Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Pravilnik o metodama za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu ("Narodne novine", br. XX/09)
označi tražene riječi printaj stranicu
39 31.03.2009 Pravilnik o metodama za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

892

Na temelju članka 94.L439896 stavka 2. Zakona o hrani (»Narodne novine« br. 46/07, 155/08), ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi

PRAVILNIK

O METODAMA ZA ODREĐIVANJE KAKVOĆE ŠEĆERA PRI INTERVENTNOM OTKUPU([1])

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom propisuju metode za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu.

Članak 2.

Zahtjevi kakvoće kojima pri interventnom otkupu mora udovoljavati bijeli šećer propisani su u Prilogu I. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

Članak 3.

Metode za utvrđivanje sukladnosti s propisanim zahtjevima kakvoće propisane su u Prilogu II. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

II. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 4.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: NP 011-02/09-01/57

Urbroj: 525-13-2-0493/09-1

Zagreb, 20. ožujka 2009.

Ministar
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.

PRILOG I.

ZAHTJEVI KAKVOĆE ZA BIJELI ŠEĆER

KLASA 1.

Šećer višeg stupnja kakvoće od standardnog, sljedećih svojstava:

a) ispravne tržišne kakvoće, suh, kristaliziran, sipak;

b) udio vode: najviše 0,06%

c) udio invertnog šećera: najviše 0,04%

d) broj bodova:

– za udio pepela: najviše 6,

– za tip boje: najviše 4,

– za boju u otopini: najviše 3,

– ukupni broj bodova: najviše 8

KLASA 2.

Šećer standardne kakvoće, sljedećih svojstava:

a) ispravne tržišne kakvoće, suh, kristaliziran, sipak;

b) polarizacija: najmanje 99,7°S

c) udio vode: najviše 0,06

e) udio invertnog šećera: najviše 0,04%

f) broj bodova:

– za udio pepela: najviše 15,

– za tip boje: najviše 9,

– za boju u otopini: najviše 6,

– ukupni broj bodova: najviše 22

KLASA 3.

Šećer nižeg stupnja kakvoće od standardnog, sljedećih svojstava:

a) ispravne tržišne kakvoće, suh, kristaliziran, sipak;

b) polarizacija: najmanje 99,7°S

c) udio vode: najviše 0,06%

d) udio invertnog šećera: najviše 0,04%

e) tip boje: najviše 12 bodova

KLASA 4.

Šećer nižeg stupnja kakvoće od standardnog koji nije uključen u Klasu 1., 2. i 3.

PRILOG II.

METODE ZA ODREĐIVANJE KAKVOĆE BIJELOG ŠEĆERA

A. POSTUPAK DODJELJIVANJA BODOVA

METODA 1

Određivanje količine pepela

(ICUMSA: konduktometrijski pepeo, izvor: zapisnik 14. sjednice ICUMSA-e iz 1966. str. 88)

1. Oprema

1.1. Konduktometar s mogućnošću mjerenja do 0,5 µS cm-1([2]) s točnošću ± 2%. Preporuča se upotreba mjernih ćelija čija se temperatura može održavati na 20 ± 0,2°C pomoću vodene kupelji.

1.2. Odmjerne tikvice 100 ± 0,05 mL; 500 ± 0,25 mL; 1000 ± 0,40 mL.

1.3. Pipete ukupnog volumena 10 ± 0,02 mL([3]).

1.4. Za pripremu svih otopina (otopine šećera i otopine kalijevog klorida) mora se upotrebljavati dvostruko destilirana ili deionizirana voda specifične vodljivosti manje od 2 µS cm-1. Sve posude i pipete prije upotrebe treba dobro isprati vodom navedene kakvoće.

1.5. Instrumenti za mjerenje vodljivosti baždare se 0,0002 mol/L otopinom kalijevog klorida. U tu svrhu, 745,5 mg kalijevog klorida (p.a.), prethodno dehidriranog žarenjem na približno 500°C odnosno do tamno crvenog žara, potrebno je otopiti u vodi u odmjernoj tikvici od 1L i nadopuniti vodom do oznake. 10 mL te 0,01 mol/L otopine otpipetirati u odmjernu tikvicu od 500 mL i nadopuniti vodom do oznake. Pri točno 20°C ova 0,0002 mol/L otopina kalijevog klorida, imati će specifičnu vodljivost 26,6 ± 0,3 µS cm-1, nakon oduzimanja specifične vodljivosti upotrijebljene vode.

Prema metodi rada korištenog instrumenta, instrument mora biti podešen tako da pokazuje gore navedenu vrijednost uvećanu za specifičnu vodljivost vode ili se gore navedena vrijednost, uvećana za specifičnu vodljivost korištene vode, upotrebljava za izračunavanje konstante ćelije.

Svježe otopine kalijevog klorida potrebno je pripremiti prije svakog baždarenja.

2. Postupak

2.1. Pripremiti 28%-tnu otopinu šećera otapanjem 31,3 ± 0,1 g šećera pri 20 ± 0,2°C u odmjernoj tikvici od 100 mL ili otapanjem 28 g šećera i nadopunjavanjem vodom do 100 g. Otopinu dobro promiješati i prenijeti u ćeliju za mjerenje. Kada je temperatura otopine točno 20 ± 0,2°C očitati specifičnu vodljivost. Od očitane vrijednosti oduzeti 50% očitane vrijednosti za upotrijebljenu vodu.

Rezultat je sljedeći:

C28 = Cočitana – 0,5 C vode

pri čemu je

C = specifična vodljivost u µS cm-1

indeks 28 označava da je upotrijebljena 28%-tna otopina šećera

Broj bodova = 0,320×C28

odnosno 3,13 µS cm-1odgovara jednom bodu ili 1 bod = 0,0018% pepela

% pepela = 0,320×18×10-4×C28

2.2. Određivanje specifične vodljivosti upotrijebljene vode

Postupak: u odmjernoj tikvici od 100 mL izmiješati jednaku količinu vode i na isti način kao pri otapanju šećera, nadopuniti do oznake i izmjeriti vodljivost na približno 20°C. Pri mjerenju nije potrebna precizna termostatska kontrola jer su moguće korekcije temperature unutar granica pogreške.

METODA 2

Određivanje tipa boje

(Metoda Instituta Brunswick, izvor: Schneider F., A. Emmerich i J. Dubourg, Zucker 18, 571 (1965.) i Sucr. Franç., 106, 219 (1965.))

1. Oprema

1.1. Standardna ljestvica boja Brunswick 0 – 6.

1.2. Fluorescentna svjetiljka sa svjetlosnim izvorom dnevne svjetlosti postavljena u sprijeda otvorenu malu kutiju dubine 20 cm, širine 120 cm i visine 50 cm tako da je okomita udaljenost između svjetiljke i uzoraka šećera približno 35 cm. Oči analitičara moraju biti zaštićene od direktnog svjetla zaštitnom trakom visine približno 15 cm.

Preporuča se upotreba svjetiljki Osram HNT 120 ili Philips TL 25 W/55. Druge svjetiljke ne bi trebalo upotrebljavati bez prethodnog ispitivanja zbog važnosti spektralne distribucije emitirane svjetlosti.

1.3. Kako bi se žućkaste do smeđe boje uzoraka šećera dobro isticale, unutarnje stijenke kutije moraju biti obojane smeđom bojom bez sjaja (primjerice tamnom bojom oraha). Na dno kutije potrebno je postaviti bijeli papir za upijanje na kojem se boja šećera jasno ističe. Mala kutija mora biti postavljena tako da je svjetiljka približno u visini očiju. Pri uspoređivanju uzorci ne smiju biti izloženi izravnom dnevnom svjetlu niti osvijetljeni drugim svjetiljkama, što bi otežalo ispitivanje.

2. Postupak

2.1. U male kutije sa bijelom ili svijetlo plavom unutarnjom oblogom (duljina stranica 60 mm, visina 28 mm) staviti šećer i poravnati poklopcem. Potrebno je voditi računa o tome da kutije s uzorkom i standardnim uzorkom budu napunjene do ruba. Boja unutarnje obloge u svim kutijama mora biti potpuno ista jer bi se u suprotnom dobili pogrešni rezultati. Kutije moraju biti postavljene jedna do druge, bez slobodnog prostora među njima, stoga okrugle kutije nisu prikladne. Uzorak se najprije približno uspoređuje smještanjem u različite položaje na ljestvici boja, a zatim se pažljivo uspoređuje s bojama koje su mu najbliže naizmjeničnim postavljanjem uzorka lijevo i desno od boje s kojom se uspoređuje. Konačni rezultat je prosječna vrijednost rezultata triju neovisnih analitičara. Taj prosjek izražava se u desetinama jedinice boje. Kod šećera čija se veličina kristala razlikuje od one standardnih uzoraka, treba promatrati boju, a ne refleksiju kristala.

Broj bodova = jedinica boje x 2, odnosno 0,5 jedinica boje = 1 bod

METODA 3

Određivanje boje u otopini

(ICUMSA metoda 4 – nakon filtriranja kroz membranski filtar od 0,45 µm (metodom istiskivanja žive) ili 0,6 µm (metodom Hagen-Poiseuille), izvor: De Whalley, ICUMSA metode analize šećera (1964., str. 57, zapisnik 12. sjednice ICUMSA-e iz 1958., str. 55))

1. Oprema

1.1. Za pripremu otopine potrebno je sljedeće:

Erlenmeyerove tikvice (200 mL), aparat za vakuum filtraciju za membranske filtere, filtrirne tikvice (500 ili 250 mL), vakuum pumpa i membranski filteri s prosječnim promjerom pora 0,45 µm (metoda istiskivanja žive) ili 0,6 µm (Hagen-Poiseuille metoda).

1.2. Koncentracija otopine određuje se refraktometrijski. Za mjerenje ekstinkcije može se upotrijebiti bilo koji fotometar koji omogućuje zadovoljavajuću točnost mjerenja na 420 ± 10 nm. Kivete moraju biti odabrane tako da je pri međusobnom uspoređivanju dviju kiveta napunjenih destiliranom vodom ekstinkcija jednaka nuli. Duljina kivete mora biti najmanje 3 cm.

2. Postupak

2.1. U Erlenmeyerovu tikvicu širokog grla odvagati 50 ± 0,1 g šećera i dodati 50 g destilirane vode (izmjerene vaganjem) ili 50 mL (izmjerene graduiranom menzurom) i otopiti protresanjem ili tresilicom. Veća točnost koncentracije nije potrebna jer se može promijeniti pri filtraciji.

U međuvremenu membranski filter se natapa u destiliranoj vodi najmanje 10 minuta, a zatim se stavlja u uređaj za filtraciju. Tijekom filtracije dolazi do deaeracije otopine.

Koncentracija se određuje refraktometrijski (°Brix).

Kivetu prvo isprati otopinom šećera, a zatim napuniti i odmah zatvoriti.

Kivetu za usporedbu napuniti destiliranom vodom, koja mora biti profiltrirana kroz membranski filter, i izvršiti mjerenje na 420 nm.

pri čemu je:

E = koeficijent ekstinkcije

?420 = ekstinkcija (očitana)

l = duljina kivete (cm)

d = specifična težina

B. DODATNI KRITERIJI

METODA 4

Određivanje polarizacije

(ICUMSA metoda 1 za sirovi šećer, izvor: zapisnik 12. sjednice ICUMSA-e iz 1958., str. 84 i ostalo.; zapisnik 13. sjednica ICUMSA-e iz 1962., str. 83 i ostalo; zapisnik 14. sjednice ICUMSA-e iz 1966.)

1. Oprema

1.1. Polarimetar s međunarodnom šećernom ljestvicom (°S) koji odgovara definicijama ICUMSA.

1.2. Analitička vaga točnosti ± 0,001 g.

1.3. Odmjerne tikvice, 100 mL.

Odmjerne tikvice moraju biti posebno baždarene. Njihov volumen mora biti 100,00 ± 0,02 mL ili korigiran do tog stupnja točnosti.

1.4. Polarimetrijske cijevi duljine 200 mm ne smiju odstupati više od ± 0,03 mm. Ukoliko se koriste kraće cijevi, moraju biti slične relativne točnosti npr. 100 ± 0,015 mm.

Površine na krajevima polarimetrijskih cijevi moraju biti paralelne unutar 10 kutnih stupnjeva. Rotacija namještene cijevi oko njezine optičke osi ne smije uzrokovati značajne promjene izmjerene vrijednosti.

Površine na krajevima ne smiju pokazivati nikakvu optičku aktivnost. Njihova površina mora biti paralelna unutar 5 kutnih stupnjeva.

1.5. Udio vode u upotrijebljenom filtar papiru mora biti 6 – 8%.

2. Postupak

2.1. Odvagati 26 ± 0,002 g šećera i prebaciti u odmjernu tikvicu sa približno 60 mL destilirane ili demineralizirane vode. Otopiti šećer bez zagrijavanja. Ukoliko je potrebno bistrenje, dodati 0,5 mL alkalne otopine olovnog acetata. Ovaj reagens mora udovoljavati zahtjevima ICUMSA-e (izvor: De Whalley, ICUMSA metode analize šećera iz 1964., str. 122). Dobro promiješati i dodati vode skoro do oznake. Ukoliko se razvije pjena, može se raspršiti kapljicom alkohola ili etera. Ostaviti tikvicu 15 minuta u termostatski kontroliranoj vodenoj kupelji (za temperature vidjeti dolje).

Unutarnji dio vrata tikvice osušiti filtar papirom i dopuniti do oznake pipetom sa šiljastim vrhom. Zatvoriti tikvicu rukom i promiješati sadržaj okrećući je najmanje pet puta. Ako je potrebno bistrenje, provesti filtraciju. Dimenzije lijevka moraju biti takve da se 100 mL otopine može uliti odjednom. Lijevak mora imati kratku izljevnu cijev da bi mogao biti postavljen na čašu kako otopina ne bi isparila. Iz istog razloga lijevak mora biti pokriven satnim stakalcem.

Prethodno očišćenu i osušenu polarimetrijsku cijev isprati dva puta s volumenom šećerne otopine približno jednakim volumenu dvije trećine cijevi. Pri punjenju treba paziti da u polarimetrijskoj cijevi nema mjehurića zraka. Cijev zatim postaviti u polarimetar i izmjeriti pet puta s točnošću 0,05°S.

2.2. Kada se upotrebljava saharimetar sa kvarcnim klinom ukupna optička rotacija je funkcija temperature. U tom slučaju, otopina se najprije zagrije do temperature saharimetra, prije nadopunjavanja do 100 mL. Razlika između ove dvije temperature ne smije biti veća od 0,5°C. Vizualne instrumente treba očitati pet puta s točnošću 0,05°S. Prosječna vrijednost izražava se u stotinkama °S.

Saharimetar treba provjeriti kvarcnom pločom čija ekvivalentna vrijednost mora biti približno 100°S.

Korekcija temperature za saharimetre sa kvarcnim klinom: za svaki °C dodati 0,03°S ili za svaki °C ispod 20°C oduzeti 0,03°S.

2.3. Kada se upotrebljava polarimetar sa kružnom skalom, preporuča se upotreba cijevi u plaštu koje moraju biti povezane s vodenom kupelji s kontroliranom temperaturom 20 ± 0,2°C. Nadopunjavanje tikvice do oznake mora se izvršiti pri 20 ± 0,2°C. Kvarcna kontrolna ploča također mora biti na navedenoj temperaturi.

Ukoliko to nije moguće, vrijednost se određuje na sljedeći način:

St = S20 [1+0,00014(t-20)]

Primjer:

S20 = 98,45°S; t = 23,8°C

St = 98,45°S(1+0,00014 x 3,8) = 98,45 x 1,00053 = 98,50°S.

METODA 5

Određivanje reducirajućih šećera (invertni šećer)

(Metoda ICUMSA – metoda Berlinskog Instituta, izvor: De Whalley, ICUMSA metode analize šećera iz 1964., str. 25; Schneider F. i Emmerich A., Zucker – Beih. 1, 17 (1951))

1. Oprema

Vodena kupelj, Erlenmeyerove tikvice (300 mL), pipete, birete (50 mL)

2. Reagensi

2.1. Müllerova otopina

Priprema: otopiti 35 g kristalnog bakrovog(II) sulfata (CuSO4 x 5H2O)(p.a.) u 400 mL vruće destilirane vode te 173 g Rochelle soli (kalijev natrijev tartarat) i 68 g bezvodnog natrijevog karbonata u 500 mL vruće vode. Nakon hlađenja pomiješati obje otopine u odmjernoj tikvici od 1L i nadopuniti vodom do oznake. Dodati 2 g aktivnog ugljena, protresti, ostaviti stajati nekoliko sati i zatim profiltrirati preko debelog filtar papira ili membranskog filtra. Ako se tijekom čuvanja primijeti odvajanje male količine bakrovog(I) oksida, ponovno profiltrirati otopinu.

2.2. Octena kiselina, 5 mol/L.

2.3. Otopina joda 0,01665 mol/L.

2.4. Otopina natrijevog tiosulfata, 0,0333 mol/L.

2.5. Otopina škroba: 1%-tna otopina škroba u zasićenoj otopini NaCl.

Napomena: Točne koncentracije otopina joda i tiosulfata određuju se uobičajenom metodom (primjerice pomoću kalijevog jodata).

3. Postupak

3.1. U Erlenmeyerovoj tikvici od 300 mL otopiti 10 g šećera u 100 mL destilirane ili demineralizirane vode. Pipetom dodati 10 mL Müllerove otopine, dobro promiješati i ostaviti u kipućoj vodenoj kupelji 10 minuta ± 5 sekundi. Stavljanjem tikvice u vodenu kupelj vrenje ne smije biti prekinuto. Tikvica mora biti postavljena u vodenu kupelj tako da je razina otopine u tikvici 2 cm ispod razine vode.

Pri kraju zagrijavanja brzo ohladiti pod mlazom hladne vode pri čemu treba izbjegavati potresanje otopine kako atmosferski kisik ne bi ponovno oksidirao istaloženi bakrov(I) oksid. Nakon hlađenja dodati 5 ml 5 mol/L octene kiseline i odmah zatim, bez miješanja, dodati, u suvišku, poznatu količinu 0,01665 mol/L otopine joda (između 20 i 40 ml). Potresanjem otopine otopiti talog. Višak joda retitrirati 0,0333 mol/L otopinom natrijevog tiosulfata.

3.2. Od vrijednosti utrošene otopine joda (u mL), koja se naziva »vrijednost nakon vrenja«, potrebno je oduzeti sljedeće korekcije:

– »slijepa proba« je vrijednost utrošene otopine joda za titraciju, kada se umjesto otopine šećera upotrebljava voda i koja se izvodi na isti način kao i postupak pod točkom 3.1. Ovu korekciju potrebno je odrediti samo jednom za svaku novo pripremljenu Müllerovu otopinu. Pri upotrebi čistih reagensa ova vrijednost ne iznosi više od 0,1 mL;

– »vrijednost bez vrenja« je vrijednost utrošene otopine joda za titraciju kada se smjesa otopine šećera i Müllerova otopine ne zagrijava već se ostavi stajati na sobnoj temperaturi 10 minuta prije dodavanja octene kiseline;

– »korekcija saharoze« uzima u obzir reducirajuću sposobnost saharoze. Pod opisanim uvjetima (pri upotrebi 10 g šećera) iznosi 2,0 mL.

Oduzimanjem navedenih korekcija dobiva se vrijednost utrošene 0,01665 mol/L otopine joda« čiji 1 mL odgovara 1 mg invertnog šećera u uzorku. 1 mL otopine joda tako predstavlja 0,01% invertnog šećera.

METODA 6

Određivanje vode

(Metoda ICUMSA-e, izvor: D. Whalley, ICUMSA metode analize šećera iz 1964., str. 44).

1. Postupak

U prethodno izvaganu aluminijsku posudicu s čvrsto prijanjajućim poklopcem ili staklenu posudicu sa čepom od brušenog stakla, izvagati najmanje 20 g nemljevenog šećera. Promjer ovih posudica mora biti takav da debljina sloja šećera ne bude veća od 1 cm. Za količinu od 20 g šećera promjer mora biti najmanje 6 cm.

Uzorak staviti u sušionik na 105°C, 3 sata. Tijekom sušenja ukloniti poklopce s posudica. Zatvorene posudice ohladiti u eksikatoru do sobne temperature i izvagati. Za vaganje upotrijebiti analitičku vagu točnosti 0,1 mg.

Voda % =

[1]() Pravilnikom se preuzimaju odredbe Uredbe Komisije (EEZ) br. 1265/69 od 1. srpnja 1969. kojom se utvrđuju metode za određivanje kakvoće šećera kojeg otkupljuju agencije za tržišne intervencije.

[2](2) 1 µS cm-1 = 10-6 ?-1 cm-1

[3](3) Prikazana odstupanja odgovaraju, odnosno sukladna su s ISO odlukama.

zatvori
Pravilnik o metodama za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !