Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Pravilnik o javnim telekomunikacijama u nepokretnoj mreži – (“Narodne novine”, br. XX/95; XX/01 - Pravilnik o numeriranju i adresiranju u javnim telekomunikacijama i plaćanju naknade)
označi tražene riječi printaj stranicu
58 09.08.1995 Pravilnik o javnim telekomunikacijama u nepokretnoj mreži

MINISTARSTVO POMORSTVA PROMETA I VEZA

Na temelju danka 15. stavka (4) Zakona o telekomunikacijamaL35484 ("Narodne novine", broj 53/94) ministar pomorstva, prometa i veza, donosi

PRAVILNIK

O JAVNIM TELEKOMUNIKACIJAMA U NEPOKRETNOJ MREŽI

I. OPĆE ODREDBE

Sadržaj pravilnika

Članak 1.

Ovim se pravilnikom utvrđuju načela i tehnički uvjeti za ustrojstvo, izgradnju, održavanje i uporabu javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži, kojima se obavljaju telekomunikacijske usluge u mjesnom, međumjesnom i međunarodnom telekomunikacijskom prometu.

Osnovni pojmovi i kratice

Članak 2.

Popis i objašnjenje osnovnih pojmova i kratica koji se upotrebljavaju u ovom pravilniku dan je u dodatku ovog pravilnik i čini njegov sastavni dio.

Sustavi javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži

Članak 3.

Sustavi javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži su:

  1. Telefonska mreža,
  2. Telegrafska mreža,

3. Mreže za prijenos podataka.

II. ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 4.

Sustavi javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži služe za razmjenu različitih oblika informacija (govor, slika, podaci) između korisnika tih sustava, kao i s korisnicima sustava javnih telekomunikacija u pokretnoj mreži. Ovi sustavi moraju biti tako ustrojeni i građeni da se osigura njihovo tehničko i tehnološko jedinstvo na cjelokupnom ozemlju Republike Hrvatske.

Članak 5.

(1) Odredbama ovog pravilnika osigurava se:

putem različitih sustava javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži dostup svim korisnicima do željenih telekomunikacijskih usluga pod jednakim uvjetima, uz zadovoljavanje odgovarajućih uvjeta kakvoće,

- primjena optimalnih tehničko-gospodarstvenih rješenja i suvremenih tehnoloških postignuća u ustrojavanju, planiranju i izgradnji ovih sustava javnih telekomunikacija.

(2) Odredbe ovog pravilnika temelj su za izradu planova razvoja i tehničko-tehnoloških propisa za pojedine sustave javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži.

Osnove ustroja

Članak 6.

(1) Načelni ustroj sustavajavnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži obuhvaća slijedeće četiri funkcijske ravnine:

fkzička ravnina,

logička ravnina,

ravnina službi,

ravnina mreže za upravljanje (TMN).

(2) U tehničkom pogledu, ustroj mreža javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži je hijerarhijski i obuhvaća slijedeće tri hijerarhijske razine:

pristupna razina,

tranzitna razina,

međunarodna razina.

Tehnički sustavi

Članak 7.

(1) Sustavi javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži sastoje se od slijedećih tehničkih sustava:

sustavi komutacija,

sustavi prijenosa i prijenosnih medija.

(2) Sustavi komutacije formiraju komutacijske čvorove koji obavljaju slijedeće osnovne funkcije:

funkcije pristupnog čvora,

funkcije tranzitnog čvora,

funkcije međunarodnog čvora.

Navedene funkcije mogu se ostvariti u različitim vrstama telekomunikacijske opreme.

(3) Sustavi prijenosa i prijenosnih medija međusobno povezuju telekomunikacijsku opremu koja obavlja funkcije pristupnih, tranzitnih i međunarodnih komutacijskih čvorova.

Prometna područja

Članak 8.

(1) Mreže sustava javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži podijeljene su na prometna područja primjenom slijedećih načela:

raspodjela i slijevanje prometa,

gospodarstveni uvjeti,

administrativno-političko ustrojstvo Države,

zemljopisno-demografska obilježja Države.

(2) Primjenom načela navedenih u stavku 1. ovog članka, mreže sustava javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži podijeljene su na slijedeća prometna područja:

pristupno područje,

županijsko područje,

područje cijele Države.

(3) Na području Hrvatske unutar mreža pojedinih sustava javnih telekomunikacija može biti ustrojeno jedno ili više područja međunarodnih komutacija.

Vrste prometa

Članak 9.

Mrežama sustava javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži obavljaju se slijedeće vrste telekomunikacijskog prometa:

mjesni promet,

tranzitni promet (županijski ili međužupanijski),

međunarodni promet (terminalni ili tranzitni).

Mreža za upravljanje telekomunikacijskima - TMN

Članak 10.

Funkcije upravljanja telekomunikacijskom mrežom treba realizirati u okviru ustrojstva mreže za upravljanje telekomunikacijama (TMN), sukladno s hijerarhijskim ustrojem mreže javnih telekomunikacija.

III. TELEFONSKA MREŽA

Članak 11.

(1) Načela i osnovni tehnički uvjeti za ustrojstvo, izgradnju, održavanje i uporabu sustava javne telefonske mreže određuju slijedeće:

načela i ciljeve izgradnje i proširenja telefonske mreže,

podjelu telefonske mreže na prometna područja,

tehnološko ustrojstvo telefonske mreže,

načela numeriranja u telefonskoj mreži,

tehnička i tehnološka načela i mjerila za osiguranje kakvoće u izgradnji i održavanju telefonske mreže.

(2) Navedena načela osnova su za izradu tehniških uvjeta za pojedine sustave i uređaje koji se upotrebljavaju u javnoj telefonskoj mreži. Karakteristike pojedinih sustava i uređaja koje nisu obuhvaćene ovim pravilnikom trebaju odgovarati važećim preporukama ITU-T-a ili drugih međunarodnih normizacijskih organizacija.

Ustroj telefonske mreže

Članak 12.

(1) Telefonska mreža podijeljena je na slijedeća prometna područja:

pristupna područja,

županijska područja,

područje cijele Države,

područja međunarodnih centrala u Hrvatskoj.

(2) Sukladno podjeli iz stavka 1., telefonska mreža dijeli se na:

pristupnu mrežu,

županijsku mrežu,

magistralnu mrežu, i

međunarodnu mrežu

(3) Telefonska mreža ustrojena je u tri hijerarhijske razine i to (od najniže prema najvišoj):

pristupna razina

tranzitna razina

međunarodna razina

(4) Pristupni komutacijski čvor naziva se pristupna centrala, koja može biti mjesna (LC) ili područna (PC), s udaljenim pretplatničkim stupnjevima (UPS) ili bez njih.

(5) Tranzitni komutacijski čvor naziva se tranzitna centrala (TC) i/ili tandem-tranzitna centrala (TTC).

(6) Međunarodni komntacijski čvor naziva se međunarodna centrala (MC,1. ili 11. ranga).

(7) Nazivlje ustrojstva telefonske mreže dano je na slici 1.

Članak 13.

(1) Prometna područja u telefonskoj mreži ustrojena su na slijedeći način:

I. Pristupno područje, u pravilu, teritorijalno obuhvaća jednu ili više općina u administrativno-političkoj podjeli. Pristupno područje obuhvaća pristupnu centralu s njenom pristupnom mrežom i pripadne udaljene pretplatničke stupnjeve s njihovim pristupnim mrežama.

2. Županijsko područje podijeljeno je na manja prometna područja - pristupna područja. Županijsko područje obuhvaća korisničke uređaje i aparate, telefonske centrale (pristupne i tranzitne) i sustave prijenosa za povezivanje korisnika na centrale i centrala međusobno, na svom području.

3. Područje Države je podijeljeno na manja prometna područja - županijska područja. Na tom području se ostvaruju međusobne sveze svih županijskih područja, kao i njihovo povezivanje s međunarodnom telefonskom mrežom. Državno područje obuhvaća resurse telefonske mreže svih županijskih područja, te međunarodne centrale i sustave prijenosa za njihovo povezivanje međusobno i s tranzitijim centralama, te s međunarodnim centralama u drugim zemljama.

4. Područje međunarodne centrale, kao dio telefonske mreže u Hrvatskoj, obuhvaća više županijskih područja pokrivenih sa zajedničkim parom međunarodnih centrala preko kojih se obavlja sav međunarodni promet korisnika sa županijskih područja iz područja te međunarodne centrale.

(2) Telefonska mreža podijeljena je na 20 županijskih područja i 4 područja međunarodnih centrala.

Članak 14.

(1) Pristupna mreža obuhvaća područje mjesnog telefonskog prometa i sastoji se od korisničkih uređaja i aparata, sastava prijenosa i jedne iIi više pristupnih centrala. U pristupnoj mreži korisnički terminal je korisničkim vodom spojen na pristupnu centralu. Pristupna mreža može biti centralizirana i decentralizirana.

(2) U pristupnoj mreži mogu postojati slijedeći vodovi:

korisnički - izmedu pristupnih centrala i telefonskih

aparata ili korisničkih terminalnih uređaja,

spojni - izmedu UPS i matičnih LC (PC).

(3) Centralizirana pristupna mreža je mreža sa samo jednom pristupnom centralom, koja se naziva mjesna centrala. Obuhvaća korisničke uređaje i aparate, korisničke vodove, mjesnu centralu s njenim UPS-om, te spojne vodove kojima se UPS-ovi povezuju s matičnom mjesnom centralom. Mjesna centrala u centraliziranoj mjesnoj mreži je spojnim vodovima povezana s tranzitnim centralama u svojoj županiji.

(4) Decentralizirana pristupna mreža je mreža s dvije ili više pristupnih centrala, koje se nazivaju područne centrale. Sastoji se od korisničkih uređaja i aparata, korisničkih vodova i spojnih vodova područnih centrala s njihovim UPS-om.

(5) U mjestima s decentraliziranom pristupnom mrežom mora postojati tranzitna centrala, koja se tada naziva tandem-tranzitna centrala.

(6) Povezivanje centrala u decentraliziranim pristupnim mrežama vrši se na slijedeći način:

područne centrale priključuju se na obadvije tranzitne centrale svog županijskog područja (ili tandem-tranzitne centrale) za polazni i dolazni županijski, međužupanijski i međunarodni promet, uz primjenu načela raspodjele prometa,

ako u pristupnoj mreži postoje dva ili više parova TTC, tada se PC priključuju na obje TTC jednog para za polazni promet, a na sve TTC iz svih parova za dolazni promet.

TTC se povezuju međusobno unutar para izravnim vodovima, a između parova povezuju se međusobno neparne centra e s neparnima i parne s parnima,

Čanak 15.

(1) Županijska mreža obuhvaća područje onog dijela tranzitnog prometa koji se odvija samo unutar pojedine županije županijskog prometa. Sastoji se od tranzitne centrale i pripadnih spojnih sustava prijenosa koji međusobno, putem tranzitne centrale, povezuju sve pristupne centrale unutar županije.

(2) Ustrojstvo mreže u županijskom području je hijerarhijsko. U županijskom području postoji par tranzitnih centrala koje predstavljaju njegovo primarno i sekundardno središte i dvije ili više pristupnih centrala s udaljenim pretplatničkim stupnjevima ili bez njih. Svaka pristupna centrala povezuje se s obje tranzitne centrale, koje su također međusobno povezane izravnim snopom vodova.

(3) U županijskoj mreži postoje spojni vodovi izmedu svih pristupnih (LC i PC) i tranzitnih centrala u županiji. Pristupne centrale u županijskoj mreži međusobno se ne povezuju izravno.

Članak 16.

(1) Magistralna mreža je dio mreže po kojoj se obavlja samo međužupanijski ili/i međunarodni promet.

(2) Magistralna mreža obuhvača tranzitne centrale i tandem

- tranzitne centrale te magistralne vodove koji ih povezuju međusobno, kao i s medunarodnim centralama u Hrvatskoj.

(3) U magistralnoj mreži postoje vodovi između:

tranzitnih (i/ili tandem-tranzitnih) centrala u svakoj županiji,

tranzitnih (i/ili tandem-tranzitnih) centrala različitih županija,

tranzitnih (i/ili tandem-tranzitnih) i međunarodnih centrala

Članak 17.

(1) Međunarodna mreža je dio mreže u Hrvatskoj koja služi samo za obavljanje međunarodnog prometa.

(2) Međunarodnu mrežu čine međunarodne centrale u Hrvatskoj i međunarodni vodovi:

za povezivanje međunarodnih centrala u Hrvatskoj s međunarodnim centralama u drugim zemljama,

za međusobno povezivanje međunarodnih centrala u Hrvatskoj.

(3) U međunarodnoj mreži u Hrvatskoj postoje četiri para međunarodnih centrala, razvrstanih u dvije kategorije:

par međunarodnih centrala I kategorije smješten je u Zagrebu,

tri para međunarodnih centrala II kategorije, smještenih u Osijeku, Rijeci i Splitu.

Komutacijski čvorovi i njihova uloga u mreži

Članak 18.

(1) Pristupna centrala je centrala na koju su izravno ili posredovanjem udaljenih pretplatničkih stupnjeva priključeni korisnici i nalazi se u okviru pristupne mreže (centralizirane ili decentralizirane). Spojnim vodovima povezuje se s obje tranzitne centrale u svojoj županiji.

(2) Zadatak pristupne centrale je da komutira cijeli polazni i dolazni promet svojih korisnika.

(3) Pristupna centrala u centraliziranoj pristupnoj mreži naziva se mjesna centrala (LC), a može biti izvedena bez ili s udaljenim pretplatničkim stupnjevima koji se s matičnom mjesnom centralom povezuju spojnim vodovima. Mjesna centrala povezuje se spojnim vodovima s tranzitnim centralama u svojoj županiji.

(4) Pristupna centrala u decentraliziranoj pristupnoj mreži naziva se područna centrala (PC). Na područnu centralu su priključeni korisnici određenog dijela jednog mjesta (izravno ili posredovanjem udaljenih pretplatničkih stupnjeva).

(5) Područna centrala povezuje se spojnim vodovima s:

tandem-tranzitnom centralom (jednom ili više njih) u svom mjestu,

tranzitnom centralom u istom ili drugom mjestu u županiji,

pripadnim udaljenim pretplatničkim stupnjevima.

Područna centrala komutira međusobni promet svojih korisnika, kao i polazni i dolazni županijski, međužupanijski i međunarodni promet svojih korisnika i korisnika vezanih na njene UPS.

(6) Udaljeni pretplatnički stupanj (UPS) je razmješten dio pretplatničkog stupnja pristupne centrale, koji se s matičnom pristupnom centralom povezuje spojnim vodovima. Upotrebljava se radi ekonomičnije izgradnje pristupnih mreža. UPS u pravilu predstavlja središte vlastite pristupne mreže (pristupna mreža UPS-a). Zadatak udaljenog pretplatničkog stupnja je da skupi ukupni polazni i dolazni promet svojih korisnika kojeg komutira matična pristupna centrala. UPS, ako je opremljen odgovarajućom opremom, može prospajati i međusobni promet svojih korisnika.

Članak 19.

(1) Tranzitna centrala je centrala na koju se priključuju:

spojni vodovi za povezivanje sa svim pristupnim centralama u županiji u kojoj se nalazi, za realizaciju županijskog prometa ;

magistralni vodovi za povezivanje s drugom tranzitnom centralom u istoj županiji, za realizaciju međužupanijskog i županijskog prometa;

magistralni vodovi za povezivanje s tranzitnim centralama u drugim županijama, za realizaciju međužupanijskog prometa;

magistralni vodovi za povezivanje s međunarodnim centralama, za realizaeiju međunarodnog prometa.

(2) Na svakom županijskom području tranzitne centrale rade u paru radi sigurnosti i pouzdanosti, a nazivamo ih TC I i TC II. Obje mogu biti smještene u središnjem mjestu županije ili u dva različita mjesta, od kojih je jedno obvezno županijsko središte. U oba slučaja povezuju se međusobno izravnim snopom magistralnih vodova.

(3) Tranzitne centrale iz jedne županije u pravilu su povezane izravnim vodovima sa svim ostalim parovima tranzitnih centrala u ostalim županijama.

(4) Na tranzitne se centrale u pravilu ne prikljućuju pretplatnici, osim iznimno.

(5) Zadatak tranzitnih centrala je da komutiraju sveze:

polaznog i dolaznog županijskog prometa izmedu korisnika pristupnih centrala svoje županije,

polaznog i dolaznog međužupanijskog prometa između korisnika pristupnih centrala svoje županije i drugih županija,

polaznog i dolaznog međunarodnog prometa korisnikd pristupnih centrala svoje županije.

Zadatak tranzitnih centrala je i da posreduju međužupanijski promet izmedu županijskih područja čije tranzitne centrale nisu povezane izravnim vodovima.

(6) Tandem-tranzitne centrale (lTC) su centrale koje se uvode u decentralizirane pristupne mreže i služe za međusobno povezivanje područnih centrala iz te mreže i njihovo povezivanje s drugim tranzitnim centralama i s međunarodnim centralama. TTC obavlju istodobno funkciju tandem centrala decentralizirane pristupne mreže i sve funkcije TC županijskog područja na kojem se nalaze.

(7) 1TC uvijek rade u paru radi pouzdanosti i sigurnosti, a u vrlo velikim decentraliziranim pristupnim mrežama mogu biti i dva ili više parova ovakvih centrala.

(8) Uloga TTC je da posreduju promet između PC svoje pristupne mreže, izmedu LC svog županijskog područja, kao i da komutiraju cijeli polazni i dolazni nacionalni i međunarodni promet korisnika iz svog županijskog područja.

Članak 20.

(1) Međunarodna centrala je centrala na koju se priključuju:

međunarodni vodovi za svezu s međunarodnim centralama u drugim zemljama,

međunarodni vodovi za svezu s drugim međunarodnim centralama u Hrvatskoj,

magistralni vodovi za svezu međunarodne centrale s tranzitnim centralama,

magistralni vodovi za svezu međunarodne centrale s tandem-tranzitnim centralama.

Međunarodne centrale mogu obavljati i ulogu tranzitnih centrala onog županijskog područja na kojem se nalaze.

(2) Međunarodne centrale I. ranga imaju mogućnost automatskog komutiranja, i manuelnog i poluautomatskog posredovanja polaznog, dolaznog i tranzitnog međunarodnog prometa. Ove centrale su izravnim vodovima povezane s većinom europskih zemalja, kau i s određenim brojem zemalja na drugim kontinentima, na osnovi dogovora s inozemnim upravama preko tih vodova obavlja se međunarodni promet sa svim zemljama u svijetu s kojima Hrvatska obavlja telefonski promet, s tim što se, sa zemljama s kojima ne postoje izravni vodovi, promet ostvaruje posredovanjem jednog ili više stranih komutacijskih središta, na osnovi sporazuma s odgovarajućim upravama.

(3) Međunarodne centrale I. ranga povezane su izravnim vodovima:

međusobno,

s ostalim međunarodnim centralama u Hrvatskoj,

s tranzitnim centralama i tandem-tranzitnim centralama

na svom području.

(4) Zadatak međunarodnih centrala I. ranga je:

da posreduju cijeli polazni i dolazni automatski, poluautomatski i manuelni promet sa svim zemljama, za korisnike iz županijskih područja koja pripadaju području ovih međunarodnih centrala,

da posreduju polazni i dolazni automatski, poluautomatski i manuelni promet sa zemljama s kojima druge međunarodne centrale u Hrvatskoj nemaju izravne vodove za korisnike iz županijskih područja koja pripadaju podrućjima tih međunarodnih centrala,

da komutiraju tranzitni međunarodni promet, prema sporazumu s pojedinom stranom upravom za koju se taj promet posreduje.

(5) Međunarodne centrale II. ranga posreduju obavljanje međunarodnog prometa korisnika iz županijskih područja s njihovog pripadnog područa. Svaki par ovih međunarodnih centrala povezan je izravnim vodovima za polazni i dolazni međunarodni promet sa susjednim zemljama i s onim zemljama, s kojima postoji odgovarajući interes za promet iz područja koji obavljaju te međunarodne centrale, uz postizanje dogovora s administracijama tih zemalja.

(6) Međunarodne centrale II. ranga moraju imati mogućnost automatskog komutiranja i poluautomatskog posredovanja cjelokupnog polaznog i dolaznog međunarodnog prometa za korisnike iz svog područja, a promet obavljaju na slijedeći način:

po izravnim vodovima sa zemljama s kojima imaju izravne sveze,

za ostale zemlje preko međunarodnih centrala I. ranga.

(7) Posredovanje poluautomatskog prometa obavlja se u međunarodnim centralama dotičnog područja, bez obzira obavlja li se promet u polazu ili dolazu, po izravnim međunarodnim vodovima tih centrala, ili posredovanjem međunarodnih centrala I. ranga.

(8) Međunarodne centrale II. ranga mogu, u određenim slučajevima i po potrebi obavljati i tranzitni međunarodni promet.

(9) Međunarodne centrale II. ranga povezuju se izravnim vodovima s međunarodnim centralama I. ranga, međusobno, s tranzitnim i tandem. tranzitnim centralama županija na svojem području.

Uspostavljanje sveze u unutrašnjem prometu

Članak 21.

(1) Odlazni i tranzitni promet usmjeravaju se na slijedeći način:

1. Odlazni promet pristupnih centrala usmjerava se ravnomjerno na oba snopa vodova prema tranzitnim centralama vlastitog županijskog područja, primjenom načela raspodjele prometa.

2. Promet izmedu tranzitnih centrala različitih županijskih područja usmjerava se po izravnim vodovima ili se posreduje preko tranzitnih centrala trećeg županijskog područja.

Ovakvim načinom usmjeravanja prometa osiguran je veći prometni kapacitet mreže i njena veća sigurnost, pouzdanost i raspoloživost.

(2) Sveze izmedu korisnika dvije različite pristupne centrale u istom županijskom području mogu se odvijati na slijedeče načine:

I. LC1- TCI - LC2,

2. LC1-TCII - LC2, ili

3. LC1-TCI - TCII - LC2.

(3) Sveze između korisnika dviju pristupnih centrala u različitim županijskim područjima mogu se odvijati na slijedeći način:

Numeriranje

Članak 22.

(1) U nepokretnoj telefonskoj mreži u uporabi je otvoreni sustav numeriranja.

(2) U telefonskoj mreži svaki pretplatnik mora imati svoj zasebni pretplalnički pozivni broj.

(3) Pretplatnički pozivni broj u telefonskoj mreži može biti s 6 ili 7 znamenaka, zavisno od veličine pristupne mreže i županijskog područja.

(4) Za prvu znamenku pretplatničkog pozivnog broja mogu se upotrijebiti znamenke od "2-8", iznimno i " 1 " ali ne bcoj "11" koji je sačuvan za posebng službe sukladno međunarodnim preporukama.

(5) U okviru županijske mreže primijenjuje se isti sustav numeriranja kao i u pristupnoj mreži, tako da pretplatnik uspostavIja svezu s drugim pretplatnikom iz svoje županije biranjem samo njegovog pretplatničkog pozivnog broja.

Članak 23.

(1) U međužupanijskom automatskom prometu svako županijsko područje ima svoj posebni karakteristični broj koji se sastoji od predbroja za unutrašnji promet i područnog koda.

(2) Područni kod u nepokretnoj telefonskoj mreii naziva se županijski kod.

(3) Pretplatnički pozivni broj i županijski kod zajedno ne smiju imati više od 9 znamenaka.

(4) Predbroj za unutrašnji promet u telefonskoj mreži je "0".

(5) Županijski kod sastoji se od jedne znamenke (Grad Zagreb i županija Zagrebačka) ili dvije znamenke (sve ostale županije) i označuje županijsko podcučje kojem pripada pozvani pretplatnik.

(6) Za prvu znamenku dvoznamenkastog županijskog koda upotrebljavaju se znamenke "2-5", od kojih svaka označuje jedno od četiri područja međunarodnih centrala u Hrvatskoj. Znamenka " 1 " određena je za područja Grada Zagreba i Županije Zagrebačke i pripada podrućju međunarodnih centrala u Zagrebu.

U tablici 1. dan je popis županijskih područja s njihovim županijskim kodovima.

Članak 24.

(1) Radi uključenja u međunarodni automatski i poluauto matski telefonski promet, plan numeriranja mora biti sukladan jedinstvenom Svjetskom planu numeriranja ITU-a, kojim su određeni međunarodni kodovi za svaku zemlju.

(2) Međunarodni kod Hrvatske u automatskom telefonskom prometu je "385".

(3) Prigodom automatskog uspostavljanja međunarodne sveze pozivajući pretplatnik u Hrvatskoj bira međunarodni predbroj (predbroj za međunarodni prometu, međunarodni kod zemlje željenog pretplatnika, kao i njegov područni kod i pretplatnički pozivni broj.

(4) Međunarodni kod zemlje, područni kod i pozivni broj pretplatnika zajedno čine; prema 1TU-T-u, međunarodni broj pretplatnika.

(5) Maksimalna dozvoljena duljina međunarodnog broja do "vremena T", određenog od strane ITU-T-a na dan 31.12. 1996. u 23h i 59' kao trenutak prijelaza na međunarodno ISDN numeriranje, je 12 znamenaka, pri čemu se ne računaju međunarodni predbroj kao ni predbroj za unutrašnji promet koji se ne bira u međunarodnom prometu. Nakon "vremena T" međunarodni pozivni broj ISDN pretplatnika može imati najviše 15 znamenaka.

(6) Međunarodni predbroj u telefonskoj mreži danas je "99" i treba ga u primjerenom roku promijeniti u "00" sukladno odgovarajućoj preporuci T/SF I CEPT-a.

Članak 25.

(1) Pozivni brojevi posebnih službi počinju sa znamenkom "9", a mogu biti dvoznamenkasti, troznamenkasti i četveroznamenkasti. Dvoznamenkasti i troznamenkasti brojevi moraju biti isti u cijeloj telefonskoj mreži.

(2) Obvezne službe koje daje HPT su službe iriftirmacija "981" i "988".

(3) Najkasnije do "vremena T" plan numeriranja posebnih službi i usluga u telefonskoj mreži HPT-a treba dopuniii sukladno preporuci T/SF I CEPT-a slijedećim službama:

* 112 jedinstveni broj za žurne službe;

* 115 broj međunarodne telefonistice;

* 118 telefonski imenik.

Postojeće istovrsne posebne službe s početnom znamenkom "9" postojat će i nakon "vremena T" paralelno s navedenim.

Članak 26.

Numeriranje korisnika priključenih na pretplatničke telefonske centrale zavisi o načinu uspostavljanja dolaznih sveza:

1. U slučaju poluautomatskog uspostavljanja dolaznih sveza, sveza između pozivajućeg pretplatnika iz automatske javne telefonske mreže i korisnika pretplatničke centrale ostvaruje se ,posredovanjem operatora, biranjem pozivnog broja serijskog (PBX) priključka pretplatničke centrale. Duljina pozivnog broja serijskog priključka pretplatničke centrale može biti krača od pretplatničkih pozivnih brojeva u dotičnoj pristupnoj mreži.

2. U slučaju automatskog uspostavljanja dolaznih sveza pozivni brojevi korisnika pretplatničke centrale mogu pripadati opsegu brojeva pristupne telefonske centrale na koju je priključena pretplatnička centrala.

Sustavi komutacije

Članak 27.

(1) Sustavi komutacije koji se ugrađuju u telefonsku mrežu mogu biti samo digitalni sustavi, upravljani spremljenim programima (SPC), koji primjenjuju vremensku i vremensko-prostornu komutaciju digitalnih signala preko govornim krugova izrađenih od elektroničkih elemenata.

(2) Postojeći analogni sustavi komutacije s markersko-registarskim upravljanjem, koji primijenjuju prostornu komutaciju analognih signala preko govornih krugova izrađenih od elektromehaničkih ili elektroničkih elemenata, mogu se i dalje primjenjivati u telefonskoj mreži do njihove tehničke istrošenosti.

(3) Tehnička, tehnološka i uporabna svojstva postojećih i novih sustava komutacije koji mogu biti u uporabi u javnoj nepokretnoj telefonskoj mlreži određena su tehničkim uvjetima za te sustave sukladno članku 4. Zakona o telekomunikacijama.

Signalizacija

Članak 28.

(1) U javnoj telefonskoj mreži, radi pravilnog uspostavljanja; kontrole i raskidanja sveza između telefonskih pretplatnika, upotrebljavaju se dvije osnovne skupine signalnih informacija i to:

* između pretplatnika i centrale,

* između centrala.

(2) Signalizacija između pretplatnika i centrale zasniva se na prekidanju pretplatničke petlje i slanju signala koji se sastoje od jedne ili od kombinaeije više frekvencija, zavisno o njihovoj namjeni i značenju. Tehničke karakteristike sustava signalizacije između pretplatnika i centrale koji su u uporabi u javnoj telefonskoj mreži određene su tehničkim uvjetima za sustave komutacija iz članka 27.#clanak27 stavak 3. ovog pravilnika.

(3) U javnoj telefonskoj mreži između centrala mogu se upotrebljavati sustavi signalizacije pridruženi kanalu (CAS) i/ili sustavi signalizacije po zajedničkom kanalu (CCS) prema odgovarajućim pretpostavkama ITU-T serije Q.

(4) CAS sustavi signalizacije mogu se upotrebljavati u mješovitoj analogno-digitalnoj javnoj telefonskoj mreži. To su pretežito registarski i linijski višefrekvencijski sustavi signalizacije s potvrdom (MFC R2 i R2D). Ostali sustavi signalizacije zatečeni u mreži (dekadski, jednofrekvencijski i sl.) mogu se upotrebljavati do istrošenosti komutacijskih sustava u kojima se primijenjuju.

Karakteristike svih sustava registarske i linijske CAS signalizacije koji su u uporabi u javnoj telefonskoj mreži određene su tehničkim uvjetima za sustave komutacije iz članka 27.#clanak27 stavak 3. ovog pravilnika.

(5) CCS sustav signalizacije koji se može upotrebljavati u javnoj telefonskoj mreži između digitalnih centrala je CCS sustav broj 7 (CCS No1) prema preporukama ITU-T serije Q.7xx. Tehničke karakteristike, posebnosti i ustroj signalizacijske mreže CCS No.7 sustava signalizacije koji je u uporabi u javnoj telefonskoj mreži određene su tehničkim uvjetima za sustav CCS No.1 signaljzacije prema članku 4. Zakona o telekomunikacijama.

Tarifiranje

Članak 29.

(1) Karakteristike tehničkih sustava koji su od značenja za sustav tarifiranja za osnovne, posebne i dodatne usluge koje se obavljaju u javnoj telefonskoj mreži u međužupanijskom i međunarodnom telefonskom prometu, određene su tehničkim uvjetima za komutacijske sustave sukladno članku 4. Zakona o telekomunikacijama.

(2) Načela i postupci tarifiranja usluga u javnoj tefefonskoj mreži određeni su Pravilnikom o općim uvjetima za obavljanje telekomunikacijskih usluga, koji se donosi na temelju članka 16. stavak 3. Zakona o telekomunikacijama.

Kakvoća prijenosa

Članak 30.

U javnoj telefonskoj mreži korisnicima je potrebito osigurati siguran prijenos informacija uz zadovoljenje određenih općih i posebnih uvjeta kakvoće u skladu s preporukama ITU-T (serije G i P) za osiguranje kakvoće prijenosa. Vrijednosti parametara koji utječu na kakvoću prijenosa određeni su tehničkim uvjeti ma za sustave prijenosa u javnoj telefonskoj mreži prema članku 4. Zakona o telekomunikacijama.

Broj spojnih dionica

Članak 31.

(1) U Hrvatskoj, prema preporuci ITU-T G.101, mogu biti između korisnika i međunarodne centrale do četiri spojne dionice, od kojih su tri ili čak sve četiri četverožične.

  1. Ustroj telefonske mreže predviđa dvije do pet spojnih dionica između bilo koja dva korisnika koji nisu priključeni na istu centralu, od kojih je korisnićka dvožična ili četverožična, a preostale su četverožične.

Plan slabljenja u digitalnoj i analogno-digitalnoj mreži

Članak 32.

(1) Prigodom primjene integriranih digitalnih sustava komutacije i prijenosa potrebito je odrediti najpovoljnije vrijednosti ukupne mjere glasnoće (OLR) u svezana između bilo koja dva korisnika telefonske mreže.

(2) Maksimalne vrijednosti OLR u digitalnoj i digitalno/analognoj telefonskoj mreži temeljene su na:

* graničnim vrijednostima mjere glasnoće korisničkog sustava: u otpremi od 7dB, te u prijamu od -4dB, tj. u prijelaznom razdoblju u otpremi od 10dB, te u prijamu od -ldB,

* nema slabljenja na četverožično-komutiranim četverožičnim vodovima,

* minimalna vrijednost slabljenja izmedu dvožičnih priključaka niza četverožićnih vodova, potrebita za postizanje uvjeta stabilnosti s obzirom na mogući broj četverožićnih dionica i primjenjenih komutacijskih sustava; ođreduje se na 7dB,

* uvjetima ekonomičnog planiranja i izgradnje NF kabelskih sveza u decentraliziranim mjesnim mrežama i na relacijama između centrala;

* preporukama ITU-T (PiG).

(3) Planirana vrijednost OLR telefonske sveze sastoji se od:

* vrijednosti mjere glasnoće korisničkog sustava u otpremi (SLR),

* vrijednosti mjere slabljenja vođova i centrala pomoću kojih su povezana dva korisnička sustava (CLR),

* vrijednosti mjere glasnoće korisnićkog sustava u prijamu (RLR).

(4) Definirane vrijednosti OLR (prema preporuci G. 111) su:

- za kratkoroćno planiranje OLR=8 do 21 dB,

- za dugoročno planiranje OLR = 8 do 12 d B,

- preporućena vrijednost OLR=10 dB.

(5) Mjera glasnoće korisničkog sustava u otpremi i prijamu određuje se objektivnom metodom i to mjerenjem i izraćunavanjem u skladu s preporukama ITU-T, P.48, P.64, P.65, P.76 i P.79., uz napojne mostove za napone od 48V i 60V od 2 X 400 ili 2 X 500 Ohma i odgovarajuće dužine voda.

(6) Kod korisničkog sustava s digitalnim terminalom u digitalnoj mreži, a sukladno preporukama ITU-T; P.31 i G.111, mjere glasnoće trebaju biti: SLRk = 7dB, RLRk = 3 dB, tj. OLR=10 dB.

(7) Kod korisnićkog sustava s analognim terminalom u digitalnoj mreži, mjere glasnoće trebaju biti:

SLRk = 7 dB, RLRk =-4 dB, CLRk = 3 dB, tj. OLR = 10 dB.

(8) Maksimalne mjere glasnoće korisničkog sustava s analognim terminalom uz digitalnu pristupnu centralu iznose: SLRk = 10 dB, RLRk = -l dB, CLRk = 6 dB, tj. OLR = 16 dB.

(9) Maksimalne mjere glasnoće korisničkog sustava s analognim terminalom uz analognu pristupnu centralu u digitalnom okruženju iznose: SLRk =10 dB, RLRk = - 1 dB, CLRt = 6 dB, uz minimalni OLR = 17 dB.

(1) Maksimalne mjere glasnoće korisničkog sustava s analognim terminalom uz analognu pristupnu centralu u digitalnom/analognom okruženju iznose: SLRk = 10 dB, RLRk =l dB, CLRk = 6 dB, uz maksimalni OLR = 27 dB.

Raspodjela slabljeaja

Članak 33.

(1) U potpuno digitalnoj mreži raspodjela slabljenja se preslikava na digitalni ternlinal.

(2) U IDN mreži slabljenje između dvožičnih toćaka ćetverožićne sveze iznosi 7 dB, a maksimalno slabljenje korisnićkog voda CLRk ižnosi 3 dB ili 6 dB.

(3) Da bi se maksimalna vrijednost planiranog slabljenja između korisnićkih sustava od 18 dB optimalno iskoristila, te da bi planirano slabljenje bilo manje od maksimalnog potrebito je:

* korisnicima što više približiti ćetverožićne komutirane vodove,

* smanjiti slabljenja dvožićnih spojnih vodova na najmanju moguću vrijednost.

(4) Sadašnjih OLR = 27 dB u pretežito analognoj svezi treba u digitalno/analognoj mreži dovesti na 17 dB na jedan od slijedećih načina:

* nove pristupe (kao i cenlrale ostalih razina) centrale nabavljati samo u digitalnoj izvedbi,

* digitalne prijenosne sustave dovesti do pristupnih centrala i/ili neposredno do korisnika uporabom korisničkih digitalnih multipleksera i slićnih uređaja.

(5) U IDN-u OLR treba smanjiti sa 16 na 10 dB tako da se smanji slabljenje korisničkih vodova sa maksimalnih 6 na 3 dB skraćivanjem korisničkih vodova.

Stabilnost

Članak 34.

Kako bi se izbjeglo osciliranje, za 99% ostvarenih sveza stabilnost treba biti jednaka ili veća od 3 dB; sukladno preporuci ITU-T G.122 kao i svim ostalim preporukama na koje se ona poziva.

Jeka

Članak 35.

(1) Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da ne bi došlo dojeke na vrlo dugačkim međunarodnim prijenosnim vodovima dani su u preporukama ITU-T; G.122 i G.131 kao i ostalim preporukama na koje se one pozivaju.

(2) Srednja vrijednost sigurnosti da jeka neće imati ometajući utjecaj dana je izrazom

M = 2T + H - E + SLR + RLR,

gdje je:

T - srednja vrijednost slabljenja između dvožićnih prikljućaka A' i A'" sa standardnom devijaeijom 6T na svakoj ćetverožićnoj dionici ;

B - srednja vrijednost slabljenja uravnoteženja za jeku sa standardnom devijacijom 6s;

E - srednja vrijednost mjere glasnoće putanje jeke pri kojem jeka postaje neprihvatljiva, sa standardnom devijacijom 6E.

(3) Za tipičnu međunarodnu svezu dužine 2500 km sastavIjenu od 7 dionica vrijeme prostiranja dano je u tablici 2:

(4) Prema ITU-T G.131 mjera glasnoće putanje jeke za vrijeme prostiranja od 14.2 ms iznosi 28 dB. Uz srednju vrijednost slabljenja uravnoteženja na jeku od 11 dB minimalna vrijednost slabljenja između dvožičnih prikljućaka iznosi Tmin = 7 d B.

Izobličenja kvantizacije

Članak 36.

(1) Izobličenje nastalo uslijed kvantizacije signala je veličina koja se pojavljuje u digitalno/analognoj mreži, a nastaje na mjestima analogno/digitalne pretvorbe u jednoj svezi. Jedinica izoblićenja kvantizacije (qd) definira se kao prosječno izobličenje koje unosi jedan 8-bitni par koder-dekoder.

(2) Ukupan dozvoljeni broj kvantizacijskih jedinica u međunarodnoj telefonskoj svezi je 15, od čega je po 5 qd za dijelove sveze u Hrvatskoj te 4 qd za međunarodni dio sveze.

Stupanj pogrješke bita (BER)

Članak 37.

U digitalnoj mreži ne smije broj krivo prenešenih bitova prouzročiti pad kakvoće ispod prihvatljivih granica, što je poglavito važno kod prijenosa podataka, faksimila i deugih negovornih signala. Kako se ne bi prekoračile granice preporučene kakvoće potrebito je pridržavati se preporuke ITU-T G.821 kao i svih ostalih preporuka na koje se ona poziva.

Odstupanje položaja impulsa (jitter i wander)

Članak 38.

Dozvoljene vrijednosti odstupanja položaja impulsa (jitter i wander) u točkama u kojima se međusobno povezuju dijelovi digitalne mreže (npr. linijske dionice, multipleksori i digitalne komutacije) određene su preporukom IT -T G.823, kao i ostalim koje se odnose na jitter i wander.

Sinkronizacija mreže

Članak 39.

(1) U digitalnoj telefonskoj mreži primjenjuje se kombinacija pleziokronog i hijerarhijskog nadređeno-podređenog načina sinkronizacije.

(2) Na razini međunarodnih centrala I ranga primjenjuje se pleziokroni način rada takt generatora. One trebaju biti opremIjene s cezijevim generatorom takta i parom kvarcnih oscilatora koji tvore primarne generatore takta. Ovi generatori rade pleziokrono i pod kontrolom cezijevog standarda osiguravaju središnju frekvenciju takta ili primarni nadređeni takt za cijelu mrežu. Na ostalim razinama digitalne telefonske mreže zajedno s razinom međunarodnih centrala II ranga, primjenjuje se hijerarhijski nadređeno-podređeni način sinkronizacije.

(3) Digitalna telefonska mreža podijeljena je na četiri sinkronizacijska područja koja se podudaraju sa područjima međunarodnih centrala u Zagrebu; Osijeku, Rijeci i Splitu.

Članak 40.

(1) Točnost primarnog referentnog generatora na razini međunarodnih centrala treba biti veća od 10-". Uz tu točnost, dozvoljeni broj klizanja na bilo kojem međunarodnom odsječku međunarodne digitalne sveze brine 64 kbit/s je klizanje u 70 dana. Broj klizanja i pridruženi postoci vremena raspoređuju se uzduž sveze na slijedeći način (tablica 3, ITU-T prep. G.822):

* Za kategoriju "a" (prihvatljivo) broj klizanja treba biti dodijeljen cijeloj svezi.

* Za kategoriju "b" (prihvatljivo ali degradirano), cjelokupni broj klizanja može se dodijeliti svakom odsječku, jer je vjerojatnost da će se degradirano funkcioniranjedogoditi u isto vrijeme na više od jednog odsječka sveze, vrlo mala.

* Za kategoriju "c" (neprihvatljivo) načelo dodjele broja klizanja je isti kao i za "b".

Ukupni postotak vremena pridružen kategorijama "b" i "c", raspoređuje se uzduž sveze prema tablici ITU-T 4/G.822.

Dozvoljeni postotak vremena za kategoriju "a" na bilo kojem odsječku digitalne sveze može se izvesti iz postotaka vremena dodijeljenih kategorijama "b"i "c" na slijedeći način:

Pa =1 - Pb - Pc

gdje su Pa, Pb i Pc vjerojatnosti pojavljivanja kategorija a; b i e. Ciljne vrijednosti i njihova raspodjela uzduž međunarodnog, magistralnog i mjesnog dijela dani su u tablici 4 i prikazani na slici 2. Sukladno ITU-T preporuci G.822, 40% od broja klizanja je dopušteno na mjesnom dijelu, 6% na magistralnom i 8% na međunarodnom dijelu.

(2) Na bilo kojoj međunarodnoj svezi dozvoljeno je do 5 klizanja u 24 sata. Zahtjev treba biti ispunjen za 99% vremena, dok razdoblje promatranja ne može biti kraće od godinu dana. U ostalih l% vremena, dozvoljene su netočnosti u mreži, međutim, broj klizanja ne smije prijeći granicu od 1 klizanja i dvije minute. Dopuštenih 5 klizanja u 24 sata i pripadni postoci znače:

* na mjesnom dijelu dopušteno je jedno klizanje u 12,5 sati ;

* na magistralnom dijelu dopušteno je jedno klizanje u 83,3 sata;

* na međunarodnom dijelu dopušteno je jedno klizanje u 62,5 sati.

Napomena: Pmin: minimalna vrijednost postotka vremena u odnosu na ukupno vrijeme

Pmax: maksimalno dozvoljena vrijednost postotka vremena u odnosu na ukupno vrijeme.

(3) Raspodjela broja klizanja dana u prije navedenim točkama (primjer a i b na slici 2.) primjenjivat će se u hrvatskoj digitalnoj telefonskoj mreži. Raspodjela broja klizanja može se prilagoditi konkretnoj situaciji u mreži, ali ukupni broj klizanja na mjesnom i magistralnom dijelu zajedno ne smije prijeći 46%.



Slika 2. Raspodjela broja klizanja na medunarodnoj digitalnoj svezi brzine 64 kbit/s

Sustavi prijenosa Članak 41.

(1) U mreži javnih telekomunikacija upotrebljavaju se u načelu samo digitalni sustavi prijenosa sinkrone (SDH) i pleziokrone (PDH) digitalne hijerarhije s iznimkom korisničkog, pristupnog područja gdje će u dužemwremenskom razdoblju u postojećoj telefonskoj mreži prevladati tradicionalni analogni NF sustavi. U ograničenom prijelaznom razdoblju zatečeni analogni sustavi prijenosa mogu se upotrebljavati i u drugim područjima, ako je to u prometnom pogledu prijeko potrebito i gospodarstveno opravdano.

(2) Osim prijenosnih funkcija sustavi prijenosa obavljaju i funkcije digitalnog prespajanja (DXC) u transportnim čvorovima mreže.

(3) U sustavu prijenosa kao dijelu medunarodne mreže upotrebljavaju se digitalni skupovi zasnovani na medunarodno normiziranim hijerarhijskim brzinama prijenosa. Brzine prijenosa u telekomunikacijskoj mreži bazirane su na europskoj, primarnoj hijerarhijskoj brzini od 2048 kbit/s (E1) i obuhvaćaju signale slijedećih razina (tablica 5):


Ustrojstvo mreže prijenosnih sustava Članak 42.

Ustrojstvo mreže prijenosnih sustava zasniva se. na četiri razine:

č pristupna mreža - povezuje sučelja korisničkih terminala u pristupnoj točki s pristupnim čvorovima;

č županijska spojna mreža - povezuje pristupne čvorove sa županijskim tranzitnim čvorovima;

č magistralna tranzitna mreža - povezuje županijske tranzitne čvorove s medunarodnim tranzitnim čvorovima i županijske tranzitne čvorove medusobno;

č medunarodna mreža (hrvatski dio) - povezuje medunarodne tranzitne čvorove medusobno (unutar zemlje) i s medunarodnim tranzitnim čvorovima u inozemstvu.

Mediji prijenosa Članak 43.

U javnoj telekomunikacijskoj mreži upotrebljavaju se slijedeći prijenosni mediji:

čž svjetlosni kabeli

- jednomodni, standardnih karakteristika (G.652), a primjenjuju se na svim razinama mreža;

- jednomodni, optimiziranih karakteristika glede disperz(je (G.653) i gušenja (G.654č, a mogu se primijeniti iznimno prema posebnom sporazumu na sustavima prijenosa prema inozemstvu,

- višemodni, koji se mogu upotrebljavati samo u korisničkom području (LAN):

č bakreni kabeli

- simetrični, standardnih promjera od 0,32 do 0,8 mm, a primijenjuju se na razinama pristupnih mreža za priključak pojedinačnih korisnika analogno (parica) i/ili priključke skupina korisnika uporabom digitalnih multipieksnih sustava prijenosa (u ograničenom prijelaznom razdoblju zatečeni analogni i digitalni sustavi prijenosa na simetričnim kabelima mogu se upotrebljavati i u višim razinama javnih mreža, ako je to prometnom pogledu prijeko potrebito i gospodarski opravdano,

- asimetrični (koaksijalni) kabeli standardnih dimenzija 1,4/2,2 i 2,6/9,5 mm neće se više ugradivati u javnu mrežu, a zatečeni analogni i digitalni sustavi prijenosa na koaksijalnim kabelima mogu se i dalje upotrebljavati, ako je to prometnom pogledu prijeko potrebito i gospodarski opravdano,

- asimetrični (koaksijalni) kabeli odgovarajućih dimenzija, na krajnjim dionicama pristupnih mreža do korisnika, u okviru hibridnih FTTC sustava;

č digitalni radijski sustavi prijenosa, koji se primjenjuju na svim razinama javnih mreža.

Digitalni prijenosni uredaji i oprema

(5) Tehnička, tehnološka i uporabna svojstva postojećih i novih sustava prijenosa koji mogu biti u uporabi u javnoj nepokretnoj telefonskoj mreži odredena su tehničkim uvjetima za te sustave sukladno članku 4. Zakona o telekomunikacijama.

Članak 44.

U javnoj telekomunikacijskoj mreži primjenjuju se slijedeći digitalni prijenosni uredaji i oprema:

č PDH sustavi

linijski terminali i regeneratori

- multipleksori

- digitalni razdjelnici

- ostala oprema - PCM multipleksori, fleksibilni multipleksori, HDSL, ADSL, mrežni terminali (NT)

SDH sustavi (linijski terminal kao sastavni dio multipleksnog terminala, a funkciju prespajanja od digitalnih razdjelnika preuzimaju digitalni prespojnici)

- multipleksni linijski terminali i regeneratori - ADM

- DXC

Sustavi prijenosa u medunaroduoj tranzitnoj mreži Članak 45.

Sustavi prijenosa koji se upotrebljavaju u medunarodnoj tranzitnoj mreži u Hrvatskoj imaju slijedeća obilježja:

č konfiguracija-mješovita č kapaciteti

- SDH/OK 622 i 2,500 Mb/s (1 + 1/1:l), SDH/RR 155 Mb/s (N + 1 )

- postojeći PDH/KK 140 Mb/s (1 +0) i PDH/RR 140 Mb/s (N+ 1)

č zaštita

- 1. faza: dvojne linije i udvojeni čvorovi povezani medusobno pomoću ADM samozaštitnih prstenova u modu zaštite spoja podmreže (mjesni DXC na razini puteva višeg reda E4/STM-1),

- 2. faza: višestruke linije i digitalni prespojnici (DXC 4/4) u udvojenim čvorovima s centraliziranim (TMN) upravljanim preusmjeravanjem puteva višeg reda E4/STM-1.

č sinkronizacija

- kakvoća: G.811

- prednosti: PI i P2 iz primarnih izvora takta mreže u medunarodnim komutacijama Zagreb - MC1 i MC2.

Sustavi prijenosa u tranzitnoj mreži Članak 46.

Sustavi prijenosa koji se upotrebljavaju u nacionalnoj tranzitnoj mreži imaju slijedeća obilježja:

č konfiguracija

- SDH prstenasta

- postojeće PDH linije točka-točka (PP), č kapaciteti

- SDH/OK 622 i 155 Mb/s (l:l)

- novi PDH/OK l40 Mb/s (1 +0/1:1)

- postojeći PDH/RR 140 Mb/s (N+ 1) i PDH/KK 140 Mb/s (1 +0)

č zaštita

- 1. faza: ADM samozaštitni prstenovi u modu zaštite spoja podmreže; u udvojenim županijskim transportnim čvorovima ADM-ovi formiraju mjesni DXC na razini putova nižeg reda (E1/E3); više parova županijskih čvorova može se nalaziti u istom prstenu, a više prstenova unutar jednog područja medunarodne centrale obvezno se

medusobno povezuju u 2 (županijska i/ili medunarodna) čvora,

- 2. faza: uz jednaku strukturu mreže i zaštitne mehanizme kao u prvoj fazi postepena ugradnja digitalnih prespojnika (DXC 1/3/4) u.udvojenim županijskim čvorovima i njihovim povezivanjem s mrežom za upravljanje (TMN)

č sinkronizacija

- kakvoća: G.812T

- prednosti: P3 iz izvora takta mreže u medunarodnimltranzitnim (MC/TC) komutacijama Split, Rijeka, Osijek.

Sustavi prijeuosa u županijskoj spojnoj mreži Članak 47.

Sustavi prijenosa koji se upotrebljavaju u županijskoj spojnoj mreži imaju slijedeća obilježja:

č konfiguracija

- SDH prstenasta

- PDH linearna točka-točka (PP) i lančana,

č kapaciteti

- SDH/OK 2500, 622 i 155 Mb/s (1 + 1), SDH/RR 52 Mb/s

- novi PDH/OK 140, 34 i nx2 Mb/s (1 + 1/I:1), novi PDH/RR 34 i nx2 Mb/s (1 +0/1 + 1)

- postojeći PDH/RR/KK 140, 34 i nx2 Mb/s, č zaštita

- SDH: ADM samozaštitni prstenovi u modu zaštite spoja podmreže; u udvojenim županijskim transportnim čvorovima ADM-ovi formiraju mjesni DXC na razini putova nižeg reda (E1/E3); više pristupnih (mjesnih) čvorova može se nalaziti u istom prstenu, koji se unutar jednog županijskog područja obvezno povezuje s oba županijska čvora,

- PDH: linearne lančane sveze jednog ili više pristupnih čvorova s oba županijska tranzitna čvora s raspodjelom prometa (50%) ili udvostručenjem kapaciteta (100%), č sinkronizacija

- kakvoća: G.812T

- prednosti: P3 iz izvora takta mreže u medunarodnim /tranzitnim (MC/TC) komutacijama Split, Rijeka, Osijek ili P4/PS iz izvora takta tranzitnih komutacija u udvojenim županijskim čvorovima.

Sustari prijenosa u pristupnim mrežama

Članak 48.

Sustavi prijenosa koji se upotrebljavaju u pristupnim mre-žama imaju slijedeća obilježja:

č konfiguracija

- SDH prstenasta

- PDH linearna točka-točka i lančana

- analogna-NF i PDH zvjezdasta (uključujući strukture stabla-sabirnice i strukture točaka-više točaka),

č kapaciteti

SDH/OK 622 i 155 Mb/s (I + 1/1:1), SDH/RR 52 Mb/s

- novi PDH/OK 140, 34 i nx2 Mb/s i nx64 kb/s - novi PDH/RR 34, nx2 Mb/s i nx64 kb/s

- postojeći (2 Mb/s) i novi (HDSL, čADSL, PON, RITL, itd.) digitalni pristupni sustavi na svim medijima - simetrični, koaksijalni i svjetlosni kabeli i radijski (ubrajajući i nehijerarhijske kapacitete i brzine),

č zaštita se primjenjuje samo u slučaju zajedničkog pristupa većeg broja korisnika ili u slučaju pristupa značajnih poslovnih ili državnih korisnika/službi

- SDH: ADM samozaštitni prstenovi u modu zaštite spoja podmreže na razini putova nižeg (E1/E3) i/ili vi= šeg reda (E4/STM-N),

- PDH: linearne lančane sveze jednog ili više korisničnih čvorova i/ili udaljenih pretplatničkih stupnjeva (UPS) s udvajanjem trasa do mjesnog pristupa čvora,

č sinkronizacija

- kakvoća: G.812L

- prednosti: P6 iz izvora takta lokalne komutacije u pristupnom čvoru.

Pristupni bežičvi sustavi Članak 49.

U pristupnim mrežama mogu se upotrebljavati slijedeći pristupni beiični sustavi prijenosa.

č kućni bežični telefon,

č privatne mreže, č telepoint,

č PCS sustavi,

č radijski pristup u javnu telefonsku mrežu.

Sustavi napajanja članak 50.

(1) Svi telekomunikacijski sustavi (oprema i uredaji komutacije, prijenosa, specijalnih službi i posebnih usluga) koji tvore jedinstveni sustav javne telefonske mreže moraju imati neprekidno napajanje odgovarajućim istosmjernim ili izmjeničnim naponom.

(2) Nazivne veličine napona su: -48 V i +/-60 V, za istosmjerni napon

220 (230), 50 Hz, za izmjenični napon.

(3) Neprekidnost napajanja odgovarajućim naponom treba osigurati s pomoću akumulatorskih baterija, a vremenski je ograničena zavisno od kapaciteta priključenih baterija i potrošnje telekomunikacijskog sustava.

(4) Vremenski neograničena neprekidnost (trajna neprekidnost), osigurava se uporabom električnih agregatskih uredaja koji se, uz odgovarajuće akumulatorske baterije iz stavka 3.. ovog članka, upotrebljavaju kao pričuvni izvor neograničenog vremena rada.

(5) Trajnu neprekidnost napajanja telekomunikacijskih sustava treba osigurati za sve uredaje i opremu medunarodne, državne (tranzitne) i županijske (mjesne) razine, i to ugradbom nepokretnih električkih agregatskih uredaja te kapacitetom akumUlatorskih baterija dostatnim za više od 1 (jedno)-satne pričuve pri najvećem strujnom opterećenju.

(6) Za telekomunikacijske sustave medunarodne razine potrebito je ugradivati dva (ili više) nepokretna agregatska uredaja koji su jedno drugom pričuva, te napraviti priključak za pokretni električni agregat. Energetski priključak takvog objekta izvesti iz zasebne NN transformatorske postaje koja mora napajati dva nezavisna VN izvora.

članak S1.

(1) Snaga nepokretnog električnog agregatskog uredaja treba biti dostatna za pokrivanje potreba za električkom energijom svih telekomunikacijskih sustava u objektu, sustava za klimatizaciju za onu telekomunikacijsku opremu i uredaje koji ne mogu raditi bez odgovarajućih klimatskih uvjeta, nužne rasvjete, vatrodojavne i protuprovalne centrale, protupožarnog sustava, signalizacije i nadzora rada telekomunikacijskih sustava, hidroforskog postrojenja i jednog dizala u objektu. Ostali potrošači u telekomunikacijskom objektu (rasvjeta, kotlovnica, toplinska podpostaja, klimatizacija, računarski sustavi, mehanizacija, dizala... i dr.) mogu se priključivati na agregatski uredaj po potrebi i mogućnostima ugradenog agregatskog uredaja, vodeći računa o veličini, vrsti i karakteru opterećenja, kako ne bi došlo do smetnji u radu agregatskog uredaja.

č (2) Snaga, tip i vrsta nepokretnog električkog agregatskog uredaja odreduje se prema instaliranom i predvidivom krajnjem kapacitetu opreme i uredaja te veličini i karakteru opterećenja telekomunikacijskog sustava za koji se uredaj ugraduje, kao i o mogućnosti smještaja uredaja u obje,ktu.

(3) Za sve ostale telekomunikacijske sustave koji nisu navedeni u stavku 1. ovog članka neprekidnost napajanja mora se osigurati s pomoću akumulatorskih baterija dostatnog kapaciteta za napajanje opreme i uredaja u trajanju od 6 (šest) do 10 (deset) sati pri maksimalnom opterećenju.

(4) Ako je telekomunikacijski sustav smješten u objektu ili na mjestu koje nije dostupno službi održavanja unutar vremena iz članka 50.#clanak50 ovog pravilnika (npr. otoci, ruralne postaje, brda,... i sl.), pričuva u akumulatorskim baterijama treba biti najmanje 10 (deset) satži. ,

(5) Za telekomunikacijske sustave za koje nisu osigurani izvori trajnog neprekidnog napajanja, potrebito je izvesti priključak za pokretni (prenosivi, prijevozni) agregat, čija vrsta, snaga i broj zavise o organizaciji službe održavanja (dežurstva i intervencije), ili broju, pojedinačnoj snazi i udaljenosti instaliranih telekomunikacijskih sustava u pojedinom županijskom ili pristupnom području.

(6) Snaga, barem jednog, pokretnog agregatskog uredaja u pojedinom županijskom ili pristupnom području mora omogućiti pričuvno energetsko napajanje najvećeg instaliranog telekomunikacijskog sustava na tom području, u kojem nije instaliran nepokretni agregat, dok ostali mogu biti i manje snage.

članak 52.

Svi nepokretni električki agregatski uredaji moraju imatiautomatski start nakon nestanka energetskog napajanja iz elektrodistribucijske mreie ili promjene električkih veličina izvan đopuštenih granica, kao i mogućnost ručnog uključivanja uredaja za slučaj kvara na automatici. Ostali agregatski uredaji koji se ne upotreb(javaju kao nepokretni, ne moraju imati automatski start. Članak 53.

Kapacitet akumulatorskih baterija iz članaka 50#clanak50, i 51.#clanak51 ovog pravilnika mora se podijeliti na najmanje dvije akumulatorske baterije istog nazivnog kapaciteta, tipa i vrste, radi veće pogonske sigurnosti i pouzdanosti u svim režimima rada, ispitivanja i održavanja. Od ovog uvjeta mogu se izuzeti samo telekomunikacijski sustavi najniže prometne razine i vrlo malog kapaciteta u pristupnom području (kućne centrale, komutacije sa manje od 500 priključaka i sl.).

članak 54.

(1) Energetski priključak telekomunikacijskog sustava na elektrodistribucijsku mrežu mora osigurati maksimalnu sigurnost, pouzdanost, stalnost i kakvoću opskrbe elektroenergetskim napajanjem, a istodobno se treba osigurati i prioritetan status kod mjerodavnog distribucijskog poduzeća u napajanju telekomunikacijskog sustava.

(2) Svi telekomunikacijski objekti koji su priključeni na VN (10 ili 20 kV) moraju imati ugraden uredaj za kompenzaciju jalove energije, dok je za ostale telekomunikacijske objekte koji su priključeni na NN (0,4 kV), ugradnja takvih uredaja nije obvezna.
Članak 55.

(1) Naponi napajanja telekomunikacijskih sustava i granične razine prikazani su u tablici 6 i iznose:


(2) Ispravljačko postrojenje treba prilagoditi na vrijednost istosmjernog radnog zavisno od tipa i vrste instaliranih akumulatorskih baterija i napona održavanja i punjenja koje preporuča proizvodač baterije, broja ćelija koje čine bateriju i uvjetovanih padova napona na baterijskim i distribucijskim vodovima.

članak 56.

(l) Istosmjerni naponi koji se upotrebljavaju za napajanje telekomunikacijskih sustava mogu imati najveću razinu šuma u frekvericijskom području:

25 Hz do 5 kHz ............................................................. 2 mV ef

4 kHz do 100 MHz .......................................... 20 mV ef/MHz

(2) Maksimalni skok izmjenične komponente istosmjernog napona u odnosu na srednju vrijednost može biti najviše do 200 m V.

(3) Odstupanje izmjeničnog napona i frekvencije u dozvoljenim granicama ne smije izazvati nikakva odstupanja izlaznih karakteristika telekomunikacijske opreme i uredaja. Ako pojedini periferni uređaji prijeko potrebiti za funkcioniranje telekomunikacijskog sustava (ulazno-izlazne jedinice, oprema za nadzor i upravljanje, i sl.) ne dozvoljavaju odstupanja frekvencije ili napona više od + / - 2%, ti se sustavi moraju napajati preko posebnih DC/AC pretvarača putem priključka na osnovni DC napon.

članak 57.

Uredaji za osiguravanje osnovnog i pričuvnog energetskog napajanja telekomunikacijskih sustava trebaju imati mogućnost za izvodenje daljinske signalizacije, nadzora i upravljanja, a sva potrebita signalizacija se sabire na razini iupanijskog ili pristupnog područja i prenosi na višu razinu.

Članak 58.

Visokonaponski i niskonaponski dovodni vodovi energije do objekta u koji je ugraden telekomunikacijski sustav, radna, zaštitna i gromobranska uzemljenja, signalizacije radnih stanja i alarma, vatrodojave i protuprovale, načini otklanjanja elektromagnetskih i radijskih smetnji kao i svi ostali parametri važni za tehničko tehnološku kakvoću i osiguravanje neprekidnosti odvijanja telekomunikacijskog prometa, moraju se ostvariti u skladu s važećim preporukama ITU-T ili drugih medunarodnih normizacijskih ustanova i odgovarajućim tehničkim uvjetima u skladu s člankom 4. Zakona o telekomunikacijama.

IV. TELEGRAFSKA MREŽA

Ustroj telegratske mreže Članak 59.

(1) Mreža za telegrafski promet namijenjena je za pretplatnički telegrafski promet (teleks) i javni telegrafski promet (jatep).

(2) Telegrafska mreia se sastoji od: krajnjih telegrafskih uredaja, telegrafskih sustava prijenosa i telegrafskih komutacijskih sustava.

Članak 60.

(I) Teleks-mreža je namijenjena za unutrašnji i medunarodni teleks-promet i sadrži slijedeće prometne razine:

č razina pristupnog telegrafskog prometa, č razina tranzitnog telegrafskog prometa i

č razina medunarodnog telegrafskog prometa.

(2) Razina pristupnog telegrafskog prometa je najniža razina teleks-prometa. Njena osnovna uloga je posredovanje (koncentracija) telegrafskog prometa odredenog područja posredovanjem telegrafskih multipleksora ili krajnjih telegrafskih centrala koji su zvjezdasto povezani s medunarodnom i tranzitnom telegrafskom centralom.

(3) U razini tranzitnog telegrafskog prometa posreduje se krajnji i tranzitni i medunarodni telegrafski promet. Na podtučju Hrvatske postoji jedna medunarodna i tranzitna telegrafska centrala koja se nalazi u Zagrebu. Ta telegrafska centrala ima stožernu funkciju u telegrafskoj mreži Hrvatske, jer se na nju zvjezdasto povezuju telegrafski multipleksori i krajnje telegrafske centrale.

(4) Postojeće elektromehaničke telegrafske komutacijske sustave treba postupno ukinuti i zamijeniti telegrafskim multipleksorima. Članak 61.

(1) Krajnji telegrafski uredaji se priključuju na telegrafske komutacijske sustave s pomoću pretplatničkih vodova u mjesnoj telegrafskoj mreži.

(2) Priključenje telegrafskih korisnika obavlja se:

l. izravnim priključenjem telegrafskih korisnika na tranzitnu telegrafsku centralu. Izravno se priključuju, u pravilu, oni korisnici koji se nalaze na području mjesne telegrafske mreže kojoj zemljopisno pripada i telegrafska tranzitna centrala;

2. izravnim priključenjem telegrafskih korisnika na području grada Zagreba, ako ih na mjestu koncentracije (područnoj telefonskoj centrali) mjesne telegrafske mreže ima manje od 10;

3. s pomoću telegrafskih multipleksora (MUX-eva) za sve ostale slučajeve;

4. ako je broj telegrafskih korisnika koji se priključuje na mjestu koncentracije manji od 20, te ako. postoje na raspolaganju slobodni višekanalni telegrafski uredaji (VTU) (i jedinice za priključak dalekih pretplatnika) priključenje se može ostvariti i na taj način.

Članak 62.

(1) Javna telegrafska mreža služi za obavljanje javnog telegrafskog prometa, koji se dijeli na:

1. unutrašnji automatski promat (JATEP);

2. medunarodni automatski promet (GENTEKS);

3. unutrašnji i medunarodni promet po izravnim svezama. 4. unutrašnji promet koji se obavlja posredovanjem komutirane telefonske mreže (telefonom ili faksimilom)

(2) Cjelokupni javni automatski telegrafski promet (JATEP i GENTEKS) obavlja se posredovanjem teleks-mreže.

Numeriranje Članak 63.

(1) U teleks-mreži upotrebljava se peteroznamenkasta zatvorena numeracija

(2) Raspodjela karakterističnih brojeva u planu numeriranja je slijedeća (tablica 7):

(3) U medunarodnom teleks-prometu karakteristične brojeve prema pojedinim zemljama upotrebljavaju se pristupni kodovi iz preporuke ITU-T F.69.

(4) U medunarodnom teleks-prometu ispred pristupnih kodova potrebito je birati predbroj "0".

(5) Za službene i ispitne brojeve odreduju se brojevi koji se sastoje od karakterističnog broja centrala i pozivnog broja teleprintera i to:

Prijava smetnji 915 Informacije, prijam telegrama teleprinterom 914 Prijam telegrama za inozemstvo 912

ADS (bez izobličenja) 944 ADS (s izobličenjem) 955 ADM 966

(6) Za medunarodni poluatomatski teleks-promet i usluge obavijesti o trajanju sveze (CDA) upotrebljavaju se brojevi:

Poluautomatski teleks-promet 932

CDA usluge 933 (7) Javna mreža upotrebljava plan numeriranje teleks-mre

že.

Signalizacija
Članak 64.

(1) U teleks-mreži upotrebljava se signalizacija tipa "B" s tastaturnim biranjem, automatskim aktiviranjem naslovnice pozvanog pretplatnika i s pisanim službenim signalima, sukladno preporuci ITU-T U.1.

(2) U unutrašnjem teleks-prometu, signalizacijske procedure za pojedine usluge i prometne slučajeve odreQuju se posebnim propisima.

(3) U medunarodnom automatskom teleks-prometu, prema pojedinim zemljama, mogu se upotrebljavati slijedeći tipovi signalizacija:

a) A, prema preporuci ITU-T U.1 b) B, prema preporuci ITU-T U.1 c) C, prema preporuci ITU-T U.11 d) D, prema preporuci ITU-T U.12

(4) Signalizacija za uredaje s automatskom korekcijom pogrješaka treba biti u skladu s preporukama ITU-T; U.20 i U.23. (5) HPT utvrduje detalje u svezi sa signalizacijom u među

narodnom teleks-prometu neposredno sa zainteresiranim zemljama.

6.Pisani službeni signali koji se odašilju pozivajućem korisniku u slučaju da je pokušaj. uspostavljanja sveze 2.euspješan su (tablica 8): .

(7) Signalizacija u javnoj telegrafskoj mreži je ista kao i u teleks-mreži.

Sustavi telegrafske komutacije Članak 65.

(1) U javnu telegrafsku mrežu smiju se ugradivati elektronički komutacijski sustavi koji rade na načelu komutacije vodova, s upravljanjem s pomoću pohranjenog programa (SPC).

(2) Elektromehanički telegrafski komutacijski sustavi koji rade na načelu komutacije vodova s registarsko-markerskim upravljanjem (CROSSBAR sustavi), smiju se upotrebljavati do njihove zamjene ili istrošenosti.

Članak 66.

(1) SPC sustavi, koji rade na načelu komutacije vodova mogu se upotrebljavati u svim prometnim razinama telegrafske mreže za:

1. teleks-promet, za brzinu rada od 50 bauda primjenom medunarodne abecede broj 2;

2. za JATEP i GENTEKS-promet, za brzine rada od 50, 75 i 100 bauda primjenom medunarodne abecede broj 2;

(2) Sve centralno-upravljačke jedinice SPC sustava.telegrafske komutacije, bez razlike na kapacitet, trebaju biti udvostručene.

(3) U slučaju ispada neke od centralno-upravljačkih jedinica, sustav mora imati mogućnost utvrdivanja neispravnosti dotične jedinice i automatskog prebacivanja opterećenja na pričuvnu ispravnu jedinicu, što ne smije izazvati prekid ni jedne uspostavljene sveze ili poziva koji je u tijeku.

(4) Komutacijski sustav mora omogućiti prijam i obradu telegrafskog signala izobličenog do 40% za teleks kao i brzine razreda 1 i 2 ITU-T-a. Na izlazu iz komutacijskog sustava, izobličenje telegrafskog signala mora biti manje od 1%.

(5) SPC sustavi moraju moći raditi zajedno s postojećim elektromehaničkim komutacijskim sustavima.

(6) Eelktronički SPC komutacijski sustavi moraju podržavati sustave signalizacije specificirane u članku 64.#clanak64 ovog pravilnika. ·

Članak 67.

( 1 ) Elektronički komutacijski sustavi moraju omogućiti integraciju komutacije i prijenosa, gdje telegrafski multipleksor treba predstavljati "izdvojenu jedinicu", koja se na razini "bit streama" priključuje na matičnu telegrafsku centralu s pomoću jedne prilagodbene jedinice.

(2) Telegrafski korisnici priključeni na telegrafski multipleksor moraju imati sve mogućnosti kao da su izravno priključeni na matičnu SPC telegrafsku centralu, tj. one koje su naznačene u članku 66.#clanak66 ovog pravilnika.

(3) Funkcijski nadzor nad radom multipleksora mora biti moguć iz matične SPC telegrafske centrale.

Sustavi telegralskog prijenosa članak 68.

(1) Telegrafski prijenosni sustavi, povezuju telegrafske komutacije i telegrafsku terminalsku opremu.

(2) Prijenosni telekomunikacijski medij za ostvarenje telegrafskog prijenosa može biti:

I. telefonski fizički vodovi (telefonske parice u telefonskoj mjesnoj mreži) ili

2. telefonski kanali (analogni i digitalni), koji se u pravilu upotrebljavaju na medumjesnim relacijama.

(3) Prijenos po telefonskim govornim krugovima vrši se u pravilu uporabom cijelog govornog opsega od 300 do 3.400 Hz. (4) Telegrafski multipleksori većeg kapaciteta za poveziva

nje na matičnu telegrafsku centralu mogu, kao prijenosni medij, upotrebljavati :

l. PCM kanal brzine 64 kbit/s,

2. osnovni opseg fizičkog nepupiniziranog voda (2 parice samo u mjesnoj telefonskoj mreži matične telegrafske centrale). (5) Telefonske kanale preko kojih se vrši telegrafski prije

nos treba odabrati tako da se sveza od kraja do kraja ostvari po najkraćoj relaciji i s najmanjim brojem demodulacija.

Članak 69.

(1) Prijenos fizičkim vodovima ostvaruje se jedino u mjesnoj telekomunikacijskoj mreži, istosmjernom strujom (prijenos visokom razinom telegrafske signalizacije) u skladu s "B" tipom signalizacije.

(2) Prijenos izmedu udaljenih krajnjih telegrafskih uredaja i komutacijskog središta vrši se kombinirano: fizičkim vodovima prema stavku 1. ovog članka i sustavima za multipleksni prijenos s frekvencijskom modulacijom ili vremenskom razdiobom.

(3) Višekanalni telegrafski uredaji mogu upotrebljavati kao prijenosni medij, fizički vod. U tom slučaju se za prijenos upotrebljavaju dvije parice.

članak 70.

( 1 ) Telegrafski prijenos s pomoću multipleksnih sustava s frekvencijskom modulacijom ostvaruje se preko analognih telefonskih visokofrekvencijskih sustava (telefonskih kanala), fizičkih vodova ili kombinirano.

(2) Telegrafski prijenos ostvaruje se brzinama modulacije od 50, 100 ili 200 bauda.

Kapacitet prijenosa u zavisnosti od brzine modulacije po telefonskom kanalu širine 4 kHz, dan je u tablici 9:

3) S pomoću sustava za brzinu modulacije 50, 100 ili 200 bauda vrši se prijenos odgovarajućom brzinom telegrafiranja. Odstupanje se predvida u slijedećim slučajevima:

č prijenos brzinom 50 bauda preko sustava s razmakom srednjih frekvencija većim od 120 Hz;

č prijenos brzinom 75 bauda preko sustava za brzinu modulacije od 100 bauda;

č prijenos brzinom I50 bauda preko sustava za brzinu modulacije od 200 bauda.

(4) Telefonski vodovi za telegrafski prijenos s ukupnom srednjom snagom l35 mW u točki nulte relativne razine moraju zadovoljiti uvjete propisane preporukom ITU-T H.22.

1.Srednja snaga po telegrafskom kanalu u točki nulte relativne razine, bez obzira na broj kanala u sustavu, iznosi:

za sustav 50 bauda 22,5 dBmO za sustav 100 bauda 19,5 dBmO

za sustav 200 bauda 15,5 dBmO

Radi zaštite prijenosnih telefonskih sustava od preopterećenja, razine srednje snage po telegrafskom kanalu, ne smiju imati vrijednosti niže za 4,5 dBmO od naznačenih.

(6) Telegrafski sustavi moraju imati mogućnost automatske korekcije odstupanja frekvencije pomoću ugradenih pojedinačnih ili zajedničkih korektora.

Članak 71.

(I) Sustavi za multipleksni prijenos s vremenskom razdiobom namijenjeni su za telegrafski prijenos i asinkroni prijenos podataka preko:

1. analognih višokofrekvencijskih telefonskih sustava; 2. digitalnih PCM sustava ili

3. fizičkih vodova.

(2) Sustavi za multipleksni prijenos s vremenskom razdiobom smiju se priključiti kao podsustavi na sustave za multipleksni prijenos s vremenskom razdiobom višeg reda.

(3) Sustavi za multipleksni prijenos s vremenskom razdiobom primijenjuju postupak multipleksiranja zavisan od koda i brzine. Sustavi mogu biti predvideni za rad s jednom od naznačenih agregatnih brzina prijenosa: 2.400, 4.800, 9.600 ili 64.000 bit/s. Prijenos agregatnom brzinom od 64 kbit/s može se ostvariti po vremenskom intervalu telefonskih PCM sustava ili po primarnoj skupini primjenom modema prema preporuci ITU-T V.36. Prijenos agregatnim brzinama: 2.400, 4.800, 9.600 ili 64.000 bit/s može se ostvariti u osnovnom opsegu uz odgovarajući modem za prijenos u osnovnom opsegu.

(4) Sustavi, koji rade prema preporuci ITU-T R.101, zavisni su od koda i brzine i rade s agregatnom brzinom prijenosa od 2.400 bit/s. Oni primijenjuju okvir od 47 bita, u kojemu je prvi bit sinkronizacijski, a ostali su informacijski. Telegrafski sustavi imaju kapacitet prema tablici 10:

Najveće asinkrono (start-stop) izobličenje mora biti manje od 3% za sve brzine modulacije. Sinkronizacija se vrši pomoću sinkronizacijskih bita (mogućnost "A") ili s pomoću sinkronizacijske riječi (mogućnost "B") u skladu s preporukom ITU-T R.101. Sučelja i upravljački signali izmedu uredaja i prijenosnog voda moraju biti u skladu s odgovarajućim preporukama serija V i X ITU-T-a.

Raspodjela dopuštenog izobličenja Članak 72.

(1) Prigodom planiranja telegrafskih vodova, bez obzira jesu li upotrijebljeni regeneratori telegrafskih impulsa ili ne, moraju se zadovoljiti slijedeći uvjeti:

l. opće izobličenje svake dionice (jedna modulacija i demodulacija) mora biti što manje i ne smije premašiti vrijednost od 10%, bez obzira na brzinu modulacije;

2, opće izobličenje telegrafskog voda, bez izobličenja mjesnog voda i krajnjeg uredaja, ne uzimajući u obzir broj dionica, ne smije premašiti vrijednosti u tablici 11:

(2) Prigodom projektiranja telegrafskih sveza za rad brzinom od 50 bauda, bez obzira jesu li upotrijebljeni regeneratori telegrafskih impulsa ili ne, slijedeće granične vrijednosti izobličenja se ne smiju premašiti (tablica 12).

(3) Kada se krajnji uredaji priključuju na sustave komutacija, ili prijenosa s regeneracijom signala preko mjesnih vodova ili vodova dalekih pretplatnika, najveće izobličenje mjesnog dijela smije iznositi 35%.

(4)Prigodom medunarodnog poziva povezivanja mreža u kojima se radi brzinom 50 bauda, moraju biti zadovoljena slijedeća ograničenja (tablica 13):

Ove granične vrijednosti odnose se i na asinkroni prijenos podataka brzinama do 300 bit/s, razred 1 i 2 korisnika prema preporuci ITU-T X.1, kao i na slučaj povezivanja s komutiranim mreiama za vlastite potrebe.

Krajnji telegralski uredaji članak 73.

(1) U telegrafskoj mreži upotrebljavaju se slijedeći krajnji uredaji :

1. teleprinteri i

2. faksimil-uredaji

(2) U telegrafskoj mreži (TELEKS, JATEP i GENTEKS) upotrebljavaju se elektromehanički, poluelektronički i elektronički teleprinteri koji rade s medunarodnom abecedom broj 2. i ispisom na list.

(3) Nominalna brzina rada teleprintera, koji se upotrebljavaju u telegrafskoj mreži je: 50, 75 ili 100 bauda, a smiju se upotrebljavati i teleprinteri s većim brzinama rada (do 300 bauda). Odstupanje od ovih vrijednosti ne smije biti veće od t 0,75%. Nominalna vrijednost dužine završnog impulsa telegrafskog znaka iznosi 1,5 vremenske dužine osnovnog elementa.

(4) Maksimalno izobličenje odašiljačkih signala pri nominalnim uvjetima rada, pri slijedećim brzinama, s ili bez filtera za otklanjanje radijskih smetnji mora biti manje od:

1. za SO bauda

č 5% za elektromehaničke teleprintere; č 3% za poluelektroničke teleprintere;

2. za 75 bauda 4% za poluelektroničke i elektroničke teleprintere;

3. za 100 bauda 7% za poluelektroničke i elektroničke teleprintere.

(5) Širina prijama teleprintera pri normalnim uvjetima rada i otpremnom ciklusu jednakim ili većim od sedam elemenata ne smije biti manja od niže naznačenih vrijednosti:

1. za 50 bauda

±35% za elektromehaničke teleprintere;

č ±44% za poluelektroničke i elektroničke teleprintere;

2. za 75 bauda ±42% za poluelektroničke i elektroničke teleprintere;

3. za 100 bauda ±38% za poluelektroničke i elektroničke teleprintere.

Sustavi napajanja članak 74.

(1) Osnovni naponi napajanja telegrafskih uredaja su: 1. istosmjerni napon -48V;

2. telegrafski napon t 60 V i

3. izmjenični napon 220 V, 50 Hz.

(2) Neprekinutost napajanja mora biti osigurana za sve telegrafske centrale i pripadajuće telegrafske prijenosne sustave. Telegrafske centrale koje imaju stabilne agregate, moraju za neprekidno napajanje imati i akumulatorske baterije kapaciteta dva do četiri sata napajanja maksimalnom strujom (struja u glavnom prometnom satu). Centrale koje upotrebljavaju pokretne agregate, moraju imati akumulatorske baterije kapaciteta za desetosatno napajanje maksimalnom strujom.

Tariliranje

Članak 75.

(1) Tarifiranje usluga u teleks-prometu može biti na temelju zapisa podataka potrebitih za naknadnu obradu ili na bazi tarifnih impulsa.

(2) Tari6ranje na temelju zapisa podataka mora početi 6 ± 1 sekundu nakon pojave signala javljanja, a prestati u vremenu od jedne sekunde nakon pojave signala raskida sveze.

(3) Kod tarifiranja na temelju impulsa, zaduženje počinje početnim impulsom, kod čega vremenski razmak izmedu početnog impulsa tarifiranja i prvog impulsa tarifne serije može biti manji ili jednak vremenskom razmaku impulsa tarifnog niza odgovarajućeg tarifnog područja.

(4) Tarifiranje u medunarodnom prometu obavlja se u medunarodnoj telegrafskoj centrali.

(5) Tarifiranje u JATEP i GENTEKS-prometu obavlja se na temelju brojanja riječi, što je propisano posebnom uputom.

V. MREŽA ZA PRIJENOS PODATAKA

Članak 76.

č (1) Načela i osnovni tehnički uvjeti za ustrojstvo, izgradnju, održavanje i uporabu sustava javne mreže za prijenos podataka odreduju slijedeće:

č načela i ciljevi izgradnje i proširenja mreže za prijenos podataka,

č tehnološko ustrojstvo posebnih mreža za prijenos podataka,

č mogućnosti za ostvarenje prijenosa podataka javnim mrežama, koje nisu namijenjene jedino toj vrsti prijenosa (telefonska mreža, ISDN, i dr.),

č načela numeriranja u mreži za prijenos podataka,

č tehnička i tehnološka načela i kriteriji za osiguranje kakvoće u izgradnji i održavanju mreie za prijenos podataka.

(2) Navedena načela osnova su za izradu tehničkih uvjeta za pojedine sustave i uredaje koji se upotrebljavaju u javnoj mreži za prijenos podataka. Svojstva pojedinih od ovih sustava i uredaja koje nisu obuhvaćene ovim pravilnikom trebaju odgovarati važećim preporukama ITU-T ili drugih medunarodnih normizacijskih organizacija.

Prijenos podataka te%lonskom mrežom

Ćlanak 77.

(1) Osnovni elementi telefonske mreže za prijenos podataka

su:

č prijenosni putevi (komutirana telefonska mreža i zakupIjeni telefonski vodovi) i

č krajnji uredaji za prijenos podataka (modemi).

(2) Prijenos podataka telefonskom mrežom obavlja se:

č komutiranom telefonskom mrežom, č zakupljenim telefonskim vodovima.

Posebne javne mreže za prijenos podatsks Članak 78.

Posebne javne mreže koje su namijenjene jedino prijenosu podataka prema pripadnim karakteristikama dijele se na:

mreže za prijenos podataka s komutacijom paketa, č mčeže za prijenos podataka s prijenosom okvira,

Mreže za prijenos podataka s komutacijom paketa Članak 79.

(1) Svrha javne mreže za prijenos podataka s komutacijom paketa je:

č da omogući povezivanje i razmjenu podataka izmedu korisnika priključenih na mrežu, kao i izmedu korisnika te mreže i ostalih mreža za prijenos podataka s kojima je

ona povezana;

č da ta mreža bude i infrastrukturna telekomunikacijska mreža novih telekomunikacijskih usluga, kao što su videoteks, elektronička pošta, i dr;

č da vlasnicima mreža za vlastite potrebe osigura pričuvnu funkciju.

(2) Elementi mreže su: komutacijske jedinice, prijenosni sustavi, krajnji uredaji za prijenos podataka (modemi), te sustav nadzora i upravljanja.

(3) Javna mreža za prijenos podataka s komutacijom paketa u naziva se CROAPAK.

(4) Komutacijske jedinice se dijele na: komutacijska čvorišta, koncentratore i pristupnu opremu. Tehničke karakteristike komutacijskih čvorišta, koncentratora i pristupnih jedinica bit će propisane posebnim tehničkim uvjetima.

(5) Prijenosni sustavi predstavljaju telekomunikacijski medij s pomoću kojega su medusobno povezane komutacijske jedinice ili komutacijske jedinice i korisnička oprema (krajnji uredaji za prijenos podataka - modemi). Infrastruktura prijenosnih sustava su samo telefonski prijenosni mediji.

(6) Gdje je god to moguće upotrijebit će se telefonski digitalni prijenosni sustavi za povezivanje komutacijskih jedinica, ponajprije komutacijskih čvorova medusobno, te čvorova i koncentratora brzinom prijenosa od 2 Mbit/s. Takvim načinom povezivanja, ostvarit će se temeljna mreža ("back bone").

(7) U iznimnim slučajevima, korisnička pristupna oprema će se, na isti način kao u stavku 6. ovog članka priključiti na pripadne komutacijske jedinice.

(8) Na medumjesnim udaljenostima, za priključenje korisničke opreme ili pristupne opreme upotrebljavat će se telefonski kanali strandarne širine frekvencijskog opsega tj. od 300 do 3.400 Hz.

(9) Na području mjesne telefonske mreže upotrebljavat će se mjesna kabelska telefonska mreža, kao medij za medusobno povezivanje komutacijskih jedinica u istome mjestu i za priključenje korisničke komunikacijske opreme na pripadnu komutacijsku jedinicu. Telefonski vodovi koji se upotrebljavaju u tu svrhu ne smiju biti pupinizirani, i trebaju imati kakvoću specificiranu preporukama ITU-T-a za vodove namijenjene prijenosu podataka.

Priključenje korisnika na CROAPAK Članak 80.

(1) Priključenje korisnika na javnu mrežu za prijenos podatka s komutacijom paketa može biti:

č izravno, preko telefonskog zakupljenog voda do pripadne komutacijske jedinice ili ž

č preko biranog telefonskog priključka.

(2) Izravno priključenje korisnika ostvaruje se preko:

č telefonske kabelske mreže (s bakrenim vodičima), kao prvi izbor, s pomoću modema koji rade u osnovnom opsegu (BB-modemi), i to u punom dupleksu po jednoj telefonskoj nepupiniziranoj parici, primijenjujući tehniku potiskivanja odjeka ("echo cancellation"). Kako za BB-modeme nema medunarodne preporuke potrebito je na strani javne mreže za prijenos podataka i na strani korisnika staviti jednake (sparene) modeme;

č digitalnog telefonskog kanala (G.703), priključenjem izravno na odgovarajuću linijsku jedinicu pod uvjetom da je privod signala izveden koaksijalnim kabelom;

č telefonske kabelske mreže (s bakrenim vodičima) za prijenos digitalne telefonske skupine (2.048 kbit/s ili n x 64 kbit/s) za priključenje korisnika s pomoću odgovarajućih BB-modema;

č analognog telefonskog kanala strandardne širine frekvencijskog opsega tj. od 300 do 3.400 Hz s pomoću modema koji rade u govornom opsegu (VB-modemi) prema tablici 14.

3) Korisnici pristupaju javnoj mreži za prijenos podataka i putem biranog telefonskog priključka tako da biraju zadani telefonski broj. U zavisnosti od biranog broja korisnik bira pristup raznim brzinama prijenosa podataka i sustavima signalizacije.

Brzine prijenosa u CROAPAK-u Članak 81.

(1) Brzine prijenosa podataka u javnoj mreži za prijenos podataka s komutacijom paketa definirane su preporukom ITU-T-a X.I, kao i onima definiranim u preporuci G.702 u svezi s strukturom digitalnih prijenosnih sustava.

(2) Na razini temeljne mreže povezivanje komutacijskih jedinica treba se izvesti primarnom digitalnom skupinom (brzine prijenosa od 2.048 kbit/s). Ta brzina prijenosa omogućuje dovoljnu propusnost, ne samo za primjene koje rade na načelu komutacije paketa, nego i one koje se temelje na prijenosu okvira.

(3) Korisničke brzine s izravnim pristupom na javnu mrežu za prijenos podataka s komutacijom paketa definirane su u preporuci ITU-T X.1, u opsegu od 1.200 do 64.000 bit/s, te nx64 kbit/s za sustav prijenosa u primarnoj digitalnoj skupini.

Sustavi signalizacije (uprotokolio) u CROAPAK-u Ćlanak 82.

(1) X.75 preporuka ITU-T-a definira temeljni sustav signalizacije za priključenje javne mreže za prijenos počataka s komutacijom paketa na:

č medunarodne mreže i ostale mreže za vlastite potrebe u Hrvatskoj.

(2) Povezivanje komutacijskih jedinica javne mreže za prijenos podataka s komutacijom paketa ostvaruje se signalizacijskim sustavom prema preporuci X.75 ITU-T-a ili modificiranim sustavom signalizacije temeljenim na preporuci X.75 ITU-T-a.

(3) X.25. preporuka ITU-T-a definira temeljni sustav signalizacije za priključenje paketski orijentirane korisničke opremena javnu mrežu za prijenos podataka s komutacijom paketa.

(4) Skup preporuka X.28, X.3 i X.29 definiraju priključenje korisničke opreme koja radi u znakovnom modu, asinkrono na javnu mrežu za prijenos podataka s komutacijom paketa. Pri tome X.28 odreduje sustav signalizacije prema PAD-u ("packet assembly-disassembly"); X.3 odreduje parametre PAD-a, a X.29 odreduje signalizaciju izmedu PAD-a i javne mreže za prijenos podataka s komutacijom paketa.

(5) Javna mreža za prijenos podataka s komutacijom paketa može podržavati i neke nestandardne sustave signalizacije (protokole) vodećih proizvodača informatičke opreme u svijetu. Detaljna specifikacija tih signalizacijskih sustava definirana je u Tehničkim uvjetima za komutacijske jedinice u javnim mrežama za prijenos podataka s komutacijom paketa.

Numeriranje članak 83.

(1) Plan numeriranja javnih mreža za prijenos podataka treba biti u skladu s preporukom ITU-T X.121.

(2) Maksimalan broj znamenaka, je 15 zajedno s predbrojem. Znamenke od 1. do 4. upotrebljavaju se u medunarodnom prometu, a znamenke 5. do 15. u mreži za prijenos podataka u Hrvatskoj.

(3) Medunarodni predbroj je "0".

(4) Iza medunarodnog predbroja slijedi medunarodna oznaka zemlje, (skupina znamenaka od 2. do 4.). Medunarodnu oznaku zemlje odreduje preporuka ITU-T X.121. Medunarodna oznaka za Hrvatsku je 219.

(5) Izuzetak od pravila naznačenog u stavku 4. ovog članka su slučajevi, koji su primijenjivi onda kada se iz mreže za prijenos podataka želi uspostaviti sveza prema teleks-mreži, biranoj telefonskoj mreži ili ISDN mreži. Tada je redoslijed biranja znamenaka slijedeći (tablica 15):

(6) U Hrvatskoj se bira pretplatnički broj (zatvorena numeracija), koji ćini skupina znamenaka od 5. do I5.

(7) Znamenka na 5. mjestu označava vrstu mreže za prijenos podataka, prema tablici 16:



(8) Skupina znamenaka od 6. do 9. označuje čvorište. Broj čvorišta treba slijediti telefonski plan numeracije po županijskom ustroju (znamenke 6. i 7.), dok su znamenke 8. i 9. predvidene za numeriranje komutacijskih jedinica županije. Izuzetak od toga je slučaj Zagrebačke županije, gdje 6. znamenka ima vrijednost l, a skupina znamenaka od 7. do 9. je predvidena za numeriranje komutacijskih jedinica. Sukladno tome, oznaka čvorišta se odreduje na slijedeći način (primjer-tablica 17):

(9) Znamenka na 10. mjestu označuje vrstu korisničkog protokola, prema tablici 18:

(10) Skupina znamenaka na mjestima od 11. do 13. označuje korisnički broj. Unutar jednog čvora, numeriranje započinje s 001 do konačnog teorijskog broja od 999.

(11) Skupina znamenaka na mjestima 14. i 15. označuje korisničku podadresu.

Tarifirsnje Članak 83.

Načela i postupci tarifiranja usluga u javnim mrežama za prijenos podataka s komutacijom paketa odredeni su Pravilnikom o općim uvjetima za obavljanje telekomunikacijskih usluga.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 84.

Sustavi javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreži, za koje ovim pravilnikom nisu izrijekom utvrdena načela i tehnički uvjeti za ustrojstvo, izgradnju, odcžavanje i uporabu, trebaju se ravnati po odgovarajućim preporukama ITU-T-a i drugih medunarodnih normizacijskih organizacija.

Stupanje na snagu praviloika Članak 85.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmi dan od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: O11-O1/95-02/95 Urbroj : 530-07-95-3 Zagreb, 24. srpnja 1995.

Ministar

pomorstva, prometa i veza Ivica Mudrinić, dipl. ing. el., v. r.

DODATAK PRAVILNIKU O JAVNIM TELEKOMUNIKACIJAMA U NEPOKRETNOJ MREŽI

A. Popis osnornih pojmova

1. Analogni sustavi komutacije: sustavi komutacije kod kojih je primijenjena prostorna komutacija analognih signala preko govornih krugova izradenih od elektromehaničkih ili elektroničkih elemenata.

2. BB - modemi: modemi koji rade u osnovnom opsegu. Prijenos podataka izmedu dva BB - modema ostvaruje se po nepupiniziranim bakrenim vodičima telekomunikacijskih kabela, upotrebljavajući frekvenćijski opseg bitno veći od standardnog telefonskog kanala.

3. Neprekidno napajanje (uninterrupted supplying): osigurava trajno napajanje električnom energijom uredaje nakon ispada električne mreže.

4. Crossbarsustavi: sustavi s koordinatnim sklopkama kod kojih postoji više vodoravnih i okomitih poluga koje se elektromagnetski upravljaju.

5. Digitalni sustavi komutacije: sustav komutacije kod kojih je primijenjena vremenska i vremensko-prostorna komutacija digitalnih signala preko govornih krugova izradenih od elektroničkih elemenata.

6. Dozvoljeni gubici: dozvoljeni postotak izgubljenih poziva do kojih dolazi u normalnim (projektiranim) uvjetima.

7. Fizička ravnina: ravnina koja obuhvaća fizičke mogućnosti namijenjene razmjeni informacija, tj. telekomunikacijsku opremu i medije za njeno povezivanje. Na ovoj ravnini formira se Ezička mreža koja medusobno povezuje sučelja korisničkih terminala.

8. Generatori takta: oscilatori odredene točnosti koja ovisi od hijerarhijskog položaja u telekomunikacijskoj mreži.

9. Izobličenje kvantizacije: veličina koja se pojavljuje u digitalno/analognoj mreži, a nastaje na mjestima analogno/digi

talne pretvorbe u jednoj svezi. Jedinica izobličenja kvantizacije (qd) definira se kao prosječno izobličenje koje unosi jedan 8-bitni par koder-dekoder.

10. Javni telegratžski promet čžatep): telegrafski promet kojeg ostvaruju korisnici JATEP kategorije.

11. Jeka (Echo): neželjena pojava kada povratni signal toliko kasni za originalnim da postaje prepoznatljiv.

12. Klizanje (slip): ponavljanje ili gubitak bloka bitova do kojeg dolazi radi razlike brzine upisivanja i čitanja "buffer" memorija.

l3. Komutirana telefonska mreža: telefonska mreža u kojoj se sveze ostvaruju pomoću komutacija (za razliku od iznajmljenih vodova).

14. Korisnički terminali: korisnički uredaj koji je sposoban poslati i primiti informaciju preko komunikacijskog kanala. 15. Logička ravnina: ravnina na kojoj se obavljaju logičke fun

kcije konfiguriranja mreže i usmjeravanja prometa i osigurava tijek signala izmedu korisnika različitih usluga, bez poznavanja sadrzaja prenošenih signala. Na ovoj ravnini formira se transportna mreža koja povezuje korisničke terminale. ž

16. Logička prijenosna mreža: mreža koja se formira uporabom tehničkih mogućnosti fizičke ravnine, a služi za medusobno povezivanje korisničkih terminala i prijenos signala odredene vrste usluga izmedu njih. Nad odredenim rasporedorrč mogućnosti fizičke mreže može se formirati više različitih logičkih prijenosnih mreža. ,

17. Mjesni promet: promet koji se obavlja izmedu korisnika priključenih na isti pristupni čvor mreže pojedinog sustava. I8. Manuelno i poluautomatsko posredovanje: ostvarivanje sveze uz pomoć telefonistice.

19. Medunarodna razina: predstavlja skup tehničkih mogućnosti koji služe za odvijanje medunarodnog prometa - medunarodnog čvora (čvorova), sustava prijenosa za povezivanje medunarodnih čvorova medusobno i medunarodnih s istovrsnim u stranim zemljama.

20. Medunarodni automatski te%grafski promet (GENTEKS): posebna kategorija medunarodnog javnog telegrafskog prometa kojime se ostvaruje izmjena pisanih informacija s pomoću telegrafske mreže.

21. Medunarodni kod: kombinacija jedne, dvije ili tri znamenke karakteristične za odredenu daavu. To je medunarodni broj zemlje koji dodjeljuje ITU.

22. Medunarodni predbroj: kombinacija znamenki koju korisnik mora birati da bi ostvario svezu s korisnikom u nekoj drugoj državi, pri čemu automatski pristupa izlaznoj opremi za medunarodni promet (sada 99 dok je, prema preporuci CEPT-a, u pripremi 00)

23. Medunarodni promet: promet koji se obavlja izmedu korisnika priključenih na pristupni čvor u Hrvatskoj i korisnika u nekoj drugoj zemlji, posredovanjem medunarodnog čvora u Hrvatskoj (terminalni medunarodni promet), kao i promet izmedu korisnika u stranim zemljama koji se odvija posredovanjem medunarodnog čvora u Hrvatskoj (tranzitni medunarodni promet).

1.Mjereglasnoće (LR Laudness Rating): mjera, izražena u dB, koja daje podatak za koji je iznos karakteristika neke mreže glasnija (tiša) od etalona u Ženevi.

25. Predbroj za unutrašnji promet: jedna ili više znamenki koje korisnik mora birati da bi ostvario svezu izvan svog numeracijskog područja. U Hrvatskoj taj predbroj je "0".

26. Pleziokroni rad mreže: rad mreže u kojem se karakteristični dijelovi signala pojavljuju s nominalno istom brzinom, a svaka promjena brzine mora biti unutar specificiranih granica.

27. Područni kod ili županijski kod: kombinacija znamenki karakteristična za pojedino županijsko područje. Područni kod je uz predbroj za unutrašnji promet (koji je u Hrvatskoj "0") dio karakterističnog broja kojeg je nužno birati ispred pretplatničkog pozivnog broja ako želimo uspostaviti svezu s pretplatnikom u drugom županijskom području.

28. Pretplatnički pozivni broj: kombinacija znamenki koja predstavlja adresu pojedinog pretplatnika unutar istog numeracijskog područja.

29. Pretplatnićki telegrafski promet (teleks): promet koji ostvaruju telegrafski pretplatnici.

30. Pristupna razina: skup svih tehničkih resursa koji korisnicima omogućuju pristup u pojedinu mrežu sustava javnih telekomunikacija i to: korisnički terminali, korisnički prijenosni sustavi, pristupni čvorovi.

31. Pn:stupni čvorovi: dio pristupne razine (uz korisničke terminale i korisničke prijenosne sustave), a ustvari čine komutacijski čvor na koji je korisnik priključen preko korisničkog prijenosnog sustava.

32. Pristupno podrućje: područje koje obuhvaća skup korisnika priključenih na zajednički pristupni komutacijski čvor putem kojeg im je omogućen dostup u mrežu odredenog.sustava javnih telekomunikacija u nepoketnoj mreži.

33. Prometna područja: podjela mreža sustava javnih telekomunikacija primjenom načela raspodjele i slijevanja prometa, gospodarstvenih uvjeta, administrativno-političkog ustrojstva i zemljopisno-demografskih obilježja. Definirana su slijedeća prometna područja: pristupno, županijsko i područje cijele Države.

34. Ravnina mreže za upravljanje: ravnina na kojoj se formira mreža za upravljanje, koja putem tehničkih mogućnosti i normiziranih sučelja povezuje telekomunikacijsku administraciju s upravljanom telekomunikacijskom opremom. Upravljanje sustavima javnih telekomunikacija u nepokretnoj mreii obuhvaća: odriavanje, nadzor rada, preustrojavanje, sigurnost i registriranje prometa radi naplate usluge.

35. Ravnina službi; ravnina na kojoj se formira mreža službi koja je potrebita da bi se korisnicima ponudila odredena usluga (npr. telefonska služba, telegrafska služba, služba prijenosa podataka i sl.). Radi toga, u ovoj se ravnini formirasignalizacijska mreža.

36. Sinkronizacija: proces prilagodavanja karakterističnog dijela signala kako bi on postao sinkron.

37. Sinkroni rad mreže: rad mreže pri kojem se karakteristični dijelovi signala pojavljuju s točnom prosječnom brzinom. Vremenski odnos izmedu karakterističnih dijelova mogu varirati u odredenim granicama.

38. Stabilnost: otpornost vodova na osciliranje.

39. Stupanj pogrješke bita - BER: odnos izmedu broja poslanih i broja pogrješno primljenih bitova na prijenosnom pu

tu; upotrebljava se kao mjera kakvoće spojnog puta za prijenos podataka.

40. Tranzitna razina: skup svih tehničkih mogućnosti koji omogućavaju odvijanje, prometa na županijskom i državnom području pojedine mreže sustava javnih telekomunikacija, a sastoji se od tranzitnih čvorova, sustava prijenosa za povezivanje pristupnih i tranzitnih čvorova, tranzitnih čvorova medusobno kao i tranzitnih i medunarodnih čvorova.

41. Tranzitni promet: promet izmedu korisnika priključenih na različite pristupne čvorove, pri čemu se za njegovo obavljanje upotrebljava i barem jedan tranzitni čvor. Tranzitni promet naziva se županijskim prometom, ako se obavlja unutar iste županije, ili medužupanijskim prometom, ako se obavlja izmedu dviju različitih županija posredovanjem barem dva tranzitna čvora.

42. Promjena položaja impulsa (jitter): kratkotrajno zamjetno odstupanje položaja impulsa u odnosu na poloiaj koji bi teorijski trebao zauzimati u odredenom trenutku.

43. Županijsko područje: obuhvaća sva pristupna područja unutar jedne županije. To čini temeljnu cjelinu ustrojstva sustava javnih telekomunikacija u pogledu njihove izgradnje, održavanja i uporabe.

B. Popis kratica

1. AC (Alternating Current) - izmjenična struja

2. ADM (Add-Drop Multiplexer) - multiplekser koji služi za vadenje i umetanje 2 Mbit-nih skupina u sinkronoj digitalnoj hijerarhiji.

3. ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line) - asimetrična digitalna pretplatnička linija.

4. BER (Bit Error Ratio) - stupanj pogrješke bita.

5. CAS (Channel Associated Signaling) - signalizacija pridružena kanalu.

6. CCS (Common Channel Signaling) - signalizacija po zajedničkom kanalu.

7. CDA (Call Duration Advice) - obavijest o trajanju sveze. 8. CROAPAK - Hrvatska javna mreža za prijenos podataka komutacijom paketa.

9. CEPT (European Conference of Posts and Telecommunication Administrations) - Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih administracija.

10. CLR (Circuit Loudness Rating) - mjera glasnoće vodova i centrala pomoću kojih su povezana dva korisnička sustava. I l. DC (Direct Current) - istosmjerna struja.

12. DXC (Digital Cross-connect) - digitalni prespojnik.

13. El - europski digitalni prijenosni sustav od 2.048 Mbit/s. 14. E3 - europski digitalni prijenosni sustav do 34 Mbit/s. 15. FTTC (Fiber-to-the Curb) - svjetlovod do blizine pretplatnika.

16. GENTEX (General Telegraphe Exchange) - medunarodni automatski telegrafski promet.

17. GSM (Group Special Mobile or Global System of Mobile) - pan-europska digitalna pokretna telefonija.

(8. HPT - Hrvatska pošta i telekomunikacije.

1.HDSL (High - bit - rate Digital Subscriber Line) - vrlo brza pretplatnička digitalna linija.

20. IDN (Integrated Digital Network) - integrirana digitalna mreža.

21. ISDN (Integrate Services Digital Network) - digitalna mreža s integriranim uslugama.

22. ITU (International Telecommunications Union) - Medunarodna telekomunikacijska udruga.

23. ITU-T (International Telecommunications Union - Telecommunications sector) - Medunarodna telekomunikacijska udruga - sektor telekomunikacija.

24. JATEP - javni unutrašnji automatski telegrafski promet. 25. KK - koaksijalni kabel.

26. LAN (Loćal Area Network) - mjesna računalska mreža. 27. LC - mjesna centrala.

28. MC - medunarodna centrala.

29. -MFC (Multi Frequency Code) - višefrekvencijski signalizacijski kod.

30. MUX (Multiplexer) - multipleksor.

31. MTP (Message Transfer Part) - dio za prijenos signala poruke.

32. NMT (Nordic Mobile Telephony) - nordijski sustav pokretne telefonije.

33. NF - niskofrekvencijski prijenos. 34. NN - niski napon.

35. NT (Network Termination) - mrežni završetak. 36. OK - svjetlovodni kabel (svjetlovod).

37. OLR (Overall Loudness Rating) - ukupna mjera glasnoće. 38. PBX (Private Branch Exchange) - pretplatnička (kućna) centrala.

39. PAD (Packet Assembly-Disassembly) - slaganje i razlaganje paketa.

40. PC - područna centrala.

41. PCM (Pulse Code Modulation) - impulsno-kodna modulacija.

42. PCS (Personal Communications System) - sustav za osobne komunikacije.

43. PDH (Pleziochronous Digital Hierarchy) - pleziokrona digitalna hijerarhija.

44. PON (Passive Optical Network) - pasivni svjetlosni pretplatnićki sustav.

45. RITL (Radio-in-the-Loop) - bežični pristup mreži.

46. RLR (Receiving Loudness Rating) - mjera glasnoće korisničkog sustava u prijamu.

47. RR - radio-relejni sustav prijenosa.

48. SDH (Synchronous Digital Hierarchy) - sinkrona digitalna hijerarhija.

49. SLR (Sending Loudness Rating) - mjera glasnoće korisničkog sustava u otpremi.

50. SPC (Stored Program Control) - upravljanje s pomoću pohranjenog programa.

51. STM (Synchronous Transport Modul) - sinkroni prijenosni modul.

52. TC - tranzitna centrala.

53. TELEKS - pretplatnička telegrafska mreža.

54. TMN (Telecommunications Management Network) - mreža za upravljanje telekomunikacijama.

55. TTC - tandem - tranzitna centrala. 56. UPS - udaljeni pretplatnički stupanj. 57. VN - visoki napon.

58. VTU - višekanalni telegrafski uredaj.

59. ŽEPAK - Mreža za prijenos podataka komutacijom paketa Hrvatskih željeznica.

zatvori
Pravilnik o javnim telekomunikacijama u nepokretnoj mreži –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !