Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Međunarodni računovodstveni standardi – (“Narodne novine”, br. XX/93, XX/95 , XX/96, XX/97.)
označi tražene riječi printaj stranicu
47 12.07.1995 Međunarodni računovodstveni standard 2 (Zalihe) i Međunarodni računovodstveni standard 7 (Izvještaj o novčanim tijekovima) i međunarodni računovodstveni standard mrs 2 (promijenjen 1993.)

HRVATSKI ODBOR ZA RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVENE STANDARDE

Na temelju članka 15.L35150 stavka 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 90/92.) i članka 4. stavka 1. točke 9.) Pravila Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standardeL35152 ("Narodne novine", br. 39/94), Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde objavljuje

MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI

STANDARD 2 (Zalihe) i MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 7 (Izvještaj o novčanim tijekovima) i MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD MRS 2 (promijenjen 1993.)

Zalihe

Ovaj promijenjeni Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja od 1. siječnja 1995. ili poslije toga i zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 2, Vrednovanje i prezentiranje zaliha u kontekstu sustava troškova nabave

MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD MRS 2 (promijenjen 1992.)

Zalihe

Standard, koji je pisan kurzivnim tipom slova, treba se čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputama za primjenu u ovome Standardu, te u kontekstu Predgovora međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi nisu namijenjeni primjenjivati se na beznačajne pozicije (vidjeti točku 12. Predgovora).

Cilj

Cilj je ovoga Standarda propisati računovodstveni postupak za zalihe prema sustavu povijesnog troška. Osnovno pitanje u računovodstvu zaliha je iznos koji treba priznati kao sredstvo i knjižiti ga dalje sve dok se priznaju prihodi. Ovaj Standard pruža praktičnu uputu u svezi odredivanja troška i njegovog kasnijeg priznavanja kao rashoda, uključujući bilo koje otpisivanje do neto vrijednosti koja se može realizirati. On također pruža uputu u svezi metode troška koje se koriste da se odrede troškovi zaliha.

Djelokrug

l. Ovaj Standard treba se primjenjivati u financijskim izvještajima sastavljenih u kontekstu sustava povijesnog troška, u računovodstvu zaliha, osim:

    a) proizvodnje u tijeku koja proizlazi iz ugovora o izgradnji uključujući izravno povezane usluge ugovora (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard MRS ll, Ugovori o izgradnji);

    b) financijskih instrumenata; i

    c) proizvođača zaliha životinja, poljoprivrednih i šumskih proizvoda i mineralnih ruda u veličini u kojoj se oni mjere po neto vrijednosti koja se može realizirati, u skladu s dobro ustanovljenom praksom u određenlm granama.

2. Ovaj Standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard MRS 2, Vrednovanje i prezentiranje zaliha u kontekstu sustava troškova nabave, odobren 1975.

3. Zalihe navedene u točki 1(c) mjere se po neto vrijednosti koja se može realizirati po određenim stupnjevima proizvodnje. To nastaje, primjerice, kada su poljoprivredni usjevi ili požnjeveni ili mineralne rude izvadene, a prodaja se utvrđuje prema terminskom ugovoru ili Državnom jamstvu ili kada postoji homogeno tržište te gdje je zanemariv rizik u prodaji. Te se zalihe isključuju iz djelokruga ovoga standarda.

Definicije

4. U ovom se Standardu koriste sljedeći izrazi s navedenim značenjima:

    Zalihe jesu sredstva:

    (a) koja se drže u redovnom tijeku poslovanja;

    (b) u procesu proizvodnje za takvu prodaju ; ili

    (c) u obliku materijala ili dijelova zaliha koja se troše u proizvodnom procesu ili pružanja usluga.

Neto vrijednost koja se može realizirati je procijenjena prodajna cijena u tijeku redovnog poslovanja minus procijenjeni troškovi dovršenja i procijenjeni troškovi nužni da se obavi prodaja.

5. Zalihe obuhvaćaju kupljenu robu koja se drži za ponovnu prodaju uključujući, primjerice, trgovačku robu koju je kupio kupac na malo i drži je za ponovnu prodaju kao i zemljište i drugu nekretninu koja se drži za ponovnu prodaju. Zalihe tako obuhvaćaju proizvedenu gotovu robu ili proizvodnju u tijeku poduzeća te uključuju materijale i dijelove zaliha koje se očekuju koristiti u procesu proizvodnje. U slučaju pružatelja usluga, zalihe uključuju troškove usluga, kao što je opisano u točki za koje poduzeće još nije priznalo odnosne prihode (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard MRS 18, Prihodi).

Mjerenje zaliha

6. Zalihe se trebaju mjeriti po trošku ili neto vnjednosti koja se može realizirati; ovisno o tome što je niže.

Trošak zaliha

7. Trošak zaliha treba obuhvatiti sve troškove kupnje, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali u dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje.

Troškovi kupnje

8. Troškovi kupnje zaliha obuhvaćaju kupovnu cijenu uvozne carine i druge poreze (osim onih koje kasnije poduzeće može povratiti od poreznih vlasti), troškove prijevoza, troškove montaže i druge troškove koji se mogu izravno pripisati nabavci gotovih roba, materijala i usluga. Trgovački popusti, rabati i slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova kupnje.

9. Troškovi kupnje mogu uključiti tečajne razlike koje nastaju izravno kod posljednje nabavke zaliha fakturirane u stranoj valuti u rijetko dopuštenim okolnostima u dozvoljenom ternativnom postupku u Međunarodnom računovodstvenom standardu MRS 21, Učinci promjena tečajeva stranih valuta su tečajne razlike ograničene na one koje proizlaze iz velike devalvacije ili deprecijacije valute protiv čega ne postoji praktična zaštita i koje utječe na obvezu koja se ne može podmiriti i proizlazi kod posljednje nabavke zaliha.

Troškovi konverzije

10. Troškovi konverzije zaliha obuhvaćaju izravne troškove koji se odnose na jedinice proizvodnje, kao što je izravan rad. Oni također obuhvaćaju sustavni raspored fiksnih i varijabilnih općih troškova proizvodnje koji su nastali u preobrazbi materijala u gotovu robu. Fiksni opći troškovi proizvodnje jesu neizravni troškovi proizvodnje koji preostanu relativno stalno neovisno od obujma proizvodnje, kao što je amortizacija i održavanje proizvodnih zgrada i opreme te trošak managementa i administracije pogona. Varijabilni opći troškovi jesu neizravni troškovi koji ovise izravno ili gotovo izravno prema obujmu proizvodnje, kao što su neizravni materijali i neizravni rad.

11. Raspored fiksnih općih troškova proizvodnje na troškove konverzije temelji se na normalnom kapacitetu proizvodnje. Normalni je kapacitet proizvodnja koja se očekuje postići tijekom prosjeka nekih razdoblja ili sezona pod normalnim uvjetima, uzimajući u obzir gubitak kapaciteta koji proizlazi iz planiranog održavanja. Stvarna razina proizvodnje može se koristiti

ako je približna normalnom kapacitetu. Iznos fiksnih općih troškova raspoređenih na svaku jedinicu proizvodnje ne povećava se jednako kako se smanjuje proizvodnja ili ne radi postrojenje. Neraspoređeni opći troškovi priznaju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali. U razdobljima neuobičajeno visoke proizvodnje, iznos fiksnih općih troškova raspoređenih na svaku jedinicu proizvodnje, sman,juje se tako da se zalihe ne mjere kao gore navedeni trošak. Varijabilni opći troškovi proizvodnje raspoređuju se na svaku jedinicu proizvodnje na temelju stvarne uporabe proizvodnih kapaciteta. ,

12. Proizvodni postupak može rezultirati više od jednog proizvoda koji se proizvodi istovremeno. To je u slučaju, primjerice, kada se proizvode zajednički proizvodi iIi kada postoji glavni proizvod i nusproizvod. Kada trošak konverzije svakog proizvoda nije moguće odvojeno odrediti, oni se raspoređuju između proizvoda racionalno i dosljedno. Primjerice, raspored se može osnivati na relativnoj vrijednosti prodaje svakog proizvoda ili na stupnju proizvodnog postupka kada se proizvodi mogu odvojeno identificirati ili na završetku proizvodnje. Većina nusproizvoda, po svojoj su prirodi beznačajni. Kada je taj slučaj, oni se često mjere po neto vrijednosti koja se može realizirati, a ova se vrijednost dobije iz troška glavnog proizvoda. Kao rezultat navedenoga, knjigovodstveni iznos glavnog proizvoda ne razlikuje se značajno od njegovog troška.

Ostali troškovi

13. Ostali troškovi uključuju se u troškove zaliha samo do veličine do koje su nastali dovodenjem zaliha na njihovu sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Primjerice, može biti prikladno uključiti neproizvodne opće troškove iIi troškove oblikovanja proizvoda za posebne kupce u troškove zaliha.

14. Primjeri troškova isključenih iz troškova zaliha i priznatih kao rashod razdoblja u kojem su nastali, jesu:

    (a) neuobičajeni iznos otpadnog materijal; rada ili drugih proizvodnih troškova;

    (b) troškovi skladištenja, osim ako su ti troškovi neophodni u proizvodnom postupku prije daljnje faze proizvodnje;

    (c) administrativni opći troškovi koji ne doprinose dovodenju zaliha na sadašnju Iokaciju i sadašnje stanje; i

    (d) troškovi prodaje.

15. U određenim uvjetima troškovi posudbe uključuju se u troškove zaliha. Ti su uvjeti određeni u dozvoljenom alternativnom postupku u Međunarodnom računovodstvenom standardu, MRS-u 23, Troškovi posudbe.

Troškovi zaliha pružatelja usluga

16. Troškovi zaliha pružatelja usluga jesu prvenstveno rad i drugi troškovi osoblja izravno uključenih u pružanje usluga, u što ulazi nadzorno osoblje i opći troškovi koji se mogu pridodati. Rad i drugi troškovi koji se odnose na prodaju i opće administrativno osoblje ne uključuju se, ali se priznaju kao rashod razdoblja u kojem su nastali.

Tehnike mjerenja troška

17. Tehnike mjerenja troškova zaliha, kao što su metoda standardnog troška ili metoda trgovine na malo, mogu se dogovorno koristiti, ako su rezultati približni trošku. Standardni troškovi uzimaju u obzir normalne razine materijala i dijelova zaliha, rada, učinkovitost i proizvodni kapacitet. Oni se redovito pregledavaju te, ako je neophodno, mijenjaju u svjetlu tekućih uvjeta.

18. Metoda trgovine na malo često se koristi u trgovini na malo za mjerenje zaliha velikog broja predmeta koji se hrzo mijenjaju, što ima,ju slične marže i za koje je nepraktično koristiti druge troškovne metode. Trošak zaliha se određuje smanjenjem vrijednosti prodaje zaliha odgovarajućim postotkom bruto marže. Postotak koji se koristi uzima u obzir zalihu koja je označena ispod njene izvorne prodajne cijene. Često se koristi prosječni postotak za svaki prodajni odjel na malo.

Metode troška

19. Troškovi predmeta zaliha koji nisu redovito međusobno razmjenivi te proizvedene i odvojene robe i usluge odvojene za posebne projekte trebaju.se odrediti koristeći specifičnu idenrifikaciju njihovih pojedinačnih troškova.

20. Specifična identifikacija troška znači da se specifični troškovi pridodaju identificiranim predmetima zaliha. To je prikladan postupak za predmete koji su odvojeni za posebni projekt, neovisno jesu li kupljeni ili proizvedeni. Međutim, specifična identifikacija troškova je neprikladna za veliki broj predmeta zaliha, koji su redovito međusobno nerazmjenjivi. U takvim okolnostima, mogla bi se koristiti metoda izabiranja predmeta koji preostanu u zalihama da se dobiju predodređeni učinci kod neto profita ili gubitka razdoblja.

Osnovni postupak

21. Trošak zaliha, osim onih obradenih u točki 19, treba se odrediti korištenjem metode troška prvi ulaz - prvi izlaz (FIFO) ili prosječna ponderirana cijena.

22. Metoda troška FIFO pretpostavlja da se predmeti zaliha koji su prvo kupljeni prvo se i prodaju, a prema tome preostali predmeti zaliba na kraju razdoblja su oni koji su posljednji kupljeni ili proizvedeni. Prema metodi prosječne ponderirane cijene, trošak svakog predmeta se određuje od prosječnih ponderiranin cijena sličnih predmeta na početku razdoblja i troška sličnih predmeta kupljenih ili proizvedenih tijekom razdoblja. Prosjek se može izračunati periodično ili kod svake dodatno primljene isporuke, što ovisi od uvjeta u kojima posluje poduzeće.

Dozvoljeni alternativni postupak

23. Trošak zaliha, osim onih obrađenih u točki 19, treba se odrediti korištenjem metode posljednji ulaz - prvi izlaz (LIFO).

24. Metoda LIFO pretpostavlja da predmeti zaliha koji su posljednji kupljeni ili proizvedeni prvi se prodaju, a prema tome preostali predmeti zaliha na kraju razdoblja su oni koji su prvi kupljeni ili proizvedeni.

Neto vrijednost koja se može realizirati

25. Trošak zaliha možda neće biti nadoknadiv ako su zalihe oštećene, ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako je smanjena njihova prodajna cijena. Trošak zaliha također možda neće biti nadoknadiv ako procijenjeni troškovi dovršenja ili procijenjeni troškovi koji trebaju nastati povećavaju trošak prodaje. Praksa otpisivanja zaliha ispod troška do neto vrijednosti koja se može realizirati u skladu je sa stajalištem da se u imovinu ne trebaju knjižiti očekivani viškovi iznosa koji se trebaju realizirati od njihove prodaje iIi uporabe.

26. Zalihe se obično otpisuju do neto vrijednosti koja se može realizirati na nekom predmetu, primjenjujući predmet po predmet. Međutim, u nekim okolnostima može biti prikladno grupirati slične ili povezane predmete. To može biti slučaj s predmetima zaliha koji se odnose na istu proizvodnu liniju koje imaju slične namjene ili krajnju uporabu te se proizvode i trguju u istim zemljopisnim područjima i ne bi bilo praktično procjenjivati ih odvojeno od drugih predmeta te proizvodne linije. Nije prikladno otpisivati zalihe koje se temelje na klasifikaciji zaliha, primjerice, gotovih roba ili svih zaliha pojedine djelatnosti ili zemljopisnog segmenta. Pružatelji usluga obično skupljaju troškove svake usluge za koju će se teretiti odvojena prodajna cijena. Prema tome, svaka takva usluga se tretira kao posebna stavka.

27. Procjene neto vrijednosti koje se mogu realizirati temeIje se na najpouzdanijem dokazu koji je raspoloživ u vrijeme kada se procjene utvrđuju kao iznos zaliha koje se očekuje realizirati. Ove procjene uzimaju u obzir fluktuacije cijena ili troška izravno se odnoseći na događaje koje nastaju poslije završetka razdoblja u mjeri da takvi događaji potvrđuju uvjete koji postoje na kraju razdoblja.

28. Procjene neto vrijednosti koja se može realizirati također uzimaju u obzir namjenu zbog čega se zaliha drži. Primjerice, neto vrijednost koja se može realizirati od količina zaliha što se drži da se udovolji ugovorima o prodaji iIi pružanja usluga temelji se na ugovorenoj cijeni. Ako su ugovori o prodaji manji od količina zaliha koja se drži, neto prodajna vrijednost viška koja se može realizirati, temelji se na općim prodajnim cijenama. Gubici od nepredviđenih obveza kod ugovora o prodaji količina viška zaliha koja se drži i gubici od nepredviđenih obveza kod ugovora o kupnji obraduju se u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 10, Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance.

29. Materijali i drugi oblici zaliha koji se drže za korištenje u proizvodnji zaliha ne otpisuju se ispod troška, ako se očekuje da će gotovi proizvodi u kojima će biti sadržani ti materijali i drugi oblici zaliha biti prodani po cijeni, u visini troška ili iznad troška. Međutim, kada smanjenje cijene materijala ukazuje da će trošak gotovih proizvoda prijeći neto vrijednost koja se može realizirati, materijali se otpisuju do neto vrijednosti koja se možc realizirati. U takvim okolnostima, trošak zamjene materijala može biti najpogodnija mjera njihove neto vrijednosti koja se može realizirati.

30. Novo određivanje neto vrijednosti koja se može realizirati provodi se u svakom kasnijem razdoblju. Kada više ne postoje okolnosti koje su ranije uvjetovale otpisivanje zaliha ispod troška, iznos koji je otpisan se vraća tako da je novi knjigovodstveni iznos niži od troška i promijenjene neto vrijednosti koja se može realizirati. Ovo nastaje, primjerice, kada predmet zaliha, koji je knjižen po neto vrijednosti koja se može realizirati zbog svoje prodajne cijene je bio smanjen, te se još drži u kasnijem razdoblju, a njegova prodajna cijena je povećana.

Priznavanje kao rashod

31. Kada se zalihe prodaju, knjigovodstveni iznos tih zaliha treba se priznati kao rashod razdoblja u kojem se pninaju odnosni prihodi. Iznos bilo kojeg otpisivanja zaliha do neto vrijednosti koja se može realizirati i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju kad je nastalo otpisivanje ili gubitak.

Iznos bilo kojeg povrata otpisanih zaliha, koji proizlazi iz pove ćanja neto vrijednosti koja se može realizirati, treba se priznati kao smanjenje iznosa zaliha priznatih kao rashod u razdoblju u kojem je nastao povrat.

32. Postupak pciznavanja kao rashod knjigovodstvenog iznosa prodanih zaliha rezultira povezivanjem troškova i prihoda

33. Neke zalihe se mogu rasporediti na druge račune sredstava, primjerice, zalihe koje su korištene kao dio gradnje nekretnine, postrojenja i opreme u vlastitoj izvedbi. Zalihe raspoređene na drugo sredstvo na ovaj način priznaje se kao rashod tijekom korisnog vijeka trajanja tog sredstva.

Objavljivanje

34. U financijskim izvještajima treba se objaviti

    (a) usvojene računovodstvene politike za mjerenje zalih uključujući korištenu metodu troška;

    (b) ukupni knjigovodstveni iznos zaliha i knjigovodstveni iznos u klasifikacijama prikladnim za poduzeće;

    (c) knjigovodstveni iznos zaliha knjižen po neto vrijednosti koja se može realizirati;

    (d) knjigovodstveni iznos bilo kojeg povrata otpisanih zaliha koji je priznat kao prihod razdoblja, u skladu s točkom 3,

    (e) okolnosti ili događaje koji su doveli do povrata otpisanih zaliha, u skladu s točkom 31.; i

    (f) knjigovodstveni iznos zaliha založenih kao jamstvo obveze.

35. Informacija o knjigovodstvenim iznosima koji se drže različitim klasifskacijama zaliha i obujam promjena u tim sredstvima je prikladna korisnicima financijskih izvještaja. Uobičajena klasifikacija zaliha jest trgovačka roba, dijelovi zaliha proizvodnju, materijali, proizvodnja u tijeku i gotova roba. Zalihe pružatelja usluge mogu se jednostavno opisati kao proizvodnja u tijeku.

36. Kada su zalihe određene korištenjem metode LIFO, skladu s dozvoljenim alternativnim postupkom u točki 23., u financijskim izvještajima trebaju se objaviti razlike između iznosa zaliha kao što je prikazano u bilanci te:

    (a) niži iznos dobiven u skladu s točkom 21. i neto vriijednost koja se može realizirati ili

    (b) niži iznos od tekućeg troška na datum bilance i neto vrijednost koja se može realizirati.

37. U financijskim izvještajima treba se objaviti

    (a) trošak zaliha priznatih kao rashod tijekom razdoblja

    (b) troškovi poslovanja primjenjivi na prihode priznati kao rashod razdoblja i klasificirani po vrsti.

38. Trošak zaliha priznatih kao rashod tijekom razdobja sastoje se od onih troškova koji su prije uključeni u mjere predmeta zaliha prodanih i neraspoređenih općih troškova proizvodnje i neobičnih iznosa troškova proizvodnje zaliha. Uvjeti poslovanja poduzeća također mogu različito utjecati na uključivanje drugih troškova, kao što je raspored troškova.

39. Neka poduzeća usvajaju različite oblike izvještaja o dobiti što ima za posljedicu različito objavljene iznose umjesto troška zaliha priznatih kao rashod tijekom razdoblja. Zbog ovog različitog oblika, poduzeće objavljuje iznose troškova poslovanja primjenjive na prihode razdoblja i klasificirano po vrsti ovom slučaju, poduzeće objavljuje troškove priznate kao rashodza sirovine i potrošni materijal, troškove rada i druge troškove poslovanja zajedno s iznosom neto promjena zaliha razdoblja.

40. Otpis do neto vrijednosti koja se može realizirati može biti takve veličine, okolnosti ili vrste da zahtijeva objavljivanje prema Međunarodnom računovodstvenom standardu MRS 8, Neto profit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika.

Datum stupanja na snagu

41. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijške izvještaje koji se odnose na razdoblja koja počinju 1. siječnja 1995. ili poslije toga.

MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 7 (promijenjen 1992.)

Izvještaji o novčanim tijekovima

Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja poslije 1. siječnja 1994. i zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 7, Izvještaj o promjenama u financijskom položaju.

Standardi koji su označeni kurzivnim tipom slova trebaju se čitati u kontekstu osnovnog materijala za primjenu ovog Standarda, a u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi nisu namijenjeni da se primjenjuju na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora).

Cilj

Informacija o novčanlm tijekovima poduzeća pomaže korisnicima financijskih izvještaja u pružanju osnove da se ocijeni mogućnost poduzeća da ostvaruje novac i novčane ekvivalente i potrebe poduzeća da iskoristi te novčane tijekove. Gospodarske odluke koje poduzimaju korisnici, zahtijeva. procjenu mogućnosti poduzeća da ostvaruje novac i novčane ekvivalente, te vremenski okvir i izvjesnost njihova ostvarenja.

Cilj je ovog Standarda da zahtijeva informaciju o povijesnim promjenama novca i novčanih ekvivalenata poduzeća, prema izvještaju o novčanim tijekovima koji razvrstava novčane tijekove kroz razdoblja od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti.

Djelokrug

1. Poduzeće treba sastaviti izvještaj o novčanim tijekovima u skladu sa zahtjevima ovog Standarda i prezentirati ga kao sastavni dio svojih financijskih izvještaja za svako razdoblje za koje se prezentiraju financijski izvještaji.

2. Ovaj Standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard MRS 7, Izvještaj o promjenama u financijskom položaju, koji je usvojen srpnja 1977.

3. Korisnici financijskih izvještaja poduzeća se zanimaju kako poduzeće ostvaruje novac i koristi novac i novčane ekvivalente. To se dogada neovisno od vrste aktivnosti poduzeća i bez obzira na to da li se novac može promatrati kao proizvod poduzeća, kao što je to slučaj kod financijske institucije. Poduzeća trebaju novac u suštini za iste razloge, međutim mogu se razlikovati njihove glavne proizvodne aktivnosti koje stvaraju novac. Ona trebaju novac da vode svoja poslovan,ja, da plaćaju svoje obveze i da ga vraćaju svojim ulagateljima. Prema tome, ovaj Standard zahtijeva da sva poduzeća prezentiraju izvještaj o novčanim tijekovima.

Koristi od informacije o novčanom tijeku

4. Kada se koristi s ostalim financijskim izvještajima, izvještaj o novčanom tijeku pruža informaciju koja korisnicima omogućuje da procijene promjene neto imovine poduzeća, njegovu financijsku strukturu (uključujući likvidnost i solventnost), te njegovu mogućnost da utječe na iznose i vremensko određenje novčanih tijekova da bi se prilagodilo u okolnostima koje se mijenjaju i promjene mogućnosti. Informacija o novčanom tijeku je korisna u procjenjivanju mogućnosti poduzeća da ostvaruje novac i novčane ekvivalente i omogućuje korisnicima da razvijaju modele u procjeni i usporedbi sadašnje vrijednosti budućih novčanih tijekova različitih poduzeća. Ona također povećava usporedivost kojom različita poduzeća izvješćuju poslovnu uspješnost, budući da eliminira učinke različitih računovodstvenih postupaka istih transakcija i poslovnih događaja.

5. Povijesna informacija o novčanom tijeku često se koristi kao pokazatelj iznosa, vremenskog okvira i izvjesnosti budućih novčanih tijekova. Ona je također korisna u provjeravanju točnosti prijašnjih procjena budućih novčanih tijekova i u ispitivanju povezanosti izmedu profitabilnosti i neto novčanog tijeka, te utjecaja promjena cijena.

Definicije

6. U ovom se Standardu upotrebljavaju sljedeći izrazi s određenim značenjima:

Novac obuhvaća novac u blagajni i potraživanje depozita. Novčani ekvivalenti jesu kratkotrajna, visokolikvidna ulaganja koja se brzo konvertiraju u poznate iznose novca i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promjena vnjednosti.

Novčani troškovi jesu priljevi i odljevi novca i novčanih ekvivalenata.

Poslovne aktivnosti jesu glavne aktivnosti koje stvaraju prihod poduzeća i druge aktivnosti; osim ulagateljskih i financijskih aktivnosti.

Ulagateljske aktivnosti jesu stjecanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente.

Financijske aktivnosti jesu aktivnosti koje imaju za posljedicu veličinu i sastav glavnice i posudbi poduzeća.

Novac i novčani ekvivalenti

7. Novčani ekvivalenti se drže za svrhe ispunjenja kratkoročnih novčanih obveza, osim za ulaganja ili za druge svrhe. Da bi se ulaganje kvalificiralo kao novčani ekvivalent, ono mora biti brzo konvertibilno u poznati novac i da nije pod utjecajem značajnog rizika promjena vrijednosti. Stoga, ulaganje se uobičajeno kvalificira kao novčani ekvivalent samo kada ono ima kratko dospijeće od, recimo, tri mjeseca ili manje od datuma stjecanja. Ulaganja u glavnicu su isključena iz novčanih ekvivalenata, osm ako su pretežno novčani ekvivalenti, primjerice, u slučaju povlaštenih dionica stečenih u okviru kraćeg razdoblja od njihova dospijeća i s navedenim datumom iskupa.

8. Obično se smatra da se bankovnim posudbama financiraju aktivnosti. Međutim, u nekim zemljama prekoračenja na bankovnim računima koji se otplaćuju na zahtjev, oblikuju sastavni dio novca za upravljanje poduzeća. U tim su slučajevima prekoračenja na bankovnim računima ukljućena kao sastavni dio novca i novčanih ekvivalenata. Obilježje takvih bankovnih aranžmana je da bankovna salda često fluktuiraju od pozitivnog do dozvoljenog prekoračenja.

9. Novčani tijekovi isključuju promjene između stavaka koje predstavljaju novac ili novčane ekvivalente, budući da su elementi dio novca za upravljanje poduzeća, osim dijela njegovih poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti. Novac za upravljanje uključuje višak ulaganja novca i novčanih ekvivalenata.

Prezentiranje izvještaja o novčanom tijeku

10. Izvještaj o novčanom tijeku treba izvjestiti novčane tijekove tijekom razdoblja, razvrstane na poslovne, ulagateljske i financijske aktivnosti.

11. Poduzeće prezentira svoje novčane tijekove od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti, na način koji je najprikladniji za njegovo poslovanje. Razvrstavanje na aktivnosti pruža informaciju koja omogućuje korisnicima da ocijene utjecaj tih aktivnosti na financijski položaj poduzeća, te iznos njegova novca i novčanih ekvivalenata. Ova se informacija također može koristiti da se procijene međuodnosi izmedu aktivnosti.

12. Jedna transakcija može obuhvatiti novčane tijekove koji se različito razvrstavaju. Primjerice, kada novčana otplata zajma sadrži i kamatu i glavnicu, kamata se može razvrstati kao poslovna aktivnost, a glavnica se može razvrstati kao financijska aktivnost.

Poslovne aktivnosti

13. Iznos novčanih tijekova koji proizlazi od poslovnih aktivnosti, ključni je pokazatelj obujma u kojem su djelatnosti poduzeća ostvarile dostatne novčane tijekove da otplate zajmove, da očuvaju poslovnu sposobnost poduzeća, plate dividende i ostvare nova ulaganja bez vanjskih izvora financiranja. Informacija o posebnim elementima prijašnjih poslovnih novčanih tijekova je korisna kod drugih informacija u predviđanju Mogućih poslovnih novčanih tijekova.

14. Novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno proizlaze od glavnih aktivnosti poduzeća koja stvaraju prihode. Stoga, one obično proizlaze iz transakcija i drugih poslovnih događaja, koji određuju neto profit ili gubitak. Primjeri novčanih tijekova od poslovnih aktivnosti jesu:

    a) novčani primici od prodaje roba i pružanja usluga;

    b) novčani primici od tantijema, naknada, provizija i drugi prihodi ;

    c) novčane isplate dobavljačima za isporučenu robu i pružene usluge ;

    d) novčane isplate zaposlenima i za račun zaposlenih;

    e) novčani primici i novčane isplate osiguravajućeg poduzeća za premije i odštetne zahtjeve, anuitete i druge police osiguranja;

    f) novčane isplate ili povrati poreza na dobit, osim ako se ne mogu posebno identificirati kao financijske i ulagateljske aktivnosti ; i

    g) novčani primici i isplate prema ugovorima koji služe za poslovne ili trgovačke svrhe.

Neke transakcije, kao što je prodaja predmeta postrojenja mogu dovesti do dobitka ili gubitka, koji se uključuje u određivanje neto profita ili gubitka. Međutim, novčani tijekovi koji se odnose na takve transakcije jesu novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti.

15. Poduzeće može držati vrijednosne papire i zajmove i poslovne iIi trgovačke svrhe, u kojem slučaju su slični zalihama koji su posebno nabavljeni za preprodaju. Prema tome, novčani tijekovi koji proizlaze od kupnje ili prodaje poslovnih ili trgovačkih vrijednosnih papira razvrstavaju se kao poslovne aktivnosti. Slično tome, novčani predujmovi i zajmovi dobiveni od financijskih institucija obično se razvrstavaju kao poslovne aktivnosti, jer se one odnose za glavnu aktivnost poduzeća koja stvara prihod.

Ulagateljske aktivnosti

16. Važno je odvojeno objaviti novčane tijekove koji proizlaze od ulagateljskih aktivnosti, budući da novčani tijekovi pre stavljaju veličinu nastalih izdataka za resurse koji su namijenjeni da ostvare buduću dobit i novčane tijekove. Primjeri novčanih tijekova koji proizlaze od ulagateljskih aktivnosti jesu:

    a) novčane isplate za nabavku nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine. Navedene isplate obuhvaćaju one koje se odnose na kapitalizaciju troškova razvoja i izgradnju nekretnina, postrojenja i opreme vlastitoj izvedbi ;

    b) novčani primici od prodaje nekretnine, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine;

    c) novčane isplate za stjecanje glavnice ili dužničkih instrumenata drugih poduzeća i udjela u zajedničke pothvate (izuzev isplata za instrumente koji se smatraju da će biti novčani ekvivalenti ili za one koje se drže za poslovne ili trgovačke svrhe

    d) novčani primici od prodaje glavnice ili dužničkih instrumenata drugih poduzeća i udjela u zajedničkim pothvatima (izuzev primitaka za instrumente koji se smatraju da će biti novčani ekvivalenti ili oni koji se drže za poslovne ili trgovačke svrhe

    e) novčani predujmovi i zajmovi dani drugim strankan (izuzev predujmova i zajmova koje je dala financijska institu ja);

    f) novčani primici od otplata predujmova i zajmova koji dani trećim strankama (izuzev predujmova i zajmova financijske institucije);

    g) novčane isplate za buduće ugovore, terminske ugovori ugovore s opcijom i kompenzacijske ugovore, izuzev kada se ugovori drže za poslovne ili trgovačke svrhe ili za otplate, razvrstavaju se kao financijske aktivnosti; i

    h) novčani primici od budućih ugovora, terminskih ugovora, ugovora s opcijom i kompenzacijskih ugovora, izuzev kad se ti ugovori drže za poslovne ili trgovačke svrhe ili za primitke razvrstavaju se kao financijske aktivnosti

Kada se ugovor obračunava kao zaštita identificiranog položaja, novčani tijekovi tog ugovora se razvrstavaju na isti način kao novčani tijekovi položaja koji je bio zaštićen.

Financijske aktivnosti

17. Odvojeno objavljivanje novčanih.tijekova koji proizla od financijskih aktivnosti je važno jer koristi u procjenjivan očekivanja od budućih novčanih tijekova od onih koji osiguravaju kapital poduzeću. Primjeri novčanih tijekova koji proizlaze od financijskih aktivnosti jesu:

    a) novčani utršci od izdavanja dionica ili drugih instrumenata glavnice ;

    b) novčane isplate vlasnicima za stjecanje ili iskup dionica poduzeća;

    c) novčani utršci od izdavanja zadužnica, zajmova, pozajmica, obveznica, hipoteke i druge kratkoročne ili dugoročne posudbe;

    d) novčane otplate posuđenih iznosa; i

    e) novčane otplate najmoprimca za smanjenje nepodmirene obveze koja se odnosi na financijski najam.

Izvješćivanje o novčanim tijekovima od poslovnih aktivnosti

18. Poduzeće treba izvijestiti o novčanim tijekovima od poslovnih aktivnosti za što se koristi:

    a) direktna metoda, pri čemu se objavljuju glavne skupine bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata; ili

    b) indirektna metoda, pri ćemu se neto profit ili gubitak uskladuje za ućinke transakcija nenovčane prirode, bilo koja razgraničenja ili iskazivanja nastanka dogadaja proteklih ili budućih poslovnih novčanih primitaka ili isplata, te za pozicrje prihoda ili rashoda koji su vezani za ulaganje ili financiranje novčanog tijeka.

19. Poduzeća se potiču da izvijeste novčane tijekove od poslovnih aktivnosti koristeći direktnu metodu. Direktna metoda pruža informaciju koja može biti korisna u procjenjivanju budućih novčanih tijekova, a što ne omogućuje indirektna metoda. Prema direktnoj metodi, informacija o glavnim skupinama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata može se dobiti:

    a) iz računovodstvenih evidencija poduzeća; ili

    b) usklađivanjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (kamate i sličan prihod i rashode za kamate i slični troškovi financijskih institucija) i drugih stavaka izvještaja o dobiti za:

      (i) promjene zallha i poslovnih potraživanja i obveza tijekom razdoblja ;

      (ii) druge nenovčane stavke; i

      (iii) druge stavke za koje se ulažu novčani učinci ili financiranje novčanih tijekova.

20. Prema indirektnoj metodi, neto novčani tijek od poslovnih aktivnosti utvrđuje se usklađivanjem neto profita ili gubitka za učinke:

    a) promjena zaliha i poslovnih potraživanja i obveza tijekom razdoblja ;

    b) nenovčanih stavaka kao što je amortizacija, provizija, odgodeni porezi, nerealizirani dobici i gubici u stranoj valuti, neraspodijeljeni profiti povezanih poduzeća i udjeli manjine; i

    c) svih drugih stavaka za koje se novčani učinci ulažu ili financiraju novčani tijekovi.

Alternativno, neto novčani tijek od poslovnih aktivnosti može se prezentirati prema indirektnoj metodi prikazujući prihode i rashode, koji se objavljuju u izvještaju o dobiti, te promjene zaliha i poslovna potraživanja i obveze tijekom razdoblja.

Izvješćivanje o novčanim tijekovima od ulagateljskih i financijskih aktivnosti

21. Poduzeće treba izvjestiti odvojeno glavne skupine bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata koje proizlaze od ulagateljskih i financijskih aktivnosti osim u opsegu koje novčane tijekove opisuju točke 22. i 24, izvješćene na neto osnovi.

Izvješćivanje o novčanim tijekovima na neto osnovi

22. Novčani tijekovi koji proizlaze iz sljedećih poslovnih, ulagateljskih ili financijskih aktivnosti mogu se izvijestiti na neto osnovi:

    a) novčani primici i isplate za račun kupaca kada novčani tijek odražava aktivnosti kupaca, osim onih od poduzeća; i

    b) novčani primici i isplate za predmete s brzim obrtom, velikim iznosima i kratkim dospijećima.

23. Primjeri novčanih primitaka i isplata navedenih u točki 22.a)jesu:

    a) akcepti i otplate bankovnih depozita na zahtjev;

    b) sredstva što ih ulagateljsko poduzeće drži za kupce;

    c) najamnine skupljene za račun vlasnika nekretnina i koje su im isplaćene.

Primjeri novčanih primitaka i isplata navedenih u točki 22. b) jesu predujmovi dani za dolje navedeno i njihovu otplatu:

    a) glavni iznosi koji se odnose na kupce s kreditnim karticama;

    b) kupnja i prodaja ulaganja; i

    c) druga kratkoročna ulaganja, primjerice, ona koja imaju razdoblje dospijeća do tri mjeseca ili kraće.

24. Novčani tijekovi koji proizlaze iz svake od sljedećih aktivnosti financijske institucije, mogu se izvjestiti na neto osnovi:

    a) novčani primici i isplate za akcepte i otplatu depozita s utvrđenim datumom dospijeća;

    b) plasmani depozita s povlačenjem depozita iz drugih financijskih institucija ; i

    c) novčani predujmovi i zajmovi dani kupcima i otplata tih predujmova i zajmova.

Novčani tijekovi u inozemnoj valuti

25. Novčani tijekovi koji proizlaze iz transakcija u inozemnoj valuti trebaju se evidentirati u izvještajnoj valuti poduzeća primjenjujući na iznos u inozemnoj valuti tečaj koji vrijedi između izvještajne valute i inozemne valute na datum novčanog tijeka.

26. Novčani tijekovi inozemne podružnice trebaju se prevesti po tečajevima koji vrijede između izvještajne valute i inozemne valute po datumima novčanih tijekova.

27. Novčani tijekovi iskazani u inozemnoj valuti izvješćuju se na način koji je u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom MRS 21, Računovodstvo učinaka promjena tečajeva stranih valuta. On dozvoljava korištenje tečaja koji je približan stvarnom tečaju. Primjerice, prosječni ponderirani tečaj može se koristiti za evidentiranje transakcija inozemne valute ili prevodenje novčanih tijekova podružnice. Međutim, MRS 21 ne dozvoljava korištenje tečaja na datum bilance kod prevodenja novčanih tijekova inozemne podružnice.

28. Nerealizirani dobici i gubici proizašli iz promjena tečajeva inozemne valute nisu novčani tijekovi. Međutim, učinak promjena tečajeva na novac i novčane ekvivalente koji se drže ili se duguju u inozemnoj valuti, izvješćuju se u izvještaju o novčanom tijeku da bi se povezao novac i novčani ekvivalenti na početku i na kraju razdoblja. Ovaj se iznos prezentira odvojeno odnovčanog tijeka od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti i obuhvaća tečajne razlike, ako postoje, onih novčanih tijekova koji su bili izvješćeni na kraju razdoblja.

Izvanredne stavke

29. Novčani tijekovi u svezi izvanrednih stavaka trebaju se prikladno razvrstati kako su proizašli od poslovnih, ulagateljskih ili financijskih aktivnosti, te ih odvojeno objaviti.

30. Novčani tijekovi u svezi izvanrednih stavaka objavljuju se odvojeno u izvještaju o novčanom tijeku kako proizlaze od poslovnih, ulagateljskih ili financijskih aktivnosti, da omoguće korisnicima razumijeti njihovu prirodu i učinak na sadašnje i buduće novčane tijekove poduzeća. Ova objavljivanja se dodaju odvojenim objavljivanjima prirode i iznosa izvanrednih stavaka što zahtijeva Međunarodni računovodstveni standard MRS 8, Izvanredne stavke, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika.

Kamate i dividende

31. Novčani tijekovi otprimljenih i isplaćenih kamata i dividendi trebaju se svaki odvojeno objaviti. Kamate i dividende trebaju se razvrstati na dosljedan način od razdoblja do razdobIja Milo da proizlaze od poslovnih, ulagateljskih ili financijskih aktivnosti.

32. Ukupan iznos kamata isplaćen tijekom razdoblja objavIjuje se u izvještaju o novčanom tijeku bilo da je priznat kao rashod u izvještaju o dobiti ili je kapitaliziran u skladu s dozvoljenim alternativnim postupkom u Međunarodnom računovodstvenom standardu MRS 23, Troškovi posudbe.

33. Plaćene kamate te primljene kamate i dividende obično se razvrstavaju kao poslovni novčani tijekovi financijske institucije. Međutim, ne postoji suglasje za razvrstavanje tih novčanih tijekova za druga poduzeća. Plaćene kamate te primljene kamate i dividende mogu se razvrstati kao poslovni novčani tijekovi, budući da ulaze u neto proflt ili gubitak. Alternativno, plaćene kamate te primljene kamate i dividende mogu se razvrstati kao financijski novčani tijekovi odnosno ulagateljski novčani tijekovi, budući da su troškovi dobivanja financijskih resursa ili prihoda od ulaganja.

34. Isplaćene dividende mogu se razvrstati kao financijski novčani tijek budući da su trošak dobivanja financijskih resursa. Alternativno, isplaćene dividende mogu se razvrstati kao element novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti da se pomogne korisnicima u određivanju mogućnosti poduzeća da isplati dividende iz poslovnih novčanih tijekova.

Porezi na dobit

35. Novčani tijekovi koji proizlaze od poreza na dobit trebaju se odvojeno objaviti, te se trebaju razvrstati kao novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti, osim ako se ne mogu posebno identificirati s financijškim i ulagateljskim aktivnostima.

36. Porezi na dobit proizašli na transakcijama koje dovode do novčanih tijekova razvrstavaju se kao poslovne, ulagateljske ili financijske aktivnosti u izvještaju o novčanom tijeku. Dok se porezni rashod može lako identiflcirati s ulagateljskim ili financijskim aktivnostima, odnosni porezni novčani tijekovi su često nepraktični za identificiranje, te mogu proizaći u različitom razdoblju od novčanih tijekova odnosne transakcije. Stoga, plaćeni porezi se obično razvrstavaju kao novčani tijekovi od poslckvnil aktivnosti. Međutim, kada se može praktično identificirati porezni novčani tijek pojedinačne transakcije koja dovodi do novčanih tijekova, oni se razvrstavaju kao ulagateljske ili financijske aktivnosti, a porezni novčani tijek se razvrstava kao priklad na ulagateljska ili financijska aktivnost. Kada se porezni novčani tijekovi raspoređuju na više od jedne skupine aktivnosti, ob javljuje se ukupan iznos plaćenih poreza.

Ulaganja u podružnice, pridružene kompanije i zajedničke pothvate

37. Kada računovodstvo ulaganja u pridružene kompaniji ili podružnice u obračunu koristi metodu udjela ili metodu troška, ulagatelj ograničava svoje izvješćivanje u izvještaju o novčanom tijeku na novčane tijekove izmedu njega samoga i primatelja ulaganja, primjerice, na dividende i predujmove.

38. Poduzeće koje izvješćuje svoje udjele u zajednički kontroliranom subjektu (vidjeti Međunarodni računovodstveni stai dard MRS 31, Financijsko izvješćivanje o udjelima u zajedničkim pothvatima) koristeći odgovarajuću konsolidaciju, uključuje u svoj konsolidirani izvještaj o novčanom tijeku svoj odgovarajući udjel novčanih tijekova zajednički kontroliranoga subjekta. Poduzeće koje izvješćuje takav udjel koristeći metodu udjela uključuje u svoje izvještaj o novčanom tijeku te novčane tijekove u pogledu svojih ulaganja u zajednički kontrolirani subjekt, raspodjele i druge isplate ili primitke izmedu njega i zajednički kontroliranog subjekta.

Stjecanja i otuđivanja podružnica i drugih poslovnih jedinica

39. Zbrojni novčanl tijekovi koji proizlaze iz stjecanja i c otuđenja podružnica ili drugih poslovnih jedinica trebaju se prezentirati odvojeno i razvrstati kao ulagateljske aktivnosti.

40. U vezi zbrojnih iznosa stjecanja i otuđenja podružnica i drugih poslovnih jedinica, poduzeće treba objaviti tijekom razdoblja svaku od sljedećih podtočki:

    a) ukupna naknada za kupnju,ili otuđenje;

    b) udjel naknade za kupnju ili otuđenje koji tereti novac i novčane ekvivalente;

    c) iznos novca i novčanih ekivalenata stečene ili otuđene podružnice ili druge poslovne jedinice;

    d) iznos sredstava i obveza, osim novca i novčanih ekviva nata stečene ili otuđene podružnice ili druge poslovne jedini u ukupnosti za svaku glavnu kategoriju.

41. Odvojeno prezentiranje učinaka novčanog tijeka stjecanja i otuđenja podružnica i drugih poslovnih jedinica na pojedinačnim stavkama, zajedno s odvojenim objavljivanjem iznosa stečenih ili otuđenih sredstava i obveza pomaže da se razlikuju ti novčani tijekovi od novčanih tijekova proizašlih od drugih poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti. Učinci novčanog tijeka od otuđenja se ne umanjuju od onih od stjecanja.

42. Zbrojni iznos plaćenog ili primljenog novca kao naknada za kupnju ili prodaju, izvješćuje se u izvještaju o novčanom tijeku bez stečenog ili otuđenog novca ili novčanih ekvivalena

Nenovčane transakcije

43. Ulagateljske i financijske transakcije koje ne zahtijevaju upotrebu novca ili novčanih ekvivalenata trebaju se isključiti iz izvještaja o novčanom tijeku. Takve.se transakcije trebaju obaviti na drugom mjestu financijskih izvještaja na način koji pruža sve relevantne informacije o tim ulagateljskim i financijskim aktivnostima.

44. Mnoge ulagateljske i financijske aktivnosti nemaju izravan utjecaj na tekuće novčane tijekove, premda utječu na strukturu kapitala i sredstava poduzeća. Isključivanje nenovčanih transakcija iz izvještaja o novčanom tijeku u skladu je s ciljem izvještaja o novčanom tijeku, jer te stavke ne obuhvaćaju novčane tijekove tekućeg razdoblja. Primjeri nenovčanih transakcija jesu:

    a) stjecanje sredstava bilo da se izravno preuzimaju odnosne obveze bilo financijskim najmom;

    b) stjecanje poduzeća pomoću emisije glavnice; i

    c) konverzija duga u glavnicu.

Dijelovi novca i novčanih ekvivalenata

45. Poduzeće treba objaviti sastavne dijelove novca i novčanih ekvivalenata i prezentirati usklađene iznose u svojem izvještaju o novčanom tijeku s ekvivalentnim stavkama koje su izvješćene u bilanci.

46. U pogledu različite prakse upravljanja novcem i različitih bankovnih aranžmana diljem svijeta, a da bi udovoljilo Međunarodnom računovodstvenom standardu MRS 1, Objavljivanje računovodstvenih politika, poduzeće objavljuje politiku koju je usvojifo za određivanje sastava novca i novčanih ekvivalenata.

47. Učinak bilo koje promjene politike za određivanje sastava novca i novčanih ekvivalenata, primjerice, promjena razvrstavanja financijskih instrumenata koji su prije naknađeni, trebaju biti dio portfelja ulaganja poduzeća, te se izvješćuje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom MRS 8, Izvanredne stavke, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika.

Druga objavljivanja

48. Poduzeće treba objaviti, zajedno s komentarom managementa, značajne iznose salda novca i novčanih ekvivalenata što drži poduzeće, koji nisu raspoloživi da ih koristi grupa.

49. Postoje različite okolnosti u kojima salda novca i novčanih ekvivalenata što ih drži poduzeće nisu raspoloživa da ih koristi grupa. Primjeri uključivanja salda novca i novčanih ekvivalenata što ih drži podružnica, koja posluje u zemlji gdje postoje kontrole razmjene ili druga zakonska ograničenja, primjenjuju se kada salda nisu raspoloživa za opću upotrebu matice ili drugih podružnica.

50. Dodatna informacija može biti relevantna korisnicima u razumijevanju fnancijskog položaja i likvidnosti poduzeća. Objavljivanje ove informacije se potiče, zajedno s komentarom managementa, te može sadržavati:

    a) iznos nepovučenih odobrenih posudbi, koji mogu biti raspoloživi za buduće poslovne aktivnosti i da se podmire kapitalne obveze, prikazujući bilo koja ograničenja za korištenje tih posudbi;

    b) zbrojne iznose novčanih tijekova iz svake od poslovnih i ulagateljskih aktivnosti koji se odnose na udjele u zajedničkim pothvatima, a koji su izvješteni koristeći razmjernu konsolidaciju;

    c) zbrojni iznos novčanih tijekova koji predstavljaju povećanje poslovne sposobnosti, odvojeno od onih novčanih tijekova koji se zahtjevaju za održavanje poslovne sposobnosti; i

    d) iznos novčanih tijekova koji proizlaze od poslovnih, ulagateljskih i financijskih aktivnosti svake djelatnosti - grane koja se izvješćuje i svakog zemljopisnog segmenta izvješćivanja (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard MRS 14, Izvještavanje financijske informacije po segmentu).

51. Odvojeno objavljivanje novčanih tijekova koji predstavljaju povećanja poslovne sposobnosti i novčanih tijekova koji se zahtjevaju za održavanje poslovne sposobnosti je korisno, jer omogućuje korisnicima da utvrde je li poduzeće odgovarajuće ulagalo u održavanje svoje poslovne sposobnosti. Poduzeće koje ne ulaže odgovarajuće za održavanje svoje poslovne sposobnosti, može prejudicirati buduću profitabilnost radi tekuće likvidnosti i raspodjele vlasnicima.

52. Objavljivanje segmentalnih novčanih tijekova omogućuje korisnicima da dobiju razumljiviji međuodnos izmedu novčanih tijekova poslovanja kao cjeline i njegovih sastavnih dijelova, te raspoloživost i različitost segmentalnih novčanih tijekova.

Datum stupanja na snagu

53. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja od 1. siječnja 1994. ili poslije toga.

Dodatak 1

Izvještaj o novčanom tijeku poduzeća, osim financijske

institucije

Ovaj dodatak samo objašnjava i nije oblik standarda. Svrha je dodatka da objasni primjenu standarda i da pomogne u razjašnjenju njegova značenja.

1. Ovi primjeri prikazuju samo iznose tekućeg razdoblja. Podudarni iznosi prethodnog razdoblja se zahtijevaju da bi se prezentirali u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom MRS 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima.

2. Informacija iz izvještaja o dobiti i bilance se pruža da se prikaže kako su dobiveni izvještaji o novčanim tijekovima prema direktnoj i indirektnoj metodi. Niti izvještaj o dobiti niti bilanca se ne prezentiraju u skladu sa zahtjevima za objavljivanje i prezentiranje Međunarodnih računovodstvenih standarda.

3. Sljedeća dodatna informacija također je relevantna za sastavljanje izvještaja o novčanim tijekovima:

- sve dionice podružnice su nabavljene za 590. Fer vrijednosti nabavljenih sredstava i obveza uzeti su kako slijedi:

    zalihe 100

    računi potraživanja 100

    novac 40

    nekretnina, postrojenje i oprema 650

    obveze iz poslovanja 100

    dugoročni dug 200

- 250 je bilo povećanje od emitiranog dioničkog kapitala i daljnjih 250 je povećanje od dugoročnih posudbi.

- rashod za kamate je bio 400 od čega je 170 bilo plaćeno tijekom razdoblja. 100 se odnosi na - - rashod za kamate prethodnog razdoblja, koje su također plaćene tijekom ovog razdoblja.

- isplaćene dividende jesu 1,200.

- obveza za porez na početku razdoblja bila je 1000 odnosno na kraju razdoblja 400. Tijekom razdoblja daljnjih 200 je bilo predviđeno za porez. Zadržani porez na primljene dividende procjenjuje se na 100. tijekom razdoblja grupa je nabavila nekretnine, postrojenja i opreme u ukupnom iznosu 1,250, od čega je 900 nabavljeno pomoću financijskih najmova. Novčane isplate od 350 su izvršene za kupnju nekretnina, postrojenja i opreme.

- postrojenje s izvornom vrijednošću od 80 i akumuliranom amortizacijom (ispravkom vrijednosti) 60, je prodano za 20.

- računi potraživanja na kraju 19-2 sadrže 100 na ime potraživanja od kamata.

Konsolidirani izvještaj o dobiti razdoblja koje završava 19-2.

    Prihodi od prodaje 30650

    Troškovi prodaje (26,000)

    Bruto profit 4650

    Amortizacija (450)

    Administrativni rashodi i rashodi prodaje (910)

    Rashodi za kamate (400)

    Prihod od ulaganja 500

    Negativna tečajna razlika (40)

    Neto profit prije oporezivanja i izvanredne stavke 3,350

    lzvanredna stavka - utržak od osiguranja za podmireni izvanredni događaj 180

    Neto profit poslije izvanredne stavke 3,530

    Porezi na dobit 300

    Neto profit 3,230

Konsolidirana bilanca na kraju 19-2.

Sredstva 19-2 19-1

    Novac i novčani ekvivalenti 1410 160

    Računi potraživanja 11,900 1,200

    Zalihe 11,000 1,950

    Ulaganja u portfelj 12,500 2,500

    Nekretnina,postrojenja i oprema po trošku (nabave) 3,730 1,910

    lspravak vrijednosti (1,450) (1,060)

    Nekretnina,postrojenja i oprema - sadašnja vrijednost 2,280 850

    Ukupna sredstva (imovina) 18,090 6,660

Obveze

    Obveze iz poslovanja (dobavljači) 1250 1,890

    Obveze po osnovi kamata 1230 100

    Obveze za poreze na dobit 1400 1,000

    Dugoročni dug 12,300 1,040

    Ukupne obveze 13,180 4,030

Dioničarska glavnica

    Dioničarski kapital 11,500 1,250

    Zadržane zarade 13,410 1,380

    Ukupna dioničarska glavnica 14,910 2,630

    Ukupne obveze i dioničarska glavnica 18,090 6,660

Izvještaj o novčanom tijeku - direktna metoda

(točka 18a.)

                            19-2.

Novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti

    Novčani primici od kupaca 30,150

    Novac isplaćen dobavljačima i zaposlenima (27,600)

    Novac ostvaren poslovanjem 2,550

    Plaćene kamate (270)

    Plaćeni porezi na dobit (900)

    Novčani tijek prije izvanredne stavke 1,380

    Utršci od podmirenog izvanrednog događaja 180

    Neto novac od poslovnih aktivnosti 1,560

Novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti

    Stjecanje podružnice X, bez stečenog novca (bilješka A) (550)

    Kupnja nekretnine, postrojenja i opreme (bilješka B) (350)

    Utršci od prodaje opreme 20

    Primljene kamate 200

    Primljene dividende 200

    Neto novac korišten u ulagateljskim aktivnostima (480)

Novčani tijekovi od financijskih aktivnosti

    Utršci od emitiranja dioničkog kapitala 250

    Utršci od dugoročnih posudbi 250

    Isplata obveza za financijski najam (90)

    Isplaćene dividende*: ' (1,200)

    Neto novac korišten u financijskim aktivnostima (790)

    Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata 290

    Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja (bilješka C) 120

    Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja (bilješka C) 410

Izvještaj o novčanom tijeku - indirektna metode

(točka 18b.)

19-2

Novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti

    Neto profit prije oporezivanja i izvanredne stavke 3,350

Usklađivanja za:

    Amortizaciju 450

    Negativnu tečajnu razliku 40

    Prihod od ulaganja (500)

    Rashod za kamate 400

    Profit od poslovanja prije promjena radnog kapitala 3,740

    Povećanje poslovnih i drugih potraživanja (500)

    Smanjenje zaliha 1,050

    Smanjenje obveza iz poslovanja (dobavljači) (1,740)

    Novac ostvaren poslovanjem 2,550

    Plaćene kamate (270)

    Plaćeni porezi na dobit (900)

    Novčani tijek prije izvanredne stavke 1,380

    Utršci od podmirenog izvanrednog događaja 180

    Neto novac od poslovnih aktivnosti 1,560

Novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti

    Stjecanje podružnice X,bez stečenog novca (bilješka A) (550)

    Kupnja nekretnine,postrojenja i opreme (bilješka B) (350)

    Utršci od prodaje opreme 20

    Primljene kamate 200

    Primljene dividende 200

    Neto novac korišten u ulagateljskim aktivnostima (480)

Novčani tijekovi od financijskih aktivnosti

    Utršci od emitiranja dioničkog kapitala 250

    Utršci od dugoročnih posudbi 250

    Isplata obveza za financijski najam (90)

    Isplaćene dividende* (1,200)

    Neto novac korišten u financijskim aktivnostima (790)

    Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata 290

    Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja (bilješka C) 120

    Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja (bilješka C) 410

____________

* Ovo bi se također moglo prikazati kao poslovni novčani tijek.

Bilješke uz izvještaj o novčanom tijeku (direktna i indirektna metoda)

A. Stjecanje podružnice

Tijekom razdoblja grupa je stekla podružnicu X. Fer vrijednost stečenih sredstava i obveza uzeti su kako slijedi:

    Novac 40

    Zalihe 100

    Računi potraživanja , 100

    Nekretnina, postrojenja i oprema 650

    Obveze iz poslovanja (dobavljači) (100)

    Dugoročni dug (200)

    Ukupna cijena nabavke 590

    Minus: novac od X (40)

    Novčani tijek kod stjecanja bez stečenog novca 550

B. Nekretntna, postrojenje i oprema

Tijekom razdoblja grupa je nabavila nekretnine, postrojenja i opremu u ukupnom trošku (nabave) 1,250, od čega je 900 nabavljeno pomoću financijskih najmova. Novčane isplate od 350 su izvršene za kupnju nekretnine, postrojenja i opreme.

C. Novac i novčani ekvivalenti

Novac i novčani ekvivalenti čine novac u blagajni i salda kod banaka, te ulaganja u novčane tržišne instrumente. Novac i novčani ekvivalenti uključeni u izvještaj o novčanom tijeku obuhvaćaju sljedeće bilančne iznose:

                      19-2 19-1

    Novac u blagajni i salda kod banaka 40 25

    Kraktoročna ulaganja 370 35

    Novac i novčani ekvivalenti prethodno evidentirani 410 160

    Učinak promjena tečajeva - (40)

    Novac i novčani ekvivalenti kao prepravljeni 410 120

Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja uključuju depozite kod banaka od 100 koje drži podružnica, koji nisu prenosivi holding kompaniji zbog ograničenja valutne razmjene.

Grupa ima nepovučenih posudbi 2,000, od kojih se 700 može koristiti samo za buduću ekspanziju.

D. Segmentna informacija

                  Segment Segment Ukupno

                  A B

Novčani tijekovi od:

Poslovnih aktivnosti 1,700 (140) 1,560

Ulagateljskih aktivnosti (640) 160 (480)

Financijskih aktivnosti (570) (220) (190)

490 (220) 290

Alternativna prezentacija (indirektna metoda)

Kao alternativa, izvještaj o novčanom tijeku prema indirektnoj metodi, neki puta prezentira profit od poslovanja prije promjena radnog kapitala, kako slijedi:

    Prihodi, isključujući prihode od ulaganja 30.650

    Poslovni rashodi, isključujući amortizaciju (26.910)

    Profit od poslovanja prije promjena radnog kapitala 3,740

Dodatak 2

Izvještaj o novčanom tijeku financijske institucije

Ovaj dodatak samo objašnjava i nije oblik standarda. Svrha je dodatka da objasni primjenu standarda, te da pomogne u razjašnjenju njegova značenja.

1. Ovaj primjer prikazuje iznose samo tekućeg razdoblja. Podudarni iznosi prethodnog razdoblja se zahtijevaju da bi se prezentirali u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom MRS 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima.

2. Ovaj se primjer prezentira promjenom direktne metode.

Novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti 19-2

    Primljene kamate i provizije. 28,447

    Isplaćene kamate (23,463)

    Nadoknade od prije otpisanih zajmova 231

    Novčane isplate zaposlenima i dobavljačima (997)

    Profit od poslovanja prije promjena poslovnih sredstava 4,224

    (Povećanje) smanjenje poslovnih sredstava:

    Kratkotrajna sredstva (65)

    Depoziti koji se drže prema propisu ili za svrhe monetarne kontrole 234

    Sredstva predujmljena komitentima (288)

    Neto povećanje potraživanja po osnovu kreditnih kartica (360)

    Drugi kratkoročni prenosivi vrijednosni papiri (120)

    Povećanje (smanjenje) poslovnih obveza:

    Depoziti komitenata 600

    Prenosivi certifikati depozita (200)

    Neto novac od poslovnih aktivnosti prije poreza na dobit 3,440

    Plaćeni porezi na dobit (100)

    Neto novac od poslovnih aktivnosti 3,340

Novčani tijekovi od ulagateljskih aktivnosti

    Otuđenje podružnice Y 50

    Primljene dividende 200

    Primljene kamate 300

    Utršci od prodaje neposlovnih vrijednosnih papira 1,200

    Kupnja neposlovnih vrijednosnih papira (600)

    Kupnja nekretnine,postrojenja i opreme (500)

    Neto novac od ulagateljskih aktivnosti 650

Novčani tijekori od financijskih aktivnosti

    Emisija zajmovnog kapitala 1,000

    Emisija povlaštenih dionica podružnice 800

    Otplata dugoročnih posudbi (200)

    Neto povećanje drugih posudbi (1,000)

    Isplaćene dividende (400)

    Neto novac od financijskih aktivnosti 200

    Učinci promjena tečajeva na novac i novčane ekvivalente 600

    Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata 4.790

    Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 4,050

    Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja 8.840

zatvori
Međunarodni računovodstveni standardi –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !