Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi – (“Narodne novine“, br. XX/04, XX/07)
označi tražene riječi printaj stranicu
164 26.11.2004 Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi

MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

2878

Na temelju članka 46.L111388 stavka 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (»Narodne novine«, br. 60/92, 26/93) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O NAČINU PROVOĐENJA IMUNIZACIJE, SEROPROFILAKSE, KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI TE O OSOBAMA KOJE SE PODVRGAVAJU TOJ OBVEZI

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom uređuje se način obavljanja imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti utvrđene kao obveze u člancima 42., 44. i 45. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

Članak 2.

Za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti, prema ovom Pravilniku rabe se biološki preparati od mrtvih ili živih dovoljno oslabljenih (atenuiranih) uzročnika zaraznih bolesti, njihovih proizvoda ili dijelova, koji se unose u ljudski organizam radi njihove aktivne imunizacije.

Sredstva za imunizaciju moraju udovoljavati uvjetima utvrđenim propisima o proizvodnji i prometu lijekova i moraju biti odobrena za uporabu u skladu s propisima o stavljanju lijekova u promet.

Članak 3.

Imunizacija protiv zaraznih bolesti može se obavljati poje-dinačnim davanjem jednog cjepiva (monovalentno cjepivo) ili protiv više zaraznih bolesti, davanjem miješanih (kombiniranih) cjepiva ili istovremeno davanjem više cjepiva (istodobno cijepljenje).

Članak 4.

Pod imunizacijom protiv određenih zaraznih bolesti, u smislu ovoga Pravilnika, razumijeva se cijepljenje (vakcinacija) i ponovno cijepljenje (revakcinacija) osoba koje podliježu imunizaciji, ako ovim Pravilnikom nije drukčije određeno.

Članak 5.

Imunizacija miješanim cjepivima može se obavljati:

– protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per);

– protiv dječje paralize (pomiješana sva tri tipa);

– protiv difterije i tetanusa (Di-Te);

– protiv trbušnog tifusa i tetanusa;

– protiv ospica, crvenke i zaušnjaka (MoPaRu).

Članak 6.

Istodobna imunizacija može se obavljati:

1. protiv dječje paralize, difterije, tetanusa i hripavca i bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b;

2. protiv dječje paralize, difterije i tetanusa;

3. protiv trbušnog tifusa i dječje paralize;

4. protiv bjesnoće i tetanusa;

5. protiv trbušnog tifusa i žute groznice;

6. protiv kolere i žute groznice;

7. protiv ospica, crvenke, zaušnjaka i bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b.

U slučaju epidemiološke indikacije moguće su i posebne kombinacije cjepiva, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Članak 7.

Imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti obavlja se cijele godine (kontinuirano cijepljenje).

Iznimno, u naseljima u kojima nije organizirana zdravstvena služba imunizacija se može obavljati i u određenom razdoblju (kampanjsko cijepljenje). Kampanjsko cijepljenje može se obavljati i u školama.

Kontinuirano kao i kampanjsko cijepljenje osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji obavlja se u skladu s godišnjim planom imunizacije zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvenog radnika u privatnoj praksi koji će obavljati imunizaciju.

Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.

Članak 8.

Epidemija zaraznih bolesti protiv kojih se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv tih bolesti.

Članak 9.

Kad protekne 28 dana od završetka imunizacije protiv određenih zaraznih bolesti, može se početi imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti. Poslije imunizacije protiv tuberkuloze imunizacija protiv drugih zaraznih bolesti može početi kad proteknu 42 dana. U slučaju epidemioloških indikacija razmak između dva cijepljenja može biti i kraći, a mišljenje daje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Članak 10.

Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih liječnik utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim Pravilnikom.

Članak 11.

Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu:

1. akutne bolesti;

2. febrilna stanja;

3. preosjetljivost na komponente cjepiva;

4. teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.).

Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su još:

1) stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima (veće doze), alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja);

2) trudnoća.

Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pri imunizaciji pojedinih zaraznih bolesti postoje i posebne kontraindikacije za te bolesti ako je to propisano ovim Pravilnikom ili ako je to propisano od proizvođača cjepiva.

Članak 12.

Kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti utvrđuje liječnik koji obavlja imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji, a prije pristupanja imunizaciji.

Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne.

Ako postoje privremene kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti pojedinih osoba, liječnik koji utvrdi kontraindikacije to će upisati u osnovnu dokumentaciju (karton cijepljene osobe) te će odrediti mjesto i vrijeme naknadne imunizacije navedenih osoba, a ako postoje trajne kontraindikacije, obvezan je to upisati u osnovnu dokumentaciju i o tome izdati potvrdu.

Karton cijepljene osobe popunjava liječnik na obrascu broj 1. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Članak 13.

Ako zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi u provedbi imunizacije utvrdi neuobičajenu reakciju obavješćuje o tome Hrvatski zavod za javno zdravstvo na obrascu Izvješće o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti.

Obrazac Izvješća o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti dostavlja se na obrascu broj 2. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI

1. Imunizacija protiv tuberkuloze

Članak 14.

Imunizaciji protiv tuberkuloze obvezno podliježu:

1. osobe u prvoj godini života;

2. osobe u sedmom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života (ponovno cijepljenje – revakcinacija);

3. osobe koje počinju raditi u zdravstvenim ustanovama koje se bave dijagnostikom i liječenjem tuberkuloze, bolnicama za duševne bolesti, ustanovama za osobe sa smetnjama u razvoju i osobe koje rade u bakteriološkim laboratorijima za dijagnostiku tuberkuloze i na patologiji.

Članak 15.

Djeca rođena u rodilištu cijepe se prije izlaska iz rodilišta, a djeca rođena izvan rodilišta do navršena dva mjeseca života. Djeca koja nisu cijepljenja u rodilištu, odnosno do drugog mjeseca života, moraju se cijepiti do navršene prve godine.

Dokaz da je dijete cijepljeno jest ožiljak na mjestu primjene cjepiva, a navedeni ožiljak kontrolira se od trećeg do šestog mjeseca nakon cijepljenja. Djeca koja ga nemaju moraju se odmah cijepiti.

Članak 16.

Imunizacija protiv tuberkuloze obavlja se cjepivom BCG, koje se daje intradermalno u predio deltoidnog mišića lijeve nadlaktice u dozi od 0,1 ml suspenzije. Novorođenčad se cijepi na isti način, samo što se primjenjuje BCG cjepivo s upola manjom dozom od prethodnog.

Imunizacija djece u prvoj godini života obavlja se bez prethodnog tuberkulinskog testiranja, a svih ostalih osoba koje podliježu imunizaciji uz prethodno testiranje tuberkulinom. Testiranje se obavlja intradermalnim uštrcavanjem 0,l ml tuberkulina (2 tuberkulinske jedinice PPD) u prednju stranu lijeve podlaktice. Cijepe se samo osobe koje nakon unošenja tuberkulina negativno reagiraju (transverzalni promjer induracije u koži manje od 6 mm).

2. Imunizacija protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b

Članak 17.

Imunizaciji protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obvezno podliježu osobe u dobi od navršena 2 mjeseca starosti do navršene 2 godine.

Imunizacija protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b započinje sa navršenih 2 mjeseca života i mora biti obavljena do navršenih 12 mjeseci života.

Imunizacija protiv bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b obavlja se sa tri doze konjugirane monovakcine koje se daju intramuskularno s razmacima ne kraćim od mjesec dana.

Ponovno cijepljenje obavlja se po navršenih 12 mjeseci.

3. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca

Članak 18.

Imunizaciji protiv difterije obvezno podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina. Ako se difterija pojavi u epidemijskom obliku, imunizaciji protiv difterije podliježu i osobe u dobi iznad 18 godina koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze. Imunizacija protiv difterije djece starije od sedam godina obavlja se samo cjepivom koje je posebno pripravljeno u tu svrhu.

Članak 19.

Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 18 godina i sa 60 godina, a u slučaju ozljede sve osobe iznad 3 mjeseca.

Članak 20.

Imunizaciji protiv hripavca obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih pet godina.

Članak 21.

Primovakcinacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se cijepljenjem miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivom Di-Te-Per) u tri doze.

Članak 22.

Imunizaciji protiv difterije, tetanusa i hripavca podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 12 mjeseci (primovakcinacija).

Ako se iz bilo kojih razloga imunizacija iz stavka 1. ovoga članka ne obavi u utvrđenom roku ili se obavi nepotpuno, dijete će se imunizirati u razdoblju od navršenih 12 mjeseci do navršenih pet godina.

Članak 23.

Imunizaciji protiv difterije i tetanusa podliježu i djeca u dobi od navršenih pet godina do navršenih 18 godina ako do tada nisu cijepljena protiv tih bolesti, ako nisu potpuno cijepljena i ako nema dokaza da su cijepljena.

Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka provodi se miješanim cjepivom protiv tih bolesti (cjepivo Di-Te), a za imunizaciju nakon navršenih sedam godina primjenjuje se posebno pripremljeno cjepivo (Di-Te pro adultis).

Članak 24.

Imunizaciji protiv tetanusa obvezno podliježu i osobe u dobi od navršenih 60 godina koje prethodno nisu cijepljene prema programu, a u slučaju ozljede sve osobe, ako do tada nisu cijepljene protiv te bolesti ili nisu potpuno cijepljene, ako nema dokaza o cijepljenju ili ako je proteklo više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja.

Imunizacija iz stavka 1. ovoga članka obavlja se tako da se daju dvije doze cjepiva s razmakom od jednog do tri mjeseca.

Članak 25.

Prvo ponovno cijepljenje (revakcinacija) obavlja se protiv difterije, tetanusa i hripavca po isteku jedne godine od dana potpune imunizacije.

Drugo ponovno cijepljenje obavlja se protiv difterije i tetanusa u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole.

Treće ponovno cijepljenje protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnom razredu osnovne škole.

Četvrto ponovno cijepljenje protiv difterije i tetanusa obavlja se u završnoj godini srednje škole, odnosno u 18. godini života.

Peto ponovno cijepljenje protiv tetanusa obavlja se s navršenih 60 godina života.

Ponovna imunizacija primarno cijepljenih šezdesetogodišnjaka protiv tetanusa obavlja se 6 – 12 mjeseci nakon primjene druge doze.

Članak 26.

Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem triju doza, a protiv difterije i tetanusa davanjem dviju doza odgovarajućeg cjepiva.

Razmak između dvaju cijepljenja ne smije biti kraći od jednog mjeseca niti duži od tri mjeseca. Iznimno, razmak između druge i treće doze ne smije biti duži od pet mjeseci.

Ako neka osoba ne primi propisane doze cjepiva u razmacima iz stavka 1. i 2. ovoga članka cijepit će se ponovno.

Ponovno cijepljenje (revakcinacija) protiv difterije, tetanusa i hripavca obavlja se davanjem jedne doze odgovarajućeg cjepiva.

Članak 27.

Osim kontraindikacija predviđenih u članku 12.#clanak12 ovoga Pravilnika, kontraindikacijama za imunizaciju protiv hripavca smatraju se još nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi i progresivna encefalopatija.

4. Imunizacija protiv dječje paralize

Članak 28.

Imunizaciji protiv dječje paralize obvezno podliježu djeca u dobi od navršena tri mjeseca do navršenih 14 godina.

Članak 29.

Imunizacija protiv dječje paralize počinje odmah po završetku tri mjeseca života i mora se potpuno završiti do navršenih 12 mjeseci života.

Imunizaciji protiv dječje paralize podliježu i djeca od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina, ako prije nisu cijepljena ili nisu potpuno cijepljena ili ako nema dokaza o obavljenom cijepljenju.

Članak 30.

Imunizacija protiv dječje paralize obavlja se živim oralnim ili inaktiviranim cjepivom.

Imunizacija se obavlja trima dozama tritipnog živog atenuiranog ili inaktiviranog cjepiva protiv dječje paralize.

Kod primjene živog oralnog cjepiva razmak između dviju doza ne smije biti kraći od 42 dana, a kod aplikacije inaktiviranog cjepiva taj razmak ne smije biti kraći od mjesec dana.

Ponovno cijepljenje se obavlja davanjem jedne doze tritipnog živog oralnog cjepiva.

Prvom ponovnom cijepljenju protiv dječje paralize podliježu djeca iz članka 29.#clanak29 ovoga Pravilnika u dobi između 12 i 24 mjeseca starosti. Od dana završetka potpune imunizacije do prve ponovne imunizacije treba proći jedna godina.

Drugo ponovno cijepljenje protiv dječje paralize obavlja se u prvom razredu osnovne škole ili pri upisu u prvi razred osnovne škole, treće u završnom razredu osnovne škole, odnosno u četrnaestoj godini.

5. Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke

Članak 31.

Imunizaciji protiv ospica, zaušnjaka i crvenke podliježu obvezno djeca u dobi od navršenih 12 mjeseci do navršenih 14 godina.

Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke započinje s navršenih 12 mjeseci i mora biti obavljena do navršenih 18 mjeseci.

Djeca koja se iz bilo kojeg razloga nisu cijepila u tom roku moraju se cijepiti kasnije.

Imunizacija protiv ospica, zaušnjaka i crvenke obavlja se jednokratnim cijepljenjem, davanjem jedne doze kombiniranog cjepiva.

Ponovnom cijepljenju protiv ospica, zaušnjaka i crvenke, podliježu djeca pri upisu u prvi razred osnovne škole, a najkasnije u prvom razredu osnovne škole.

6. Imunizacija protiv hepatitisa

Članak 32.

Imunizaciji protiv hepatitisa B podliježu obvezno djeca u šestom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života.

Imunizacija protiv hepatitisa B je obvezna i za:

1. osobe u zdravstvenim i drugim ustanovama, kao i za zdravstvene radnike u privatnoj praksi, koji su pri obavljanju svog posla pojačano izloženi zarazi, odnosno pri obavljanju svoga posla dolaze u neposredan dodir sa zaraženim osobama i zaraženim materijalom (krv, ekskreti. sekreti);

2. bolesnike na hemodijalizi;

3. spolne partnere HBsAg pozitivnih osoba;

4. obiteljske kontakte HBsAg pozitivnih osoba;

5. osoblje zavoda za duševno zaostale osobe;

6. intravenske narkomane;

7. bolesnike koji boluju od hemofilije i leukemije;

8. novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;

Sve trudnice podvrgavaju se obveznom testiranju na nosilaštvo HBsAg.

Članak 33.

Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se cjepivom dobivenim genetskim inženjeringom iz površnog antigena virusa hepatitisa B.

Za imunizaciju bolesnika na hemodijalizi i osoba s oštećenjem imunskog sistema daje se dvostruka doza za određenu starost.

Članak 34.

Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se trima dozama cjepiva protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan po utvrđivanju indikacije (0., 1., 6. mjesec).

Imunizacija novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale akcident sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze po shemi 0.,1., 2., 12. mjesec, osoba prije početka dijalize po shemi 0., 1., 2., 6. mjesec.

Članak 35.

Ponovna imunizacija osoba iz članka 32.#clanak32 ovoga Pravilnika obavlja se po isteku 15. godine s jednom dozom cjepiva.

7. Imunizacija protiv bjesnoće

Članak 36.

Imunizaciji protiv bjesnoće podliježu obvezno sve osobe izložene zarazi virusom bjesnoće i to:

1. osoba koju je ugrizla ili na drugi način ozlijedila bijesna i na bjesnoću sumnjiva divlja ili domaća životinja;

2. osoba koju je ugrizao pas ili mačka nepoznata vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti desetodnevnoj veterinarskoj kontroli;

3. osoba koju je ugrizao pas ili mačka koji u roku od 10 dana od dana ozljede pokažu znakove bjesnoće, uginu, budu ubijeni ili odlutaju;

4. osoba koja se mogla zaraziti virusom bjesnoće preko sluznice ili oštećene kože;

5. osoba ozlijeđena pri radu s materijalom kontaminiranim virusom bjesnoće.

Članak 37.

Imunizacija protiv bjesnoće obavlja se davanjem koncentriranih cjepiva protiv bjesnoće s kulture stanica i to:

1. s pet doza cjepiva odmah nakon utvrđivanja indikacija u nultom, trećem, sedmom, četrnaestom i tridesetom danu ili

2. s četiri doze cjepiva nakon utvrđivanja indikacije u nultom s 2 doze te u sedmom i dvadesetprvom s po jednom dozom cjepiva.

Osobama koje su imunizirane protiv bjesnoće u slučaju ponovne ozljede daju se tri doze cjepiva protiv bjesnoće u nultom, trećem i sedmom danu ako je prošlo manje od tri godine, uz primjenu seroprofilakse prema indikaciji, a ako je prošlo više od tri godine, mora se obaviti potpuna imunizacija uz seroprofilaksu prema indikaciji.

Istovremeno s imunizacijom protiv bjesnoće obavlja se imunizacija i protiv tetanusa, cijepljenjem, odnosno ponovnim cijepljenjem.

Članak 38.

Preekspozicijska imunizacija protiv bjesnoće obvezna je također za osobe koje su po naravi svog posla ugrožene sa zarazom virusa bjesnoće kao što su: laboratorijski djelatnici, veterinari, lovni čuvari, preparatori. Imunizacija se obavlja tako da se daju tri doze cjepiva nulti, sedmi i 30. dan. Održavajuće doze se daju svake treće godine.

Članak 39.

Odredbe članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika ne odnose se na imunizaciju protiv bjesnoće.

8. Imunizacija protiv žute groznice, kolere i trbušnog tifusa

Članak 40.

Imunizaciji protiv žute groznice podliježu obvezno osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti, a obavIja se davanjem jedne doze cjepiva najkasnije 10 dana prije polaska na put.

Imunizaciji protiv kolere podliježu osobe koje putuju u državu u kojoj postoji povećan rizik od infekcije (epidemiološka indikacija) ili koja zahtijeva imunizaciju te bolesti.

Članak 41.

Imunizaciji protiv trbušnog tifusa podliježu obvezno sve osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa.

Osim osoba iz stavka 1. ovoga članka imunizaciji podliježu obvezno i osobe prema epidemiološkim indikacijama.

Članak 42.

Prema epidemiološkim indikacijama provodit će se cijepljenje i protiv: krpeljnog meningoencefalitisa, meningokokne bolesti, pneumokokne bolesti, varičela-zostera, hepatitisa A i gripe.

Članak 43.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo obvezan je prema epidemiološkim indikacijama provjeravati stanje kolektivnog imuniteta pučanstva za bolesti protiv kojih se provodi imunizacija.

III. SEROPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI

1. Seroprofilaksa protiv tetanusa

Članak 44.

Seroprofilaksa protiv tetanusa obvezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu cijepljene protiv tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina.

Seroprofilaksa protiv tetanusa daje se odmah nakon utvrđivanja indikacije, uz istovremeno davanje prve doze antitetaničnog cjepiva.

Članak 45.

Seroprofilaksa protiv tetanusa obavlja se tako što se ozlijeđenoj osobi daje odgovarajuća doza humanog antitetaničnog imunoglobulina.

2. Seroprofilaksa protiv bjesnoće

Članak 46.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obvezna je za sve osobe iz članka 36.#clanak36 ovoga Pravilnika.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obavlja se odmah nakon utvrđivanja indikacije uz istovremeno davanje prve doze cjepiva protiv bjesnoće.

Članak 47.

Seroprofilaksa protiv bjesnoće obavlja se davanjem ozlijeđenoj osobi odgovarajuće doze humanog antirabičnog imunoglobulina.

3. Seroprofilaksa protiv virusne žutice tipa B

Članak 48.

Seroprofilaksa protiv virusne žutice tipa B obvezna je za:

– trudnice s prethodno oštećenom jetrom, ako su bile u visokorizičnom kontaktu s oboljelim od virusne žutice;

– novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;

– osobe koje su bile izložene izravnom dodiru sa zaraznim materijalom.

Seroprofilaksa iz stavka 1. ovoga članka obavlja se intramuskularnim davanjem humanog hepatitisa B imunoglobulina.

IV. KEMOPROFILAKSA PROTIV ZARAZNIH BOLESTI

1. Kemoprofilaksa protiv kolere

Članak 49.

Zaštita lijekovima (kemoprofilaksa) protiv kolere obvezna je za sve osobe za koje se utvrdi da su bile u obiteljskom kontaktu, ili kontaktu koji odgovara obiteljskom, s oboljelim ili kliconošom.

Kemoprofilaksa protiv kolere obavlja se davanjem odgovarajuće doze tetraciklina.

2. Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze

Članak 50.

Kemoprofilaksa protiv tuberkuloze obvezna je:

– za osobe u dobi do navršene treće godine koje nisu bile cijepljene protiv tuberkuloze, a na tuberkulin reagiraju pozitivnom tuberkulinskom reakcijom u promjeru većem od 6 mm (spontani tuberkulinski reaktor);

– za osobe u dobi do 14 godina koje burno reagiraju na tuberkulin (induracija preko 20 mm), a žive u kontaktu s aktivnim tuberkuloznim bolesnikom;

– za osobe koje bilo iz kojih razloga primaju kortikosteroide duže od 30 dana, a imaju sekvele tuberkulozne bolesti;

– za osobe zaražene HIV virusom.

Kemoprofilaksa tuberkuloze obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova šest mjeseci.

3. Kemoprofilaksa protiv malarije

Članak 51.

Kemoprofilaksa protiv malarije obvezna je za sve osobe koje odlaze u države ili na područja u kojima postoji endemija malarije.

Kemoprofilaksa protiv malarije obavlja se davanjem odgovarajućih doza lijekova za kemoprofilaksu malarije, vodeći računa o rezistenciji uzročnika - sedam dana prije odlaska osobe u državu, odnosno na područje gdje postoji endemija malarije, dok ona tamo boravi i 4-6 tjedana nakon njezina povratka.

4. Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti

Članak 52.

Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz 10 dana.

Kemoprofilaksa protiv streptokokne bolesti za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu provodi se davanjem potrebnih doza penicilina kroz najmanje 5 godina.

Kemoprofilaksa je obvezna:

1. za osobe koje u anamnezi imaju reumatsku groznicu;

2. kod pojave streptokokne bolesti u školama ili dječjim ustanovama prema epidemiološkoj indikaciji po prethodnoj konzultaciji s epidemiologom higijensko-epidemiološke ispostave.

U slučaju preosjetljivosti može se primijeniti neki drugi antibiotik.

5. Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tip b

Članak 53.

Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b obvezna je za:

1. sve članove obitelji osobe koja je oboljela od meningitisa ili sepse uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b, ako u obitelji ima djece necijepljene protiv Haemophilusa influenzae tip B, a mlađe od 5 godine;

2. necijepljenu djecu i osoblje ustanova predškolske dobi ako se unutar mjesec dana od inicijalnog slučaja pojavi novi slučaj meningitisa ili sepse uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b.

Kemoprofilaksa protiv bolesti uzrokovane Haemophilus-om influenzae tip b provodi se odgovarajućim dozama rifampicina kroz četiri dana. Za kemoprofilaksu kod odraslih osoba može se rabiti ciprofloksacin u jednokratnoj dozi.

6. Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti

Članak 54.

Kemoprofilaksa protiv meningokokne bolesti obvezatna je za osobe koje žive u uskom dodiru ili istom prostoru s bolesnikom.

Indikaciju iz stavka 1. ovoga članka određuje epidemiolog higijensko-epidemiološke ispostave županijskog zavoda.

Kemoprofilaksa se obavlja rifampicinom kroz dva dana ili primjenom preparata kojeg je djelatnost utvrđena antibiogramom. Zaštita većih skupina provodi se sulfonamidima kroz dva dana, odnosno u slučaju rezistencije na sulfonamide, prema antibiogramu.

V. PROVEDBA IMUNIZACIJE

Članak 55.

Godišnji plan imunizacije protiv određenih zaraznih bolesti provodi se prema programu imunizacije, kojega donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Program iz stavka 1. ovoga članka donosi se za razdoblje od tri godine, a po potrebi može se izmijeniti ili dopuniti prije isteka tri godine.

Zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni radnici u privatnoj praksi donose na početku svake godine godišnji plan imunizacije za područje na kojem provode imunizaciju.

Plan obveznih imunizacija zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi donosi najkasnije do 1. veljače tekuće godine i dostavlja ga nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi zavoda za javno zdravstvo. Nadležna higijensko-epidemiološka ispostava objedinjuje sve planove obveznih imunizacija za svoje područje i dostavlja ih najkasnije do 1. ožujka tekuće godine nadležnoj županijskoj epidemiološkoj službi.

Služba za epidemiologiju županijskog zavoda za javno zdravstvo obvezna je dostaviti podatke Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo do 15. ožujka tekuće godine.

Plan obveznih imunizacija upisuje se u obrazac broj 3. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Članak 56.

Zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni radnici u privatnoj praksi koji obavljaju imunizaciju obvezni su odrediti mjesto i vrijeme obavljanja imunizacije i pojedinačnim pozivima pozvati sve obveznike na imunizaciju. Za maloljetnike poziv se upućuje roditelju ili staratelju uz naznaku prezimena i imena maloljetnika koji podliježe imunizaciji.

Iznimno, pozivi se neće dostavljati učenicima osnovnih i srednjih škola. Služba za školsku medicinu županijskog zavoda za javno zdravstvo obvezna je pisanim putem izvijestiti školu o polaznicima određenih razreda koji podliježu imunizaciji te o mjestu i vremenu obavljanja imunizacije te održati prethodni sastanak s roditeljima cjepljenika.

Imunizacija učenika pojedinih razreda obavlja se u pravilu za vrijeme trajanja nastave u prostorijama zdravstvene ustanove ili u prikladnim prostorijama škole.

Škole su obvezne na temelju primljene obavijesti dovesti na imunizaciju sve učenike koji podliježu imunizaciji od određenih zaraznih bolesti.

Pojedinačni poziv za imunizaciju dostavlja se na obrascu broj 4. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.

Članak 57.

Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je dostaviti zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom radniku u privatnoj praksi koji obavlja imunizaciju svaka dva mjeseca popis osoba upisanih u matice rođenih i umrlih za sve osobe do navršene 18. godine života i osoba koje su navršile 60 godina.

Isto tako nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je zdravstvenoj ustanovi, odnosno zdravstvenom djelatniku u privatnoj praksi iz stavka 1. ovoga članka svakih šest mjeseci dostaviti popis osoba do navršene 18. godine života i osoba koje su navršile 60 godina, koje su prijavile ili odjavile prebivalište ili preseljenje unutar istog mjesta.

Popis iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati ime i prezime osobe, datum rođenja i adresu u mjestu prebivališta.

VI. EVIDENCIJE I IZVJEŠTAVANJE O OBAVLJENOJ IMUNIZACIJI

Članak 58.

Zdravstvene ustanove, koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni radnik u privatnoj praksi obvezni su voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji za svaku osobu koja podliježe toj imunizaciji. Svi podaci o izvršenoj imunizaciji unose se u obrazac »Karton cijepljene osobe« (Obrazac br. 1) koji se čuvaju trajno u kartoteci cjepljenika, bez obzira na prelazak cjepljenika u skrb drugog liječnika.

Članak 59.

Zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi obvezni su unijeti podatke o obavljenoj imunizaciji i u iskaznicu imunizacije koja se izdaje svakoj osobi kod koje je obavljena imunizacija.

Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se cijepljenoj osobi, odnosno roditelju ili staratelju cijepljene osobe s ispunjenim podacima, na obrascu broj 5. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika te čini njegov sastavni dio.

Članak 60.

Zdravstvene ustanove koje obavljaju obveznu imunizaciju, kao i zdravstveni radnik u privatnoj praksi obvezni su dostaviti godišnji izvještaj o izvršenim imunizacijama nadležnoj higijensko-epidemiološkoj ispostavi i to najkasnije do 1. veljače za proteklu kalendarsku godinu. Nadležna higijensko-epidemiološka ispostava sastavlja zbirni godišnji izvještaj o provedenom cijepljenju na cijelom njenom području te ga dostavlja nadležnom županijskom zavodu za javno zdravstvo najkasnije do 1. ožujka za proteklu kalendarsku godinu, koji prosljeđuje izvješća Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo do 15. ožujka za proteklu kalendarsku godinu.

Godišnje izvješće o obavljenim imunizacijama podnosi se na obrascu broj 6. koji je tiskan u prilogu ovoga Pravilnika, te čini njegov sastavni dio.

Članak 61.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja obvezne imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje podliježu toj obaveziL111390 (»Narodne novine«, br. 23/94 i 62/99).

Članak 62.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/04-04/22
Urbroj: 534-04-03/2-04-2
Zagreb, 12. studenoga 2004.

Potpredsjednik Vlade
Ministar zdravstva i socijalne skrbi
prof. dr. sc. Andrija Hebrang, v. r.















zatvori
Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !