Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
ARUSHA deklaracija – (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, br. XX/03) – deklaracija o integritetu carinske službe.)
označi tražene riječi printaj stranicu
Odluka o prihvaćanju i objavljivanju ARUSHA deklaracije

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

127

Na temelju članka 32.L115634 Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, broj 28/96) Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. srpnja 2003. godine donijela

O D L U K U

o prihvaĆanju i objavljivanju ARUSHA deklaracije

I.

Prihvaća se i objavljuje ARUSHA deklaracija Vijeća za carinsku suradnju o integritetu carinske službe, sastavljena na sastanku u Arushi, Tanzania, 7. srpnja 1993. godine, na zasjedanju 81/82 sjednice Vijeća.

Arusha deklaracija je donesena temeljem Konvencije o osnivanju Vijeća za carinsku suradnju, s prilogom, sastavljene u Bruxellesu dana 15. prosinca 1950. godine, koja je stupila na snagu 4. studenoga 1952.godine, koje je Republika Hrvatska stranka na temelju pristupa (akcesije) od 1. srpnja 1993. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 10/94).

II.

Tekst Deklaracije iz točke I. ove Odluke u izvorniku na engleskom i prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

The Arusha Declaration

DECLARATION OF THE CUSTOMS CO-OPERATION COUNCIL CONCERNING INTEGRITY IN CUSTOMS

The Customs Co-operation Council

NOTING that Customs is an essential instrument for the effective management of an economy and that it performs simultaneously the vital roles of combating smuggling and facilitating the flow of legitimate trade.

ACKNOWLEDGING that:

corruption can destroy the efficient functioning of any society and diminish the ability of the Customs to accomplish its mission;

a corrupt Customs will not deliver the revenue that is properly due to the State, will not be effective in the fight against illicit trafficking, and will obstruct the growth of legitimate international trade and hinder economic development;

the Customs has no right to public recognition or trust of its staff break the law habitually.

CONSIDERING that corruption can be combated effectively only as part of a comprehensive national effort;

DECLARES that a top priority for all Governments should be to ensure that Customs is free of corruption. This requires a firm commitment at the highest political and administrative levels to maintaining a high standard of integrity throughout the civil service and particularly in the Customs.

DECLARES that a national Customs integrity programme must take account of the following key factors:

 1. Customs legislation should be clear and precise. Import tariffs should be moderated where possible. The number of rates should be limited. Administrative regulation of trade should be reduced to the absolute minimum. There should be as few exemptions to the standard rules as possible.

 2. Customs procedures should be simple, consistent, and easily accessible, and should include a procedure for appealing against decisions of the Customs, with the possibility of recourse to independent adjudication in the final instance. They could be based on the Kyoto Convention and should be so framed as to reduce to a minimum the inappropriate exercise of discretion.

 3. Automation (including EDI) is a powerful tool against corruption, and its utilization should have priority.

 4. In order to reduce the opportunities for malpractice, Customs managers should employ such measures as strategic segregation of functions, rotation of assignments and random allocation of examinations among Customs officers and, in certain circumstances, regular relocation of staff.

 5. Line managers should have prime responsibility for identifying weaknesses in working methods and in the integrity of their staff, and for taking steps to rectify such weaknesses.

 6. Internal and external auditing are essential, effective internal auditing being a particularly useful means of ensuring that Customs procedures are appropriate and are being implemented correctly. The internal auditing arrangements should be complemented by an internal affairs unit that has the specific task of investigating all cases of suspected malpractice.

 7. The management should instil in its officers loyalty and pride in their service, an “esprit de corps” and a desire to co-operate in measures to reduce their exposure to the possibility of corruption.

 8. The processes for the recruitment and advancement of Customs officers should be objective and immune from interference. They should include a means of identifying applicants who have, and are likely to maintain, a high standard of personal ethics.

 9. Customs officers should be issued with a Code of Conduct, the implications of which should be fully explained to them. There should be effective disciplinary measures, which should include the possibility of dismissal.

10. Customs officers should receive adequate professional training throughout their careers, which should include coverage of ethics and integrity issues.

11. The remuneration received by Customs officers should be sufficient to afford them a decent standard of living, and may in certain circumstances include social benefits such as health care and housing facilities, and/or incentive payments (bonuses, rewards, etc.).

12. Customs administrations should foster an open and transparent relationship with Customs brokers and with the relevant sectors of the business community. Liaison committees are useful in this respect.

Made at Arusha, Tanzania on the 7th day of July, 1993 (81st/82nd Council Sessions)

 

ARUSHA DEKLARACIJA

DEKLARACIJA VIJEĆA ZA CARINSKU SURADNJU O INTEGRITETU CARINSKE SLUŽBE

PRIMJEĆUJUĆI da su carinske službe bitan instrument za učinkovito gospodarsko upravljanje te da istodobno vode bitnu ulogu u suzbijanju krijumčarenja i olakšavanja protoka zakonite trgovine

POTVRĐUJUĆI da:

korupcija može uništiti učinkovito djelovanje svakog društva i umanjiti sposobnost carinske službe da ispuni svoje zadaće;

korumpirana carinska služba neće namaknuti prihod što pripada državi, neće biti djelotvorna u borbi protiv nedopuštene trgovine, sprječavati će rast zakonite međunarodne trgovine, te ometati gospodarski razvoj;

će carinske službe izgubiti društveni ugled i povjerenje, budu li njeni djelatnici učestalo kršili zakon.

SMATRAJUĆI da se korupcija može učinkovito suzbiti samo kao dio sveobuhvatnog napora države

IZJAVLJUJUĆI da bi prvenstveni cilj svih vlada trebao biti da osiguraju nekorumpiranost carinskih službi. Navedeno zahtijeva potpunu posvećenost najviših političkih i upravnih tijela da održe visok standard integriteta u državnim službama, a posebice u carinskim službama.

IZJAVLJUJUĆI da bi program zaštite integriteta nacionalnih carinskih službi morao voditi računa o slijedećim bitnim čimbenicima:

 1. Carinsko zakonodavstvo treba biti jasno i precizno. Gdje je to moguće, uvozne pristojbe moraju biti umjerene. Broj carinskih stopa mora biti ograničen. Podzakonske akte kojima se uređuju pitanja trgovine treba svesti na najmanju moguću mjeru. Potrebno je da postoji što manje iznimaka od uobičajenih pravila.

 2. Carinski postupci moraju biti jednostavni, dosljedni i lako primjenjivi, te moraju sadržavati pravo na žalbe protiv carinskih odluka, s mogućnošću traženja nezavisnih odluka (presuda) u konačnom stupnju. Carinski postupci trebaju se temeljiti na Kyoto konvenciji, te je potrebno da budu ograničeni na način da smanje na najmanji mogući način neprimjereno donašanje diskrecionih odluka.

 3. Automatska obrada podataka (uključujući EDI) snažno je oružje u borbi protiv korupcije, te njena primjena mora imati prednost.

 4. Kako bi se smanjila mogućnost zloporabe službe, ravnatelji carinskih službi trebaju uvoditi takve mjere, kao što je strateško razdvajanje funkcija, preraspoređivanje poslova i nasumce izmjenjivanje mjesta onih carinskih djelatnika koji će obavljati preglede, te u određenim situacijama, redovno premještati osoblje.

 5. Prvenstvena odgovornost uprave je utvrđivanje odgovornosti za manjkavosti u metodama rada kao (ne)poštenja svog osoblja, te za poduzimanje mjera kako bi se ispravile takve slabosti.

 6. Unutarnja i vanjska revizija (kontrola) je izuzetno bitna, učinkovita unutarnja revizija (kontrola) je posebno korisno sredstvo osiguranja da su carinski postupci odgovarajući, te da se provode na pravilan način. Unutarnja revizija (kontrola) treba se upotpuniti s jedinicom za unutarnje poslove, koja ima poseban zadatak istraživanja svih slučajeva u kojima postoji sumnja u nesavjesno postupanje.

 7. Vodstvo u svojih djelatnika mora izgraditi osjećaj lojalnosti i ponosa svojom službom, tzv. “esprit de corps» i želju za suradnjom u provedbi mjera u svrhu smanjivanja njihove izloženosti mogućoj korupciji.

 8. Postupak prijama i napredovanja carinskih djelatnika u službi treba biti objektivan i zaštićen od utjecaja sa strane, te mora uključivati načine za prepoznavanje onih djelatnika, koji posjeduju, te onih koji će vjerojatno i nastaviti posjedovati, visok nivo osobnih moralnih normi.

 9. Carinski djelatnici moraju biti upoznati s kodeksom ponašanja, smisao kojeg im je potrebno temeljito objasniti. Istodobno potrebno je da postoje učinkovite disciplinske mjere, koje moraju sadržavati i mogućnost otpuštanja iz službe.

10. Carinski djelatnici moraju dobiti mogućnost za primjereno stručno obrazovanje tijekom cijelog radnog vijeka, a ono mora uključivati pitanja morala i integriteta.

11. Plaće carinskih djelatnika moraju biti dostatne kako bi im omogućile primjeren životni standard, a, pod određenim okolnostima, mogu uključivati i izvjesne društvene povlastice, poput zdravstvene skrbi, te mogućnost rješavanja pitanja stanovanja i/ili stimulacije (premije, nagrade idr.).

12. Potrebno je da carinske službe održavaju otvorene i jasne odnose s otpremnicima, kao i s odgovarajućim dijelovima poslovnih udruženja. U tom su pogledu veoma korisna povjerenstva za suradnju.

Sastavljeno u Arushi, Tanzania, dana 7. srpnja 1993. godine (81/82 Sjednica Vijeća).

 

III.

Za provedbu Deklaracije iz točke I. ove Odluke nadležno je Ministarstvo financija - Carinska uprava.

IV.

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske obavijestiti će diplomatskim putem Opće Tajništvo Vijeća za carinsku suradnju o prihvatu Deklaracije iz točke I. ove Odluke.

V.

Deklaracija ne iziskuje potrebu za izmjenama i dopunama nacionalnog zakonodavstva.

VI.

Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 413-01/03-02/03

Urbroj: 5030115-03-1

Zagreb, 24. srpnja 2003.

Potpredsjednik
dr. sc. Goran Granić, v. r.

  
zatvori
ARUSHA deklaracija –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !