Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Pravilnik o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika – (“Narodne novine”, br. XX/94, XX/98, XX/98-ispr, XX/99, XX/01, XX/03, XX/06 - čl. 4. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalnosti, XX/07 - čl. 35. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora stomatologije, XX/08 - čl. 35. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju magistara farmacije, XX/08 - čl. 33. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, XX/08 - čl. 34. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije XX/11)
označi tražene riječi printaj stranicu
73 26.6.2008 Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije

MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI

2448

Na temelju članka 133.L401487 stavka 2. i članka 134.L401488 stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03, 48/05 i 85/06) ministar zdravstva i socijalne skrbi donosi

PRAVILNIK

O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU MAGISTARA MEDICINSKE BIOKEMIJE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija magistara medicinske biokemije, trajanje i program specijalizacije, način polaganja specijalističkog ispita te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkoga staža za magistre medicinske biokemije.

Članak 2.

Magistri medicinske biokemije mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije s nazivom: Medicinska biokemija i laboratorijska medicina ili Analitička toksikologija.

Članak 3.

Specijalizacija jest oblik organiziranog stjecanja teorijskih i praktičnih stručnih znanja i znanstvenih spoznaja, a sukladno planu i programu koji je tiskan u Prilogu I. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 4.

Godišnji plan specijalizacija (u daljnjem tekstu: Plan) donosi ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog zdravstvenih ustanova, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatske komore medicinskih biokemičara (u daljnjem tekstu: Komora).
Zdravstvene ustanove, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Komora dostavljaju prijedlog Plana najkasnije do 31. listopada tekuće godine za narednu godinu.
Pravne i fizičke osobe ovlaštene za podnošenje prijedloga za odobrenje specijalizacije dostavljaju svoj Plan Komori najkasnije do 30. rujna tekuće godine za narednu godinu.

Članak 5.

Specijalizacija se može odobriti magistru medicinske biokemije koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno koji ima privatnu praksu ili radi kod magistra medicinske biokemije privatne prakse (u daljnjem tekstu: specijalizant).
Magistru medicinske biokemije, koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu, odnosno ne radi kod magistra medicinske biokemije privatne prakse, ministar može odobriti specijalizaciju za potrebe ministarstva nadležnog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministarstvo), ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nadležnog za pravosuđe, upravu i lokalnu samoupravu, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, fakulteta zdravstvenog usmjerenja, znanstvenoistraživačkih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnih za zdravstvo.

Članak 6.

Specijalizacija se može odobriti magistru medicinske biokemije koji ima odobrenje za samostalan rad (licenca).

Članak 7.

Prijedlog za odobrenje specijalizacije, ministarstvu podnosi zdravstvena ustanova kod koje je magistar medicinske biokemije u radnom odnosu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, magistar medicinske biokemije privatne prakse ili magistar medicinske biokemije privatne prakse kod kojeg je magistar medicinske biokemije u radnom odnosu, odnosno tijelo/pravna osoba iz članka 5.#clanak5 stavka 2. ovoga Pravilnika.
Prilikom dostave prijedloga za odobrenje specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvu je potrebno dostaviti dokumentaciju o ispunjavanju uvjeta iz članka 6.#clanak6 ovoga Pravilnika.

Članak 8.

Uz prijedlog za odobrenje specijalizacije ministarstvu je potrebno dostaviti pisanu suglasnost osobe koja je preuzela obvezu mentora.
Mentora imenuje ministar rješenjem o odobrenju specijalizacije.
Mentor mora biti stručnjak specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje 10 godina specijalističkog staža. Mentore u zdravstvenoj ustanovi određuje stručno vijeće.
Mentor je odgovoran za propisano provođenje plana i programa specijalističkog staža u cijelosti te točnost podataka u specijalističkoj knjižici.

Članak 9.

Ako mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika te ministarstvo.
Mentor tijekom specijalizacije može povući svoju suglasnost o mentorstvu iz objektivnih ili subjektivnih razloga.
Odluku iz stavka 1. ovoga članka mentor je obvezan u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, podnositelju prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizantu.
Ako ministarstvo utvrdi da mentor neodgovorno vodi specijalizanta, o tome izvješćuje ministarstvo, podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika te specijalizanta, a mentor rješenjem ministra gubi status mentora.
Mentor za svoj rad po mentorstvu dobiva godišnju naknadu od podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika.
Iznos naknade iz stavka 5. ovoga članka odlukom utvrđuje ministar.
Ako mentor tijekom specijalizacije povuče svoju suglasnost o mentorstvu zbog razloga iz stavka 2. ovoga članka ili izgubi status mentora zbog razloga iz stavka 3. ovoga članka, obvezan je na povrat razmjernoga dijela naknade.

Članak 10.

Ministarstvu je potrebno, uz dokumentaciju iz članka 7.#clanak7 stavka 2. ovoga Pravilnika, dostaviti i pisanu suglasnost ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj će se obavljati specijalističko usavršavanje o mogućnosti obavljanja specijalizacije, uz naznačeni datum početka.

Članak 11.

Cjeloviti praktični program specijalizacije magistar medicinske biokemije obavlja u kliničkim zavodima koji u odnosu na radnike, prostor i medicinsko-tehničku opremu udovoljavaju sljedećim uvjetima:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima radi najmanje tri specijalista u radnome odnosu s punim radnim vremenom od kojih jedan ima najmanje 10 godina, a ostali najmanje 5 godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
– da imaju primjereno pomoćno nenastavno i administrativno osoblje,
– da imaju knjižnično-informatičku potporu sukladno suvremenim zahtjevima medicinsko-biokemjske struke.

Članak 12.

Iznimno od odredbe članka 11.#clanak11 ovoga Pravilnika, zdravstvene ustanove u kojima se može obavljati dio praktične specijalističke izobrazbe u odnosu na radnike, prostor i medicinsko-tehničku opremu, moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
– da se u njima obavljaju stručni poslovi predviđeni planom i programom određene specijalizacije,
– da imaju odgovarajući prostor i opremu,
– da u njima rade najmanje tri specijalista u radnom odnosu s punim radnim vremenom od kojih jedan s najmanje 5 godina specijalističkog staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava,
– da imaju primjeren knjižnični fond iz područja specijalizacije te potrebnu informatičku opremu.

Članak 13.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika, ministar rješenjem ovlašćuje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

Članak 14.

Ministarstvo vodi registar zdravstvenih ustanova iz članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika u kojima se može obavljati specijalističko usavršavanje.

Članak 15.

Praktični dio specijalizacije u trajanju od najmanje dvije godine mora se obavljati u kliničkim zavodima u kojima su zaposleni mentori.
Specijalizacija obvezno započinje i završava u kliničkim zavodima iz stavka 1. ovoga članka.
Specijalizant može, u dogovoru s mentorom, do godinu dana specijalizacije provesti u zdravstvenoj ustanovi iz članka 14.#clanak14 ovoga Pravilnika.

Članak 16.

Iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar.
Troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika, a uplaćuje ih na početku akademske godine na račun ustanove u kojoj se specijalizacija provodi.
Zdravstvenim ustanovama u kojima specijalizant obavlja dio programa specijalizacije sredstva se doznačuju srazmjerno trajanju specijalizacije u tim ustanovama.

Članak 17.

Magistri medicinske biokemije stranci mogu započeti specijalizaciju uz uvjete iz članka 16.#clanak16 ovoga Pravilnika, a na temelju prijedloga ministarstva nadležnog za znanost, odnosno ministarstva uz prethodno mišljenje Komore.
Suglasnost za obavljanje specijalizacije magistrima medicinske biokemije strancima daje ministar.

Članak 18.

Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od mjesec dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije.
U roku iz stavka 1. ovoga članka, mentor je obvezan izraditi raspored obavljanja propisanog programa, dogovoriti obavljanje specijalizacije specijalizanta u jedinicama zdravstvenih ustanova koje ispunjavaju uvjete za provođenje specijalističkog usavršavanja te utvrditi dan početka specijalizacije.

Članak 19.

Specijalizant obavlja specijalizaciju u radnom vremenu od 40 sati tjedno.
Specijalizant provodi program specijalizacije bez prekida.
Tijekom trajanja specijalizacije podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika, obvezan je izvijestiti ministarstvo, a ministar donosi rješenje o opravdanosti prekida.
Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, specijalizacija se može prekinuti zbog rodiljnog dopusta, komplikacija u trudnoći i bolesti čije liječenje traje kontinuirano dulje od 30 dana, te zbog izvršenje vojne obveze u kojem se slučaju prilikom prijave specijalističkog ispita prilaže potvrda podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika.
Ako je prekid specijalizacije opravdan, specijalizacija se produljuje za onoliko vremena koliko je prekid trajao.

Članak 20.

Pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako:
1. specijalizant otkaže ugovor o radu podnositelju prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika,
2. specijalizant odbije potpisati ugovor o specijalizaciji kojim se reguliraju međusobni odnosi između podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizanta,
3. mentor utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema struci za koju se usavršava,
4. ako tijelo/pravna osoba iz članka 5.#clanak5 stavka 2. ovoga Pravilnika obavijesti ministarstvo o nastupu okolnosti koje sprečavaju daljnje obavljanje specijalizacije.
Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi ministar na temelju zahtjeva podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika.
Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se isprave kojima se dokazuje postojanje uvjeta iz stavka 1. točke 1., 2., 3. ili 4. ovoga članka.
Ako se donese rješenje o prestanku prava na specijalizaciju iz stavka 2. ovog članka, podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 7.#clanak7 stavka 1. ovoga Pravilnika može za tu specijalizaciju podnijeti prijedlog za drugog magistra medicinske biokemije.

Članak 21.

Specijalistički staž upisuju u specijalističku knjižicu mentor i voditelji pojedinih jedinica u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom planu i programu.

Članak 22.

Nakon obavljenog programa specijalističkog usavršavanja specijalizant polaže specijalistički ispit.
Specijalistički ispit polaže se najkasnije u roku od šest mjeseci od završetka specijalističkog usavršavanja.

Članak 23.

Prijava za polaganje specijalističkog ispita podnosi se ministarstvu najmanje mjesec dana prije pristupanja polaganju specijalističkog ispita.
Pristupnik prijavljuje polaganje specijalističkog ispita na temelju konačnoga mišljenja mentora.
Prijava treba sadržavati zamolbu kandidata, ovjerenu presliku rješenja o odobrenju specijalizacije te uredno popunjenu specijalističku knjižicu.

Članak 24.

Ministar na temelju izvješća mentora rješenjem odobrava polaganje specijalističkog ispita kojim imenuje članove ispitnog povjerenstva i tajnika ispitnog povjerenstva, te određuje mjesto i vrijeme polaganja specijalističkog ispita.
Članovi i tajnik ispitnog povjerenstva na specijalističkim ispitima imaju pravo na novčanu naknadu čiji iznos određuje ministar posebnim rješenjem.

Članak 25.

Specijalistički ispit polaže se u kliničkom zavodu.

Članak 26.

Ministar na temelju izvješća i prijedloga mentora imenuje članove ispitnog povjerenstva iz redova osoba iste ili srodne specijalnosti, koji imaju znanstveno-nastavno zvanje.

Članak 27.

Opći uspjeh pristupnika na specijalističkom ispitu ocjenjuje se s »položio« ili »nije položio«.
Ocjena se donosi većinom glasova članova ispitnog povjerenstva i upisuje se uz pitanja u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.
Po završetku specijalističkog ispita, zapisnik se s cjelokupnom dokumentacijom mora dostaviti ministarstvu.

Članak 28.

Magistru medicinske biokemije koji je položio specijalistički ispit Ministarstvo izdaje uvjerenje o položenom specijalističkom ispitu.
Ministarstvo i Komora vode evidenciju o diplomiranim inženjerima medicinske biokemije i magistrima medicinske biokemije koji su položili specijalistički ispit iz Medicinske biokemije i laboratorijske medicine i Analitičke toksikologije.

Članak 29.

Kandidat koji ne položi specijalistički ispit prvi puta, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitno povjerenstvo, a koji ne može biti kraći od mjesec dana, niti dulji od tri mjeseca od dana polaganja ispita. Ako kandidat ne položi ispit drugi put, može ga još jednom ponoviti kroz daljnja tri mjeseca.
Ako niti nakon ponovljenog roka kandidat ne položi ispit, upućuje se na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u trajanju koje odredi ispitno povjerenstvo, a koje ne može biti kraće od tri mjeseca. Troškove specijalističkog usavršavanja u tom slučaju kandidat snosi sam.
Ako kandidat ne pristupi polaganju ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitno povjerenstvo, a koji ne smije biti dulji od tri mjeseca. Troškove ispita u tim slučajevima kandidat snosi sam.

Članak 30.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv magistar medicinske biokemije, specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine, odnosno specijalist analitičke toksikologije.

Članak 31.

Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete iz članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika obvezne su u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika podnijeti ministarstvu zahtjev za dobivanje rješenja o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja.
Zahtjev treba sadržavati kratki elaborat o radu zdravstvene ustanove (ili njenog dijela) te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika.
O svakoj promjeni uvjeta iz članka 11.#clanak11 i 12.#clanak12 ovoga Pravilnika zdravstvena ustanova obvezna je izvijestiti ministarstvo u roku 30 dana od dana nastale promjene.
Ako zdravstvena ustanova ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka specijalizanti će se preraspodijeliti u drugu odgovarajuću ustanovu, a zdravstvenoj ustanovi rješenjem će se oduzeti ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja.

Članak 32.

Magistri medicinske biokemije koji su specijalistički staž započeli obavljati prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika završit će staž prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije, a specijalistički ispit polagat će prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanjuL401490 (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.).

Članak 33.

Magistri medicinske biokemije, koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika imaju od pet do deset godina radnog iskustva u medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, a mlađi su od 40 godina i u ugovornom su odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, neovisno da li su u zakupu ili su radnici domova zdravlja, mogu obaviti specijalizaciju iz Medicinske biokemije i laboratorijske medicine – Izvedbeni program B, pod uvjetom da se zahtjev za specijalizaciju podnese u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.
Magistri medicinske biokemije koji na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika imaju od deset do dvadeset godina radnog iskustva u medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, a u dobi su od 41 do 55 godina života i u ugovornom su odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, mogu obaviti specijalizaciju iz Medicinske biokemije i laboratorijske medicine – Izvedbeni program C, pod uvjetom da se zahtjev za specijalizaciju podnese u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

Članak 34.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanjuL401491 (»Narodne novine« br. 33/94., 53/98., 64/98., 97/99., 84/01. i 43/03.) u dijelu koji se odnosi na specijalističko usavršavanje diplomiranih inženjera medicinske biokemije.

Članak 35.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/08-04/26
Urbroj: 534-07-08-2
Zagreb, 18. lipnja 2008.

Ministar
Darko Milinović, dr. med., v. r.

PRILOG I.

PLAN I PROGRAM SPECIJALIZACIJE MAGISTARA MEDICINSKE BIOKEMIJE

I. DEFINICIJA STRUKE, PLAN I PROGRAM SPECIJALIZACIJE

Naziv specijalizacije: MEDICINSKA BIOKEMIJA I LABORATORIJSKA MEDICINA
Definicija struke:
Medicinsko-biokemijska djelatnost jest jedna od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal (krv, mokarća, stanica, tkivo, likvor) sa svrhom ranog otkrivanja bolesti, prepoznavanja rizičnih čimbenika bolesti, postavljanja dijagnoze, praćenja tijeka liječenja i ishoda bolesti koristeći biokemijske, imunokemijske, molekularno-biološke i fizikalne analitičke tehnike te informacijsku tehnologiju (Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnostiL401492 „Narodne novine« br. 121/2003).
Trajanje specijalizacije: 48 mjeseci

a) Praktični dio: 44 mjeseca

1

Kliničko osposobljavanje i laboratorijska medicina uz krevet bolesnika

11 mjeseci

2

Medicinska biokemija

 15 mjeseci

3

Hematologija i koagulacija

 11 mjeseci

4

Imunologija

 5 mjeseci

5

Mikrobiologija

 2 mjeseca

 

Godišnji odmor

 4 mjeseca

b) Organizirana nastava (specijalistički poslijediplomski studij iz Medicinske biokemije i laboratorijske medicine).
Po završetku specijalizacije, specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine je stručnjak koji samostalno organizira sve analitičke postupke u medicinsko-biokemijskom laboratoriju i snosi punu odgovornost za svakog pojedinog suradnika koji sudjeluje u analitičkom radu, sudjeluje kao konzilijarni zdravstveni radnik u odabiru programa dijagnostičkih pretraga i objašnjenju očekivanih i tumačenju neočekivanih rezultata pretraga te rukovodi laboratorijem, što podrazumijeva sve radove od planiranja laboratorijskog prostora, opreme i materijala, organizacije rada, do odabira i kontrole analitičkih metoda, te poboljšanja postojećih i uvođenja novih pretraga.
Osnovne karakteristike programa specijalizacije
Sadržaj specijalizacije definiran je Planom i programom specijalizacije iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine te planom i programom poslijediplomskog specijalističkog studija iz medicinske biokemije. Program traje 4 godine (48 mjeseci), a sastoji se od:
a) poslijediplomskog specijalističkog studija i
b) specijalističkog staža u zdravstvenim ustanovama kojim su obuhvaćena sljedeća područja: analitičke tehnike i instrumenti, medicinska biokemija, hematologija, transfuziologija, mikrobiologija i parazitologija.
Tijekom 4-godišnjeg trajanja programa specijalizacije predviđena su i 4 mjeseca godišnjeg odmora. Program specijalizacije završava praktičnim i usmenim specijalističkim ispitom.
U prijelaznom razdoblju, do potpunog usklađivanja s europskim smjernicama, program specijalizacije iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine izvodi se na tri načina i to kao:
1. program A: 44 mjeseca
2. program B: 17 mjeseci
3. program C: 9 mjeseci
Karakteristike pojedinih programa specijalizacije i način izvođenja
1. Izvedbeni program A

Sadržaj programa
Sadržaj je definiran Planom i programom specijalizacije te planom i programom poslijediplomskog specijalističkog studija iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
Izvedba programa
Program se u cijelosti izvodi prema
a) Planu i programu specijalizacije i
b) planu i programu poslijediplomskog specijalističkog studija iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
Tijekom specijalističkog usavršavanja specijalizant je obvezan voditi dnevnik, svakih 3 mjeseca pokazati ga mentoru i raspraviti s njim o predhodnom dijelu specijalističkog usavršavanja. Na kraju obavljenog specijalističkog usavršavanja kandidat i mentor potpisuju dnevnik.
Uvjeti za odabir kandidata
Medicinski biokemičari s položenim stručnim ispitom.
2. Izvedbeni program B
Sadržaj programa
Sadržaj je definiran Planom i programom specijalizacije i planom i programom poslijediplomskog specijalističkog studija iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Izvedbeni program B po sadržaju odgovara osnovnom programu, a različit je samo po duljini izvođenja.
Uvjeti za odabir kandidata
Medicinski biokemičari s 5 – 10 godina radnog iskustva u medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, mlađi od 40 godina, koji su u ugovornom odnosu s HZZO, neovisno da li su u zakupu ili su zaposlenici domova zdravlja.
3. Izvedbeni program C
Sadržaj programa
Sadržaj je definiran Planom i programom specijalizacije i planom i programom poslijediplomskog specijalističkog studija iz medicinske biokemije. Postupkom priznavanja biti će obuhvaćeni pojedini dijelovi programa, ovisno o predhodnom iskustvu i edukaciji.
Uvjeti za odabir kandidata
Medicinski biokemičari s 10 – 20 godina radnog iskustva u medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, u dobi od 41 – 55 godina, koji su u ugovornom odnosu s HZZO.
Opća načela provođenja specijalizacije
a) Poslijediplomski specijalistički studij
Poslijediplomski specijalistički studij ili organizirana jednogodišnja teorijska nastava, upisivati će se prema programu pri Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
b) Redoslijed izvođenja pojedinih dijelova plana i programa
Specijalistički staž će se upisivati u specijalizantsku knjižicu redosljedom kojim se plan specijalističke edukacije obavljao, a obvezno završava tromjesečnim boravkom u laboratoriju mentora.
c) Završni ispit
Završni ispit za program A obuhvaća:
a) praktični dio i
b) usmeni ispit pred ispitnim povjerenstvom.
Završni ispit za program B i C obuhvaća:
a) pisani dio (pitanja s ponuđenim odgovorima koji provodi mentor),
b) praktični dio i
c) usmeni ispit pred ispitnim povjerenstvom.

Program A
Prijedlog programa specijalizacije iz Medicinske biokemije i laboratorijske medicine (praktični dio)

Trajanje specijalizacije: 48 mjeseci
Praktični dio: 44 mjeseca

1

Kliničko osposobljavanje i laboratorijska medicina uz krevet bolesnika

11 mjeseci

2

Medicinska biokemija

15 mjeseci

3

Hematologija i koagulacija

11 mjeseci

4

Imunologija

5 mjeseci

Mikrobiologija

2 mjeseca

 

Godišnji odmor

4 mjeseca

 

1

 

Kliničko osposobljavanje i laboratorijska medicina uz krevet bolesnika

11 mjeseci

 

Obuhvaća:
Osposobljvanje na klinikama i odjelima interne, ginekologije, kirurgije i pedijatrije. Laboratorijske pretrage uz krevet bolesnika. Osnovne biokemijske, hematološke i koagulacijske pretrage u obradi životno ugroženog bolesnika. Pretrage važne za hitnu dijagnozu, trijažu i praćenje terapije u jedinicama intenzivne skrbi.

2

 

Medicinska biokemija

 

 15 mjeseci

 


2.1


Laboratorijske metode za ispitivanje proteina, lipoproteina, enzima i vitamina

(3,5 mjeseci) 

Obuhvaća:
Određivanje pojedinih proteinskih vrsta u serumu i drugim tjelesnim tekućinama (albumin, ceruloplazmin, cistatin C, eozinofilni kationski protein, feritin, haptoglobin, alfa-2-makroglobulin, alfa-1-mikroglobulin, mioglobin, osteokalcin, prokolageni, telopeptidi, topljivi transferinski receptori, transferin, ugljikohidratom deficitaran transferin, lipoproteini i drugi). Određivanje reaktanata akutne faze. Određivanje tumorskih antigena (biljega). Fenotipizacija alfa-1-antitripsina, transferina i apolipoproteina E.
Određivanje katalitičke koncentracije enzima u krvnoj tekućini, mokraći i drugim tjelesnim tekućinama (N-acetil-beta-D-glukozaminidaza, aldolaza, angiotenzin-konvertirajući enzim, elastaza, glutamat-dehidrogenaza, kolinesteraza, pankreatična amilaza, triptaza). Određivanje acetilkolinesteraze u glukoza-6-fosfat-dehidrogenaze u lizatu eritrocita. Određivanje masene koncentracije kreatin-kinaze MB i koštane alkalne fosfataze. Izoenzimi alkalne fosfataze, kreatin-kinaze i laktat-dehidrogenaze. Fenotipizacija serumske kolinesteraze i dibukainski broj.
Određivanje folne kiseline, vitamina B12, 25-hidroksi vitamina D, 1,25-dihidroksi vitamina D, karotena, vitamina A i vitamina E.
Elektroforetske i imunokemijske analize. Razdvajanje proteina i lipoproteina elektroforetskim tehnikama na acetat-celulozi, agarozi i poliakrilamidnom gelu (zonska elektroforeza, SDS-elektroforeza, izoelektriočno fokusiranje, kapilarna elektroforeza). Radijalna imunodifuzija, imunonefelometrija, imunoturbidimetrija, tehnike s obilježenim antitijelima. Standardizirane i optimizirane metode određivanja katalitičke koncentracije enzima. Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

2.2.

Laboratorijske metode za ispitivanje hormona i srodnih tvari

(3,5 mjeseca)

Obuhvaća:
Određivanje hormona, metabolita i srodnih tvari u krvnoj tekućini i mokraći kod poremećaja funkcije adenohipofize i neurohipofize, poremećaja menstrualnog ciklusa, hormonskih poremećaja u trudnoći, poremećaja funkcije štitnjače, poremećaja funkcije nadbubrežne žljezde, poremećaja funkcije paratiroideje, u dijagnostici neplodnosti muškaraca, kod dijabetesa.
Fotometrijske i fluorimetrijske metode. Kromatografija na ionskim izmjenjivačima. Imunokemijske analize s obilježenim antigenima i antitijelima. Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

2.3

 

Laboratorijske metode za praćenje koncentracije lijekova u krvi uključujući sredstva ovisnosti i toksične spojeve

(2 mjeseca)

 

Obuhvaća:
Praćenje koncentracije lijekova u krvi. Opće i ciljano probiranje na sredstva ovisnosti (amfetamini, benzodiazepini, kanabinoidi, metadon, opijati, kokain, fenciklin, propoksifen). Uzorci i postupci otkrivanja akutnih otrovanja. Određivanje toksičnih metala u krvnoj tekućini, mokraći i uzorcima tkiva.
Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima. Tankoslojna kromatografija. Postupci ekstrakcije kiselih i bazičnih tvari. Plamena i neplamena atomska apsorpcijska spektrometrija. Način uzimanja uzorka za ispitivanje sredstava ovisnosti.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

2.4

 

Komplementarne metode za ispitivanje specijalnih tjelesnih tekućina: cerebrospinalni likvor, amnijska i sjemena tekućina, plodova voda i drugi biološki uzorci

(2 mjeseca)

 

Obuhvaća:
Biokemijske analize cerebrospinalnog likvora (hematogeni pigmenti, glukoza, kloridi, laktat, globulini, proteini, enzimi, onkogeni biljezi). Broj i morfološko diferenciranje stanica, siderociti. Funkcija krvno-moždane barijere i procjena intratekalne sinteze Ig. Dokazivanje intratekalne sinteze izračunom ASI indeksa. Određivanje antitijela protiv gangliozida. Razdvajanje proteinskih frakcija i gama-globulinske frakcije. Fenotipizacija transferina.
Biokemijske i mikroskopske analize amnijske i sjemene tekućine, plodove vode i drugih bioloških uzoraka (pleuralni izljev, želučani sok, bronho-alveolarni lavat, zglobna tekućina, znoj, bubrežni kamenci).
Svjetlosna mikroskopina i tehnike bojanja preparata. Spektralna fotometrija. Elektroforeza proteina cerebrospinalnog likvora i drugih bioloških tekućina. Imunofiksacija, imunoelektroforeza i izoelektrično fokusiranje proteina cerebrospinalnog likvora. Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima. Infracrvena-spektrometrija.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnioh analiza)

2.5

Laboratorijske metode u ispitivanju metaboličkih poremećaja

(2 mjeseca)

 

Obuhvaća:
Otkrivanje i potvrđivanje poremećaja metabolizma aminokiselina, poremećaja metabolizma organskih kiselina, poremećaja metabolizma jednostavnih šećera, poremećaja ciklusa ureje, poremećaja uzrokovanih nedostatnom proizvodnjom energije (glukoneogeneze, glikogenolize, mitohondrijsko stvaranje energije), poremećaja razgradnje i biosinteze složenih molekula (lizosomske bolesti nakupljanja, peroksisomski poremećaji, poremećaji glikozilacije proteina) i poremećaja metabolizma bilirubina.
Upoznavanje s mogućnošću selektivnog traganja za nasljednim metaboličkim poremećajima.
Testovi probiranja na metaboličke poremećaje. Tankoslojna kromatografija. Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti. Plamena kromatografija – spektrometrija masa. Tandemska spektrometrija masa.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

2.6

Molekularna dijagnostika

(2 mjeseca)

Obuhvaća:
Opće tehnike molekularne dijagnostike. Osnove molekularne citogenetike. Interpretacija rezultata za najčešće analize:cistična fibroza, mišićna distrofija, te gena koji sudjeluju u metabolizmu lijekova.
Izdvajanje DNA organskim i anorganskim metodama. Izdvajanje RNA. Hibridizacija. Lančana reakcija polimerazom (PCR). RT-PCR-metoda. Gel i kapilarna elekroforeza.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

3

Hematologija i koagulacija

11 mjeseci

Obuhvaća:

3.1

Laboratorijske metode za ispitivanje patologije eritrocita

(2 mjeseca)

Klinička primjena pojedinih parametara sa hematološkog brojača u dijagnostici i praćenju anemija. Osmotska rezistencija eritrocita. Metode i tehnike utvrđivanja kvalitativnih i kvantitativnih hemoglobinopatija. Kliničko-laboratorijska dijagnostika porfirija. Laboratorijske metode za ispitivanje policitemije. Laboratorijske metode za ispitivanje hemakromatoze
Hematološki brojači – protočni citometri. Elektroforeza hemoglobina u alkalnom puferu na acetat-celulozi. Elektroforeza hemoglobina u kiselom puferu na agarozi. Izoelektrično fokusiranje hemoglobina. Ionska kromatografija. »Radijalna imunodifuzija«. Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

3.2

Imunohematologija

(1 mjesec)

Obuhvaća:
Određivanje eritrocitnih antigena. Ispitivanje prisutnosti anti-eritrocitnih alo i auto protutijela. Ispitivanje hemolitičkih anemija (IHA,AIHA, PNH). Ispitivanje prisutnosti anti-trombocitnih protutijela. Ispitivanje prisutnosti anti-leukocitnih protutijela. Ispitivanje transfuzijske reakcije.
Sakupljanje krvotvornih matičnih stanica iz periferne krvi. Izdvajanje leukocitnog sloja (»buffy coat«) iz prikupljene koštane srži. Izdvajanje krvnih stanica (leukocita, trombocita). Selekcija CD34+ krvotvornih matičnih stanica.
Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima. Reakcija aglutinacije i precipitacije. Protočna citometrija.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

3.3

Laboratorijske metode za ispitivanje poremećaja leukocita

(3 mjeseca)

Obuhvaća:
Imunofenotipizacija krvotvornih stanica. Imunofenotipizacija leukemija i limfoma. Kratkotrajni uzgoj krvotvornih matičnih stanica.
HLA tipizacija serološkim i molekularnim metodama.
Citokemija stanica periferne krvi (mijeloperoksidaza-MPO, lipidi-Sudan, ugljikohidrati-PAS, nespecifična esteraza, alkalna fosfataza, kisela fosfataza, ne-hemoglobinsko željezo-sideroblasti i siderociti). Citomorfologija i citokemija koštane srži. Kvalitativne i kvantitativne promjene eritrocitopoeze, granulocitopoeze i trombocitopoeze. Imunocitokemijske analize staničnih uzoraka (mijeloidni biljezi, limfoidni biljezi, tumorski biljezi) na različitim citološkim uzorcima (punktatima, izljevima, likvoru) u svrhu dijagnostike nediferenciranih i neklasificiranih malignih neoplazmi.
Svjetlosna mikroskopija s imunofluorescencijom. Protočna citometrija. Enzimske i ne-enzimske reakcije u stanici. Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

3.4

Laboratorijske metode za ispitivanje hemoragijskih bolesti i tromboza

(4 mjeseca) 

Obuhvaća:
Ispitivanje funkcije trombocita (vrijeme krvarenja – Ivy, kapacitet primarne hemostaze, agregacija trombocita s ADP, adrenalinom, arahidonskom kiselinom, ristocetinom, kolagenom). Pretrage za dijagnostiku von Willebrandove bolesti (vrijeme krvarenja – Ivy, kapacitet primarne hemostaze, APTV, aktivnost FVIII, VWF:RCof, VWF:Ag, agregacija trombocita ristocetinom). Pretrage u dijagnostici poremećaja krvarenja (ispitivanje funkcije trombocita, PV, APTV, fibrinogen, FXIII, inhibitor plazmina). Pretrage za praćenje antikoagulacijske terapije. Pretrage za dijagnostiku i praćenje diseminirane intravaskularne koagulacije (PV, APTV, fibrinogen, D-dimeri, antitrombin, topljivi fibrin monomeri, FDP). Pretrage za utvrđivanje inhibitora zgrušavanja (inhibitori na pojedinačne faktore zgrušavanja, lupus antikoagulant, inhibitori polimerizacije fibrina). Pretrage za utvrđivanje trombofilije (antitrobin, protein C, protein S, protein S:Ag – slobodni i ukupni, aktivnost FVIII, APC rezistencija, lupus antikoagulant, plazminogen, FV Leiden, FII 202010A).
Koagulacijske metode. Fotometrijske metode s kromogenim supstratima. Imunokemijske analize s obilježenim antitijelima. Agregometrija.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)

3.5

Molekularna dijagnostika hematoloških poremećaja

(1 mjesec)

Obuhvaća:
Dijagnostika i praćenje terapije bolesnika s poznatim citogenetskim promjenama. Kvantifikacija minimalne ostatne bolesti.
Molekularna dijagnostika limfoproliferativnih poremećaja (utvrđivanje klonalnosti, praćenje terapije)
Analiza porijekla stanica u primaoca trasplanatata koštane srži (potvrda prihvaćanja transplantata, kimerizam, utvrđivanje porijekla stanica uključenih u relaps).
Utvrđivanje genetskih rizičnih čimbenika tromboze.
Lančana reakcija polimerazom (PCR), RT-PCR, kvantitativni PCR, hibridizacija, gel elektroforeza.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

4

Imunologija

5 mjeseci

Obuhvaća:
4.1 Kvalitativno i kvantitativno određivanje imunoglobulina (klasa i subklasa). Kvalitativno i kvantitativno određivanje paraproteina. Određivanje komponenti komplementa i komplementnih inhibitora. Komplementna hemolitička aktivnost (CH50, AH50). Ukupni i specifični IgE. Identifikacija i određivanje autoantitijela. Probiranje, identifikacija i određivanje krioglobulina. Probiranje na imunokomplekse.
Elektroforetsko razdvajanje proteina na acetat-celulozi i agarozi. Kapilarna elektroforeza. Radijalna imunodifuzija, imunonefelometrija, imunoturbidimetrija. Imunoelektroforeza, imunofiksacija i imunoselekcija. Tehnike s obilježenim antitijelima. Reakcija aglutinacije i precipitacije. Liza i reakcija lize. Svjetlosna mikroskopija – direktna i indirektna imunofluorescencija.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 20 pojedinačnih analiza)
4.2 Interpretacija kožnih testova. Kvalitativni, kvantitativni i funkcijski testovi za populacije i subpopulacije stanica imunog sustava (limfociti, PMN, monociti/makrofagi)
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

5

Mikrobiologija

2 mjeseca

Obuhvaća:
Čuvanje i priprema reagenasa i medija. Laboratorijske tehnike za izolaciju, kultiviranje i identifikaciju najčešćih uzročnika infektivnih bolesti. Predanalitički aspekti u mikrobiologiji. Metode sterilizacije i dezinfekcije. Serologija infektivnih bolesti. Bolničke infekcije: uloga kliničkog mikrobiološkog laboratorija. Molekularna dijagnostika.
Algoritmi i smjernice. Interpretacija rezultata laboratorijskih pretraga. Kontrola i osiguranje kvalitete.
(Najmanje 10 pojedinačnih analiza)

Plan za program B

Specijalistički staž u medicinsko-biokemijskim laboratorijima drugih zdravstenih ustanova koji ispunjavaju propisane uvjete:

14 mjeseci

 
 

1

 

Kliničko osposobljavanje i laboratorijska medicina uz krevet bolesnika

1 mjesec

 

2

Medicinska biokemija

7 mjeseci

3

Hematologija i koagulacija

4 mjeseca

4

Imunologija

1,5 mjeseci

5

Mikrobiologija

0,5 mjeseca

         + 3 mjeseca u laboratoriju mentora (ukupno 17 mjeseci)
 

Plan za program C

 

Specijalistički staž u medicinsko-biokemijskim laboratorijima drugih zdravstenih ustanova koji ispunjavaju propisane uvjete:

6 mjeseci

 
 

1

 

Kliničko osposobljavanje i laboratorijska medicina uz krevet bolesnika

1 mjesec

 

2

Medicinska biokemija

2 mjeseca

3

Hematologija i koagulacija

1,5 mjeseci

4

Imunologija

1,0 mjeseci

5

Mikrobiologija

0,5 mjeseca

        + 3 mjeseca u laboratoriju mentora (ukupno 9 mjeseci)
 

Poslijediplomski specijalistički studij (organizirana teorijska nastava) iz »MEDICINSKE BIOKEMIJE I LABORATORIJSKE MEDICINE«
a) Opis studija: sadržaj i ciljevi studija omogućuju polaznicima nadopunjavanje znanja stečenih tijekom diplomskog studija, a u obliku specijalnih područja koja pokrivaju ovu znanstveno-stručnu disciplinu: medicinska biokemija s laboratorijskom imunologijom, laboratorijska hematologija, koagulacija, organizacija i upravljanje laboratorijem i dr.
b) Nositelj studija: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko biokemijski fakultet
c) Trajanje studija: 1 godina (dva semestra)
d) Oblik provođenja nastave: predavanja, seminari, vježbe
e) Popis obveznih i izbornih predmeta s brojem sati aktivne nastave potrebnih za njihovu izvedbu i brojem ECTS-bodova

Predmet

Šifra

Broj sati

Obvezni/izborni

ECTS

1. Medicinsko-biokemijski laboratorij u sustavu zdravstva

O-1

5-5-0 = 10

obvezni

2,0

2. Međunarodne norme za akreditaciju medicinsko-biokemijskog laboratorija

O-2

8-7-0 = 15

obvezni

3,0

3. Analitička i dijagnostička procjena rezultata medicinsko-biokemijskih pretraga

O-3

8-12-0 = 20

obvezni

4,0

4. Laboratorijska dijagnostika temeljena na dokazima*

O-4 

4-10-6 = 20

obvezni

4,0

5. Molekularno biokemijski (i imunološki) mehanizmi u zdravlju i bolesti

O-5

10-30-0 = 40

obvezni

8,0

6. Likvorska dijagnostika neuroloških bolesti

O-6

8-4-3 =15

obvezni

3,0

7. Načela i metode molekularne dijagnostike

O-7

10-10-5 = 25

obvezni

5,0

8. Laboratorijska hematologija i imunohematologija

O-8

10-3-2 = 15

obvezni

3,0

9. Novosti u laboratorijskoj dijagnostici poremećaja zgrušavanja*

O-9

10-0-0 = 10

obvezni

2,0

10. Nove tehnologije u medicinsko – biokemijskom laboratoriju

O-1

10-12-8 = 30

obvezni

6,0

UKUPNO

 

200

 

40,0

1. Klinička enzimologija

I-1

10-0-0 =10

izborni

2,0

2. Laboratorijska endokrinologija*

I-2

5-10-5 =20

izborni

4,0

3. Odabrana poglavlja medicinske biokemije

I-3

8-6-0 =14

izborni

3,0

4. Laboratorijska dijagnostika otrovanja

I-4

8-10-2 =20

izborni

4,0

5. Imunopatogeneza i imunodijagnostika
autoimunih (autoagresivnih) bolesti*

I-5

5-10-5 =20 

izborni

4,0

6. Laboratorijska dijagnostika u transfuzijskoj medicini

I-6

3-8-4 =15

izborni

3,0

7. Dijagnostika malignih tumora*

I-7

10-0-5 =15

izborni

3,0

8. Biostatistika*

I-8

2-3-15 =20

izborni

4,0

9. Regulacija metabolizma u fiziološkim i patofiziološkim uvjetima

I-9 

10-10-0 =20

izborni

4,0

UKUPNO

 

154

 

 

Obvezni + izborni

 

354

 

 

ODABIR I DRUGIH IZBORNIH PREDMETA MOGUĆ JE UZ SUGLASNOST MENTORA

 

 

 

 

Naveden je ukupni broj sati neposredne nastave; odnos obvezni: izborni predmeti = 40: 20 ECTS; (*) modularni ili izborni predmeti doktorskog studija »Farmaceutsko-biokemijske znanosti«
 

f) Sadržaji obvezatnih i izbornih predmeta s brojem sati

O-1
MEDICINSKO-BIOKEMIJSKI LABORATORIJ U SUSTAVU ZDRAVSTVA
Organizacija i upravljanje u medicinsko-biokemijskim laboratorijima (MBL); Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti (MBD); Usuglašavanje MBD s direktivama Europske Unije; Laboratorijski tim djelatnika u RH i u zemljama EU; Programi rada MBL – opće, specijalističke, supspecijalističke i hitne pretrage; Vrsta i zadaća MBL; MBL u primarnoj zdravstvenoj skrbi, specijalistički MBL, MBL kao dio gradske, županijske i državne zdravstvene ustanove; Referentni centri; Klinički zavodi za medicinsku biokemiju; Opremanje MBL – standardi; Analiza troškova; Dijagnostički pristup bolesniku, Laboratorijska komunikacija, LIS.

O-2
MEĐUNARODNE NORME ZA AKREDITACIJU MEDICINSKO-BIOKEMIJSKIH LABORATORIJA

Sustavi kvalitete u medicinsko-biokemijskim laboratorijima: kontrola kvalitete, osiguranje kvalitete i upravljanje kvalitetom. Upravljanje kvalitetom osoblja, opreme i prostora. Izvori pogrešaka u medicinsko-biokemijskim laboratorijima. Opća načela dobre laboratorijske prakse i dobre primjene laboratorijske medicine. Primjena norme HRN EN ISO 15189:2006 u medicinsko-biokemijskim laboratorijima. Ključni zahtjevi koji se odnose na upravljanje: voditelj kvalitete, priručnik za kvalitetu, unutarnja kontrola kvalitete, vanjska procjena kvalitete, unutrašnje neovisne ocjene i upravina ocjena. Usporedba s normom kvalitete za ispitne i umjerne laboratorije. Postupak akreditacije medicinsko-biokemijskih laboratorija. Dokumentacija potrebna za akreditaciju medicinsko-biokemijskih laboratorija. Druge norme od važnosti za medicinsko-biokemijske laboratorije. Sigurnost i zdravlje. Pretrage uz bolesnika.

O-3
ANALITIČKA I DIJAGNOSTIČKA PROCJENA REZULTATA MEDICINSKO-BIOKEMIJSKIH PRETRAGA

Načini procjene laboratorijskih rezultata klinički relevantnih sastojaka tjelesnih tekućina (populacijske referentne vrijednosti, individualne referentne vrijednosti), modeli izrade referentnih intervala, pojmovnik referentih vrijednosti, prijenos referentnih vrijednosti na nove analitičke uvjete. Komponente biološke varijacije (interindividualna, intraindividualna, indeks individualnosti). Utvrđivanje analitičkih ciljeva kvalitete temeljenih na komponentama biološke varijacije (ciljne vrijednosti za nepreciznost, bias i ukupnu analitičku pogrešku). Biološki kriteriji u procjeni rezultata medicinsko-biokemijskih pretraga u shemama vanjske procjene kvalitete. Predanalitički i analitički kriteriji za harmonizaciju rezultata laboratorijskih pretraga na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Indikatori kvalitete u validaciji mjernih postupaka.
Dijagnostička točnost: definicija, osnovni pojmovi (specifičnost, osjetljivost, prediktivne vrijednosti, likelihood ratio, ROC analiza, ROC krivulje, usporedba dvije krivulje na značajnost razlike, intervali pouzdanosti). Procjena dijagnostičkih postupaka i način kliničkog donošenja odluka temeljem decision tree metode. STARD smjernice za dizajn, izradu i pisanje radova o dijagnostičkoj točnosti. Preporučena terminologija. Ustroj istraživanja dijagnostičke točnosti. Kritička procjena kvalitete istraživanja na temu dijagnostičke točnosti. Smjernice u laboratorijskoj medicini.

O-4
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA TEMELJENA NA DOKAZIMA

Temelji i načela medicine temeljene na dokazima. Vrste i hijerarhija kliničkih studija (kohortne, case-control, kros-sekcionalne, randomizirani kontrolni pokus) Samostalna procjena optimalnog dizajna studije za procjenu dijagnostičke točnosti, prognostičkog značaja ili procjene rizika korištenjem laboratorijskih pretraga. Pretraživanje baza podataka, pronalaženje kvalitetnih literaturnih izvora primjenom MeSH baze. Postavljenje vlastitog klinički relevantnog pitanja i iznalaženje odgovarajućih litaraturnih podataka vezanih uz zadatu temu. DARE baze podataka. Procjena kvalitete i relevantnosti znanstvenih studija. Sistematski pregledni članci – postupak izrade, procjena kvalitete. Dijagnostička osjetljivost i specifičnost, omjeri vjerojatnosti. Bayesov teorem i nomogram očitanja vjerojatnosti za prisutnost bolesti na temelju rezultata pretrage i omjera vjerojatnosti pretraga (engl. likelihood ratio, LR). Laboratorijske pretrage u kontekstu dijagnostike, praćenja, prognoze i procjene rizika. Kriteriji uvođenja novih pretraga u kliničku praksu.

O-5
MOLEKULARNO BIOKEMIJSKI (I IMUNOLOŠKI) MEHANIZMI U ZDRAVLJU I BOLESTI
Molekularna biologija srčane mišićne stanice, poremećaji rada srca, ishemija i infarkt; patogeneza i genetika arterijske hipertenzije; biokemijska anatomija nefrona, poremećaji građe i funkcije; sustav renin/angiotenzim; bubrežna insuficijencija, testovi procjene, tubulointersticijska bolest bubrega, hemodijaliza i transplantacija; poremećaji intraluminalnih probavnih procesa i njihovo djelovanje na ostale organe; patobiokemija poremećaja građe i funkcije hepatocita, testovi procjene, upalne bolesti jetre, indikatori specifične i nespecifične upale, autoimuna jetrena bolest i testovi procjene; poremećaji jetrenih detoksifikacijskih mehanizama; koža kao začetnik bolesti i zrcalo sustavnih bolesti; osteomalacija, rahitis, osteoporoza, testovi procjene; pokusni modeli (rahitis, osteopenija, dijabetes, ciroza); čimbenici rasta u funkciji organa, patogenezi bolesti i terapiji; funkcionalna dijagnostika pankreasa; kronične bolesti vezivnog tkiva, dijagnostičke pretrage, reumatoidni artritis, arterioskleroza; poremećaji nutricije od rođenja do starosti, anoreksija; plućna očitovanja sistemskih bolesti; esencijalnost, biološka upotrebljivost i funkcije esencijalnih mikroelemenata, mikroelementi u medicinskoj terapiji, potencijalno toksični i toksični mikroelementi; cerebrospinalni likvor i funkcija krvno moždane pregrade, dijagnostički značajni metaboliti i supstrati, gangliozidi i bolesti nakupljanja, cerebrovaskularne bolesti, moždani udar; imunološka tolerancija, autoimunost i imunopatogeneza autoimunih bolesti, osobitosti imunosti protiv virusa, bakterija nametnika i tumora, laboratorijske pretrage i transplantacija, HLA tipizacija tkiva i transplantacijska reakcija, medicinsko-biokemijske pretrage u praćenju bolesnika s transplantacijom, citokini, kemokini, adhezijske molekule i njihovi receptori, upalni medijatori, hitna stanja i internističkoj, pedijatrijskoj, neurološkoj, kirurškoj i neurokirurškoj medicini.

O-6
LIKVORSKA DIJAGNOSTIKA NEUROLOŠKIH BOLESTI

Predavanja. Anatomske značajke likvorskih prostora, hidrodinamika cerebrospinalnog likvora i njegove osnovne funkcije. Krvno-moždana i krvno-likvorska barijera. Prolaz tvari i staničnih elemenata kroz sustav barijera. Sastav likvora u zdravlju. Punkcije. Neurološke bolesti u kojima je analiza likvora najčešće indicirana. Citološke i biokemijske pretrage likvora. Izgled i boja likvora. Hem-pigmenti u likvoru. Podrijetlo i vrsta stanica u likvoru. Određivanje stanica u likvoru. Glukoza, laktat i ukupni proteini u likvoru. Poremećaj proteina u likvoru i njihov dijagnostički značaj. Evaluacija proteina u likvoru određivanjem koncentracijskih kvocijenata. Intratekalna sinteza protutijela. Oligoklonski imunoglobulini u likvoru: metode određivanja i interpretacija nalaza (međunarodni dogovor). Ostali proteini kao pokazatelji upale, organskog oštećenja moždanog tkiva i malignog rasta (CRP, ß2-mikroglobulin, LDH, Feritin, NSE, S-100, CEA). Preporučene pretrage likvora u upalnim bolestima središnjeg živčanog sustava. Preporučene pretrage likvora u akutnim encefalopatijama uzrokovanih hipoksijom/ishemijom i krvarenjima. Preporučene pretrage likvora u neoplastičnim bolestima. Seminar. Karakteristični nalazi likvora u različitim neurološkim poremećajima i bolestima (»likvorski sindromi«). Vježbe. Brojanje stanica u Fuchs-Rosentalovoj komorici. Analiza stanica u preparatu bojanim po MGG-u. Izoelektrično fokusiranje proteina u likvoru i dokazivanje oligoklonskih IgG.

O-7
NAČELA I METODE MOLEKULARNE DIJAGNOSTIKE

Struktura nukleinskih kiselina; Replikacija, održavanje i pregrađivanje DNA (Replikacija DNA; Popravak DNA; Rekombinacija između homolognih sljedova, Pregrađivanja DNA); Sinteza RNA i njina obrada (Transkripcija u eukariota, Regulacija transkripcije, Obrada i razgradnja RNA); Sinteza proteina u eukariota (Translacija, Strukturiranje proteina i posttranslacijske modifikacije, Razgradnja proteina); Građa humanog genoma; Kliničke korelacije; In vitro manipulacija nukeinskim kiselinama; Izolacija, kvantifikacija, hibridizacija i digestija nukleinskih kiselina; Amplifikacijske tehnike (PCR, RT-PCR); Elektroforeza; Sekvenciranje i detekcija nukleinskih kiselina; Kvantitativni PCR; Microarray tehnologija; In-situ hibridizacija

O-8
LABORATORIJSKA HEMATOLOGIJA I IMUNOHEMATOLOGIJA
Anemije – suvremeni dijagnostički pristup u odraslih i djece; zloćudne hematološke bolesti: podjela, molekularna osnova, citogenetičke promjene, farmakološki i molekularni mehanizam djelovanja antitumorskih lijekova, klinička primjena citokina, transplantacija matičnim hematopoetskim stanicama; citomorfološka i citokemijska dijagnostika zloćudnih bolesti hematopoetskog sustava; imunofenotipizacija u dijagnostici hematoloških bolesti; uporaba tehnika molekularne biologije u analizi hematoloških poremećaja: dijagnoza i praćenje minimalne ostatne bolesti sa poznatim citogenetičkim promjenama, molekularna dijagnostika limfoproliferacijskih poremećaja; analiza porijekla stanica u primaoca transplantata; hemostaza – molekularna osnova; vaskularni poremećaji; molekularna osnova funkcije trombocita; nasljedni i stečeni poremećaji trombocita, poremećaji zgrušavanja i fibrinoliza – stečeni i nasljedni; struktura, biologija i genetika FVIII i VWF; trombofilija – venska tromboza; antikoagulacijska terapija – laboratorijska kontrola antitrombotičke i antiagregirajuće terapije.

0-9
NOVOSTI U LABORATORIJSKOJ DIJAGNOSTICI POREMEĆAJA ZGRUŠAVANJA
Nova shvaćanja patofiziologije i liječenja hemofilija. Nasljedni i stečeni uzročnici tromboze. Dijagnostika stečenih inhibitora zgrušavanja. Novi lijekovi u antikoagulacijskoj terapiji. Nasljedni poremećaji trombocita. Nova shvaćanja patofiziologije i liječenja hemofilija. Nasljedni i stečeni uzročnici tromboze. Dijagnostika stečenih inhibitora zgrušavanja. Novi lijekovi u antikoagulacijskoj terapiji. Nasljedni poremećaji trombocita.

O-10
NOVE TEHNOLOGIJE U MEDICINSKO-BIOKEMIJSKOM LABORATORIJU
Predavanja-fizikalna načela analitičkih tehnika koje se primjenjuju u rutinskom radu medicinsko-biokemijskog laboratorija. Seminari i vježbe-specifična primjena: analit u plazmatskom i staničnom okruženju; predvidive interferencije; dometi i ograničenja; analitička područja; predanalitička priprema uzorka, standardizacija i referentni materijali (primerni, sekundarni i tercijarni); klinička evaluacija; rješavanje primjera iz prakse: separacijske tehnike: kromatografija (TLC, GC), elektroforeza (izoelektrično fokusiranje, kapilarna elektroforeza, blotting metode); svjetlosna emisija i tehnike raspršivanja-fluorimetrija, luminiscencija, fluorescentna polarizacija, nefelometrija, turbidimetrija,; spektrometrijske tehnike-masena spektrometrija, nuklearna magnetska rezonancija, infra-red; elektrokemijske tehnike-potenciometrija (redoks, ion-selektivne, plinske i enzimske elektrode), amperometrija, biosenzori; imunokemijske tehnike-radijalna imunodifuzija, imunoelektroforeza, imunofiksacija, imunonefelometrija, testovi aglutinacije, radioimunoodređivanje, enzimimunoodređivanje, imunokromatografija; tehnike laboratorijske hematologije i koagulacije-impedancija, volumetrija, konduktometrija, protočna citometrija, agregometrija, koagulometrija, viskozimetrija, tromboelastografija; amplifikacijske tehnike (PCR, LCR); tehnike u molekularnoj dijagnostici i farmakogenetici (RFLP, SSCP); automatizacija i kompjuterizacija-unapređenje analitičke organizacijske pouzdanosti.

I-1
KLINIČKA ENZIMOLOGIJA
Dijagnostički relevantni uzorci u kliničkoj enzimologiji. Mehanizam otpuštanja enzima iz različitih organela stanice. Dijagnostička primjena mitohondrijskih enzima i izoenzima. Enzimi seminalne tekućine. Makroenzimi. Izoenzimi i metode za separaciju i kvantifikaciju izoenzima. Enzimi kao biljezi alkoholizma. Enzimi u mokraći. Enzimi u urođenim greškama metabolizma.

I-2
LABORATORIJSKA ENDOKRINOLOGIJA
Određivanje hormona (Metode: biološke, kemijske i imunokemijske. Svojstva metoda: osjetljivost, specifičnost, interferencije. Standardizacija: internacionalni standardi, odabir jedinica, kontrola kvalitete).
Endokrinologija hipofize i hipotalamusa (Regulacija endokrine funkcije hipofize. Bolesti hipofize. Određivanje hormona hipofize i hipotalamusa. Funkcionalni testovi osovine hipotalamus-hipofiza-ciljno tkivo).
Endokrinologija nadbubrežne žlijezde (Regulacija endokrine funkcije nadbubrežne žlijezde. Poremećaji u funkciji nadbubrežne žlijezde. Određivanje glukokortikoida, mineralokortikoida i kateholamina. Biokemijska dijagnostika KAH).
Endokrinologija jajnika i menstruacijski ciklus (Hormoni jajnika, steroidogeneza i dozrijevanje jajne stanice. Poremećaji u menstruacijskom ciklusu i neplodnost u žene. Određivanje estrogena, gestagena i androgena u cilju dijagnoze neplodnosti).
Humana reprodukcija i medicinska biokemija (Predviđanje ovulacije određivanjem hormona: metode i pouzdanost. Dijagnostika funkcije žutog tijela. Laboratorijski testovi u ranoj trudnoći).
Endokrinologija posteljice (Stvaranje hormona u fetoplacentnom odjeljku. Hormoni posteljice u poremećajima trudnoće i prenatalnoj dijagnostici. Određivanje korionskog gonadotropina u ektopičnoj trudnoći i u biokemijskom probiru sindroma Down).
Endokrinologija testisa (Endokrinologija i gametogeneza. Poremećaji funkcije testisa i neplodnost u muškarca. Određivanje testosterona i dijagnostička vrijednost određivanja parametara ejakulata).
Hormoni kao biljezi tumora (Benigni i maligni tumori endokrinih žlijezda. Ektopično stvaranje hormona).

I-3
ODABRANA POGLAVLJA MEDICINSKE BIOKEMIJE
Referentni intervali-ažuriranje, Biosenzori u kliničkoj kemiji; Angiotenzin II i vaskularna upala;Metabolički sindrom; Uloga laboratorija u diferencijaciji infektivnih od neinfektivnih sistemskih sindroma; Proteini koji vežu masne kiseline kao biljezi oštećenja tkiva; Matriksne metaloproteinaze; Značenje određivanja natriuretskih peptida.

I-4
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA OTROVANJA

U kolegiju se obrađuju sljedeće teme:
I. Objasniti ulogu laboratorija u evaluaciji otrovanja. Definirati koja akutna otrovanja moraju biti utvrđena unutar jednog sata, na temelju čijih rezultata je omogućeno pravilno i hitno zbrinjavanje bolesnika. Naglasiti koji biološki materijal se koristiti pri identifikaciji otrovanja.
II. Farmakologija i analize specifičnih lijekova i toksičnih agensa:
– Sredstva ovisnosti u mokraći (barbiturati, benzodiazepini, kokain, metadon, opijati amfetamini/metamfetamini, kanabinoidi,) određuju se imunokemijskim metodama, a potvrđuju metodom plinske kromatografije-masene spektrometrije.
– Plinovi (CO, CN i dušikovi spojevi) dokazuju se indirektnim spektrofotometrijskim metodama
– Hlapivi alkoholi (etilni alkohol, metilni alkohol, etilen glikol) dokazuju se metodom plinske kromatografije.
– Otrovanja insekticidima (organofosforni i karbamati) utvrđuju se mjerenjem aktivnosti serumske kolinesteraze, a potvrđuju mjerenjem eritrocitne acetilkolinesteraze koja korelira s stupnjem neurotoksičnosti.
– Lijekovi (analgetici, antidepresivi, antipsihotici, antiepileptici, kardioaktivni lijekovi i dr.): za probiranje se koriste kolorimetrijske, imunokemijske i kromatografske (TLC) metode, a za potvrdu otrovanja i učinkovitost terapije imunokemijske i kromatografske metode (HPLC, GC-MS).
– Trovanje biljkama (gljive, strihnin i srčani glikozidi) dokazuje se kromatografskim (HPLC, TLC) i imunokemijskim metodama.
– Metali: toksični metali s višestrukim djelovanjem (arsen, arsin, kadmij, krom, olovo, živa i nikal), esencijalni metali koji su potencijalno toksični (kobalt, trovalentni krom, bakar, željezo, magnezij, mangan, selen i cink) i metali koji se koriste u medicinskoj terapiji (aluminij, bizmut, galij, zlato, litij i platina) u serumu i mokraći određuju se metodom atomske apsorpcijske spektrometrije.

I-5
IMUNOPATOGENEZA I IMUNODIJAGNOSTIKA AUTOIMUNIH (AUTOAGRESIVNIH) BOLESTI
Organizacija imunosnog sustava: imunosni organi i tkiva, imunosne stanice i komunikacijske molekule (citokini, kemokini, adhezijske molekule). Imunoreaktivnost i imunotolerancija. Mehanizmi imunotolerancije: klonska delecija, klonska anergija i klonska ignorancija. Regulacija imunoreaktivnosti: geni glavnog kompleksa histokompatibilnosti (MHC&HLA), regulacijski limfociti T (Treg), citokinska »mreža«. Mehanizmi aktivacije autoagresivne imunoreakcije: prepoznavanje antigena imunološki privilegiranih tkiva, »promijenjenih vlastitih gena« (the modified self), nedominantnih antigenskih epitopa (epitope spreading), homolognih struktura (the molecular mimicry), te polikolonska aktivacija T i B limfocita (mitogeni, superantigeni). Tipovi autoimunoreakcije: humoralna i stanična. Imunopatogenetski mehanizmi oštećenja tkiva. Sistemske i organospecifične autoagresivne bolesti: karakteristična autoantitijela i autoantigeni. Laboratorijske imunodijagnostičke metode i imunodijagnostika HLA-antigena, sustava komplementa, specifičnih autoantitjela i njihovih ciljnih autoantigena.

I-6
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA U TRANSFUZIJSKOJ MEDICINI

Krvlju prenosive bolesti i metode njihove detekcije u različitim populacijama i njihova ograničenja /Virusni hepatitis A,B,C,D, HIV/AIDS, parvo B19,vCJD,
Odabir metoda testiranja i testova, evaluacije testova i postupci njihove karakterizacije specifičnost, osjetljivost, ROC krivulje
Validacije testnih sustava
Elementi kontrole kvalitete testiranja (IQC,EQC, kontrolne karte)
Kontinuirana edukacija djelatnika serološkog laboratorija i dokumentacija
Analiza rezultata, statistički postupci
Izvještavanja vezana uz epidemiologiju krvlju prenosivih bolesti, incidencija, prevalencija, ostatni rizik
Organizacija serološkog laboratorija, sukladno EN-15189 i nadzor nad radom

I-7
DIJAGNOSTIKA MALIGNIH TUMORA

Patogeneza tumorskog rasta. Imunologija tumora. Stanični i humoralni biljezi tumorskog rasta. Primjena u probiranju, dijagnozi, prognozi, kontroli i relapsu bolesti. Maligni tumori dojke i drugi solidni tumori. Maligne bolesti hematopeoetskog sustava. Biokemijski, imunološki i citološki postupci. Metode molekularne biologije.

I-8
BIOSTATISTIKA
Statistička metodologija obradbe biomedicinskih podataka u tijeku znanstvenog istraživanja: vrste kliničkih istraživanja, uzorak i populacija, raspodjela podataka, prikupljanje, vrste i opis podataka, mjerne ljestvice, pregled deskriptivnih statističkih pokazatelja (mjere centralne tendencije i rasapa), statistička hipoteza i zaključivanje, usporedba vrijednosti između dvaju ili više skupina, proporcije, raščlamba nepotpuno praćenih podataka i krivulje preživljenja, veličina uzorka, snaga testa, korelacije i regresija (multivarijatna regresija, logistička regresija i Coxov regresijski test), raščlamba karakteristika rada prijamnika (engl. ROC analiza). Informatički pregled, prikaz i vježbanje načina uporabe tipičnog računalnog programa za statističku obradbu biomedicinskih podataka: zadavanje osobina pokazatelja, upis podataka, pohrana i prijenos podataka iz jednoga u drugi oblik zapisa. oblikovanje ispisa rezultata obradbe, prijenos rezultata u tablične ili grafičke oblike znanstvenog izvješća.

I-9
REGULACIJA METABOLIZMA U FIZIOLOŠKIM I PATOFIZIOLOŠKIM UVJETIMA
1. Temeljni principi kontrole metabolizma, klasifikacija stupnjeva metaboličke kontrole, hormonska regulacija, kovalentna i nekovalentna modifikacija enzima – mehanizam prijenosa informacija hormonima, prijenos metaboličkih signala, receptori, sustav G proteina, G-proteini i onkogeni, fosfatidilinozitolni put prijenosa signala, prijenos signala putem promjene razine NO, inzulinski receptor, inzulinska stimulacija anaboličkih i kataboličkih procesa.
2. Metaboličke promjene u organima kod različitih nutricijskih i hormonskih stanja, mehanizam regulacije metaboličkih promjena u jetri u različitim fazama uzimanja hrane od gladovanja do pretilosti. Metaboličke promjene u trudnoći, laktacija. Biokemijska interpretacija metaboličke acidoze u mišiću koji intenzivno radi, laktat kao indikator, a ne kao uzročnik acidoze. Regulacija metabolizma etanola u jetri. Kontrola normalne funkcije srčanog mišića kod različitog intenziteta rada i pri različitim razinama opskrbe kisikom, mehanizam kontrole glikolize u srčanom mišiću.
3. Regulatorni enzimski sustavi ne endoplazmatskom retikulumu, modifikacija proteina, signalne sekvencije i usmjeravanje proteinskih molekula, glikoproteini, N-glikozilacija i doliholfosfat, prijenosne vezikule, razgradnja proteina obilježenih ubukvitinom, modeli regulacijskih sustava kod različitih uvjeta rada srčanog mišića, biokemijska interpretacija metaboličke acidoze u mišiću koji intenzivno radi.
4. Biokemijske i metaboličke promjene u organima namjenjenim transplantaciji, ispiranje organa, čuvanje, nedostatak O2, narušavanje ionskih gradijenata, metaboličke promjene i patofiziologija ishemije, mehanizmi regeneracije ATP, štetni učinci ishemije-reperfuzije, intenzivirajne produkcije ROS i NO.
g) Način završetka studija: Ispiti iz obvezatnih i odabranih elektivnih predmeta

PRIJEDLOG PROGRAMA SPECIJALIZACIJE IZ »ANALITIČKE TOKSIKOLOGIJE«
(praktični dio)

Trajanje specijalizacije: 48 mjeseci

 

Praktični dio: 44 mjeseca

 

1. Eksperimentalna toksikologija i farmakologija

3 mjeseca

2. Klinička toksikologija

17 mjeseci

3. Ekotoksikologija 

14 mjeseci 

4. Forenzička toksikologija

5 mjeseci

5. Krizna stanja

1 mjesec

Godišnji odmor

4 mjeseca

 

1.

EKSPERIMENTALNA TOKSIKOLOGIJA I FARMAKOLOGIJA

3 mjeseca

 

Obuhvaća:
1. Sudjelovanje u poslovima ukupne brige (prehrana, razmnožavanje itd.) o pokusnim životinjama, uključujući učenje i poštivanje pravila dobre laboratorijske prakse za rad na životinjama.
2. Ovladavanje izvođenjem biološkog pokusa ispitivanja akualne i kronične toksičnosti krutih i tekućih materijala (barem po jedan samostalni pokus sa svakim od materijala) na prikladnom modelu (životinja, bakterija, i drugo po izboru mentora).
3. Ovladavanje obavljanjem pokusa ispitivanja ovisnosti učinka o dozi izabrane tvari (samostalno ispitati barem jedan učinak jedne tvari uključujući ispunjavanje nalaza).
4. Izučavanje literature dobivene od voditelja područja i kojoj viranje stečenih znanja po završetku rada na području eksperimertalne toksikologije i farmakologije.

2

KLINIČKA TOKSIKOLOGIJA

17 mjeseci

Obuhvaća:
1. Uzorkovanje biološkog materijala (barem 5 slučajeva) i priprema materijala za analizu (barem 10 puta)
2. Ekstrakcija iz biološkog materijala organskim otapalom i adsorpcijom na različite sorbense (ekstrakcija na krutoj fazi), barem 1 slučaj ispitivanja i razvijanja tehnike za ekstrakciju izabrane tvari iz biološkog materijala
3. Detekcija otrova (lijekovi, otrovi biljaka, itd.) kromatografskim tehnikama i interpretacija dobivenih rezultata (barem 20 samostalno obavljenih analiza od čega barem 5 kompleksnih)
4. Prosijavanje bioloških uzoraka (mokraća, serum) na sredstva ovisnosti i lijekove (barem 15 uzoraka biološkog materijala). Potvrda dobivenih rezultata korištenjem osjetljivijih i specifičnijih metoda (plinska i tekućinska kromatografija kombinirane s različitim masenim detektorima).
5. Kvantitativno određivanje lijekova u biološkom materijalu uključujući samostalnu pripremu instrumenta i njegovo baždarenje (barem 300 analiza i praćenje eliminacije otrova u bolesnika podvrgnutih ekstrskorporalnim tehnikama eliminacije)
6. Dokazivanje otrova kod otrovanja pesticidima i praćenje liječenja bolesnika. Mjerenje aktivnosti acetilkolinesteraze u eritrocitima i kolinesteraze u plazmi kod otrovanja organofosfornim i karbamatnim pesticidima (barem 3 kompletno obradena bolesnika)
7. Analiza metala u biološkom materijalu, kod sumnje na otrovanje ili kroničnu izloženost, i praćenje biokemijskih pokazatelja otrovanja (barem 5 samostalno završenih slučajeva).
8. Određivanje anorganskih aniona (npr. cijanidi, fluoridi, nitrati, itd.) i kationa (npr. amonijak) u biološkom materijalu (barem 2 samostalno završena dijagnostička slučaja) i praćenje biokemijskih pokazatelja otrovanja (npr. methemoglobin).
9. Uzorkovanje, dijagnostika i praćenje otrovanja ugljičnim monoksidom (barem 2 samostalno završena slučaja).
10. Analiza organskih otapala u biološkom materijalu kod kronične izloženosti ili akutnog otrovanja (barem 10 samostalno urađenih analiza). Probiranje na organska otapala kod akutnog otrovanja, praćenje kliničkog stanja bolesnika i potvrda najčešćih otrovanja organskim otapalima: etanol, metanol, aceton i etilenglikol.
11. Samostalno postavljanje analitičke metode (uključujući validaciju i provjeru njezine primjenjivosti uz poštivanje pravila dobre laboratorijske prakse)
12. Ovladavanje upotrebom računala kod izračunavanja toksokinetskih čimbenika, na temelju od mentora dobivenih eksperimentalnih podataka, uz interpretaciju rezultata. Pretraživanje baza podataka.
13. Upoznavanje metoda molekularne dijagnostike u farmakogenomici/toksikogenomici. Utvrđivanje genetičkog polimorfizma kao važnog čimbenika toksičnosti.
14. Sudjelovanje u barem jednom istraživanju uz samostalnu interpretaciju rezultata i pripravu izvješča.
15. Održavanje barem jednog stručnog predavanja iz područja bavljenja ustanove (moguće je i literaturno predavanje).
16. Pribivanje svim javnim predavanjima iz područja kliničke toksikologije i stalno praćenje literature.
17. Kolokviranje nakon svake završene cjeline ili nakon više njih ako su prirodna cjelina.

3.

EKOTOKSIKOLOGIJA

14 mjeseci

Obuhvaća
1. Ovladavanje uzorkovenjem polutanata u zraku uključujući terenske izvide i izbor mjesta uzorkovanja (barem 10 uzoraka) te sudjelovanje u analizi polutanata (barem 10 samostalnih analiza npr. nitrozni plinovi, sumporni oksid, lebdeće čestice sa analizom teških metala itd.) te interpretacija nalaza.
2. Ovladavanje tehnikama i metodama praćenja kakvoće zraka na automatskim postajama za praćenje kakvoće zraka prema sljedećim metodama:

analit

mjerna metoda

NO/NOx/ NO2

kemiluminiscencija

SO2

UV fluorescencija

lebdeće čestice

tapered element oscillating microbalance (konična mikrovaga)

Amoniak

kemiluminiscencija sa molidbenskim konverterom

H2S  

UV fluerescencija sa SO2 scrubberom i katalitičkim konverterom

Totalni reducibilni sumpor

UV fluerescencija sa SO2 scrubberom i termičkim konverterom

benzen

GC – PID

ozon

UV fotometrija

Evaluacija nalaza dobivenih mjerenjima prema smjernicama Svijetske zdravstvene organizacije.

3. Terensko uzorkovanje i kompletna analiza vode za piće i otpadnih voda (barem 10 uzoraka svake od voda) te izrada nalaza. Ovladavanje pripremom uzoraka te sljedećim tehnikama i metodama:
 

pokazatelj / analit

 

mjerna metoda

 

Temperatura zraka

 

Termometrija

 

Temperatura vode

 

Termometrija

 

Mutnoća

 

Fotometrija

 

Okus

 

 

Izgled

 

 

Boja

 

Fotometrija

 

Miris

 

Senzorska

 

Taloživa tvar

 

Volumetrija

 

pH

 

Elektrometrija

 

Elektrovodljivost

 

Elektrometrija

 

Oksidativnost (KMnO4)

 

Titrimetrija

 

Otopljeni kisik

 

Elektrometrija

 

Zasićenost vode kisikom

 

Elektrometrija

 

Ukupni. ostatak sušeni (105°C)

 

Gravimetrija

 

Ukupni. osatak žareni (600°C)

 

Gravimetrija

 

Otopljena tvar sušena

 

Gravimetrija

 

Otopljena tvar žarena

 

Gravimetrija

 

Suspendirana tvar sušena (105°C)

 

Filtracija, gravimetrija

 

Utrošak kiseline m, p

 

Titrimetrija

 

Utrošak lužine m, p

 

Titrimetrija

 

Ukupna tvrdoća

 

Titrimetrija

 

Kabonatna tvrdoća

 

Titrimetrija

 

Nekarbonatna tvrdoća

 

Titrimetrija

 

Bikarbonatna tvrdoća

 

Titrimetrija

 

Natrij

 

Ionska kromatografija

 

Kalij

 

Ionska kromatografija

 

Kalcij

 

Ionska kromatografija

 

Magnezij

 

Ionska kromatografija

 

Amonij

 

Ionska kromatografija

 

Nitriti

 

Ionska kromatografija

 

Nitrati

 

Ionska kromatografija

 

Kloridi

 

Ionska kromatografija

 

Sulfati

 

Ionska kromatografija

 

Fosfati

 

Ionska kromatografija

 

Pokazatelj

 

Tehnika

 

Fluoridi

 

Ionska kromatografija

 

Bromidi

 

Ionska kromatografija

 

Detergenti anionski

 

Spektrofotometrija

 

Detergenti neionski

 

Spektrofotometrija

 

Detergenti kationski

 

Spektrofotometrija

 

Amonij

 

Spektrofotometrija

 

Nitriti

 

Spektrofotometrija

 

Nitrati

 

Spektrofotometrija

 

Kloridi

 

Titrimetrija

 

Sulfati

 

Spektrofotometrija

 

Fosfati

 

Spektrofotometrija

 

Ortofosfati

 

Spektrofotometrija

 

Cijanidi

 

Spektrofotometrija

 

Sulfidi

 

Spektrofotometrija

 

Silikati

 

Spektrofotometrija

 

Fenoli

 

Spektrometrija

 

Slobodni rezidualni klor

 

Spektrofotometrija

 

Slob. ugljični dioksid (CO2)

 

Titrimetrija

 

Redoks potencijal

 

Elektrometrija

 

Dušik po Kjeldahlu

 

Titrimetrija

 

Organski dušik

 

Titrimetrija/

Spektrofotometrija

KPK Cr

 

Titrimetrija

 

KPK Mn

 

Titrimetrija

 

BPK5

 

Elektrometrija

 

Otapala, trihalometani– ukupni (kloroform, bromoform, dibromklormetan, bromdiklormetan) trikloreten, tetrakloreten

 
 

GC – ECD

Ukupni BTEX Aromatski ugljikovodici

 

GC-MS

 

benzen, toulen

 

GC-MS

 

etilbenzen

 

GC-MS

 

o-m-p-ksileni, stiren

 

GC-MS

 

tetrahidrofuran

 

GC-MS

 

tetrahidrotiofen

 

GC-MS

 

GC-MS pregledna analiza

 

GC-MS

 

Finger print

 

HS – GC – ECD

 

Organofosforni pesticidi

 

HS-GC-MS

 

Organoklorni pesticidi

 

GC-ECD

 

HCH, HCB, Lindan, Heptaklor, Aldrin, Dieldrin,

 
 

GC-ECD

Endrin, DDT i derivati, metoksiklor

 

GC-ECD

 

Poliklorirani bifenili (PCB)

 

GC-ECD

 

Poliklorirani bifenili (PCB) s GC-ECD kvantifikacijom

 
 

GC-ECD

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH)

 
 

HPLC-UV-FLD

naftalen, acenaftilen, acenaften

 

HPLC-UV-FLD

 

fluoren, fenantren, antracen

 

HPLC-UV-FLD

 

fluoranten +, piren, benzo(a)antracen

 

HPLC-UV-FLD

 

krizen, benzo(b)fluoranten +

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(k)fluoranten +, benzo(a)piren

 

HPLC-UV-FLD

 

dibenzo(a,h)antracen,

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(g,h,i)perilen +

 

HPLC-UV-FLD

 

indeno(1,2,3-cd)piren +

 

HPLC-UV-FLD

 

Triazinski herbicidi

 

HPLC-UV-DAD

 

atrazin, desetilatrazin,

 

HPLC-UV-DAD

 

simazin, cianazin, sebutilazin

 

HPLC-UV-DAD

 

propazin, terbutilazin, prometrin

 

HPLC-UV-DAD

 

terbutrin, metamitron, ametrin

 

HPLC-UV-DAD

 

simetrin, prometron

 

HPLC-UV-DAD

 

Metali

 

 

krom – ukupni

 

AAS-ETAAS

 

bakar

 

AAS-ETAAS

 

željezo

 

AAS-ETAAS

 

olovo (grafitna)

 

AAS-ETAAS

 

kadmij (grafitna)

 

AAS-ETAAS

 

mangan (plamena)

 

AAS-PAS

 

mangan (grafitna)

 

AAS-ETAAS

 

živa

 

AAS-MHS

 

arsen

 

AAS-MHS

 

krom (VI)

 

UV-VIS

 

cink

 

AAS-PAS

 

nikal

 

AAS-PAS

 

stroncij

 

AAS-PAS

 

kolbalt

 

AAS-PAS

 

srebro

 

AAS-ETAAS

 

selen

 

AAS-MHS

 

aluminij (plamena)

 

AAS-PAS

 

aluminij (grafitna)

 

AAS-ETAS

 

barij

 

AAS-PAS

 

berilij

 

AAS-PAS

 

molibden

 

AAS-ETAAS

 

vanadij (plamena)

 

AAS-ETAAS

 

vanadij (grafitna)

 

AAS-ETAAS

 

antimon

 

AAS-MHS

 

kositar (plamena)

 

AAS-PAS

 

kositar (grafitna)

 

AAS-ETAAS

 

bor

 

AAS-ETAAS

 

talij

 

AAS-ETAAS

 

Metali

 

 ICP-OES

 

Ukupna ulja

 

IR

 

Mineralna ulja

 

IR

 

Ukupni organski ugljik TOC

 

TOC

 

Otopljeni organski ugljik DOC

 

TOC

 

4. Uzorkovanje i kompletna analiza polutanata u tlu i otpadu (barem po 10 uzoraka) te izrada nalaza. Ovladavanje pripremom uzoraka te sljedećim tehnikama i metodama:
 

pokazatelj/analit

 

mjerna metoda

 

Izgled

 

Senzorska

 

Vidljiva otpadna tvar

 

Senzorska

 

Miris

 

Senzorska

 

Boja

 

Senzorska

 

pH

 

Elektrometrija

 

Priprema eluata

 

 

Elektrovodljivost

 

Elektrometrija

 

KPK-Cr

 

Titrimetrija

 

KPK – Mn

 

Titrimetrija

 

KMnO4

 

Titrimetrija

 

Suha tvar sušenjem (105°C)

 

Gravimetrija

 

Gubitak žarenjem (600°C)

 

Gravimetrija

 

Pepeo žarenjem (800°C)

 

 

Udio topivih tvari sušenjem (105°C)

 

Gravimetrija

 

Ukupna suspendirana tvar sušena (105°C)

 

Gravimetrija

 

Ukupna suspendirana tvar žarena (600°C)

 

Gravimetrija

 

Utrošak kiseline m, p

 

Titrimetrija

 

Utrošak lužine m, p

 

Titrimetrija

 

Toplinska vrijednost

 

Kalorimetrija

 

Točka plamišta, FLP (°C)

 

Otvorenog plamena

 

Sadržaj vode

 

Karl-Fischer titrimetrija

 

Ukupni halogeni (klor)

 

AOD

 

Sadržaj sumpora

 

AOD

 

Reakcija s vodom

 

Senzorska

 

Sulfati

 

Ionska kromatografija

 

Kloridi

 

Titrimetrija

 

Amonij

 

Spektrofotometrija

 

Nitriti

 

Spektrofotometrija

 

Nitrati

 

Spektrofotometrija

 

Cijanidi (ukupni)

 

Spekrofotometrija

 

Cijanidi (lakooslobodivi)

 

Spekrofotometrija

 

Sulfidi

 

Spektrofotometrija

 

Fluoridi

 

Elektrometrija

 

Bromidi

 

Ionska kromatografija

 

Fosfati

 

Spektrofotometrija

 

Ortofosfati

 

Spektrofotometrija

 

Natrij

 

Ionska kromatografija

 

Kalij

 

Ionska kromatografija

 

Kalcij

 

Ionska kromatografija

 

Magnezij

 

Ionska kromatografija

 

Ukupni fenoli

 

Spektrofotometrija

 

Detergenti-anionski

 

Spektrofotometrija

 

Detergenti-kationski

 

Spektrofotometrija

 

Detergenti-neionski

 

Spektrofotometrija

 

Dušik po Kjeldahlu

 

Titrimetrija

 

Organski dušik

 

Titrimetrija/

Spektrofotometrija

Ukupni dušik

 

Titrimetrija /

Spektrofotometrija

Ukupni fosfor

 

Spektrofotometrija

 

Krom 6+

 

UV-VIS

 

AOX

 

 

Test toksičnosti na bakterije aktivnog mulja

 

Spektrofotometrijski

 

Test toksičnosti na alge

 

Mikroskopiranje

Spektrofotometrijski

Test toksičnosti na vodeni organizam Daphnia magna

 

Brojanje mikroorganizama

 

Biološka razgradnja

 

 

pH

 

Elektrometrija

 

KPK-Cr

 

Titrimetrija

 

KPK – Mn

 

Titrimetrija

 

BPK5

 

Elektrometrija

 

Ukupna ulja

 

IR

 

Mineralna ulja

 

IR

 

Određivanje org. ugljika TOC

 
 

TOC

Određivanje otoplj. org. ugljika DOC

 

TOC

 

Identifikacija

 

IR

 

Lakohlapivi

halog. ugljikov.(otapala)

GC-ECD

 

Kloroform

 

GC-ECD

 

1,1,1-Trikloretan

 

GC-ECD

 

Tetraklorugljik

 

GC-ECD

 

Trikloreten

 

GC-ECD

 

Tetrakloreten

 

GC-ECD

 

Diklormetan

 

GC-ECD

 

1,2-Dikloretan

 

GC-ECD

 

1,1,2-Trikloretan

 

GC-ECD

 

1,1,2,2-Tetrakloretan

 

GC-ECD

 

bromdiklormetan

 

GC-ECD

 

dibromklormetan

 

GC-ECD

 

bromoform

 

GC-ECD

 

5. Analiza otrovnih tvari u namirnicama (barem po 10 kompletnih analiza) te izrada nalaza Ovladavanje pripremom uzoraka te sljedećim tehnikama i metodama:

analit

 

mjerna metoda

 

Organoklorni pesticidi

 

GC-ECD

 

HCH

 

GC-ECD

 

HCB

 

GC-ECD

 

Lindan

 

GC-ECD

 

Heptaklor

 

GC-ECD

 

Aldrin

 

GC-ECD

 

Dieldrin

 

GC-ECD

 

Endrin

 

GC-ECD

 

DDT i derivati

 

GC-ECD

 

metosiklor

 

GC-ECD

 

Pentaklor fenol (PCP)

 

GC-ECD

 

Poliklorirani bifenili

(PCB) s ND

GC-ECD

 

Poliklorirani bifenili

(PCB) s GC-ECD kvant.

GC-ECD

 

Poliklorirani terfenili

(PCT) s GC-ECD kvant.

GC-ECD

 

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH)

 

HPLC-UV-FLD

 

naftalen

 

HPLC-UV-FLD

 

acenaftilen

 

HPLC-UV-FLD

 

acenaften

 

HPLC-UV-FLD

 

fluoren

 

HPLC-UV-FLD

 

fenantren

 

HPLC-UV-FLD

 

antracen

 

HPLC-UV-FLD

 

fluoranten

 

HPLC-UV-FLD

 

piren

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(a)antracen

 

HPLC-UV-FLD

 

krizen

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(b)fluoranten

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(k)fluoranten

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(a)piren

 

HPLC-UV-FLD

 

dibenzo(a,h)antracen

 

HPLC-UV-FLD

 

benzo(g,h,i)perilen

 

HPLC-UV-FLD

 

indeno(1,2,3-cd)piren

 

HPLC-UV-FLD

 

Triazinski herbicidi

 

HPLC-UV-DAD

 

Desetilatrazin

 

HPLC-UV-DAD

 

deseizopropalatrazin

 

HPLC-UV-DAD

 

atrazin

 

HPLC-UV-DAD

 

simazin

 

HPLC-UV-DAD

 

cianazin

 

HPLC-UV-DAD

 

sebutilazin

 

HPLC-UV-DAD

 

propazin

 

HPLC-UV-DAD

 

terbutilazin

 

HPLC-UV-DAD

 

prometrin

 

HPLC-UV-DAD

 

terbutrin

 

HPLC-UV-DAD

 

metamitron

 

HPLC-UV-DAD

 

alaklor

 

HPLC-UV-DAD

 

Metali

 

 

Krom ukupni

 

AAS-ETAAS

 

Krom 3+

 

UV-VIS

AAS-ETAAS

Krom 6+

 

UV-VIS

 

Bakar

 

AAS-PAS

 

Cink

 

AAS-PAS

 

Nikal

 

AAS-PAS

 

Željezo

 

AAS-PAS

 

Olovo

 

AAS-PAS

 

Kadmij

 

AAS-PAS

 

Mangan

 

AAS-PAS ETAAS

 

Stroncij

 

AAS-PAS

 

Kolbalt

 

AAS-PAS

 

Srebro

 

AAS-ETAAS

 

Živa

 

AAS-MHS

 

Arsen

 

AAS-MHS

 

Selen

 

AAS-MHS

 

Aluminij

 

AAS-PAS-ETAAS

 

Barij

 

AAS-PAS-ETAAS

 

Berilij

 

AAS-PAS-ETAS

 

Molibden

 

AAS-PAS-ETAS

 

Vanadij

 

AAS-PAS-ETAS

 

Antimon

 

AAS-MHS

 

Kositar

 

AAS-PAS-ETAAS

 

Bor

 

AAS-ETAS

 

Talij

 

AAS-ETAS

 

6. Uzorkovanje i kontrola opasnih kemikalija ili otpada (barem 5 kompletno završenih ekspertiza) te izrada nalaza.
7. Upoznavanje s ekotoksikološkim ispitivanjima i alternativnim modelima.
8. Ovladavanje izradom stručnog toksikološkog mišljenja o proizvodima s tržišta (barem jedan slučaj) odnosno toksikološkog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš (samostalna izrada jednog mišljenja ili recenzija već postojeće studije kao vježba)
9. Sudjelovanje u barem jednom istraživanju i samostalna obrada te interpretacija nalaza.
10. Održavanje barem jednog stručnog predavanja iz područja toksikologije
11. Obvezno sudjelovanje na svim javnim predavanjima iz područja ekotoksikologije i stalno praćenje stručne literature.
12. Obvezno kolokviranje stečenih znanja jednom ili više puta, prema odluci mentora.

4.

FORENZIČKA TOKSIKOLOGIJA

5 mjeseci

Obuhvaća:
1. Pravilan odabir i uzimanje raspoloživog biološkog materijala uzetog tijekom sudske obdukcije na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku.
2. Izuzimanje briseva iz svih tjelesnih otvora, a što ovisi o načinu konzumacije otrova, tijekom sudske obdukcije.
3. Pregled, fotografiranje i slanje u kemijsko-toksikološki laboratorij ostataka medikamenata, droga, pribora za drogiranje, povraćenog sadržaja, ostataka pića i hrane nađenih uz tijelo pokojnika.
4. Uporaba brzih orijentacijskih testova nad pokojnikom tijekom sudske obdukcije na pojedine otrove.
5. Samostalna izrada kemijsko-toksikološke analize spektrofotometrijskom metodom kod sumnje na smrtno otrovanje ugljičnim monoksidom, dokazivanje CO-Hb.
6. Samostalna izrada kemijsko-toksikološke analize metodom plinske kromatografije kod otrovanja alkoholom ili drugim lakohlapljivim organskim otapalima.
7. Sudjelovanje u odabiru, pripremi, ekstrakciji i analizi biološkog materijala metodom GC-MS kod osoba umrlih otrovanjem drogama, čitanje spektara masa.
8. Samostalno pisanje nalaza i mišljenja o izvršenoj kemijsko-toksikološkoj analizi biološkog materijala, te dokazivanje uzroka smrti otrovanjem.
9. Samostalno pisanje toksikološkog nalaza i mišljenja temeljem podataka iz sudskih spisa.
10. Završni kolokvij.

5.

KRIZNA STANJA

1 mjesec

Obuhvaća:
1. Ovladavanje pretraživanjem baza podataka i simulacija događaja na računalu (barem dva pretraživanja baza podataka i barem dvije simulacije kretanja oblaka otrova zrakom i/ili rasprostiranja u drugom mediju). Ovladavanje radom nadzora na otrovima na teritoriju države uz obavljanje službe pripravnosti odnosno dežurstva.
2. Stjecanja znanja samostalnog korištenja zaštitne opreme za ulazak na zatrovano područje.
3. Ovladavanje detekcijom otrova u zraku najmodernijom pristupačnom opremom i rad s indikatorskim cjevčicama (barem 5 različitih otrova u radnom i životnom okolišu)
4. Uzorkovanje zraka, vode, hrane, tla i drugih materijala priručnim priborom, kao imitacija akcidentalnog stanja, uz terenski izvid (barem dva slučaja).
5. Analiza brzim priručnim metodama detekcije otrova u uzorkovanim materijalima pod točkom 4.
6. Čitanje stručne literature, uz kolokviranje, prema odluci mentora i/ili voditelja područja.
7. Kolokviranje stečenih znanja na kraju obilaska.
Po završetku specijalizacije specijalist analitičke toksikologije je stručnjak koji samostalno organizira i izvodi sve najnovije tehnološke postupke iz širokog područja analitičke toksikologije (opća toksikologija, ekotoksikologija; toksokinetika; forenzička toksikologija; klinička toksikologija; farmakološko genetička toksikologija), snosi punu odgovornost za njih te logično rješava probleme, rukovodi i donosi racionalne odluke u struci u smislu otkrivanja otrovnosti i dokazivanja i određivanja otrova.

Poslijediplomski specijalistički studij (organizirana teorijska nastava) iz »ANALITIČKE TOKSIKOLOGIJE«
a) Opis studija: Predloženi poslijediplomski specijalistički studijski program omogućuje izobrazbu medicinskih biokemičara i farmaceuta kao sudionika sustava pružanja zdravstvene zaštite. Upisuju ga zdravstveni djelatnici (medicinski biokemičari i farmaceuti) koji su dobili odobrenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (MZS) o specijalizaciji iz Analitičke toksikologije. Područje toksikologije gotovo svakodnevno napreduje u znanstveno-stručnim saznanjima, ali i u novim tehnologijama i analitičkim postupcima koji se primjenjuju u zdravstvenim i drugim laboratorijima. Stoga je dodatno stručno obrazovanje djelatnika s kompetencijama organizacije, rukovođenja i rada u području toksikologije neophodno.
b) Nositelj studija: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet
c) Trajanje studija: 1 godina (dva semestra)
d) Oblik provođenja nastave: predavanja, seminari, vježbe
e) Popis obveznih i izbornih predmeta s brojem sati aktivne nastave, potrebnih za njihovu izvedbu i brojem ECTS bodova:

Predmet

Šifra

P-S-V
Ukupno sati

ECTS

1.Toksikologija

AT-1

10-20-0=30

6,0

2. Zdravstvena ekotoksikologija

AT-2

20-3-2=25

5,0

3. Primjena analitičkih tehnika u analitičkoj toksikologiji

AT-3

15-3-2=20

4,0

4. Klinička toksikologija s epidemiologijom

AT-4

15-7-3=25

5,0

5. Sudska toksikologija u humanoj medicini

AT-5

 

15-8-2=25

5,0

6. Laboratorijska dijagnostika otrovanja**

AT-6

10-8-2=20

4,0

7. Analitika i toksikologija pomoćnih tvari u lijekovima

AT-7

8-4-3=15

3,0

8. Ekotoksikološka ispitivanja

AT-8

13-5-2=20

4,0

9. Praćenje otrova u zraku

AT-9

15-3-2=20

4,0

Ukupno

 

200

40

AT-šifra obveznih predmeta poslijediplomskog specijalističkog studija »Analitička toksikologija«
Izborni predmeti:

Predmet

 

Šifra

 

P-S-V
Ukupno sati

ECTS

 

1. Mikotoksikologija s osnovama mikologije

I-1

15-2-8=25

5,0

2. Toksikokinetika

I-2

10-5-5=20

4,0

3. Nanotoksikologija

I-3

10-5-5=20

4,0

4. Farmakološka genetička toksikologija na sisavačkim modelima*

I-4

 

8-2-0=10

 

1,5

 

5. Kinetika i mehanizam reakcija farmaceutskih spojeva*

I-5

 

7-7-0=14

 

2,0

 

6. Biokemijski mehanizmi toksičnosti *

I-6

5-5-0=10

1,5

7. Biostatistika*

I-7

2-3-15=20

2,5

Ukupno sati

 

119

20,5

I-šifra izbornih predmeta poslijediplomskog specijalističkog studija »Analitička toksikologija

Naveden je ukupni broj sati neposredne nastave; odnos obvezni: izborni predmeti = 40: 20 ECTS; (*) modularni ili izborni predmeti doktorskog studija »Farmaceutsko-biokemijske znanosti«; (**) predmet iz specijalističkog studija Medicinske biokemije i laboratorijske medicine.

f) Sadržaji obveznih i izbornih predmeta

AT-1
TOKSIKOLOGIJA

Upoznavanje različitih grana moderne toksikologije i osnovnih toksikoloških principa. Prikazivanje aktualnih problema sa štetnim tvarima u korištenju i upotrebi (vezano s onečišćenjem okoliša i radnim mjestom). Posebno istaknuti analitičku toksikologiju u klinici i zaštiti zdravlja ljudi kao temelj za specijalizaciju iz analitičke toksikologije. Osnove toksikologije, vrste štetnih učinaka kod kratkotrajnog i dugotrajnog izlaganja, osnove toksikokinetike, uzorkovanje, apsorpcija, raspodjela, eliminacija, toksikologija najčešćih otrova (plinovi, industrijske organske kemikalije, anorganski otrovi, sredstva ovisnosti, pesticidi), individualizacija terapije, uvod u ekotoksikologiju, toksikogenetiku, toksinologiju, toksikologiju na radnom mjestu, regulatornu toksikologiju, kemijski akcidenti.

AT-2
ZDRAVSTVENA EKOTOKSIKOLOGIJA

Antropogeni izvori zagađenja okoliša (tlo, voda, zrak, prehrambeni lanac).Atmosfera vanjska,nutarnja. Zagađenje iz stacionarnih izvora.Promet. Anorganski spojevi, emisija organskih tvari, karcinogene tvari. Toksičnost, podjela po štetnosti, granične vrijednosti emisija. Praćenje emisije onečišćujućih tvari, kriteriji. Glavna onečišćivala atmosfere (O3, SO2, CO, N-oksidi, lebdeće čestice (azbest, čađa), aromatski ugljikovodici, metali, CFC, haloni). Oksidacijski i redukcijski tip zagađenja, fotokemijsko zagađenje, prekogranični ekološki problemi. Unutarnja atmosfera, zagađivala, pušački dim, formaldehid, radon, sindrom »bolesne zgrade«. Metali i nemetali, zagađivala tla, vode, zraka, hrane. Izvori, izloženost. Organski i anorganski spojevi, bioakumulacija, toksikološki značaj, mehanizmi toksičnosti, izloženost. Pesticidi, podjela prema ciljanim organizmima i kemijskoj strukturi. Metabolizam i otrovnost glavnih grupa pesticida, izvori trovanja. Rezidue pesticida, rezistencija, narušavanja ravnoteže eko sustava, bioakumulacija u prehrambenom lancu, kontrola

AT-3
PRIMJENA ANALITIČKIH TEHNIKA U ANALITIČKOJ TOKSIKOLOGIJI

Primjena i prikaz instrumenata i opreme za analiziranje bioloških uzoraka iz okoliša koji imaju utjecaj na ljudsko zdravlje (odnosno neophodni su za ocjenu zdravstvene ispravnosti). Načini uzorkovanja, rukovanja s uzorcima, priprema za analizu, odabir metode i mogućnosti pogreške pri određivanju. Infracrvena spektroskopija pri određivanju ugljikovodika u vodi. Atomska apsorpcijska spektroskopija pri određivanju toksičnih metala. Tekućinska kromatografija-osnove, instrumentarij, kolone, mobilne faze i primjena u analizi vode i namirnica. Plinska kromatografija-osnove, instrumentarij, kolone, mobilne faze i primjena u analizi pesticida i polikloriranih bifenila. Vezane tehnike LC-MS, LC-MS/MS, GC-MS u analizi uzoraka iz okoliša. Forenzička analitika u detekciji nepoznatih sastojaka.

AT-4
KLINIČKA TOKSIKOLOGIJA S EPIDEMIOLOGIJOM

Upoznati polaznike s osnovama i značajkama toksikologije kako u posebnim situacijama, tako i u svakodnevnoj praksi, kako bi se kod njih izgradila i unaprijedila sposobnost prepoznavanja potencijalnih izvora toksičnosti, preventivnog djelovanja i postupaka prve pomoći u slučaju akcidenata. Upoznavanje s osnovnim epidemiološkim metodama koja su nezaobilazna za profesionalni pristup kako u rutinskom radu tako i toksikološkim istraživanjima. Usvojiti znanja o planiranju istraživanja i primjeni epidemioloških metoda u praktičnom radu. Obradit će se mjere učestalosti pojave bolesti, izračunavanje rizika, dizajn opažajnih i intervencijskih istraživanja, specifičnost i osjetljivost testova, metode epidemiološke analize, etika istraživanja te kratak osvrt na osnove pisanja znanstvenog rada kao i etiku citiranja. Analiza epidemiološko-toksikološke studije i prikaz slučaja. Mogućnost primjene epidemioloških metoda u zamjećivanju i otkrivanju nuspojava lijekova. Osnovni pojmovi kliničke toksikologije; akutna otrovanja odraslih; akutna otrovanja djece; putevi ulaska otrova u organizam; postupak s otrovanim bolesnikom; antidoti; vrste epidemioloških istraživanja; dizajn opažajnih i intervencijskih istraživanja; osnove planiranja istraživanja; odabir i prikaz rezultata grafički; analiza epidemiološko-toksikološke studije; primjena epidemioloških metoda u otkrivanju nuspojava lijekova; postupci u slučaju masovnog otrovanja: bioterorizam-uloga toksikologa.

AT-5
SUDSKA TOKSIKOLOGIJA U HUMANOJ MEDICINI

Primjena sudske toksikologije kod akutnih i kroničnih otrovanja, te otrovanja sa smrtnom posljedicom, jatrogena otrovanja, djelovanje otrova na učesnike kriminalnih djela izvršenih pod utjecajem otrova, pravilni odabir i uzimanje biološkog materijala za kemijsko-toksikološke analize, metoda analiza i tumačenje rezultata analiza kod dokazivanja otrovanja u prekršajnim, kaznenim i civilnim sudskim postupcima. Uvodno predavanje o sudskoj toksikologiji; Pravilan odabir i uzimanje biološkog materijala živih, umrlih i ekshumiranih osoba, izuzimanje materijala iz neposredne blizine nasilno umrle osobe zbog otrovanja; Obrada i priređivanje ekstrakata za kvalitativne i kvantitativne metode dokazivanja otrovanja. Primjena brzih testova i instrumentalnih tehnika koje se primjenjuju u sudskoj toksikologiji; Primjena Cozart RapiScan sustava za brzu detekciju droga u slini i Dräger 7410plus alkometra za detekciju alkoholiziranosti u izdahu, upotreba i odabir metoda potvrđivanja droga i alkohola u tjelesnim tekućinama i/ili tkivima; Smrt u svezi s konzumacijom droga; Interpretacija dobivenih rezultata kemijsko-toksikološkim analizama kod nesmrtonosnih otrovanja i smrtonosnih otrovanja. dokazivanje otrovanja kod živih, umrlih i ekshumiranih osoba; Vještačenja u prekršajnim, kaznenim i civilnim postupcima.

AT-6
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA OTROVANJA

U kolegiju se obrađuju sljedeće teme:
Objasniti ulogu laboratorija u evaluaciji otrovanja. Definirati koja akutna otrovanja moraju biti utvrđena unutar jednog sata, na temelju čijih rezultata je omogućeno pravilno i hitno zbrinjavanje bolesnika. Naglasiti koji biološki materijal se koristiti pri identifikaciji otrovanja; Farmakologija i analize specifičnih lijekova i toksičnih agensa: Sredstva ovisnosti u mokraći (barbiturati, benzodiazepini, kokain, metadon, opijati amfetamini/metamfetamini, kanabinoidi,) određuju se imunokemijskim metodama, a potvrđuju metodom plinske kromatografije-masene spektrometrije; Plinovi (CO, CN i dušikovi spojevi) dokazuju se indirektnim spektrofotometrijskim metodama; Hlapivi alkoholi (etilni alkohol, metilni alkohol, etilen glikol) dokazuju se metodom plinske kromatografije; Otrovanja insekticidima (organofosforni i karbamati) utvrđuju se mjerenjem aktivnosti serumske kolinesteraze, a potvrđuju mjerenjem eritrocitne acetilkolinesteraze koja korelira s stupnjem neurotoksičnosti.
Lijekovi (analgetici, antidepresivi, antipsihotici, antiepileptici, kardioaktivni lijekovi i dr.): za probiranje se koriste kolorimetrijske, imunokemijske i kromatografske (TLC) metode, a za potvrdu otrovanja i učinkovitost terapije imunokemijske i kromatografske metode (HPLC, GC-MS); Trovanje biljkama (gljive, strihnin i srčani glikozidi) dokazuje se kromatografskim (HPLC, TLC) i imunokemijskim metodama; Metali: toksični metali s višestrukim djelovanjem (arsen, arsin, kadmij, krom, olovo, živa i nikal), esencijalni metali koji su potencijalno toksični (kobalt, trovalentni krom, bakar, željezo, magnezij, mangan, selen i cink) i metali koji se koriste u medicinskoj terapiji (aluminij, bizmut, galij, zlato, litij i platina) u serumu i mokraći određuju se metodom atomske apsorpcijske spektrometrije.

AT-7
ANALITIKA I TOKSIKOLOGIJA POMOĆNIH TVARI U LIJEKOVIMA

Toksično djelovanje pomoćnih tvari u lijekovima na zdravlje. Toksičnost pomoćnih tvari kod određenih skupina bolesnika. Pomoćne tvari u proizvodnji farmaceutskih oblika. Neželjeni učinci pojedinih pomoćnih tvari. Pomoćne tvari u generičkim i originalnim lijekovima. Zakonska regulativa vezana za korištenje pomoćnih tvari u farmaceutskim formulacijama. Međunardno farmaceutsko vijeće za pomoćne tvari (International Pharmaceutical Excipients Council). Dopuštene količine pomoćnih tvari u proizvodnji ljekovitih oblika. Analitički postupci i metodologija Europske farmakopeje za identifikaciju, ispitivanje čistoće i određivanje sadržaja pomoćnih tvari. Kontrola kakvoće pomoćnih tvari i ICH smjernice u kontroli onečišćenja. Analitičke tehnike u kontroli sadržaja pomoćnih tvari u farmaceutskom obliku. Stabilnost pomoćnih tvari. Interakcije pomoćnih tvari s djelatnim tvarima u lijekovima kao i primarnim spremnicima. Ispitivanje kompatibilnosti pomoćnih i ljekovitih tvari u gotovom farmaceutskom proizvodu. Eksperimentalno određivanje masenih udjela konzervansa (benzojeva i sorbinska kiselina) i sladila (saharin i aspartam) u tekućim farmaceutskim pripravcima tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti.

AT-8
EKOTOKSIKOLOŠKA ISPITIVANJA

Biološki testovi; antripogeni utjecaj na okoliš; onečišćenje; ekotoksikologija; načini ulaska onečišćivača u ekosistem; bioakumulacija; biotransformacija; biomagnifikacija; djelovanje kemikalije/otrova; testovi kratkog trajanja (akutno); testovi srednjeg trajanja (subkronično); testovi dugog trajanja (kronično); preliminarni testovi; konačni testovi; osnovni set testova toksičnosti; akutna toksičnost na vrstu Daphnia magna; inhibicija bakterija; test inhibicije rasta algi (slatkovodnih i morskih); testovi toksičnosti na ribama; YTT (Yeast toxicity test); luminiscencija fotobakterija; Lemna test; Allium test; Ames test; biološka razgradnja; biomonitoring (biološki nadzor) okoliša; procjena okolišnog rizika.

AT-9
PRAĆENJE OTROVA U ZRAKU
Izvori i tipovi onečišćenja, vrste onečišćujučih tvari, mehanizam stvaranja onečišćujućih tvari, varijacije koncentracija onečišćujučih tvari te njihova prostorna raspodjela, utjecaj meteoroloških parametara na raspodjelu i širenje onečišćujučih tvari u zraku, mjerne i analitičke metode, automatske postaje, mreže za praćenje kakvoće traka, analiza podataka i stvaranje baza podataka, zdravstveni učinci onečiščujućih tvari, kratkoročna i dugoročna izloženost, epidemiološke studije i podaci, toksikološke studije i podaci, definicija izloženosti, koncentracije i doze, toksikokinetika i toksičnost lebdećih čestica /PM10, PM2,5/ozona /O3/, dušikovog dioksida /NO2/, policikličkih aromatskih ugljikovodika /PAH/, ugljikovog monoksida /CO/, sumpornog dioksida/SO2/, (razine i lokalizacija u tijelu, toksičnost na razini organizma, na razini organskih sustava, na celularnoj razini, toksikološke studije na životinjama i ljudima), procjenarizika i upravljanje rizikom, legislativa u RH i usklađivanje s legislativom EU, programi kontrole onečišćenja, modeli informiranja građanstva o razinama onečišćenja u zraku, tipovi prostornog i vremenskog modeliranja onečišćenja zraka, javnozdravstveni značaj onečišćenja zraka.

I-1
MIKOTOKSIKOLOGIJA S OSNOVAMA MIKOLGIJE
Sistematika, razvoj i raširenost toksinogenih plijesni (hrana, zrak, profesionalna izloženost). Uvjeti tvorbe mikotoksina u različitim supstratima. Kemijska svojstva mikotoksina. Biokemijski mehanizmi toksičnog djelovanja mikotoksina in vivo i in vitro. Interakcije mikotoksina. Mikotoksikoze ljudi i životinja- patogeneza i patologija (hepatotoksini, nefrotoksini, neurotoksini, imunotoksini, respiratorni toksini, dermatotoksini, toksini probavnog i genitalnog sustava). Metode izolacije i determinacije plijesni, metode dokazivanja mikotoksina, biokemijski pokazatelji izloženosti mikotoksinima (TLC, HPLC, spektrofotometrijske metode). Zakonski propisi i kontrola (legislativa). Kemijske i biološke metode dekonatminacije plijesni i mikotoksina.

I-2
TOKSIKOKINETIKA
Kolegij sadrži tri cjeline. U prvoj cjelini bit će ukratko opisani načini apsorpcije, raspodjele i eliminacije toksičnih tvari u organizmu na odabranim primjerima. Drugi dio se sastoji od prikaza karakteristika modela koji se koriste kod izračunavanja kinetičkih parametara otrovnih supstanci npr. jednoprostorni model sa i bez infuzije, jednoprostorni model s apsorpcijom, dvoprostorni modeli, simulacija nakupljanja etc. Treći dio predavanja predviđen je za primjenu navedenih modela na odabranim primjerima iz prakse koji se često dešavaju (alkohol, trovanja lijekovima ili plinovima, predoziranja drogama etc). U trećem dijelu studenti će se koristiti računalima i kompjuterskim programima koji pomoću kinetičkih parametara mogu predvidjeti vremenski tijek apsorpcije, distribucije i eliminacije u organizmu. U tijeku kolegija svaki student će morati napraviti seminarski rad iz kolegija u kojem će putem PowerPoint prezentacije prikazati mehanizam neke od otrovnih tvari u organizmu i kinetičke parametre koji određuju ponašanje te tvari sve do eliminacije iz organizma. Prezentacija smije trajati najviše 20 minuta i bit će prezentirana svim studentima koji slušaju kolegij u sklopu seminara.

I-3
NANOTOKSIKOLOGIJA
Cilj kolegija je upoznati studente s novom znanstvenom disciplinom pod nazivom nanotoksikologija. Definicija nanotoksikologije; Podjela i primjena sintetskih nanočestica; Fizička i kemijska svojstva nanočestica kao čimbenici koji određuju biološku aktivnost; Mogući izvori sintetskih nanočestica i mjere opreza; Mjesta ulaska nanočestica u organizam i ciljna tkiva; Interakcija nanočestica sa stanicama; Racionalna ispitivanja toksičnosti nanočestica.

I-4
FARMAKOLOŠKA GENETIČKA ZOKSIKOLOGIJA NA SISAVAČKIM MODELIMA
Metode genetičke toksikologije (kromosomske aberacije, mikronukleus in vivo i in vitro, komet metoda, izmjene sestrinskih kromatida, DNA adukti, fluorescentna hibridizacija in vitro, mitotski indeks, test genskih mutacija – hprt), značaj metabolizma i mehanizama detoksikacije na ispoljavanje genotoksičnosti, mehanizmi mutageneze i karcinogeneze lijekova, interindividualne razlike u genotoksičnom odgovoru, in vivo i in vitro eksperimentalni modeli, biomarkeri učinka genotoksičnih tvari, biomonitoring genetičkom toksikologijom, utjecaj dobi na odgovor organizma na genotoksičnost, osvrt na specifične grupe lijekova (citostatici, antibiotici, antimikotici, antipiretici), interpretacija protokola za genotoksikološko praćenje novih lijekova i usporedba europskih direktiva s protokolima američke Food and Drug Administration.

I-5
KINETIKA I MEHANIZAM REAKCIJA FARMACEUTSKIH SPOJEVA

Značenje kemijske kinetike u svakodnevnom životu, biologiji i farmaciji. Kemijska reakcija kao jedan od načina uravnoteženja termodinamičkog sustava, tj., minimiziranja Helmholtzove funkcije (A) pri stalnim vrijednostima temperature i volumena (ili Gibbsove funkcije (G) pri stalnim vrijednostima temperature i tlaka) biti će proučavana s dvije točke gledišta: termodinamičke i kinetičke koje su međusobno povezane. Odvijanje kemijske reakcije definirati će se reakcijskim dosegom, ?. Promatrani kinetičk sustavi – zatvoreni, neizolirani, homogeni stalnog volumena. Definirat će se i obraditi pojmovi kao što su reakcijski mehanizam i brzina kemijske reakcije. Opisivanje brzine kemijske reakcije u svijetlu (i) diferencijalnog oblika kinetičke jednadžbe (dci/dt ? k(T)ci), (ii) integriranog oblika kinetičke jednadžbe (k ? ci), (iii) molekulnosti reakcije, (iv) reda reakcije i (v) temperaturne ovisnosti. Detaljno će se proučiti reakcije nultog, prvog i drugog reda, te vrste reakcija kao su (ne)povratne, konsekutivne (uzastopne) u paralelne (usporedne). Obraditi će se Arrheniusova i Eyringova teorija brzine reakcije te utjecaj svojstava medija na brzinu reakcije. Na konkretnim primjerima pokazati će se način određivanja reakcijskog mehanizma i obraditi teorija postojanog stanja i teorija brzih predravnoteža. Primjenom Eyringove teorije objasniti će se teorija homogene katalize te navesti primjeri specifične i opće kiselobazne katalize u farmaceutski važnim kemijskim reakcijama. Razradit će se primjeri tzv. V, sigmoidne, mješane

I-6
BIOKEMIJSKI MEHANIZMI TOKSIČNOSTI
Molekularno-stanični aspekti toksičnosti. Mehanizmi transporta toksikanata kroz stanične membrane: specifičnost transporta kroz kožu, pluća i probavni trakt. Specifične barijere: hematoencefalna, placentalna. Mjesta raspodjele toksikanata u organizmu. Farmakološki, patološki i genotoksični efekti djelovanja: primjeri. Vezanje na proteine i kumulacija. Primjeri za detoksifikaciju, toksifikaciju i promjene aktivnosti. Djelovanje toksikanata: vezanje na specifične receptore; toksikanti koji ne reagiraju s receptorom. Čimbenici koji utječu na metabolizam toksikanata: vrsta, spol, genetski, stres, prehrana, dob, patološka stanja, specifičnosti tkiva i organa, doza, enzimska indukcija i inhibicija, čimbenici iz okoliša. Biokemijski mehanizmi eliminacije toksikanata. Specifični primjeri za: kemijsku kancerogenezu, lezije tkiva, neželjene farmakološke efekte, imunotoksičnost., letalnu sintezu i ugradnju, teratogenezu, toksičnost metala, pesticida, organskih otapala, plastike, radioaktivno zračenje. Mehanizmi djelovanja toksikanata na reprodukciju. Primjeri.

I-7
BIOSTATISTIKA

Statistička metodologija obradbe biomedicinskih podataka u tijeku znanstvenog istraživanja: vrste kliničkih istraživanja, uzorak i populacija, raspodjela podataka, prikupljanje, vrste i opis podataka, mjerne ljestvice, pregled deskriptivnih statističkih pokazatelja (mjere centralne tendencije i rasapa), statistička hipoteza i zaključivanje, usporedba vrijednosti između dvaju ili više skupina, proporcije, raščlamba nepotpuno praćenih podataka i krivulje preživljenja, veličina uzorka, snaga testa, korelacije i regresija (multivarijatna regresija, logistička regresija i Coxov regresijski test), raščlamba karakteristika rada prijamnika (engl. ROC analiza). Informatički pregled, prikaz i vježbanje načina uporabe tipičnog računalnog programa za statističku obradbu biomedicinskih podataka: zadavanje osobina pokazatelja, upis podataka, pohrana i prijenos podataka iz jednoga u drugi oblik zapisa. oblikovanje ispisa rezultata obradbe, prijenos rezultata u tablične ili grafičke oblike znanstvenog izvješća.
g) Način završetka studija: Poslijediplomski specijalistički studij »Analitička tokikologija« završava polaganjem obvezatnih i izbornih predmeta kao dijela programa zdravstvene specijalizacije iz Analitičke toksikologije.
 

zatvori
Pravilnik o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !