Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00) ("Narodne novine", br. XX/05)
označi tražene riječi printaj stranicu
143 5.12.2005 Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00)

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

2702

Temeljem članka 275.L283921 stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE SIGURNOSNIH STAKALA I MATERIJALA ZA STAKLA MOTORNIH VOZILA I NJIHOVIH PRIKOLICA I VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU TIH STAKALA TPV 145 (IZDANJE 00)(*)

Članak 1.

Ovim se pravilnikom uređuje postupak homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla na vozilima kategorija M, N i O(1) te vozila s obzirom na ugradbu tih stakala.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije sigurnosnih stakala dani su u prilogu II.B, a za vozila s obzirom na ugradbu vjetrobranskih i ostalih stakala u Prilogu III. Postupak homologacije dan je u Prilogu I. Svi prilozi od I. do III. čine sastavni dio ovoga pravilnika.

Članak 3.

Tijelo za homologaciju u smislu odredaba ovoga pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji sastavnog dijela za tip sigurnosnog stakla, odnosno certifikat o homologaciji za tip vozila s obzirom na ugradbu tih stakala ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika.

Obrazac certifikata o homologaciji za tip sigurnosnog stakla prikazan je u dodatku 2 priloga I., a za tip vozila s obzirom na ugradbu tih stakala u dodatku 4 istoga priloga.

Članak 5.

Vozila s obzirom na ugradbu sigurnosnih stakala i sigurnosna stakla mogu se homologirati te uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, sigurnosna stakla koja ne zadovoljavaju odredbe ovoga pravilnika mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako su kao zamjenski dijelovi namijenjena za ugradbu na vozila homologirana prema ranije važećim propisima.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:

– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 o osposobljenosti ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika

– da može dokazati poznavanje metoda ispitivanja danih u prilozima II. i III.

– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera.

Članak 7.

Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje važiti »Naredba o homologaciji sigurnosnih stakala i gradiva za stakla namijenjenih za ugradbu na cestovna vozilaL283923« (»Narodne novine« br. 122/99).

Članak 8.

Ovaj se pravilnik objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Klasa: 011-02/05-03/18

Urbroj: 558-04/12-05-1

Zagreb, 9. studenoga 2005.

Ravnatelj

Državnog zavoda za mjeriteljstvo

dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.

PRILOG I.

OPĆE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA

1.         ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.1.      Sve zahtjeve prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za homologaciju sigurnosnog stakla podnosi proizvođač sigurnosnog stakla.

1.2.      Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku 1. ovoga Priloga.

1.3.      Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja potrebno je dostaviti:

1.3.1.   dovoljan broj ispitnih komada ili uzoraka dovršenih stakala odgovarajućih modela, koji se po potrebi određuje u dogovoru s tehničkom službom odgovornom za provođenje homologacijskih ispitivanja.

2.         ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA

2.1.      Sve zahtjeve prema članku 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za homologaciju tipa vozila s obzirom na sigurnosna stakla podnosi proizvođač vozila.

2.2.      Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku 3. ovoga Priloga.

2.3.      Tehničkoj službi odgovornoj za provođenje homologacijskih ispitivanja potrebno je dostaviti:

2.3.1.   vozilo uzorak koje predstavlja tip vozila, koje se po potrebi određuje u dogovoru s tehničkom službom odgovornom za provođenje homologacijskih ispitivanja.

3.         DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA ZA SIGURNOSNO STAKLO ILI VOZILO

3.1.      Kada su ispunjeni odgovarajući zahtjevi dodjeljuje se homologacija tipa u skladu s člankom 8. i, ako je primjenjivo, člankom 9. ili 10. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

3.2.      Obrazac za certifikat o homologaciji tipa i njegovi dodaci prikazani su u:

            – Dodatku 2. ovoga Priloga u smislu zahtjeva prema točki 1.1.

            – Dodatku 4. ovoga Priloga u smislu zahtjeva prema točki 2.1.

3.3.      Svaki tip sigurnosnog stakla ili tip vozila označava se homologacijskim brojem u skladu s Prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. Ista država članica ne smije označiti istim homologacijskim brojem drugi tip sigurnosnog stakla ili drugi tip vozila.

4.         IZMJENE TIPA I IZMJENE I DOPUNE HOMOLOGACIJE

4.1.      Kod izmjena tipa homologiranog prema ovom Pravilniku treba primijeniti odredbe članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

5.         SUKLADNOST PROIZVODNJE

5.1.      Mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje moraju biti poduzete u skladu s odredbama navedenim u člancima 29. do 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila. 

DODATAK 1.

OPISNI DOKUMENT BR. … ZA HOMOLOGACIJU TIPA SIGURNOSNOG STAKLA

PRAVILNIK TPV 145

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svaki crtež treba biti dostavljen u odgovarajućem mjerilu i mora biti dovoljno detaljan te formata A4 ili presavijen na format A4. Fotografije, ako postoje, moraju biti dovoljno detaljne.

0.         OPĆENITO

0.1       Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka marka (marke): .............

0.2       Tip: ................................................................................................

0.2.1.   Trgovački opis (ako je primjenjivo): ..........................................

0.3.      Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na staklu(1): ..............

0.4.      Kategorija vozila(2): .......................................................................

0.5.      Naziv i adresa proizvođača: ........................................................

0.7.      Položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa: ..........

0.8.      Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača: ....................

1.         VJETROBRANSKA I DRUGA STAKLA

            Crtež(-i) s dovoljno detalja da omoguće identifikaciju tipa naprave i prikažu:

1.1.      Za kaljena stakla izuzevši vjetrobranskih

1.1.1.   najveća površina: .........................................................................

1.1.2.   najmanji kut između dva susjedna ruba stakla: .......................

1.1.3.   najveća visina odsječka (ako je primjenjivo): ...........................

1.2.      Za vjetrobranska stakla: crtež, ili u mjerilu 1:1 ili, ako je primjenjivo, u mjerilu 1:10, za vozila kategorija izuzevši kategorije M1, ili detaljne crteže koji prikazuju:

1.2.1.   položaj vjetrobranskog stakla u odnosu na R-točku vozačeva sjedala, ako je primjenjivo: .........................................................

1.2.2.   kut nagiba vjetrobranskog stakla: ..............................................

1.2.3.   kut nagiba naslona sjedala, ako je primjenjivo: .......................

1.2.4.   položaj i veličina područja u kojima se provjeravaju optičke značajke(3): .....................................................................................

1.2.5.   razvijena površina vjetrobranskog stakla: .................................

1.2.6.   najveća visina odsječka vjetrobranskog stakla: ........................

1.2.7.   polumjer zakrivljenosti vjetrobranskog stakla: .........................

1.2.8.   popis modela vozila za koja je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela, uz navođenje naziva proizvođača vozila, tipa i kategorije vozila: ..........................................................................

1.3.      Za dvostruka stakla

1.3.1.   tip svakog zasebnog stakla: .........................................................

1.3.2.   tip povezivanja (organsko, staklo ili staklo-metal): .................

1.3.3.   nazivna širina zazora između dva stakla: .................................

1.4.      Upotrijebljeni materijali

1.4.1.   Priroda materijala: .......................................................................

1.4.2.   Obojenje međusloja (međuslojeva): ...........................................

1.4.3.   Obojenje plastične prevlake (prevlaka): ....................................

1.4.4.   Obojenje stakla: ............................................................................

1.4.5.   Ugrađeni vodiči: ...........................................................................

1.4.6.   Trake protiv zasljepljivanja: ........................................................

1.4.7.   Kemijski naziv plastike: ..............................................................

1.4.8.   Obojenje plastike: ........................................................................

1.4.9.   Proizvodni proces (plastike): ......................................................

DODATAK 2.

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm))

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI

Nazivtijela za homologaciju

 

Izjava o:

– homologaciji tipa(1)

– izmjeni/dopuni homologacije tipa(1)

– odbijanju homologacije tipa(1)

– povlačenju homologacije tipa(1)

za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice(1) u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ.

Broj homologacije tipa: ..........................................................................

Razlog za proširenje: ..............................................................................

DIO I

0.1.      Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka marka (marke):  

0.2.      Tip:     

0.3.      Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1):      

0.4.      Kategorija vozila(2):    

0.5.      Naziv i adresa proizvođača:    

0.7.      Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa:          

0.8.      Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača:        

DIO II

1.         Dodatne informacije: vidi dopunu

2.         Tehnička služba odgovorna za izvođenje homologacijskih ispitivanja:  

3.         Datum izvješća o ispitivanju:    

4.         Broj izvješća o ispitivanju:       

5.         Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu

6.         Mjesto:           

7.         Datum:

8.         Potpis:

9.         Priložen je popis dokumenata dostavljenih tijelu nadležnom za homologaciju, koji se mogu dobiti na zahtjev.

Dopuna 1 certifikatu o homologaciji tipa br. …

s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA

(obična, obrađena ili prevučena plastikom)

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – nazivna debljina vjetrobranskog stakla:         

            – broj slojeva stakla:   

            – broj međuslojeva:     

            – nazivna debljina međusloja (međuslojeva):    

            – priroda i tip međusloja (međuslojeva):          

            – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka):    

            – posebna obrada stakla (DA/NE):     

1.2.      Sporedne značajke

            – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima):           

            – obojenje stakla:        

            – obojenje međusloja (potpuno/djelomično):   

            – obojenje plastične prevlake (prevlaka):        

            – vodiči ugrađeni (DA/NE):    

            – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE):        

            – obojenje prevlake:   

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

5.1.      Pridodani dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi dopunu 7).

Dopuna 2 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

STAKLENOPLASTIČNA VJETROBRANSKA STAKLA

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – razred oblika:           

            – nazivna debljina vjetrobranskog stakla:         

            – nazivna debljina stakla:         

            – nazivna debljina plastičnog sloja (slojeva) koji ima(ju) funkciju međusloja (međuslojeva):     

            – broj slojeva plastike:            

            – priroda i tip plastičnog sloja (slojeva) koji ima(ju) funkciju međusloja (međuslojeva):           

            – priroda i tip vanjskog plastičnog sloja:          

            – posebna obrada stakla (DA/NE):     

1.2.      Sporedne značajke

            – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima):           

            – obojenje plastičnog sloja (slojeva) (potpuno/djelomično):     

            – obojenje stakla:        

            – vodiči ugrađeni (DA/NE):    

            – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE):        

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

5.1.      Pridodani dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi dopunu 7).

Dopuna 3 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

JEDNOLIKO KALJENA STAKLA

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – razred oblika:           

            – priroda postupka kaljenja:    

            – razred debljine:        

            – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka):    

1.2.      Sporedne značajke:

            – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima):           

            – obojenje stakla:        

            – obojenje plastične prevlake (prevlaka):        

            – vodiči ugrađeni (DA/NE):    

            – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE):        

1.3.      Homologirane značajke sastavnog dijela:

            – najveća površina (ravno staklo):       

            – najmanji kut:

            – najveća razvijena površina (zakrivljeno staklo):        

            – najveća visina odsječka:       

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Dopuna 4 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

SLOJEVITA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – razred debljine:        

            – broj slojeva stakla:   

            – broj međuslojeva:     

            – nazivna debljina međusloja (međuslojeva):    

            – priroda i tip međusloja (međuslojeva):          

            – debljina plastične prevlake (prevlaka):          

            – priroda i tip plastične prevlake (prevlaka):    

            – posebna obrada stakla (DA/NE):     

1.2.      Sporedne značajke:

            – priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, staklo u listovima):           

            – obojenje međusloja (potpuno/djelomično):   

            – obojenje stakla:        

            – obojenje plastične prevlake (prevlaka):        

            – vodiči ugrađeni (DA/NE):    

            – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE):        

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Dopuna 5 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

STAKLENOPLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – razred debljine:        

            – nazivna debljina staklenog dijela:      

            – posebna obrada staklenog dijela (DA/NE):  

            – broj slojeva plastike:            

            – nazivna debljina plastičnog sloja (slojeva) koji ima(ju) funkciju međusloja (međuslojeva):     

            – priroda i tip plastičnih slojeva koji imaju funkciju međusloja:           

            – priroda i tip vanjskog plastičnog sloja:          

1.2.      Sporedne značajke:

            – priroda materijala (ploče, »float«, staklo u listovima):           

            – obojenje stakla (bezbojno/tonirano):            

            – obojenje plastičnog sloja (slojeva) (potpuno/djelomično):   

            – vodiči ugrađeni (DA/NE):    

            – ugrađene trake protiv zasljepljivanja (DA/NE):        

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Dopuna 6 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa sigurnosnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

DVOSTRUKA STAKLA

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – sastav dvostrukog stakla (simetrično/asimetrično):    

            – nazivna širina zazora:            

            – način sklapanja:        

            – tip svake ploče:        

1.2.      Dokumenti u privitku:

            – obrazac za obje ploče u simetričnom dvostrukom staklu u skladu s Prilogom prema kojem su ispitivane ili tipski homologirane.

            – obrazac za svaku ploču u asimetričnom dvostrukom staklu u skladu s Prilozima prema kojima su ispitivane ili tipski homologirane.

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Dopuna 7 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa vjetrobranskog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

SADRŽAJ POPISA VJETROBRANSKIH STAKALA

Najmanje sljedeće informacije trebaju biti dostavljene za svako od vjetrobranskih stakala obuhvaćenih ovom homologacijom tipa sastavnog dijela:

– proizvođač vozila:    

– tip vozila:      

– kategorija vozila:      

–razvijena površina (F):           

–visina odsječka (h):   

–zakrivljenost (r):        

–ugradbeni kut ():        

–kut nagiba naslona sjedala ():

–koordinate R-točke (A, B, C) u odnosu na središnju točku gornjegruba vjetrobranskog stakla:        

Opis F parametra vjetrobranskog stakla

           

Dopuna 8 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa krutog plastičnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

KRUTA PLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – nazivna debljina(1):  

            – oblik i dimenzije:      

            – razred materijala, kako je odredio proizvođač:         

            – kemijski naziv materijala:      

            – proizvodni proces:    

            – obojenje:      

            – priroda prevlake površine:    

1.2.      Sporedne značajke

Vodiči ugrađeni (DA/NE):      

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

(1) S odstupanjem od 10% za ekstrudirano plastično staklo i za ostale materijale, tolerancija iznosi (u mm) ± (0,4 + 0,1e), pri čemu je e jednako nazivnoj debljini u mm.

Dopuna 9 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa savitljivog plastičnog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

SAVITLJIVA PLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – nazivna debljina(1):  

            – razred materijala, kako je odredio proizvođač:         

            – kemijski naziv materijala:      

            – proizvodni proces:    

            – obojenje:      

            – priroda prevlake površine:    

1.2.      Sporedne značajke

            Bez sporednih značajki.

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

Dopuna 10 certifikatu o homologaciji tipa br. …s obzirom na homologaciju tipa krutog plastičnog dvostrukog stakla u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

KRUTA PLASTIČNA DVOSTRUKA STAKLA

1.         Dodatne informacije

1.1.      Glavne značajke

            – nazivna debljina svake ploče:           

            – nazivna širina zazora:            

            – razred materijala svake ploče, kako je odredio proizvođač: 

            – kemijski naziv materijala svake ploče:          

            – proizvodni proces:    

            – obojenje:      

            – priroda prevlake površine:    

1.2.      Sporedne značajke

            Bez sporednih značajki.

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

DODATAK 3.

OPISNI DOKUMENT BR. …

U SKLADU S PRAVILNIKOM TPV 145 i U SKLADU S PRILOGOM I. PRAVILNIKA O HOMOLOGACIJI TIPA MOTORNIH VOZILA

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svaki crtež treba biti dostavljen u odgovarajućem mjerilu i mora biti dovoljno detaljan te formata A4 ili presavijen na format A4. Fotografije, ako postoje, moraju biti dovoljno detaljne.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, njihov proizvođač treba dostaviti podatke o njihovim značajkama.

0.         OPĆENITO

0.1       Proizvođačeva (zaštićena) trgovačka oznaka:  

0.2       Tip:     

0.3.      Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1)(2):

0.4.      Kategorija vozila(3):    

0.5.      Naziv i adresa proizvođača:    

0.7.      Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa:          

0.8.      Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača:        

1.         VJETROBRANSKA I DRUGA STAKLA

Fotografije i/ili crteži vozila uzorka s dovoljno detalja:

9.         NADOGRADNJA

9.1.      Tip nadogradnje:         

9.5.      Vjetrobranska i druga stakla

9.5.1.   Vjetrobranska stakla

9.5.1.1.            Uporabljeni materijali:

9.5.1.2.            Način ugradbe:

9.5.1.3.            Kut nagiba:     

9.5.1.4.            Broj homologacije tipa:           

9.5.1.5.            Oprema vjetrobranskog stakla i položaj na kojem je ugrađena, zajedno s kratkim opisom svake obuhvaćene električke/elektroničke komponente:   

9.5.2.   Ostala stakla

9.5.2.1.            Uporabljeni materijali: 

9.5.2.2.            Broj homologacije tipa:           

9.5.2.3.            Kratki opis svake električke/elektroničke komponente u mehanizmu za otvaranje prozora:     

9.5.3.   Staklo pomičnog krova:

9.5.3.1.            Uporabljeni materijali: 

9.5.3.2.            Broj homologacije tipa:           

9.5.4.   Ostala stakla

9.5.4.1.            Uporabljeni materijali: 

9.5.4.2.            Broj homologacije tipa:           

(1) Precrtati što se ne primjenjuje.

(2) Ako identifikacijska oznaka tipa sadrži znakove koji nisu bitni za označivanje tipa vozila, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica obuhvaćenih ovim opisnim dokumentom, te znakove treba u dokumentaciji zamijeniti znakom (?) (npr. ABC??123??).

(3) U smislu Priloga II.A Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

DODATAK 4.

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm))

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI

Nazivtijela za homologaciju

 

Izjava o:

– homologaciji tipa(1)

– izmjeni/dopuni homologacije tipa(1)

– odbijanju homologacije tipa(1)

– povlačenju homologacije tipa(1)

za tip vozila/sastavnog dijela/zasebne tehničke jedinice(1) u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ.

Broj homologacije tipa:           

Razlog za proširenje:   

DIO I

0.1.      Marka (trgovački naziv proizvođača):

0.2.      Tip:     

0.3.      Značenje oznake tipa, ako je naznačeno na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1):      

0.4.      Kategorija(2): 

0.5.      Naziv i adresa proizvođača:    

0.7.      Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije tipa:          

0.8.      Adresa (adrese) tvornice (tvornica) proizvođača:        

DIO II

1.         Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu

2.         Tehnička služba odgovorna za izvođenje homologacijskih ispitivanja:  

3.         Datum izvješća o ispitivanju:    

4.         Broj izvješća o ispitivanju:       

5.         Opažanja (ako je primjenjivo): vidi dopunu

6.         Mjesto:           

7.         Datum:

8.         Potpis: 

9.         Priložen je popis dokumenata dostavljenih tijelu nadležnom za homologaciju, koji se mogu dobiti na zahtjev.

Dopuna certifikata o homologaciji tipa br. …koji se odnosi na homologaciju tipa vozila u skladu s Direktivom 92/22/EEZ, kao što je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2001/92/EZ

1.         Dodatne informacije

1.1.      Opis uporabljenog tipa stakla:

1.1.1.   za vjetrobransko staklo:          

1.1.2.   za bočne prozore:       

1.1.3.   za stražnji prozor:        

1.1.4.   za pomični krovni prozor:        

1.1.5.   za ostala stakla:           

1.2.      Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela

1.2.1.   za vjetrobransko staklo:          

1.2.2.   za bočne prozore:       

1.2.3.   za stražnji prozor:        

1.2.4.   za pomični krovni prozor:        

1.2.5.   za ostala stakla:           

1.3.      Oprema vjetrobranskog stakla i položaj na kojem je ugrađena

1.4.      Odredbe o ugradbi zadovoljene: da/ne(1)

5.         Napomene

            ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

PRILOG II.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

1.         Područje primjene

            Ovaj Pravilnik primjenjuje se za sigurnosna stakla i staklene materijale namijenjene za ugradbu kao vjetrobranska ili druga stakla ili pregradne stijene na motornim vozilima i njihovim prikolicama, i za njihovu ugradbu, uz izuzeće stakala za svjetlosne i svjetlosno-signalizacijske uređaje i ploču s instrumentima, posebnih stakala koje nude zaštitu od napada, kaljenih stakala i vjetrobranskih stakala namijenjenih za vozila koja se rabe u ekstremnom okruženju i za vozila čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 40 km/h.

2.         Definicije

            Točke o kojima se radi jednake su točkama određenim u članku 2. Pravilnika br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica.

PRILOG II.A

OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.         Sva sigurnosna stakla, uključujući i uzorke i ispitne komade dostavljene za homologaciju tipa sastavnog dijela, trebaju biti označena trgovačkim nazivom ili oznakom proizvođača. Oznake trebaju biti jasno čitljive, neizbrisive i vidljive.

2.         Dodatno uz stavke navedene u točki 3.3. Priloga I. potrebno je postaviti simbole sukladne onima koji su utvrđeni u Pravilniku br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica.

PRILOG II.B

OPĆI I POJEDINAČNI ZAHTJEVI, ISPITIVANJAI TEHNIČKI ZAHTJEVI

Uz izuzeće odredbi koje se odnose na kaljena vjetrobranska stakla (nisu obuhvaćena ovim Pravilnikom), odredbe kojima se uređuju opći i pojedinačni zahtjevi, ispitivanja i tehnički zahtjevi navedene su u Pravilniku br. 43 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, s najnovijim izmjenama i dopunama koje je usvojila Europska zajednica.

PRILOG III.

VOZILA – ZAHTJEVI S OBZIROM NA UGRADBU VJETROBRANSKIH I DRUGIH STAKALA NA VOZILA

1.         Vjetrobranska i druga stakla trebaju biti ugrađena tako da, unatoč opterećenjima kojima je izloženo vozilo u uobičajenim uvjetima uporabe, zadrže svoj položaj i osiguraju vidljivost i sigurnost putnicima u vozilu.

2.         Za sva motorna vozila kategorija M i N moraju biti izvršene sljedeće provjere:

2.1.      da li je vjetrobransko staklo označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.3. Priloga I., iza koje slijedi jedan od dodatnih simbola navedenih u točki 2. Priloga II.A

2.1.1.   da li je vjetrobransko staklo homologirano za tip vozila na koje je ugrađeno

2.1.2.   da li je vjetrobransko staklo pravilno ugrađeno s obzirom na R-točku vozila; ova provjera, po izboru proizvođača vozila, može biti izvedena ili na vozilu ili na crtežima

2.2.      da li su bočna i stražnja stakla označena odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.3. Priloga I. Bočna i stražnja stakla, kroz koja se ostvaruje ili izravno vozačevo prednje vidno polje od 180° ili posredno vozačevo vidno polje pomoću unutarnjih i vanjskih retrovizora u skladu sa zahtjevima Pravilnika TPV 108 ne smiju biti označena dodatnim simbolom navedenim u točki 2. Priloga II.A

2.3.      da li je staklo za pomični krov označeno oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.3. Priloga I. Pomični krov smije biti označen dodatnim simbolom navedenim u točki 2. Priloga II.A.

2.4.      Mora se provjeriti da je staklo, izuzev stakala navedenih u prethodnim točkama 2.1 do 2.3., označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.3. Priloga I., iza koje slijedi, ako je primjenjivo, dodatni simbol naveden u točki 2. Priloga II.A.

3.         Za sva vozila kategorije O mora se provjeriti da li je staklo, izuzevši stakla navedenih u prethodnim točkama 2.1 do 2.3., označeno odgovarajućom oznakom homologacije tipa sastavnog dijela određenom u točki 3.3. Priloga I., iza koje slijedi, ako je primjenjivo, dodatni simbol naveden u točki 2. Priloga II.A.

DODATAK PRAVILNIKU TPV 145

Odredbe dijelova Pravilnika UN/ECE R 43 koje se koriste za potrebe Pravilnika TPV 145*

(1.)

2.         DEFINICIJE

            Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.      »Kaljeno staklo« označava staklenu plohu koju čini jedan sloj stakla, prethodno posebno obrađenog u svrhu povećanja njegove mehaničke čvrstoće i postizanja određene fragmentacije pri lomljenju.

2.2.      »Slojevito staklo« označava staklenu plohu koju čine dva ili više slojeva stakla međusobno povezana najmanje jednim slojem plastičnog materijala umetnutim između njih; slojevito staklo može biti:

2.2.1.   »obično«, ukoliko niti jedan od staklenih slojeva od kojih se sastoji nije obrađen; ili

2.2.2.   »obrađeno«, ukoliko je najmanje jedan stakleni sloj od kojih se sastoji prethodno posebno obrađen u svrhu povećanja njegove mehaničke čvrstoće i postizanja određene fragmentacije pri lomljenju.

2.3.      »Sigurnosno staklo s plastičnom prevlakom« označava staklo prema definiciji u točki 2.1. ili 2.2. s prevlakom od plastičnog materijala na njegovoj unutarnjoj površini.

2.4.      »Staklenoplastično sigurnosno staklo« označava slojevito staklo koje se sastoji od jednog sloja stakla i jednog ili više slojeva plastike, od kojih najmanje jedan služi kao međusloj. Kada je staklo ugrađeno na vozilo plastični sloj(evi) se nalazi (nalaze) na njegovoj unutarnjoj površini.

2.5.      »Plastično staklo« označava materijal za stakla koji kao osnovni sastojak sadrži jednu ili više organskih polimernih tvari velike molekularne mase, koji je čvrst u dovršenom stanju i koji se može oblikovati tečenjem u jednoj od faza proizvodnog procesa.

2.5.1.   »Kruto plastično staklo« označava plastični materijal za stakla koji se ne izvija više od 50 mm u vertikalnom smjeru pri ispitivanju savitljivosti (Prilog 3., točka 12.).

2.5.2.   »Savitljivo plastično staklo« označava plastični materijal za stakla koji se izvija više od 50 mm u vertikalnom smjeru pri ispitivanju savitljivosti (Prilog 3., točka 12.).

2.6.      »Dvostruki prozor« označava sklop koji čine dvije staklene plohe odvojeno ugrađene u isti otvor na vozilu.

2.7.      »Dvostruko staklo« označava sklop koji čine dvije staklene plohe trajno sastavljene u proizvodnji i razdvojene ujednačenim razmakom.

2.7.1.   »Simetrično dvostruko staklo« označava dvostruko staklo kod kojeg su obje sastavne plohe istoga tipa (kaljeno staklo, slojevito staklo, kruto plastično staklo) te imaju iste glavne i sporedne značajke.

2.7.2.   »Asimetrično dvostruko staklo« označava dvostruko staklo kod kojeg su sastavne plohe različitog tipa (kaljeno staklo, slojevito staklo, kruto plastično staklo) ili imaju različite glavne i sporedne značajke.

2.8.      »Glavna značajka« označava značajku koja znatno mijenja optička i/ili mehanička svojstva materijala za sigurnosna stakla na način koji nije beznačajan s obzirom na funkciju koju ta stakla imaju na vozilu. Taj pojam obuhvaća i trgovački naziv ili oznaku proizvođača koju navodi posjednik homologacije.

2.9.      »Sporedna značajka« označava značajku koja može mijenjati optička i/ili mehanička svojstva materijala za sigurnosna stakla s obzirom na funkciju koju to staklo ima na vozilu. Pri ocjenjivanju stupnja izmjena u obzir je potrebno uzeti indeks teškoće.

2.10.    Pojam »indeks teškoće« označava podjelu u dva stupnja koji se upotrebljavaju za promjene svake sporedne značajke uočene u uporabi. Prijelaz od indeksa »1« na indeks »2« označava potrebu za izvođenjem dodatnih ispitivanja.

2.11.    »Razvijena površina vjetrobranskog stakla« označava najmanju pravokutnu površinu stakla iz koje je moguće izraditi vjetrobransko staklo.

2.12.    »Kut nagiba vjetrobranskog stakla« označava kut između vertikale i ravne crte koja prolazi kroz gornji i donji rub vjetrobranskog stakla, a obje crte se nalaze u vertikalnoj ravnini kroz koju prolazi uzdužna os vozila.

2.12.1. Kut nagiba se mjeri na vozilu postavljenom na tlu i, ako se vozilo upotrebljava za prijevoz putnika, ono mora biti u voznome stanju, s potpunom propisanom količinom goriva, maziva i rashladnih tekućina, i opremljeno s alatom i zamjenskim kotačem ili kotačima (ako su prema podacima proizvođača predviđeni kao dio uobičajene opreme); potrebno je uzeti u obzir i težinu vozača i, ako je vozilo namijenjeno za prijevoz putnika, težinu putnika na prvom sjedalu od 75±1 kg za svakoga pojedinačno.

2.12.2. Vozila opremljena hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili s napravom za automatsko namještanje razmaka od tla ovisno o opterećenju ispituju se u uobičajenim radnim uvjetima prema podacima proizvođača.

2.13.    »Skupina vjetrobranskih stakala« označava skupinu koju čine vjetrobranska stakla različitih dimenzija i oblika podvrgnutih ispitivanju njihovih mehaničkih osobina, svojstvima fragmentacije i otpornosti pri izloženosti djelovanju okoline.

2.13.1. »Ravno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo čija nazivna zakrivljenost izražena visinom odsječka ne prelazi 10 mm po dužinskom metru.

2.13.2. »Zakrivljeno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo čija je nazivna zakrivljenost izražena visinom odsječka veća od 10 mm po dužinskom metru.

2.14.    »Visina odsječka h« označava najveći razmak između unutarnje površine stakla i ravnine koja prolazi kroz krajeve tog stakla, mjereno u približno okomitom smjeru na staklo (vidi Sliku 1. Priloga 17.)

2.15.    »Tip materijala za sigurnosna stakla« označava sigurnosna stakla definirana u točkama 2.1. do 2.7. koja se međusobno bitno ne razlikuju, s posebnim naglaskom na glavne i pomoćne značajke navedene u Prilozima 4. – 12. i 14. – 16.

2.15.1. Iako izmjena glavnih značajki označava novi tip proizvoda, u određenim slučajevima može se smatrati da uslijed izmjene oblika i dimenzija nije neophodno izvoditi kompletna ispitivanja. Za neka od ispitivanja propisanih u pojedinačnim prilozima sigurnosna stakla smiju se grupirati ukoliko je jasno da imaju slične glavne značajke.

2.15.2. Za sigurnosna stakla koja se razlikuju samo po pomoćnim značajkama može se smatrati da su istoga tipa; međutim, na uzorcima takvih sigurnosnih stakala mogu se izvršiti određena ispitivanja, ako su ta ispitivanja izričito propisana u ispitnim zahtjevima.

2.16.    »Zakrivljenost ‘r’« označava približnu vrijednost najmanjeg polumjera luka vjetrobranskog stakla mjerenog na njegovom najzakrivljenijem dijelu.

2.17.    »HIC (kriterij ozljede glave)« označava vrijednost značajke ozljede mozga, uzrokovane silama usporenja koje nastaju kao posljedica izravnog udarca u staklo u okomitom smjeru.

2.18.    »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo vidno polje«

2.18.1. »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo prednje vidno polje« označava sva stakla postavljena ispred ravnine koja prolazi kroz R-točku vozačeva sjedala okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila, kroz koja vozač može vidjeti cestu kada vozi ili upravlja vozilom.

2.18.2. »Sigurnosna stakla potrebna za vozačevo stražnje vidno polje« označava sva stakla postavljena iza ravnine koja prolazi kroz R-točku vozačeva sjedala okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila, kroz koja vozač može vidjeti cestu kada vozi ili upravlja vozilom.

2.19.    »Neprozirno zatamnjenje« označava svaku površinu stakla koja sprječava propuštanje svjetla.

2.20.    »Zasjenjeni pojas« označava svaku površinu stakla s umanjenim propuštanjem svjetla.

2.21.    »Prozirno područje« označava cjelokupnu površinu stakla isključujući svako neprozirno zatamnjenje i zasjenjene pojaseve.

2.22.    »Otvor za dnevno svjetlo« označava cjelokupnu površinu stakla isključujući svako neprozirno zatamnjenje, ali s uključenim zasjenjenim pojasevima.

2.23.    »Međusloj« označava svaki materijal korišten za povezivanje slojeva u slojevitom staklu.

2.24.    »Tip vozila« s obzirom na ugradbu sigurnosnih stakala označava vozila iste kategorije koja se međusobno bitno ne razlikuju po najmanje sljedećim bitnim obilježjima:

            proizvođač

            proizvođačka oznaka tipa

            bitna obilježja izrade i konstrukcije.

2.25.    »Kut nagiba naslona sjedala« označava konstrukcijski kut torza kako je definiran u Prilogu 19. ovoga Pravilnika.

(3),(4)

(5.1.),(5.2.),(5.3.),(5.4.)

5.5.      U blizini homologacijske oznake potrebno je postaviti sljedeće dodatne simbole:

5.5.1.               kod vjetrobranskih stakala:

            I           za kaljeno staklo (I/P ako je s prevlakom)(2)

            II         za obično slojevito staklo (II/P ako je s prevlakom)(2)

            III        za obrađeno slojevito staklo (III/P ako je s prevlakom)(2)

            IV        za staklenoplastično staklo

5.5.2.   V         za sigurnosno staklo s normalnim propuštanjem svjetla manjim od 70%

5.5.3.   VI        za dvostruko staklo.

5.5.4.   VII       za jednoliko kaljeno staklo koje se može koristiti kao vjetrobransko staklo na sporim vozilima čija konstrukcijska brzina nije veća od 40 km/h.

5.5.5.   VIII     za kruto plastično staklo. Pravilna uporaba dodatno se označava s:

            /A        za naprijed okrenuto staklo

            /B        za bočno, stražnje i krovno staklo

            /C        za položaj gdje ne postoji mogućnost ili je mala mogućnost udara glave.

            Dodatno, plastična stakla podvrgnuta ispitivanju otpornosti na abraziju opisanom u točki 4. Priloga 3., potrebno je označiti sljedećim oznakama:

            /L         staklo s raspršenjem svjetla manjim od 2% nakon 1000 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.1. Priloga 14. i 16.)

            /M       staklo s raspršenjem svjetla manjim od 10% nakon 500 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.2. Priloga 14. i 16.).

5.5.6.   IX        za savitljivo plastično staklo.

5.5.7.   X         za kruto plastično dvostruko staklo. Pravilna uporaba dodatno se označava s:

            /A        za naprijed okrenuto staklo

            /B        za bočno, stražnje i krovno staklo

            /C        za položaj gdje ne postoji mogućnost ili je mala mogućnost udara glave.

            Plastična stakla podvrgnuta ispitivanju otpornosti na abraziju opisanom u točki 4. Priloga 3. potrebno je označiti sljedećim oznakama:

            /L         staklo s raspršenjem svjetla manjim od 2% nakon 1000 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.1. Priloga 6.)

            /M       staklo s raspršenjem svjetla manjim od 10% nakon 500 ciklusa na vanjskoj površini i manjim od 4% nakon 100 ciklusa na unutarnjoj površini (vidi točku 6.1.3.2. Priloga 16.).

5.6.      Homologacijska oznaka i simbol trebaju biti jasno čitljivi i neizbrisivi. Dodatni simbol mora se nalaziti u homologacijskoj oznaci.

6.         OPĆI ZAHTJEVI

6.1.      Svi materijali za stakla, uključujući i materijale za proizvodnju vjetrobranskih stakala, trebaju biti izrađeni tako da je u slučaju razbijanja opasnost od tjelesnih ozljeda čim manja. Materijali za stakla trebaju biti dovoljno otporni na udarce koji se mogu dogoditi u uobičajenom prometu, atmosferske i temperaturne uvjete, djelovanje kemijskih sredstava, vatru i abraziju.

6.2.      Materijali za sigurnosna stakla trebaju biti dovoljno prozirni, ne smiju uzrokovati vidljivo izobličenje predmeta gledanih kroz vjetrobransko staklo kao niti zamjenu među bojama korištenim na prometnim znakovima i signalima. U slučaju razbijanja vjetrobranskog stakla vozač mora moći vidjeti cestu dovoljno jasno kako bi mogao kočiti i sigurno zaustaviti vozilo.

7.         POJEDINAČNI ZAHTJEVI

            Svi tipovi sigurnosnih stakala, ovisno o razredu kojem pripadaju, trebaju zadovoljiti sljedeće pojedinačne zahtjeve:

7.1.      kaljena vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 4.

7.2.      jednoliko kaljena stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 5.

7.3.      obična slojevita vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 6.   

7.4.      obična slojevita stakla osim vjetrobranskih, zahtjeve sadržane u Prilogu 7.

7.5.      obrađena slojevita vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 8.

7.6.      sigurnosna stakla s plastičnim prevlakama, dodatno prethodno navedenim odgovarajućim zahtjevima, zahtjeve sadržane u Prilogu 9.

7.7.      staklenoplastična vjetrobranska stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 10.

7.8.      staklenoplastična stakla osim vjetrobranskih, zahtjeve sadržane u Prilogu 11.

7.9.      dvostruka stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 12.

7.10.    kruta plastična stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 14.

7.11.    savitljiva plastična stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 15.

7.12.    kruta plastična dvostruka stakla, zahtjeve sadržane u Prilogu 16.

8.         ISPITIVANJA

8.1.      Ovim Pravilnikom propisana su sljedeća ispitivanja:

8.1.1.   Ispitivanje fragmentacije

            Svrha ovog ispitivanja je:

8.1.1.1.            provjeriti da su fragmenti i krhotine nastali lomom stakla takvi da smanje na najmanju moguću mjeru opasnost od ozljeda, i

8.1.1.2.            provjera preostale vidljivosti kod vjetrobranskih stakala.

8.1.2.   Ispitivanje mehaničke čvrstoće

8.1.2.1.            Ispitivanje udarom kugle

Postoje dva tipa ispitivanja, jedno uporabom kugle mase 227 g, i drugo uporabom kugle mase 2260 g.

8.1.2.1.1.         – ispitivanje kuglom mase 227 g: svrha ovog ispitivanja je ocjena prianjanja međuslojeva u slojevitom staklu i mehaničke čvrstoće jednoliko kaljenih stakala i plastičnih stakala.

8.1.2.1.2.         – ispitivanje kuglom mase 2260 g: svrha ovog ispitivanja je ocjena otpornosti slojevitih stakala na prodiranje kugle.

8.1.2.2.            Ispitivanje modelom glave

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje sukladnosti stakla sa zahtjevima koji se odnose na smanjenje opasnosti od ozljede u slučaju udara glave u vjetrobransko staklo, slojevita stakla, staklenoplastična i kruta plastična stakla osim vjetrobranskih stakala ili dvostruka stakla koja se upotrebljavaju na bočnim prozorima.

8.1.3.   Ispitivanje otpornosti na utjecaj okoline

8.1.3.1.            Ispitivanje otpornosti na abraziju

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li otpornost sigurnosnog stakla na abraziju prelazi određenu vrijednost.

8.1.3.2.            Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da uslijed dugotrajne izloženosti visokoj temperaturi u međusloju slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla neće doći do pojave mjehurića ili neke druge greške.

8.1.3.3.            Ispitivanje otpornosti na zračenje

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li tijekom dugotrajne izloženosti slojevitog stakla, stakloplastičnog stakla ili stakla s plastičnom prevlakom zračenju dolazi do uočljivog smanjenja propuštanja svjetla ili do znatnije promjene obojenja stakla.

8.1.3.4.            Ispitivanje otpornosti na vlagu

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će slojevito staklo, stakloplastično staklo, staklo s plastičnom prevlakom ili kruti plastični materijal izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti atmosferskoj vlagi.

8.1.3.5.            Ispitivanje otpornosti na promjenu temperature

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će plastični materijal(i) koji se upotrebljava(ju) u sigurnosnim staklima definiranim u prethodnim točkama 2.3. i 2.4. izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti ekstremnim temperaturama.

8.1.3.6.            Ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja

            Svrha ovog ispitivanja je provjera da li je plastično sigurnosno staklo otporno na simulirane uvjete starenja.

8.1.3.7.            Ispitivanje poprečnim zarezivanjem

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li prevlaka iz krute plastike, otporna na abraziju, ima dovoljno prianjanje.

8.1.4.   Optičke značajke

8.1.4.1.            Ispitivanje propuštanja svijetla

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li uobičajeno propuštanje svjetla sigurnosnog stakla prelazi određenu vrijednost.

8.1.4.2.            Ispitivanje optičkog izobličenja

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da izobličenje predmeta promatranih kroz vjetrobransko staklo nije takvo da bi moglo dovesti do zbunjivanja vozača.

8.1.4.3.            Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da kutno razdvajanje sekundarne slike od primarne ne prelazi određenu vrijednost.

8.1.4.4.            Ispitivanje raspoznavanja boja

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da ne postoji opasnost od zamjene boja gledanih kroz vjetrobransko staklo.

8.1.5.   Ispitivanje vatrootpornosti

            Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da materijal za sigurnosna stakla definirana u prethodnim točkama 2.3., 2.4. i 2.5. ima dostatno nisku brzinu izgaranja.

8.1.6.   Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li materijal za sigurnosna stakala definirana u točkama 2.3., 2.4. i 2.5. može bez znatnijeg pogoršanja izdržati učinke kemijskih sredstava koja mogu biti uobičajeno prisutna ili upotrijebljena u vozilu (npr. sredstvo za čišćenje).

8.1.7.   Ispitivanje savitljivosti i presavijanja

            Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li plastična sigurnosna stakala spadaju u razred krutih ili savitljivih.

8.2.      Ispitivanja propisana za kategorije stakala definiranih u točkama 2.1. do 2.5. ovoga Pravilnika

8.2.1.   Materijal za sigurnosna stakla podvrgava se ispitivanjima navedenim u sljedećim tablicama: 8.2.1.1. i 8.2.1.2.

(1) To ispitivanje treba također izvesti na dvostrukim staklima u skladu s Prilogom 12., točka 3. (A12/3)

(2) Primjenjuje se samo za stakla prevučena plastičnim materijalom na unutarnjoj površini

(3) Ovo ispitivanje izvodi se samo na jednoliko kaljenim staklima korištenim kao vjetrobranska stakla na sporim vozilima čija je konstrukcijska brzina manja od 40 km/h

Napomena: Referenca kao što je A4/3 označava prilog (4.) i točku (3.) tog priloga, gdje je opisano pripadajuće ispitivanje  i gdje su određeni zahtjevi prihvatljivosti

8.2.1.2.            Plastični materijali za sigurnosna stakla podvrgavaju se ispitivanjima navedenim u sljedećoj tablici:

Ispitivanje        Plastična stakla osim vjetrobranskih

            Kruta plastična stakla   Dvostruka stakla          Savitljiva plastična stakla

            Motorna vozila Prikolice i vozila bez putnika    Motorna vozila Prikolice i vozila bez putnika   

Savitljivost       A3/12  A3/12  A3/12  A3/12  A3/12

Kugla 227 g     A14/5  A14/5  A16/5  A16/5  A15/4

Model glave(1)            A14/4  –          A16/4  –          –

Propuštanje svjetla(2)  A3/9.1 -          A3/9.1 -          A3/9.1

Vatrootpornost            A3/10  A3/10  A3/10  A3/10  A3/10

Kemijska postojanost  A3/11  A3/11  A3/11  A3/11  A3/11

Abrazija           A14/6.1           –          A16/6.1           –          –

Starenje           A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4 A3/6.4

Otpornost na vlagu       A14/6.4           A14/6.4           A16/6.4           A16/6.4           -

Poprečno zarezivanje(2)          A3/13  –          A3/13  –          –

 

(1) Ispitni zahtjevi ovisni su o položaju stakla unutar vozila.

(2) Primjenjuje se samo za stakla korištena na mjestima gdje postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje.

8.2.2.   Materijalu za sigurnosna stakla dodjeljuje se homologacija ukoliko zadovoljava sve zahtjeve propisane odgovarajućim odredbama navedenim u tablicama 8.2.1.1. i 8.2.1.2.

(9.)

(10.)

(11.)

(12.)

(13.)

(14.)

(15.)

(Prilog 1.)

(Prilog 2.)

PRILOG 3.

OPĆI ISPITNI UVJETI

1.         ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

1.1.      Ploča stakla koje se ispituje ne smije biti kruto pričvršćena; međutim, smije biti pričvršćena na identičnu staklenu ploču pomoću ljepljive trake postavljene duž svih rubova.

1.2.      Za dobivanje fragmentacije upotrebljava se čekić mase od približno 75 g ili neka druga naprava koja daje iste rezultate. Polumjer zakrivljenosti točke treba biti 0,2±0,05 mm.

1.3.      U svakoj propisanoj točki udara izvodi se jedno ispitivanje.

1.4.      Ispitivanje fragmenata potrebno je izvršiti uz pomoću bilo koje metode koja je validirana s obzirom na točnost samoga brojenja kao i sposobnosti određivanja pravilnog položaja na kojem je određen najmanji i najveći broj fragmenata.

            Trajni zapis uzorka fragmentacije treba započeti najkasnije 10 sekundi nakon udara i završiti ga nakon najviše 3 minute od udara. Laboratorij treba sačuvati trajni zapis uzorka fragmentacije.

2.         ISPITIVANJA UDAROM KUGLE

2.1.      Ispitivanje kuglom mase 227 g

2.1.1.   Naprave

2.1.1.1.            Kugla iz kaljenog čelika s masom 227 ± 2 g i promjera od približno 38 mm.

2.1.1.2.            Naprava za puštanje kugle u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava kuglu do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje kugle, dopuštena su odstupanja brzine ± 1% od brzine dobivene slobodnim padom.

2.1.1.3.            Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na Slici 1., koji se sastoji od dva čelična okvira sa strojno obrađenim rubovima širine 15 mm, postavljena jedan iznad drugoga i opremljena s gumenim brtvama debljine približno 3 mm, širine 15 mm i tvrdoće 50 IRHD.

            Donji okvir oslanja se na čeličnu kutiju visine oko 150 mm. Ispitna ploča drži se na mjestu pomoću gornjeg okvira, čija je masa oko 3 kg. Okvir stalka zavaren je na čeličnu ploču debljine oko 12 mm koja je postavljena na pod, s umetnutim međuslojem gume debljine oko 3 mm i tvrdoće od 50 IRHD.

            Dimenzije u mm

               

Slika 1: STALAK ZA ISPITIVANJA KUGLOM

2.1.2.   Ispitni uvjeti:

            – temperatura: 20 ± 5 °C

            – tlak: 860 do 1060 mbar

            – relativna vlažnost:      60 ± 20%.

2.1.3.   Ispitni komad

            Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom duljine 300 +10/-0 mm, ili treba biti izrezan iz najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili drugog zakrivljenog sigurnosnog stakla.

            Alternativno, može se ispitivati zakrivljeno sigurnosno staklo. U tom slučaju potrebno je voditi računa o osiguranju zadovoljavajućeg nalijeganja sigurnosnog stakla na ispitni okvir.

2.1.4.   Postupak

            Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata, i potom odmah izvesti ispitivanje.

            Pričvrstiti ispitni komad na stalak (točka 2.1.1.3.). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3° na smjer udara kugle.

            Ispitni komad iz savitljivog plastičnog stakla treba stegnuti na ispitni stalak.

            Točka udara treba biti unutar 25 mm od geometrijskog središta ispitnog komada kod visine pada do 6 m, odnosno unutar 50 mm od geometrijskog središta ispitnog komada kod visine pada veće od 6 m. Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Dopušteno je da kugla izvrši samo jedan udar.

2.2.      Ispitivanje kuglom mase 2260 g

2.2.1.   Naprave:

2.2.1.1.            Kugla iz kaljenog čelika s masom 2260 ± 20 g i promjera od približno 82 mm.

2.2.1.2.            Naprava za puštanje kugle u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava kuglu do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje kugle, dopuštena su odstupanja brzine ± 1% od brzine dobivene slobodnim padom.

2.2.1.3.            Stalak za pričvršćenje poput onog, prikazanog na Slici 1. i identičnog onome opisanom u točki 2.1.1.3.

2.2.2.   Ispitni uvjeti:

            – temperatura: 20 ± 5 °C

            – tlak: 860 do 1060 mbar

            – relativna vlažnost: 60 ± 20%.

2.2.3.   Ispitni komad

            Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom duljine 300 +10/-0 mm, ili treba biti izrezan iz najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili drugog zakrivljenog sigurnosnog stakla.

            Alternativno, može se ispitivati zakrivljeno sigurnosno staklo. U tom slučaju potrebno je voditi računa o osiguranju zadovoljavajućeg nalijeganja sigurnosnog stakla na ispitni okvir.

2.2.4.   Postupak

            Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata, i potom odmah izvesti ispitivanje.

            Pričvrstiti ispitni komad na stalak (točka 2.1.1.3.). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3° na smjer udara kugle.

            Ispitni komad iz staklenoplastičnog stakla treba stegnuti na ispitni stalak.

            Točka udara treba biti unutar 25 mm od geometrijskog središta ispitnog komada.

            Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo.

            Dopušteno je da kugla izvrši samo jedan udar.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Ispitivanje modelom glave bez mjerenja usporenja

3.1.1.   Naprave

            Udarno klatno kuglastog ili polukuglastog modela glave, izrađeno iz lameliranog tvrdog drveta, prekriveno izmjenjivom oblogom od filca i s poprečnim drvenim nosačem ili bez nosača. Između kuglastog dijela i poprečnog nosača postavlja se umetak u obliku vrata, a krak klatna postavljen je s druge strane poprečnog nosača.

            Dimenzije trebaju biti sukladne prikazanima na Slici 2. Ukupna masa naprave treba biti 10 ± 0,2 kg.

Dimenzije u mm

                      

Slika 2: UDARNO KLATNO MODELA GLAVE

3.1.2.   Naprava za puštanje klatna u slobodni pad s određene visine, ili naprava koja ubrzava klatno do brzine koja se postiže slobodnim padom. Ukoliko se koristi naprava za ubrzavanje klatna, dopuštena odstupanja brzine trebaju biti ± 1% od brzine dobivene slobodnim padom.

3.1.3.   Stalak za pričvršćivanje, poput onog prikazanog na Slici 3., za ispitivanje ravnih ispitnih komada. Stalak se sastoji od dva čelična okvira sa strojno obrađenim rubovima širine 50 mm, postavljena jedan iznad drugoga, s gumenim brtvama na dodirnoj površini, a koje su debljine približno 3 mm, širine 15 ± 1 mm i tvrdoće 70 IRHD. Gornji okvir drži se pritisnut na donji okvir s najmanje osam vijaka.

3.1.4.   Ispitni uvjeti:

            – temperatura: 20 ± 5 °C

            – tlak: 860 do 1060 mbar

            – relativna vlažnost: 60 ± 20%.

3.1.5.   Postupak

3.1.5.1.            Ispitivanje na ravnom ispitnom komadu

            Ravni ispitni komad duljine 1100 +5/-2 mm i širine 500 +5/-2 mm potrebno je držati pri stalnoj temperaturi od 20 ±5 °C najmanje četiri sata, i potom odmah izvršiti ispitivanje.

              

Dimenzije u mm

Slika 3: STALAK ZA ISPITIVANJA MODELOM GLAVE

            Ispitni komad postavlja se u okvir za pričvršćivanje (točka 3.1.3.); momentom stezanja vijaka potrebno je osigurati da pomicanje ispitnog komada tijekom ispitivanja ne bude veće od 2 mm. Ravnina ispitnog komada treba biti približno okomita na smjer udara klatna. Klatno treba udariti ispitni komad unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar.

            Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

3.1.5.2.            Ispitivanje na gotovim vjetrobranskim staklima (samo za visinu pada do 1,5 m)

            Postaviti vjetrobransko staklo slobodno na okvir s umetnutim trakama gume tvrdoće 70 IHRD i debljine približno 3 mm, širine na cijeloj dodirnoj površini od približno 15 mm.

            Stalak treba biti kruti predmet koji odgovara obliku vjetrobranskog stakla tako da model glave udara u unutarnju površinu stakla. Prema potrebi vjetrobransko staklo se steže na ispitni stalak.

            Stalak se postavlja na kruto postolje s umetnutim listom gume tvrdoće 70 IHRD i debljine približno 3 mm. Površina vjetrobranskog stakla treba biti približno okomita na smjer udara klatna.

            Klatno treba udariti vjetrobransko staklo unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar.

            Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

3.2.      Ispitivanje modelom glave s mjerenjem usporenja

3.2.1.   Naprave

            Kod udarnih ispitivanja s modelom glave uz istovremeno određivanje značajke ozljede glave, udarno tijelo je model glave prikazan na Slici 2.1. Ukupna masa modela glave treba biti 10 +0,2/-0,0 kg.

            Na sredini osnovne ploče (24) je u težištu ugrađen triosni montažni blok (26), na kojega se pričvršćuju uređaji za mjerenje usporenja (27). Mjerila usporenja postavljaju se okomito jedan na drugoga.

            Tjemeni dio (18) i pokrov (19), postavljeni ispod osnovne ploče, u velikoj mjeri imaju elastične osobine poput ljudske lubanje. Elastična svojstva modela glave na udarac određuju se tvrdoćom i debljinom međuprstena (13) i donje posude.

                  

Slika 2.1: MODEL GLAVE OD 10 kg

POPIS DIJELOVA MODELA GLAVE OD 10 KG PREMA SLICI 2.1.

Dio br. Količina           Normirani naziv            Materijal          Napomene

1          1          Magnetni držač            Čelik DIN 17100        –

2          1          Ublaživač vibracija       Guma/čelik       Promjer: 50 mmDebljina: 30 mmNavoj: M 10

3          4          VF spojnik BNC         –          –

4          1          Šesterokutna matica DIN 985  –          –

5          6          Podloška DIN 125      –          –

6          3          Prijenosnik       –          –

7          6          Cilindrični vijak DIN 912         –          –

8          3          Šesterokutna matica     –          –

9          3          Podloška         Čelik DIN 17100        Promjer provrta: 8 mmVanjski promjer: 35 mmDebljina: 1,5 mm

10        3          Gumeni prsten  Guma, tvrdoća 60 IRHD         Promjer provrta: 8 mmVanjski promjer: 30 mmDebljina: 10 mm

11        1          Prigušni prsten  Papirnato pakovanje    Promjer provrta: 120 mmVanjski promjer: 199 mmDebljina: 0,5 mm

12        –          –          –          –

13        1          Međuprsten     Butadienska guma, tvrdoće oko 80 IRHD       Promjer provrta: 129 mmVanjski promjer: 192 mmDebljina: 4 mm

14        3          Vodeća cijev    Polytetra– fluoreten (PTFE)     Unutarnji promjer: 8 mmVanjski promjer: 10 mmDuljina: 40 mm

15        3          Šesterokutna matica     –          –

16        3          Vijak DIN 976            –          –

17        3          Navojni umetak           Lijevana slitina DIN 1709–GD–CuZn 37Pb    –

18        1          Tjemeni dio      Polyamid 12     –

19        1          Pokrov Butadienska guma        Debljina: 6 mmS rebrima na jednoj strani

20        1          Vodilica           Čelik DIN 17100        –

21        4          Vijak s upuštenom glavom       –          –

22        1          Prigušni prsten  Papirnato pakovanje    Promjer: 65 mmDebljina: 0,5 mm

23        –          –          –          –

24        1          Osnovna ploča Čelik DIN 17100        –

25        1          Montažni vijak sa šesterokutnim priključkom   Razred čvrstoće 45 H  –

26        1          Triosni montažni nastavak        –          –

27        3          Mjerač ubrzanja           –          –

28        1          Drveni dio        Grabovina, lijepljena u slojevima          –

29        1          Pokrovna ploča           Slitina (AlMg5)            –

30        1          Zaštitna kapa   Polyamid 12     –

 

3.2.2.   Namještanje i umjeravanje

            Za izvođenje ispitivanja modelom glave, model glave se pričvršćuje na poprečni nosač sustava za vođenje (Slika 2.2) i diže na zahtijevanu visinu pomoću naprave za podizanje. Kod ispitivanja se poprečni nosač s modelom glave otpušta od naprave za podizanje. Nakon prolaska kroz svjetlosnu prepreku namjestivu po visini model glave se otpušta od poprečnog nosača, pad poprečnog nosača se zaustavlja uz prigušenje a model glave pada na uzorak.

            Na pad modela glave ne smije utjecati naprava za puštanje niti mjerni kablovi, tako da je ubrzava samo gravitacijska sila i da pada okomito.

                                

Slika 2.2:         ISPITNA NAPRAVA ZA ISPITIVANJE MODELOM GLA-          VE S MJERENJEM USPORENJA

3.2.2.1.            Mjerni uređaj koji omogućava određivanje HIC-vrijednosti s modelom glave opisanim u točki 3.2.1.

3.2.2.2.            Oprema za umjeravanje modela glave

            Naprava za puštanje mora omogućiti namještanje visine pada između 50 mm i 254 mm s točnošću unutar 1 mm. Za te male visine pada nije potreban sustav vođenja.

            Čelična udarna ploča dimenzija 600 × 600 mm i debljine od najmanje 50 mm. Udarna strana mora biti polirana:

            površinska hrapavost Rmax = 1 µm, odstupanje ravnoće t = 0,05 mm.

3.2.2.3.            Umjeravanje i namještanje modela glave

            Prije svakoga niza ispitivanja i najkasnije nakon svakih 50 ispitivanja u nizu potrebno je umjeriti i po potrebi namjestiti model glave.

            Udarna ploča mora biti čista i suha a tijekom ispitivanja mora ležati nepričvršćena na betonskoj podlozi.

            Model glave mora pogoditi udarnu ploču okomito. Visine pada (mjerene od najniže točke modela glave do površine udarne ploče) su 50, 100, 150 i 254 mm. Krivulje usporenja treba zabilježiti.

            Najveće usporenje az na z-osi, za različite visine pada mora se nalaziti unutar granica navedenih u tablici:

Visina pada, mm          Najveće usporenje az kao višekratnikgravitacijskog ubrzanja g

50        64 ± 5

100      107 ± 5

150      150 ± 7

254      222 ± 12

 

            Krivulje usporenja trebaju biti bazirane na vibraciji univerzalnog modela. Krivulja usporenja za visinu pada od 254 mm treba trajati najmanje 1,2 ms i najviše 1,5 ms iznad 100 g.

            Ukoliko nisu ispunjeni zahtjevi navedeni u točki 3.2.2.3. moraju se namjestiti elastična svojstva modela glave mijenjanjem debljine međuprstena (13) na osnovnoj ploči (24). Korekcija se izvodi namještanjem tri samokočne šesterokutne matice (8) na vijcima (16) pomoću kojih je tjemeni dio učvršćen na osnovnu ploču (24). Gumeni prsteni (10) ispod šesterokutnih matica ne smiju biti krhki ili raspuknuti.

            Pokrov (19) na udarnoj površini i međuprsten (13) potrebno je zamijeniti odmah po oštećenju, pogotovo ukoliko više nije moguće namjestiti model glave.

3.2.3.   Potporni stalak za ispitivanje ravnih ispitnih komada kao što je opisan u točki 3.1.3.

3.2.4.   Ispitni uvjeti navedeni su u točki 3.1.4.

3.2.5.   Ispitivanja na dovršenim staklima (za visinu pada između 1,5 i 3 m). Staklo se postavlja slobodno na stalak s umetnutim trakama gume tvrdoće 70 IRHD i debljine približno 3 mm.

            Staklo je potrebno stegnuti na stalak pomoću odgovarajuće naprave. Površina stakla u osnovi treba biti okomita na smjer udara modela glave. Model glave treba udariti staklo u točki unutar 40 mm od njegova geometrijskog centra na strani koja predstavlja unutarnju stranu plastičnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, a dopušten je samo jedan udar.

            Počevši od izabrane početne visine pada, visinu pada treba povećavati za 0,5 m u svakom daljnjem ispitivanju. Krivulje usporenja ax, ay i az nastale pri udaru u uzorak treba zabilježiti u skladu s vremenom t.

            Nakon ispitivanja modelom glave potrebno je provjeriti da li su se rubovi stakla pomaknuli u stalku za više od 2 mm i da li su zadovoljeni zahtjevi za točku udara. Komponente ubrzanja ax i ay kod okomitog udara trebaju biti manje od 0,1 az.

3.2.6.   Ocjenjivanje

            Krivulje usporenja treba ocijeniti kako slijedi:

            Rezultirajuće usporenje ares(t) u težištu određuje se u skladu s formulom (1) iz izmjerenih krivulja usporenja ax(t), ay(t) i az(t) kao višekratnik gravitacijskog ubrzanja g.

            (1)     áres (t) = (á2ă (t) + á2ă (t) + á2z (t))1/2

            Potrebno je odrediti vrijeme u kojemu je rezultirajuće usporenje ares kontinuirano veće od 80 g kao i najveću vrijednost tog usporenja. HIC– vrijednost računa se kao mjerenje opasnosti tupe ozljede lubanje i mozga korištenjem sljedeće formule(2):

            (2)

 

            Granice integracije t1 i t2 potrebno je odrediti tako da integral obuhvati najveću vrijednost.

4.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ABRAZIJU

4.1.      Naprave

4.1.1.   Abrazijski uređaj(2), shematski prikazan na Slici 4. i koji se sastoji od:

            vodoravne okretne ploče, sa središnjim osloncem, koja se okreće suprotno od smjera kazaljke na satu sa 65 – 75 okretaja u minuti;

            dvije otežane usporedne poluge koje nose posebne abrazivne kotače koji se slobodno okreću na vodoravnoj osovini preko kugličnih ležajeva; svaki kotač postavljen je na ispitni uzorak s pritiskom koji proizvodi djelovanje mase od 500 grama.

            Okretna ploča abrazijskog uređaja treba se okretati jednoliko, približno u jednoj ravnini (odstupanja od te ravnine ne smiju biti veća od ± 0,05 mm na udaljenosti od 1,6 mm od ruba ploče).

            Kotači moraju biti postavljeni na način da se, kada su u dodiru s rotirajućim ispitnim komadom, okreću u suprotnim smjerovima tako da izvrše, dva puta za svaki okretaj ispitnog komada, tlačnu abrazivnu radnju duž zakrivljene crte, na prstenastoj površini od približno 30 cm2.

 

Slika 4: PRIKAZ ABRAZIJSKOG UREĐAJA

4.1.2.   Abrazivni kotači(3), svaki promjera 45-50 mm i 12,5 mm debljine, sastoje se od posebnog finog sloja abraziva nanesenog na gumu srednje tvrdoće. Kotači trebaju imati tvrdoću od 72 ± 5 IRHD, mjereno na četiri jednakomjerno raspoređene točke duž središnje crte abrazivne površine, uz vertikalnu primjenu pritiska duž promjera kotača i s mjernim očitanjima nakon 10 sekundi od trenutka postizanja punog pritiska.

            Abrazivni kotači trebaju se pripremiti za uporabu vrlo sporom vrtnjom na komadu ravnog stakla, kako bi se osigurala potpuna ravnoća njihove površine.

4.1.3.   Izvor svjetlosti, koji se sastoji od žarulje čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5×1,5×3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura boje svjetla od 2856 ± 50 K. Taj napon treba stabilizirati unutar ± 1/1000. Instrument korišten za provjeru napona treba imati odgovarajuću točnost.

4.1.4.   Optički sustav koji se sastoji od leće sa žarišnom udaljenošću »f« od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prijeći vrijednost od f/20. Razmak između leće i izvora svjetlosti potrebno je namjestiti tako da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora.

4.1.5.   Oprema za mjerenje raspršenog svjetla (vidi Sliku 5.) koja se sastoji od fotoelektrične ćelije s integracijskom kuglom promjera 200 do 250 mm. Kugla treba biti opremljena s ulaznim i izlaznim otvorom za svjetlo. Ulazni otvor treba biti kružnog oblika i promjera najmanje dva puta većeg od promjera svjetlosnog snopa. Izlazni otvor kugle treba biti opremljen ili sa svjetlosnom preprekom ili s etalonom za refleksiju, u skladu s postupkom opisanim u niže navedenoj točki 4.4.3. Svjetlosna prepreka treba apsorbirati sve svjetlo kada u svjetlosni snop nije umetnut ispitni uzorak.

            Os svjetlosnog snopa treba prolaziti kroz središte ulaznog i izlaznog otvora. Promjer izlaznog otvora »b« treba biti jednak vrijednosti 2·a·tan 4°, pri čemu je »a« promjer kugle. Fotoelektrična ćelija treba biti postavljena na takav način da ne može biti osvijetljena svjetlom koje izravno dolazi s ulaznog otvora ili etalona za refleksiju.

            Površine unutrašnjosti integracijske kugle i etalona za refleksiju trebaju imati približno jednaku refleksiju te trebaju biti bez sjaja i neselektivne.

            Izlazne vrijednosti fotoelektrične ćelije trebaju biti linearne unutar ± 2% u području uporabljenih intenziteta svjetla. Konstrukcija instrumenta treba biti takva da nema otklona kazaljke galvanometra kada je kugla tamna.

            Cjelokupni uređaj treba biti provjeravan u pravilnim razmacima pomoću umjernih etalona određenog zamućenja.

            Ukoliko se mjerenje zamućenja vrši upotrebom opreme ili postupka drugačijeg od ovoga koji je prethodno naveden, rezultate treba po potrebi korigirati, kako bi se uskladili s rezultatima dobivenim pomoću prethodno opisanog uređaja.

           

Slika 5: MJERAČ ZAMUĆENJA

4.2.      Ispitni uvjeti:

            – temperatura: 20 ± 5 °C

            – tlak:   860 do 1060 mbar

            – relativna vlažnost: 60 ± 20%.

4.3.      Ispitni komad

            Ispitni komad treba biti ravan kvadrat sa stranicom 100 mm, s obje površine približno ravne i usporedne, i treba imati, ako je potrebno, provrt za pričvršćenje promjera 6,4 + 0,2/-0 mm, izbušen u sredini.

4.4.      Postupak

            Ispitivanje treba izvesti na onoj površini ispitnog komada koji predstavlja vanjsku stranu slojevitog stakla kada je ugrađeno na vozilo, i također na unutarnjoj strani ako su iz plastičnih materijala.

4.4.1.   Neposredno prije i nakon izvršene abrazije ispitni komad je potrebno očistiti na sljedeći način:

            (a) pranje s lanenom tkaninom ili u čistoj tekućoj vodi

            (b) ispiranje s destiliranom ili demineraliziranom vodom

            (c) sušenje ispuhivanjem s kisikom ili dušikom

            (d) uklanjanje mogućih tragova vode blagim trljanjem s vlažnom lanenom tkaninom.

            Treba izbjegavati bilo kakvo čišćenje korištenjem ultrazvučne opreme. Nakon obrade ispitni komad treba držati samo za rubove, te ga treba spremiti kako bi se spriječilo oštećivanje ili kontaminacija površine.

4.4.2.   Ispitni komad kondicionira se najmanje 48 sati pri temperaturi od 20 ± 5 °C i 60 ± 20% relativne vlažnosti.

4.4.3.   Odmah potom ispitni komad postavlja se na ulazni otvor integracijske kugle. Kut između normale (okomice) na površinu ispitnog komada i osi svjetlosnog snopa ne smije prijeći 8°.

            Izvrše se četiri očitanja, kako je navedeno u sljedećoj tablici:

Očitanje           S ispitnim komadom     Sa svjetlosnom preprekom     S etalonom za refleksiju           Izmjerena veličina

T1        ne        ne        da        Upadno svijetlo

T2        da        ne        da        Udio svjetla koji prolazi kroz ispitni komad

T3        ne        da        ne        Svjetlo raspršeno na instrumentu

T4        da        da        ne        Svjetlo raspršeno na instrumentu i ispitnom komadu

 

            Ponoviti očitanja za T1, T2, T3 i T4 na ostalim određenim mjestima na ispitnom komadu, kako bi se odredila ujednačenost.

            Udio ukupno propuštenog svjetla računa se kao Tt = T2/T1.

            Udio ukupno propuštenog difuznog svjetla računa se kako slijedi:

  

            Postotak zamućenja, raspršenje svjetla, ili oboje računa se kako slijedi:

            Zamućenje, svjetlo ili oboje, raspršeno =

            Početno zamućenje ispitnog komada određuje se pomoću prethodno navedene formule mjerenjem u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na području na kojem nije izvršena abrazija. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja prosječna vrijednost može se odrediti uz ujednačenu vrtnju ispitnog komada brzinom od tri okretaja u sekundi ili više.

            Za svaki tip sigurnosnog stakla izvode se tri ispitivanja s istim opterećenjem. Zamućenje se upotrebljava kao mjerilo za podpovršinsku abraziju nakon izvođenja abrazijskog ispitivanja na ispitnom komadu.

            Raspršenje svjetla na ostruganoj površini određuje se mjerenjem u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na toj površini u skladu s prethodno navedenom formulom. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja prosječna vrijednost može se odrediti uz ujednačenu vrtnju ispitnog komada brzinom od tri okretaja u sekundi ili više.

4.5.      Abrazijsko ispitivanje izvodi se prema diskrecijskoj odluci laboratorija koji izvodi homologacijska ispitivanja, ovisno o podacima koji su u to vrijeme na raspolaganju.

            Osim za staklenoplastične materijale, izmjene u međusloju ili debljini materijala u pravilu ne zahtijevaju izvođenje daljnjih ispitivanja.

4.6.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

5.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VISOKU TEMPERATURU

5.1.      Postupak

            Zagrijati na 100 °C tri ispitna uzorka ili tri kvadratna ispitna komada najmanjih dimenzija 300 × 300 mm, uzetih u laboratoriju od tri vjetrobranska stakla ili drugih sigurnosnih stakala, od kojih jedan treba biti izrezan sa gornjeg ruba ploče. Ta temperatura održava se dva sata, a potom se ispitni uzorak ili uzorci hlade do sobne temperature. Ukoliko su obje vanjske površine sigurnosnog stakla od anorganskog materijala, ispitivanje se može izvesti uranjanjem ispitnog uzorka u vertikalnom položaju u ključajuću vodu tijekom određenog vremena, uzimajući u obzir neželjeni temperaturni šok. Ukoliko su uzorci izrezani od vjetrobranskih stakala, jedan rub svakog takvog uzorka treba biti dio ruba vjetrobranskog stakla.

5.2.      Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje međusloja:    1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

5.3.      Interpretacija rezultata

5.3.1.   Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko na udaljenosti većoj od 15 mm od neodrezanog ruba, 25 mm od odrezanog ruba odnosno 10 mm od pukotina koje mogu nastati tijekom ispitivanja nema pojave nastanka mjehurića ili drugih grešaka.

5.3.2.   Komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju tipa sastavnog dijela treba smatrati zadovoljavajućima s obzirom na ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

5.3.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

5.3.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ZRAČENJE

6.1.      Ispitni postupak

6.1.1.   Naprave

6.1.1.1.            Izvor zračenja koji se sastoji od lampe s električkim izbojem u živinim parama srednjeg tlaka i s kvarcnim cjevastim balonom bez ozona. Os balona treba biti vertikalna. Lampa treba imati nazivne dimenzije od 360 mm dužine i 9,5 mm promjera. Duljina luka treba biti 300 ± 4 mm. Lampa treba imati snagu od 750 ± 50 W.

            Može se koristiti svaki drugi izvor zračenja koji ima isti učinak kao i prethodno opisana lampa. Za provjeru da li je taj učinak drugog izvora zračenja jednak, potrebno je izvršiti usporedbu mjerenjem iznosa energije emitirane unutar raspona valnih duljina od 300 do 450 nm, a sve ostale valne duljine trebaju biti uklonjene uporabom podesnih filtara. Alternativni izvor zračenja tada se može koristiti s tim filtrima.

            Za sigurnosna stakla kod kojih ne postoji zadovoljavajuća korelacija između tog ispitivanja i uvjeta u uporabi potrebno je odgovarajuće prilagoditi ispitne uvjete.

6.1.1.2.            Transformator za napajanje energijom i kondenzator, dostatni za napajanje lampe (točka 6.1.1.1.) sa startnim vršnim naponom od najmanje 1100 V i radnim naponom od 500 ± 50 V.

6.1.1.3.            Naprava za postavljanje i vrtnju ispitnih uzoraka sa 1 do 5 okretaja u minuti oko središnje postavljenog izvora zračenja, sa svrhom osiguravanja jednolike izloženosti.

6.1.2.   Ispitni uzorci

6.1.2.1.            Veličina ispitnih uzoraka treba biti 76 × 300 mm.

6.1.2.2.            Ispitni uzorci trebaju biti izrezani u laboratoriju s gornjeg dijela stakla na takav način da se:

            kod sigurnosnih stakala, osim vjetrobranskih, gornji rub ispitnih uzoraka podudara s gornjim rubom stakala

            kod vjetrobranskih stakala gornji rub ispitnih uzoraka podudara s gornjom granicom područja u kojemu se provjerava i određuje normalno propuštanje svjetla u skladu s točkom 9.1.2.2. ovog Priloga.

6.1.3.   Postupak

            Prije izlaganja zračenju na tri ispitna uzorka provjerava se normalno propuštanje svjetla, određeno u skladu s točkama od 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga. Dio svakog uzorka zaštiti se od zračenja i potom se ispitni uzorci postave u ispitni uređaj usporedno s uzdužnom osi lampe na udaljenosti od 230 mm. Tijekom ispitivanja održava se temperatura ispitnih uzoraka od 45 ± 5 °C.

            Prema lampi treba okrenuti onu stranu ispitnog uzorka koja će predstavljati vanjsku stranu sigurnosnog stakla na vozilu. Za tip lampe određen u točki 6.1.1.1. vrijeme izlaganja treba biti 100 sati. Nakon izlaganja još jednom se mjeri normalno propuštanje svjetla u izloženom području na svakom ispitnom uzorku.

6.1.4.   Svaki ispitni komad ili uzorak (ukupno tri komada) treba u skladu s prethodno navedenim postupkom preko cijele površine izložiti zračenju na način da se u međusloju zračenjem proizvede učinak jednak onome koji stvara sunčevo zračenje intenziteta 1400 W/m2 u trajanju od 100 sati.

6.2.      Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje stakla:           2          1

            Obojenje međusloja:    1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

6.3.      Interpretacija rezultata

6.3.1.   Smatra se da je ispitivanje otpornosti na zračenje zadovoljavajuće ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.3.1.1.            ukupno propuštanje svijetla mjereno u skladu s točkama 9.1.1. i 9.1.2. ovoga Priloga nije manje od 95% početne vrijednosti prije izlaganja zračenju te ni u kojem slučaju nije manje od:

6.3.1.1.1.         70% za sigurnosna stakla osim vjetrobranskih, koja moraju zadovoljiti zahtjeve za vozačevo vidno polje u svim smjerovima

6.3.1.1.2.         75% za vjetrobranska stakla unutar područja u kojemu se mjeri normalno propuštanje svjetla, kako je određeno u niže navedenoj točki 9.1.2.2.

6.3.1.2.            Međutim, ispitni komad ili uzorak mogu pokazivati lagano obojenje nakon izlaganja zračenju kada se promatraju prema bijeloj podlozi, ali ne smiju biti vidljive druge greške.

6.3.2.   Smatra se da komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju zadovoljava ispitivanja otpornosti na zračenje ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

6.3.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

6.3.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.4.      Otpornost na simulirano starenje

6.4.1.   Ispitna metoda

6.4.1.1.            Naprave

6.4.1.1.1.         Ksenonska lampa s dugim lukom

            U napravi za izlaganje(4) umjetnom starenju kao izvor ultravioletnoga zračenja treba koristiti ksenonsku lampu s dugim lukom, ali su dozvoljene i druge metode koje omogućavaju zahtijevani intenzitet ultravioletnoga zračenja. Prednost ksenonske lampe s dugim lukom je u tome da uporabom pravilnih filtara i pravilnim djelovanjem daje svjetlosni spektar koji je najpribližniji spektru prirodne sunčeve svjetlosti. U tu svrhu je potrebno kvarcnu ksenonsku izbojnu cjevčicu opremiti s podesnim borosilikatnim staklenim optičkim filtrom (-ima)(5). Uporabljene ksenonske lampe trebaju djelovati s odgovarajućim izvorom napajanja frekvencije 50 ili 60 Hz, s odgovarajućim predspojnim spravama i električnom opremom.

            Naprava za izlaganje umjetnom starenju treba uključivati opremu neophodnu za mjerenje i/ili kontrolu sljedećega:

            – zračenja

            – temperature crnoga tijela

            – vodene magle

            – programa ili ispitnog ciklusa.

            Naprava za izlaganje umjetnom starenju treba biti izrađena od inertnog materijala koji ne kontaminira vodu upotrebljenu u ispitivanju.

            Zračenje je potrebno mjeriti na površini ispitnog uzorka i treba ga kontrolirati u skladu s preporukama proizvođača naprave za izlaganje umjetnom starenju.

            Ukupno izlaganje ultravioletnom(6) zračenju (Joulea po kvadratnom metru) potrebno je mjeriti ili računati i treba ga smatrati glavnom mjerom za izlaganje ispitnog uzorka.

6.4.1.2.            Ispitni uzorak

            Dimenzije ispitnog uzorka trebaju biti takve kao što su uobičajeno određene u odgovarajućem ispitnom postupku za osobinu ili osobine koje se mjere nakon izlaganja.

            Potrebno je odrediti broj kontrolnih i ispitnih uzoraka za svaki ispitni uvjet ili fazu izlaganja, dodatno onim uzorcima koji se zahtijevaju za vizualnu ocjenu s obzirom na broj zahtijevan tim ispitnim postupcima.

            Preporuka je da se vizualno ocjenjivanje izvodi na najvećim uzorcima koji se ispituju.

6.4.1.3.            Postupak

            U skladu s točkom 9.1. ovoga Priloga izmjeriti propuštanje svjetla na ispitnom uzorku(-cima) koji će biti podvrgnut(-i) ispitivanju. U skladu s točkom 4. ovoga Priloga izmjeriti otpornost na abraziju na površini/površinama kontrolnog uzorka/uzoraka. Prema lampi treba okrenuti onu stranu svakog ispitnog uzorka koja će nakon ugradbe na vozilo biti vanjska strana. Ostali uvjeti izlaganja trebaju biti kako slijedi:

6.4.1.3.1.         Razlike u zračenju na cijeloj površini ispitnog uzorka ne smiju varirati za više od ± 10%.

6.4.1.3.2.         U odgovarajućim vremenskim razmacima filtre lampe očistiti pranjem s deterdžentom i vodom. Filtre ksenonskog luka treba zamijeniti u skladu s preporukama proizvođača opreme.

6.4.1.3.3.         Temperaturu unutar naprave za izlaganje tijekom »suhog« dijela ciklusa treba kontrolirati strujanjem dostatne količine zraka, kako bi se održavala konstantna temperatura crnog tijela.

            U napravi za izlaganje s ksenonskim lukom ta temperatura treba biti 70 ± 3°C, mjereno »Black standard« termometrom.

            »Black panel« termometar potrebno je postaviti u odjeljak s ispitnim uzorkom i izvršiti očitanje u trenutku kada se razvije najviša temperatura koja nastaje uslijed izlaganja svjetlu.

6.4.1.3.4.         Tijekom »suhog« dijela ciklusa relativnu vlažnost treba kontrolirati na 50±5%.

6.4.1.3.5.         Deionizirana voda korištena u ciklusu raspršivanja treba sadržavati manje od 1 ppm krutoga silicijevog dioksida, i ne smije stvarati trajne naslage ili ostatke na ispitnim uzorcima, koji bi mogli ometati daljnja mjerenja.

6.4.1.3.6.         Voda treba imati pH vrijednost između 6,0 i 8,0 a vodljivost treba biti manja od 5 mikrosiemensa.

6.4.1.3.7.         Temperatura vode na ulasku u napravu za izlaganje treba biti temperatura okoline.

6.4.1.3.8.         Voda treba udarati ispitne uzorke u obliku fine magle, u količini dovoljnoj da jednoliko namoči ispitne uzorke neposredno nakon udara u njih.

            Vodena magla usmjerava se samo na površinu ispitnih uzoraka okrenutu prema izvoru svjetla. Nije dopuštena recirkulacija prskane vode kao niti uranjanje ispitnih uzoraka u vodu.

6.4.1.3.9.         Ispitni uzorci vrte se oko luka u svrhu postizanja jednolike raspodjele svjetla. Svi odjeljci u ispitnoj napravi trebaju se popuniti s ispitnim uzorcima ili nadomjescima kako bi se održala jednolika raspodjela temperature. Ispitni uzorci drže se u okvirima sa stražnjom stranom okrenutom prema stijenkama naprave. Nije dopušteno da refleksije sa ziđa komore padaju na stražnju površinu uzoraka. Stražnje strane uzoraka se po potrebi mogu zasloniti kako bi se spriječile takve refleksije, u mjeri koja ne ometa slobodno strujanje zraka na površini uzorka.

6.4.1.3.10.       Naprava za izlaganje treba djelovati uz osiguranje stalnog svjetla i isprekidanog prskanja vode u ciklusima od 2 sata. Svaki ciklus od dva sata treba razdijeliti u periode tijekom kojih se ispitni uzorci izlažu svjetlu bez prskanja vode u trajanju od 102 minute, i svjetlu s prskanjem vode u trajanju od 18 minuta.

6.4.1.4.            Ocjenjivanje

            Nakon izlaganja ispitni uzorci, po potrebi, smiju biti očišćeni postupkom koji preporuča njihov proizvođač, kako bi se odstranile prisutne naslage.

            Vizualno ocijeniti izložene ispitne uzorke s obzirom na sljedeća svojstva:

            – mjehurićavost

            – obojenje

            – zamućenje

            – vidljiva razgradnja.

            Izmjeriti propuštanje svjetla na izloženim uzorcima.

6.4.1.5.            Izražavanje rezultata

            Bilježi se vizualna ocjena izloženih ispitnih uzoraka, uspoređujući izgled svakog uzorka s izgledom neizloženog uzorka.

            Izmjereno propuštanje svjetla ne smije se razlikovati od početnog ispitivanja na neizloženim uzorcima za više od 5% i ne smije pasti ispod:

            75% za vjetrobranska stakla

            70% za stakla osim vjetrobranskih, koja se nalaze na mjestu na kojemu postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje.

7.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAGU

7.1.      Postupak

            Tri ispitna uzorka ili kvadratna ispitna komada najmanjih dimenzija 300 × 300 mm drže se u vertikalnom položaju dva tjedna u zatvorenoj posudi, u kojoj se održava temperatura od 50 ± 2 °C i relativna vlažnost od 95 ± 4%. Kod krutih plastičnih stakala i krutih plastičnih dvostrukih stakala broj uzoraka treba biti 10.

            Ispitni uzorci trebaju biti pripremljeni tako da:

            – najmanje jedan rub ispitnih uzoraka bude dio izvornog ruba sigurnosnog stakla

            – ako različiti ispitni uzorci budu istovremeno ispitivani, potrebno je osigurati odgovarajući razmak među njima.

            Potrebno je spriječiti kapanje kondenzata sa ziđa ili pokrova ispitne komore na ispitne uzorke.

7.2.      Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje međusloja:    1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

7.3.      Interpretacija rezultata

7.3.1.   Smatra se da sigurnosno staklo zadovoljava zahtjeve za ispitivanje otpornosti na vlagu ukoliko na udaljenosti većoj od 10 mm od neodrezanih rubova, odnosno većoj od 15 mm od odrezanih rubova, nema jasno uočljivih promjena nakon dva sata držanja u uvjetima okoline za obična i obrađena slojevita stakla i nakon 48 sati za sigurnosna stakla s plastičnim prevlakama i staklenoplastična sigurnosna stakla.

7.3.2.   Smatra se da komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju zadovoljava ispitivanja otpornosti na vlagu ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.3.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate

7.3.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

8.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PROMJENU TEMPERATURE

8.1.      Ispitni postupak

            Dva ispitna komada dimenzija 300 × 300 mm postavljaju se u zatvorenu komoru u trajanju od 6 sati pri temperaturi od -40 °C ± 5 °C; uzorci se potom postavljaju na temperaturu okoline 23 °C ± 2 °C u trajanju od 1 sat ili dok ispitni komadi ne postignu stabilnu temperaturu. Ispitni komadi se potom postavljaju u trajanju od tri sata u struju zraka temperature 72 °C ± 2 °C. Uzorci se ispituju nakon hlađenja na temperaturu okoline od 23 ± 2 °C.

8.2.      Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje platičnog međusloja

            ili prevlake:       1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

8.3.      Interpretacija rezultata

            Smatra se da ispitivanje otpornosti na promjene temperature daje pozitivne rezultate ukoliko na ispitnim komadima nema pukotina, neprozirnosti, raslojavanja ili drugih uočljivih grešaka.

9.         OPTIČKE ZNAČAJKE

9.1.      Ispitivanje propuštanja svjetla

9.1.1.   Naprave

9.1.1.1.            Izvor svjetlosti, koji se sastoji od žarulje čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5×1,5×3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura boje svjetla od 2856 ± 50 K. Taj napon treba održavati unutar granica od ± 1/1000. Instrument korišten za provjeru napona treba imati odgovarajuću točnost.

9.1.1.2.            Optički sustav koji se sastoji od leće s žarišnom udaljenošću »f« od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prijeći vrijednost od f/20. Razmak između leće i izvora svjetlosti potrebno je namjestiti tako da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora. Mjerenje treba izvršiti u središtu svjetlosnog snopa.

9.1.1.3.            Mjerna oprema

            Prijemnik treba imati relativnu spektralnu osjetljivost usklađenu s relativnom spektralnom svjetlosnom osjetljivošću standardnog fotometrijskog promatrača ICI(7) za fotopični vid. Detekcijska površina prijemnika treba biti prekrivena difuznim sredstvom i treba imati poprečni presjek najmanje dva puta veći od poprečnog presjeka usporednog svjetlosnog snopa emitiranog iz optičkog sustava. Ukoliko se upotrebljava integracijska kugla, otvor kugle treba imati površinu poprečnog presjeka najmanje dva puta veću od usporednog dijela svjetlosnog snopa.

            Linearnost prijemnika i pridruženog mjernog instrumenta treba biti bolja od 2% efektivnog dijela mjerne skale.

            Središte prijemnika treba se podudarati s osi svjetlosnog snopa.

9.1.2.   Postupak

            Osjetljivost mjernog sustava namješta se tako da instrument koji prikazuje odziv prijemnika pokazuje 100 dijelova mjerne skale kada sigurnosno staklo nije umetnuto u svjetlosni snop. Kada prijemnik nije osvijetljen instrument treba pokazivati nulu.

            Sigurnosno staklo postavlja se od prijemnika na udaljenosti koja je jednaka približno peterostrukom promjeru prijemnika. Sigurnosno staklo umetne se između blende i prijemnika i namjesti se po nagibu tako da je upadni kut svjetlosnog snopa jednak 0 ± 5°. Na sigurnosnom staklu potrebno je izmjeriti normalno propuštanje svjetla i, za svaku mjernu točku, potrebno je očitati broj dijelova skale »n« prikazanih na mjernom instrumentu. Normalno propuštanje svijetla r jednako je n/100.

9.1.2.1.            Za vjetrobranska stakla može se primijeniti alternativni ispitni postupak uz upotrebu ili ispitnog komada odrezanog na najravnijem dijelu vjetrobranskog stakla ili posebno priređenog ravnog kvadrata iz identičnog materijala i jednake debljine kao što je stvarno vjetrobransko staklo. Mjerenja treba izvršiti u normalnom (okomitom) smjeru na površinu sigurnosnog stakla.

9.1.2.2.            Za vjetrobranska stakla namijenjena za vozila kategorije M1(8) ispitivanja treba izvesti unutar područja B određenog u Prilogu 18., točka 2.3., izuzimajući bilo kakva neprozirna zatamnjenja.

            Na vjetrobranskim staklima ostalih kategorija vozila ispitivanje treba izvesti unutar područja I određenog u točki 9.2.5.2.3. ovoga Priloga.

            Na traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i na radnim strojevima, na kojima nije moguće odrediti područje I, ispitivanje treba izvesti na području I' kako je određeno u točki 9.2.5.3. ovoga Priloga.

9.1.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje stakla:           1          2

            Obojenje međusloja

            (slojevita stakla):          1          2

                        nije uključeno   uključeno

            Sjene i/ili neprozirna

            zatamnjenja      1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

9.1.4.   Interpretacija rezultata

9.1.4.1.            Potrebno je izmjeriti normalno propuštanje svjetla u skladu s točkom 9.1.2. ovoga Priloga, a rezultate treba zabilježiti. Rezultat ne smije biti manji od 75% za vjetrobranska stakla. Za ostala sigurnosna stakla, izuzevši vjetrobranskih, zahtjevi su određeni u Prilogu 21.

9.2.      Ispitivanje optičkog izobličenja

9.2.1.   Svrha

            Navedeni postupak je projekcijski postupak koji omogućava ispitivanje optičkog izobličenja sigurnosnog stakla.

9.2.1.1.            Definicije

9.2.1.1.1.         Optičko izobličenje: kut između stvarnog i prividnog smjera točke promatrane kroz sigurnosno staklo. Veličina kuta otklona u funkciji je upadnog kuta crte promatranja, debljine i nagiba sigurnosnog stakla te polumjera zakrivljenosti u točki promatranja.

9.2.1.1.2.         Optičko izobličenje u smjeru M-M': algebarska razlika kutnog odstupanja á mjerenog izmeu dvije toke M i M' na povrini sigurnosnog stakla, razmak izmeu dvije toke takav je da su njihove projekcije u ravnini pod desnim kutovima na smjer promatranja odvojene danim razmakom x (vidi Sliku 6.).

            Odstupanje u smjeru suprotnom od kretanja kazaljki na satu smatra se pozitivnim, a u smjeru kretanja kazaljki na satu negativnim.

9.2.1.1.3.         Optičko izobličenje u točki M: najveće optičko izobličenje za sve smjerove M-M' iz točke M.

         

Slika 6: DIJAGRAMSKI PRIKAZ OPTIČKOG IZOBLIČENJA

            NAPOMENE:

            á = á1 – á2, tj. optičko izobličenje u smjeru M-M'

            x = MC tj. razmak izmeu dvije ravne crte usporedne sa smjerom

            promatranja i koje prolaze kroz toke M i M'.

9.2.1.2.            Naprave

            Ovaj postupak nužno zahtjeva projekciju prikladnog rastera kroz ispitivano sigurnosno staklo na zaslon. Promjene u obliku projicirane slike uzrokovane umetanjem sigurnosnog stakla u crtu svjetla daju mjerilo izobličenja.

            Naprava treba sadržavati sljedeće stavke, postavljene kako je prikazano na Slici 9.

9.2.1.2.1.         Projektor dobre kvalitete, s točkastim izvorom svjetla visokog intenziteta, koji ima npr. sljedeće značajke:

            žarišna udaljenost od najmanje 90 mm

            otvor blende približno 1/2,5

            kvarcnu halogenu žarulju snage 150 W (za uporabu bez filtra)

            kvarcnu halogenu žarulju snage 250 W (ukoliko se upotrebljava zeleni filtar).

            Projektor je shematski prikazan na Slici 7. Blenda promjera 8 mm postavljena je na udaljenosti od približno 10 mm ispred leće.

           

Slika 7: OPTIČKI RASPORED PROJEKTORA

9.2.1.2.2.         Rasteri, koji se npr. sastoje od svijetlih kružnih oblika na tamnoj podlozi (vidi Sliku 8.). Rasteri trebaju biti dovoljno visoke kvalitete i kontrasta kako bi omogućili izvođenje mjerenja s pogreškom manjom od 5%.

            Dimenzije kružnih oblika trebaju biti takve da, kada sigurnosno staklo koje se ispituje nije umetnuto, njihova projekcija na zaslonu čini područje krugova promjera

, pri čemu je X = 4 mm (vidi Slike 6. i 9.).

                

Slika 8: UVEĆANI DIO RASTERA

         

            R1 = 4 m

            R2 = 2 do 4 m (4 m se preferira)

Slika 9: RASPORED NAPRAVA ZA ISPITIVANJE OPTIČKOG IZOBLIČENJA

9.2.1.2.3.         Stalak, po mogućnosti takav koji omogućava vertikalno i vodoravno skeniranje, kao i vrtnju sigurnosnog stakla.

9.2.1.2.4.         Ispitni predložak za mjerenje promjena dimenzija, ako je poželjno vrlo brzo ocjenjivanje. Podesna konstrukcija prikazana je na Slici 10.

            

Slika 10: KONSTRUKCIJA PODESNOG ISPITNOG PREDLOŠKA

9.2.1.3.            Postupak

9.2.1.3.1.         Općenito

            Sigurnosno staklo postavlja se u stalak (točka 9.2.1.3.2.) pod konstrukcijskim kutom nagiba. Ispitna slika projicira se kroz ispitivano područje. Sigurnosno staklo zakreće se i pomiče ili vodoravno ili vertikalno kako bi se u potpunosti ispitalo određeno područje.

9.2.1.3.2.         Ocjenjivanje upotrebom ispitnog predloška

            Ako je dostatno vrlo brzo ocjenjivanje s mogućom granicom pogreške do 20%, vrijednost A (vidi Sliku 10.) računa se pomoću granične vrijednosti L za izmjene odstupanja i vrijednosti R2 za udaljenost od sigurnosnog stakla do zaslona:

            A = 0,145áL– R2

            Odnos između promjene promjera projicirane slike d i promjene kutnog odstupanja  dan je izrazom:

            d = 0,29 · R2

            pri čemu je:

            d izražen u mm

            A izražen u mm

            L izražen u minutama na luku

             izražen u minutama na luku

            R2 izražen u m.

9.2.1.3.3.         Mjerenja s uporabom fotoelektrične naprave

            Tamo gdje su potrebna precizna mjerenja s mogućom granicom pogreške manjom od 10% od zahtijevane granične vrijednosti, mjera d na projekcijskoj osi određuje se tako da se za širinu žarišta uzima točka u kojoj intenzitet svjetla iznosi polovinu od najveće vrijednosti intenziteta svjetla u žarištu.

9.2.1.4.            Izražavanje rezultata

            Optičko izobličenje sigurnosnog stakla ocjenjuje se mjerenjem d u bilo kojoj točki i u svim smjerovima kako bi se odredilo d max.

9.2.1.5.            Alternativni postupak

            Dodatno, dopuštena je strioskopska tehnika kao alternativa projekcijskoj tehnici, uz uvjet da se održe zahtjevi za točnost mjerenja određeni u točkama 9.2.1.3.2. i 9.2.1.3.3.

9.2.1.6.            Razmak x treba biti 4 mm.

9.2.1.7.            Vjetrobransko staklo treba biti postavljeno pod istim kutom nagiba kao i na vozilu.

9.2.1.8.            Projekcijsku os u vodoravnoj ravnini treba držati približno okomitom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.2.2.   Mjerenja treba izvršiti:

9.2.2.1.            kod vozila kategorije M1 u području A proširenom na središnju ravninu vozila i u dijelu vjetrobranskog stakla koji je simetričan tom području s obzirom na središnju uzdužnu ravninu vozila, kao i u reduciranom ispitnom području B u skladu s točkom 2.4. Priloga 18.

9.2.2.2.            kod vozila kategorija M i N izuzevši M1, u području I kako je određeno u točki 9.2.5.2. ovoga Priloga.

9.2.2.3.            Na traktorima za poljoprivredu i šumarstvo i na radnim strojevima, na kojima nije moguće odrediti područje I, ispitivanje treba izvesti na području I' kako je određeno u točki 9.2.5.3. ovoga Priloga.

9.2.2.4.            Tip vozila

            Ispitivanja je potrebno ponoviti ukoliko će vjetrobransko staklo biti ugrađeno na tip vozila koje ima drukčije vozačevo vidno polje od tipa vozila za koje je vjetrobransko staklo već bilo homologirano kao sastavni dio.

9.2.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

9.2.3.1.            Vrsta materijala

            polirano (pločasto)                   ravno vučeno

            staklo   »float« staklo   staklo

                       1           1          2

9.2.3.2.            Ostale sporedne značajke

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

9.2.4.   Broj uzoraka

            Za ispitivanje treba dostaviti četiri uzorka.

9.2.5.   Definicije područja

9.2.5.1.            Za vozila kategorije M1 područja A i B vjetrobranskih stakala su određena u Prilogu 15. Pravilnika ECE R43.

9.2.5.2.            Za vozila kategorija M i N izuzev M1, područja vjetrobranskih stakala su određena pomoću:

9.2.5.2.1.         točke oka koja se nalazi 625 mm iznad R-točke vozačevog sjedala, u vertikalnoj ravnini usporednoj sa središnjom uzdužnom ravninom vozila za koje je vjetrobransko staklo namijenjeno, i prolazi kroz os kola upravljača. Ta točka je u daljnjem tekstu označena s »0«

9.2.5.2.2.         crte OQ, koja je vodoravna ravna crta koja prolazi kroz točku oka 0 i proteže se okomito na središnju uzdužnu ravninu vozila.

9.2.5.2.3.         Područje I je područje vjetrobranskog stakla određeno sjecištem vjetrobrana i sljedeće četiri ravnine:

            P1 – vertikalna ravnina koja prolazi kroz točku 0 i čini kut od 15° na lijevo od središnje uzdužne ravnine vozila

            P2 – vertikalna ravnina simetrična ravnini P1 u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila.

            Ukoliko takav raspored nije moguć (npr. nepostojanje središnje uzdužne ravnine simetrije), kao ravnina P2 uzima se ravnina simetrična ravnini P1 u odnosu na uzdužnu ravninu vozila koja prolazi kroz točku 0.

            P3 – ravnina koja prolazi kroz ravnu crtu OQ i čini kut od 10° iznad vodoravne ravnine

            P4 – ravnina koja prolazi kroz ravnu crtu OQ i čini kut od 8° ispod vodoravne ravnine.

9.2.5.3.            Za poljoprivredne i šumarske traktore i za radne strojeve, na kojima nije moguće odrediti područje I, područje I' predstavlja cjelokupna površina vjetrobranskog stakla.

9.2.6.   Interpretacija rezultata

            Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na optičko izobličenje ukoliko na četiri uzorka dostavljena na ispitivanje u svakom području optičko izobličenje ne prelazi sljedeće najveće vrijednosti:

Kategorija vozila          Područje          Vrijednost najvećeg optičkog izobličenja

M1      A – prošireno u skladu s točkom 9.2.2.1.

B – reducirano u skladu s točkom 2.4. Priloga 18        2' na luku

6' na luku

Kategorije M i N, izuzevši M1 I           2' na luku

Poljoprivredni traktori i slično, kod kojih nije moguće odrediti područje I        I'          2' na luku

 

9.2.6.1.            Kod vozila kategorija M i N mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 25 mm.

9.2.6.2.            Kod traktora za poljoprivredu i šumarstvo i radnih strojeva mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 100 mm.

9.2.6.3.            Kod podijeljenih vjetrobranskih stakala provjere se ne vrše unutar pojasa širine 35 mm mjereno od ruba stakla koji se nalazi uz razdjelni stup.

9.2.6.4.            Dopuštena su najveća odstupanja od 6' na luku za sve dijelove područja I ili područja A udaljenih manje od 100 mm od rubova vjetrobranskog stakla.

9.2.6.5.            Blaga odstupanja od zahtjeva toleriraju se u reduciranom području B u skladu s točkom 2.4. Priloga 18., uz uvjet da su mjestimična i da su navedena u ispitnom izvještaju.

9.3.      Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike

9.3.1.   Svrha

            Poznata su dva ispitna postupka:

            ispitivanje metom, i

            kolimator – teleskop-ispitivanje.

            Ti ispitni postupci mogu se upotrebljavati po izboru za homologaciju tipa sastavnog dijela, nadzor nad kvalitetom ili u svrhu ocjenjivanja proizvoda.

9.3.1.1.            Ispitivanje metom

9.3.1.1.1.         Naprave

            Postupak uključuje promatranje osvijetljene mete kroz sigurnosno staklo. Meta može biti dizajnirana tako da je ispitivanje moguće izvesti na jednostavan »prolazi – ne prolazi« način.

            Meta treba biti po mogućnosti jednog od sljedećih tipova:

            (a) osvijetljena prstenasta meta čiji vanjski promjer D u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (Slika 11.(a)), ili

            (b) osvijetljena »prsten i krug« meta čije su dimenzije takve da razmak D od točke koja se nalazi na rubu kruga do najbliže točke na unutrašnjosti prstena u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (Slika 11.(b)), pri čemu je:

            n granična vrijednost razdvajanja sekundarne slike

            x razmak između sigurnosnog stakla i mete (ne manji od 7 m)

            D određen formulom: D = x · tg n.

            Osvijetljena meta sastoji se od rasvjetnog kućišta dimenzija približno 300 × 300 × 150 mm, čiju je prednju stranu najprikladnije izraditi iz stakla pokrivenog s neprozirnim crnim papirom ili prevučenog s crnom mat bojom.

            Kućište treba osvijetliti podesnim izvorom svjetla. Unutrašnjost kućišta treba prevući s mat bijelom bojom. Može biti prikladnije upotrijebiti druge oblike mete, kao što je ona prikazana na Slici 14. Također je prihvatljivo umjesto sustava s metom primijeniti projekcijski sustav i ocjenjivati rezultirajuću sliku na zaslonu.

9.3.1.1.2.         Postupak

            Sigurnosno staklo postavlja se u odgovarajući stalak pod određenim kutom nagiba, tako da se promatranje vrši u vodoravnoj ravnini koja prolazi kroz središte mete.

            Pregled s rasvjetnim kućištem treba izvršiti u zamračenoj ili poluzamračenoj prostoriji kroz sve dijelove područja koje je potrebno ispitati, kako bi se otkrila prisutnost svake sekundarne slike pridružene osvijetljenoj meti. Sigurnosno staklo se prema potrebi zakreće kako bi se održavao ispravan smjer promatranja. Dopuštena je uporaba monokulara za gledanje.

9.3.1.1.3.         Izražavanje rezultata

            Odrediti, ako je:

            upotrebljena meta (a) (vidi Sliku 11.(a)), odvojene primarne i sekundarne slike kruga, između ostalog ako je prijeđena granična vrijednost za n, ili

            upotrebljena meta (b) (vidi Sliku 11.(b)), sekundarnu sliku kruga pomaknutu iza tangencijalne točke na unutarnjem rubu kruga, između ostalog ako je prijeđena granična vrijednost za n.

             

            (a)                                                   (b)

Slika 11: DIMENZIJE META

             

(1) Balon žarulje

(2) Sabirna leća otvora > 8,6 mm

(3) Projekcijska ploča otvora > otvora sabirne leće

(4) Filtar boja sa središnjim otvorom od približno 0,3 mm, promjera > 8,6 mm

(5) Ploča s polarnim koordinatama, promjera > 8,6 mm

(6) Akromatska leća, f  86 mm, otvor 10 mm

(7) Akromatska leća, f  86 mm, otvor 10 mm

(8) Crna mrlja promjera približno 0,3 mm

(9) Akromatska leća, f = 20 mm, otvor  10 mm

Slika 13: NAPRAVA ZA ISPITIVANJE KOLIMACIJSKIM TELESKOPOM

9.3.1.2.            Ispitivanje kolimacijskim teleskopom

            Po potrebi se primjenjuje postupak opisan u ovoj točki.

9.3.1.2.1.         Naprave

            Napravu sačinjavaju kolimator i teleskop, a može se postaviti u skladu sa Slikom 19. Može se upotrijebiti bilo koji istovrijedan optički sustav.

9.3.1.2.2.         Postupak

            Kolimacijski teleskop u beskonačnosti tvori sliku polarnog koordinatnog sustava sa svijetlom točkom u njegovom ishodištu (vidi Sliku 14).

            U žarišnoj ravnini teleskopa za promatranje na optičkoj osi postavlja se mali neprozirni krug promjera malo većeg od promjera projekcije svijetle točke koja prekriva tu točku.

            Kada se između teleskopa i kolimatora postavi ispitni komad koji pokazuje sekundarnu sliku, pojavljuje se sekundarna manje svijetla točka na određenoj udaljenosti od ishodišta polarnog koordinatnog sustava. Razdvajanje sekundarne slike može se očitati kao udaljenost između točaka viđenih kroz teleskop za promatranje (vidi Sliku 14.). (Razmak između tamnog kruga i svijetle točke u ishodištu polarnog koordinatnog sustava predstavlja optičko izobličenje).

9.3.1.2.3.         Izražavanje rezultata

            Sigurnosno staklo treba prvo ispitati tehnikom jednostavnog skeniranja kako bi se utvrdilo koje područje daje najizraženiju sekundarnu sliku. To područje potom treba ispitati kolimator-teleskop sustavom pod odgovarajućim upadnim kutom. Mjeri se najveće razdvajanje sekundarne slike.

9.3.1.3.            Smjer promatranja u vodoravnoj ravnini treba održavati približno okomitim na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.3.2.   Mjerenja treba izvesti u skladu s kategorijom vozila, u područjima određenim u prethodnoj točki 9.2.2.

9.3.2.1.            Tip vozila

            Ispitivanje je potrebno ponoviti ukoliko će vjetrobransko staklo biti ugrađeno na tip vozila koje ima drukčije vozačevo vidno polje od tipa vozila za koje je vjetrobransko staklo već bilo homologirano kao sastavni dio.

9.3.3.   Indeksi teškoće sporednih značajki

9.3.3.1.            Vrsta materijala

            polirano (pločasto)                   ravno vučeno

            staklo   »float« staklo   staklo

                       1           1          2

9.3.3.2.            Ostale sporedne značajke

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

9.3.4.   Broj uzoraka

            Za ispitivanje treba dostaviti četiri uzorka.

                  

Slika 14: PRIMJER PROMATRANJA POSTUPKOMKOLIMACIJSKOG TELESKOPA

9.3.5.   Interpretacija rezultata

            Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na razdvajanje sekundarne slike ukoliko na četiri uzorka dostavljena na ispitivanje razdvajanje primarne i sekundarne slike u svakom području ne prelazi sljedeće najveće vrijednosti:

Kategorija vozila          Područje          Najveća vrijednost razdvajanja primarne i sekundarne slike

M1      A – prošireno u skladu s točkom 9.2.2.1. B – reducirano u skladu s točkom 2.4. Priloga 18.  15' na luku

25' na luku

Kategorije M i N, izuzevši M1 I           15' na luku

Poljoprivredni traktori i slično, kod kojih nije moguće odrediti područje I        I’         15' na luku

 

9.3.5.1.            Kod vozila kategorija M i N mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 25 mm.

9.3.5.2.            Kod traktora za poljoprivredu i šumarstvo i radnih strojeva mjerenja se ne smiju izvoditi unutar rubnog područja širine 100 mm.

9.3.5.3.            Kod podijeljenih vjetrobranskih stakala provjere se ne vrše unutar trake širine 35 mm mjereno od ruba stakla koji se nalazi uz razdjelni stup.

9.3.5.4.            Dopuštena su odstupanja do 25' na luku za sve dijelove područja I ili područja A udaljenih manje od 100 mm od rubova vjetrobranskog stakla.

9.3.5.5.            Blaga odstupanja od zahtjeva toleriraju se u reduciranom području B u skladu s točkom 2.4. Priloga 18. uz uvjet da su mjestimična i da su navedena u ispitnom izvješću.

9.4.      Ispitivanje raspoznavanja boja

            Ukoliko je vjetrobransko staklo tonirano, u područjima određenim točkama 9.2.5.1., 9.2.5.2. ili 9.2.5.3. treba ispitati četiri vjetrobranska stakla na raspoznavanje sljedećih boja: bijele, selektivne žute, crvene, zelene, plave, jantarne.

10.       ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

10.1.    Svrha i područje primjene

            Ovim postupkom omogućeno je određivanje vodoravne brzine gorenja materijala korištenih u prostoru za putnike motornih vozila (putničkih automobila, kamiona, karavana, autobusa) nakon izlaganja malom plamenu.

            Postupak dopušta da materijali i pokrovi korišteni unutar vozila budu ispitani ili pojedinačno ili skupno, do debljine od 13 mm. Upotrebljava se za prosudbu ujednačenosti proizvodnih partija takvih materijala s obzirom na njihovu gorivost.

            Iz razloga što postoje mnoge razlike između stvarne situacije i ovdje propisanih preciznih ispitnih uvjeta (primjena i usmjerenost u vozilu, uvjeti upotrebe, inicijalni izvori, itd.), ovaj se postupak ne može smatrati podesnim za ocjenjivanje svih stvarnih značajki gorivosti unutar vozila.

10.2.    Definicije

10.2.1. Brzina gorenja je kvocijent dužine izgorjelog materijala izmjerenoga u skladu s ovim postupkom i vremena koje je potrebno da plamen prijeđe ovu dužinu. Izražava se u milimetrima po minuti.

10.2.2. Složeni materijal je materijal koji se sastoji od više slojeva sličnih ili različitih materijala čije su površine spojene cementiranjem, lijepljenjem, presvlačenjem, varenjem itd.

            Ako su različiti materijali tek mjestimično povezani (npr. šivanjem, visokofrekvencijskim zavarivanjem, zakivanjem, itd.), tako da je moguće uzimanje pojedinačnih uzoraka u skladu s točkom 10.5., ne smatraju se složenim materijalima.

10.2.3. Izložena strana je strana materijala koja je okrenuta prema prostoru za putnike kada je materijal montiran u vozilu.

10.3.    Princip

            Uzorak se drži vodoravno u držaču koji ima oblik slova U i izlaže djelovanju definiranoga niskoenergetskog plamena u komori za izgaranje u trajanju od 15 sekundi, tako da plamen djeluje na slobodni kraj uzorka. Ispitivanjem se utvrđuje hoće li se i kada ugasiti plamen, odnosno u kojemu će vremenu plamen prijeći izmjerenu dužinu.

10.4.    Naprave

10.4.1. Komora za izgaranje (Slika 15.), po mogućnosti izrađena od nehrđajućega čelika, dimenzija danih na Slici 16.

            Prednji dio komore sadrži vatrootporno okno za promatranje, koje može pokrivati čitavu površinu prednjega dijela komore i koje se može izvesti kao prilazni poklopac.

            Dno komore ima zračne otvore, a gornja je ploha obavijena zračnim kanalićem. Komora stoji na četiri nožice visine 10 mm. Komora može na jednom kraju imati otvor za uvođenje držača s uzorkom u komoru; na suprotnoj se strani nalazi otvor za dovod plina. Taljevina se skuplja u plitici (vidi Sliku 17.) koja je smještena na dnu komore između zračnih otvora tako da niti jednim dijelom ne prekriva površinu otvora za prozračivanje.

                

Slika 15:  PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE S DRŽAČEMUZORKA I PLITICOM ZA TALJEVINU

10.4.2. Držač uzorka koji se sastoji od dvije metalne pločice ili okvira u obliku slova U od korozivno otpornog materijala. Dimenzije su dane na Slici 18.

            Donja je pločica opremljena pribadačama, a gornja odgovarajućim rupicama radi ujednačenog držanja uzorka. Pribadače također služe kao mjerne točke na početku i kraju dužine gorenja.

            Duž donjeg U-okvira stalka potrebno je napeti vatrootpornu žicu promjera 0,25 mm u razmacima od 25 mm (vidi Sliku 19.).

            Donja strana uzorka treba biti 178 mm iznad podne ploče. Udaljenost od prednjega ruba držača uzorka do kraja komore je 22 mm; udaljenost od uzdužnih strana držača uzorka do bočnih stranica komore je 50 mm (sve unutrašnje dimenzije) (vidi Slike 15. i 16.).

10.4.3. Plinski plamenik

            Mali izvor paljenja čini Bunsenov plamenik unutrašnjega promjera 9,5 mm. Nalazi se u ispitnoj komori tako da se središte sapnice nalazi 19 mm ispod središta donjeg ruba otvorenoga kraja uzorka (vidi Sliku 16.).

10.4.4. Ispitni plin

            Ispitni plin koji dolazi u plamenik treba imati ogrjevnu vrijednost oko 38 MJ/m3 (npr. prirodni plin).

10.4.5. Metalni češalj, najmanje dužine 110 mm, sa sedam do osam blago zaobljenih zubaca na 25 mm.

            Dimenzije u mm

            Tolerancije u skladu s ISO 2768

               

Slika 16: PRIMJER KOMORE ZA IZGARANJE

Dimenzije u mm

Tolerancije u skladu s ISO 2768

       

Slika 17: UOBIČAJENA PLITICA ZA TALJEVINU

Dimenzije u mm

Tolerancije u skladu s ISO 2768

            

Slika 18: PRIMJER DRŽAČA UZORKA

Dimenzije u mm

Tolerancije u skladu s ISO 2768

              

Slika 19:PRIMJER DIJELA DONJEG U-OKVIRA ZA ŽIČANI      NOSAČ

10.4.6. Štoperica točnosti mjerenja 0,5 sekundi.

10.4.7. Odsisnik dimova (napa)

            Komora za izgaranje može biti smještena unutar odsisnika dimova (nape) pod uvjetom da je njegov unutrašnji volumen najmanje 20 puta, ali ne više od 110 puta veći od volumena komore za izgaranje i pod uvjetom da niti jedna pojedinačna dimenzija visine, širine ili dužine odsisnika dimova nije više od 2,5 puta veća od ostale dvije dimenzije.

            Prije ispitivanja se vertikalna brzina zraka kroz odsisnik dimova mjeri 100 mm ispred i 100 mm iza konačnog položaja gdje će biti smještena komora za izgaranje. Brzina treba biti između 0,10 i 0,30 m/s kako ispitivač ne bi osjećao neugodu uslijed produkata izgaranja. Moguće je koristiti odsisnik dimova s prirodnom ventilacijom i primjerenom brzinom zraka.

10.5.    Uzorci

10.5.1. Oblik i dimenzije

            Oblik i dimenzije uzoraka su dani na Slici 20. Debljina uzorka odgovara debljini proizvoda koji se ispituje. Debljina ne smije biti veća od 13 mm. Kada uzimanje uzorka to dopušta, uzorak ima ujednačen presjek po čitavoj dužini. Ako oblik i dimenzije proizvoda ne dopuštaju uzimanje uzorka dane veličine, moraju se zadovoljiti sljedeće najmanje dimenzije:

            (a) kod uzoraka širine 3 do 60 mm duljina mora biti 356 mm. U ovom se slučaju materijal ispituje preko širine proizvoda

            (b) kod uzoraka širine 60 do 100 mm duljina mora biti najmanje 138 mm. U ovom slučaju potencijalna duljina gorenja odgovara duljini uzorka, a mjerenje počinje u prvoj mjernoj točki

            (c) uzorci širine manje od 60 mm i duljine manje od 356 mm i uzorci širine 60 do 100 mm i duljine manje od 138 mm, kao i uzorci širine manje od 3 mm ne mogu biti ispitani u skladu s postojećim postupkom.

Dimenzije u mm

          

Slika 20: UZORAK

10.5.2. Uzorkovanje

            Najmanje pet uzoraka treba uzeti od materijala koji se ispituje. Kod materijala koji imaju različitu brzinu gorenja u različitim smjerovima materijala (ovo se utvrđuje preliminarnim ispitivanjima), treba uzeti pet (ili više) uzoraka i postaviti ih u ispitnu napravu na način da se izmjeri najveća brzina gorenja.

            Ako se materijal dostavlja u širinama potrebno je odrezati dužinu od najmanje 500 mm u punoj širini. Od tako izrezanog komada treba uzeti uzorke na udaljenosti od najmanje 100 mm od ruba materijala i na jednakoj udaljenosti jedan od drugoga.

            Uzorci se na isti način uzimaju i od gotovih proizvoda kada to dopušta oblik proizvoda. Ako je debljina proizvoda veća od 13 mm, treba je smanjiti na 13 mm mehaničkim djelovanjem na strani koja nije okrenuta prostoru za putnike.

            Složene materijale (vidi točku 10.2.2.) treba ispitati kao da su homogeni.

            Kod materijala koji se sastoje od slojeva različitoga sastava položenih jedan na drugoga, a koji nisu složeni materijali, svi slojevi materijala koji se nalaze na dubini do 13 mm od površine koja je okrenuta prema prostoru za putnike ispituju se pojedinačno.

10.5.3. Kondicioniranje

            Uzorci se kondicioniraju najmanje 24 sata, ali ne više od 7 dana, na temperaturi od 23 ± 2 °C i uz relativnu vlagu 50 ± 5% i održavaju se u ovakvim uvjetima do neposredno prije ispitivanja.

10.6.    Postupak

10.6.1. Uzorke s kovrčavom ili čupavom površinom postavlja se na ravnu površinu i prijeđe se češljem dva puta po čupavoj strani u smjeru suprotnom od smjera vlakana (točka 10.4.5.).

10.6.2. Staviti uzorak u držač (točka 10.4.2.) tako da izložena strana bude okrenuta dolje prema plamenu.

10.6.3. Podesiti plinski plamen na visinu od 38 mm koristeći se oznakom u komori, pri čemu dovod zraka u plamenik mora biti zatvoren. Prije početka prvoga ispitivanja plamen mora gorjeti radi stabilizacije najmanje 1 minutu.

10.6.4. Umetnuti držač uzorka u komoru za izgaranje tako da kraj uzorka bude izložen plamenu te nakon 15 sekundi prekinuti dotok plina.

10.6.5. Mjerenje vremena gorenja počinje u trenutku kada podnožje plamena prođe prvu mjernu točku. Promatra se širenje plamena na strani koja gori brže od druge (gornja ili donja strana).

10.6.6. Mjerenje vremena gorenja prestaje kada plamen dođe do zadnje mjerne točke ili kada se plamen ugasi prije dolaska do zadnje mjerne točke. Ako plamen ne dosegne zadnju mjernu točku izmjeri se dužina izgorjelog materijala do točke gdje se plamen ugasio. Dužina izgorjelog materijala je raspadnuti dio uzorka koji je gorenjem uništen na površini ili u unutrašnjosti.

10.6.7. Ukoliko se uzorak ne zapali ili ne nastavi gorjeti nakon gašenja plamenika, ili ako se plamen ugasi prije nego što dosegne prvu mjernu točku tako da vrijeme gorenja ne može biti izmjereno, u izvještaj o ispitivanju upisuje se da je brzina gorenja 0 mm/min.

10.6.8. Ako se provodi niz ispitivanja ili ponovljena ispitivanja, treba biti siguran da komora za izgaranje i držač uzorka nemaju temperaturu veću od 30 °C prije pristupanja sljedećem ispitivanju.

10.7.    Izračun

            Brzina gorenja, B, u milimetrima po minuti, dana je formulom:

  

            pri čemu je:

            s dužina izgorjelog materijala u milimetrima

            t vrijeme u sekundama koje je potrebno da izgori dužina s.

10.8.    Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

10.9.    Interpretacija rezultata

10.9.1. Za sigurnosna stakla s plastičnom prevlakom (točka 2.3. Pravilnika ECE R43) i staklenoplastična sigurnosna stakla (točka 2.4. Pravilnika ECE R43) treba smatrati da zadovoljavaju zahtjeve s obzirom na gorivost (vatrootpornost) ukoliko brzina izgaranja nije veća od 250 mm/min.

10.9.2. Za kruta plastična sigurnosna stakla (točka 2.5.1. Pravilnika ECE R43), savitljiva plastična sigurnosna stakla (točka 2.5.2. Pravilnika ECE R43) i kruta plastična dvostruka stakla treba smatrati da zadovoljavaju zahtjeve s obzirom na gorivost (vatrootpornost) ukoliko brzina izgaranja nije veća od 110 mm/min.

11.       ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

11.1     Kemijska sredstva upotrebljena za ispitivanje

11.1.1. Neabrazivna otopina sapuna: 1 maseni % potašinog oleata u deioniziranoj vodi.

11.1.2. Proizvodi za čišćenje prozora: vodena otopina izopropanola i dipropilen-glikol-monometil etera, svaka koncentracije 5 – 10 masenih %, i amonijeva hidroksida koncentracije 1 – 5 masenih %.

11.1.3. Nerazrijeđeni denaturirani alkohol: jedan volumni dio metilnog alkohola na 10 volumnih dijelova etilnog alkohola.

11.1.4. Benzin ili mješavina referentnog benzina: smjesa od 50 volumnih % toluena, 30 volumnih % 2,2,4-trimetilpentana, 15 volumnih % 2,4,4-trimetil-1-pentena i 5 volumnih % etilnog alkohola.

            Napomena: sastav upotrebljenog benzina treba zapisati u ispitnom izvještaju.

11.1.5. Referentni petrolej: mješavina od 50 volumnih % n-oktana i 50 volumnih % n-dekana.

11.2.    Postupak ispitivanja

11.2.1. Ispitni postupak pod opterećenjem

11.2.1.1.          Ispitni uzorak treba postaviti kao vodoravni krak, čvrsto oslonjen na jednom kraju, tako da se cijelom širinom oslanja na oštri rub (uporište) udaljen 51 mm od čvrstog oslonca. Opterećenje treba biti ovješeno na slobodnom kraju uzorka na udaljenosti 102 mm od uporišta, kao što je prikazano na Slici 21. niže:

Dimenzije u mm

        

Slika 21: Postupak postavljanja ispitnog uzorka

11.2.1.2.          Opterećenje treba iznositi 28,7 t2 g, pri čemu je t debljina ispitnog uzorka u mm. Rezultirajuće naprezanje na vanjskoj strani vlakana ispitnog uzorka iznosi približno 6,9 MPa.

            Primjer: za ispitni uzorak debljine 3 mm, postavljen vodoravno između naniže okrenutog čvrstog ruba i naviše okrenutog uporišta udaljenog 51 mm, opterećenje primijenjeno na udaljenosti 102 mm od oslonca treba biti 258 g.

11.2.1.3.          Dok je ispitni uzorak pod opterećenjem, potrebno je primijeniti jedno od propisanih kemijskih sredstava na gornjoj površini uzorka iznad točke oslanjanja. Kemijsko sredstvo se nanosi mekim kistom širine 13 mm, koji je prije svakog nanošenja potrebno namočiti. Propisano je deset pojedinačnih nanašanja (poteza) preko širine uzorka u trajanju od 1 s, pri čemu treba izbjegavati kraj i rubove (vidi Sliku 22.).

Dimenzije u mm

         

Slika 22: POSTUPAK NANOŠENJA KEMIJSKOG SREDSTVA NA ISPITNI UZORAK

11.3.    Indeksi teškoće sporednih značajki

                        Bezbojno         Tonirano

            Obojenje plastičnogmeđusloja ili prevlake:       1          2

            Ostale sporedne značajke se ne razmatraju.

11.4.    Interpretacija rezultata

11.4.1. Ispitivanje otpornosti na djelovanje kemijskih sredstava treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko na ispitnim uzorcima nema omekšavanja, lijepljenja, površinskih pukotina ili djelomičnog gubitka prozirnosti.

11.4.2. Komplet ispitnih komada treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na otpornost na kemijska sredstva ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

11.4.2.1.          sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

11.4.2.2.          jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

12.       ISPITIVANJE ELASTIČNOSTI I PRESAVIJANJA

12.1.    Svrha

            Ovim ispitivanjem utvrđuje se da li plastični materijal spada u razred krute ili savitljive plastike.

12.2.    Ispitni postupak

            Od materijala nazivne debljine izrezuje se pravokutni, ravni uzorak duljine 300 mm i širine 25 mm, te se vodoravno steže u držač tako da se dužina uzorka od 275 mm slobodno proteže izvan držača. Taj slobodni kraj je potrebno vodoravno osloniti na odgovarajuću napravu dok ne započne ispitivanje. Šezdeset sekundi nakon uklanjanja tog oslonca potrebno je izmjeriti progib na slobodnom kraju. Ako je progib veći od 50 mm, izvodi se ispitivanje presavijanjem od 180°. Uzorak se tijesno preklopi, nakon čega se presavije preko ruba metalne ploče debljine 0,5 mm tako da se priljubi na nju s obje strane.

12.3.    Ispitni uvjeti

            – temperatura:         20 °C ± 2 °C

            – relativna vlažnost:  60% ± 5%.

12.4.    Zahtjevi

            Za savitljivu plastiku okomiti progib mora biti veći od 50 mm, a 10 sekundi nakon presavijanja za 180° materijal ne smije pokazivati oštećenja nalik pukotinama u točki presavijanja. (vidi Sliku 23.).

13.       ISPITIVANJE POPREČNIM ZAREZIVANJEM

13.1     Svrha

            Ispitivanje daje jednostavnu metodu za određivanje prianjanja prevlake na površinu. Mogu se ocijeniti krhkost i ostale značajke čvrstoće.

13.2.    Naprave

            Rezni alat sa šest oštrica postavljenih na razmaku od 1 mm. Povećalo s povećanjem od 2 × za ocjenjivanje poprečno zarezanog uzorka (vidi Sliku 24).

           

Dimenzije u mm

Slika 23: RASPORED KOD ISPITIVANJA SAVITLJIVOSTI

                

Slika 24: REZNI ALAT SA ŠEST OŠTRICA

13.3.    Ispitni postupak

            Kroz prevlaku prorezati do podloge stazu sa šest rezova i okomito na njih drugu, tako da nastane mreža s 25 kvadrata (rešetkasti rez).

            Rezni alat treba vući ravnomjerno brzinom 2 do 5 cm/s kako bi oštrice dosegle podlogu, ali da ne prodiru preduboko.

            Rezanje se izvodi na način da dvije vodeće glave na rubovima naprave ravnomjerno dodiruju površinu. Nakon ispitivanja rezovi se ispituju povećalom, kako bi se provjerilo da su doprli do podloge. Ispitivanje se izvodi na najmanje dva različita položaja na uzorku. Nakon što se naprave, rezovi se očetkaju laganim pritiskom 5 puta u oba dijagonalna smjera ručnim kistom s poliamidnim vlaknima.

13.4.    Interpretacija rezultata

            Rešetkasti rezovi ocjenjuju se s povećalom. Ukoliko su rubovi reza savršeno glatki i ako se niti jedan dio prevlake nije odvojio, poprečnom rezu se dodjeljuje vrijednost Gt0. Ukoliko su prisutni mali fragmenti odvojeni na presjeku rezova i ako je ogoljena površina do približno 5% od površine rešetke, vrijednost reza je Gt1.

            Veće površine odvajanja ocjenjuju se s Gt2 do Gt5.

VRIJEDNOST OCJENE REZA         OGOLJENA POVRŠINA REŠETKASTOG PODRUČJA

Gt2      između 5 i 15%

Gt3      između 15 i 35%

Gt4      između 35 i 65%

Gt5      preko 65%

 

PRILOG 4.

KALJENA VJETROBRANSKA STAKLA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Kaljena vjetrobranska stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   oblik i dimenzije.

            U svrhu ispitivanja fragmentacije i mehaničkih osobina, kaljena vjetrobranska stakla je potrebno svrstati u jednu od sljedeće dvije grupe:

1.1.2.1.            ravna vjetrobranska stakla, i

1.1.2.2.            zakrivljena vjetrobranska stakla.

1.1.3.   Razred debljine u kojem se nalazi nazivna debljina »e« (uz dopuštena proizvodna odstupanja ± 0,2 mm):

            razred I: e  4,5 mm

            razred II: 4,5 mm < e  5,5 mm

            razred III: 5,5 mm < e  6,5 mm

            razred IV: 6,5 mm < e.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (pločasto) staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   prisutnost ili odsutnost vodiča

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja

2.         ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

2.1.1.   U obzir se uzima samo priroda materijala.

2.1.2.   Za »float« staklo i ravno vučeno staklo uzima se da imaju iste indekse teškoće sporednih značajki.

2.1.3.   Ispitivanje fragmentacije je potrebno ponoviti pri prelasku s poliranog (pločastog) stakla na »float« staklo ili ravno vučeno staklo i obratno.

2.2.      Broj uzoraka

            Potrebno je ispitati šest uzoraka na nizu s najmanjom razvijenom površinom i šest uzoraka na nizu s najvećom razvijenom površinom koji se odabiru kako je propisano u Prilogu 13.

2.3.      Različita područja sigurnosnog stakla

            Na kaljenom vjetrobranskom staklu treba razlikovati dva glavna područja, FI i FII. Može postojati i međupodručje FIII. Ta su područja određena kako slijedi:

2.3.1.   područje FI: rubno područje fine fragmentacije, širine najmanje 7 cm, koje se proteže duž cijelog ruba vjetrobranskog stakla i obuhvaća vanjski pojas širine 2 cm koji se ne razmatra pri ocjenjivanju

2.3.2.   područje FII: područje vidljive promjenjive fragmentacije koje uvijek uključuje pravokutni dio najmanje visine 20 cm i duljine 50 cm.

2.3.2.1.            Kod vozila kategorije M1 središte pravokutnika treba biti unutar kruga polumjera 10 cm, centriranog na središte odsječka V1-V2.

2.3.2.2.            Kod vozila kategorija M i N, izuzevši kategorije M1, središte pravokutnika treba biti unutar kruga polumjera 10 cm, centriranog na projekciju točke 0.

2.3.2.3.            Za poljoprivredne i šumarske traktore i radne strojeve potrebno je u ispitnom izvještaju navesti položaj vidnog polja.

2.3.2.4.            Visina prethodno navedenoga pravokutnika može biti smanjena na 15 cm za vjetrobranska stakla čija je visina manja od 44 cm.

2.3.3.   Područje FIII: međupodručje, širine ne veće od 5 cm, između područja FI i područja FII.

2.4.      Ispitni postupak

            Potrebno je koristiti postupak opisan u točki 1. Priloga 3.

2.5.      Točke udara (vidi Sliku 2. Priloga 17.)

2.5.1.   Točke udara treba odabrati kako slijedi:

            točka 1: u središnjem dijelu područja FII na mjestu velikog ili malog naprezanja

            točka 2: u području FIII što je moguće bliže vertikalnoj ravnini simetrije područja FII

            točke 3 i 3': 3 cm od rubova na jednoj središnjici stakla; ukoliko postoji otisak alata, jedna točka udara treba biti uz rub na kojem se nalazi taj otisak a druga uz nasuprotni rub

            točka 4: na mjestu najmanjeg polumjera zakrivljenosti na najdužoj središnjici

            točka 5: 3 cm od ruba uzorka na mjestu gdje je polumjer zakrivljenosti ruba najmanji, ili na lijevoj ili na desnoj strani.

2.5.2.   Ispitivanje fragmentacije potrebno je izvršiti u svakoj od navedenih točaka 1, 2, 3, 3', 4 i 5.

2.6.      Interpretacija rezultata

2.6.1.   Smatra se da ispitivanje daje zadovoljavajući rezultat ukoliko fragmentacija zadovoljava sve uvjete navedene niže u točkama 2.6.1.1., 2.6.1.2. i 2.6.1.3.

2.6.1.1.            Područje FI

2.6.1.1.1.         U bilo kojem kvadratu 5 × 5 cm broj fragmenata ne smije biti manji od 40 niti veći od 350; međutim, prihvatljiv je broj fragmenata manji od 40, ako broj fragmenata u svakom kvadratu 10 × 10 cm koji obuhvaća taj kvadrat 5 × 5 cm nije manji od 160.

2.6.1.1.2.         U svrhu prethodno navedenog pravila fragmente koji prelaze preko rubova kvadrata potrebno je brojati kao pola fragmenta.

2.6.1.1.3.         Fragmentaciju ne treba provjeravati unutar pojasa širine 2 cm duž rubova uzoraka koji predstavlja okvir stakla, niti unutar kruga polumjera 7,5 cm oko točke udara.

2.6.1.1.4.         Dopušteno je najviše tri fragmenta površine veće od 3 cm2; dva takva fragmenta ne smiju se nalaziti unutar istoga kruga promjera 10 cm.

2.6.1.1.5.         Fragmenti izduženoga oblika dopušteni su uz uvjet da njihovi rubovi nisu oštri i nisu duljine veće od 7,5 cm, ukoliko se ne primjenjuje niže navedena točka 2.6.2.2; ako se takvi izduženi fragmenti protežu do ruba stakla, ne smiju s njime zatvarati kut veći od 45°.

2.6.1.2.            Područje FII

2.6.1.2.1.         Potrebno je provjeriti preostalu vidljivost nakon rasprsnuća u pravokutnom području, prethodno određenom u točki 2.3.2. U tom pravokutniku zbroj površina fragmenata većih od 2 cm2 treba iznositi najmanje 15% površine pravokutnika. Međutim, kod vjetrobranskih stakala visine manje od 44 cm ili ugradbenog kuta manjeg od 15° u odnosu na vertikalu postotak vidljivosti treba biti najmanje 10% od površine odgovarajućeg pravokutnika.

2.6.1.2.2.         Niti jedan fragment ne smije imati površinu veću od 16 cm2, osim u slučaju navedenom u točki 2.6.2.2. niže.

2.6.1.2.3.         Unutar kruga polumjera 10 cm od točke udara, ali samo u dijelu koji obuhvaća područje FII, dopuštena su tri fragmenta površine veće od 16 cm2 i manje od 25 cm2.

2.6.1.2.4.         Fragmenti trebaju biti približno pravilnog oblika i bez nepravilnosti opisanih u točki 2.6.1.2.4.1. niže. Međutim, dopušteno je najviše 10 nepravilnih fragmenata u bilo kojem pravokutniku dimenzija 50 × 20 cm, odnosno najviše 25 nepravilnih fragmenata na cijeloj površini vjetrobranskog stakla.

            Mjereno u skladu s točkom 2.6.1.2.4.1. niže, niti jedan fragment ne smije imati šiljasti završetak duljine veće od 35 mm.

2.6.1.2.4.1.      Fragment se smatra nepravilnim ukoliko ne može biti smješten u krug promjera 40 mm, ukoliko ima najmanje jedan šiljasti završetak duljine veće od 15 mm mjereno od vrha šiljka do mjesta gdje je širina šiljka jednaka debljini stakla te ako ima jedan ili više krajeva s vršnim kutom manjim od 40°.

2.6.1.2.5.         Osim u slučaju navedenom u točki 2.6.2.2. niže, u cijelom području FII dopušteni su fragmenti izduženog oblika uz uvjet da nisu dulji od 10 cm.

2.6.1.3.            Područje FIII

            Fragmentacija u tom području treba imati značajke na prijelazu između onih koje su određene za dva susjedna područja. (FI i FII).

2.6.2.   Vjetrobransko staklo dostavljeno za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na fragmentaciju ukoliko je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1.            sva ispitivanja izvedena u točkama udara određenim u prethodnoj točki 2.5.1. daju zadovoljavajuće rezultate

2.6.2.2.            ako jedno od ispitivanja izvedenih u točkama udara propisanima u prethodnoj točki 2.5.1. daje nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeće granice:

            područje FI: najviše 5 fragmenata duljine između 7,5 i 15 cm,

            područje FII: najviše tri fragmenta površine od 16 do 20 cm2 u području izvan kruga polumjera 10 cm centriranog u točki udara

            područje FIII: najviše 4 fragmenata duljine između 10 i 17,5 cm

            ponovljeno na novom uzorku daje zadovoljavajuće rezultate, ili u skladu s točkom 2.6.1. ili uz odstupanja u prethodno navedenim granicama.

2.6.2.3.            ako dva od ispitivanja izvedenih u točkama udara propisanima u prethodnoj točki 2.5.1. daju nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze granice navedene u točki 2.6.2.2., daljnji niz ispitivanja izveden na novom kompletu uzoraka ili daje zadovoljavajuće rezultate u skladu sa zahtjevima točke 2.6.1. ili najviše dva uzorka novoga kompleta pokazuju odstupanja unutar granica prethodno navedenih u točki 2.6.2.2.

2.6.3.   Ukoliko se utvrde prethodno navedena odstupanja, potrebno ih je zabilježiti u ispitni izvještaj, a uz izvještaj treba priložiti trajni zapis uzorka fragmentacije određenog dijela vjetrobranskog stakla.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj uzoraka

3.2.1.   Za svaku grupu kaljenih vjetrobranskih stakala dostavljaju se za ispitivanje četiri uzorka s približno najmanjom razvijenom površinom i četiri uzorka s približno najvećom razvijenom površinom, a svih osam uzoraka trebaju biti istog tipa kao oni izabrani za ispitivanja fragmentacije (vidi prethodnu točku 2.2.).

3.2.2.   Alternativno, po odluci laboratorija koji provodi ispitivanja, za svaki razred debljina vjetrobranskog stakla potrebno je ispitati šest ispitnih komada dimenzija (1100 x 500 mm) +5/-2 mm.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.   Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.4.      Interpretacija rezultata

3.4.1.   Smatra se da ispitivanje daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko vjetrobransko staklo ili ispitni komad pukne.

3.4.2.   Niz uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje modelom glave ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate

3.4.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za sve tipove vjetrobranskih stakala primjenjuju se s obzirom na optičke značajke odredbe navedene u točki 9. Priloga 3.

PRILOG 5.

JEDNOLIKO KALJENA STAKLA*

1.         DEFINICIJA TIPA

            Jednoliko kaljena stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   priroda postupka kaljenja (termički ili kemijski)

1.1.3.   razred oblika; razlikuju se dva razreda:

1.1.3.1.            ravne staklene ploče

1.1.3.2.            ravne i zakrivljene staklene ploče.

1.1.4.   Razred debljine u kojem se nalazi nazivna debljina »e« (dopuštena su proizvodna odstupanja ± 0,2 mm):

            razred I: e  3,5 mm

            razred II: 3,5 mm < e  4,5 mm

            razred III: 4,5 mm < e  6,5 mm

            razred IV: 6,5 mm < e.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (pločasto) staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   prisutnost ili odsutnost vodiča

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal          Indeks teškoće

Polirano staklo 1

»Float« staklo  1

Ravno vučeno staklo    2

 

            Ostale sekundarne značajke se ne razmatraju.

2.2.      Odabir uzoraka

2.2.1.   Uzorke za svaki razred oblika i svaki razred debljine koji je teško proizvesti treba odabrati za ispitivanje u skladu sa sljedećim kriterijima:

2.2.1.1.            za ravne staklene ploče dostavljaju se dva kompleta uzoraka, uzimajući u obzir:

2.2.1.1.1.         najveću razvijenu površinu

2.2.1.1.2.         najmanji kut između dvije susjedne strane.

2.2.1.2.            Za ravne i zakrivljene staklene ploče dostavljaju se tri kompleta uzoraka, uzimajući u obzir:

2.2.1.2.1.         najveću razvijenu površinu

2.2.1.2.2.         najmanji kut između dvije susjedne strane

2.2.1.2.3.         najveću visinu odsječka.

2.2.2.   Ispitivanja izvedena na uzorcima podrazumijevajući najveću površinu »S« treba smatrati primjenjivima za svaku drugu površinu manju od S + 5%.

2.2.3.   Ukoliko dostavljeni uzorci imaju kut ă manji od 30°, ispitivanja treba smatrati primjenjivima za sve staklene ploče proizvedene s kutom većim od ă-5°.

            Ukoliko kut ă na dostavljenim uzorcima nije manji od 30°, ispitivanja treba smatrati primjenjivima za sve staklene ploče proizvedene s kutom koji nije manji od 30°.

2.2.4.   Ukoliko je visina odsječka dostavljenih uzoraka »h« veća od 100 mm, ispitivanja treba smatrati primjenjivima za sve staklene ploče proizvedene s visinom odsječka manjom od h + 30 mm.

            Ukoliko je visina odsječka dostavljenih uzoraka »h« manja od ili jednaka 100 mm, ispitivanja treba smatrati primjenjivima za sve staklene ploče proizvedene s visinom odsječka koja nije veća od 100 mm.

2.3.      Broj uzoraka u kompletu

            Broj uzoraka za svaku grupu treba biti kako slijedi, u skladu s razredom oblika prethodno određenog u točki 1.1.3.:

Vrsta staklene ploče     Broj uzoraka

Ravna (2 kompleta)     4

Ravna i zakrivljena (3 kompleta)          5

 

2.4.      Ispitni postupak

2.4.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 1. Priloga 3.

2.5.      Točke udara (vidi Sliku 3. Prilog 17.)

2.5.1.   Za ravne i zakrivljene staklene ploče, točke udara prikazane na slikama 3.(a), 3(b) ili 3(c) Priloga 17. trebaju biti kako slijedi:

            točka 1:           3 cm od ruba ploče u dijelu gdje je polumjer za                       krivljenosti ruba najmanji

            točka 2:           3 cm od ruba na jednoj od središnjica, odabire                        se strana staklene ploče s otiskom alata (ukoliko   postoji)

            točka 3:           u geometrijskom središtu stakla

            točka 4:           samo za zakrivljene staklene ploče; ova točka              odabire se na najdužoj središnjici, na dijelu ploče    gdje je polumjer zakrivljenosti najmanji.

2.5.2.   U svakoj propisanoj točki udara izvodi se samo jedno ispitivanje.

2.6.      Interpretacija rezultata

2.6.1.   Smatra se da je ispitivanje zadovoljavajuće ukoliko fragmentacija zadovoljava sljedeće uvjete:

2.6.1.1.            broj fragmenata na bilo kojoj površini 5 × 5 cm2 nije manji od 40 niti veći od 400, odnosno 450 za stakla debljine ne veće od 3,5 mm

2.6.1.2.            za primjenu prethodno navedenog pravila fragmente koji prelaze preko stranica kvadratne površine treba brojati kao pola fragmenata

2.6.1.3.            fragmentaciju ne treba provjeravati unutar pojasa širine 2 cm duž rubova uzoraka koji predstavlja okvir stakla, niti unutar kruga polumjera 7,5 cm oko točke udara

2.6.1.4.            fragmenti površine veće od 3 cm2 nisu dopušteni, osim u područjima određenim u prethodnoj točki 2.6.1.3.

2.6.1.5.            dopušteno je nekoliko fragmenata izduženoga oblika uz uvjet da:

            njihovi rubovi nisu oštri

            ako se protežu do ruba ploče, ne smiju s njime zatvarati kut veći od 45°, i

            nisu duljine veće od 7,5 cm, ukoliko se ne primjenjuje niže navedena točka 2.6.2.2.

2.6.2.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju tipa sastavnog dijela treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na fragmentaciju ukoliko je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1.            sva ispitivanja izvedena u točkama udara propisanima u prethodnoj točki 2.5.1. daju zadovoljavajuće rezultate

2.6.2.2.            jedno od svih ispitivanja izvedenih u točkama udara propisanima u točki 2.5.1. daje nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeće granice:

            najviše pet fragmenata duljine između 6 i 7,5 cm

            najviše četiri fragmenta duljine između 7,5 i 10 cm

            i ponovljeno na novom uzorku daje rezultat koji zadovoljava zahtjeve iz točke 2.6.1. ili pokazuje odstupanja koja su unutar prethodno navedenih granica

2.6.2.3.            dva od svih ispitivanja izvedenih u točkama udara propisanima u točki 2.5.1. pokazuju odstupanja koja su neprihvatljiva, ali ne prelaze granice određene u točki 2.6.2.2., a daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu uzoraka daje rezultate koji zadovoljavaju zahtjeve iz točke 2.6.1. ili najviše dva uzorka u novom kompletu pokazuju odstupanja koja su unutar granica određenih u točki 2.6.2.2.

2.6.3.   Svako odstupanje na koje se odnosi prethodno navedeno potrebno je navesti u izvještaju te mu priložiti trajni zapis izgleda uzorka fragmentacije odgovarajućih dijelova stakala.

3.         MEHANIČKA ČVRSTOĆA

3.1.      Ispitivanje kuglom mase 227 g

3.1.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal          Indeks teškoće Obojenje         Indeks teškoće

Polirano staklo 2          Bezbojno         1

»Float« staklo  1          Tonirano          2

Ravno vučeno staklo    1                     

 

            Ostale sporedne značajke (prisutnost ili odsutnost vodiča) se ne razmatraju.

3.1.2.   Broj ispitnih komada

            Ispituje se šest ispitnih komada za svaki razred debljine prethodno određen u točki 1.1.4.

3.1.3.   Ispitni postupak

3.1.3.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

3.1.3.2.            Visina pada (od donje strane kugle do gornje površine ispitnog komada) treba biti kako je navedena u sljedećoj tablici, u skladu s debljinom staklene ploče:

Nazivna debljina staklene ploče (e)      Visina pada

e  3,5 mm        2,0 m +5/-0 mm

3,5 mm < e      2,5 m +5/-0 mm

 

3.1.4.   Interpretacija rezultata

3.1.4.1.            Smatra se da je ispitivanje zadovoljavajuće ukoliko se ispitni komad ne slomi.

3.1.4.2.            Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na mehaničku čvrstoću ukoliko je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

3.1.4.2.1.         najviše jedno ispitivanje daje nezadovoljavajući rezultat

3.3.3.2.2.         dva ispitivanja daju nezadovoljavajuće rezultate, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu od šest ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         OPTIČKE ZNAČAJKE

4.1.      Za jednoliko kaljena vjetrobranska stakla ili ostala stakla koja se nalaze na mjestima od suštinskog značaja za vozačevo vidno polje potrebno je primijeniti odredbe za normalni koeficijent propuštanja svjetla, navedene u točki 9.1. Priloga 3.

4.2.      Za jednoliko kaljena sigurnosna stakla koja se koriste kao vjetrobranska stakla na sporim vozilima, kod kojih najveća konstrukcijska brzina nije veća od 40 km/h, treba primijeniti odredbe iz točke 9. Priloga 3. To se ne odnosi na ravna vjetrobranska stakla koja pripadaju već homologiranoj grupi.

PRILOG 6.

OBIČNA SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Vjetrobranska stakla izrađena od obična slojevitog stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   oblik i dimenzije

            vjetrobranska stakla izrađena od obična slojevitog stakla s obzirom na ispitivanja mehaničkih osobina i otpornosti na utjecaj okoline smatraju se jednom grupom

1.1.3.   broj slojeva stakla

1.1.4.   nazivna debljina vjetrobranskog stakla »e«, dopušteno je proizvodno odstupanje od nazivne vrijednosti od 0,2 n mm (pri čemu je n broj slojeva stakla u vjetrobranu) iznad ili ispod nazivne vrijednosti

1.1.5.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva

1.1.6.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva (naprimjer PVB ili drugi plastični materijal međusloja ili međuslojeva).

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (pločasto) staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (potpuno ili djelomično) međusloja ili međuslojeva (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   obojenje stakla (bezbojno ili tonirano)

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost vodiča

1.2.5.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         OPĆENITO

2.1.      Sva ispitivanja za obična slojevita vjetrobranskih stakala, izuzevši ispitivanja modelom glave (prethodno navedena točka 3.2.) i ispitivanja optičkih značajki, izvode se na ravnim ispitnim komadima koji su ili odrezani od stvarnih vjetrobranskih stakala ili posebno izrađeni. U oba slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati vjetrobranska stakla iz serijske proizvodnje za koja je zatražena homologacija.

2.2.      Prije svakog ispitivanja potrebno je držati ispitne komade najmanje četiri sata na temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Ispitivanje modelom glave na dovršenom vjetrobranskom staklu

3.2.1.   Broj uzoraka

            Za ispitivanje se dostavljaju četiri uzorka iz partije s najmanjom razvijenom površinom i četiri uzorka iz partije s najvećom razvijenom površinom, odabrana u skladu s Prilogom 13.

3.2.2.   Ispitni postupak

3.2.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.2.2.2.            Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.2.3.   Interpretacija rezultata

3.2.3.1.            Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1.         uzorak loma ispitnih komada prikazuje brojne kružne pukotine, centrirane približno oko točke udara; najbliža pukotina nastaje na udaljenosti ne većoj od 80 mm od točke udara

3.2.3.1.2.         stakleni slojevi ostaju povezani s plastičnim materijalom međusloja; prihvatljivo je jedno ili više pojedinačnih raslojavanja, ukoliko su sa svake strane pukotine širine manje od 4 mm, izvan kruga promjera 60 mm čije je središte u točki udara

3.2.3.1.3.         na strani udara:

3.2.3.1.3.1.      međusloj ne smije biti ogoljen na površini većoj od 20 cm2

3.2.3.1.3.2.      dopušteno je puknuće međusloja do dužine 35 mm

3.2.3.2.            Komplet ispitnih uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.2.3.2.1.         sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.2.3.2.2.         jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

3.3.      Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1.   Broj ispitnih komada

            Za ispitivanje treba dostaviti šest ravnih ispitnih komada dimenzija (1100 mm × 500 mm) +5/-2 mm.

3.3.2.   Ispitni postupak

3.3.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.2.            Visina pada treba biti 4 m +25/-0 mm.

3.3.3.   Interpretacija rezultata

3.3.3.1.            Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1.         ispitni komad popušta i lomi se, prikazujući brojne kružne pukotine centrirane približno oko točke udara

3.3.3.1.2.         dopušteno je puknuće međusloja, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.3.3.1.3.         veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.3.3.2.            Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje modelom glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1          sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.3.3.2.2.         jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.2.      Ispitivanje kuglom mase 2260 g

4.2.1.   Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati šest ravnih kvadratnih ispitnih komada dužine stranice 300 +10/-0 mm.

4.2.2.   Ispitni postupak

4.2.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.2. Priloga 3.

4.2.2.2.            Visina pada (od donje strane kugle do gornje strane ispitnog komada) treba biti 4 m +25/-0 mm.

4.2.3.   Interpretacija rezultata

4.2.3.1.            Ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko kugla ne prođe kroz ploču stakla unutar pet sekundi od trenutka udara.

4.2.3.2.            Komplet ispitnih komada podvrgnutih homologacijskim ispitivanjima treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje udarom kugle mase 2260 g ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.2.3.2.1.         sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

4.2.3.2.2.         jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.3.      Ispitivanje kuglom mase 227 g

4.3.1.   Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.3.2.   Broj ispitnih komada

            Za ispitivanje je potrebno dostaviti dvadeset kvadratnih ispitnih komada dužine stranice 300 +10/-0 mm.

4.3.3.   Ispitni postupak

4.3.3.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

            Deset uzoraka ispituje se na temperaturi od +40 °C ± 2 °C i deset na temperaturi od -20 °C ± 2 °C.

4.3.3.2.            Visina pada za različite razrede debljina i masu odvojenih fragmenata navedena je u sljedećoj tablici:

Debljina ispitnog komada mm + 40 °C           – 20 °C

            Visina pada m(*)         Najveća dopuštena masa fragmenta g  Visina pada m(*)         Najveća dopuštena masa fragmenta g

e  4,5   9          12        8,5       12

4,5 < e  5,5      10        15        9          15

5,5 < e  6,5      11        20        9,5       20

e > 6,5 12        25        10        25

(*) Dopuštena su odstupanja od +25/-0 mm za visinu pada

 

4.3.4.   Interpretacija rezultata

4.3.4.1.            Ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

            – kugla ne prolazi kroz ispitni komad

            – ispitni komad se ne razbija u odvojene komadiće

            – ukoliko međusloj nije razderan, masa fragmenata odvojenih na strani stakla nasuprotnoj točki udara ne smije prijeći zahtijevane vrijednosti, navedene u prethodnoj točki 4.3.3.2.

4.3.4.2.            Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje udarom kugle mase 227 g ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.3.4.2.1.         najmanje osam ispitivanja izvedenih na svakoj od ispitnih temperatura dalo je zadovoljavajuće rezultate

4.3.4.2.2.         više od dva ispitivanja na svakoj od ispitnih temperatura ne zadovoljavaju, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

5.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA UTJECAJ OKOLINE

5.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. u Prilogu 3., ispitivanje treba provesti s 1000 ciklusa.

5.1.2.   Interpretacija rezultata

            Sigurnosna stakla treba smatrati zadovoljavajućima s obzirom na otpornost prema abraziji ukoliko raspršivanje svjetla kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2%.

5.2.      Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

            Primjenjuju se zahtjevi određeni u točki 5. Priloga 3.

5.3.      Ispitivanja otpornosti na zračenje

5.3.1.   Opći zahtjev

            Ovo ispitivanje je potrebno izvesti samo ako ga laboratorij smatra korisnim s obzirom na informacije kojima raspolaže o međusloju.

5.3.2.   Primjenjuju se zahtjevi iz točke 6.3. Priloga 3.

5.4.      Ispitivanja otpornosti na vlagu

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga 3.

6.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za sve tipove vjetrobranskih stakala primjenjuju se za optičke značajke zahtjevi navedeni u točki 9. Priloga 3. Ovo se ne primjenjuje za ravna vjetrobranska stakla koja spadaju u već homologiranu grupu ukoliko je kut nagiba manji od 40° u odnosu na vertikalu.

PRILOG 7.

SLOJEVITA STAKLA OSIM VJETROBRANSKIH

1.         DEFINICIJA TIPA

            Slojevita stakala osim vjetrobranskih stakala treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   razred debljine stakla unutar kojeg se nalazi nazivna debljina stakla »e«, dopušteno je proizvodno odstupanje od nazivne vrijednosti od ±0,2 n mm, pri čemu je n broj slojeva stakla u ploči

            razred I: e  5,5 mm

            razred II: 5,5 mm < e  6,5 mm

            razred III: 6,5 mm < e

1.1.3.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva

1.1.4.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva, npr. PVB ili drugi plastični materijal međusloja ili međuslojeva

1.1.5.   svaka posebna obrada kojoj je podvrgnut jedan od slojeva stakla.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (pločasto) staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (potpuno ili djelomično) međusloja ili međuslojeva (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   obojenje stakla (bezbojno ili tonirano)

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         OPĆENITO

2.1.      Za ploče iz slojevitog stakla izuzev vjetrobranskih stakala, ispitivanja se izvode na ravnim ispitnim komadima koji su ili odrezani od stvarnih staklenih ploča ili posebno izrađeni. U oba slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati staklene ploče iz proizvodnje za koja je zatražena homologacija.

2.2.      Prije svakog ispitivanja ispitni komadi slojevitog stakla trebaju biti držani najmanje četiri sata na temperaturi od 23 °C ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

2.3.      Smatra se da ploče stakla dostavljene za homologaciju tipa sastavnog dijela zadovoljavaju zahtjeve ovoga Priloga ukoliko imaju isti sastav kao i vjetrobransko staklo koje je već homologirano kao sastavni dio u skladu s odredbama Priloga 6., 8. ili 9.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Za ispitivanja treba dostaviti šest ravnih ispitnih komada dimenzija 1100 × 500 mm (+25/-0 mm).

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.   Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.4.      Interpretacija rezultata

3.4.1.   Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1.            ispitni komad popušta i lomi se prikazujući brojne kružne pukotine, centrirane približno oko točke udara

3.4.1.2.            dopušteno je puknuće međusloja, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.4.1.3.            veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.4.2.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.4.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         MEHANIČKA ČVRSTOĆA – ISPITIVANJE KUGLOM MASE 227 g

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.2.      Broj ispitnih komada

            Za ispitivanje je potrebno dostaviti četiri ravna kvadratna ispitna komada sa stranicama dimenzija 300 × 300 mm (+10/-0 mm).

4.3.      Ispitni postupak

4.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

4.3.2.   Visina pada (od donje strane kugle do gornje površine ispitnog komada) treba biti kao navedena u sljedećoj tablici ovisno o debljini staklene ploče:

Nazivna debljina staklene ploče (e)      Visina pada

              e  5,5 mm      5 m     

5,5 mm < e  6,5 mm    6 m      +25 /-0 mm

6,5 mm  e        7 m     

 

4.4.      Interpretacija rezultata

4.4.1.   Ispitivanje udarom kugle treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

            – kugla ne prolazi kroz ispitni komad

            – ispitni komad se ne lomi u odvojene komade

            – ukupna masa nekoliko fragmenata koji mogu nastati na strani suprotnoj od točke udara ne prelazi 15 g.

4.4.2.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na mehaničku čvrstoću ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.4.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat

4.4.2.2.            ne više od dva ispitivanja daju nezadovoljavajuće rezultate, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

5.         OTPORNOST NA DJELOVANJE OKOLINE

5.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. u Prilogu 3., ispitivanje treba provesti s 1000 ciklusa.

5.1.2.   Interpretacija rezultata

            Ploču iz sigurnosnog stakla treba smatrati zadovoljavajućima s obzirom na otpornost prema abraziji ukoliko raspršenje svjetla kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2%.

5.2.      Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

            Primjenjuju se zahtjevi određeni u točki 5. Priloga 3.

5.3.      Ispitivanja otpornosti na zračenje

5.3.1.   Opći zahtjevi

            Ovo ispitivanje je potrebno izvesti samo ako ga laboratorij smatra korisnim s obzirom na informacije kojima raspolaže o međusloju.

5.3.2.   Broj ispitnih komada ili uzoraka

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 6.3. Priloga 3.

5.4.      Ispitivanja otpornosti na vlagu

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga 3.

6.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za sigurnosna stakla osim vjetrobranskih ili dijelove sigurnosnih stakala osim vjetrobranskih, postavljena na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3. za normalni koeficijent propuštanja svjetla.

PRILOG 8.

OBRAĐENA SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA

1.         Definicija tipa

            Vjetrobranska stakla izrađena od obrađenog slojevitog stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   oblik i dimenzije

            vjetrobranska stakla izrađena od obrađenog slojevitog stakla s obzirom na ispitivanja fragmentacije, mehaničkih osobina i otpornosti na utjecaj okoline smatraju se jednom grupom

1.1.3.   broj slojeva stakla

1.1.4.   nazivna debljina vjetrobranskog stakla »e«, dopušteno je proizvodno odstupanje od 0,2 n mm, (pri čemu je »n« broj slojeva stakla u vjetrobranu) iznad i ispod nazivne vrijednosti

1.1.5.   bilo kakva posebna obrada kojoj je podvrgnut jedan ili više slojeva stakla

1.1.6.   nazivna debljina međusloja ili međuslojeva

1.1.7.   priroda i tip međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili drugi plastični materijal međusloja ili međuslojeva).

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano (pločasto) staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (potpuno ili djelomično) međusloja ili međuslojeva (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   obojenje stakla (bezbojno ili tonirano)

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost vodiča

1.2.5.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         OPĆENITO

2.1.      Kod obrađenih slojevitih vjetrobranskih stakala ispitivanja, osim ispitivanja modelom glave na gotovim vjetrobranskim staklima i ispitivanja optičkih značajki, treba izvesti na uzorcima i/ili ravnim ispitnim komadima posebno izrađenima za tu namjenu. U svakom slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati vjetrobranska stakla iz serijske proizvodnje za koja je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2.      Prije svakog ispitivanja ispitni komadi ili uzorci trebaju biti držani najmanje četiri sata na temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi ili uzorci izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

3.         PROPISANA ISPITIVANJA

            Obrađena slojevita vjetrobranska stakla treba podvrgnuti sljedećem:

3.1.      ispitivanjima propisanim u Prilogu 6. za obična slojevita vjetrobranska stakla

3.2.      ispitivanju fragmentacije opisanom u niže navedenoj točki 4.

4.         ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal          Indeks teškoće

Polirano staklo 2

»Float« staklo  1

Ravno vučeno staklo    1

 

4.2.      Broj ispitnih komada ili uzoraka

            Za ispitivanje treba dostaviti po jedan uzorak ili ispitni komad dimenzija (1100 × 500 mm) +5/-2 mm za svaku točku udara.

4.3.      Ispitni postupak

            Upotrebljava se postupak opisan u točki 1. Priloga 3.

4.4.      Točka (točke) udara

            Sigurnosno staklo treba biti udareno u svaki od vanjskih obrađenih slojeva, u središte ispitnog komada ili uzorka.

4.5.      Interpretacija rezultata

4.5.1.   Ispitivanje fragmentacije treba smatrati zadovoljavajućim za svaku točku udara ukoliko je ukupna površina fragmenata većih od 2 cm2 najmanje jednaka 15% od površine pravokutnika određenog u točki 2.3.2. Priloga 4.

4.5.1.1.            Uzorak

4.5.1.1.1.         Za vozila kategorije M1 središte pravokutnika postavlja se unutar kruga polumjera 10 cm, centriranog na projekciju središta segmenta V1 V2.

4.5.1.1.2.         Za vozila kategorija M ili N, osim kategorije M1, središte pravokutnika treba postaviti unutar kruga polumjera 10 cm, centriranog na projekciju točke 0.

4.5.1.1.3.         Za poljoprivredne i šumarske traktore i radne strojeve potrebno je navesti položaj područja vidljivosti u ispitnom izvještaju.

4.5.1.1.4.         Visina prethodno navedenoga pravokutnika može se smanjiti na 15 cm za vjetrobranska stakla visine manje od 44 cm ili ako imaju ugradbeni kut manji od 15° u odnosu na okomicu; udio vidljivosti mora iznositi najmanje 10% od površine navedenog pravokutnika.

4.5.1.2.            Kod ispitnih komada središte pravokutnika postavlja se na veću os komada, 450 mm udaljeno od jednog od rubova.

4.5.2.   Uzorak (uzorci) ili ispitni komad (komadi) dostavljen za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje fragmentacije ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.3.4.2.1.         ispitivanje daje zadovoljavajuće rezultate u svakoj točki udara

4.3.4.2.2.         ukoliko je ispitivanje bilo ponovljeno na novom kompletu od četiri uzorka za svaku točku udara za koju su početni rezultati bili nezadovoljavajući, sva četiri nova ispitivanja izvedena u istim točkama daju zadovoljavajuće rezultate.

PRILOG 9.

SIGURNOSNA STAKLA S PREVLAKAMA OD PLASTIČNOG MATERIJALA(na unutarnjoj strani)

1.         DEFINICIJA TIPA

            Ukoliko su materijali sigurnosnih stakala, definirani u Prilozima 4. do 8., na unutarnjoj površini prevučeni slojem plastičnog materijala, trebaju osim zahtjeva u tim prilozima zadovoljavati i sljedeće zahtjeve.

2.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ABRAZIJU

2.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Plastičnu prevlaku treba ispitati u skladu sa zahtjevima iz točke 4. u Prilogu 3. sa 100 ciklusa.

2.2.      Interpretacija rezultata

            Plastičnu prevlaku treba smatrati zadovoljavajućom s obzirom na otpornost prema abraziji ukoliko raspršivanje svjetla kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 4%.

3.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAGU

3.1.      Za kaljena sigurnosna stakla s plastičnom prevlakom potrebno je izvršiti ispitivanje otpornosti na vlagu.

3.2.      Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga 3.

4.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TEMPERATURNE PROMJENE

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 8. Priloga 3.

5.         ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 10. Priloga 3.

6.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 11. Priloga 3.

PRILOG 10.

STAKLENOPLASTIČNA VJETROBRANSKA STAKLA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Staklenoplastična vjetrobranska stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   oblik i dimenzije

            staklenoplastična vjetrobranska stakla s obzirom na ispitivanja mehaničkih osobina, otpornosti na utjecaj okoline, otpornosti na temperaturne promjene i otpornosti na kemijska sredstva smatraju se jednom grupom

1.1.3.   broj plastičnih slojeva

1.1.4.   nazivna debljina vjetrobranskog stakla »e«, dopušteno je proizvodno odstupanje od nazivne vrijednosti od ± 0,2 mm

1.1.5.   nazivna debljina sloja stakla

1.1.6.   nazivna debljina plastičnog sloja ili slojeva koji ima(-ju) ulogu međusloja ili međuslojeva

1.1.7.   priroda i tip plastičnog sloja ili slojeva koji ima(-ju) ulogu međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili drugi plastični materijal) i plastičnog sloja na unutarnjoj strani

1.1.8.   bilo kakva posebna obrada kojoj je podvrgnut sloj stakla.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (potpuno ili djelomično) bilo kojeg sloja ili slojeva plastike (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   obojenje stakla (bezbojno ili tonirano)

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost vodiča

1.2.5.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         OPĆENITO

2.1.      Ispitivanja staklenoplastičnih vjetrobranskih stakala, osim ispitivanja modelom glave i ispitivanja optičkih značajki, treba izvesti na ravnim ispitnim komadima koji se ili izrezuju iz stvarnog vjetrobranskog stakla ili se posebno izrađuju za tu namjenu. U svakom slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati vjetrobranska stakla iz serijske proizvodnje za koja je zatražena homologacija.

2.2.      Prije svakog ispitivanja ispitni komadi ili uzorci trebaju biti držani najmanje četiri sata na temperaturi od 23 °C ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi ili uzorci izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Ispitivanje modelom glave na dovršenom vjetrobranskom staklu

3.2.1.   Broj uzoraka

            Za ispitivanje se dostavljaju četiri uzorka iz partije s najmanjom razvijenom površinom i četiri uzorka iz partije s najvećom razvijenom površinom, odabrana u skladu s odredbama Priloga 13.

3.2.2.   Ispitni postupak

3.2.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.2.2.2.            Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.2.3.   Interpretacija rezultata

3.2.3.1.            Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1.         sloj stakla se lomi, prikazujući brojne kružne pukotine, centrirane približno oko točke udara; najbliža pukotina nastaje na udaljenosti ne većoj od 80 mm od točke udara

3.2.3.1.2.         stakleni sloj ostaje povezan s plastičnim međuslojem; prihvatljivo je jedno ili više djelomičnih raslojavanja ukoliko su širine manje od 4 mm, sa svake strane pukotine, izvan kruga promjera 60 mm čije je središte u točki udara

3.2.3.1.3.         na strani udara dopušteno je puknuće međusloja do dužine 35 mm.

3.2.3.2.            Komplet ispitnih uzoraka dostavljenih za homologaciju tipa sastavnog dijela treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

3.2.3.2.1.         sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate

3.2.3.2.2.         jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

3.3.      Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1.   Broj ispitnih komada

            Za ispitivanja treba dostaviti šest ravnih ispitnih komada dimenzija (1100 mm × 500 mm) +5/-2 mm.

3.3.2.   Ispitni postupak

3.3.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.2.            Visina pada treba biti 4 m +25/-0 mm.

3.3.3.   Interpretacija rezultata

3.3.3.1.            Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1.         stakleni sloj popušta i lomi se, prikazujući brojne kružne pukotine centrirane približno oko točke udara

3.3.3.1.2.         dopušteno je puknuće međusloja, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.3.3.1.3.         veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.3.3.2.            Komplet ispitnih komada podvrgnutih homologacijskim ispitivanjima treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1          sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate

3.3.3.2.2.         jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1.      Indeksi teškoće, ispitni postupak i interpretacija rezultata:

            primjenjuju se zahtjevi navedeni u točki 4. Priloga 6.

4.2.      Ne primjenjuje se treći uvjet iz točke 4.3.4.1 Priloga 6.

5.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA UTJECAJ OKOLINE

5.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskoj površini

5.1.1.1.            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 5.1. u Prilogu 6.

5.1.2.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjoj površini

5.1.2.1.            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 2. u Prilogu 9.

5.2.      Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 5. u Prilogu 3.

5.3.      Ispitivanje otpornosti na zračenje

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 6.3. u Prilogu 3.

5.4.      Ispitivanje otpornosti na vlagu

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 7. u Prilogu 3.

5.5.      Ispitivanje otpornosti na temperaturne promjene

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 8. u Prilogu 3.

6.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za svaki tip vjetrobranskog stakla primjenjuju se s obzirom na optičke značajke zahtjevi navedeni u točki 9. Priloga 3.

7.         VATROOTPORNOST

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 10. u Prilogu 3.

8.         OTPORNOST NA DJELOVANJE KEMIJSKIH SREDSTAVA

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 11. u Prilogu 3.

PRILOG 11.

STAKLENOPLASTIČNA STAKLA OSIM VJETROBRANSKIH

1.         DEFINICIJA TIPA

            Staklenoplastična stakla osim vjetrobranskih stakala treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   razred debljine stakla unutar kojeg se nalazi nazivna debljina stakla »e«, dopušteno je proizvodno odstupanje od nazivne vrijednosti od ± 0,2 mm

            razred I: e  3,5 mm

            razred II: 3,5 mm < e  4,5 mm

            razred III: 4,5 mm < e

1.1.3.   nazivna debljina sloja ili slojeva iz plastičnog materijala koji ima(-ju) ulogu međusloja ili međuslojeva

1.1.4.   nazivna debljina ploče

1.1.5.   tip sloja ili slojeva iz plastičnog materijala koji ima(-ju) ulogu međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili drugi plastični materijal) i plastičnog sloja na unutarnjoj strani

1.1.6.   svaka posebna obrada kojoj je podvrgnut sloj stakla.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   priroda materijala (polirano staklo, »float« staklo, ravno vučeno staklo)

1.2.2.   obojenje (potpuno ili djelomično) bilo kojeg sloja plastike (bezbojno ili tonirano)

1.2.3.   obojenje stakla (bezbojno ili tonirano).

1.2.4.   prisutnost ili odsutnost neprozirnih zatamnjenja.

2.         OPĆENITO

2.1.      Za staklenoplastična stakla, osim vjetrobranskih stakala, ispitivanja se izvode na ravnim ispitnim komadima koji su ili odrezani od stvarnih staklenih ploča ili posebno izrađeni. U oba slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati staklene ploče iz proizvodnje za koja je zatražena homologacija.

2.2.      Prije svakog ispitivanja ispitni komadi iz staklenoplastičnog stakla trebaju biti držani najmanje četiri sata na temperaturi od 23 °C ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

2.3.      Smatra se da ploče stakla dostavljene za homologaciju tipa zadovoljavaju zahtjeve ovoga Priloga ukoliko imaju isti sastav kao i vjetrobransko staklo koje je već homologirano u skladu s odredbama Priloga 10.

3.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Za ispitivanja treba dostaviti šest ravnih ispitnih komada dimenzija (1100 mm × 500 mm) +5/-2 mm.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.   Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.4.      Interpretacija rezultata

3.4.1.   Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1.            sloj stakla se lomi prikazujući brojne pukotine

3.4.1.2.            dopušteno je puknuće međusloja, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.4.1.3.            veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.4.2.   Niz ispitnih komada podvrgnutih homologacijskim ispitivanjima treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih dva uvjeta:

3.4.2.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate; ili

3.4.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         ISPITIVANJE MEHANIČKA ČVRSTOĆA – ISPITIVANJE KUGLOM MASE 227 g

4.1.      Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga 7., s izuzećem tablice u točki 4.3.2. koja mora biti zamijenjena sa sljedećim:

Nazivna debljina staklene ploče (e)      Visinapada

              e  3,5 mm      5 m     

3,5 mm < e  4,5 mm    6 m      +25 /-0 mm

e > 4,5 mm      7 m     

 

4.2.      Ne primjenjuju se zahtjevi navedeni u točki 4.4.1.2. Priloga 7.

5.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA DJELOVANJE OKOLINE

5.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskoj površini

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5.1. Priloga 7.

5.1.2.   Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjoj površini

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 2.1. Priloga 9.

5.2.      Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5. Priloga 3.

5.3.      Ispitivanje otpornosti na zračenje

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 6. Priloga 3.

5.4.      Ispitivanje otpornosti na vlagu

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga 3.

5.5.      Ispitivanje otpornosti na promjenu temperature

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 8. Priloga 3.

6.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za sigurnosna stakla osim vjetrobranskih ili dijelove sigurnosnih stakala osim vjetrobranskih, postavljena na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3. za normalni koeficijent propuštanja svjetla.

7.         ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 10. Priloga 3.

8.         ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

            Primjenjuju se zahtjevi iz točke 11. Priloga 3.

PRILOG 12.

DVOSTRUKA STAKLA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Dvostruka stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   Sastav dvostrukih stakala (simetrična, asimetrična)

1.1.3.   tip svake sastavne ploče stakla, kako je definirano u točki 1. Priloga 5., 7. ili 11. ovoga Pravilnika.

1.1.4.   nazivna širina zazora između dva stakla

1.1.5.   tip brtvljenja.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   sporedne značajke svake sastavne ploče stakla, kako je definirano u točki 1.2. Priloga 5., 7. ili 11. ovoga Pravilnika.

2.         OPĆENITO

2.1.      Svaka od sastavnih ploča dvostrukog stakla mora biti ili tipski homologirana kao sastavni dio ili ispitana prema zahtjevima navedenim u određenim prilozima ovoga Pravilnika (Prilog 5., 7. ili 11.).

2.2.      Ispitivanja izvedena na dvostrukim staklima s nazivnom širinom zazora »e« smatraju se primjenjivima za sva dvostruka stakla s istim značajkama i nazivnom širinom zazora e ± 3 mm. U svakom slučaju podnositelj zahtijeva za homologaciju tipa sastavnog dijela može dostaviti uzorak s najmanjom i najvećom širinom zazora.

2.3.      Za dvostruka stakla s najmanje jednim staklom izrađenim iz slojevitog ili staklenoplastičnog stakla, ispitne komade prije ispitivanja treba držati najmanje četiri sata na temperaturi od 23 °C ± 2 °C. Ispitivanja je potrebno izvesti što je prije moguće nakon što se ispitni komadi izvade iz spremnika u kojem su bili držani.

3.         ISPITIVANJA MODELOM GLAVE

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Za ispitivanja treba dostaviti šest ispitnih komada dimenzija (1100 mm × 500 mm) +5/-2 mm) za svaki razred debljine sastavnih ploča stakla i za svaku širinu zazora definiranu u prethodnoj točki 1.1.4.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.1. Priloga 3.

3.3.2.   Visina pada treba biti 1,5 m +0/-5 mm.

3.3.3.   Za asimetrična dvostruka stakla tri ispitivanja se izvode na jednoj površini te tri ispitivanja na drugoj.

3.4.      Interpretacija rezultata

3.4.1.   Dvostruko staklo koje se sastoji od dvije ploče jednoliko kaljenog stakla:

            ispitivanje modelom glave treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko se obje sastavne ploče slome.

3.4.2.   Dvostruko staklo koje se sastoji od ploče slojevitog stakla i/ili ploče staklenoplastičnog stakla osim vjetrobranskog:

            ispitivanje modelom glave treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.2.1.            obje sastavne ploče ispitnog komada popuštaju i lome se prikazujući brojne kružne pukotine centrirane približno u točki udara

3.4.2.2.            dopušteno je puknuće međusloja ili međuslojeva, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.4.2.3.            veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.4.3.   Dvostruko staklo koje se sastoji od jedne ploče jednoliko kaljenog stakla i jedne ploče slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla osim vjetrobranskog:

3.4.3.1.            lomi se ploča kaljenog stakla

3.4.3.2.            ploča slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla popušta i lomi se prikazujući brojne kružne pukotine centrirane približno u točki udara

3.4.3.3.            dopušteno je puknuće međusloja ili međuslojeva, ali glava ispitne lutke ne smije proći kroz njega

3.4.3.4.            veliki komadi stakla ne smiju se odvojiti od međusloja.

3.4.4.   Komplet uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.4.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate

3.4.2.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

4.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za dvostruka stakla ili dijelove dvostrukih stakala, postavljena na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3. za normalni koeficijent propuštanja svjetla.

PRILOG 13.

GRUPIRANJE VJETROBRANSKIH STAKALA ZA HOMOLOGACIJSKA ISPITIVANJA

1.         ZNAČAJKE VJETROBRANSKIH STAKALA UZETE U OBZIR SU:

1.1.      razvijena površina vjetrobranskog stakla

1.2.      visina odsječka

1.3.      zakrivljenost.

2.         GRUPE SE STVARAJU PREMA RAZREDIMA DEBLJINA

3.         RAZREDBA SE IZVODI RASTUĆIM REDOM RAZVIJENIH POVRŠINA

            Izabire se pet najvećih i pet najmanjih razvijenih površina koje se obrojčavaju kako slijedi:

1 za najveću     1 za najmanju

2 za iduću najveću nakon 1      2 za iduću najmanju nakon 1

3 za iduću najveću nakon 2      3 za iduću najmanju nakon 2

4 za iduću najveću nakon 3      4 za iduću najmanju nakon 3

5 za iduću najveću nakon 4      5 za iduću najmanju nakon 4

 

4.         UNUTAR SVAKOG OD DVA KOMPLETA DEFINIRANA U PRETHODNOJ TOČKI 3. TREBA NAVESTI VISINU ODSJEČKA KAKO SLIJEDI:

            1 za najveću visinu odsječka

            2 za sljedeću najveću

            3 za sljedeću najveću, itd.

5.         U SVAKOM OD DVA KOMPLETA DEFINIRANA U PRETHODNOJ TOČKI 3. TREBA NAVESTI POLUMJER ZAKRIVLJENOSTI KAKO SLIJEDI:

            1 za najmanji polumjer zakrivljenosti

            2 za sljedeći najmanji polumjer zakrivljenosti

            3 za sljedeći najmanji polumjer zakrivljenosti, itd.

6.         BROJEVE DODJELJENE SVAKOM VJETROBRANSKOM STAKLU U DVA KOMPLETA DEFINIRANA U PRETHODNOJ TOČKI 3. TREBA MEĐUSOBNO ZBROJITI

6.1.      Ono vjetrobransko staklo koje unutar pet s najvećim razvijenim površinama ima najmanji zbroj, kao i ono vjetrobransko staklo koje unutar pet s najmanjim razvijenim površinama ima najmanji zbroj treba odabrati za kompletna ispitivanja definirana u prilozima 4., 6., 8., 9. i 10.

6.2.      Ostala vjetrobranska stakla istoga kompleta treba ispitati u svrhu provjere optičkih značajki definiranih u točki 9. Priloga 3.

7.         Nekoliko vjetrobranskih stakala koja imaju bitno različite parametre oblika i/ili polumjera zakrivljenosti od ekstremnih u izabranoj grupi mogu također biti ispitana, ukoliko tehnička služba koja izvodi ispitivanja zaključi da navedeni parametri mogu imati značajan nepovoljan utjecaj.

8.         Granice grupe određene su razvijenom površinom vjetrobranskih stakala. Ukoliko vjetrobransko staklo dostavljeno za homologaciju ima razvijenu površinu izvan granica obuhvaćenih homologacijom i/ili ima znatno veću visinu odsječka ili znatno manji polumjer zakrivljenosti, treba ga smatrati novim tipom i podvrgnuti ga dodatnim ispitivanjima, ukoliko tehnička služba smatra takva ispitivanja tehnički opravdanim uzimajući u obzir podatke koje već posjeduje o proizvodu i upotrebljenom materijalu.

9.         Ukoliko posjednik homologacije namjerava naknadno proizvoditi neki drugi model vjetrobranskog stakla unutar već homologiranog razreda debljine:

9.1.      potrebno je prosuditi da li se taj model može uvrstiti među pet najvećih ili pet najmanjih stakala odabranih za homologaciju tipa sastavnog dijela predmetne grupe vjetrobranskih stakala

9.2.      ponovno treba izvršiti obrojčavanje postupcima određenim u točkama 3., 4. i 5.

9.3.      ukoliko je za zbroj brojeva dodijeljenih vjetrobranskom staklu koje je novo uključeno među pet najvećih ili pet najmanjih vjetrobranskih stakala:

9.3.1.   utvrđeno da je najmanji, izvode se sljedeća ispitivanja:

9.3.1.1.            za kaljena vjetrobranska stakla:

9.3.1.1.1.         ispitivanje fragmentacije

9.3.1.1.2.         ispitivanje modelom glave

9.3.1.1.3.         optičko izobličenje

9.3.1.1.4.         razdvajanje sekundarne slike

9.3.1.1.5.         propuštanje svjetla.

9.3.1.2.            Za vjetrobrane izrađene iz običnog slojevitog stakla ili iz staklenoplastičnog stakla:

9.3.1.2.1.         ispitivanje modelom glave

9.3.1.2.2.         optičko izobličenje

9.3.1.2.3.         razdvajanje sekundarne slike

9.3.1.2.4.         propuštanje svjetla.

9.3.1.3.            Za obrađena slojevita vjetrobranska stakla, ispitivanja prethodno navedena u točkama 9.3.1.1.1., 9.3.1.1.2., 9.3.1.2.

9.3.1.4.            Za vjetrobranska stakla prevučena plastičnim materijalom, ispitivanja prethodno navedena u točkama 9.3.1.1. ili 9.3.1.2., ovisno o kojem je slučaju riječ.

9.3.2.   Ako zbroj nije najmanji, izvode se samo ispitivanja kojima se provjeravaju optičke značajke, definirana u točki 9. Priloga 3.

PRILOG 14.

KRUTA PLASTIČNA STAKLA IZUZEVŠI VJETROBRANSKIH

1.         DEFINICIJA TIPA

            Kruta plastična stakala treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   kemijski naziv materijala

1.1.3.   razred materijala, kako je odredio proizvođač

1.1.4.   proizvodni proces

1.1.5.   oblik i dimenzije

1.1.6.   nazivna debljina; granice odstupanja debljine za ekstrudirane plastične proizvode su ± 10%; za plastične proizvode izrađene drugim postupcima (na primjer ploče iz lijevanog akrila) prihvatljive granice odstupanja dane su jednadžbom (granice odstupanja debljine (mm) = ± (0,4 + 0,1e), pri čemu je »e« debljina ploče u milimetrima; referentna norma je ISO 7823/1

1.1.7.   obojenje plastičnog proizvoda

1.1.8.   priroda prevlake površine.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   prisutnost ili odsutnost vodiča ili grijaćih elemenata.

2.         OPĆENITO

2.1.      Ispitivanja krutih plastičnih ploča treba izvesti ili na ravnim ispitnim komadima koji trebaju u svakom smislu točno predstavljati gotov proizvod ili na gotovim dijelovima. Sva optička mjerenja potrebno je izvesti na stvarnim dijelovima.

2.2.      S ispitnih komada prije ispitivanja treba odstraniti zaštitne prevlake, te ih treba pažljivo očistiti.

2.2.1.   Ispitne komade treba držati najmanje 48 sati na temperaturi od 23 °C ± 2 °C i pri relativnoj vlažnosti 50% ± 5%.

2.3.      Za opisivanje ponašanja pri lomu pod dinamičkim opterećenjem tvore se razredi ovisno o primjeni plastike. Ti razredi se odnose na vjerojatnost kontakta ljudske glave s plastičnim staklom i imaju različite zahtjeve s obzirom na ispitivanje modelom glave.

3.         ISPITIVANJE SAVITLJIVOSTI

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati jedan ravni ispitni komad dimenzija 300 mm × 25 mm.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 12. Priloga 3.

3.4.      Interpretacija rezultata

            Ispitni komad ili uzorak smatra se krutim ukoliko je vertikalni otklon ispitnog uzorka nakon 60 sekundi manji ili jednak od 50 mm.

4.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.2.      Broj ispitnih komada

4.2.1.   Potrebno je ispitati šest ravnih ispitnih komada (1170 × 570 +0/-2 mm) ili šest potpunih dijelova.

4.3.      Ispitni postupak

4.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.2. Priloga 3.

4.3.2.   Za ploče kao što su pregrade i pregradni prozori, kod kojih postoji vjerojatnost udara (razred VIII/A), visina pada treba biti 3 m. Također je potrebno izmjeriti HIC-vrijednost.

4.3.3.   Za ploče kao što su bočni prozori, stražnji prozori i stakleni krovovi, kod kojih je vjerojatnost udara smanjena (razred VIII/B), visina pada treba biti 1,5 m. Također je potrebno izmjeriti HIC-vrijednost.

4.3.4.   Za ploče kod kojih nema mogućnosti udara, kao što su mali prozori u vozilu i svi prozori na prikolicama (razred VIII/C), ne vrši se ispitivanje modelom glave. Malim prozorom se smatra prozor unutar kojega se ne može upisati krug promjera 150 mm.

4.4.      Interpretacija rezultata

            Ovo ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.4.1.   ispitni komad ili uzorak nije probijen, niti se slomio u potpuno razdvojene velike komade

4.4.2.   HIC-vrijednost je manja od 1000.

4.4.3.   Komplet ispitnih uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.4.3.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

4.4.3.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

5.         ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM MASE 227 g

5.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            1) bez vodiča ili grijaćih elemenata

            2) s vodičima ili grijaćim elementima

5.2.      Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati deset ravnih kvadratnih ispitnih komada dužine stranice 300 mm +10/-0 ili deset djelomično ravnih dovršenih dijelova.

5.3.      Ispitni postupak

5.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

5.3.2.   Visina pada za različite vrijednosti debljine navedena je u sljedećoj tablici:

Debljina ploče (mm)     Visina pada (m)

< 3       2

4          3

5          4

> 6       5

 

            Za međuvrijednosti debljine ispitnih komada u području između 3 i 6 mm visinu pada je potrebno interpolirati.

5.4.      Interpretacija rezultata

5.4.1.   Za ispitivanje kuglom se smatra da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

            – kugla ne probija ispitni komad

            – ispitni komad se ne lomi u potpuno razdvojene komade.

            Međutim, kao rezultat udara, dopuštene su pukotine i raspuknuća na ploči.

5.4.2.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje kuglom mase 227 g ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.4.2.1.            osam ili više pojedinačnih ispitivanja daje zadovoljavajuće rezultate pri zahtijevanoj visini pada

5.4.2.2.            tri ili više ispitivanja ne zadovoljavaju, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

5.5.      Ispitivanje kuglom mase 227 g na -18 °C ± 2 °C

5.5.1.   Radi svođenja temperaturnih promjena ispitnog komada na najmanju moguću mjeru, ispitivanje je potrebno izvesti unutar 30 sekundi nakon vađenja ispitnog komada iz spremnika za kondicioniranje.

5.5.2.   Ispitni postupak treba biti poput opisanoga u točki 5.3. ovoga Priloga, izuzevši ispitne temperature koja je -18 °C ± 2 °C.

5.5.3.   Interpretacija rezultata je poput opisane u točki 5.4. ovoga Priloga.

6.         OTPORNOST NA DJELOVANJE OKOLINE

6.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

6.1.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 4. u Prilogu 3; ispitivanje se izvodi sa 1000, 500 ili 100 ciklusa za mjerenje abrazije na površini proizvoda.

6.1.2.   Potrebno je ispitati tri ravna kvadratna ispitna komada dužine stranice 100 mm za svaki tip površine.

6.1.3.   Interpretacija rezultata

6.1.3.1.            Smatra se da ispitivanje abrazijom na staklima razreda L daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko ukupno raspršivanje svjetla nakon abrazije sa 1000 ciklusa na vanjskoj površini ispitnog komada nije veće od 2%, i nakon abrazije sa 100 ciklusa na unutarnjoj površini ispitnog komada nije veće od 4%.

6.1.3.2.            Smatra se da ispitivanje abrazijom na staklima razreda M daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko ukupno raspršivanje svjetla nakon abrazije sa 500 ciklusa na vanjskoj površini ispitnog komada nije veće od 10%, i nakon abrazije sa 100 ciklusa na unutarnjoj površini ispitnog komada nije veće od 4%.

6.1.3.3.            Za staklene krovove se ne zahtjeva ispitivanje abrazijom.

6.1.4.   Komplet uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

            – svi uzorci zadovoljavaju zahtjeve

            – jedan uzorak ne zadovoljava, ponovljena ispitivanja izvedena na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.2.      Ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja

6.2.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 6.4. Priloga 3. Ukupna izloženost ultravioletnom zračenju pomoću ksenonske lampe s dugim lukom treba iznositi 500 MJ/m2. Tijekom ozračivanja potrebno je ispitne komade izložiti prskanju vodene magle u kontinuiranim ciklusima. Tijekom ciklusa od 120 minuta ispitni komadi se izlažu djelovanju svijetla bez prskanja vodene magle u trajanju od 102 minute i djelovanju svjetla s prskanjem vodene magle u trajanju od 18 minuta.

6.2.1.1.            Dopuštene su i druge metode koje daju istovrijedne rezultate.

6.2.2.   Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati tri ravna ispitna komada dimenzija 130 × 40 mm, izrezana iz ravnog uzorka ploče.

6.2.3.   Interpretacija rezultata

6.2.3.1.            Za ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko:

6.2.3.1.1.         propuštanje svjetla, izmjereno u skladu s točkom 9.1. Priloga 3., nije palo ispod 95% od vrijednosti izmjerene prije ispitivanja; dodatno, na staklima za koja se primjenjuju zahtjevi za vozačevo vidno polje, ta vrijednost ne smije biti manja od 70%

6.2.3.1.2.         tijekom ispitivanja starenjem nije došlo do pojave mjehurića ili druge vidljive razgradnje, gubitka obojenja, zamućenja ili raspuklina.

6.2.4.   Komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na otpornost prema simuliranom starenju ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

6.2.4.1.            svi ispitni komadi daju zadovoljavajuće rezultate

6.2.4.2.            jedan ispitni komad ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.3.      Ispitivanje poprečnim zarezivanjem

6.3.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Zahtjeve iz točke 13 Priloga 3. potrebno je primijeniti samo za krute proizvode s prevlakama.

6.3.2.   Ispitivanje poprečnim zarezivanjem potrebno je izvesti na jednom od ispitnih komada iz točke 6.2.

6.3.3.   Interpretacija rezultata

6.3.3.1.            Za ispitivanje poprečnim zarezivanjem treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko je:

6.3.3.1.1.         zadovoljena vrijednost poprečnog zarezivanja Gt 1.

6.3.3.2.            Za ispitni komad treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate s obzirom na homologaciju ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

6.3.3.2.1.         ispitivanje daje zadovoljavajuće rezultate

6.3.3.2.2.         ispitivanje ne zadovoljava, daljnje ispitivanje izvedeno na sljedećem od preostalih ispitnih komada iz točke 6.2. daje zadovoljavajuće rezultate.

6.4.      Ispitivanje otpornosti na vlagu

6.4.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 7. Priloga 3.

6.4.2.   Potrebno je ispitati deset ravnih kvadratnih ispitnih komada duljine stranice 300 mm.

6.4.3.   Interpretacija rezultata

6.4.3.1.            Za ispitivanje otpornosti na vlagu treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko:

6.4.3.1.1.         na uzorcima nema pojave vidljive razgradnje poput mjehurića ili zamućenja

6.4.3.1.2.         i ukoliko propuštanje svjetla, izmjereno u skladu s točkom 9.1. Priloga 3., nije palo ispod 95% od vrijednosti prije ispitivanja, i dodatno, na staklima za koja se primjenjuju zahtjevi za vozačevo vidno polje, nije manje od 70%.

6.4.4.   Nakon ispitivanja ispitne komade treba držati najmanje 48 sati na temperaturi od 23 °C ± 2 °C i pri relativnoj vlažnosti 50% ± 5%, te ih potom podvrgnuti ispitivanju padom kugle mase 227 g, opisanom u točki 5. ovoga Priloga.

7.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za proizvode pomoću kojih se ostvaruje vozačevo vidno polje potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3.

7.1.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.1.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

7.1.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

8.         ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

8.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 10. Priloga 3.

8.2.      Interpretacija rezultata

            Za ispitivanje vatrootpornosti se smatra da daje zadovoljavajući rezultat ukoliko je brzina izgaranja manja od 110 mm/min.

8.2.1.   Komplet uzoraka smatra se zadovoljavajućim za potrebe homologacije ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

8.2.1.1.            svi uzorci daju zadovoljavajući rezultat

8.2.1.2.            jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

9.         OTPORNOST NA KEMIJSKA SREDSTVA

9.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 11. Priloga 3.

9.2.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka smatra se prihvatljivim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

9.2.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

9.2.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

PRILOG 15.

SAVITLJIVA PLASTIČNA STAKLA OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Savitljiva plastična stakla treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   kemijski naziv materijala

1.1.3.   razred materijala, kako je odredio proizvođač

1.1.4.   proizvodni proces

1.1.5.   nazivna debljina (e), dopuštena su proizvodna odstupanja: ± (0,1 mm + 0,1e), d > 0,1 mm

1.1.6.   obojenje plastičnog proizvoda

1.1.7.   priroda prevlake (prevlaka) površine.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   Sporedne značajke se ne razmatraju.

2.         OPĆENITO

2.1.      Ispitivanja savitljivih plastičnih stakala treba izvesti ili na ravnim ispitnim komadima koji su izrezani iz gotovih proizvoda ili posebno izrađeni za tu svrhu. U oba slučaja ispitni komadi trebaju u svakom smislu točno predstavljati ploče iz serijske proizvodnje za koje je zatražena homologacija.

2.2.      S ispitnih komada prije ispitivanja treba odstraniti zaštitne prevlake te ih treba pažljivo očistiti.

2.2.1.   Ispitne komade treba držati najmanje 48 sati na temperaturi od 23 °C ± 2 °C i pri relativnoj vlažnosti 50% ± 5%.

3.         ISPITIVANJE SAVITLJIVOSTI I ISPITIVANJE PRESAVIJANJEM

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati jedan ravni ispitni komad dimenzija 300 mm × 25 mm.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 12. Priloga 3.

3.4.      Interpretacija rezultata

            Ispitni komad ili uzorak smatra se savitljivim ukoliko je vertikalni otklon ispitnog uzorka nakon 60 sekundi veći od 50 mm.

            10 sekundi nakon presavijanja za 180° materijal ne smije pokazivati bilo kakve pukotine ili oštećenja u točki presavijanja.

4.         ISPITIVANJA MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.2.      Ispitivanje kuglom mase 227 g na 20 °C ± 5 °C

4.2.1.   Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati deset ravnih kvadratnih komada dužine stranice 300 mm +10/-0 mm.

4.2.2.   Ispitni postupak

4.2.2.1.            Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

4.2.2.2.            Visina pada za sve debljine je 2 m.

4.2.3.   Interpretacija rezultata

4.2.3.1.            Za ispitivanje kuglom se smatra da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko kugla ne probija ispitni komad.

4.2.3.2.            Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje kuglom mase 227 g ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.2.3.2.1.         osam ili više ispitivanja daje zadovoljavajuće rezultate pri zahtijevanoj visini pada

4.2.3.2.2.         više od dva ispitivanja ne zadovoljavaju pri najmanjoj visini pada, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4.3.      Ispitivanje kuglom mase 227 g na -18 °C ± 2 °C

4.3.1.   Radi svođenja temperaturnih promjena ispitnog komada na najmanju moguću mjeru, ispitivanje je potrebno izvesti unutar 30 sekundi nakon vađenja ispitnog komada iz spremnika za kondicioniranje.

4.3.2.   Ispitni postupak treba biti poput opisanoga u točki 4.2.2. ovoga Priloga, izuzev ispitne temperature koja je -18 °C ± 2 °C.

5.5.3.   Interpretacija rezultata je poput opisane u točki 4.2.3. ovoga Priloga.

5.         OTPORNOST NA DJELOVANJE OKOLINE

5.1.      Ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja

5.1.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 6.4. Priloga 3. Ukupna izloženost ultravioletnom zračenju pomoću ksenonske lampe s dugim lukom treba iznositi 500 MJ/m2. Tijekom ozračivanja potrebno je ispitne komade izložiti prskanju vodene magle u kontinuiranim ciklusima. Tijekom ciklusa od 120 minuta ispitni komadi se izlažu djelovanju svjetla bez prskanja vodene magle u trajanju od 102 minute i djelovanju svjetla s prskanjem vodene magle u trajanju od 18 minuta.

5.1.1.1.            Dopuštene su i druge metode koje daju istovrijedne rezultate.

5.1.2.   Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati tri ravna ispitna komada dimenzija 130 × 40 mm, izrezana iz ravnog uzorka ploče.

5.1.3.   Interpretacija rezultata

            Za ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko:

5.1.3.1.            propuštanje svjetla, izmjereno u skladu s točkom 9.1. Priloga 3., nije palo ispod 95% od vrijednosti izmjerene prije ispitivanja; dodatno, na staklima za koja se primjenjuju zahtjevi za vozačevo vidno polje, ta vrijednost ne smije biti manja od 70%

5.1.3.2.            tijekom ispitivanja starenjem nije došlo do pojave mjehurića ili druge vidljive razgradnje, gubitka obojenja, zamućenja ili raspuklina.

5.1.4.   Komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na otpornost prema simuliranom starenju ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.1.4.1.            svi ispitni komadi daju zadovoljavajući rezultat

5.1.4.2.            jedan ispitni komad ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za proizvode pomoću kojih se ostvaruje vozačevo vidno polje potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3.

6.1.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

6.1.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

6.1.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

7.         ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

7.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 10. Priloga 3.

7.2.      Interpretacija rezultata

            Za ispitivanje vatrootpornosti se smatra da daje zadovoljavajući rezultat ukoliko je brzina izgaranja manja od 110 mm/min.

7.2.1.   Komplet uzoraka smatra se zadovoljavajućim za potrebe homologacije ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.2.1.1.            svi uzorci daju zadovoljavajući rezultat

7.2.1.2.            jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

8.         OTPORNOST NA KEMIJSKA SREDSTVA

8.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 11. Priloga 3.

8.2.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka smatra se prihvatljivim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

8.2.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

8.2.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

PRILOG 16.

KRUTA PLASTIČNA DVOSTRUKA STAKLA

1.         DEFINICIJA TIPA

            Dvostruka stakala treba smatrati različitim tipom ukoliko se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1.      Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1.   trgovački naziv ili oznaka

1.1.2.   kemijski naziv materijala sastavnih stakala

1.1.3.   razred materijala sastavnih stakala, kako je odredio proizvođač

1.1.4.   debljina sastavnih stakala

1.1.5.   proizvodni proces stakala

1.1.6.   širina zazora između sastavnih plastičnih stakala

1.1.7.   obojenje plastičnih stakala

1.1.8.   priroda i tip prevlake.

1.2.      Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1.   Sporedne značajke se ne razmatraju.

2.         OPĆENITO

2.1.      Ispitivanja krutih plastičnih dvostrukih stakala treba izvesti ili na ravnim ispitnim komadima ili na gotovim dijelovima, ovisno o ispitnim zahtjevima.

2.2.      S ispitnih komada prije ispitivanja treba odstraniti zaštitne prevlake, te ih treba pažljivo očistiti. Ispitne komade prije ispitivanja treba držati najmanje 48 sati na temperaturi od 23 °C ± 2 °C i pri relativnoj vlažnosti 50% ± 5%.

2.3.      Granice odstupanja nazivne debljine za ekstrudirane plastične proizvode su

            ± 10%. Za plastične proizvode izrađene drugim postupcima (na primjer ploče iz lijevanog akrila) prihvatljive granice odstupanja debljine dane su jednadžbom:

            granice odstupanja debljine (mm) = ± (0,4 + 0,1e)

            pri čemu je e nazivna debljina stakla.

            Referentna norma je ISO 7823/1

            Napomena: Ukoliko debljina nije stalna uslijed postupka oblikovanja, mjerenje debljine izvodi se u geometrijskom središtu stakla.

2.4.      Ispitivanje izvedeno na krutom plastičnom dvostrukom staklu s nazivnom širinom zazora e, izmjerenom u geometrijskom središtu, smatra se primjenjivim za sva kruta plastična dvostruka stakla s istim značajkama i nazivnom širinom zazora od e ± 5 mm.

            Alternativno, podnositelj zahtjeva za homologaciju može dostaviti uzorke koji imaju najmanji i najveći nazivni zazor.

3.         ISPITIVANJE SAVITLJIVOSTI

3.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

3.2.      Broj ispitnih komada

            Za svako sastavno staklo prozora potrebno je ispitati jedan ispitni komad dimenzija 300 mm × 25 mm.

3.3.      Ispitni postupak

3.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 12. Priloga 3.

3.4.      Interpretacija rezultata

            Vertikalni otklon ispitnih uzoraka s oba sastavna stakla nakon 60 sekundi treba biti manji od 50 mm.

4.         ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

4.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

4.2.      Broj ispitnih komada

4.2.1.   Potrebno je ispitati šest reprezentativnih prozora veličine 1170 × 570 mm (+0/-2 mm u oba smjera). Uzorci trebaju biti pripremljeni za stezanje po obodu.

4.3.      Ispitni postupak

4.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 3.2. Priloga 3. Udar se izvodi na unutarnjoj strani prozora.

4.3.2.   Za ploče kao što su pregrade i pregradni prozori, kod kojih postoji velika vjerojatnost udara, visina pada treba biti 3 m.

            Također je potrebno izmjeriti HIC-vrijednost.

4.3.3.   Za ploče kao što su bočni prozori, stražnji prozori i stakleni krovovi, kod kojih je vjerojatnost udara smanjena, visina pada treba biti 1,5 m.

            Također je potrebno izmjeriti HIC-vrijednost.

4.3.4.   Za ploče kod kojih nema mogućnosti udara, kao što su prozori na kamp prikolicama i mali prozori, ne vrši se ispitivanje modelom glave. Mali prozor je prozor unutar kojega se ne može upisati krug promjera 150 mm.

4.4.      Interpretacija rezultata

            Ispitivanje treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.4.1.   ispitni komad ili uzorak nije probijen, niti se slomio u potpuno razdvojene velike komade

4.4.2.   HIC-vrijednost je manja od 1000.

4.4.3.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ponašanje pri ispitivanju modelom glave ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

4.4.3.1.            sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

4.4.3.2.            jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

5.         ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM MASE 227 g

5.1.      Indeksi teškoće sporednih značajki

            Sporedne značajke se ne razmatraju.

5.2.      Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati deset ravnih ispitnih komada vanjskog sastavnog stakla ili deset gotovih dijelova veličine 300 × 300 mm +10/-0 mm.

5.3.      Ispitni postupak

5.3.1.   Upotrebljava se postupak opisan u točki 2.1. Priloga 3.

            Udar treba biti u vanjsku stranu ispitnog prozora.

5.3.2.   Visina pada za različite vrijednosti debljine vanjskog sastavnog stakla prozora navedena je u sljedećoj tablici:

Debljina ploče (mm)     Visina pada (m)

< 3       2

4          3

5          4

> 6       5

 

            Za međuvrijednosti debljine ispitnih komada u području između 3 i 6 mm visinu pada je potrebno interpolirati.

5.4.      Interpretacija rezultata

5.4.1.   Za ispitivanje kuglom se smatra da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

            – kugla ne probija ispitni komad

            – ispitni komad se ne lomi u potpuno razdvojene komade.

5.4.2.   Komplet ispitnih komada dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na ispitivanje kuglom mase 227 g ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

5.4.2.1.            osam ili više pojedinačnih ispitivanja daje zadovoljavajuće rezultate pri zahtijevanoj visini pada

5.4.2.2.            tri ili više ispitivanja ne zadovoljavaju, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

5.5.      Ispitivanje kuglom mase 227 g na -18 °C ± 2 °C

5.5.1.   Radi svođenja temperaturnih promjena ispitnog komada na najmanju moguću mjeru, ispitivanje je potrebno izvesti unutar 30 sekundi nakon vađenja ispitnog komada iz spremnika za kondicioniranje.

5.5.2.   Ispitni postupak treba biti poput opisanoga u točki 5.3. ovoga Priloga, izuzev ispitne temperature koja je -18 °C ± 2 °C.

5.5.3.   Interpretacija rezultata je poput opisane u točki 5.4. ovoga Priloga.

6.         OTPORNOST NA DJELOVANJE OKOLINE

6.1.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

6.1.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Treba primijeniti zahtjeve iz točke 4. u Prilogu 3; ispitivanje se izvodi sa 1000, 500 ili 100 ciklusa za mjerenje abrazije na površini proizvoda.

6.1.2.   Potrebno je ispitati tri ravna kvadratna ispitna komada dužine stranice 100 mm za svaki tip površine.

6.1.3.   Interpretacija rezultata

6.1.3.1.            Smatra se da ispitivanje abrazijom na staklima razreda L daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko ukupno raspršivanje svjetla nakon abrazije sa 1000 ciklusa na vanjskoj površini ispitnog komada nije veće od 2%, i nakon abrazije sa 100 ciklusa na unutarnjoj površini ispitnog komada nije veće od 4%.

6.1.3.2.            Smatra se da ispitivanje abrazijom na staklima razreda M daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko ukupno raspršivanje svjetla nakon abrazije sa 500 ciklusa na vanjskoj površini ispitnog komada nije veće od 10%, i nakon abrazije sa 100 ciklusa na unutarnjoj površini ispitnog komada nije veće od 4%.

6.1.3.3.            Za staklene krovove se ne zahtijeva ispitivanje abrazijom.

6.1.4.   Komplet uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

            – svi uzorci zadovoljavaju zahtjeve

            – jedan uzorak ne zadovoljava, ponovljena ispitivanja izvedena na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.2.      Ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja

6.2.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 6.4. Priloga 3. Ukupna izloženost ultravioletnom zračenju pomoću ksenonske lampe s dugim lukom treba iznositi 500 MJ/m2. Tijekom ozračivanja potrebno je ispitne komade izložiti prskanju vodene magle u kontinuiranim ciklusima. Tijekom ciklusa od 120 minuta ispitni komadi se izlažu djelovanju svijetla bez prskanja vodene magle u trajanju od 102 minute i djelovanju svjetla s prskanjem vodene magle u trajanju od 18 minuta.

6.2.1.1.            Dopuštene su i druge metode koje daju istovrijedne rezultate.

6.2.2.   Broj ispitnih komada

            Potrebno je ispitati tri ravna ispitna komada dimenzija 130 × 40 mm, izrezana iz vanjskog stakla prozora.

6.2.3.   Interpretacija rezultata

6.2.3.1.            Za ispitivanje otpornosti na simulirane uvjete starenja treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko:

6.2.3.1.1.         propuštanje svjetla, izmjereno u skladu s točkom 9.1. Priloga 3., nije palo ispod 95% od vrijednosti izmjerene prije ispitivanja; dodatno, na prozorima za koje se primjenjuju zahtjevi za vozačevo vidno polje, ta vrijednost ne smije biti manja od 70%

6.2.3.1.2.         tijekom ispitivanja starenjem nije došlo do pojave mjehurića ili druge vidljive razgradnje, gubitka obojenja, zamućenja ili raspuklina.

6.2.4.   Komplet ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih za homologaciju treba smatrati zadovoljavajućim s obzirom na otpornost prema simuliranom starenju ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

6.2.4.1.            svi ispitni komadi daju zadovoljavajuće rezultate

6.2.4.2.            jedan ispitni komad ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6.3.      Ispitivanje poprečnim zarezivanjem

6.3.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Zahtjeve iz točke 13. Priloga 3. potrebno je primijeniti samo za proizvode s prevlakama.

6.3.2.   Ispitivanje poprečnim zarezivanjem potrebno je izvesti na jednom od ispitnih komada iz točke 6.2.

6.3.3.   Interpretacija rezultata

6.3.3.1.            Za ispitivanje poprečnim zarezivanjem treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko je:

            zadovoljena vrijednost poprečnog zarezivanja Gt 1.

6.3.3.2.            Za ispitni komad treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate s obzirom na homologaciju ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

6.3.3.2.1.         ispitivanje daje zadovoljavajuće rezultate

6.3.3.2.2.         ispitivanje ne zadovoljava, daljnje ispitivanje izvedeno na sljedećem od preostalih ispitnih komada iz točke 6.2. daje zadovoljavajuće rezultate.

6.4.      Ispitivanje otpornosti na vlagu

6.4.1.   Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 7. Priloga 3.

6.4.2.   Potrebno je ispitati deset kvadratnih komada iz ispitnih prozora dimenzija 300 × 300 mm.

6.4.3.   Interpretacija rezultata

6.4.3.1.            Za ispitivanje otpornosti na vlagu treba smatrati da daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko:

6.4.3.1.1.         na uzorcima nema pojave vidljive razgradnje poput mjehurića ili zamućenja

6.4.3.1.2.         i ukoliko propuštanje svjetla, izmjereno u skladu s točkom 9.1. Priloga 3., nije palo ispod 95% od vrijednosti prije ispitivanja, i dodatno, na staklima za koja se primjenjuju zahtjevi za vozačevo vidno polje, nije manje od 70%.

6.4.4.   Nakon ispitivanja ispitne komade treba držati najmanje 48 sati na temperaturi od 23 °C ± 2 °C i pri relativnoj vlažnosti 50% ± 5%, te ih potom podvrgnuti ispitivanju padom kugle mase 227 g, opisanom u točki 5. ovoga Priloga.

7.         OPTIČKE ZNAČAJKE

            Za proizvode pomoću kojih se ostvaruje vozačevo vidno polje potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga 3.

7.1.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka treba smatrati zadovoljavajućim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.1.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

7.1.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

8.         ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

8.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 10. Priloga 3.

8.2.      Interpretacija rezultata

            Ispitivanje je potrebno izvesti odvojeno na obje površine dvostrukog stakla.

            Za ispitivanje vatrootpornosti se smatra da daje zadovoljavajući rezultat ukoliko je brzina izgaranja manja od 110 mm/min.

8.2.1.   Komplet uzoraka smatra se zadovoljavajućim za potrebe homologacije ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

8.2.1.1.            svi uzorci daju zadovoljavajući rezultat

8.2.1.2.            jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

9.         OTPORNOST NA KEMIJSKA SREDSTVA

9.1.      Indeksi teškoće i ispitni postupak

            Potrebno je primijeniti zahtjeve iz točke 11. Priloga 3.

            Ispitivanja se obavljaju samo na uzorcima koji predstavljaju vanjsku stranu dvostrukog stakla.

9.2.      Interpretacija rezultata

            Komplet uzoraka smatra se prihvatljivim ukoliko je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

9.2.1.   svi uzorci daju zadovoljavajuće rezultate

9.2.2.   jedan uzorak daje nezadovoljavajući rezultat, drugi komplet uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

PRILOG 17.

MJERENJE VISINE ODSJEČKA I POLOŽAJ TOČAKA UDARA

 

Slika 1: ODREĐIVANJE VISINE ODSJEČKA »h«

Za sigurnosna stakla s jednostavnim zakrivljenjem visina odsječka je najveća visina h1

Za sigurnosna stakla s dvostrukim zakrivljenjem visina odsječka je najveća visina h1 + najveća visina h2

                    

    Slika 2:PROPISANE TOČKE UDARA ZA VJETROBRANSKA                          STAKLA

            

3(a) ravna ploča stakla

              

3(b) ravna ploča stakla

           

3(c) zakrivljena ploča stakla

Slike 3(a), 3(b) i 3(c): PROPISANE TOČKE UDARA ZA PLOČE IZ JEDNOLIKO KALJENOG STAKA

Točke »2« prikazane na slikama 3(a), 3(b) i 3(c) su primjeri za raspored točaka »2« propisanih u točki 2.5. Priloga 5.

PRILOG 18.

POSTUPAK ZA ODREĐIVANJE ISPITNIH PODRUČJA NA VJETROBRANSKIM STAKLIMA VOZILA KATEGORIJE M1 U ODNOSUNA V-TOČKE

1.         POLOŽAJI V-TOČAKA

1.1       U tablicama I i II prikazani su položaji V-točaka u odnosu na R-točku (vidi Prilog 19. ovoga Pravilnika), kako su označene X-Y-Z-koordinatama trodimenzionalnoga referentnog sustava.

1.2       Tablica I sadrži osnovne koordinate za konstrukcijski kut naslona sjedala od 25°. Pozitivan smjer za koordinate prikazan je na Slici 3. u ovome Prilogu.

Tablica 1

V-točke           a          b          c (d)

V1       68 mm -5 mm  665 mm

V2       68 mm -5 mm  589 mm

 

1.3       Ispravak za konstrukcijski kut naslona sjedala različit od 25°

1.3.1    Tablica II prikazuje daljnje ispravke koji se vrše na X– i Z-koordinatama za svaku V-točku kada konstrukcijski kut naslona sjedala nije 25°. Pozitivan smjer za koordinate prikazan je na Slici 3. u ovome Prilogu.

Tablica 2

Kut naslona sjedala (°) Vodoravne koordinate X         Vertikalne koordinate Z           Kut naslona sjedala (°) Vodoravne koordinate X    Vertikalne koordinate Z

5          -186 mm          28 mm 23        -18 mm            5 mm

6          -177 mm          27 mm 24        – 9 mm            3 mm

7          -167 mm          27 mm 25        0 mm  0 mm

8          -157 mm          27 mm 26        9 mm  -3 mm

9          -147 mm          26 mm 27        17 mm            -5 mm

10        -137 mm          25 mm 28        26 mm            -8 mm

11        -128 mm          24 mm 29        34 mm            -11 mm

12        -118 mm          23 mm 30        43 mm            -14 mm

13        -109 mm          22 mm 31        51 mm            -18 mm

14        – 99 mm          21 mm 32        59 mm            -21 mm

15        – 90 mm          20 mm 33        67 mm            -24 mm

16        – 81 mm          18 mm 34        76 mm            -28 mm

17        – 72 mm          17 mm 35        84 mm            -32 mm

18        – 62 mm          15 mm 36        92 mm            -35 mm

19        – 53 mm          13 mm 37        100 mm          -39 mm

20        – 44 mm          11 mm 38        108 mm          -43 mm

21        – 35 mm          9 mm  39        115 mm          -48 mm

22        – 26 mm          7 mm  40        123 mm          -52 mm

 

2.         ISPITNA PODRUČJA

2.1.      Polazeći od V-točaka određuju se dva ispitna područja.

2.2.      »Ispitno područje A« područje je na vanjskoj površini vjetrobranskog stakla određeno sa sjecištima sljedeće četiri ravnine (vidi Sliku 1.):

            (a) ravninom koja prolazi kroz V1 pod kutom od 3° prema gore u odnosu na X-os i koja je usporedna s Y-osi (ravnina 1)

            (b) ravninom koja prolazi kroz V2 pod kutom od 1° prema dolje u odnosu na X-os i koja je usporedna s Y-osi (ravnina 2)

            (c) vertikalnom ravninom koja prolazi kroz V1 i V2 pod kutom od 13° u lijevo u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na lijevoj strani, odnosno u desno u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na desnoj strani (ravnina 3)

            (d) vertikalnom ravninom koja prolazi kroz V1 i V2 pod kutom od 20° u desno u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na lijevoj strani, odnosno u lijevo u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na desnoj strani (ravnina 4).

2.3.      »Ispitno područje B« područje je vanjske površine vjetrobranskog stakla koje je određeno sjecištima sljedeće četiri ravnine:

            (a) ravninom koja prolazi kroz V1 pod kutom od 7° prema gore u odnosu na X-os i koja je usporedna s Y-osi (ravnina 5)

            (b) ravninom koja prolazi kroz V2 pod kutom od 5° prema dolje u odnosu na X-os i koja je usporedna s Y-osi (ravnina 6)

            (c) vertikalnom ravninom koja prolazi kroz V1 i V2 pod kutom od 17° u lijevo u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na lijevoj strani, odnosno u desno u odnosu na X-os kod vozila s upravljačem na desnoj strani (ravnina 7)

            (d) ravninom koja je simetrična ravnini 7 u odnosu na središnju uzdužnu ravninu vozila (ravnina 8).

2.4.      »Reducirano ispitno područje B« je područje B s izuzećem sljedećih područja(1) (vidi slike 2. i 3.):

2.4.1.   ispitnog područja A određenog u točki 2.2., proširenog u skladu s točkom 9.2.2.1. Priloga 3.

2.4.2.   po diskrecionoj odluci proizvođača vozila može se primijeniti jednu od sljedeće dvije točke:

2.4.2.1.            bilo kojeg neprozirnog zatamnjenja, prema dolje omeđenog ravninom 1 i bočno s ravninom 4 te njoj simetričnom ravninom s obzirom na uzdužnu središnju ravninu vozila (ravnina 4’)

2.4.2.2.            bilo kojeg neprozirnog zatamnjenja, prema dolje omeđenog ravninom 1, uz uvjet da je u području širine 300 mm sa središtem na središnjoj uzdužnoj ravnini vozila i uz uvjet da je neprozirno zatamnjenje ispod traga ravnine 5 u području koje je bočno omeđeno tragovima ravnina koje prolaze granicama segmenta(2) širine 150 mm, usporedno s tragovima ravnina 4 i 4’

2.4.3.   bilo kojeg neprozirnog zatamnjenja omeđenog sjecištem vanjske površine vjetrobranskog stakla:

            (a) s ravninom nagnutom pod kutom od 4° prema dolje u odnosu na X-os, koja prolazi kroz V2 i usporedna je sY-osi

            (b) s ravninom 6

            (c) s ravninama 7 i 8 ili s rubom vanjske površine vjetrobranskog stakla, ukoliko sjecište ravnine 6 s ravninom 7 (ravnine 6 s ravninom 8) ne prolazi vanjskom površinom vjetrobranskog stakla

2.4.4.   bilo kojeg neprozirnog zatamnjenja omeđenog sjecištem vanjske površine vjetrobranskog stakla:

            (a) s vodoravnom ravninom koja prolazi kroz V1 (ravnina 10)

            (b) s ravninom 3(3)

            (c) s ravninom 7(4) ili s rubom vanjske površine vjetrobranskog stakla, ukoliko sjecište ravnine 6 s ravninom 7 (ravnine 6 s ravninom 8) ne prolazi vanjskom površinom vjetrobranskog stakla

            (d) s ravninom 9

2.4.5.   područja unutar širine od 25 mm od ruba vanjske površine vjetrobranskog stakla ili od bilo kojega neprozirnog zatamnjenja; to područje ne smije narušavati prošireno ispitno područje A.

2.5.      Definicije temeljnih točaka vjetrobranskog stakla (vidi sliku 3)

            Temeljne točke su točke koje se nalaze na sjecištu vanjske površine vjetrobranskog stakla i linija koje se prema naprijed zrakasto šire iz V-točaka:

2.5.1.   gornja vertikalna temeljna točka ispred V1 i 7° iznad vodoravnice (Pr1)

2.5.2.   donja vertikalna temeljna točka ispred V2 i 5° ispod vodoravnice (Pr2)

2.5.3.   vodoravna temeljna točka ispred V1 i 17° u lijevo (Pr3)

2.5.4.   tri dodatne temeljne točke, simetrične točkama određenim u točkama 2.5.1. do 2.5.3. s obzirom na središnju uzdužnu ravninu vozila (P’r1, P’r2, P’r3).

               

CL: trag središnje uzdužne ravnine vozila

Pi: trag odgovarajuće ravnine (vidi tekst)

 

Slika 1: ISPITNO PODRUČJE »A« (PRIMJER ZA VOZILO S UPRAVLJAČKOM NAPRAVOM NA LIJEVOJ STRANI)

          

CL: trag središnje uzdužne ravnine vozila

Pi: trag odgovarajuće ravnine (vidi tekst)

 

Slika 2a: REDUCIRANO ISPITNO PODRUČJE »B« (PRIMJER ZA VOZILO S UPRAVLJAČKOM NAPRAVOM NA LIJEVOJ STRANI) – GORNJE PODRUČJE ZATAMNJENJA KAKO JE ODREĐENO U TOČKI 2.4.2.2.

          

CL: trag središnje uzdužne ravnine vozila

Pi: trag odgovarajuće ravnine (vidi tekst)

 

Slika 2b: REDUCIRANO ISPITNO PODRUČJE »B« (PRIMJER ZA VOZILO S UPRAVLJAČKOM NAPRAVOM NA LIJEVOJ STRANI) – GORNJE PODRUČJE ZATAMNJENJA KAKO JE ODREĐENO U TOČKI 2.4.2.1.

           

CL: trag središnje uzdužne ravnine vozila

Pri: temeljne točke

a, b, c, d: koordinate V-točaka (vidi tekst)

 

Slika 3: ODREĐIVANJE TEMELJNIH TOČAKA (PRIMJER ZA VOZILO S UPRAVLJAČKOM NAPRAVOM NA LIJEVOJ STRANI)

PRILOG 19.

POSTUPAK ODREĐIVANJA H-TOČKE I STVARNOGA KUTA TORZA ZA SJEDEĆE POLOŽAJE U MOTORNIM VOZILIMA

1.         SVRHA

            Postupak opisan u ovome prilogu upotrebljava se za utvrđivanje položaja H-točke i stvarnoga kuta torza za jedan od nekoliko sjedećih položaja u motornome vozilu te za provjeru odnosa izmjerenih vrijednosti s konstrukcijskim specifikacijama proizvođača vozila(1).

2.         DEFINICIJE

            Za potrebe ovoga priloga:

2.1.      »Referentni podaci« označavaju jednu ili više od sljedećih značajki sjedećega položaja:

2.1.1.   H-točku, R-točku te njihov odnos

2.1.2.   stvarni kut torza i konstrukcijski određen kut torza te njihov odnos.

2.2.      »Trodimenzionalna naprava za H-točku« (naprava 3 DH) označava napravu koja se upotrebljava za određivanje H-točaka i stvarnih kutova torza. Ta je naprava opisana u Dodatku 1. ovoga Priloga.

2.3.      »H-točka« označava zglobno središte torza i bedra naprave 3 DH postavljene na sjedalo vozila u skladu s postupkom opisanim u niže navedenoj točki 3. H-točka se nalazi u središtu središnje crte naprave koja se nalazi između vidljivih oznaka H-točke sa svake strane naprave 3 DH. H-točka teoretski odgovara R-točki (za dopuštena odstupanja vidi niže navedenu točku 3.2.2). Kad se jednom odredi u skladu s postupkom opisanim u točki 4., smatra se da je H-točka nepomična u odnosu na strukturu sjedišta sjedala te da se s njim kreće pri namještanju sjedala.

2.4.      »R-točka« ili »referentna točka sjedala« označava točku koju je za svaki sjedeći položaj konstrukcijski odredio proizvođač vozila i koja je utvrđena u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav.

2.5.      »Crta torza« označava središnju crtu mjernoga ticala naprave 3 DH s ticalom u krajnjem stražnjem položaju.

2.6.      »Stvarni kut torza« označava kut mjeren kutomjerom za leđni kut naprave 3 DH između vertikalne crte kroz H-točku i crte torza. Stvarni kut torza teoretski odgovara konstrukcijski određenu kutu torza (za dopuštena odstupanja vidi niže navedenu točku 3.2.2.).

2.7.      »Konstrukcijski određen kut torza« označava kut mjeren između vertikalne crte kroz R-točku i crte torza u položaju koji odgovara konstrukcijski određenome položaju naslona sjedala prema podacima proizvođača vozila.

2.8.      »Središnja ravnina putnika« (CPO) označava središnju ravninu naprave 3 DH postavljene na svaki označeni sjedeći položaj; predstavljena je koordinatom H-točke na osi Y. Za pojedinačna sjedala središnja se ravnina sjedala poklapa sa središnjom ravninom putnika. Za ostala sjedala središnju ravninu putnika određuje proizvođač.

2.9.      »Trodimenzionalni referentni sustav« označava sustav opisan u Dodatku 2. ovoga Priloga.

2.10.    »Referentne oznake« su fizičke točke (provrti, površine, oznake ili udubine) na tijelu vozila prema podacima proizvođača vozila.

2.11.    »Mjerni položaj vozila« označava položaj vozila određen koordinatama referentnih oznaka u trodimenzionalnome referentnom sustavu.

3.         ZAHTJEVI

3.1.      Navođenje podataka

            Za svaki sjedeći položaj za koji se zahtijevaju referentni podaci u svrhu potvrđivanja sukladnosti s odredbama ovoga Pravilnika, u obrascu navedenome u Dodatku 3. ovoga Priloga moraju se navesti svi ili odgovarajuće odabrani od dolje navedenih podataka:

3.1.1.   koordinate R-točke u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav

3.1.2.   konstrukcijski određen kut torza

3.1.3.   svi podaci potrebni za namještanje sjedala (ako su namjestiva) u mjerni položaj naveden u točki 4.3. niže.

3.2.      Odnos između mjerenih podataka i konstrukcijski određenih specifikacija

3.2.1.   Koordinate H-točke i vrijednost stvarnoga kuta torza dobivene postupkom navedenim u točki 4. niže moraju se usporediti s koordinatama R-točke i vrijednošću konstrukcijski određenog kuta torza prema podacima proizvođača.

3.2.2.   Relativni položaji R-točke i H-točke te odnos između konstrukcijski određenoga i stvarnoga kuta torza smatrat će se zadovoljavajućim za razmatrani sjedeći položaj ako H-točka, određena svojim koordinatama, leži unutar kvadrata s vodoravnom i okomitom stranicom od 50 mm čije se dijagonale sijeku u R-točki i ako se stvarni kut torza nalazi unutar 5° u odnosu na konstrukcijski određeni kut torza.

3.2.3.   Ako su ti uvjeti ispunjeni, R-točka i konstrukcijski određeni kut torza navode se za potvrđivanje sukladnosti s odredbama ovoga Pravilnika.

3.2.4.   Ako H-točka ili stvarni kut torza ne zadovoljava zahtjeve iz prethodne točke 3.2.2, H-točka i stvarni kut torza moraju se odrediti još dva puta (ukupno tri puta). Ako rezultati dviju od te tri provjere zadovoljavaju zahtjeve, primjenjuju se uvjeti iz prethodne točke 3.2.3.

3.2.5.   Ako rezultati dviju od tri provjere navedene u prethodnoj točki 3.2.4. ne zadovoljavaju zahtjeve iz točke 3.2.2. ili ako se provjera ne može provesti jer proizvođač vozila nije dostavio podatke o položaju R-točke ili o konstrukcijski određenom kutu torza, upotrebljava se srednji položaj tih triju određenih točaka ili prosječna vrijednost triju izmjerenih kutova, i te se dvije vrijednosti smatraju primjenjivima u svim slučajevima kad ovaj Pravilnik upućuje na R-točku ili na konstrukcijski određen kut torza.

4.         POSTUPAK ODREĐIVANJA H-TOČKE I STVARNOGA KUTA TORZA

4.1.      Vozilo se prema uputama proizvođača prethodno kondicionira na temperaturi od 20 °C ± 10 °C, kako bi materijal sjedala postigao sobnu temperaturu. Ako sjedalo koje se ispituje prethodno nije bilo upotrebljavano na njega se postavlja osoba ili naprava težine od 70 do 80 kg u trajanju dva puta po jednu minutu da bi se prilagodile obloge sjedišnog dijela i naslona sjedala. Na zahtjev proizvođača svi dijelovi sjedala mogu ostati neopterećeni najmanje 30 minuta prije postavljanja naprave 3 DH.

4.2.      Vozilo mora biti u mjernome položaju određenom u prethodnoj točki 2.11.

4.3.      Ako je sjedalo namjestivo, postavlja se u krajnji stražnji uobičajeni položaj za vožnju prema podacima proizvođača, pri čemu se uzima u obzir samo uzdužno namještanje sjedala, bez namještanja sjedala za svrhe različite od uobičajena položaja za vožnju. Sjedalo koje je namjestivo i u drugim smjerovima (po visini, nagibu, kut naslona itd.) postavlja se u položaj koji je odredio proizvođač vozila. Ovješena sjedala blokiraju se u uobičajenu položaju za vožnju prema podacima proizvođača kako bi se spriječilo njihovo pomicanje u okomitome smjeru.

4.4.      Površina sjedala koja je u dodiru s napravom 3 DH prekriva se pamučnom tkaninom dovoljne veličine i odgovarajuće strukture, opisanom kao čista pamučna tkanina s 18,9 vlakana po cm2 i težinom od 0,228 kg/m2, ili pletenim ili netkanim proizvodom istovrijednih svojstava.

            Ako se ispitivanje provodi na sjedalu izvan vozila, pod na kojemu je sjedalo smješteno mora imati iste bitne značajke(2) kao i podnica vozila u kojemu je predviđena uporaba sjedala.

4.5       Sjedalo i poleđina naprave 3 DH postavljaju se tako da se središnja ravnina putnika (CPO) poklapa sa središnjom ravninom naprave 3 DH. Na zahtjev proizvođača, naprava 3 DH može se pomaknuti prema unutra u odnosu na CPO ako je naprava 3 DH smještena toliko prema van da rub sjedala ne dopušta izravnanje naprave 3 DH.

4.6.      Sklopovi stopala i donjega dijela noge pričvršćuju se na sklop sjedne plohe pojedinačno ili uporabom T-šipke i sklopa donjega dijela noge. Crta kroz vidne oznake H-točke mora biti usporedna s podom i okomita na uzdužnu središnju ravninu sjedala.

4.7       Namjestiti položaj stopala i noge naprave 3 DH kako slijedi:

4.7.1.   Vozačko i prednje vanjsko sjedalo

4.7.1.1.            Sklopovi stopala i noge moraju se pomaknuti prema naprijed tako da stopala zauzmu prirodan položaj na podu, po potrebi između papučica. Ako je moguće, lijevo se stopalo mora smjestiti na približno istu udaljenost lijevo od središnje ravnine naprave 3 DH kao i desno stopalo nadesno. Libela za provjeru poprečnoga položaja naprave 3 DH namješta se, ako je potrebno, u vodoravan položaj ponovnim namještanjem sjedne plohe ili namještanjem sklopova noge i stopala prema natrag. Crta koja prolazi kroz vidne oznake H-točke mora se održavati okomitom na središnju uzdužnu ravninu sjedala.

4.7.1.2.            Ako se lijeva noga ne može držati usporedno s desnom i ako se lijevo stopalo ne može uprijeti na konstrukciju vozila, lijevo se stopalo pomiče dok ne dođe u dodir s konstrukcijom. Mora se održavati poravnanje vidnih oznaka.

4.7.2.   Stražnja vanjska sjedala

            Za stražnja sjedala ili pomoćna sjedala noge se postavljaju prema podacima proizvođača. Ako se stopala tada nalaze na dijelovima poda koji su u različitim razinama, stopalo koje prvo dođe u dodir s prednjim sjedalom upotrebljava se kao polazište a drugo stopalo postavlja se tako da poprečna libela naprave postavljene na sjedalu pokazuje vodoravnost.

4.7.3.   Ostala sjedala

            Izvodi se opći postupak naveden u prethodnoj točki 4.7.1 osim stopala koja se namještaju prema podacima proizvođača.

4.8.      Postave se utezi donjega dijela nogu i bedara a naprava 3 DH ponovo se poravnava.

4.9.      Naslon sjedala nagne se prema naprijed do prednjega graničnika i naprava 3 DH se odmakne pomoću T-poluge od naslona sjedala. Napravu 3 DH treba ponovno namjesti na sjedalo na jedan od ovih načina:

4.9.1.   ako naprava 3 DH teži klizanju unatrag upotrebljava se sljedeći postupak: pustiti da se naprava 3 DH pomakne unatrag do rasterećenja T-poluge, tj. dok sjedna ploha ne dođe u dodir s naslonom. Po potrebi ponovno namjestiti nižu nogu.

4.9.2.   ako naprava 3 DH ne teži klizanju unatrag, upotrebljava se sljedeći postupak: naprava 3 DH pomiče se unatrag djelovanjem vodoravne sile na T-polugu prema natrag dok sjedna ploha ne dođe u dodir s naslonom (vidi Sliku 2. Dodatka 1. ovoga Priloga).

4.10.    Silom od 100 ± 10 N djeluje se na sklop naslona i sjedne plohe naprave 3 DH u sjecištu kvadranta kuta kuka i kućišta T-poluge. Djelovanje sile održava se u smjeru crte koja prolazi duž gornjega sjecišta do točke neposredno iznad kućišta bedrene poluge (vidi Sliku 2. Dodatka 1. ovog Priloga). Zatim se leđna ploha pažljivo vrati na naslon sjedala. U nastavku postupka treba paziti da se spriječi pomicanje naprave 3 DH prema naprijed.

4.11.    Postavi se desni i lijevi uteg donjega dijela torza i zatim, naizmjenično, osam utega za trup. Pritom se održava poravnanje naprave 3 DH.

4.12.    Leđna se ploha nagne prema naprijed da bi se smanjilo opterećenje na naslonu sjedala. Napravu 3 DH treba zanjihati s jedne na drugu stranu u luku od 10° (5° na svaku stranu od središnje ravnine) u tri potpuna ciklusa kako bi se uklonilo svako preostalo trenje između naprave 3 DH i sjedala.

            Tijekom njihanja T-poluga naprave 3 DH može težiti odstupanju od vodoravnoga i okomitoga poravnanja. Stoga se T-poluga tijekom njihanja naprave mora zadržavati primjenom odgovarajućega bočnog opterećenja. Pri zadržavanju T-poluge i pomicanju naprave 3 DH potrebno je voditi računa da ne dođe do nehotičnih vanjskih opterećenja u okomitome smjeru te u smjerovima naprijed i natrag.

            Stopala naprave 3 DH ne smiju se zadržavati ni držati u tome dijelu postupka. Ukoliko stopala promjene položaj potrebni ih je ostaviti u tom položaju.

            Leđna se ploha pažljivo vraća na naslon sjedala te se provjeri jesu li obje libele u nultome položaju. Ako su se stopala pomaknula tijekom njihanja naprave 3 DH, moraju se vratiti u prvobitni položaj na sljedeći način:

            stopala se naizmjenično podižu od poda koliko je najmanje potrebno da nema daljnjeg vidljivog pomicanja stopala; tijekom toga podizanja treba biti moguće slobodno okretanje stopala te se ne smije djelovati silom prema naprijed ili bočno; kad se svako stopalo postavi natrag u svoj donji položaj peta mora dodirivati dio konstrukcije koji je za to predviđen.

            Provjeri se nulti položaj poprečne libele; prema potrebi, na gornji dio leđne plohe djeluje se bočnom silom koliko je potrebno da se na sjedalu izravna sjedna ploha naprave 3 DH.

4.13.    Držeći T-polugu kako bi se spriječilo pomicanje prema naprijed naprave 3 DH na sjedištu sjedala, nastavlja se kako slijedi:

(a)        leđna se ploha vrati na naslon sjedala;

(b)       naizmjenično se djeluje vodoravnom silom koja ne prelazi 25 N, usmjerenom prema natrag, na leđnu polugu približno na visini središta utega torza, dok kutomjer kuta kuka ne pokaže da je nakon prestanka djelovanja sile postignuto ustaljeno stanje. Potrebno je osigurati da na napravu 3 DH ne djeluje vanjska sila prema dolje ili bočno. Ako je potrebno dodatno namještanje naprave 3 DH, leđna se ploha zakrene prema naprijed, izvrši se poravnanje i ponovi se postupak počevši od točke 4.12.

4.14.    Provedu se sva mjerenja:

4.14.1. izmjere se koordinate H-točke u odnosu na trodimenzionalni referentni sustav

4.14.2. stvarni kut torza očita se na kutomjeru kuta nagiba leđa na napravi 3 DH, pri čemu je sonda u svojemu krajnjem stražnjem položaju.

4.15.    Ako se želi ponovno započeti postavljanje naprave, sklop sjedala treba ostati neopterećen najmanje 30 minuta prije početka postavljanja. Napravu 3 DH ne treba ostavljati na sklopu sjedala dulje od vremena potrebnoga za provođenje ispitivanja.

4.16.    Ako se sjedala u istome redu mogu smatrati istima (klupa, istovjetna sjedala itd.), za svaki se red sjedala određuje samo jedna H-točka i jedan stvarni kut torza, pri čemu se naprava 3 DH opisana u Dodatku 1. ovoga priloga postavlja na mjesto za koje se smatra da predstavlja mjesto za cijeli red. To mjesto treba biti:

4.16.1  za prednji red, vozačevo sjedalo

4.16.2  za stražnji red ili redove, vanjsko sjedalo.

PRILOG 19. – DODATAK 1

OPIS TRODIMENZIONALNE NAPRAVE ZAH-TOČKU * (NAPRAVA 3DH)

1.         LEĐNA I SJEDNA PLOHA

            Leđna i sjedna ploha izrađene su od armirane plastike i metala. One predstavljaju ljudski torzo i bedra te su okretljivo spojene u H-točki. Na mjerno ticalo torza, okretno u H-točki, pričvršćen je kutomjer za mjerenje stvarnoga kuta torza. Namjestiva bedrena šipka, pričvršćena na sjednu plohu, predstavlja središnju crtu bedara i služi kao osnovna crta kutomjera za kut kuka.

2.         ELEMENTI TIJELA I NOGU

            Donji dijelovi nogu povezani su sa sklopom sjedne plohe na T-polugi koja spaja koljena i koja je bočni produžetak namjestive bedrene šipke. Na donjemu dijelu nogu ugrađeni su kutomjeri za mjerenje kutova koljena. Sklopovi cipela i stopala umjereni su za mjerenje kuta stopala. Za poravnavanje naprave u prostoru upotrebljavaju se dvije libele. Utezi za dijelove tijela nalaze se u odgovarajućim težištima, kako bi nastalo utiskivanje sjedala koje bi prouzročio muškarac težine 76 kg. Svi spojevi naprave 3 DH provjeravaju se u svrhu utvrđivanja pokretljivosti bez ikakvog mjerljivog trenja.

                        

Slika 1: NAZIVI SASTAVNIH DIJELOVA NAPRAVE 3 DH

                           

Slika 2: MJERE DIJELOVA NAPRAVE 3DH I RASPOREDOPTEREĆENJA

PRILOG 19. – DODATAK 2

TRODIMENZIONALNI REFERENTNI SUSTAV

1.         Trodimenzionalni referentni sustav određen je s tri pravokutne ravnine, kako ih je odredio proizvođač vozila (vidi sliku)*.

2.         Mjerni je položaj vozila utvrđen postavljanjem vozila na nosivu površinu, tako da koordinate referentnih oznaka odgovaraju vrijednostima koje je naveo proizvođač.

3.         Koordinate R-točke i H-točke određene su u odnosu na referentne oznake prema podacima proizvođača vozila.

                  

Slika: TRODIMENZIONALNI REFERENTNI SUSTAV

PRILOG 19. – DODATAK 3

REFERENTNI PODACI KOJI SE ODNOSENA SJEDEĆE POLOŽAJE

1.         KODIRANJE REFERENTNIH PODATAKA

            Referentni podaci popisani su redom za svaki sjedeći položaj. Sjedeći su položaji određeni dvoznamenkastim kodom. Prvi je znak arapski broj koji označava red sjedala, brojeći od prednjega do stražnjega dijela vozila. Drugi znak je veliko slovo koje označuje mjesto sjedećega položaja u redu, gledajući u smjeru kretanja vozila prema naprijed; upotrebljavaju se ova slova:

            L = lijevo               C = srednje                    R = desno.

2.         OPIS MJERNOGA POLOŽAJA VOZILA

2.1.      Koordinate referentnih oznaka:

            X ....................................................................................................

            Y ....................................................................................................

            Z .....................................................................................................

3.         POPIS REFERENTNIH PODATAKA

3.1.      Sjedeći položaj: .............................................................................

3.1.1.   Koordinate »R«-točke:

            X ....................................................................................................

            Y ....................................................................................................

            Z ....................................................................................................

3.1.2.   Konstrukcijski određeni kut torza: ............................................

3.1.3.   Podaci za namještanje sjedala* ..................................................

            vodoravno: ....................................................................................

            okomito: ........................................................................................

            kutno: ............................................................................................

            kut torza: .......................................................................................

            Napomena: Navesti referentne podatke za ostale sjedeće položaje u točkama 3.2, 3.3, itd.

PRILOG 20.

PROVJERA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1.         DEFINICIJE

            Za potrebe ovoga Priloga:

1.1.      »tip proizvoda« označava sva stakla s istim glavnim značajkama

1.2.      »razred debljine« označava sva stakla iste debljine sastavnih dijelova unutar dopuštenih odstupanja

1.3.      »tvornica« označava sve proizvodne pogone jednoga ili više tipova stakala, ustanovljene na istom mjestu; može uključivati razne proizvodne linije

1.4.      »smjena« označava period proizvodnje na istoj proizvodnoj liniji tijekom dnevnog radnog vremena

1.5.      »proizvodna serija« označava kontinuirani period proizvodnje istog tipa proizvoda na istoj proizvodnoj liniji

1.6.      »Ps« označava broj stakala istoga tipa proizvoda, proizvedenih u istoj smjeni

1.7.      »Pr« označava broj stakala istoga tipa proizvoda, proizvedenih u istoj proizvodnoj seriji.

2.         ISPITIVANJA

            Stakla treba podvrgnuti sljedećim ispitivanjima:

2.1.      Kaljena vjetrobranska stakla:

2.1.1.   ispitivanje fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga 4.

2.1.2.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

2.1.3.   ispitivanje optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga 3.

2.1.4.   ispitivanje razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga 3.

2.2.      Jednoliko kaljena stakla:

2.2.1.   ispitivanje fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga 5.

2.2.2.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

2.2.3.   za stakla koja se koriste kao vjetrobranska stakla:

2.2.3.1.            ispitivanje optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga 3.

2.2.3.2.            ispitivanje razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga 3.

2.3.      Obična slojevita i staklenoplastična vjetrobranska stakla:

2.3.1.   ispitivanje udarom modela glave u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga 6.

2.3.2.   ispitivanje udarom kugle mase 2260 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4.2. Priloga 6. i točke 2.2. Priloga 3.

2.3.3.   ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga 3.

2.3.4.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

2.3.5.   ispitivanje optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga 3.

2.3.6.   ispitivanje razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga 3.

2.3.7.   Samo za staklenoplastična vjetrobranska stakla:

2.3.7.1.            ispitivanje otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga 9.

2.3.7.2.            ispitivanje otpornosti na vlagu u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga 9.

2.3.7.3.            ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga 3.

2.4.      Obična slojevita stakla i staklenoplastična stakla osim vjetrobranskih stakala:

2.4.1.   ispitivanje udarom kugle mase 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4. Priloga 7.

2.4.2.   ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga 3.

2.4.3.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

2.4.4.   Samo za staklenoplastična stakla:

2.4.4.1.            ispitivanje otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga 9.

2.4.4.2.            ispitivanje otpornosti na vlagu u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga 9.

2.4.4.3.            ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga 3.

2.4.5.   Prethodno navedene uvjete treba smatrati ispunjenima ukoliko su odgovarajuća ispitivanja izvedena na vjetrobranskim staklima istoga sastava.

2.5.      Obrađena slojevita vjetrobranska stakla

2.5.1.   Dodatno ispitivanjima navedenima u prethodnoj točki 2.3. ovoga Priloga, izvodi se ispitivanje fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 4. Priloga 8.

2.6.      Stakla s plastičnim prevlakama

            Dodatno ispitivanjima opisanima raznim točkama ovoga Priloga, potrebno je izvesti sljedeća ispitivanja:

2.6.1.   ispitivanje otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga 9.

2.6.2.   ispitivanje otpornosti na vlagu u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga 9.

2.6.3.   ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga 3.

2.7.      Dvostruka stakla

            Potrebno je izvesti ispitivanja opisana u ovome Prilogu za svaku sastavnu ploču dvostrukog stakla, s istom učestalošću i s istim zahtjevima.

2.8.      Kruta plastična stakala izuzev vjetrobranskih

2.8.1.   ispitivanje udarom kugle mase 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga 14.

2.8.2.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

2.8.3.   ispitivanje otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 6.1. Priloga 14.

2.8.4.   ispitivanje poprečnim zarezivanjem u skladu sa zahtjevima iz točke 6.3. Priloga 14.

            Napomena: ispitivanje iz točke 2.8.2. se primjenjuje samo ako će staklo biti korišteno na mjestu gdje postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje.

            Ispitivanje iz točke 2.8.4. izvodi se na uzorcima koji nisu bili ispitani u skladu sa zahtjevima iz točke 6.2. Priloga 14.

2.9.      Savitljiva plastična stakla izuzevši vjetrobranskih

2.9.1.   ispitivanje udarom kugle mase 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4. Priloga 15.

2.9.2.   mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

            Napomena: ispitivanje iz točke 2.9.2. se primjenjuje samo ako će staklo biti korišteno na mjestu gdje postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje.

2.10.    Kruta plastična dvostruka stakla

2.10.1. ispitivanje udarom kugle mase 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga 16.

2.10.2. mjerenje propuštanja svjetla u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga 3.

            Napomena: ispitivanje iz točke 2.10.2. se primjenjuje samo ako će staklo biti korišteno na mjestu gdje postoje zahtjevi za vozačevo vidno polje.

3.         UČESTALOST I REZULTATI ISPITIVANJA         

3.1.      Ispitivanje fragmentacije

3.1.1.   Ispitivanja

3.1.1.1.            Prvi niz ispitivanja podrazumijevajući lom u svakoj točki udara određenoj ovim Pravilnikom treba izvesti na početku proizvodnje svakog novog tipa stakla kako bi se odredile najnepovoljnije točke loma. Rezultate ispitivanja je potrebno zabilježiti.

            Međutim, za kaljena vjetrobranska stakla prvi niz ispitivanja je potrebno izvesti samo ako je godišnja proizvodnja tog tipa stakla veća od 200 komada.

3.1.1.2.            Tijekom proizvodne serije treba izvesti provjeru upotrebom točaka loma određenih u točki 3.1.1.1.

3.1.1.3.            Provjeru treba izvršiti na početku svake proizvodne serije ili sljedeći promjenu boje.

3.1.1.4.            Tijekom proizvodne serije potrebno je izvršiti provjere sa sljedećom najmanjom učestalošću:

Kaljena vjetrobranska stakla    Jednoliko kaljena stakla osim vjetrobranskih    Obrađena slojevita vjetrobranska stakla

Ps  200: jedna po proizvodnoj seriji     Pr  500: jedna po smjeni          0,1% po tipu

Ps > 200: jedna provjera svaka četiri sata proizvodnje Pr > 500: dvije po smjeni        

 

3.1.1.5.            Provjeru treba izvršiti na kraju proizvodne serije na jednom od posljednje proizvedenih stakala.

3.1.1.6.            Za Pr < 20 potrebno je izvršiti samo jedno ispitivanje fragmentacije po proizvodnoj seriji.

3.1.2.   Rezultati

            Sve rezultate potrebno je zabilježiti, uključujući rezultate bez trajnog zapisa uzorka fragmentacije.

            Dodatno, ispitivanje s trajnim zapisom uzorka fragmentacije potrebno je izraditi jednom po smjeni izuzev za Pr  500. U tom slučaju treba izraditi samo jedno ispitivanje s trajnim zapisom uzorka fragmentacije po proizvodnoj seriji.

3.2.      Ispitivanje modelom glave

3.2.1.   Ispitivanja

            Potrebno je izvršiti provjere na uzorcima od najmanje 0,5% dnevne proizvodnje slojevitih vjetrobranskih stakala na jednoj proizvodnoj liniji. Ispituje se najviše 15 vjetrobranskih stakala dnevno.

            Odabirom uzoraka treba zastupiti proizvodnju raznih tipova vjetrobranskih stakala.

            U dogovoru s tijelom nadležnim za homologaciju ta ispitivanja mogu se zamijeniti s ispitivanjem udarom kugle mase 2260 g (vidi daljnju točku 3.3.). U svakom slučaju potrebno je izvršiti ispitivanja modelom glave na najmanje dva uzorka godišnje za svaki razred debljine.

3.2.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.3.      Udar kugle mase 2260 g

3.3.1.   Ispitivanja

            Provjeru treba izvršiti najmanje jednom mjesečno za svaki razred debljine.

3.3.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.4.      Udar kugle mase 227 g

3.4.1.   Ispitivanja

            Ispitni komadi trebaju biti odrezani iz uzoraka. Međutim, iz praktičnih razloga ispitivanja mogu biti izvedena na gotovim proizvodima ili njihovim dijelovima.

            Ispitivanja je potrebno izvesti na uzorku od najmanje 0,5% proizvodnje jedne smjene, na najviše 10 uzoraka dnevno.

3.4.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.5.      Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

3.5.1.   Ispitivanja

            Ispitni komadi trebaju biti odrezani iz uzoraka. Međutim, iz praktičnih razloga ispitivanja mogu biti izvedena na gotovim proizvodima ili njihovim dijelovima. Izabiru se tako da svi međuslojevi budu ispitani proporcionalno njihovoj uporabi.

            Provjeru treba izvesti na najmanje tri uzorka po boji međusloja, uzeta iz dnevne proizvodnje.

3.5.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.6.      Propuštanje svjetla

3.6.1.   Ispitivanja

            Za ovo ispitivanje je potrebno dostaviti reprezentativne uzorke toniranih dovršenih proizvoda.

            Provjera se vrši najmanje na početku svake proizvodne serije ukoliko postoje bilo kakve promjene značajki stakla koje utječu na rezultate ispitivanja.

            Stakla s normalnim propuštanjem svjetla mjerenim tijekom homologacijskih ispitivanja ne manjim od 80% za vjetrobranska stakla i ne manjim od 75% za ostala stakla, i stakla čiji je simbol V (vidi točku 5.5.2. ovoga Pravilnika) izuzimaju se iz ovog ispitivanja.

            Alternativno, za kaljena stakla, dobavljač stakla može dostaviti certifikat o usklađenosti s prethodno navedenim zahtjevima.

3.6.2.   Rezultati

            Potrebno je zapisati vrijednost propuštanja svjetla. Dodatno, za vjetrobranska stakla s neprozirnim zatamnjenjima, potrebno je provjeriti na crtežima definiranima u točki 3.2.1.2.2.4. ovoga Pravilnika da li su takvi pojasi izvan područja B ili područja I, ovisno o kategoriji vozila za koje je vjetrobransko staklo namijenjeno. Svako neprozirno zatamnjenje mora biti u skladu s odredbama sadržanim u Prilogu 18.

3.7.      Optičko izobličenje i razdvajanje sekundarne slike

3.7.1.   Ispitivanja

            Svako vjetrobransko staklo treba pregledati radi utvrđivanja postojanja vidljivih grešaka. Dodatno, korištenjem postupka navedenog u ovom Pravilniku ili bilo kojeg drugoga koji daje slične rezultate, potrebno je izvršiti mjerenja u raznim područjima vidljivosti sa sljedećom najmanjom učestalošću:

            ukoliko je Ps  200, jedan uzorak po smjeni

            ili, ukoliko je Ps > 200, dva uzorka po smjeni

            ili 1% od cjelokupne proizvodnje, uzorci se odabiru tako da se zastupi cjelokupna proizvodnja.

3.7.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.8.      Ispitivanje otpornosti na abraziju

3.8.1.   Ispitivanja

            Za ovo ispitivanje dostavljaju se samo stakla s plastičnom prevlakom, staklenoplastična stakla i plastična stakla. Vrši se najmanje jedna provjera mjesečno po tipu materijala plastične prevlake ili plastičnog materijala.

3.8.2.   Rezultati

            Potrebno je zabilježiti rezultate mjerenja raspršenja svjetla.

3.9.      Ispitivanje otpornosti na vlagu

3.9.1.   Ispitivanja

            Za ovo ispitivanje dostavljaju se samo stakla s plastičnom prevlakom i staklenoplastična stakla. Vrši se najmanje jedna provjera mjesečno po tipu materijala plastične prevlake ili plastičnog materijala.

3.9.2.   Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.10.    Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva

3.10.1. Ispitivanja

            Za ovo ispitivanje dostavljaju se samo stakla s plastičnom prevlakom, staklenoplastična stakla i plastična stakla. Vrši se najmanje jedna provjera mjesečno po tipu materijala plastične prevlake ili plastičnog materijala.

3.10.2. Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

3.11.    Ispitivanje poprečnim zarezivanjem

3.11.1. Ispitivanja

            Za ovo ispitivanje dostavljaju se samo kruta plastična stakla s abrazijski otpornom plastičnom prevlakom. Vrši se najmanje jedna provjera tjedno po tipu plastičnog materijala i njegove prevlake, na uzorcima koji nisu bili podvrgnuti ispitivanju na simulirane uvjete starenja (točka 6.2. Priloga 14.)

            Ispitivanje na uzorcima koji su bili izloženi simuliranim uvjetima starenja izvodi se svaka tri mjeseca.

3.11.2. Rezultati

            Sve rezultate je potrebno zabilježiti.

(Prilog 21.)

 

___________

NAPOMENA:

Dokument će biti upotpunjen tijekom dana.

zatvori
Pravilnik o postupku homologacije sigurnosnih stakala i materijala za stakla motornih vozila i njihovih prikolica i vozila s obzirom na ugradbu tih stakala TPV 145 (Izdanje 00)
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !