje optuženik ili se prema odredbama krivičnog zakona oslobađa kazne;

4) odluku o uvjetnoj osudi;

5) odluku o mjerama sigurnosti i o oduzimanju imovinske koristi;

6) odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne

7) odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu te o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti preko tiska, radija ili televizije.

(2) Ako je optuženik osuđen na novčanu kaznu, u presudi će se naznačiti rok u kojem se novčana kazna ima platiti i način zamjene novčane kazne u slučaju da se novčana kazna prisilnim putem ne može naplatiti.

3. Objava presude

Članak 342.

(1) Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik će je vijeća odmah objaviti. Ako sud ne može nakon glavne rasprave istog dana izreći presudu, odgodit će objavu presude najviše za tri dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude.

(2) Predsjednik će vijeća u prisutnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika, punomoćnika i branitelja javno pročitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude.

(3) Objava će se obaviti i kad stranka, zakonski zastupnik, punomoćnik ili branitelj ne bude prisutan. Vijeće može narediti da optuženiku koji je odsutan presudu usmeno priopći predsjednik vijeća ili da mu se presuda samo dostavi.

(4) Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se pročitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odlučiti hoće li i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude.

(5) Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći.

Članak 343.

(1) Kad izrekne presudu kojom se optuženik osuđuje na pet godina zatvora ili težu kaznu, vijeće će odrediti pritvor ako se optuženik već ne nalazi u pritvoru.

(2) Kad izrekne presudu na manju kaznu zatvora vijeće će odrediti pritvor uz uvjete iz članka 182.#clanak182 stavka 2. točke 1., 3. i 4. ovoga Zakona, a ukinut će pritvor ako se optuženik već nalazi u pritvoru, a više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen.

(3) Pritvor će vijeće uvijek ukinuti i narediti da se optuženik pusti na slobodu ako je oslobođen optužbe, ili je oglašen krivim, a oslobođen je kazne, ili je osuđen samo na novčanu kaznu, ili mu je izrečena sudska opomena ili uvjetna presuda, ili je zbog uračunavanja pritvora kaznu već izdržao, ili ako je optužba odbijena, osim kad je odbijena zbog nenadležnosti suda.

(4) Za određivanje ili ukidanje pritvora, nakon objave presude do njezine pravomoćnosti primjenjivat će se odredba stavka 2. ovoga članka. Odluku donosi vijeće prvostepenog suda (članak 21. stavak 6.).

(5) Prije donošenja rješenja kojim se određuje ili ukida pritvor u slučajevima iz stavka 2. i 4. ovoga članka saslušat će se javni tužitelj kad se postupak vodi na njegov zahtjev.

(6) Ako se optuženik već nalazi u pritvoru, a vijeće ustanovi da još postoje razlozi zbog kojih je pritvor bio određen ili da postoje razlozi iz stavka 1. i 2. ovoga članka, donijet će posebno rješenje o produljenju pritvora. Posebno rješenje vijeće donosi i kad treba odrediti ili ukinuti pritvor. Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

(7) Pritvor koji je određen ili produljen prema odredbama prethodnih stavaka može trajati do pravomoćnosti presude, ali najdulje dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.

(8) Kad sud izrekne kaznu zatvora, može se optuženik koji se nalazi u pritvoru rješenjem predsjednika vijeća uputiti u ustanovu·za izdržavanje kazne i prije pravomoćnosti presude ako on to zahtijeva.

Članak 344.

(1) Nakon objave presude predsjednik vijeća poućit će stranke o pravu na žalbu te o pravu na odgovor na žalbu.

(2) Ako je optuženiku izrečena uvjetna osuda, upozorit će ga predsjednik na značenje uvjetne osude i na uvjete kojih se mora držati.

(3) Predsjednik vijeća upozorit će stranke da do pravomoćnog završetka postupka o svakoj promjeni adrese obavijeste sud.

Članak 345.

(1) Ako je optuženik oslobođen optužbe zato što nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje (članak 340. točka 3.), javni tužitelj može odmah nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i podnijeti novu optužnicu, a može to učiniti pismeno u roku od osam dana od dana objave presude ako smatra da izvedeni dokazi pokazuju da je u pitanju drugo krivično djelo, a ne ono koje je sadržano u prijašnjoj optužnici, a to drugo krivično djelo nije teže od krivičnog djela iz prijašnje optužnice.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka glavna će se rasprava ponovno otvoriti pred istim vijećem i postupak nastaviti na temelju nove optužnice, protiv koje prigovor nije dopušten. Radi pripremanja obrane sud može prekinuti glavnu raspravu.

(3) Prije izvedeni dokazi neće se ponovno izvoditi, osim u slučajevima predviđenim u članku 295.#clanak295 ovoga Zakona ili ako vijeće ustanovi da je potrebno da se pojedini dokazi ponovno izvedu.

(4) Pismeno izrađena presuda kojom je optuženik oslobođen prijašnje optužbe dostavit će se strankama samo na njihov zahtjev. Protiv te presude žalba nije dopuštena.

(5) Ako i u povodu nove optužnice bude donesena presuda kojom·se optuženik oslobađa optužbe, odredbe ovoga članka ne mogu se ponovno primijeniti.

4. Pismena izrada i dostava presude

Članak 346.

(1) Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od osam dana nakon objave, a u složenim stvarima iznimno u roku od petnaest dana. Ako presuda nije izrađena u tim rokovima, predsjednik vijeća dužan je obavijestiti predsjednika suda zašto to nije učinjeno. Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se presuda što prije izradi.

(2) Presudu potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar.

(3) Ovjereni prijepis presude dostavit će se tužitelju a optuženiku i branitelju u skladu s člankom 115.#clanak115 ovoga Zakona. Ako se optuženik nalazi u pritvoru, ovjereni prijepisi presude moraju biti poslani u rokovima predviđenim u stavku 1. ovoga članka.

(4) Optuženiku, privatnom tužitelju i oštećeniku kao tužitelju dostavit će se i uputa o pravu na žalbu.

(5) Ovjereni prijepis presude sud će s uputom o pravu na žalbu dostaviti oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. Oštećeniku koji nema pravo na žalbu prijepis presude dostavit će se u slučaju iz članka 56.#clanak56 stavka 2. ovoga Zakona s uputom o pravu na traženje povrata u prijašnje stanje. Pravomoćna presuda dostavit će se oštećeniku ako on to zahtijeva.

(6) Ako je sud primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za krivična djela u stjecanju izrekao kaznu uzimajući u obzir presude koje su donijeli i drugi sudovi, dostavit će ovjereni prijepis pravomoćne presude tim sudovima.

Članak 347.

(1) Pismeno izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje.

(2) Uvod presude sadrži naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženika, krivično djelo za koje je optužen i je li bio prisutan na glavnoj raspravi, dan glavne rasprave i je li glavna rasprava bila javna, ime i prezime tužitelja, branitelja, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bili prisutni na glavnoj raspravi te dan objave izrečene presude.

(3) Izreka presude sadrži osobne podatke o optuženiku (članak 208. stavak 1.) i odluku kojom se optuženik oglašava krivim za djelo za koje je optužen ili kojom se oslobađa optužbe za to djelo ili kojom se optužba odbija.

(4) Ako je optuženik oglašen krivim izreka presude mora obuhvatiti potrebne podatke navedene u članku 341.#clanak341 ovoga Zakona, a ako je oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, izreka presude mora obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima krivičnog postupka te o imovinskopravnom zahtjevu ako je bio postavljen.

(5) U slučaju stjecanja krivičnih djela sud će u izreku presude unijeti kazne utvrđene za svako pojedino krivično djelo, a nakon toga kaznu koja je izrečena za sva djela u stjecaju.

(6) U obrazloženju presude sud će iznijeti razloge za svaku točku presude.

(7) Sud će određeno i potpuno izložiti koje činjenice iz kojih razloga uzima kao dokazne ili nedokazne, dajući pri tome osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz odnosno pismeni nalaz i mišljenje pročitan bez suglasnosti stranaka (članak 323. stavak 2.), kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li krivično djelo i krivična odgovornost optuženika i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženika i njegovo djelo.

(8) Ako je optuženik osuđen na kaznu u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebice će sud obrazložiti kojim se razlozima rukovodio kad je našao da treba izreći strožu kaznu od propisane ili kad je našao da kaznu treba ublažiti ili optuženika osloboditi kazne ili izreći uvjetnu osudu ili da treba izreći mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi.

(9) Ako se optuženik oslobađa optužbe, u obrazloženju će se osobito navesti iz kojih se razloga navedenih u članku 340.#clanak340 ovoga Zakona to čini.

(10) U obrazloženju presude kojom se optužba odbija sud se neće upuštati u ocjenu glavne stvari, već će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe.

Članak 348.

(1) Pogreške u imenima i brojevima, te druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti pismeno izrađene presude s izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, predsjednik vijeća na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti.

(2) Ako postoji nesuglasnost između pismeno izrađene presude i njezina izvornika u pogledu podataka iz članka 341.#clanak341 stavka 1. točke 1. do 5. i točke 7. ovoga Zakona, rješenje o ispravku dostavit će se osobama navedenim u članku 346.#clanak346 ovoga Zakona. U tom slučaju rok za žalbu protiv presude teče od dana dostave tog rješenja, protiv kojega posebna žalba nije dopuštena.

C. Postupak o pravnim lijekovima

Glava XXIII.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba na presudu prvostepenog suda

a) Pravo na podnošenje žalbe

Članak 349.

(1) Protiv presude donesene u prvom stupnju ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Pravovremeno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude

Članak 350.

(1) Žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj, zakonski zastupnik optuženika i oštećenik.

(2) U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj. Rok za žalbu i u tom slučaju teče od dana kad je optuženiku odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude.

(3) Javni tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist optuženika.

(4) Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka, ali ako je javni tužitelj preuzeo gonjenje od oštećenika kao tužitelja (članak 58. stavak 2.), oštećenik može podnijeti žalbu zbog svojih osnova zbog kojih se presuda može pobijati (članak 353.).

(5) Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, te poduzeće ili druga pravna osoba kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.

(6) Branitelj i osobe iz stavka 2. ovog članka mogu podnijeti žalbu i bez posebnog ovlaštenja optuženika, ali ne i protiv njegove volje.

Članak 351.

(1) Optuženik se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženik se i prije toga može odreći prava na žalbu ako su se tužitelj i oštećenik, kad ima pravo podnijeti žalbu zbog svih osnova (članak 350. stavak 4.), odrekli prava na žalbu, osim ako bi optuženik po presudi imao izdržavati kaznu zatvora. Do donošenja odluke drugostepenog suda optuženik može odustati od već podnesene žalbe. Optuženik može odustati od žalbe koju su podnijeli njegov branitelj ili osobe navedene u članku 350. u stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Tužitelj i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu od časa objave presude do proteka roka za podnošenje žalbe, a mogu do donošenja odluke drugostepenog suda odustati od već podnesene žalbe.

(3) Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se opozvati. ·

b) Sadržaj žalbe

Članak 352.

(1) Žalba treba da sadrži:

1) naznaku presude protiv koje se podnosi žalba;

2) osnovu za pobijanje presude (članak 353.) ;

3) obrazloženje žalbe;

4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači;

5) na kraju potpis osobe koja izjavljuje žalbu.

(2) Ako je žalbu podnio optuženik ili druga osoba iz članka 350.#clanak350 stavka 2. ovoga Zakona, a optuženik nema branitelja, ili ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji nema punomoćnika, a žalba nije sastavljena u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka, prvostepeni sud pozvat će žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pismenim podneskom ili na zapisnik kod tog suda. Ako se žalitelj tom pozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz točke 2., 3. i 5. stavka 1. ovog članka, a ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovog članka, odbacit će se ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženika, sud će je dostaviti drugostepenom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti.

(3) Ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji ima punomoćnika ili javni tužitelj, a žalba ne sadrži podatke iz točke 2., 3. i 5. stavka 1. ovoga članka, ili ako žalba ne sadrži podatak iz točke 1. stavka 1. ovog članka, a ne može se utvrditi na koju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti. Žalbu s tim nedostacima podnesenu u korist optuženika koji ima branitelja sud će dostaviti drugostepenom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud će žalbu odbaciti.

(4) U žalbu se mogu iznositi sve nove činjenice i novi dokazi, ali je žalitelj dužan navesti razloge zašto ih prije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima želi dokazati.

c) Osnove zbog kojih se presuda ·može pobijati

Članak 353.

Presuda se može pobijati:

1) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka;

2) zbog povrede krivičnog zakona;

3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjenićnog stanja,

4) zbog odluke o krivičnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude preko tiska, radija ili televizije.

Članak 354.

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

1) ako je sud bio nepropisno ·sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja,

2)ako je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (članak 35. točka 1. do 5.),

3) ako je glavna·rasprava održana bez osobe čija je prisutnost na glavnoj raspravi po zakonu obvezna, ili ako je optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek glavne rasprave (članak 6.).

4) ako je protivno zakonu bila isključena javnost iz glavne rasprave;

5) ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka u pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili odobrenje nadležnog tijela;

6) ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti.

7) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,

8) ako se presuda temelji na dokazu na kojem se prema odredbama ovog Zakona ne može temeljiti presuda osim ako je s obzirom na druge dokaze, očito da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda,

9) ako je optužba prekoračena (članak 336. stavak 1.),

10) ako je presudom povrijeđena odredba članka 368.#clanak368 ovoga Zakona,

11) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i smih tih isprava ili zapisnika.

(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud za pripremanja glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona ili je na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a ·to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Članak 355.

Povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju: .

1) je li djelo za koje se optuženik goni krivično djelo,

2) ima li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost,

3) ima li okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a osobito je li nastupila zastara krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuđena,

4) je li u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primjeniti,

5) je li odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne.

Članak 356.

(1) Presuda se može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio.

(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upozoravaju nove činjenice ili novi dokazi.

Članak 357.

(1) Presuda odnosno rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i sudskoj opomeni kad tom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje (Članak 355. točka 5), ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, o uvjetnoj osudi ili o sudskoj opomeni iako su zato postojali zakonski uvjeti.

(2) Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz članka 355.#clanak355 točke 5. ovoga Zakona, ali je sud nepravilno donio tu odluku ili nije ·izrekao mjeru sigurnosti odnosno oduzimanja imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti. Zbog istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka.

(3) Odluka o imovinskopravnim zahtjevima te odluka o objavi presude preko tiska, radija ili televizije može se pobijati kad je sud o tim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama.

d) Postupak o žalbi

Članak 358.

(1) Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora.

(2) Nepravovremenu (članak 372.) i nedopuštenu (članak 373.) žalbu odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostepenog suda.

Članak 359.

Primjerak žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci (članak 115. i 116.) koja može u roku od osam dana od dana primitka žalbe podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima, prvostepeni će sud dostaviti drugostepenom sudu.

Članak 360.

(1) Kad spisi o žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje suca izvjestitelja. Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se goni na zahtjev javnog tužitelja, sudac će izvijestitelj spise dostaviti nadležnome javnom tužitelju, koji ih je dužan razmotriti i bez odgode vratiti sudu.

(2) Javni tužitelj može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća.

(3) Kad javni tužitelj vrati spise, predsjednik će vijeća zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća obavijestit će se javni tužitelj.

(4) Sudac izvjestitelj može prema potrebi od prvostepenog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može preko tog suda ili istražnog suca suda na čijem se području radnja ima obaviti ili na drugi način provjeriti navode žalbe u vezi s novim dokazima i novim činjenicama ili od drugih tijela ili organizacija pribaviti potrebne izvještaje ili spise.

(5) Ako sudac izvjestitelj utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici i obavijesti predviđeni u članku 78.#clanak78 ovoga Zakona, dostavit će spise prvostepenom sudu, prije održavanja sjednice drugostepenog vijeća, da predsjednik prvostepenog vijeća donese rješenje o njihovu izdvajanju iz spisa i kad rješenje postane pravomoćno da ih u zatvorenom omotu preda istražnom sucu radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa.

Članak 361.

(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženik i njegov branitelj, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje rasprave pred drugostepenim sudom (članak 363. do 365). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

(2) Ako je optuženik u pritvoru ili na izdržavanju kazne, a ima branitelja, osigurat će se prisutnost optuženika samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nađe da je to svrsishodno.

(3) Sjednica vijeća počinje izvještajem suca izvještitelja o stanju stvari. Vijeće može od stranaka koje prisustvuju sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u vezi sa žalbenim navodima. Stranke mogu predložiti da se radi dopune izvještaja pročitaju pojedini spisi i mogu, uz dopuštenje predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajuči ono što je sadržano u izvještaju.

(4) Nedolazak stranaka koje su uredno obaviještene ne sprečava održavanje sjednice vijeća. Ako optuženik nije obavijestio sud o promjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijeća iako optuženik o sjednici nije bio obaviješten.

(5) Sa sjednice vijeća kojoj prisustvuje stranke javnost se može isključiti samo uz uvjete određene ovim Zakonom (članak 278. do 280.).

(6) Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima prvostepenog i drugostepenog suda.

(7) Rješenje iz članka 372.#clanak372 i 373.#clanak373 ovoga Zakona mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka o sjednici vijeća.

Članak 362.

(1) Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave.

(2) Hoće li održati raspravu, odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća.

Članak 363.

(1) Rasprava pred drugostepenim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već prije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovnu glavnu raspravu.

(2) Na raspravu pred drugostepenim sudom pozivaju se optuženik i njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, zakonski zastupnici i punomoćnici oštećenika, oštećenika kao tužitelja i privatnog tužitelja te svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju.

(3) Ako je optuženik u pritvoru, predsjednik vijeća drugostepenog suda poduzet će što je potrebno da se optuženik dovede na raspravu.

(4) Ako oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj ne dođe na raspravu pred drugostepenim sudom, neće se primijeniti odredba članka 289.#clanak289 stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 364.

(1) Rasprava pred drugostepenim sudom počinje izvještajem izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe.

(2) Na prijedlog ili po službenoj dužnosti pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi.

(3) Nakon toga pozvat će se žalitelj da obrazloži žalbu, a onda protivnik da mu odgovori. Optuženik i njegov branitelj imaju uvijek posljednju riječ.

(4) Stranke mogu na raspravi iznositi nove dokaze i činjenice.

(5) Tužitelj može, s obzirom na rezultat rasprave, u cijelosti ili djelomično odustati od optužnice ili izmijeniti optužnicu u korist optuženika. Ako je javni tužitelj odustao od optužnice u cijelosti, oštećenik ima prava predviđena u članku 56.#clanak56 ovoga Zakona.

Članak 365.

Ako u prijašnjim člancima nije što drugo određeno, odredbe o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom na odgovarajući će se način primjenjivati i u postupku pred drugostepenim sudom.

e) Granice ispitivanja prvostepene presude

Članak 366.

(1) Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati;

1) postoji li povreda odredaba krivičnog postupka iz članka 354.#clanak354 stavka 1. točke 1., 5., 6., 8. do 11. ovoga Zakona i je li glavna rasprava protivno odredbama ovoga Zakona održana u odsutnosti optuženika, a u slučaju obvezne obrane i u odsutnosti branitelja optuženika;

2) je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon (članak 355).

(2) Ako žalba podnesena u korist optuženika ne sadrži podatke iz članka 352.#clanak352 stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona ograničit će se drugostepeni sud na ispitivanje povreda iz točke 1. i 2. stavka 1. ovoga članka te na ispitivanje odluke o kazni, mjerama sigurnosti i oduzimanju imovinske koristi (članak 357).

Članak 367.

Na povredu zakona iz članka 854.#clanak854 stavka 1. točke 2. ovoga Zakona žalitelj se može pozvati u žalbi samo ako tu povredu nije mogao iznijeti u tijeku glavne rasprave, ili je iznio, ali je prvostepeni sud nije uzeo u obzir.

Članak 368.

Ako je izjavljena žalba samo u korist optuženika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u odnosu prema pravnoj ocjeni djela i prema krivičnoj sankciji.

Članak 369.

Žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja ili zbog povrede krivičnog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi (članak 357).

Članak 370.

Ako drugostepeni sud u povodu ma čije žalbe,utvrdi da su razlozi iz kojih je donio odluku u korist optuženika od koristi i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

f) Odluke drugostepenog suda o žalbi

Članak 371.

(1) Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, ili ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku, ili preinačiti prvostepenu presudu.

(2) O svim žalbama protiv iste presude drugostepeni sud odlučuje jednom odlukom.

Članak 372.

Žalba će se odbaciti rješenjem kao nepravovremena ako se utvrdi da je podnesena nakon zakonskog roka.

Članak 373.

Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu izjavila osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla od žalbe ili ako se utvrdi odustanak od žalbe ili da je nakon odustanka ponovno izjavljena žalba ili ako žalba po zakonu nije dopuštena.

Članak 374.

Drugostepeni će sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kad utvrdi da ne postoje razlozi iz kojih se presuda pobija ni povrede zakona iz članka 366.#clanak366 stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 375.

(1) Drugostepeni će sud uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, osim u slučajevima iz člana 377.#clanak377 stavka 1. ovoga Zakona, ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja treba narediti novu glavnu raspravu pred prvostepenim sudom.

(2) Drugostepeni sud može narediti da se nova glavna rasprava pred prvostepenim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem.

(3) Drugostepeni sud može i samo djelomično ukinuti prvostepenu presudu ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno presuđenje.

(4) Ako se optuženik nalazi u pritvoru, drugostepeni će sud ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

Članak 376.

(1) Ako drugostepeni sud pri razmatranju žalbe ustanovi da je za suđenje u prvom stupnju stvarno nadležan, ukinut će prvostepenu presudu, predmet uputiti vijeću istog suda i o tome obavijestiti prvostepeni sud.

(2) Ali ako je podnesena samo žalba u korist optuženika, a utvrdi se da je za suđenje u prvom stupnju nadležan viši sud, ne može se samo iz tog razloga ukinuti prvostepena presuda.

Članak 377.

(1) Drugostepeni će sud uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti presudom preinačiti prvostepenu presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenićno stanje po pravilnoj primjeni zakona ima donijeti drugačija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju povrede iz članka 354.#clanak354 stavka 1. točke 5., 9. i 10. ovoga Zakona.

(2) Ako drugostepeni suci ustanovi da postoje zakonski uvjeti za izricanje sudske opomene, preinačiti će rješenjem prvostepenu presudu i izreći sudsku opomenu.

(3) Ako su se zbog preinake prvostepene presude stekli uvjeti da se odredi odnosno ukine pritvor na temelju članka 343.#clanak343 stavka 1. i 3. ovoga Zakona, drugostepeni će sud o tome donijeti posebno rješenje, protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Članak 378.

(1) U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostepeni sud treba da ocijeni žalbene navode i iznese povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

(2) Kad se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda, odredaba krivičnog postupka, u obrazloženju trebe navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje (članak 354).

(3) Kad se prvostepena presuda ukida zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, navest će se u čemu su nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su novi dokazi i činjenice važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke.

Članak 379.

(1) Drugostepeni će sud vratiti sve spise sudu prvog stupnja·s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke· radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama.

(2) Ako je optuženik u pritvoru, drugostepeni je sud dužan svoju odluku sa spisima dostaviti sudu prvog stupnja najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kad je primio spise od tog suda.

Članak 380.

(1) Prvostepeni sud kome je predmet upućen na suđenje uzet će za osnovu prijašnju optužnicu. Ako je presuda prvostepenog suda djelomično ukinuta, prvostepeni će sud za osnovu uzeti samo onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude.

(2) Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze.

(3) Prvostepeni je sud dužan izvesti sve procesne radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svojoj odluci.

(4) Pri izricanju nove presude prvostepeni je sud vezan zabranom propisanom u članku 368.#clanak368 ovoga Zakona.

(5) Ako je optuženik u pritvoru, vijeće prvostepenog suda dužno je postupiti prema članku 189.#clanak189 stavku 2. ovoga Zakona.

2. Žalba na presudu drugostepenog suda

Članak 381.

(1) Protiv presude drugostepenog suda dopuštena je žalba sudu koji odlučuje u trećem stupnju samo:

1) ako je drugostepeni sud izrekao kaznu zatvora od dvadeset godina ili ako je potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je izrečena takva kazna;

2) ako je drugostepeni sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drugačije nego prvostepeni sud i na tako utvrdenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu;

3) ako je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda kojom je optuženik osloboden optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

(2) O žalbi protiv drugostepene presude rješava sud trećeg stupnja u sjednici vijeća, prema odredbama koje važe za postupak u drugom stupnju. Pred tim sudom ne može se održati rasprava.

(3) Odredbe članka 370.#clanak370 ovoga Zakona primijenit će se i na suoptuženika koji nije imao pravo podnijeti žalbu protiv drugostepene presude.

3. Žalba na rješenje

Članak 382.

(1) Protiv rješenja istražnog suca i protiv drugih rješenja suda donesenih u prvom stupnju stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom Zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena.

(2) Protiv rješenja vijeća donesenog prije i u tijeku istrage nije dopuštena žalba, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Rješenja koja se donose radi pripremanja glavne rasprave i presude mogu se pobijati samo u žalbi na presudu.

(4) Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba nije dopuštena.

Članak 383.

(1) Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.

(2) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, žalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

Članak 384.

Ako u ovom Zakonu nije drugačije određeno, podnošenjem žalbe ne rješenje odgađa se izvršenje rješenja protiv kojeg je podnesena žalba.

Članak 385.

(1) O žalbi protiv rješenja prvostepenog suda odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(2) O žalbi protiv rješenja istražnog suca odlučuje vijeće istog suda (članak 21. stavak 6.) ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Rješavajući o žalbi, sud može rješenjem odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

(4) Ispitujući žalbu, sud će po službenoj dužnosti paziti je li za donošenje rješenja prvostepeni sud bio stvarno nadležan odnosno je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo.

Članak 386.

(1) Na postupak o žalbi na rješenje na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 350.#clanak350, 352.#clanak352, 358.#clanak358, 360.#clanak360 stavak 1., 4. i 5. članka 368.#clanak368 i 370.#clanak370 ovoga Zakona.

(2) Ako je žalba podnesena protiv rješenja iz članka 482.#clanak482 ovoga Zakona, o sjednici vijeća obavještava se javni tužitelj, a ostale osobe - uz uvjete predviđene u članku 361.#clanak361 ovoga Zakona.

Članak 387.

Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, odredbe članka 382.#clanak382 i 386.#clanak386 ovoga Zakona na odgovarajući će se način primijeniti i na sva ostala rješenja koja se donose na temelju ovoga Zakona:

G 1 a v a XXIV.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1: Ponavljanje krivičnog postupka

Članak 388.

Krivični postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i uz uvjete predviđene u ovom Zakonu.

Članak 389.

(1) Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka.

1) ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika pravomoćno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju;

2) ako je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba o stjecaju uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj prijašnjoj presudi;

3) ako se pravomoćna presuda kojom je za više krivičnih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga.

(2) U slučaju iz točke 1. stavka 1. ovoga članka sud će novom presudom preinačiti prijašnje presude u pogledu odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstroža vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - sud koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - sud koji je posljednji izrekao kaznu.

(3) U slučaju iz točke 2. stavka 1. ovoga članka preinačit će svoju presudu sud koji je pri izricanju jedinstvene kazne pogrešno uzeo u obzir kaznu koja je već obuhvaćena u kakvoj prijašnjoj presudi.

(4) U slučaju iz točke 3. stavka 1. ovoga članka sud koji je sudio u prvom stupnju preinačit će prijašnju presudu u pogledu kazne i izreći novu kaznu ili će utvrditi koliko se od kazne izrečene prijašnjom presudom ima izvršiti.

(5) Novu presudu donosi sud u sjednici vijeća, na prijedlog javnog tužitelja ili osuđenika, a nakon saslušanja protivne stranke.

(6) Ako su u slučaju iz točke 1. i 2. stavka 1. ovoga članka pri izricanju kazne uzete u obzir i presude drugih sudova, ovjereni prijepis nove pravomoćne presude dostavit će se i tim sudovima.

Članak 390.

Ako je zahtjev za provođenje istrage pravomoćno odbijen zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili što nije bilo potrebnog odobrenja, ili je iz istih razloga krivični postupak rješenjem pravomoćno obustavljen, ili je optužba odbačena ili je presudom optužba pravomoćno odbijena, ili ako je postupak rješenjem pravomoćno , obustavljen zato što je počinitelj nakon počinjenoga krivičnog dijela obolio od kakva trajnoga duševnog oboljenja, postupak će se, na zahtjev ovlaštenog tužitelja, nastaviti čim prestanu uzroci iz kojih su donesene navedene odluke.

Članak 391.

(1) Ako je izvan slučajeva navedenih u članku 390.#clanak390 ovoga Zakona zahtjev za provođenje istrage pravomoćno odbijen, ili je krivični postupak pravomoćno obustavljen u istrazi ili prije početka glavne rasprave, ili je optužba odbačena, na zahtjev ovlaštenog tužitelja može se dopustiti ponavljanje krivičnog postupka (članak 395. stavak 3.) ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih se sud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje krivičnog postupka.

(2) Krivični postupak pravomoćno obustavljen do početka glavne rasprave može se ponovti kad je javni tužitelj odustao od gonjenja, a oštećenik gonjenja nije preuzeo, ako se dokaže da je do odustanka došlo zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja javnog tužitelja. Što se tiče dokazivanja krivičnog djela javnog tužitelja, primjenjivat će se odredbe članka 392.#clanak392 stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Ako je postupak obustavljen zato što je oštećenik kao tužitelj odustao od gonjenja ili što se po zakonu smatra da je odustao, oštećenik kao tužitelj ne može tražiti ponavljanje postupka.

Članak 392.

(1) Krivični postupak završen pravomoćnom presudom može se ponoviti:

1) ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača;

2) ako se dokaze da je do presude došlo zbog krivičnog djela suca, suca porotnika ili osobe koja je obavljela istražne radnje;

3) ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka javnog tužitelja od optužbe, a dokaže se da je do tog odustanka došlo zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja javnog tužitelja,

4) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da uzrokuju oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem ili strožem krivičnom zakonu ili osudu osobe koja je bila oslobođena optužbe odnosno protiv koje je izvan slučaja iz članka 390.#clanak390 ovoga Zakona optužba odbijena;

5) ako je osoba za isto djelo više puta suđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih;

6) ako se u slučaju osude za produljeno krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje na temelju zakona obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji pokazuju da je osuđenik počinio radnju koju bi obuhvatilo djelo iz osude da se za nju prije znalo, ili pokazuju da osuđenik nije počinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje bi tih činjenica bilo od bitnog utjecaja na odmjeravanje kazne.

(2) U slučajevima iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za dotična krivična djela. Ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zato što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, činjenice iz točke 1. do 3. stavka 1. ovoga članka mogu se utvrditi i drugim dokazima.

Članak 393.

(1) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj, a nakon smrti osuđenika zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti javni tužitelj i osobe navedene u članku 350. u stavku 2. ovoga Zakona.

(2) U slučaju iz članka 392.#clanak392 stavka 1. točke 4. i 6. ovoga Zakona ponavljanje krivičnog postupka na štetu osuđene ili oslobođene osobe nije dopušteno ako je proteklo više od šest mjeseci od dana kad je tužitelj saznao za nove činjenice ili nove dokaze.

(3) Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenika može se podnijeti i nakon što je osuđenik izdržao kaznu i bez obzira na zastaru, amnestiju ili pomilovanje,

(4) Ako sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o ponavljanju krivičnog postupka (članak 394.) sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenika, obavijestit će o tome osuđenika odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenika podnese zahtjev.

Članak 394.

(1) O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće (članak 21. ·stavak 6.) suda koji je u prijašnjem postupku sudio u prvom stupnju.

(2) U zahtjevu se mora navesti po kojoj se zakonskoj osnovi traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev temelji. Ako zahtjev ne sadrži te podatke, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku zahtjev dopuni.

(3) Pri rješavanju o zahtjevu u vijeću po mogućnosti neće sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku.

Članak 395.

(1) Suci će rješenjem zahtjev odbaciti ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, ili da nema zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka, ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za· ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda, ili da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti ponavljanje, ili da podnositelj zahtjeva nije postupio prema članku 394.#clanak394 stavku 2. ovoga Zakona.

(2) Ako sud ne odbaci zahtjev, dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci, koja irna pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev.

(3) Nakon provedenih izviđaja sud će rješenjem odmah odlučiti o zahtjevu za ponavljanje postupka prema članku 391.#clanak391 ovoga Zakona. U ostalim slučajevima, kad su u pitanju krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, predsjednik vijeća odredit će da se spisi pošalju javnom tužitelju, koji će bez odgode vratiti spise sa svojim mišljenjem.

Članak 396.

(1) Kad javni tužitelj vrati spise, sud će, ako ne odredi da se izviđaj dopuni, na temelju rezultata izviđaja zahtjev uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili će zahtjev odbiti.

(2) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženika postoje i za kojeg od suoptuženika koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.

(3) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka sud će odlučiti da se odmah odredi nova glavna rasprava ili da se stvar vrati u stanje istrage odnosno da se provede istraga ako nje nije bilo.

(4) Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osuđenika, a sud smatra, s obzirom na podnesene dokaže, da osuđenik može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti oslobođen optužbe, ili da optužba može biti odbijena, odredit će da se izvršenje presude odgodi odnosno prekine.

(5) Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno, obustavit će se izvršenje kazne, ali sud će, na prijedlog javnog tužitelja, odrediti pritvor ako postoje uvjeti iz članka 182.#clanak182 ovoga Zakona.

Članak 397.

(1) Za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka važe iste odredbe kao i za prvi postupak. U novom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prijašnjem postupku.

(2) Ako se novi postupak obustavi do početka glavne rasprave, sud će rješenjem o obustavi postupka ukinuti i prijašnju presudu.

(3) Kad sud u novom postupku donese presudu, izreći će da se prijašnja presuda djelomično ili u cijelosti stavlja izvan snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženiku uračunati izdržanu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženik bio osuđen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu prema odredbama krivičnog zakona.

(4) Ako je zahtjev za ponavljanje postupka podnesen u korist osuđenika, sud je u novom postupku vezan zabranom propisanom u članku 368.#clanak368 ovoga Zakona.

Članak 398.

(1) Krivični postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti (članak 290.), a nastupila je mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj prisutnosti, ponovit će se i izvan uvjeta predviđenih u članku 392.#clanak392 i 393.#clanak393 ovoga Zakona ako osuđenik ili njegov branitelj podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kad je osuđenik saznao za presudu kojom je osuđen u odsutnosti.

(2) U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će odrediti da se osuđeniku dostavi optužnica ako mu prije nije dostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanje istrage odnosno da se provede istraga ako je nije bilo.

(3) Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka te kad se ponavljanje postupka zahtijeva na štetu okrivljenika kome je suđeno u odsutnosti, ponavljanje postupka dopušteno je samo uz uvjete predviđene u članku 392.#clanak392 i 393.#clanak393 ovoga Zakona.

2. Izvanredno ublažavanje kazne

Članak 399.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Članak 400.

(1) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne mogu podnijeti javni tužitelj, osuđenik i njegov branitelj te osobe koje su ovlaštene podnijeti žalbu protiv presude u korist optuženika (članak 350.).

(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ne zadržava izvršenje kazne.

Članak 401.

(1) O zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske.

(2) Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi se sudu koji je donio presudu u prvom stupnju.

(3) Predsjednik vijeća prvostepenog suda odbacit će zahtjev koji je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje zahtjeva.

(4) Prvostepeni sud izvidit će postoje li razlozi za ublažavanje, pa će nakon saslušanja javnog tužitelja, ako se postupak vodio na njegov zahtjev, spise sa svojim obrazloženim prijedlogom dostaviti sudu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne.

(5) Ako je u pitanju krivično djelo za koje se postupak vodio na zahtjev javnog tužitelja, sud koji odlučuje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne prije donošenja rješenja dostavit će spise javnom tužitelju koji postupa pted tim sudom. Javni tužitelj može staviti pismeni prijedlog sudu.

(6) Sud će zahtjev odbiti ako ustanovi da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne. Ako zahtjev prihvati, sud će rješenjem preinačiti pravomoćnu presudu u pogledu odluke o kazni.

Članak 402.

Rješenje kojim je prihvatio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne sud će opozvati ako se dokaže (članak 392. stavak 2.) da se rješenje temelji na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Članak 403.

Protiv pravomoćnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravomoćnim odlukama nadležni javni tužitelj može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon.

Članak 404.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Članak 405.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže javni tužitelj Republike Hrvatske.

Članak 406.

(1) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud odlučuje u sjednici.

(2) Prije nego što predmet bude iznesen na rješavanje, sudac određen za izvjestitelja može prema potrebi pribaviti obavijest o istaknutim povredama zakona.

(3) O sjednici će se uvijek obavijestiti javni tužitelj.

Članak 407.

(1) Pri rješavanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda zakona na koje se javni tužitelj poziva u svom zahtjevu.

(2) Ako sud ustanovi da razlozi iz kojih je donio odluku u korist osuđenika postoje i za kojeg od suoptuženika u pogledu kojeg nije podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti, postupit će po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji.

(3) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenika, sud je pri donošenju odluke vezan zabranom propisanom u članku 368.#clanak368 ovoga Zakona.

Članak 408.

Sud će presudom odbiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se javni tužitelj poziva u svom zahtjevu.

Članak 409.

(1) Kad sud utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, donijet će presudu kojom će, prema prirodi povrede, ili preinačiti pravomoćnu odluku, ili ukinuti u cijelosti ili djelomično odluke prvostepenog i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovno odlučivanje ili suđenje prvostepenom ili višem·sudu, ili će se ograničiti samo nato da utvrdi povredu zakona.

(2) Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, a sud ustanovi da je osnovan, utvrdit če samo da postoji povreda zakona, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

(3) Ako drugostepeni sud prema odredbama ovoga Zakona nije bio ovlašten otkloniti povredu zakona koja je učinjena u prvostepenoj odluci ili u sudskom postupku koji joj je prethodio, a sud koji rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti podignutom u korist okrivljenika ustanovi da je zahtjev osnovan i da radi otklanjanja učinjene povrede zakona treba ukinuti ili preinačiti prvostepenu odluku, ukinut će ili preinačiti i drugostepenu odluku iako njome nije povrijeđen zakon.

Članak 410.

(1) Ako se pri odlučivanju o zahtjevu za zaštitu zakonitosti pojavi znatna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut, pa se radi toga ne može odlučiti o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sud će presudom kojom odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukinuti tu odluku i narediti da se održi nova glavna rasprava pred istim ili drugim stvarno nadležnim prvostepenim sudom.

Članak 411.

(1) Ako je pravomoćna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje za osnovu će se uzeti prijašnja optužnica ili onaj njezin dio koji se odnosi na ukinuti dio presude.

(2) Sud je dužan izvesti sve procesne radnje i raspraviti pitanja na koja ga je upozorio sud koji je odlučivao o zahtjevu.

(3) Pred prvostepenim odnosno drugostepenim sudom stranke mogu isticati nove činjenice i podnositi nove dokaze.

(4) Sud je pri donošenju nove odluke vezan zabranom propisanom u članku 368.#clanak368 ovoga Zakona.

(5) Ako je pored odluke nižeg suda ukinuta i odluka višeg suda, predmet se dostavlja nižem sudu preko višeg suda.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćnosti presude

Članak 412.

(1) Okrivljenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede zakona u slučajevima predviđenim ovim Zakonom.

(2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se u roku od mjesec dana od dana kad je okrivljenik primio pravomoćnu presudu.

(3) Okrivljenik koji se nije koristio redovnim pravnim lijekom protiv presude ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, osim ako je presudom drugostepenog suda umjesto oslobođenja od kazne, sudske opomene, uvjetne osude ili novčane kazne izrečena kazna zatvora odnosno umjesto odgojne mjere kazna maloljetničkog zatvora.

(4) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske. ·

Članak 413

O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Članak 414.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti:

1) zbog povrede krivičnog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 355.#clanak355 točki 1. do 4. ovoga Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka, ako se prekoračenje ovlaštenja odnosi na odluku o kazni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi.

2) zbog povrede odredaba krivičnog postupka predviđenih u članku 354. u stavku 1, točki 1., 5., 8., 9. i 10. ovoga Zakona, ili zbog sudjelovanja u rješavanju u drugom odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 35. točka 1. do 5.), ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostepenim sudom upotrebljava svoj jezik (članak 7.),

3) zbog povrede prava osuđenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog povrede odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda bila od. utjecaja na donošenje pravilne presude.

Članak 415.

(1) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i branitelj.

(2) Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude predaje se sudu koji·je donio presudu u prvom stupnju.

(3) Zahtjev koji je podnesen nepravovremeno ili ga je podnijela neovlaštena osoba ili je podnesen u slučaju osude na krivičnu sankciju zbog koje se zahtjev ne može podnijeti (članak 412. stavak 1.) ili po zakonu nije dopušten (članak 412. stavak 3. i 4.), odbacit će rješenje predsjednik vijeća prvostepenog suda ili sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu.

(4) Sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu dostavit će primjerak zahtjeva sa spisima tužitelju koji postupa pred tim sudom, koji može u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva podnijeti odgovor na zahtjev.

(5) Prvostepeni sud ili sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu može, s obzirom na sadržaj zahtjeva, odrediti da se odgodi odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude.

Članak 416.

Što se tiče zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe članka 406.#clanak406 stavka 1. i 2. članka 407.#clanak407, 408.#clanak408, 409.#clanak409 stavka 1. i 2., članka 410.#clanak410 i članka 412.#clanak412 ovoga Zakona. Prilikom primjenjivanja članka 412.#clanak412 stavka 1. ovoga Zakona sud se ne može ograničiti samo nato da utvrdi povredu zakona, a odredba stavka 2. tog članka primjenjivat će se samo u dijelu o izricanju kazne.

D. Posebne odredbe za skraćeni postupak, za izricanje sudske opomene i za postupak prema maloljetnicima

Glava XXV.

SKRAĆENI POSTUPAK

Članak 417.

U postupku pred sudom koji sudi samo u prvom stupnju za krivična djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do tri godine primjenjivat će se odredbe članka 418.#clanak418 do 432.#clanak432 ovoga Zakona, a ako u tim odredbama nije što posebno predviđeno, na odgovarajući će se način primjenjivati ostale odredbe ovoga Zakona.

Članak 418.

(1) Krivični postupak pokreće se na temelju optužnog prijedloga javnog tužitelja odnosno oštećenika kao tužitelja ili na temelju privatne tužbe.

(2) Javni tužitelj može podnijeti optužni prijedlog i na temelju same krivične prijave.

(3) Optužni prijedlog i privatna tužba podnose se u potrebnom broju primjeraka za sud i okrivljenika.

Članak 419.

(1) Prije podnošenja optužnog prijedloga javni tužitelj može predložiti istražnom sucu da poduzme određene istražne radnje. Ako se istražni sudac složi s tim prijedlogom, poduzet će istražne radnje, a nakon toga će sve spise dostaviti pravnom tužitelju. Istražne radnje provode se što brže i kraće.

(2) Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom za poduzimanje istražnih radnji, obavijestit će o tome javnog tužitelja.

(3) Kad u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka javni tužitelj primi spise odnosno obavijest od istražnog suca, može odlučiti da podnese optužni prijedlog ili će donijeti rješenje o odbacivanju krivične prijave.

Članak 420.

(1) Pritvor se može odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo.

1) ako se krije ili ako se ne može utvrditi njezina istovjetnost ili ako postoje druge okolnosti koje očito upozoravaju na opasnost od bijega,

2) ako je u pitanju krivično djelo protiv javnog reda ili morala za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine, a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti to krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti.

(2) Prlje podnošenja optužnog prijedloga pritvor može trajati samo onoliko koliko je potrebno da se provedu istražne radnje, ali ne dulje od osam dana. O žalbi protiv rješenja o pritvoru odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.).

(3) Što se tiče pritvora, od predaje optužnog prijedloga do završetka glavne rasprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 189.#clanak189 ovoga Zakona, ali je vijeće dužno svakih mjesec dana ispitati postoje li razlozi za pritvor.

(4) Kad se okrivljenik nalazi u pritvoru sud je,dužan postupati s osobitom hitnošću.

Članak 421.

(1) Ako.je krivičnu prijavu podnio oštećenik, a javni tužitelj u roku od mjesec dana nakon primitka prijave ne podnese optužni prijedlog niti obavijesti oštećenika da je odbacio prijavu, oštećenik ima pravo kao tužitelj poduzeti gonjenje podnošenjem optužnog prijedloga sudu.

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka oštećenik odustane od gonjenja ili se po zakonu smatra da je od gonjenja odustao, javni tužitelj može, bez obzira na uvjete propisane za ponavljanje postupka, ponovno pokrenuti postupak, ako nije odbacio prijavu oštećenika.

Članak 422.

(1) Optužni prijedlog odnosno privatna tužba treba da sadrži: ime i prezime okrivljenika s osobnim podacima ako su poznati, kratak opis krivičnog djela, naznaku suda pred kojim se ima održati glavna rasprava, prijedlog koje dokaže treba izvesti na glavnoj raspravi i prijedlog da se okrivljenik oglasi krivim i osudi po zakonu.

(2) U optužnom prijedlogu može se predložiti da se okrivljenik stavi u pritvor. Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru ili se za provođenja istražnih radnji nalazio u pritvoru, naznačit će se u optužnom prijedlogu koliko je vremena pritvoren.

Članak 423.

(1) Kad sud primi optužni prijedlog ili privatnu tužbu sudac (predsjednik vijeća odnosno sudac pojedinac) najprije će ispitati je li sud nadležan, treba li provesti pojedine istražne radnje ili dopuniti provedene istražne radnje te postoje li uvjeti za odbacivanje optužnog prijedloga odnosno privatne tužbe.

(2) Ako sudac ne donese nijedno od rješenja iz stavka 1. ovoga članka, zakazat će odmah glavnu raspravu.

(3) Ako sudac smatra da treba provesti pojedine istražne radnje, provest će ih sam ili će zatražiti da to učini istražni sudac.

Članak 424.

(1) Ako sudac ustanovi da je za suđenje nadležan drugi sud, ustupit će predmet, nakon pravomoćnosti rješenja, tom sudu, a ako ustanovi da je za suđenje nadležan viši sud, ustupit će predmet na daljnji postupak javnom tužitelju koji postupa pred višim sudom. Ako javni tužitelj smatra da je za suđenje nadležan sud koji mu je dostavio predmet, zatražit će odluku vijeća suda pred kojim postupa.

(2) Nakon zakazivanja glavne rasprave sud se ne može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nadležnim.

Članak 425.

(1) Sudac će odbaciti optužni prijedlog ili privatnu tužbu ako ustanovi da postoje razlozi za obustavu postupka predviđeni u članku 260.#clanak260 točki 1. do 3. ovoga Zakona, a ako su provedene istražne radnje - i iz razloga predviđenog u točki 4. toga članka.

(2) Rješenje s kratkim obrazloženjem dostavlja se javnom tužitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju te okrivljeniku.

Članak 426.

(1) Sudac poziva na glavnu raspravu okrivljenika i njegova branitelja, tužitelja, oštećenika i njihove zakonske zastupnike i punomoćnike, svjedoke, vještake i tumače, a prema potrebi pribavit će i predmete koji treba da služe kao dokaz na glavnoj raspravi.

(2) Okrivljeniku će se u pozivu naznačiti da na glavnu raspravu može doći s dokazima za svoju obranu ili da dokaže pravovremeno saopći sudu kako bi se mogli pribaviti za glavnu raspravu. U pozivu će se okrivljenik upozoriti da će se glavna rasprava održati i u njegovoj odsutnosti ako za to postoje zakonski uvjeti (članak 429. stavak 3.). Okrivljeniku će se uz poziv dostaviti i prijepis optužnog prijedloga odnosno privatne tužbe i poučit će se da ima pravo uzeti branitelja, ali da se, u slučaju kad obrana nije obvezna, zbog nedolaska branitelja na glavnu raspravu ili uzimanja branitelja, tek na glavnoj raspravi ne mora odgoditi glavna rasprava.

(3) Poziv okrivljeniku mora se dostaviti tako da između dostave poziva i dana glavne rasprave ostane dovoljno vremena za pripremanje obrane, a najmanje tri dana. Po pristanku okrivljenika taj se rok može skratiti.

Članak 427.

Glavna rasprava drži se u mjestu suda. U hitnim slučajevima, osobito kad treba obaviti uviđaj ili kad je to u interesu lakšeg provođenja dokaznog postupka, može se, uz odobrenje predsjednika suda, glavna rasprava odrediti i u mjestu gdje je krivično djelo počinjeno ili gdje se ima poduzeti uviđaj, ako su ta mjesta na području tog suda.

Članak 428.

(1) Prigovor mjesne nadležnosti može se staviti najkasnije do početka glavne rasprave.

(2) Sudac koji je provodio istražne radnje nije izuzet da na glavnoj raspravi sudjeluje kao predsjednik vijeća ili kao sudac pojedinac.

Članak 429.

(1) Glavna rasprava održat će se i ako ne dođe javni tužitelj koji je uredno pozvan. U tom slučaju oštećenik ima pravo na glavnoj raspravi zastupati optužbu u granicama optužnog prijedloga.

(2) Glavna rasprava može se održati i ako ne dođe privatni tužitelj koji ima prebivalište izvan područja suda kome je podnesena privatna tužba ako je sudu stavio prijedlog da se glavna rasprava održi u njegovoj odsutnosti.

(3) Ako okrivljenik ne dođe na glavnu raspravu iako je uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, sud može odlučiti da se glavna rasprava održi i u njegovoj odsutnosti, uz uvjet da njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan.

Članak 430.

(1) Glavna rasprava počinje objavom glavnog sadržaja optužnog prijedloga ili privatne tužbe. Započeta glavna rasprava dovršit će se po mogućnosti bez prekidanja.

(2) Ako sudac u tijeku glavne rasprave ustanovi da činjenice na kojima se temelji optužba ukazuju na krivično djelo za čije je suđenje nadležno vijeće, formirat će se vijeće i glavna rasprava će početi iznova.

(3) Nakon zaključenja glavne rasprave sud će odmah izreći presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Presuda se mora izraditi pismeno u roku od osam dana od dana objave.

(4) Protiv presude žalba se može podnijeti u rohu od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

(5) Stranke i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu odmah nakon objave presude. U takvu slučaju prijepis presude dostavit će se stranci i oštećeniku samo ako to zahtijevaju. Ako su se obje stranke i oštećenik nakon objave presude odrekli prava na žalbu i ako nitko od njih nije zahtijevao dostavu presude, pismeno izrađena presuda ne mora sadržavati obrazloženje.

(6) Odredbe članka 343.#clanak343 ovoga Zakona na odgovarajući će se način primjenjivati i kad je riječ o ukidanju pritvora nakon izricanja presude.

(7) Kad sud izrekne u presudu kaznu zatvora može odrediti da se okrivljenik stavi u pritvor odnosno da ostane u pritvoru, ako postoje razlozi iz članka 420.#clanak420 stavka 1. ovoga Zakona. Pritvor u takvu slučaju može trajati do pravomoćnosti presude, ali najdulje dok okrivljeniku ne istekne kazna koju je izrekao prvostepeni sud.

(8) Ako javni tužitelj nije prisustvovao glavnoj raspravi (članak 429. stavak 1.), oštećenik ima pravo u svojstvu tužitelja podnijeti žalbu protiv presude, bez obzira na to žali li se i javni tužitelj.

Članak 431.

(1) Prije zakazivanja glavne rasprave za krivična djela iz nadležnosti suca pojedinca za koje se goni po privatnoj tužbi sudac pojedinac može pozvati samo privatnog tužitelja i okrivljenika da određenog dana dođu u sud radi prethodnog razjašnjavanja stvari, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za brži završetak postupka. Okrivljeniku se uz poziv dostavlja i prijepis privatne tužbe.

(2) Ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe, sudac će uzeti izjave od stranaka i pozvati ih da stave svoje prijedloge u pogledu pribavljanja dokaza.

(3) Ako sudac pojedinac ne ustanovi da postoje uvjeti za odbacivanje tužbe, donijet će odluku o tome koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi i zakazati u pravilu, odmah glavnu raspravu te priopćiti to strankama.

(4) Ako sudac pojedinac smatra da nije potrebno pribavljanje dokaza, a ne postoje drugi razlozi za posebno zakazivanje glavne rasprave, može odmah otvoriti glavnu raspravu i nakon izvođenja dokaza koji se nalaze pred sudom donijeti odluku u povodu privatne tužbe. Na to će se posebno upozoriti privatni tužitelj i okrivljenik pri dostavi poziva.

(5) Za neodazivanje privatnog tužitelja na poziv iz stavka 1. ovoga članka važi odredba članka 53.#clanak53 ovoga Zakona.

(6) U slučaju nedolaska okrivljenika, ako je sudac odlučio da otvori glavnu raspravu, primijenit će se odredba članka 429.#clanak429 stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 432.

(1) Ako sudac nakon primitka privatne tužbe ustanovi da je sud nadležan i da nema razloga za odbacivanje tužbe, ustupit će privatnu tužbu mirovnom riječu radi pokušaja mirenja stranaka.

(2) Privatna će se tužba ustupiti mirovnom vijeću samo ako obje stranke imaju prebivalište ili boravište na području iste općine ili su zaposlene u istom poduzeću ili drugoj pravnoj osobi u kojoj postoji mirovno vijeće. ·

(3) Privatna tužba upućuje se mirovnom vijeću na čijem području okrivljenik ili privatni tužitelj ima prebivalište odnosno boravište, a ako mirovno vijeće postoji u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi u kojoj su obje stranke zaposlene - tome mirovnom vijeću.

(4) Ako u roku od tri mjeseca od dana dostave privatne tužbe sud primi od mirovnog vijeća izvještaj da su se stranke izmirile i da je privatni tužitelj izjavio da odustaje od tužbe, sudac će odbaciti privatnu tužbu. Ako mirovno vijeće u roku od tri mjeseca ne dostavi sudu takav izvještaj, smatrat će se da je mirenje bilo bezuspješno i sudac će zakazati glavnu raspravu.

(5) Postupak predviđen u stavku l. do 3. ovoga članka neće se provoditi ako je privatna tužba podnesena za krivično djelo protiv časti i ugleda učinjeno preko tiska, radija ili televizije.

(6) Pred mirovnim vijećeni stranke se mogu nagoditi o imovinskopravnom zahtjevu.

(7) Odredbe stavka 1. do 6. ovoga članka primjenjuju se kad je za posredovanje u mirenju stranaka ovlašten drugi samoupravni sud.

Članak 433.

(1) Kad drugostepeni sud odlučuje o žalbi protiv presude prostepenog suda donesene po skraćenom postupku, obje će se stranke. obavijestiti o sjednici vijeća drugostepenog suda samo ako predsjednik vijeća ili vijeće ustanovi da bi prisutnost stranaka ili jedne od njih bilo korisno za razjašnjenje stvari.

(2) Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se postupak vodi na zahtjev javnog tužitelja, predsjednik će vijeća prije sjednice vijeća dostaviti spise javnom tužitelju koji može staviti svoj pismeni prijedlog.

Glava XXVI.

POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Članak 434.

(1) Sudska opomena izriče se rješenjem.

(2) Ako u ovoj glavi nije što drugo predviđeno, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na presudu kojom se okrivljenik oglašava krivim na odgovarajući se način primjenjuju i na rješenje o sudskoj opomeni.

Članak 435.

(1) Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah nakon završetka glavne rasprave s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će okrivljenika da mu se za krivično djelo koje je počinio ne izriče kazna, jer se očekuje da će i sudska opomena na nj dovoljno utjecati da više ne čini krivična djela. Ako se rješenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsutnosti okrivljenika, sud će takvo upozorenje unijeti u obrazloženje rješenja. Za odricanje od prava na žalbu i pismenu izradu rješenja na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 430.#clanak430 stavka 5. ovoga Zakona.

(2) U izreci rješenja o sudskoj opomeni, uz osobne podatke o optuženiku, navest će se samo da se optuženiku izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog djela. Izreka rješenja o sudskoj opomeni obuhvaća i potrebne podatke iz članka 34#clanak34 1.#clanak1 stavka 1. točke 5. i 7. ovoga Zakona.

(3) U obrazloženju rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodi pri izricanju sudske opomene.

Članak 436.

(1) Rješenje o sudskoj opomeni može se pobijati zbog osnova navedenih u članku 353.#clanak353 točki 1. do 3. ovoga Zakona, a i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene.

(2) Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrži odluku o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi, o troškovima krivičnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ta se odluka može pobijati zato što sud nije pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi odnosno što je odluku o troškovima krivičnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama.

Članak 437.

Povreda krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim u pitanjima navedenim u članku 355.#clanak355 točki 1. do 4. ovoga Zakona, i kad je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

Članak 438.

(1) Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni podnio tužitelj na štetu okrivljenika, drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se okrivljenik oglašava krivim i osuđuje na kaznu ili kojom se izriče uvjetna osuda ako ustanovi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, ali da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne.

(2) U povodu bilo čije žalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni, drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optužba odbija ili se okrivljenik oslobađa optužbe ako ustanovi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od tih presuda.

(3) Kad postoje uvjeti iz članka 374.#clanak374 ovoga Zakona, drugostepeni će sud donijeti rješenje kojim se odbija žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje prvostepenog suda o sudskoj opomeni.

G 1 a v a XXVII

POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

1. Opće odredbe

Članak 439.

(1) Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su počinile krivično djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka odnosno suđenja nisu navršile dvadeset jednu godinu života. Ostale odredbe ovoga Zakona primjenjuju se ako nisu u suprotnosti s odredbama ove glave.

(2) Odredbe članka 441.#clanak441 do 443.#clanak443, članka 446.#clanak446 do 449.#clanak449, članka 458.#clanak458, 460.#clanak460, 462.#clanak462 stavka 1. i 2. članka 470.#clanak470 ovoga Zakona primjenjuju se u postupku prema mlađoj punoljetnoj osobi ako se do početka glavne rasprave ustanovi da dolazi u obzir da se toj osobi izrekne odgojna mjera u skladu s člankom 77.L20327 Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/93. - pročišćeni tekst), a do tog vremena ona nije navršila dvadeset jednu godinu života.

Članak 440.

Kad se u tijeku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršio četrnaest godina života, krivični će se postupak obustaviti i o tome će se obavijestiti tijelo socijalne skrbi.

Članak 441

(1) Maloljetniku se ne može suditi u odsutnosti.

(2) Pri poduzimanju radnji kojima prisustvuje maloljetnik, a osobito pri njegovu ispitivanju, tijelo koje sudjeluje u postupku dužno je postupati obzirno, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim svojstvima maloljetnika, kako vođenje krivičnog postupka ne bi štetno utjecalo na razvoj maloljetnika.

(3) U isto vrijeme ta će tijela sprečavati prikladnim mjerama svako nedisciplinirano ponašanje maloljetnika.

Članak 442.

(1) Maloljetnik može imati branitelja od početka pripremnog postupka.

(2) Maloljetnik mora imati branitelja od početka pripremnog postupka ako se vodi postupak za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad pet godina, a za ostala krivična djela za koja je propisana blaža kazna ako sudac za maloljetnike ocijeni da je maloljetniku potreban branitelj.

(3) Ako u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, njega će postaviti po službenoj dužnosti sudac za maloljetnike.

(4) Branitelj maloljetnika može biti samo odvjetnik.

Članak 443.

Nitko ne može biti oslobođen dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi (članak 458.).

Članak 444.

(1) Kad je maloljetnik sudjelovao u izvršenju krivičnog djela zajedno s punoljetnom osobom, postupak prema njemu izdvojit će se i provesti prema odredbama ove glave.

(2) Postupak prema maloljetniku može se spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti prema općim odredbama ovoga Zakona samo ako je spajanje postupka nužno za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi vijeće za maloljetnike nadležnog suda, na obrazloženi prijedlog javnog tužitelja. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(3) Kad se provodi jedinstven postupak za maloljetnika i punoljetne počinitelje, u pogledu maloljetnika će se uvijek primijeniti odredbe članka 441. do 443., članka 446. do 449., članka 458., 460., 462. stavka 1. i 2. članka 469. kad se na glavnoj raspravi razjašnjavaju pitanja koja se odnose na maloljetnike te članak 470., 476. i 477. ovoga Zakona, a ostale odredbe ove glave - ako njihova primjena nije u suprotnosti s vođenjem spojenog postupka.

Članak 445.

Kad je osoba počinila neko krivično djelo kao maloljetna a neko kao punoljetna, provest će se jedinstven postupak prema članku 28. ovoga Zakona pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama.

Članak 446.

(1) U postupku prema maloljetnicima, uz ovlaštenja koja su izričito predviđena u odredbama ove glave, tijelo socijalne skrbi ima pravo upoznati se s tijekom postupka, u tijeku postupka stavljati prijedloge i upozoravati na činjenice i dokaže koji su od važnosti za donošenja pravilne odluke.

(2) O svakom pokretanju postupka prema maloljetniku javni tužitelj obavijestit će nadležno tijelo socijalne skrbi.

Članak 447.

(1) Maloljetnik se poziva preko roditelja odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe hitnog postupanja ili drugih okolnosti.

(2) Dostava odluka i drugih podnesaka maloljetniku obavlja se prema odredbama članka 115. ovoga Zakona, ali se maloljetniku neće dostavljati podnesci isticanjem na oglasnoj ploči suda niti će se primijeniti odredba članka 111. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 448.

(1) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek krivičnog postupka prema maloljetniku ni odluka donesena u tom postupku.

(2) Objaviti se može samo onaj dio postupka odnosno samo onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali u tom slučaju ne smije se navesti ime maloljetnika i drugi podaci na temelju kojih bi se moglo zaključiti o kom je maloljetniku riječ.

Članak 449.

Tijelo koje sudjeluje u postupku prema maloljetniku, a i druga tijela i ustanove od kojih se traže obavijesti izvještaji ili mišljenja dužni su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio.

2. Sastav suda

Članak 450.

(1) U sudovima postoje vijeća za maloljetnike. U prvostepenim sudovima postoji jedan sudac ili više sudaca za maloljetnike.

(2) Vijeće za maloljetnike u prvostepenom sudu i vijeće za maloljetnike u drugostepenom sudu osim vijeća za maloljetnike u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, sastavljeno je od suca za maloljetnike i dvojice sudaca porotnika Sudac za maloljetnike jest predsjednik vijeća.

(3) U Vrhovnom sudu Republike Hrvatske određuje se rasporedom poslova vijeće za maloljetnike koje je sastavljeno od trojice sudaca. Kad vijeće za maloljetnike sudi na raspravi, sastavljeno je od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika.

(4) Suci porotnici biraju se iz redova profesora, učitelja, odgojitelja i drugih osoba koje imaju iskustva u odgoju maloljetnika.

(5) Vijeća za maloljetnike viših sudova u sastavu predviđenom u stavku 2. i 3. ovoga članka odlučuju o žalbama te u drugim slučajevima određenim ovim Zakonom.

(6) Sudac za maloljetnike prvostepenog suda provodi pripremni postupak i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima.

Članak 451.

Sud nadležan za odlučivanje u drugom stupnju odlučuje o žalbama protiv odluka vijeća za maloljetnike prvostepenog suda i o žalbama protiv rješenja javnog tužitelja i suca za maloljetnike u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a i u slučajevima kad je u ovom Zakonu određeno da odlučuje vijeće za maloljetnike višeg suda.

Članak 452.

Za postupak prema maloljetniku mjesno je nadležan, u pravilu, sud njegova prebivališta, a ako maloljetnik nema prebivališta ili ono nije poznato - sud boravišta maloljetnika. Postupak se može provesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja krivično djela ako je očito da će se kod tog suda lakše provesti postupak.

Članak 453.

Nadležno tijelo može odrediti jedan sud koji će u prvom stupnju biti nadležan za sve krivične predmete maloljetnika za područje više sudova.

3. Pokretanje postupka

Članak 454.

(1) Krivični postupak prema maloljetniku pokreće se za sva krivična djela samo na zahtjev javnog tužitelja.

(2) Za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi postupak se može pokrenuti ako je oštećenik stavio prijedlog za pokretanje postupka nadležnome javnom tužitelju u roku predviđenom u članku 47. ovoga Zakona.

(3) Ako javni tužitelj ne stavi zahtjev za pokretanje postupka prema maloljetniku, obavijestit, će o tome oštećenika. Oštećenik ne može preuzeti postupak odnosno ne može podnijeti privatnu tužbu sudu, ali može u roku od osam dana od primitka obavijesti javnog tužitelja zahtijevati da vijeće za maloljetnike nadležnog suda odluči o pokretanju postupka.

Članak 455.

(1) Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna javni tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik počinio krivično djelo ako smatra da ne bi bilo svrsishodno da se vodi postnpak prema maloljetniku s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je počinjeno prijašnji život maloljetnika i njegova osobna svojstva. Radi utvrđivanja tih okolnosti javni tužitelj može zatražiti obavijest od roditelja odnosno skrbnika maloljetnika, drugih osoba i ustanova, a kad je to potrebno, može te osobe i maloljetnika pozvati u javno tužiteljstvo radi neposrednog obavještavanja. On može zatražiti mišljenje od tijela socijalne skrbi o svrsishodnosti pokretanja postupka prema maloljetniku.

(2) Ako za donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka treba da se ispitaju osobna svojstva maloljetnika, javni tužitelj može, u sporazumu s tijelom socijalne skrbi, uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili odgoj, ali najdulje na mjesec dana.

(3) Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u tijeku, javni tužitelj može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika ako se s obzirom na težinu tog krivičnog djela, a i na kaznu odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava ne bi imalo svrhe vođenje postupka i izricanje krivične sankcije za to djelo.

(4) Kad javni tužitelj u slučajevima iz stavka 1. i 3. ovoga članka ustanovi da nije svrsishodno da se pokrene postupak prema maloljetniku, obavijestit će o tome, uz navođenje razloga, tijelo socijalne skrbi i oštećenika, koji mogu u roku od osam dana zahtijevati od vijeća za maloljetnike da odluči o pokretanju postupka.

Članak 456.

(1) U slučajevima iz članka 454. stavka 3. i članka 455. stavka 4. ovoga Zakona vijeće za maloljetnike rješava u sjednici nakon što prethodno pribavi spise od javnog tužitelja. Na sjednicu se poziva javni tužitelj.

(2) Vijeće za maloljetnike može odlučiti da se postupak ne pokrene ili da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sucem za maloljetnike. Protiv rješenja vijeća za maloljetnike nije dopuštena žalba.

(3) Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak pred sucem za maloljetnike, javni tužitelj može sudjelovati u tom postupku i ima sva ovlaštenja koja mu po ovom Zakonu pripadaju u postupku.

4. Pripremni postupak

Članak 457.

(1) Javni tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sucu za maloljetnike nadležnog suda. Ako se sudac za maloljetnike ne složi s tim zahtjevom, zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike višeg suda.

(2) Sudac za maloljetnike višeg suda može povjeriti vođenje pripremnog postupka sucu za maloljetnike nižeg suda na čijem području maloljetnik boravi ako je niži sud izvan sjedišta toga višeg suda.

(3) Sudac za maloljetnike može povjeriti organu unutarnjih poslova da izvrši naredbu o pretrazi stana ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen ovim Zakonom, a može mu povjeriti poduzimanje pojedinih radnji u slučajevima predviđenim u članku 153. u stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 458.

(1) U pripremnom postupku prema maloljetniku, uz činjenice koje se odnose na krivično djelo, napose će se utvrditi godine života maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitat će se sredina u kojoj i prilike pod kojime maloljetnik živi i druge okolnosti koje se tiču njegove ličnosti.

(2) Radi utvrđivanja tih okolnosti saslušat će se roditelji maloljetnika, njegov skrbnik i druge osobe koje mogu dati potrebne podatke. O tim okolnostima zatražit će se prema potrebi izvještaj od tijela socijalne skrbi, a ako je prema maloljetniku bila primijenjena odgojna mjera, pribavit će se izvještaj o primjeni te mjere.

(3) Podatke o ličnosti maloljetnika pribavlja sudac za maloljetnike. Sudac za maloljetnike može zatražiti da te podatke prikupi određeni stručni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.) ako ga ima u sudu, a može njihovo pribavljanje povjeriti tijelu socijalne skrbi.

(4) Kad je za utvrđivanje zdravstvenog stanja maloljetnika, njegove duševne razvijenosti, psihičkih svojstava ili sklonosti potrebno da maloljetnika pregledaju vještaci, za taj pregled odredit će se liječnici, psiholozi ili pedagozi. Takva ispitivanja maloljetnika mogu se obaviti u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi.

Članak 459.

(1) Sudac za maloljetnike sam određuje način izvođenja pojedinih radnji, držeći se pri tome odredaba ovoga Zakona u mjeri koja osigurava prava okrivljenika na obranu, prava oštećenika i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje.

(2) Radnjama u pripremnom postupku mogu prisustvovati javni tužitelj i branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe kad je to potrebno obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Sudac za maloljetnike može odobriti da radnjama u pripremnom postupku prisustvuje predstavnik tijela socijalne skrbi i roditelj odnosno skrbnik maloljetnika. Kad navedene osobe prisustvuju tim radnjama, mogu stavljati prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje odnosno saslušava.

Članak 460.

(1) Sudac za maloljetnike može narediti da se maloljetnik u tijeku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište, odgojnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor tijela socijalne skrbi ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio ili radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika.

(2) Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se unaprijed iz proračunskih sredstava i ulaze u troškove krivičnog postupka.

Članak 461.

(1) Iznimno, sudac za maloljetnike može odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor kad za to postoje razlozi iz članka 182. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Na temelju rješenja o pritvoru što ga je donio sudac za maloljetnike pritvor može trajati najviše mjesec dana. Vijeće za maloljetnike istog suda može iz opravdanih razloga produljiti pritvor najviše još za dva mjeseca.

Članak 462.

(1) Maloljetnik izdržava pritvor, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba.

(2) Sudac za maloljetnike može odrediti da maloljetnik bude u pritvoru zajedno s punoljetnim osobama ako bi usamljenje maloljetnika dulje trajalo, a postoji mogućnost da se maloljetnik stavi u prostoriju s punoljetnom osobom koja na nj ne bi štetno utjecala.

(3) Sudac za maloljetnike ima prema pritvorenim maloljetnicima ista ovlaštenja koja po ovom Zakonu pripadaju istražnom sucu u pogledu pritvorenika.

Članak 463.

(1) Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela i na ličnost maloljetnika, sudac za maloljetnike dostavlja spise nadležnome javnom tužitelju koji može, u roku od osam dana, zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili staviti obrazloženi prijedlog vijeću za maloljetnike za kažnjavanje odnosno za primjenjivanje odgojne mjere.

(2) Prijedlog javnog tužitelja treba da sadrži: ime i prezime maloljetnika, njegove godine života, opis djela, dokaže iz kojih proizlazi da je maloljetnik počinio krivično djelo, obrazloženje koje treba da sadrži ocjenu duševne razvijenosti maloljetnika i prijedlog da se maloljetnik kazni odnosno da se prema njemu primijeni odgojna mjera.

Članak 464.

(1) Ako u tijeku pripremnog postupka javni tužitelj ustanovi da nema osnova za vođenje postupka prema maloljetniku ili da postoje razlozi iz članka 455. stavka 3. ovoga Zakona, stavit će prijedlog sucu za maloljetnike da obustavi postupak. O prijedlogu za obustavu postupka obavijestit će javni tužitelj i tijelo socijalne skrbi koje je dužno, ako se ne slaže s prijedlogom javnog tužitelja, o tome obavijestiti suca za maloljetnike u roku od osam dana od dana primitka obavijesti javnog tužitelja.

(2) Ako se sudac za maloljetnike ne složi s prijedlogom javnog tužitelja, zatražit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike višeg suda. Vijeće za maloljetnike donosi odluku nakon saslušanja javnog tužitelja. Tako će sudac za maloljetnike postupiti i kad se samo tijelo socijalne skrbi nije složilo s prijedlogom javnog tužitelja.

(3) Odredba članka 456. stavka 3. ovoga Zakona vrijedi i kad vijeće za maloljetnike ne prihvati prijedlog javnog tužitelja o obustavi postupka.

Članak 465.

Ako javni tužitelj, u slučajevima predviđenim u članku 456. i 464. ovoga Zakona, nije sudjelovao u postupku prema maloljetniku, sudac za maloljetnike nakon završenog pripremnog postupka iznijet će predmet vijeću za maloljetnike radi suđenja.

Članak 466.

Sudac za maloljetnike obavještava predsjednika suda svakih mjesec dana koji predmeti maloljetnika nisu završeni i o razlozima iz kojih je o pojedinim predmetima po u pak još u tijeku. Predsjednik suda, prema potrebi, poduzet će mjere da se postupak ubrza.

5. Postupak pred vijećem za maloljetnike

Članak 467.

(1) Kad primi prijedlog javnog tužitelja te kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga javnog tužitelja, sudac za maloljetnike zakazuje sjednicu vijeća ili glavnu raspravu.

(2) Kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga javnog tužitelja, sudac za maloljetnike iznijet će na početku sjednice odnosno glavne rasprave koje se krivično djelo stavlja maloljetniku na teret.

(3) Kaznene i zavodske mjere mogu se izreći samo nakon održane glavne rasprave. Ostale odgojne mjere mogu se izreći i u sjednici vijeća.

(4) U sjednici vijeća može se odlučiti da se održi glavna rasprava.

(5) O sjednici vijeća obavještavaju se i njoj mogu prisustvovati javni tužitelj, branitelj i predstavnik tijela socijalne skrbi, a kad je potrebno - i maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno skrbnici.

(6) Sudac za maloljetnike priopćit će maloljetniku odgojnu mjeru koja je prema njemu izrečena u sjednici vijeća.

Članak 468.

(1) Kad vijeće za maloljetnike odlučuje na temelju glavne rasprave, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o pripremama za glavnu raspravu, o rukovođenju glavnom raspravom, o odgodi i prekidanju glavne rasprave, o zapisniku i o tijeku glavne rasprave, ali sud može odstupiti od tih pravila ako smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila svrsishodna.

(2) Pored osoba navedenih u članku 271. ovoga Zakona na glavnu raspravu pozvat će se roditelji maloljetnika odnosno skrbnik i tijelo socijalne skrbi. Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika tijela socijalne skrbi ne sprečava sud da održi glavnu raspravu.

(3) Osim maloljetnika glavnoj raspravi mora prisustvovati javni tužitelj koji je stavio prijedlog u skladu s člankom 463. ovoga Zakona, a u slučajevima obvezne obrane - i branitelj.

(4) Odredbe ovoga Zakona o izmjeni i proširenju optužbe primjenjivat će se i u postupku prema maloljetniku, s tim što je vijeće za maloljetnike ovlašteno i bez prijedloga javnog tužitelja donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja koje je izmjenjeno na glavnoj raspravi.

Članak 469.

(1) Kad se sudi maloljetniku, uvijek se isključuje javnost.

(2) Vijeće može dopustiti da glavnoj raspravi prisustvuju osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta te znanstve radnici.

(3) U tijeku glavne rasprave vijeće može narediti da se, osim javnog tužitelja, branitelja i predstavnika tijela socijalne skrbi, iz zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.

(4) Za izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće može narediti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja.

Članak 470.

U tijeku postupka pred sudom sudac za maloljetnike ili vijeće za maloljetnike može donijeti odluku o privremenom smještaju maloljetnika (članak 460.), a može i ukinuti odluku koja je o tome prije donesena.

Članak 471.

(1) Sudac za maloljetnike dužan je zakazati glavnu raspravu ili sjednicu vijeća u roku od osam dana od dana primitka prijedloga javnog tužitelja ili od dana završetka pripremnog postupka (članak 465.) ili od dana kad je u sjednici vijeća odlučeno da se održi glavna rasprava. Za svako produljenje tog roka sudac za maloljetnike mora imati odobrenje predsjednika suda.

(2) Odgoda ili prekidanje glavne rasprave obavlja se samo iznimno. O svakoj odgodi ili prekidanju glavne rasprave sudac za maloljetnike obavijestit će predsjednika suda i iznijeti razloge za odgodu odnosno prekidanje.

(3) Sudac za maloljetnike dužan je u roku od tri dana od dana objave pismeno izraditi presudu odnosno rješenje.

Članak 472.

(1) Vijeće za maloljetnike nije vezano za prijedlog javnog tužitelja pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga javnog tužitelja ili ako je javni tužitelj odustao od prijedloga vijeće ne može maloljetniku izreći kaznu, nego samo odgojnu mjeru.

(2) Vijeće će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na temelju članka 339. točke 4. do 6. ovoga Zakona donosi presudu kojom se optužba odbija ili kojom se optuženik oslobađa optužbe (članak 340.) te kad vijeće ustanovi da nije svrsishodno izreći maloljetniku ni kaznu ni odgojnu mjeru.

(3) Vijeće donosi rješenje i kad izriče odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci tog rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloženju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere.

(4) Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna donosi se u obliku predviđenom u članku 341. ovoga Zakona.

(5) Ako vijeće za maloljetnike utvrdi da je za suđenje nadležno vijeće za maloljetnike višeg suda, donijet će rješenje o ustupanju predmeta tom sudu.

Članak 473.

Sud može maloljetnika osuditi na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnih zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ako je prema maloljetniku primijenjena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a oštećenik se radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva upućuje na parnicu.

6. Pravni lijekovi

Članak 474.

(1) Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka (članak 472. stavak 2.) mogu podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo na žalbu protiv presude (članak 350.), i to u roku od osam dana od dana primitka presude odnosno rješenja.

(2) Branitelj, javni tužitelj, bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, skrbnik, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti žalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.

(3) Žalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdržava u ustanovi zadržava izvršenje rješenja, ako sud, u suglasnosti s roditeljima maloljetnika i nakon saslušanja maloljetnika, ne odluči drugačije.

(4) Na sjednicu drugostepenog vijeća (članak 361.) pozvat će se maloljetnik samo ako predsjednik vijeća ili vijeće ustanovi da bi njegova prisutnost bila korisna.

Članak 475.

(1) Drugostepeno vijeće može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže mjere prema maloljetniku samo ako je to predloženo u žalbi.

(2) Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, drugostepeno vijeće može tu kaznu odnosno mjeru izreći samo ako održi glavnu raspravu. Maloljetnički zatvor u duljem trajanju ili teža zavodska mjera od one izrečene prvostepenom odlukom može se izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.

Članak 476.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići i kad je sudskom odlukom povrijeđen zakon i kad je prema maloljetniku nepravilno primijenjena kazna ili kakva odgojna mjera.

Članak 477.

Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenog pravomoćnom presudom na odgovarajući će se način primjenjivati i na ponavljanje postupka završenog pravomoćnim rješenjem o primjeni odgojne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku.

7. Nadzor suda nad provođenjem mjera

Članak 478.

(1) Uprava ustanove u kojoj se izvršava odgojna mjera prema maloljetniku dužna je svakih šest mjeseci dostaviti sudu koji je izrekao odgojnu mjeru izvještaj o vladanju maloljetnika. Sudac za maloljetnike tog suda može i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi.

(2) Sudac za maloljetnike može preko tijela socijalne skrbi pribaviti obavijest o izvršenju ostalih odgojnih mjera, a može odrediti da to učini i određeni stručni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.), ako ga ima u sudu.

8. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama

Članak 479.

(1) Kad je udovoljeno uvjetima predviđenim u zakonu za izmjenu odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, odluku o tome donosi sud koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgojnoj mjeri, ako sam nađe da je to potrebno, ili na prijedlog javnog tužitelja, upravitelja ustanove ili tijela socijalne skrbi kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.

(2) Prije donošenja odluke sud će saslušati javnog tužitelja, maloljetnika, roditelja ili skrbnika maloljetnika ili druge osobe, a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdržava zavodsku mjeru od tijela socijalne skrbi ili drugih tijela i ustanova.

(3) Prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka donosi se i odluka o obustavi izvršenja odgojne mjere.

(4) Odluku o obustavi ili izmjeni odgojne mjere donosi vijeće za maloljetnike.

DIO TREĆI

POSEBNI POSTUPCI

Glava XXVIII.

POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE

Članak 480.

(1) Ako je okrivljenik počinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, javni tužitelj podnijet će sudu prijedlog da izrekne mjeru sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja takva počinitelja u zdravstvenoj ustanovi odnosno prijedlog za obvezno psihijatrijsko liječenje počinitelja na slobodi, ako za izricanje takve mjere postoje uvjeti predviđeni u članku 58. i 59. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31/93. - pročišćeni tekst).

(2) U tom slučaju okrivljenik, koji se nalazi u pritvoru, neće se pustiti na slobodu nego će se do završetka postupka za primjenu mjera sigurnosti privremeno smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili u kakvu prikladnu prostoriju.

(3) Nakon stavljanja prijedloga iz stavka 1. ovoga članka okrivljenik mora imati branitelja.

Članak 481.

(1) O primjeni mjera sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ili obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi odlučuje, nakon održane glavne rasprave, sud koji je nadležan za suđenje u prvom stupnju.

(2) Pored osoba koje se moraju pozvati na glavnu raspravu pozvat će se kao vještaci i liječnici psihijatri iz zdravstvene ustanove kojoj je bilo povjereno vještačenje u pogledu uračunljivosti okrivljenika. Okrivljenik će se pozvati ako je njegovo stanje takvo da može prisustvovati glavnoj raspravi. O glavnoj raspravi će se obavijestiti bračni drug okrivljenika i njegovi roditelji odnosno skrbnik, a prema okolnostima i drugi bliski srodnici.

(3) Ako sud, na temelju provedenih dokaza, utvrdi da je okrivljenik počinio određeno krivično djelo i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv, odlučit će, na temelju saslušanja pozvanih osoba i nalaza i mišljenja vještaka, hoće li okrivljeniku izreći mjeru sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi odnosno obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi. Pri odlučivanju koju će od tih mjera sigurnosti izreći sud nije vezan za prijedlog javnog tužitelja.

(4) Ako sud ustanovi da okrivljenik nije bio neuračunljiv, obustavit će postupak za primjenu mjera sigurnosti.

(5) Protiv rješenja suda mogu u roku od osam dana od dana primitka rješenja podnijeti žalbu sve osobe koje imaju pravo da se žale protiv presude (članak 350.), osim oštećenika.

(6) Ako se javni tužitelj u slučaju iz stavka 4. ovoga članka, kad je okrivljenik prisustvovao glavnoj raspravi, odrekne prava na žalbu može odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana odricanja prava na žalbu, podnijeti optužnicu odnosno optužni prijedlog. U tom slučaju primjenjivat će se odgovarajuće odredbe članka 345. stavka 2 i 3 ovoga Zakona.

Članak 482.

Mjere sigurnosti iz članka 480. stavka 1. ovoga Zakona mogu se izreći i kad javni tužitelj na glavnoj raspravi izmijeni podignutu optužnicu odnosno optužni prijedlog podnošenjem prijedloga za izricanje tih mjera.

Članak 483.

Kad sud izrekne kaznu osobi koja je počinila krivično djelo u stanju bitno smanjene uračunljivosti, izreći će istom presudom i mjeru sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ako utvrdi da za to postoje zakonski uvjeti.

Članak 484.

Pravomoćna odluka kojom je izrečena mjera sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi odnosno obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi (članak 481. i 483.) dostavit će se sudu koji je nadležan da odluči o lišenju poslovne sposobnosti. O odluci će se obavijestiti i tijelo socijalne skrbi.

Članak 485.

(1) Po službenoj dužnosti ili na prijedlog zdravstvene ustanove ili tijela socijalne skrbi, a nakon saslušanja javnog tužitelja, sud koji je u prvom stupnju izrekao mjeru sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi obustavit će tu mjeru i od rediti otpuštanje počinitelja iz zdravstvene ustanove ako na temelju mišljenja liječnika utvrdi da je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem počinitelja u toj ustanovi, a može odrediti njegovo obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi.

(2) Kad se iz zdravstvene ustanove otpušta počinitelj čija je uračunljivost bila bitno smanjena, a u toj je ustanovi proveo manje vremena nego što iznosi kazna zatvora na koju je osuđen, sud će rješenjem o otpuštanju odlučiti hoće li ta osoba izdržati ostatak kazne ili će biti puštena na uvjetni otpust. Počinitelju koji se pušta na uvjetni otpust može se izreći i mjera sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi, ako za to postoje zakonski uvjeti.

(3) Po službenoj dužnosti ili na prijedlog uprave zdravstvene ustanove u kojoj se okrivljenik liječi ili je trebalo da se, liječi a nakon saslušanja javnog tužitelja, sud može počinitelju prema kome je primijenjena mjera sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi izreći mjeru sigurnosti obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ako ustanovi da se počiniteljnije podvrgao liječenju ostao tako opasan za svoju sredinu da je potrebno čuvanje i ljiečenje u zdravstvenoj ustanovi. Prije donošenja odluke sud će prema potrebi pribaviti i mišljenje liječnika, a okrivljenik će se saslušati ako to njegovo stanje dopušta

Članak 486.

(1) O primjeni mjere sigurnosti obveznog liječenja alkoholičara i narkomana sud odlučuje nakon što pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje okrivljenika.

(2) Ako je pri izricanju uvjetne osude počinitelju naloženo liječenje na slobodi, a on se nije podvrgao liječenju ili ga je samovoljno napustio, sud može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se počinitelj liječio ili je trebalo da se liječi, a nakon saslušanja javnog tužitelja i počinitelja, odrediti opozivanje uvjetne osude ili prisilno izvršenje izrečene mjere obveznog liječenja alkoholičara ili narkomana u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Prije donošenja odluke sud će prema potrebi pribaviti i mišljenje liječnika.

Članak 487.

(1) Predmeti koji se po krivičnom zakonu moraju oduzeti oduzet će se i kad se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženik oglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili razlozi morala.

(2) Posebno rješenje o tome donosi tijelo pred kojim se vodio postupak u času kad je postupak završen odnosno kad je obustavljen.

(3) Rješenje o oduzimanju predmeta iz stavka 1. ovoga članka donosi sud i kad je u presudi kojom je optuženik oglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

(4) Ovjereni prijepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta, ako je vlasnik poznat.

(5) Protiv odluke iz stavka 2. i 3. ovoga članka vlasnik predmeta ima pravo na žalbu zbog nepostojanja zakonske osnove za oduzimanje predmeta. Ako rješenje iz stavka 2. ovoga članka nije donio sud, o žalbi odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.) suda koji je bio nadležan za suđenje u prvom stupnju.

Članak 488.

(1) Imovinska korist postignuta izvršenjem krivičnog djela utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti.

(2) Sud i druga tijela pred kojima se vodi krivični postupak dužni su u tijeku postupka prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi.

(3) Ako je oštećenik stavio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata stvari pribavljenih krivičnim djelom odnosno u pogledu svote koja odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist utvrđivat će se samo u dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.

Članak 489.

(1) Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom osoba na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnik poduzeća odnosno druge pravne osobe, pozvat će se radi saslušanja u prethodnom postupku i na glavnoj raspravi. U pozivu će se upozoriti da će se postupak provesti bez njegove prisutnosti.

(2) Predstavnik poduzeća odnosno druge pravne osobe, saslušat će se na glavnoj raspravi nakon okrivljenika. Na isti način postupit će se prema osobi na koju je imovinska korist ·prenesena, ako nije pozvana kao svjedok.

(3) Osoba na koju je imovinska korist prenesena a i predstavnik poduzeća odnosno druge pravne osobe ovlašten je da u vezi s utvrđivanjem imovinske koristi predlaže dokaze da po ovlaštenju predsjednika vijeća postavlja pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima.

(4) Isključenje javnosti na glavnoj raspravi ne odnosi se na osobu na koju je imovinska korist prenesena i predstavnika poduzeća odnosno druge pravne osobe.

(5) Ako sud tek u tijeku glavne rasprave utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinut će glavnu raspravu i pozvati osobu na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnika poduzeća odnosno druge pravne osobe.

Članak 490.

(1) Sud će visinu iznosa imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.

Članak 491.

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud će po službenoj dužnosti, prema odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja. U takvu slučaju na odgovarajući način vrijede odredbe članka 104. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Članak 492.

(1) Oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u presudi kojom se optuženik oglašava krivim u rješenju o sudskoj opomeni ili u rješenju o primjeni odgojne mjere, te u rješenju kojim se izriče mjera sigurnosti iz članka 58. i 59. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31/93. - piročišćeni tekst).

(2) U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet odnosno novrčani iznos oduzima.

(3) Ovjereni prijepis presude odnosno rješenja dostavlja se i osobi na koju je imovinska korist prenesena, a i predstavniku poduzeća odnosno druge pravne osobe, ako je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi od te osobe, poduzeća odnosno druge pravne osobe.

Članak 493.

Osoba, ili poduzeće odnosno druga pravna osoba iz članka 489. ovoga Zakona može podnijeti zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Članak 494.

Odredbe članka 351. stavka 2. i 3. i članka 359. i 363. ovoga Zakona na odgovarajući će se način primjenjivati u pogledu žalbe protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Članak 495.

Ako u odredbama ove glave nije što drugo predviđeno u pogledu postupka za primjenu mjera sigurnosti, ili za oduzimanje imovinske koristi, na odgovarajući će se način primjenjivati ostale odredbe ovoga Zakona.

Članak 496.

(1) Kad je u uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđenik ne vrati imovinsku korist, ne nadoknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a osuđenik u određenoni roku nije udovoljio tim obvezama, sud koji je sudio u prvom stupnju provest će postupak za opozivanje uvjetne osude,·na prijedlog ovlaštenog tužitelja, a može i po službenoj dužnosti.

(2) Sudac koji za to bude određen saslušat će osuđenika, ako je dostupan, i provesti potrebne izviđaje radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku.

(3) Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća o kojoj će obavijestiti tužitelja, osuđenika i oštećenika. Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno obaviješteni, ne sprečava održavanje sjednice vijeća.

(4)Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrđena kazna izvrši, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili ukinuti taj uvjet. Ako sud ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.

G 1 a v a XXIX

POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU OSUDE ILI O PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE

Članak 497.

(1) Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom određenog vremena i uz uvjet da osuđenik u tom vremenu ne počini novo krivično djelo, rješenje u brisanju osude do nosi po službenoj dužnosti organ unutarnjih poslova nadležan za vođenje kaznene evidencije.

(2) Prije donošenja rješenja o brisanju osude obavit će se potrebna provjeravanja a osobito će se prikupiti podaci o tome je li protiv osuđenika u tijeku krivični postupak za kakvo novo krivično djelo počinjeno prije proteka roka predviđenog za brisanje osude.

Članak 498.

(1) Ako nadležni organ unutarnjih poslova ne donese rješenje o brisanju osude osuđena osoba može tražili da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.

(2) Ako organ unutarnjih poslova ne postupi prema zahtjevu osuđenika u roku od trideset dana od dana primitka zahtjeva, osuđenik može tražiti da sud koji je u prvom stupnju izrekao presudu donese rješenje o brisanju osude.

(3) O tom traženju odlučuje sud nakon saslušanja javnog tužitelja.

Članak 499.

Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni nakon jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja, sud koji je u prvom stupnju sudio donijet će rješenje kojim se utvrđuje brisanje uvjetne osude. To rješenje dostavit će se osuđeniku, javnom tužitelju i tijelu nadležnom za vođenje kaznene evidencije.

Članak 500.

(1) Postupak za brisanje osude na temelju sudske odluke pokreće se na molbu osuđenika.

(2) Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stupnju.

(3) Sudac koji za to bude određen najprije će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a nakon toga će provesti potrebne izviđaje utvrditi činjenice na koje se poziva molitelj i pribaviti dokaže o svim okolnostima koje su važne za odluku.

(4) Sud može o ponašanju osuđenika zatražiti izvještaj od organa unutarnjih poslova na čijem je području osuđenik boravio nakon izdržane kazne, a može takav izvještaj tražiti i od uprave ustanove u kojoj je osuđenik kaznu izdržavao.

(5) Nakon provedenih izviđaja, a poslije saslušanja javnog tužitelja, sudac će dostavili spise, s obrazloženim prijedlogom vijeću suda koji je sudio u prvom stupnju.

(6) Protiv odluke suda o molbi za brisanje osude žalbu mogu podnijeti molitelj i javini tužitelj.

(7) Ako sud odbije molbu zato što osuđenik svojim ponšanjem nije zaslužio brisanje osude, osuđenik može molbu ponoviti nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.

Članak 501.

U svjedodžbi koja se građanima daje na temelju kaznene evidencije radi ostvarivanja njihovih prava u inozemstvu ne smije se brisana osuda spominjati.

Članak 502.

(1) Molba za prestanak mjera sigurnosti zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrane javnog istupanja ili zabrane upravljanja motornim vozilom, ili za prestanak pravne posljedice osude koja se odnosi na zabranu stjecanja određenog prava (članak 87. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske "Narodne novine", br. 31/93. pročišćeni tekst), podnosi se sudu koji je sudio u prvom stupnju.

(2) Sudac koji za to bude određen najprije će ispitati je li proteklo potrebno vrijeme po zakonu, a nakon toga će provesti potrebne izvidaje, utvrditi činjenice na koje se poziva molitelj i prikupiti dokaze o svim okolnostima koje su važne za odluku.

(3) O ponašanju osuđenika sudac može zatražiti izvještaj od organa unutarnjih poslova na čijem je području osuđenik boravi nakon izdržane, oproštene ili zastarjele glavne kazne, a možda takav izvještaj tražiti i od ustanove u kojoj je osuđenik kaznu izdržao.

(4) Nakon provedenih izviđaja, a poslije saslušanja javnog tužitelja, sudac će dostaviti spise, s obrazloženim prijedlogom, sudu nadležnom za donošenje rješenja o molbi za prestanak mjere sigurnosti odnosno pravne posljedice osude.

(5) Sud iz stavka 4. ovoga članka najprije će pribaviti mišljenje javnog tužitelja koji postupa pred tim sudom.

Članak 503.

U slučaju odbijanja molbe nova molba ne može se podnijeti prije proteka dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju prijašnje molbe.

Glava XXX.

POSTUPAK ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA

Članak 504.

Međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se prema odredbama ovoga Zakona, ako međunarodnim ugovorima nije što drugo određeno.

Članak 505.

(1) Molbe domaćih sudova za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inozemnim tijelima diplomatskim putem. Na isti način dostavljaju se domaćim sudovima molbe inozemnim tijelima za pravnu pomoć.

(2) U hitnim slučajevima, ako postoji uzajamnost, molbe za pravnu pomoć mogu se dostavljati preko Ministarstva unutarnjih poslova.

(3) Propisom Republike odlučuje se koji će sudovi biti nadležni za pružanje međunarodne pravne pomoći.

Članak 506.

(1) Ministarstvo vanjskih poslova uputit će molbu inozemnog tijela za pravnu pomoć Ministarstvu pravosuđa i uprave, koji će je dostaviti na postupak sudu na čijem području boravi osoba kojoj se ima uručiti kakav podnesak ili koja se ima ispitati ili suočiti ili na čijem području treba obaviti kakvu drugu istražnu radnju.

(2) U slučajevima predviđenim u članku 505. u stavku 2. ovoga Zakona Ministarstvo unutarnjih poslova upućuje molbu sudu preko Ministarstva pravosuđa i uprave.

(3) O dopuštenosti i načinu obavljanja radnje koja je predmet molbe inozemnog tijela odlučuje sud prema domaćim propisima.

(4) Kad se molba odnosi na krivično djelo za koje prema domaćim propisima nije dopuštena ekstradicija, sud će zatražiti uputu od Ministarstva pravosuđa i uprave.

Članak 507.

(1) Domaći sudovi neće postupiti po molbi inozemnog tijela kojom se traži izvršenje krivične presude inozemnog suda.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, domaći sud izvršit će pravomoćnu presudu u odnosu prema sankciji koju je izrekao inozemni sud ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom i ako sankciju izrekne i domaći sud prema krivičnom zakonodavstvu Republike Hrvatske.

(3) Nadležni sud donosi presudu u vijeću iz članka 21. stavka 6. ovoga Zakona bez prisutnosti stranaka.

(4) Mjesna nadležnost suda određuje se prema posljednjem prebivalištu osuđene osobe u Republici Hrvatskoj, a ako osuđena osoba nije imala prebivalište u Republici Hrvatskoj - prema mjestu rođenja. Ako osuđena osoba nije imala prebivalište niti je rođena u Republici Hrvatskoj, Vrhovni sud Republike Hrvatske odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

(5) Stvarno nadležan sud je sud određen zakonom.

(6) U izreku presude iz stavka 3. ovoga članka sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inozemne presude i izreći će sankciju. U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio pri izricanju sankcije.

(7) Protiv presude žalbu mogu izjaviti javni tužitelj i osuđenik ili njegov branitelj.

(8) Ako strani državljanin što ga je osudio domaći sud, ili osoba ovlaštena ugovorom, podnese molbu prvostepenom sudu da osuđenik izdržava kaznu u svojoj zemlji, prvostepeni sud postupit će po međunarodnom ugovoru.

Članak 508.

O krivičnim djelima pravljenja i stavljanja u opticaj krivotvorenog novca, neovlaštene proizvodnje, prerađivanja i prodaja opojnih droga i otrova, trgovine bijelim robljem, proizvodnje i raspačavanja pornografskih spisa te o drugim krivičnim djelima u pogledu kojih se međunarodnim ugovorima predviđa centralizacija podataka tijelo pred kojim se vodi krivični postupak dužan je, bez odgode, dostaviti Ministarstvu unutarnjih poslova podatke o krivičnom djelu i počinitelju, a prvostepeni sud - i pravomoćnu presudu.

Članak 509.

(1) Ako je na području Republike Hrvatske krivično djelo počinio stranac koji ima prebivalište u stranoj državi, toj državi se mogu, izvan uvjeta predviđenih u članku 512. ovoga Zakona, ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suđenja ako se strana država tome ne protivi.

(2) Prije donošenja rješenja o provođenju istrage odluku o ustupanju donosi nadležni javni tužitelj. U tijeku istrage tu odluku na prijedlog javnog tužitelja donosi istražni sudac, a do početka glavne rasprave - vijeće (članak 21. stavak 6.).

(3) Ustupanje se može dopustiti za krivična djela za koja je predviđena kazna zatvora do deset godina te za krivična djela ugrožavanja javnog prometa.

(4) Ako je oštećenik državljanin Republike Hrvatske ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dano osiguranje za ostvarivanje njegova imovinskopravnog zahtjeva.

(5) Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, od strane države zatražit će se najkraćim putem da u roku od petnaest dana izvijesti preuzima li gonjenje.

Članak 510.

(1) Zahtjev strane države da se u Republici Hrvatskoj poduzme gonjenje državljana Republike Hrvatske ili osobe koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj za krivično djelo počinjeno u inozemstvu upućuje se sa spisima nadležnome javnom tužitelju na čijem području ta osoba ima prebivalište.

(2) Ako je nadležnom tijelu strane države podnesen imovinskopravni zahtjev, postupit će se kao da je taj zahtjev podnesen nadležnom sudu.

(3) O odbijanju da se poduzme krivično gonjenje te o pravomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku obavijestit će se strana država koja je uputila zahtjev.

Glava XXXI.

POSTUPAK ZA IZRUČENJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH OSOBA

Članak 511.

Izručenje okrivljenih ili osuđenih osoba tražit će se i obavljati prema odredbama ovoga Zakona ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.

Članak 512.

(1) Pretpostavke za izručenje jesu:

1) da osoba čije se izručenje traži nije državljanin Republike Hrvatske;

2) da djelo zbog kojeg se traži izručenje nije počinjeno na području Republike Hrvatske, protiv nje ili njezina državljanina;

3) da je djelo zbog kojega se traži izručenje krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je počinjeno;

4) da po domaćem zakonu nije nastupila zastara krivičnog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao okrivljenik ispitan;

5) da stranac čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuđen, ili da za isto djelo nije od domaćeg suda pravomoćno oslobođen, osim ako se stječu uvjeti za ponavljanje krivičnog postupka predviđeni ovim Zakonom, ili da protiv stranca nije u Republici Hrvatskoj zbog istog djela počinjenog prema Republici Hrvatskoj pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela počinjenog prema državljaninu Republike Hrvatske - da je položeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenika.

6) da je utvrđena istovjetnost osobe čije se izručenje traži.

7) da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno krivično djelo ili da postoji pravomoćna presuda.

(2) Kao domaći zakon u skladu s točkom 3. stavka 1. ovoga članka, smatra se zakon Republike Hrvatske.

Članak 513.

(1) Postupak za izručenje okrivljenih ili osuđenih stranaca pokreće se na molbu strane države.

(2) Molba za izručenje podnosi se diplomatskim putem.

(3) Uz molbu za izručenje moraju se priložiti:

1) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti okrivljenika odnosno osuđenika (točan opis, fotografije, otisci prstiju i sl.) ;

2) svjedodžba ili drugi podaci o državljanstvu stranca,

3) optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan toj odluci, u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, u kojem treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traži i ostali podaci potrekini za utvrđivanje njezine istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju;

4) izvadak iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljeniku zbog djela u povodu kojega se traži izručenje, a ako je djelo počinjeno na području treće države, onda i izvadak iz teksta krivičnog zakona te države.

(4) Ako su spomenuti prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je priložen i ovjeren prijevod na hrvatskom jeziku.

Članak 514.

(1) Ministarstvo vanjskih poslova dostavlja molbu za izručenje stranca preko Ministarstva pravosuđa i uprave istražnom sucu suda na čijem području stranac boravi ili na čijem se području zatekne.

(2) Ako se ne zna prebivalište ili boravište stranca čije se izručenje traži, ustanovit će se ono prethodno preko organa unutarnjih poslova.

(3) Ako molba odgovara uvjetima iz članka 513. ovoga Zakona, istražni sudac izdat će nalog da se stranac pritvori, ako postoje razlozi iz članka 182. ovoga Zakona, odnosno poduzet će druge mjere za osiguranje njegove prisutnosti, osim ako je već iz same molbe očito da nema mjesta izručenju.

(4) Istražni će sudac, nakon što ustanovi njegovu istovjetnost, strancu bez odgode priopćiti zbog čega se i na temelju kojih dokaza traži njegovo izručenje i pozvati ga da navede što ima u svoju obranu.

(5) O ispitivanju i obrani sastavit će se zapisnik. Istražni sudac uputit će stranca da može uzeti branitelja ili će mu ga postaviti po službenoj dužnosti ako je u pitanju krivično djelo za koje je obrana po ovom Zakonu obvezna.

Članak 515.

(1) U hitnim slučajevima, kad postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se sakriti, organ unutarnjih poslova može stranca lišiti ·slobode radi privođenja istražnom sucu nadležnog suda na temelju molbe nadležnog inozemnog tijela, bez obzira na to kako je upućena. U molbi treba da budu navedeni podaci za utvrđivanje istovjetnosti stranca, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv inozemnog tijela koji je odredio pritvor i izjava da će izručenje biti traženo redovnim putem.

(2) Kad se odredi pritvor u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka i stranac bude priveden istražnom sucu, istražni će sudac nakon njegova ispitivanja obavijestiti o pritvoru Ministarstvo vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave.

(3) Istražni će sudac pustiti na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izručenje ne bude podnesena u roku koji je on odredio vodeći računa o udaljenosti države koja traži izručenje, a koji ne može biti dulji od tri mjeseca od dana pritvaranja stranca. O tom roku obavijestit će se strana država. Na molbu strane države vijeće nadležnog suda može produljiti taj rok u opravdanim slučajevima najviše za još dva mjeseca.

(4) Kad propisana molba bude podnešena u određenom roku, postupit će istražni sudac prema članku 514. stavku 3. i 4. ovoga Zakona.

Članak 516.

(1) Nakon saslušanja javnog tužitelja i branitelja istražni će sudac prema potrebi provesti i druge izviđajne radnje radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za izručenje stranca odnosno za predaju predmeta na kojima je ili kojima je počinjeno krivično djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca.

(2) Nakon provedenih izviđaja, istražni će sudac spise izviđaja, sa svojim mišljenjem, dostaviti vijeću.

(3) Ako je protiv stranca čije se izručenje traži kod domaćeg suda u tijeku krivični postupak zbog istog ili drugog krivičnog djela, naznačit će to istražni sudac u spisima.

Članak 517.

(1) Ako vijeće nadležnog suda ustanovi da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, donijet će rješenje da se molba za izručenje odbija. To rješenje dostavit će taj sud po službenoj dužnosti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će nakon saslušanja javnog tužitelja potvrditi, ukinuti ili preinačiti rješenje.

(2) Ako je stranac u pritvoru, vijeće može odlučiti da on ostane u pritvoru do pravomoćnosti rješenja o odbijanju izručenja.

(3) Pravomoćno rješenje kojim se izručenje odbija dostavit će se Ministarstvu vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave koji će o tome obavijestiti stranu državu.

Članak 518.

Ako vijeće nadležnog suda ustanovi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca (članak 512.), utvrdit će to rješenjem. Protiv tog rješenja stranac ima pravo žalbe sudu određenom propisom.

Članak 519.

Ako sud u povodu žalbe ustanovi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca odnosno ako protiv takva rješenja prvostepenog suda ne bude podnesena žalba, predmet se dostavlja ministru pravosuđa i uprave, koji će odlučiti o izručenju.

Članak 520.

(1) Ministar pravosuđa i uprave donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. Ministar pravosuđa i uprave može donijeti rješenje da se izručenje odgodi zato što je zbog drugoga krivičnog djela kod domaćeg suda u tijeku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traži ili što se stranac nalazi na izdržavanju kazne u Republici Hrvatskoj.

(2) Ministar pravosuđa i uprave neće dopustiti izručenje stranca koji u Republici Hrvatskoj uživa pravo azila ili ako je riječ o političkom ili vojnom krivičnom djelu. On može odbiti izručenje ako su u pitanju krivična djela za koja je u domaćem zakonu predviđena kazna zatvora do tri godine ili ako je inozemni sud izrekao kaznu lišenja slobode do jedne godine.

Članak 521.

(1) U rješenju kojim dopušta izručenje stranca ministar pravosuđa i uprave navest će:

1) da se on ne može goniti za drugo prije izručenja počinjeno krivično djelo;

2) da se prema njemu ne može izvršiti kazna za drugo prije izručenja počinjeno krivično djelo;

3) da se prema njemu ne može primijeniti teža kazna od one na koju je osuđen;

4) da se on ne smije izručiti trećoj državi radi gonjenja za krivično djelo počinjeno prije dopuštenog izručenja.

(2) Osim navedenih uvjeta ministar pravosuđa i uprave može postaviti i druge uvjete za izručenje.

Članak 522.

(1) O rješenju kojim je odlučeno o izručenju obavijestit će se strana država diplomatskim putem.

(2) Rješenje kojim se dopušta izručenje dostavit će se Ministarstvu unutarnjih poslova koji naređuje da se stranac dovede do granice, gdje će se na ugovorenome mjestu predati tijelima strane države koja je tražila izručenje.

Članak 523.

(1) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog istoga krivičnog djela, dat će se prednost molbi države čiji je ta osoba državljanin, a ako ta država ne traži izručenje - molbi države na čijem je području krivično djelo počinjeno, a ako je djelo počinjeno na području više država ili se ne zna gdje je počinjeno - molbi države koja je prva tražila izručenje.

(2) Ako izručenje iste osobe traži više stranih država zbog različitih krivičnih djela, dat će se prednost molbi one države čiji je ta osoba državljanin, a ako ta država ne traži izručenje - molbi države na čijem je području počinjeno najteže krivično djelo, a ako su djela iste težine - molbi države koja je prva tražila izručenje.

Članak 524.

(1) Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj državi vodi u Republici Hrvatskoj krivični postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj državi domaći sud kaznio, ministar pravosuđa i uprave može podnijeti molbu za izručenje.

(2) Molba se podnosi stranoj državi diplomatskim putem i njoj se prilažu isprave i podaci iz članka 513. ovoga Zakona.

Članak 525.

(1) Kad postoji opasnost da će osoba za koju se traži izručenje pobjeći ili da će se sakriti, ministar pravosuđa i uprave može i prije nego što se postupi prema članku 524. ovoga zakona tražiti da se protiv te osobe poduzmu potrebne mjere radi njezina pritvaranja.

(2) U molbi za privremeno pritvaranje posebice će se naznačiti podaci o istovjetnosti tražene osobe, priroda i naziv krivičnog djela, broj odluke, datum, mjesto i naziv tijela koje je odredilo pritvor odnosno podaci o pravomoćnosti presude te izjava da će se izručenje tražiti redovnim putem.

Članak 526.

(1) Ako tražena osoba bude izručena, moći će se krivično goniti odnosno prema njoj će se moći izvršiti kazna samo za krivično djelo za koje je izručenje odobreno.

(2) Ako je takva osoba pravomoćno osuđena od domaćeg suda i za druga prije izručenja počinjena krivična djela za koja izručenje nije odobreno, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članka 389. ovoga Zakona.

(3) Ako je izručenje odobreno uz određene uvjete u pogledu vrste ili visine kazne koja se može izreći odnosno izvršiti i uz te uvjete bude prihvaćeno, sud je pri izricanju kazne vezan tim uvjetima, a ako je riječ o izvršenju već izrečene kazne, sud koji je sudio u posljednjem stupnju preinačit će presudu i prilagoditi izrečenu kaznu uvjetima izručenja.

(4) Ako je izručena osoba bila pritvorena u stranoj državi zbog krivičnog djela zbog kojega je izručena, vrijeme što ga je provela u pritvoru uračunat će se u kaznu.

Članak 527.

(1) Ako izručenje traži strana država od druge strane države a tražena bi se osoba imala provesti preko područja Republike Hrvatske, provođenje može na molbu zainteresirane države dopustiti ministar pravosuđa i uprave, uz uvjet da nije u pitanju državljanin Republike Hrvatske i da se izručenje ne obavlja za političko ili vojno krivično djelo.

(2) Molba za provođenje osobe preko područja Republike Hrvatske mora sadržavati sve podatke iz članka 513. ovoga Zakona.

(3) Uz uvjet uzajamnosti troškovi provođenja osobe preko područja Republike Hrvatske terete proračunska sredstva

G l a v a XXXII.

POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE

Članak 528.

(1) Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena krivična sankcija ili koja je oglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednoga pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili optužbe odbijena, osim:

1) ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj odnosno privatni tužitelj odustao od gonjenja ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom;

2) ako je u povodu zahtjeva za ponavljanje postupka na štetu okrivljenika novi postupak obustavljen na temelju članka 134. ovoga Zakona;

3) ako je u novom postupku presudom optužba odbijena zbog nenadležnosti suda, a ovlašteni je tužitelj poduzeo gonjenje pred nadležnim sudom.

(2) Osuđenik nema pravo na naknadu štete ako je svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno uzrokovao svoju osudu, osim ako je na to bio prisiljen.

(3) U slučaju osude za krivična djela u stjecaju pravo na naknadu štete može se odnositi i na pojedina krivična djela u pogledu kojih je udovoljeno uvjetima za priznanje naknade.

Članak 529.

(1) Pravo na naknadu štete zastaruje za tri godine od dana pravomoćnosti prvostepene presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena odnosno pravomoćnosti prvostepenog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

(2) Prije podnošenja sudu tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan sa svojim zahtjevom obratiti se Ministarstvu pravosuđa i uprave, radi postizanja sporazuma o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

(3) U slučaju iz članka 528. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona o zahtjevu se može rješavati samo ako ovlašteni tužitelj nije poduzeo gonjenje pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana primitka pravomoćne presude. Ako nakon proteka tog roka ovlašteni tužitelj poduzme gonjenje pred nadležnim sudom, prekinut će se postupak za naknadu štete do završetka krivičnog postupka.

Članak 530.

(1) Ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu tijelo uprave ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti u pogledu ostatka zahtjeva.

(2) Dok traje postupak iz stavka 1. ovoga članka, ne teče zastara predviđena u članku 529. u stavku 1. ovoga Zakona.

(3) Tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske.

Članak 531.

(1) Nasljednici nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Ako je oštećenik već stavio zahtjev, nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

(2) Nasljednici oštećene osobe mogu nakon njezine smrti nastaviti postupak za naknadu štete odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije proteka roka zastare i od zahtjeva se nije odrekla.

Članak 532.

(1) Pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1) koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena;

2) koja je izdržavala kaznu lišenja slobode, a u povodu ponavljanja krivičnog postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena krivična sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode, ili je oglašena krivim, a oslobođena kazne;

3) koja je zbog pogreške ili nezakonitog rada tijela neosnovano lišena slobode ili je zadržana dulje u pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne odnosno mjere;

4) koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena.

(2) Osobi koja je prema članku 186. ovoga Zakona lišena slobode bez zakonske osnove pripada pravo na naknadu štete ako protiv nje nije određen pritvor niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj.

(3) Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima uzrokovala lišenje slobode. U slučajevima iz točke 1. stavka 1. ovoga članka isključeno je pravo na naknadu štete i ako su postojale okolnosti iz članka 528. stavka 1. točke 1. i 3. ili ako je postupak obustavljen na temelju članka 134. ovoga Zakona.

(4) U postupku za naknadu štete u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ove glave.

Članak 533.

(1) Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode osobe prikazivan u javnom sredstvu informiranja i time bio povrijeđen ugled te osobe, sud će, na njezin zahtjev, objaviti u novinama ili drugome javnome sredstvu informiranja priopćenje o odluci iz koje proizlazi neopravdanost prijašnje osude odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazivan u javnom sredstvu informiranja, takvo će se priopćenje, na zahtjev te osobe, dostaviti tijelu ili poduzeću u kojoj osoba radi, a ako je to za njezinu rehabilitaciju potrebno - društvenoj ili drugoj organizaciji. Nakon smrti osuđene osobe pravo na podnošenje tog zahtjeva pripada njezinu bračnu drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete.

(3) Neovisno o uvjetima predviđenim u članku 528. ovoga Zakona zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti i kad je u povodu izvanrednoga pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je zbog pravne kvalifikacije u prijašnjoj presudi bio teže povrijeđen ugled osuđene osobe.

(4) Zahtjev iz stavka 1. do 3. ovoga članka podnosi se u roku od šest mjeseci (članak 529. stavak 1.) sudu koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stupnju. O zahtjevu odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6. ). Pri rješavanju o zahtjevu na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 528. stavka 2. i 3. i članka 532. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 534.

Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stupnju donijet će po službenoj dužnosti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja tijelu nadležnom za vođenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Članak 535.

Osoba kojoj je dopušteno razmatranje i prepisivanje spisa (članak 123.) koji se odnose na neopravdanu osudu ili na neosnovano lišenje slobode ne može upotrijebiti podatke iz tih spisa na način koji bi bio štetan za rehabilitaciju osobe protiv koje je vođen krivični postupak. Predsjednik suda dužan je na to upozoriti osobu kojoj je dopušteno razmatranje, i to će se zabilježiti na spisu uz potpis te osobe.

Članak 536.

(1) Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja priznaje se radni staž odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila.U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja·nije nastala krivnjom te osobe.

(2) Pri svakom rješenju o pravu na koje utječe duljina radnog staža odnošno staža osiguranja nadležni organ ili organizacija uzet će u obzir staž prizriat odredbom stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako tijelo ili organizacija iz stavka 2. ovoga članka ne uzme u obzir staž ptiznat odredbom stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba može zahtijevati da sud naveden u članku 530. u stavku 1. ovoga Zakona utvrdi da je priznavanje tog vremena nastupilo po zakonu. Tužba se ·podnosi protiv organa ili organizacije koja osporava priznati staž i protiv Republike Hrvatske (članak 530. stavak 3.).

(4) Na zahtjev tijela odnosno organizacije kod koje se pravo iz stavka 2. ovoga članka ostvaruje isplatit će se iz proračunskih sredstava (članak 530. stavak 3.) propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stavka 1. ovoga članka staž priznat.

(5) Staž osiguranja priznat odredbom stavka 1. ovoga članka u cijelosti se uračunava u mirovinski staž.

G I a v a. XXXIII.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE TJERALICE I OBJAVE .

Članak 537.

Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika kad je to po odredbama ovoga Zakona prijeko potrebno sud će zatražiti od organa unutarnjih poslova da okrivljenika potraži i sud obavijesti.o njegovoj adresi.

Članak 538.

(1) Izdavanje tjeralice može se narediti kad se okrivljenik protiv koga je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti i za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna nalazi u bijegu a postoji naredba za njegovo dovođenje ili rješenje o određivanju pritvora.

(2) Izdavanje tjeralice naređuje sud pred kojem se vodi, krivični postupak.

(3) Izdavanje tjeralice naredit će se i u slučaju bijega okrivljenika iz ustanove u kojoj izdržava kaznu bez obzira na visinu kazne ili bijega iz ustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru skopčanu s lišenjem slobode. Naredbu u takvu slučaju izdaje upravnik ustanove.

(4) Naredba suda ili upravnika ustanove za izdavanje tjeralice dostavlja se organima unutarnjih poslova radi izvršenja.

Članak 539.

(1) Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom ili te predmete treba pronaći, a osobito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenoga nepoznatog leša, naredit će se izdavanje objave, kojom će se zatražiti da se podaci ili obavijesti dostave tijelu koje vodi postupak.

(2) Organi unutarnjih poslova mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoje osnove sumnje da je do smrti odnosno nestanka tih osoba došlo zbog krivičnog djela.

Članak 540.

Tijelo koje je naredilo izdavanje tjeralice ili objave dužno ju je odmah povući kad se pronađe tražena osoba ili predmet ili kad nastupi zastara krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih tjeralica ili objava nije više potrebna. .

Članak 541.

(1) Tjeralicu i objavu raspisuje organ unutarnjih poslova nadležan prema mjestu onoga državnog tijela pred kojim se vodi krivični postupak odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne ili zavodske mjere.

(2) Radi obavještavanja javnosti o tjeralici ili objavi mogu se koristiti i javna sredstva informiranja.

(3) Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdana tjeralica nalazi u inozemstvu, Ministarstvo unutarnjih poslova može raspisati i međunarodnu tjeralicu.

(4) Na molbu inozemnog tijela Ministarstvo unutarnjih poslova može raspisati tjeralicu i za osobu za koju se sumnja da se nalazi u Republici Hrvatskoj ako je u molbi dana izjava da će se u slučaju pronalaženja te osobe zatražiti njezino izručenje.

G 1 a v a XXXIV.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 542.

(1) Ako se kod suda koji sudi samo u prvom stupnju zbog nedovoljnog broja sudaca ne može formirati vijeće predviđeno u članku 21. u stavku 6. ovoga Zakona, poslove iz nadležnosti tog vijeća obavljat će vijeće neposredno višeg suda, ako odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka nije drugačije određeno.

(2) Nakon predaje optužnice odnosno optužnog prijedloga pritvor određuje ili ukida nakon saslušanja javnog tužitelja, ako se postupak vodi na njegov zahtjev, predsjednik vijeća odnosno sudac pojedinac, a na glavnoj raspravi vijeće.

(3) Sudac prvostepenog suda donosi odluku o zahtjevu za ponavljanje postupka (članak 394. stavak 1.) i stavlja prijedlog u povodu zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne (članak 401. stavak 3.).

(4) Nadležno tijelo određuje sudove iz stavka 1. ovoga članka kod kojih će se primjenjivati odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka.

Članak 543.

Stupanjem na snagu Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91.) postupci koji do tada nisu dovršeni, dovršit će se po odredbama tog Zakona.

zatvori
Zakon o krivičnom postupku – (Sl. l. br. 4/77, 36/77, 13/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90), te
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !