Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja - rješenje o izravnom utvrđenju prodajnih cijena autobusnih karata ("Narodne novine", br. XX/07, XX/07)
označi tražene riječi printaj stranicu
115 7.11.2007 Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I-030-02/2006-01/39, urbroj: 580-02-07-62-152, od 24. rujna 2007.

AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

3371

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, temeljem članka 9.L358989, članka 34.L358990 i članka 57.L358991 točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 122/03), u upravnom postupku ocjene sporazuma o izravnom utvrđivanju prodajnih cijena autobusnih karata, a koji je pokrenut po službenoj dužnosti protiv sedamnaest (17) autobusnih prijevoznika, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i to: 1. Autobusni promet d.d. Varaždin, sa sjedištem u Varaždinu, Koprivnička 2, zastupan po punomoćnici Snježani Preložiček, 2. Autoprometno poduzeće d.d. za prijevoz putnika i robe, sa sjedištem u Požegi, Industrijska 2, zastupan po punomoćniku Josipu Mičeviću-Marušiću, 3. Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, sa sjedištem u Imotskom, Kralja Zvonimira 75, zastupan po punomoćniku Josipu Klasanu, 4. Autopoduzeće Imotski d.o.o. za usluge prijevoza i putnička agencija, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, zastupan po direktoru Josipu Klasanu, 5. Autoprijevoz Lika d.o.o. za putnički i teretni prijevoz i putnička agencija, sa sjedištem u Gospiću, Trnovac b.b., zastupan po punomoćniku Marijanu Mariću, 6. Autotransport d.d. za prijevoz putnika i robe u zemlji i inozemstvu, sa sjedištem u Šibeniku, Draga 14, zastupan po članu Uprave Vitomiru Jendričku, 7. Autotransport Karlovac d.d. prijevoz-trgovina-turizam, sa sjedištem u Karlovcu, Gažanski trg 8, zastupan po direktoru Davoru Vidmaru, 8. Croag d.o.o. za prijevoz robe i putnika, turizam i trgovinu, sa sjedištem u Zagrebu, Žitnjak bb, zastupan po direktoru Zdravku Šimeku, 9. Croatia Zadar-line d.d. za prijevoz putnika u cestovnom prometu, turizam i trgovinu, u stečaju, sa sjedištem u Zadru, Benkovačka Cesta bb, zastupan po punomoćniku Branku Katiću, 10. Croatia bus d.d. za prijevoz putnika u tuzemnom i inozemnom cestovnom prometu, remont i servis za pranje i podmazivanje, putnička agencija, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, zastupan po direktoru Deanu Čebohinu, 11. Čazmatrans-prijevoz d.o.o. za prijevoz i usluge, sa sjedištem u Čazmi, Milana Novačića 8, zastupan po punomoćniku Damiru Pavloviću, 12. Denibus d.o.o. za trgovinu, posredovanje, ugostiteljstvo i promet, sa sjedištem u Zmijavcima, Zmijavci bb, zastupan po članu Uprave Denisu Ćapinu, 13. Korčula bus d.o.o. za prijevoz i usluge, sa sjedištem u Korčuli, Porat bb, zastupan po članu Uprave Ivanu Ravliću, 14. Larus d.o.o. za usluge u gospodarstvu, sa sjedištem u Zadru, Široka ulica 6, zastupan po članu Uprave Branku Katiću, 15. Promet d.o.o. za prijevoz putnika, sa sjedištem u Makarskoj, Ulica A. Starčevića 30, zastupan po predsjedniku Uprave Vice Barbiru, 16. Samoborček d.o.o. za prijevoz putnika i robe, turizam i trgovinu, sa sjedištem u Samoboru, Dobriše Cesarića 26, zastupan po direktoru Boži Grguriću, 17. Vojvodić promet obrt za prijevoz putnika, sa sjedištem u Blatu, zastupan po vlasniku Lovri Vojvodiću, temeljem odluke Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja, s 90. sjednice, održane 24. rujna 2007., po službenoj dužnosti donosi sljedeće:

RJEŠENJE

I. Utvrđuje se da su izričitim dogovorom, odnosno usklađenim djelovanjem izravno utvrdili prodajne cijene autobusnih karata, s njihovom istovremenom primjenom, počevši od 1. srpnja 2006., te time sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj i/ili posljedicu ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika autobusima u unutarnjem cestovnom prometu, u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, sljedeći poduzetnici:
1. Autobusni promet d.d., sa sjedištem u Varaždinu, Koprivnička 2, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. svibnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. svibnja 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik –Zagreb,
2. Autoprometno poduzeće d.d. za prijevoz putnika i robe, sa sjedištem u Požegi, Industrijska 2, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 29. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 29. lipnja 2007., na linijama Zagreb –Šibenik i Šibenik – Zagreb,
3. Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, sa sjedištem u Imotskom, Kralja Zvonimira 75, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 28. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb,
4. Autopoduzeće Imotski d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 28. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb,
5. Autotransport d.d., sa sjedištem u Šibeniku, Draga 14, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 17. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 17. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
6. Autotransport Karlovac d.d. prijevoz – trgovina – turizam, sa sjedištem u Karlovcu, Gažanski trg 8, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 4. srpnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb,
7. Croatia Zadar-line d.d. za prijevoz putnika u cestovnom prometu, turizam i trgovinu, u stečaju, sa sjedištem u Zadru, Benkovačka Cesta bb, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do danas, na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do danas, na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
8. Croatia bus d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. svibnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. svibnja 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
9. Čazmatrans-prijevoz d.o.o. za prijevoz i usluge, sa sjedištem u Čazmi, Milana Novačića 8, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 3. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 3. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
10. Denibus d.o.o. za trgovinu, posredovanje, ugostiteljstvo i promet, sa sjedištem u Zmijavcima, Zmijavci bb, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do danas, na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb,
11. Larus d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Široka ulica 6, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do danas, na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do danas, na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
12. Promet d.o.o. za prijevoz putnika, sa sjedištem u Makarskoj, Ulica A. Starčevića 30, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 27. lipnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb,
13. Samoborček d.o.o. za prijevoz putnika i robe, turizam i trgovinu, sa sjedištem u Samoboru, Dobriše Cesarića 26, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 1. srpnja 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 1. srpnja 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb,
14. Vojvodić promet, obrt sa sjedištem u Blatu, 71. ulica 7, u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. ožujka 2007., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te u razdoblju od 1. srpnja 2006. do 31. ožujka 2007., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
II. Ništav je, ex lege, u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, zabranjeni sporazum opisan u točki I. izreke ovog rješenja.
III. Utvrđuje se da je odredba članka 11. Ugovora o obavljanju međužupanijskog prijevoza putnika u linijskom prometu, sklopljenog 10. travnja 2006., između poduzetnika Čazmatrans prijevoz d.o.o., sa sjedištem u Čazmi i poduzetnika Autobusni promet d.d., sa sjedištem u Varaždinu te poduzetnika pod njegovom kontrolom: Croatia-bus d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Autotransport d.d., sa sjedištem u Šibeniku, Croag d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, zabranjeni sporazum u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
IV. Ništava je, ex lege, u smislu odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, odredba članka 11. Ugovora navedenog u točki III. izreke ovog rješenja.
V. Utvrđuje se da poduzetnici Korčula bus d.o.o., sa sjedištem u Korčuli, Porat b.b., Croag d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Žitnjak bb i Autoprijevoz Lika d.o.o., sa sjedištem u Gospiću, Trnovac b.b., nisu s poduzetnicima, autobusnim prijevoznicima navedenim u točki I. izreke ovog rješenja, sklopili zabranjeni sporazum opisan u točki I. i II. izreke ovog rješenja.
VI. Ovo rješenje ne podliježe naplati upravne pristojbe.
VII. Ovo rješenje bit će objavljeno u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. PRETHODNO ISPITIVANJE STANJA NA MJERODAVNOM TRŽIŠTU

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Agencija) zaprimila je 1. i 8. kolovoza 2006., putem elektroničke pošte, predstavke građana o postupanjima poduzetnika, autobusnih prijevoznika koji obavljaju prijevoz putnika autobusima na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Iz zaprimljenih predstavki u bitnome je proizlazilo da su rečeni poduzetnici, suprotno dotadašnjoj praksi, dogovorili jedinstvenu cijenu autobusnih karata za spomenute linije, te da je ista u primjeni počevši od srpnja 2006.
Agencija je, temeljem navedene građanske inicijative, sukladno odredbama članka 37.L358993 stavka 1. točkama 8. i 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 122/03; dalje: ZZTN), te odredbama članka 124.L358995 stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 103/96: dalje: ZoUP), provela prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu. Prethodno ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu bilo je potrebno za utvrđivanje postojanja uvjeta za donošenje zaključka o pokretanju postupka, po službenoj dužnosti, radi ocjene sukladnosti sporazuma s odredbama ZZTN, u smislu članka 41. stavka 1. i članka 46. ZZTN, a primjenom članka 9. ZZTN. Odredbom članka 9. stavka 1. točkom 1. ZZTN, zabranjeni su sporazumi između poduzetnika, ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prešutni dogovori, usklađeno djelovanje, odluke udruženja poduzetnika koji kao cilj ili posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a naročito oni kojima se izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti.
Stoga je Agencija, tijekom prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu, zatražila dostavu pisanih očitovanja i dokumentacije, i to dopisom od 10. kolovoza 2006. od poduzetnika Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Autobusni kolodvor, sa sjedištem u Zagrebu, Avenija Marina Držića 4. (dalje: Autobusni kolodvor Zagreb), dopisom od 16. kolovoza 2006. od Hrvatske udruge poslodavaca, sa sjedištem u Zagrebu, Pavla Hatza 12. (dalje: HUP), te dopisima od 25. kolovoza 2006. od sljedećih poduzetnika: Autobusni promet d.d. Varaždin, sa sjedištem u Varaždinu, Koprivnička 2, Samoborček d.o.o., sa sjedištem u Samoboru, Dobriše Cesarića 26, Autotransport Karlovac d.d., sa sjedištem u Karlovcu, Gažanski trg 8 i Autotransport d.d., sa sjedištem u Šibeniku, Draga 14, za koje je Agencija, u tom trenutku, imala saznanja da pružaju usluge autobusnog prijevoza putnika na spomenutim linijama.
Agencija je, u razdoblju od 21. kolovoza 2006. do 5. listopada 2006., zaprimila pisana očitovanja gore navedenih poduzetnika, u kojima su poduzetnici naveli da ne postoji dogovor o jedinstvenoj cijeni autobusne karte za prijevoz putnika na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb. Međutim, Agencija je utvrdila da iz cjenika, kako onih dostavljenih od strane Autobusnog kolodvora Zagreb, tako i iz cjenika sa službene Internet stranice Autobusnog kolodvora Zagreb (www.akz.hr), proizlazi upravo suprotno.
Naime, Agencija je uvidom u spomenute cjenike, utvrdila da svi poduzetnici koji pružaju usluge autobusnog prijevoza na spomenutim linijama, obavljaju prijevoz putnika autobusima po jedinstvenoj cijeni od 150,00 kn na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, odnosno po jedinstvenoj cijeni od 138,00 kn na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb. Poduzetnici su suprotno dotadašnjoj praksi, povisili cijene autobusnih voznih karata, s istovremenom primjenom rečenih, počevši od 1. srpnja 2006., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, kao i na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Rečeno je potvrđeno i od strane Autobusnog kolodvora Zagreb, koji je u pisanom očitovanju, od 21. kolovoza 2006., potvrdio da su autobusni prijevoznici, u razdoblju od 1. do 4. srpnja 2006., dostavili nove cjenike, te da cijena autobusne karte na liniji Zagreb – Split, odnosno liniji Split – Zagreb, iznosi 150,00 kn, te 138,00 kn na liniji Zagreb – Šibenik, odnosno na liniji Šibenik – Zagreb i jednaka je za sve prijevoznike koji prometuju na tim linijama.

2. POSEBNI ISPITNI POSTUPAK

2.1. Zaključak o pokretanju postupka

S obzirom da su navedeni cjenici bili dostatne indicije za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, Agencija je, zaključkom pod poslovnim brojem klase: UP/I-030-02/2006-01/39, urbroja: 580-02-06-10-16, od 6. listopada 2006., sukladno odredbi članka 46. ZZTN, pokrenula postupak radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. i stavka 2. ZZTN, protiv petnaest (15) poduzetnika, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji obavljaju djelatnost prijevoza putnika autobusima na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Riječ je o sljedećim poduzetnicima: Autobusni promet d.d. Varaždin, sa sjedištem u Varaždinu, Koprivnička 2, zastupan po punomoćnici Snježani Preložiček (dalje: Autobusni promet d.d. Varaždin), Autoprometno poduzeće d.d. za prijevoz putnika i robe, sa sjedištem u Požegi Industrijska 2, zastupan po punomoćniku Josipu Mičeviću – Marušiću (dalje: Autoprometno poduzeće d.d.), Autopoduzeće Imotski d.o.o. za usluge prijevoza i putnička agencija, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, zastupan po direktoru Josipu Klasanu (dalje: Autopoduzeće Imotski d.o.o.), Autoprijevoz Lika d.o.o. za putnički i teretni prijevoz i putnička agencija, sa sjedištem u Gospiću, Trnovac b.b., zastupan po punomoćniku Marijanu Mariću (Autoprijevoz Lika d.o.o.), Autotransport d.d. za prijevoz putnika i robe u zemlji i inozemstvu, sa sjedištem u Šibeniku, Draga 14, zastupan po članu Uprave Vitomiru Jendričku (dalje: Autotransport d.d.), Autotransport Karlovac d.d. prijevoz-trgovina – turizam, sa sjedištem u Karlovcu, Gažanski trg 8, zastupan po direktoru Davoru Vidmaru (dalje: Autotransport Karlovac d.d.), Croatia Zadar-line d.d. za prijevoz putnika u cestovnom prometu, turizam i trgovinu, u stečaju, sa sjedištem u Zadru, Benkovačka Cesta b.b., zastupan po punomoćniku Branku Katiću (dalje: Croatia Zadar-line d.d. u stečaju), Croatia bus d.d. za prijevoz putnika u tuzemnom i inozemnom cestovnom prometu, remont i servis za pranje i podmazivanje, putnička agencija, sa sjedištem u Zagrebu, Heinzelova 61, zastupan po direktoru Deanu Čebohinu (dalje: Croatia bus d.d.), Čazmatrans-prijevoz d.o.o. za prijevoz i usluge, sa sjedištem u Čazmi, Milana Novačića 8, zastupan po punomoćniku Damiru Pavloviću (dalje: Čazmatrans-prijevoz d.o.o.), Denibus d.o.o. za trgovinu, posredovanje, ugostiteljstvo i promet, sa sjedištem u Zmijavcima, Zmijavci b.b., zastupan po članu Uprave Denisu Ćapinu (dalje: Denibus d.o.o.), Korčula bus d.o.o. za prijevoz i usluge, sa sjedištem u Korčuli, Porat b.b., zastupan po članu Uprave Ivanu Ravliću (dalje: Korčula bus d.o.o.), Larus d.o.o. za usluge u gospodarstvu, sa sjedištem u Zadru, Široka ulica 6, zastupan po članu Uprave Branku Katiću (dalje: Larus d.o.o.), Promet d.o.o. za prijevoz putnika, sa sjedištem u Makarskoj, Ulica A. Starčevića 30, zastupan po predsjedniku Uprave Vice Barbiru (dalje: Promet d.o.o.), Samoborček d.o.o. za prijevoz putnika i robe, turizam i trgovinu, sa sjedištem u Samoboru, Dobriše Cesarića 26, zastupan po direktoru Boži Grguriću (dalje: Samoborček d.o.o.) i Vojvodić promet obrt za prijevoz putnika, sa sjedištem u Blatu, zastupan po vlasniku Lovri Vojvodiću (dalje: Vojvodić promet obrt).
Agencija je rečenim zaključkom o pokretanju postupka, od navedenih poduzetnika, prijevoznika koji obavljaju prijevoz putnika autobusima na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, odnosno linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, zatražila dostavu sve relevantne dokumentacije, u svrhu provođenja dokaznog postupka, a radi utvrđivanja, ekonomskom i pravnom analizom je li u konkretnom slučaju riječ o zabranjenom sporazumu.

2.2. Zaključci o pokretanju postupka u posebnim predmetima i zaključak o spajanju postupaka

Nakon donošenja zaključka o pokretanju postupka klase: UP/I-030-02/2006-01/39, urbroja: 580-02-06-10-16, od 6. listopada 2006., te uvida u dostavljenu dokumentaciju, Agencija je utvrdila da poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, sa sjedištem u Imotskom, Kralja Zvonimira 75, zastupan po punomoćniku Josipu Klasanu (dalje: Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju), protiv kojeg nije bio spomenutim zaključkom pokrenut postupak u ovom predmetu, također prometuje na autobusnim linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb. Rečeni poduzetnik pruža usluge prijevoza putnika po cijeni od 150,00 kn, a navedena cijena autobusne karte identična je cijenama svih ostalih autoprijevoznika, koji prometuju na spomenutim linijama.
Agencija je do navedenih saznanja došla temeljem podataka iz dva podneska poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, zaprimljenih u Agenciji 11. prosinca 2006. i 18. prosinca 2006. Također, iz podnesaka Autobusnog kolodvora Zagreb zaprimljenih 5. siječnja 2007. i 13. ožujka 2007., te podnesaka poduzetnika Autobusni kolodvor Split d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Obala kneza Domagoja 12. (dalje: Autobusni kolodvor Split), zaprimljenih u Agenciji 11. siječnja 2007. i 7. ožujka 2007. utvrđeno je da prethodno spomenuti poduzetnici pružaju usluge prijevoza putnika. Navedeno je utvrđeno i temeljem podataka iz podnesaka zaprimljenih u Agenciji 1. veljače 2007. i 15. veljače 2007. od poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju.
Pored navedenog, Agencija je utvrdila da i poduzetnik Croag d.o.o. za prijevoz robe i putnika, turizam i trgovinu, sa sjedištem u Zagrebu, Žitnjak b.b., zastupan po direktoru Zdravku Šimeku (dalje: Croag d.o.o.), protiv kojeg u ovom predmetu također nije bio pokrenut postupak, prometuje na autobusnim linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb. Navedeni poduzetnik pruža usluge prijevoza putnika, po cijeni od 150,00 kn na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te po cijeni od 138,00 kn na liniji Zagreb – Šibenik i na liniji Šibenik – Zagreb, a spomenute su cijene identične cijenama svih ostalih autoprijevoznika koji prometuju na spomenutim linijama.
Agencija je do navedenih saznanja došla temeljem podataka iz podneska Autobusnog kolodvora Zagreb, zaprimljenog 5. siječnja 2007., iz podneska poduzetnika Gradski parking d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Draga 14, zaprimljenog 6. prosinca 2006., te iz podneska poduzetnika Autobusni kolodvor Split, zaprimljenog 11. siječnja 2007.
Slijedom navedenog, Agencija je po službenoj dužnosti, u posebnom predmetu pod poslovnim brojem klase: UP/I-030-02/2007-01/11, urbroja: 580-02-07-62-1, donijela temeljem članka 46. ZZTN, zaključak, od 4. travnja 2007., kojim je pokrenut postupak utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. i stavka 2. ZZTN, između prethodno spomenutih petnaest (15) poduzetnika, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji obavljaju djelatnost prijevoza putnika autobusima na liniji Zagreb – Split i Split – Zagreb, te na liniji Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb i poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju.
Jednako tako Agencija je po službenoj dužnosti, u posebnom predmetu pod poslovnim brojem klase: UP/I-030-02/2007-01/12, urbroja:, 580-02-07-62-1 donijela, temeljem članka 46. ZZTN, zaključak, od 5. travnja 2007., kojim je pokrenut postupak utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. i stavka 2. ZZTN, između prethodno spomenutih petnaest (15) poduzetnika, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koji obavljaju djelatnost prijevoza putnika autobusima na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, i poduzetnika Croag d.o.o.
S obzirom da je u prethodno opisane tri upravne stvari bila riječ o pravima i obvezama više stranaka, koja se temelje na istome ili sličnome činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi, te da je, prema odredbama ZZTN, u pogledu svih stvarno nadležna Agencija, sukladno članku 127. stavcima 1. i 3. ZoUP-a, Agencija je 6. travnja 2007. donijela zaključak o spajanju postupka, pod poslovnim brojem klase: UP/I-030-02/2006-01/39, urbroja: 580-02-07-62-97, kojim je odlučila da će se navedena tri upravna postupka (klase: UP/I-030-02/2006-01/39, UP/I-030-02/2007-01/11 i UP/I-030-02/2007-01/12) spojiti i nadalje voditi kao jedinstveni postupak pod poslovnim brojem klase: UP/I-030-02/2006-01/39.

2.3. Prikupljanje podataka

U tijeku postupka Agencija je, u smislu članka 48. stavka 1. točaka 1. i 3. ZZTN, ovlaštena, od poduzetnika koji su stranke u postupku i od drugih osoba koje nisu stranke u konkretnom postupku, zahtijevati sve potrebne obavijesti, u obliku pisanih očitovanja ili usmenih izjava, podatke i dokumentaciju, a radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica, a poduzetnici i druge osobe su, u smislu članka 48. stavka 3. ZZTN, obvezni Agenciji dostaviti tražene podatke, odnosno dokumentaciju.
Slijedom navedenog Agencija je, dopisima od 14. studenog 2006. i 16. studenog 2006., od svih stranaka u postupku zatražila dostavu očitovanja o razlozima određivanja cijene autobusne vozne karte za prijevoz putnika na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, u iznosu od 150,00 kn odnosno 138,00 kn za linije Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, a koje se primjenjuju počevši od 1. srpnja 2006., kao i o načinu kalkulacije cijena, te ostale relevantne dokumentacije.

2.3.1. Očitovanja poduzetnika temeljem članka 48. stavka 1. točke 1. ZZTN

1. Poduzetnik Autoprometno poduzeće d.d., u podnesku koji je Agencija zaprimila 6. prosinca 2006., u bitnome navodi da, na relaciji Zagreb – Split, koja uključuje polazak, odnosno dolazak do Požege, prolazak kroz Zadar i čija je udaljenost 400 km, prosječna cijena prijevozne karte po putniku za cijelu liniju iznosi [..]kn, umanjena za [..]%, jer je linija Zagreb – Split samo dio te relacije, te iznosi 149,90 kn, odnosno 150,00 kn. Nadalje, udaljenost na relaciji Zagreb – Šibenik iznosi 369 km, te prosječna cijena po putniku za cijelu liniju, koja također uključuje polazak i dolazak u Požegu, iznosi [..] kn. Taj iznos je umanjen za [..]% jer je relacija Zagreb – Šibenik samo dio linije Požega – Zagreb – Šibenik i iznosi 138,28 kn, odnosno 138,00 kn. U privitku rečenog podneska, kao i podneska zaprimljenog u Agenciji 18. listopada 2006., poduzetnik Autoprometno poduzeće d.d. je priložio preslike dozvola za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, kao i presliku cjenika za liniju Požega – Slavonski Brod – Nova Gradiška, Zagreb – Zadar – Biograd n/m – Šibenik – Trogir – Split, s primjenom od 1. srpnja 2007. i cijenom prijevozne karte u jednom smjeru. Tako cijena u jednom smjeru iz Zagreba do Šibenika i iz Šibenika do Zagreba iznosi 138,00 kn, odnosno iz Zagreba do Splita i iz Splita do Zagreba iznosi 150,00 kn. Spomenuti poduzetnik dostavio je Agenciji i preslike cjenika za liniju Požega – Nova Gradiška – Zagreb – Split, također s primjenom od 1. srpnja 2007. i identičnim cijenama prijevoznih karata u jednom smjeru. U privitku prethodno navedenog podneska, poduzetnik Autoprometno poduzeće d.d. je također priložio preslike cjenika od 8. srpnja 2005., odnosno cjenika čija je primjena prethodila primjeni cjenika od 1. srpnja 2007., a prema kojima je cijena prijevozne karte u jednom smjeru iz Zagreba do Šibenika i iz Šibenika do Zagreba, iznosila 120,00 kn, odnosno iz Zagreba do Splita i iz Splita do Zagreba, 130,00 kn.
2. Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, u podnesku koji je Agencija zaprimila 1. veljače 2007., u bitnome navodi da nije bilo nikakvog usuglašavanja cijena s drugim prijevoznicima. Rečeni poduzetnik je istaknuo da je ocijenio da je početak sezone idealno vrijeme za primjenu cjenika i cijena koje je sam odredio, a na osnovi parametara koji u cestovnom prijevozu putnika vrijede za sve prijevoznike i čije su cijene u Republici Hrvatskoj jednake za sve prijevoznike. Riječ je o fiksnim troškovima: cijeni goriva, maziva, guma, cestarina za autoceste, dnevnice za vozače, osiguranja vozila i sl. Nadalje, u rečenom podnesku poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, napominje da je s poduzetnikom Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, kooperant na linijama Split – Zagreb – Split.
Nadalje, u privitku podneska, koji je Agencija zaprimila 15. veljače 2007., poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, je dostavio preslike Ugovora o kooperaciji s poduzetnikom Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, kao i presliku telefaksa poslanog Autobusnom kolodvoru Split, 1. srpnja 2006., s oznakom predmeta: »Nove cijene s primjenom od 1. srpnja 2006.«.
U rečenoj preslici telefaksa, navedeno je u bitnome da sukladno pisanom usuglašavanju cjenika od 27. lipnja 2006., ovjerenog od prijevoznika – potpisnika Promemorije, za relacije Zagreb – Zadar – Split – Dubrovnik za relaciju Zagreb – Split cijena iznosi 150,00 kn. Također, u slučaju nepridržavanja zajedničkog cjenika od strane potpisnika Promemorije, rečeni se cjenik automatski stornira.
3. Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, u podnesku kojeg je Agencija zaprimila 11. prosinca 2006., pored ostalog navodi da se razlozi za određivanje povećane cijene autobusne karte, koja je u primjeni od početka srpnja 2006., nalaze u povećanju troškova poslovanja, te da rečeni poduzetnik ne vozi na liniji Zagreb – Šibenik.
Nadalje, poduzetnik Autobusni promet d.d. Varaždin je imatelj [..]% udjela u temeljnom kapitalu rečenog poduzetnika, što je potkrijepljeno preslikom Knjige poslovnih udjela na dan 30. studenoga 2006., priloženoj spisu predmeta.
U podnesku koji je Agencija zaprimila 18. prosinca 2006., spomenuti poduzetnik u bitnome navodi da autobus u prosjeku potroši oko 30 – 35 litara/100 km goriva euro diesel, te u jednom pravcu na liniji Zagreb – Split ta ukupna potrošnja iznosi 120 – 140 litara goriva euro diesel. Ta cijena, zajedno s troškom peronizacije i pristajanjima na pojedinim kolodvorima, provizijom koju zaračunava svako prodajno mjesto (cca 10%), plaćama, dnevnicama dvočlane posade, leasingom, amortizacijom, čini cijenu prijevozne karte na liniji Zagreb – Split. Spomenute cijene su iznosile, prema navodima rečenog poduzetnika, 120,00 kn na dan 1. listopada 2004., 100,00 kn na dan 27. svibnja 2005., te 135,00 kn na dan 30. lipnja 2005., a sadašnja cijena iznosi 150,00 kn, za jednosmjernu autobusnu kartu Zagreb – Split.
4. Autoprijevoz Lika d.o.o., u podnesku kojeg je Agencija zaprimila 22. siječnja 2007., u bitnome navodi da je na osnovi iskustvenih uvida u način rada i poslovanja prijevozničkih kuća izvršio kalkulativnu izradu cijena prijevozničkih usluga, te da je kalkulacija rađena na bazi prijevoza putnika u autobusu od 50 sjedala. Nadalje, rečeni poduzetnik u prethodno spomenutom podnesku navodi da nema podataka o povezanosti drugih poduzetnika s Autoprijevozom Lika d.o.o., kao i činjenicu da u 2004. godini nije vršio usluge prijevoza putnika, jer je društvo s ograničenom odgovornošću osnovano 8. lipnja 2005. rješenjem Trgovačkog suda u Karlovcu, čija je preslika priložena u privitku rečenog podneska, kao i dozvola za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu koja vrijedi za razdoblje od 1. kolovoza 2006. do 31. svibnja 2011. Nadalje, Agencija je 2. veljače 2007. zaprimila podnesak poduzetnika Autoprijevoz Lika d.o.o., u kojem rečeni poduzetnik u bitnome navodi da je do izmjene cijena na 150,00 kn došlo 28. srpnja 2006., pa je nova cijena na liniji Zagreb – Split i Split – Zagreb, u iznosu od 143,00 kune u primjeni od 26. rujna 2006. Uvidom u Internet stranicu Autobusnog kolodvora Zagreb (www.akz.hr), posjećenu 3. listopada 2006. i 9. studenog 2006., utvrđeno je da je poduzetnik Autoprijevoz Lika d.o.o., tada primjenjivao cijenu autobusne karte od 143,00 kune.
5. Autotransport d.d., u podnesku kojeg je Agencija zaprimila 7. rujna 2006., u bitnome navodi kako je osnovni razlog za povećanje cijena autobusnih karata povećanje cijena dobavljača, prvenstveno goriva i maziva, koji su prema navodima rečenog poduzetnika povećane za 100% u razdoblju od 2002. do 2006. godine, uz povećanje troškova poslovanja u prosjeku za [..]%. Jednako tako, u rečenom dopisu poduzetnik Autotransport d.d. navodi kako ne može dostaviti presliku Sporazuma o jedinstvenoj cijeni, budući da nije potpisnik istog. Dana 20. studenog 2006. Agencija je zaprimila preslike cjenika linije Zagreb – Zadar – Šibenik – Split – Dubrovnik, koji su u primjeni od 1. srpnja 2006., kao i cjenike za navedenu liniju koji su bili u primjeni od 1. lipnja 2005. Nadalje, Agencija je 11. siječnja 2007. zaprimila podnesak poduzetnika Autotransport d.d. u kojem rečeni u bitnome navodi da je povećanje cijena karata od [..]% u razdoblju od 2000. do 2006. godine izračunato na bazi troškova po kilometru i prosječnog broja prevezenih putnika, te takva kalkulacija nalaže primjenu većih cijena od trenutno važećih, no zbog ugroženosti standarda putnika, rečeni je poduzetnik primijenio, od 1. srpnja 2006., cijene koje iznose: za liniju Zagreb – Šibenik 138,00 kn,a za liniju Zagreb – Split 150,00 kn.
Također, rečeni poduzetnik navodi kako je poduzetnik Autobusni promet d.d. Varaždin s njim povezano dioničko društvo, jer je poduzetnik Autobusni promet d.d. Varaždin imatelj 84,63% udjela u temeljnom kapitalu poduzetnika Autotransport d.d..
6. Poduzetnik Autotransport Karlovac d.d., u podnesku koji je u Agenciji zaprimljen 11. rujna 2006., između ostalog navodi da je u razdobljima prije 1. srpnja 2006. primjenjivao cijene koje su proizlazile iz konkurentskog nadmetanja i tržišne utakmice između prijevoznika na liniji Zagreb – Split. Također, rečeni poduzetnik navodi da je kod kalkulacije cijene, u poslovno-kolegijalnoj razmjeni informacija između prijevoznika, unatoč postojanju svijesti o nedopuštenosti ugovaranja i sporazumnog utvrđivanja cijena, utvrđena nužnost određivanja cijene u iznosu od 150,00 kn, kao donje granice rentabilnosti na spomenutoj liniji. Nadalje, istaknuo je da nije održan nikakav skup prijevoznika radi dogovaranja i utvrđivanja cjenika, niti je donesen sporazum u tom smislu, već je pojedinačno notirana zabilješka o telefonskim razgovorima o minimalnim cijenama između autobusnih prijevoznika. Primjenu istovrsnih cijena od istog datuma, točnije od 1. srpnja 2006., pred nadolazeću turističku sezonu, rečeni poduzetnik objašnjava kao stjecaj okolnosti, te navodi kako je prethodno navedeno samo pogodovalo putnicima korisnicima usluga i promicanju turizma u cjelini.
Podneskom, kojeg je Agencija zaprimila 23. studenog 2006., rečeni poduzetnik, pored ostalog, navodi da ne obavlja prijevoz autobusom na liniji Zagreb – Šibenik.
Podneskom od 4. prosinca 2006., poduzetnik Autotransport Karlovac d.d., između ostalog, navodi kako postoji dugogodišnja praksa poslovnog komuniciranja, razmjene informacija i iskustava, komercijalnih analiza i sl. među prijevoznicima u djelatnosti javnog linijskog prijevoza putnika u RH, međusobnim poslovnim kontaktima ili institucionaliziranim djelovanjem kroz Grupaciju cestovnih prijevoznika pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Prema navodima rečenog poduzetnika specifičnost i osjetljivost djelatnosti cestovnog prijevoza putnika »određivala je potrebnim u kontinuitetu praćenja i usmjeravanja djelovanja po pitanjima sigurnosti prijevoza, uvjeta pružanja usluga, problema pogonskog goriva, a svakako u kontekstu svega rečenog i cijene usluga«. U prilogu rečenog dopisa, poduzetnik Autotransport Karlovac d.d. dostavio je presliku zabilješke o razgovorima o cijenama između autobusnih prijevoznika.
7. Poduzetnik Croag d.o.o., u podnesku kojeg je Agencija zaprimila 15. svibnja 2007., u bitnome navodi da ne pruža usluge prijevoza na linijama Zagreb – Šibenik i Zagreb – Split, od studenoga 2005., te da u istom [..]% udjel u temeljnom kapitalu ima poduzetnik Autobusni promet d.d. Varaždin i da nema drugih povezanih društava.
8. Poduzetnik Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, u podnesku od 24. listopada 2006., navodi da prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu obavlja njegov kooperant poduzetnik Larus d.o.o. za usluge u gospodarstvu, sa sjedištem u Zadru, Široka ulica 6. Nadalje, poduzetnik Larus d.o.o., u podnesku koji je Agencija zaprimila 13. prosinca 2006., dostavio je presliku dozvole koju je izdalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka poduzetniku Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu. navedena dozvola izdana je 25. svibnja 2005, za liniju Zagreb – Split, a vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. svibnja 2007.
9. Poduzetnik Croatia bus d.d., uz podnesak koji je Agencija zaprimila 20. listopada 2006., je priložio preslike cjenika usluga prijevoza putnika na liniji Zagreb – Split, s cijenom karte od 130,00 kn, te liniji Zagreb – Šibenik, s cijenom karte od 120,00 kn, koje su bile u primjeni prije važećeg cjenika od 1. srpnja 2006., na liniji Zagreb – Split, s cijenom karte od 150,00 kn, te na liniji Zagreb – Šibenik, s cijenom karte od 138,00 kn.
Nadalje, u podnesku koji je Agencija zaprimila 7. prosinca 2006., među ostalim navodi pod točkom 2., da cijene u primjeni od 1. srpnja 2006. predstavljaju kompromisno rješenje. Uz rečeni podnesak dostavljena je i preslika Ugovora o obavljanju međužupanijskog prijevoza putnika u linijskom prometu i upisa kooperacija na linijama Zagreb – Dubrovnik na dijelu trase Split – Dubrovnik i Dubrovnik – Split. Spomenuti Ugovor je sklopljen između poduzetnika Croatia-bus d.d., Autobusni promet d.d., Autotransport d.d., Croag d.o.o. i Čazmatrans prijevoz d.o.o., a stupio je na snagu danom njegovog potpisivanja od strane ovlaštenih osoba, tj. 10. travnja 2006.
10. Poduzetnik Čazmatrans-prijevoz d.o.o., u podnesku koji je Agencija zaprimila 19. listopada 2006., između ostalog, navodi da su cijene autobusnih karata od 150,00 kn za liniju Zagreb – Split i 138,00 kn za liniju Zagreb – Šibenik minimalne, ispod kojih se ne bi trebalo prometovati na takvoj udaljenosti, s obzirom na troškove koji su unaprijed poznati i približno su isti za sve prijevoznike. Po njegovom mišljenju, za tržišno natjecanje između poduzetnika ima prostora u rasponu od minimalne cijene, pa do ekonomske, koja se razlikuje i do 40%, pri čemu na istu utječe kvaliteta u pružanju usluge prijevoza putnicima. S obzirom da rečeni poduzetnik na spomenutim linijama obavlja javni linijski prijevoz putnika u kooperaciji s poduzetnicima Croag d.o.o., Croatia-bus d.d., Autobusni promet d.d. Varaždin, i Autotransport d.d., smatra da je »logično« da oni imaju istovjetni cjenik. Nadalje, u podnesku koji je Agencija zaprimila 6. prosinca 2006., poduzetnik Čazmatrans-prijevoz d.o.o. u bitnome navodi da bi prema tablici cijena poduzetnika Čazmatrans-prijevoz d.o.o., od 8. srpnja 2005., cijena karte za liniju Zagreb – Split trebala biti 188 kn, a Zagreb – Šibenik 171 kn. Međutim, rečeni se poduzetnik odlučio za primjenu minimalne cijene od 150,00 za liniju Zagreb – Split, odnosno 138,00 kn, za liniju Zagreb – Šibenik.
11. Poduzetnik Denibus d.o.o. nije Agenciji dostavio očitovanja na zaključak Agencije od 6. listopada 2006., kao ni na požurnicu Agencije od 10. studenog 2006. Također, rečeni poduzetnik nije odgovorio na zahtjev Agencije za dostavom podataka, kao ni na požurnice od 3. siječnja 2007. i 29. siječnja 2007.
Slijedom navedenog, Agencija je podnijela zahtjev za pokretanjem prekršajnog postupka, klase: UP/I 030-02/2006-39, urbroja: 580-02-07-62-93, od 1. ožujka 2007., temeljem članka 60. i članka 62. stavka 1. točke 4. i stavka 2. ZZTN, Prekršajnom sudu u Imotskom, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, protiv poduzetnika Denibus d.o.o. i njegove odgovorne osobe, direktora Denisa Ćapina.
12. Poduzetnik Korčula bus d.o.o. dostavio je, u privitku podneska koji je Agencija zaprimila 20. studenog 2006., preslik rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, od 22. studenoga 2005., iz kojeg proizlazi da je, na dan 30. studenoga 2005., prestala važiti dozvola na temelju koje je poduzetnik Korčula bus d.o.o., zajedno s prijevoznikom Vojvodić promet obrt, obavljao prijevoz putnika na međužupanijskoj liniji Vela Luka – Zagreb, te je izdana dozvola prijevozniku Vojvodić promet obrt na međužupanijskoj liniji Vela Luka – Zagreb, uključujući liniju Split – Zagreb, s rokom važenja od 1. prosinca 2005. do 31. svibnja 2009.
Također, u navedenom podnesku rečeni poduzetnik u bitnome navodi da od 30. listopada 2004. ne prometuje na liniji Zagreb – Split i liniji Zagreb – Šibenik, jer je na taj dan prestala važiti zajednička dozvola za međužupanijsku liniju Vela Luka – Zagreb, poduzetnika Vojvodić promet obrt i poduzetnika Korčula bus d.o.o. Nadalje, u podnesku poduzetnika Korčula bus d.o.o., koji je Agencija zaprimila 27. studenoga 2006., rečeni poduzetnik navodi da ne prometuje na linijama Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik od 1. listopada 2004., što je naveo i u podnesku koji je Agencija zaprimila 17. travnja 2007.
13. Poduzetnik Larus d.o.o., u privitku podneska koji je Agencija zaprimila 13. prosinca 2006., dostavio je presliku dozvola za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu poduzetnika Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, izdanu 25. svibnja 2005, za liniju Zagreb – Split, koja vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. svibnja 2007. Također, rečeni poduzetnik dostavio je i cjenike u primjeni od 1. srpnja 2006., s cijenama autobusnih karata za liniju Zagreb – Split od 150,00 kn i za liniju Zagreb – Šibenik od 138,00 kn. Nadalje, u podnesku, od 5. siječnja 2007., odgovorio je na zahtjev Agencije za dostavom podataka o kalkulaciji (izračunu) cijena autobusnih voznih karata za prijevoz putnika (na bazi prijeđene udaljenosti (u km), prosječnog broja putnika po liniji ili navođenje izračuna prema drugačijem kriteriju) i podataka o strukturi troškova prijevoza za spomenute linije sa detaljnim obrazloženjem takvog izračuna potkrijepljenog kvantitativnim i vrijednosnim veličinama (izraženo u kn) uz podatke o tvrtkama i adresama pet najvećih dobavljača proizvoda i usluga na koje se kalkulacija odnosi, obrazlažući u bitnome pod točkom 2. rečenog podneska, da takve kalkulacije uopće ne radi.
Agencija je također zaprimila presliku zajedničku dozvolu, koju je, 25. travnja 2007. izdalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka poduzetnicima Croatia Zadar-line d.d., u stečaju i Larus d.o.o. Navedena dozvola je izdana za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb (ZG) – Split (ST). Agencija je utvrdila da spomenuta dozvola vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 31. 5. 2012.
14. Poduzetnik Promet d.o.o., u privitku podneska koji je Agencija zaprimila 23. listopada 2006., dostavio je preslike četiri cjenika, od kojih je prvi vrijedio od 18. listopada 2004. do 4. ožujka 2006., a cijena prijevozne karte prema rečenom, na liniji Zagreb – Split odnosno Split – Zagreb, je iznosila 130,00 kn. Nadalje, drugi je cjenik, prema navodima poduzetnika Promet d.o.o., bio u primjeni od 4. ožujka 2006 do 1. srpnja 2006., prema kojem je cijena karte, na liniji Zagreb – Split odnosno Split – Zagreb, iznosila 90,00 kn. Sljedeća promjena cijena karata je uslijedila 1. srpnja 2006., stupanjem na snagu trećeg cjenika, prema kojem je cijena iznosila 150,00 kuna. Četvrti je cjenik bio u primjeni od 1. kolovoza, no cijena je ostala nepromijenjena u odnosu na prethodno spomenuti treći cjenik, odnosno iznosila je 150,00 kuna na liniji Zagreb – Split odnosno Split – Zagreb.
Cijena od 150,00 kuna je, prema navodima poduzetnika Promet d.o.o., određena uzimajući u obzir slijedeće čimbenike: broj kilometara od Zagreba do Splita, troškove goriva, plaće vozača, amortizacije autobusa, korištenja autoputa i ostale troškove.
15. Poduzetnik Samoborček d.o.o., u podnesku koji je Agencija zaprimila 7. rujna 2006., u bitnome navodi da obavlja prijevoz putnika na međužupanijskoj liniji Zagreb – Split – Zagreb od 18. lipnja 1998. Također, navodi da su, prema njegovim saznanjima, ostali prijevoznici promijenili cijene karata i o tome obavijestili autobusne kolodvore nakon što je poduzetnik Samoborček d.o.o., dopisom od 29. lipnja 2006., dostavio obavijest autobusnim kolodvorima o promjeni cijene s primjenom od 1. srpnja 2006. U podnesku koji je Agencija zaprimila 20. studenoga 2006., poduzetnik Samoborček d.o.o. u bitnome navodi da cjenici karata predstavljaju cijene autobusnih karata na međužupanijskoj liniji Zagreb – Split, kao i Zagreb – Šibenik, te da taj poduzetnik nije u mogućnosti zasebno dostaviti cjenike, budući da je riječ o jedinstvenom cjeniku, sukladno registriranoj liniji Zagreb – Split.
Rečeni poduzetnik, u podnesku koji je Agencija zaprimila 4. prosinca 2006., u bitnome navodi da je promjena cijena od 1. srpnja 2006. uslijedila nakon 20. travnja 2001., a uzrokovana je povećanjem ulaznih troškova. Nadalje, osnovni kriterij određivanja cijene autobusnih karata vezan je, prema navodima rečenog poduzetnika, isključivo za pokrivanje svakodnevnih troškova koje taj poduzetnik ima temeljem svakog polaska, a u koje se primjerice ubrajaju:
1. troškovi cestarine u oba smjera, koji po polasku iznose714,00 kn,
2. dnevnice za 2 vozača autobusa, a iznose 170 kn,
3. troškovi dizel goriva za 930 prevezenih kilometara na relaciji Zagreb – Split, pri potrošnji od 270 litara,
4. troškovi kolodvorskih usluga,
5. troškovi parkiranja autobusa u Splitu,
6. troškovi noćenja za vozače u Splitu.
Također, poduzetnik Samoborček d.o.o. između ostalog navodi da postoji samo jedna registrirana linija Zagreb – Split, s obvezom pristajanja u Šibeniku.
16. Poduzetnik Vojvodić promet obrt, uz podnesak koji je zaprimljen u Agenciji 20. listopada 2006., dostavio je i preslike cjenika za prijevoz putnika na liniji Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik koji su bili važeći do 30. lipnja 2006., te važeći cjenik od 1. srpnja 2006., iz kojih proizlazi da su cijene karata prije 1. srpnja 2006. iznosile, za liniju Zagreb – Split 130,00 kn, a za liniju Zagreb – Šibenik 105,00 kn, dok su trenutno važeće cijene za liniju Zagreb – Split 150,00 kn, a za liniju Zagreb – Šibenik 138,00 kn. Nadalje, rečeni je poduzetnik, u podnesku koji je Agencija zaprimila 7. prosinca 2006., u bitnome naveo da je na porast cijena utjecalo povećanje cijena goriva, troškovi osiguranja vozila, te cijena korištenja auto-puta.
17. Poduzetnik Autobusni promet d.d., u podnesku koji je Agencija zaprimila 8. rujna 2006., među ostalim, navodi da se cijene vozne karte na liniji Zagreb – Split određuju na nekoliko načina, ne navodeći koji način rečeni poduzetnik zaista i koristi u izračunima cijena prijevoznih karata. Kao razlog povećanja cijena karata, taj poduzetnik je istaknuo činjenicu da se cijena nije mijenjala od 2001. godine, te da je ranije iznosila 127,00 kn. Također, prema navodima rečenog poduzetnika, ukoliko bi se primijenio postotak povećanja, sukladan postotku povećanja cijena prometnih usluga, trenutno primjenjiva cijena bi trebala iznositi 177,67 kn.
Nadalje, poduzetnik Autobusni promet d.d. navodi da sporazum o jedinstvenoj cijeni nije sklopljen, niti je postojala namjera njegovog sklapanja, no postojala je namjera nekih prijevoznika da se dogovorno odredi minimalna ekonomska cijena koštanja usluge prijevoza. Rečeni poduzetnik je u privitku podneska, koji je zaprimljen u Agenciji 20. listopada 2006., dostavio preslike cjenika u primjeni do 21. kolovoza 2005. i cjenike u primjeni nakon rečenog datuma. Cijene, prema prvom cjeniku, iznosile su 120,00 kn za liniju Zagreb – Šibenik i 130,00 kn za liniju Zagreb – Split, dok su cijene nakon 1. srpnja 2006. za rečene linije iznosile 138,00, odnosno 150,00 kn.
U podnesku koji je Agencija zaprimila 6. prosinca 2006. rečeni poduzetnik u bitnome navodi da bi cijena karte na liniji Zagreb – Split trebala iznositi 220,00 kn, odnosno 176,00 kn na liniji Zagreb – Šibenik, ako bi bila primijenjena cijena po kilometru određena Protokolom sa sastanka izaslanstva Republike Hrvatske i izaslanstva Republike Italije održanog od 25. – 27. veljače 2002., koji je rečeni poduzetnik dostavio u privitku spomenutog podneska, a takva cijena po njegovom mišljenju proizlazi i iz Protokola o zasjedanju hrvatsko-slovenske mješovite komisije održanog u Ljubljani 27. siječnja 1993.
Poduzetnik Autobusni promet d.d., u podnesku koji je Agencija zaprimila 29. siječnja 2007., u bitnome navodi da za izračun cijena koje su u primjeni na linijama Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik od 1. srpnja 2006., nisu korištene nikakve posebne metode ili elementi izračuna spomenutih, već su one samo »težnja« tog poduzetnika da se, uz korekciju cijena, približe realnoj cijeni koštanja putne karte na naznačenim linijama.
Tijekom dokaznog postupka, u svrhu utvrđivanja svih relevantnih činjenica, Agencija je od stranaka u ovom postupku poduzetnika autoprijevoznika zatražila dostavu podataka o tvrtkama i adresama pet najvećih dobavljača proizvoda i usluga za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika.
Iz svih tijekom postupka zaprimljenih očitovanja poduzetnika proizlazi da su dobavljači proizvoda i usluga poduzetnika, autobusnih prijevoznika dobavljači za gorivo (nafta, eurodizel i dr.), maziva, osiguranja vozila, osiguranja putnika, auto dijelova, rezervnih dijelova, osnovnih sredstava (autobusi i dr.), te pružatelji usluga smještaja vozača. Iz zaprimljenih očitovanja Agencija je utvrdila da prijevoznici imaju različite poslovne odnose s različitim dobavljačima navedenih proizvoda i usluga, što ide u prilog činjenici da jedinstvena cijena karata nije rezultat stvarne, ekonomske cijene koštanja autobusnog prijevoza.
Također, Agencija je iz zaprimljenih očitovanja utvrdila da su autobusni prijevoznici imali različiti prosječan broj putnika prevezenih u 2005., koji se kretao u rasponu od 4 do 32 putnika (dok neki prijevoznici ne raspolažu podacima o navedenom broju putnika na linijama iz Zagreba do Splita i Šibenika). Također, iz očitovanja proizlazi da postupanja autobusnih prijevoznika kod izračuna kalkulacija cijena autobusnih voznih karata za prijevoz putnika (koje su između ostalog određene na bazi prijeđene udaljenosti (u km) i prosječnog broja putnika po liniji) pokazuju nedosljednost kod izračuna, a neki prijevoznici uopće ne izrađuju kalkulacije cijena prijevoza.

2.3.2. Očitovanja, temeljem članka 48. stavka 1. točke 3. ZZTN

Temeljem ovlasti iz članka 48. stavka 1. točke 3. i stavka 3. ZZTN, Agencija je uputila dopise, sa zahtjevom za dostavom podataka i/ili mišljenja glede usuglašenih cijena i istovremene primjene istih, od strane autoprijevoznika, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, autobusnim kolodvorima u Zagrebu, Splitu i Šibeniku te udrugama za zaštitu potrošača i to: Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača, sa sjedištem u Zagrebu i udruzi »Potrošač« – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, sa sjedištem u Zagrebu.
Hrvatska gospodarska komora se podneskom od 18. prosinca 2006. i očitovanjem zaprimljenim elektroničkom poštom, od 15. siječnja 2007., u bitnome očitovala da prijevoznici nemaju usuglašen izračun troškova te da cijene određuju rezultati tržišnih odnosa ponude i potražnje, kao i prijedlog izračuna cijene, kojeg je izradila stručna služba Sektora za promet i veze, Hrvatske gospodarske komore, prema kojem proizlazi da razina vlastite cijene ovisi o proizvodnji i različita je za svakog prijevoznika i za svaki prijevoz te da postoji ovisnost cijene o prijeđenim kilometrima.
Autobusni kolodvor Zagreb dostavio je, uz podnesak koji je Agencija zaprimila 9. siječnja 2007., podatke o cijenama autobusne karte, koje su bile u primjeni do 30. lipnja 2006., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, a kretale su se u rasponu od 90,00 do 150,00 kn, odnosno od 120,00 do 138,00 kn na linijama Zagreb – Šibenik, i Šibenik – Zagreb. Nadalje, putem elektroničke pošte, od 18. siječnja 2007., rečeni je poduzetnik potvrdio važnost prijevoza putnika u cestovnom prometu na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, te Zagreb–Šibenik i Šibenik – Zagreb, u odnosu na ostale međužupanijske linije u Republici Hrvatskoj, što se naročito očituje u sezoni godišnjih odmora (vremensko razdoblje od lipnja do kolovoza), kao i da današnji broj dnevnih polazaka iz Zagreba do Splita i Šibenika i obrnuto, u potpunosti zadovoljava potrebe putovanja putnika do navedenih odredišta.
Prema podacima Autobusnog kolodvora Zagreb, koje je Agencija zaprimila putem elektroničke pošte 1. veljače 2007., proizlazi da je poduzetnik Autoprijevoz Lika d.o.o., započeo prometovati 28. srpnja 2006. i pružao uslugu autobusnog prijevoza po cijeni od 150,00 kn na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb koja je, kao što je već spomenuto, cijena koju su svi ostali autobusni prijevoznici već imali u primjeni od 1. srpnja 2006. na navedenim linijama: Spomenuti je poduzetnik, od 26. rujna 2006., primijenio novu cijenu karte u iznosu od 143,00 kune.
Udruga za zaštitu potrošača »Potrošač« – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, sa sjedištem u Zagrebu, očitovala se 25. siječnja 2007. putem elektroničke pošte. U navedenom očitovanju u bitnome navodi da bi razina kvalitete uvjeta putovanja morala utjecati na iznos cijene prijevoza putnika, osobito ako je riječ o »brzim linijama«, koje prometuju autocestom ili »sporim linijama«, koje prometuju »starom cestom« preko Plitvica, na linijama iz Zagreba do Splita i Šibenika, i obratno. Također, u očitovanju je istaknuto da su jedinstvene cijene prijevoza autobusima, za potrošače (putnike) iz Zagreba do navedenih odredišta, neprihvatljive i da ih treba mijenjati. Spomenuta udruga navodi da nije zaprimila pritužbe potrošača o postupanju autobusnih prijevoznika u određivanju jedinstvenih cijena karata na drugim linijama.
Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, očitovalo se podneskom koji je Agencija zaprimila 26. siječnja 2007., u kojem u bitnome navodi da poduzetnici slobodno formiraju cijene u javnom cestovnom prijevozu putnika autobusima, prema poslovnim odlukama u skladu sa svojim troškovnim kalkulacijama i da ne postoji njihova obveza izvještavanja rečenog ministarstva o promjenama cijena.

2.4. Usmena rasprava

U svrhu pružanja mogućnosti strankama da se izjasne o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, Agencija je, sukladno odredbi članka 54. stavka 2. ZZTN, održala usmenu raspravu, dana 8. svibnja 2007., i nastavak iste 29. svibnja 2007., čime je okončan dokazni postupak u ovom predmetu. Stranke su na zapisnik, u bitnome, izjavile da ostaju kod svih svojih navoda iznijetih tijekom ovog postupka.
Pozivi za usmenu raspravu održanu 8. svibnja 2007. upućeni su svim strankama u postupku, kao i drugim osobama za koje je Agencija smatrala da imaju određena saznanja o predmetu ovoga postupka, a koje su saslušane u svojstvu svjedoka i to: Snježana Rebić rukovoditeljica Komercijalnog sektora Autopoduzeća Imotski d.d., u stečaju, za Udrugu prometa, Hrvatske udruge poslodavaca, Ivan Križanović, predsjednik, za Grupaciju putničkog prometa, Udruženje cestovnog prometa, Sektor za promet i veze, Hrvatske gospodarske komore, Berislav Saraja, predsjednik, za Hrvatsku obrtničku komoru, Ceh prijevoznika, Juraj Šnidarić, predsjednik.
Nadalje, pozivi za nastavak usmene rasprave održane 29. svibnja 2007. upućeni su kako svim strankama u postupku, tako i svjedocima, i to: Snježani Rebić, rukovoditeljici Komercijalnog sektora Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju te za Grupaciju autobusnih kolodvora, Udruženje cestovnog prometa, Sektor za promet i veze, Hrvatske gospodarske komore, Tonču Radalju, voditelju.
Usmenoj raspravi nisu bili nazočni poduzetnici Denibus d.o.o. i Korčula bus d.o.o., niti su izostanak prethodno opravdali, iako su bili uredno pozvani.
Iz zapisnika s usmene rasprave u bitnome proizlazi da, su se sve nazočne stranke, ostale kod svojih dotad podnesenih očitovanja, te se ponovno očitovale da ne postoji međusobni dogovor stranaka u ovom postupku o istovremenoj primjeni jedinstvene cijene autobusnih karata na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, kao i na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, a koje su bile prijavljene autobusnim kolodvorima u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, od 29. lipnja do 4. srpnja 2006., s jedinstvenom primjenom tih cijena od 1. srpnja 2006.
Nadalje, sve nazočne stranke su u bitnome izjavile da nemaju saznanja o postojanju »Promemorije« od 26. lipnja 2006., osim gospodina Josipa Klasana, punomoćnika gospodina Ivana Šteke, stečajnog upravitelja poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, koji je potpisnik spomenute »Promemorije«. Nadalje, gospodin Josip Klasan je, u bitnome, izjavio na zapisnik da poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, temeljem zajedničke koncesije sa Autopoduzećem Imotski d.o.o., Zagreb, prometuje na odredištima Zagreb – Split – Imotski odnosno Zagreb – Split – Dubrovnik, dok ne prometuje na liniji Zagreb – Šibenik, te da postoji dogovor o cijeni između Autopoduzeća Imotski d.d. u stečaju i Autopoduzeća Imotski d.o.o., Zagreb, jer su nosioci zajedničke, prethodno navedene koncesije, kao i da postoji pisani sporazum između Autopoduzeća Imotski d.d. u stečaju i Autopoduzeća Imotski d.o.o., Zagreb, te poduzetnika Autotransport Karlovac d.d., na onim linijama na kojima dijele zajedničke koncesije.
Gospodin Davor Vidmar, direktor poduzetnika Autotransport Karlovac d.d., je u bitnome izjavio na zapisnik da je njegova odluka o promjeni cijene tzv. »lančana reakcija« na promjene cijena prijavljene pri autobusnim kolodvorima.
Gospodin Branko Katić, član Uprave poduzetnika Larus d.o.o., je u bitnome iskazao kako poduzetnik Larus d.o.o. pruža usluge na linijama, za koje dozvole posjeduje poduzetnik Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, te da iste usluge može pružati najduže do okončanja stečajnog postupka Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, odnosno sukladno ugovoru o poslovnoj suradnji u otkaznom roku od 15 dana. Također, rečeni pruža navedene usluge zadnje 3,5 godine, te da je u tom dijelu poslovanja uobičajeno da se cijena za navedene usluge podiže po okončanju redovne školske godine. To namjerava učiniti i ove godine. Pri tome navodi da mu krajnje cijene usluga nisu bitne, a informacije o promjenama cijena dobiva od Zadarskog kolodvora.
Na nastavku usmene rasprave dana 29. svibnja 2007., Snježana Rebić, rukovoditeljica Komercijalnog sektora poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, u bitnome je istaknula, na zapisnik, da spomenuti poduzetnik, na linijama Imotski – Split – Zagreb i Split –Zagreb, pruža usluge prijevoza, temeljem Ugovora o kooperaciji i to Ugovora o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, broj 1. i broj 2. s drugim polascima. Gospođa Rebić je preslike istih priložila zapisniku.
Nadalje spomenuta je, u bitnome, izjavila da je između poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d. u stečaju, i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb sklopljen i Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog županijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, a gospođa Rebić je priložila rečene preslike ugovora, kako bi Agencija mogla izvršiti uvid u odredbu članka 10. u sva tri ugovora.
Temeljem članka 10. rečenih ugovora, određene su, uz suglasnost obiju strana identične jedinstvene cijene putnih karata i prtljage kao i popusti. U skladu s tim, potpisan je sporazum »Promemorija«, od strane poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d. u stečaju, i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, a čiji je predmet usuglašavanje cijena. Sukladno spomenutom članku 10. rečenih ugovora, cijene moraju biti jedinstvene i identične.
Nakon svih prikupljenih podataka Agencija je izradila detaljnu pravnu i ekonomsku analizu kojom je utvrđeno kako slijedi:

3. PRIMIJENJENI PROPISI

Agencija je u provedbi predmetnog postupka primijenila odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanjaL358997 (»Narodne novine«, broj 122/03) i podzakonske akte kojima se detaljnije uređuju instituti predviđeni odredbama toga zakona, i to: Uredba o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržištaL358998 (»Narodne novine«, broj 51/04), Uredba o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucijeL358999 (»Narodne novine«, broj 158/04), Uredba o sporazumima male vrijednostiL359000 (»Narodne novine«, broj 51/04), te odredbe Zakona o općem upravnom postupkuL359001 (»Narodne novine«, broj 53/91 i 106/93), kojim se uređuju pitanja provedbe upravnog postupka pred Agencijom u dijelu koji nije propisan odredbama ZZTN.
Pored navedenog, Agencija je pri ocjeni predmetnih sporazuma podredno na odgovarajući način primjenjivala kriterije iz poredbenog prava Europskih zajednica (dalje: EZ). Naime, člankom 35. stavkom 3. ZZTN propisano je da Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja u ocjeni svih oblika sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja koji mogu utjecati na trgovinu između Republike Hrvatske i EZ, u skladu s člankom 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EZ i njihovih država članica i Republike Hrvatske (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/01; dalje: SSP), primjenjuje, na odgovarajući način, kriterije koji proizlaze iz pravilne primjene pravila o tržišnom natjecanju u EZ.
Člankom 70. stavkom 2. SSP-a, od 29. listopada 2001., koji je stupio na snagu 1. veljače 2005., određuje se da će se svako ponašanje suprotno pravilima tržišnog natjecanja ocjenjivati na temelju kriterija koji proizlaze iz pravila o tržišnom natjecanju u Zajednici, posebice članaka 81., 82. i 86. Ugovora o osnivanju EZ i instrumenata za tumačenja koje su usvojile njezine institucije.
Stoga je Agencija, tijekom postupka i prilikom izrade ekonomske i pravne analize u ovom predmetu, pored spomenutih hrvatskih propisa, izvršila uvidi i u kriterije prava konkurencije EZ, i to: Obavijest Europske komisije – Upute o primjeni članka 81. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na sporazume o horizontalnoj suradnji, od 6. siječnja 2001. (Službeni list C 003) i Priopćenje Europske komisije – Obavijest – Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora o osnivanju EZ, od 27. travnja 2004. (Službeni list C 101) a navedene su prevedene na hrvatski jezik i nalaze se na internetskoj stranici Agencije (http://www.aztn.hr/tržišno natjecanje/uredbe vlade RH i pravna stečevina EZ).
Nadalje, Agencija je koristila »Rječnik pojmova prava i politike tržišnog natjecanja i srodnih područja« Mladena Cerovca (u izdanju TEB poslovno savjetovanje d.o.o., Zagreb, 2004.) za potrebe definiranja pojmova iz područja prava tržišnog natjecanja korištenih u ovom rješenju.

3.1. Relevantne odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu

Također, u ovom je postupku Agencija izvršila uvid i u odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometuL359002 (»Narodne novine«, broj 178/04, 48/05, 151/05 i 111/06; dalje: ZoPCP), koji uređuje predmetnu djelatnost.
Člankom 1. ZoPCP definirano je područje primjene istog, odnosno njime se određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga, prijevoz za vlastite potrebe kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom spomenutog zakona.
Nadalje, prema članku 22. ZoPCP, prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz i kao posebni oblik prijevoza.
Naime, obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika uređeno je člankom 23. ZoPCP, a prema stavku 1. spomenutog članka isti se može obavljati kao putnički, ekspresni ili direktni linijski prijevoz na međužupanijskim i županijskim linijama. Nadalje, članak 23. stavak 3. ZoPCP propisuje da je prijevoznik dužan prije početka obavljanja prijevoza dostaviti vozni red autobusnim kolodvorima na kojima su po voznom redu predviđena zaustavljanja radi objave.
Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na određenoj liniji mora imati licenciju i dozvolu za tu liniju, sukladno članku 24. ZoPCP, a koja se izdaje s rokom važenja do 5 godina, nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana. Prema odredbi članka 25. ZoPCP, Ministarstvo nadležno za promet izdaje dozvolu za međužupanijski linijski prijevoz putnika.
Nadalje, prema članku 35. ZoPCP, prijevoznik donosi cjenik, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno i dostavlja ga autobusnim kolodvorima koje koristi po voznom redu, organiziranim prodajnim mjestima, putničkim agencijama i poslovnicama koje prodaju vozne karte.
Članak 40. ZoPCP propisuje, u stavku 1., da dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz. Nadalje stavak 2. spomenutog članka određuje da, u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na liniji, prijevoznici su dužni uz zahtjev priložiti pisani ugovor, na koji se primjenjuju odredbe o ortakluku prema posebnom propisu, a za zajednički prijevoz izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike, sukladno stavku 3. spomenutog članka.
Način obavljanja prijevoza uređen je člankom 41. ZoPCP, koji propisuje da je prijevoznik dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun.
Iznimka od prethodnog je moguća, prema članku 42. ZoPCP, koji uređuje institut podvozarstva. Sukladno stavku 1. spomenutog članka, prijevoznik može privremeno na određenoj liniji neprekidno, ne dulje od 90 dana, tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ZoPCP, na temelju pisanog ugovora (podvozarstvo).
Podvozarstvo je, prema stavku 2. spomenutog članka, prijevoz koji se obavlja na temelju pisanog ugovora kojim se prijevoznik obvezuje da će obavljati prijevoz u ime i za račun drugog prijevoznika na kojeg glasi dozvola. U slučaju obavljanja prijevoza podvozarstvom, sukladno stavku 3. spomenutog članka, nositelj dozvole je dužan prije sklapanja ugovora o podvozarstvu ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

4. STRANKE

Stranke u ovom postupku su poduzetnici autoprijevoznici, njih sedamnaest (17), koji pružaju usluge prijevoza putnika autobusima, na, za ovaj postupak relevantnim linijama od Zagreba do Splita i od Splita do Zagreba te od Zagreba do Šibenika i od Šibenika do Zagreba. Od sedamnaest (17) navedenih poduzetnika njih pet (5) je povezano vlasnički, a preostalih dvanaest (12) su samostalni, nezavisni poduzetnici. Također nekolicina stranaka u ovom postupku su i ugovorno povezani, odnosno povezani su putem koncesija/dozvola za pružanjem usluga autobusnog prijevoza putnika.

4.1. Vlasnički povezani poduzetnici

Prema dostavljenim podacima o tvrtkama i adresama poduzetnika (uz podatke o vlasničkoj strukturi i navođenje kratkog opisa pretežite djelatnosti tih poduzetnika), proizlazi da je Autobusni promet d.d. imatelj većinskog udjela u temeljnom kapitalu poduzetnika koji obavljaju djelatnost prijevoza putnika autobusima.
Naime, grupaciju »AP Varaždin«, u smislu članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ZZTN, čini poduzetnik Autobusni promet d.d., koji ima kontrolu, nad sljedećim poduzetnicima pod njegovom kontrolom, a to su:
1. Croatia-bus d.d. (Autobusni promet d. d. je imatelj [..] posto udjela u temeljnom kapitalu tog poduzetnika),
2. Autotransport d.d. (Autobusni promet d.d. je imatelj [..] posto udjela u temeljnom kapitalu tog poduzetnika),
3. Croag d.o.o. (Autobusni promet d.d. je imatelj [..] posto udjela u temeljnom kapitalu tog poduzetnika),
4. Autopoduzeće Imotski d.o.o. (Autobusni promet d.d. je imatelj [..] posto udjela u temeljnom kapitalu tog poduzetnika).
Dakle, prethodno navedeni poduzetnici, a koji su ujedno i pružatelji istih usluga, povezana su društva u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvimaL359003 (»Narodne novine«, br. 111/93., 34/99., 52/00 i 118/03) u kojem je vladajuće društvo poduzetnik Autobusni promet d.d., a ovisna društva su spomenuti poduzetnici u kojima Autobusni promet d.d. ima većinski udio, odnosno prevladavajući utjecaj. Navedeni poduzetnici smatraju se ujedno i poduzetnicima pod kontrolom poduzetnika Autobusni promet d.d., u smislu članka 5. ZZTN.
Autobusni promet d.d., prema podacima iz tiska (Lider, 11. kolovoza 2006.) i s Internet stranice (http://www.bankamagazine.hr, posjećene 19. rujna 2006.) je jedan od dva najveća autobusna prijevoznika u Republici Hrvatskoj (nakon poduzetnika Autotrans d.o.o., sa sjedištem u Rijeci) prema broju autobusa (320 autobusa) i autobusnih linija na kojima prometuje (301 linija). Najveći je autobusni prijevoznik u Šibensko-kninskoj, Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji, te u gradu Zagrebu.

4.2. Samostalni poduzetnici

1. Prema navodima iz podneska poduzetnika Autoprometno poduzeće d.d., zaprimljenog u Agenciji 6. prosinca 2006., u temeljnom kapitalu tog poduzetnika poduzetnik Autotrans d.o.o. sa sjedištem u Rijeci, Trg Žabica 1. (dalje: Autotrans d.o.o.), je imatelj [..]% udjela. Iz navedenog proizlazi da je poduzetnik Autoprometno poduzeće d.d., u smislu članka 5. stavka 2. točke 1. ZZTN, poduzetnik pod kontrolom poduzetnika poduzetnika Autotrans d.o.o. jer je isti imatelj više od polovine udjela u poduzetniku Autoprometno poduzeće d.d.
Nadalje, Autoprometno poduzeće d.d., je, u smislu članka 5. stavka 2. točke 4. ZZTN, poduzetnik pod kontrolom poduzetnika Autotrans d.o.o i putem personalne povezanosti, što je vidljivo iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007. Naime, Ivan Križanović, direktor poduzetnika Autoprometno poduzeće d.d., je ujedno i član uprave poduzetnika Autotrans d.o.o. Iako se u smislu članka 5. ZZTN navedeni poduzetnici smatraju jednim gospodarskim subjektom, poduzetnik Autotrans d.o.o. nije stranka u ovom postupku, jer ne pruža usluge autobusnog prijevoza na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, kao ni na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, već ih pruža poduzetnik pod njegovom kontrolom Autoprometno poduzeće d.d. Stoga se rečeni poduzetnik za potrebe ovog postupka smatra samostalnim poduzetnikom.
2. Poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, nema povezanih društava koja obavljaju djelatnosti autobusnog prijevoza, prema navodima Josipa Klasana, punomoćnika Ivana Šteke, stečajnog upravitelja poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju., iznijetim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., a što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
3. Poduzetnik Autoprijevoz Lika d.o.o., nema vlasnički povezanih društava, što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
4. Poduzetnik Autotransport Karlovac d.d., nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Davora Vidmara, direktora rečenog poduzetnika, izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., a što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
5. Poduzetnik Croatia Zadar-line d.d., nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Branka Katića, punomoćnika Frana Zvonimira Negre, stečajnog upravitelja poduzetnika Croatia Zadar-line d.d., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., a što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
6. Poduzetnik Čazmatrans-prijevoz d.o.o. nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Damira Pavlovića, punomoćnika Dragana Marinovića, direktora poduzetnika Čazmatrans-prijevoz d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007, što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
7. Poduzetnik Denibus d.o.o. samostalni je poduzetnik, čiji je jedini osnivač Denis Čapin, ujedno i direktor rečenog poduzetnika, što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
8. Poduzetnik Korčula bus d.o.o. samostalni je poduzetnik, a njegov je jedini osnivač Ivan Ravlić, koji je ujedno i direktor rečenog poduzetnika, kao i član uprave, uz Tomislava Jurjevića, što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
9. Poduzetnik Larus d.o.o., nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Branka Katića, člana Uprave poduzetnika Larus d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., a što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
10. Poduzetnik Promet d.o.o., nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Vice Barbira, predsjednika poduzetnika Promet d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
11. Poduzetnik Samoborček d.o.o., nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Bože Grgurića, direktora poduzetnika Samoborček d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave održane 8. svibnja 2007., a što je vidljivo i iz izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, od 13. lipnja 2007.
12. Poduzetnik Vojvodić promet obrt nema povezanih društava koja obavljaju djelatnost prijevoza putnika, prema navodima Lovre Vojvodića, vlasnika poduzetnika Vojvodić promet obrt izjavljenim na zapisnik nastavka usmene rasprave od 29. svibnja 2007.

4.3. Ugovorno povezani poduzetnici

a) Grupacija »AP Varaždin« i Čazmatrans prijevoz d.o.o., sklopili su Ugovor o obavljanju međužupanijskog prijevoza putnika u linijskom prometu, 10. travnja 2006.
Rečeni je ugovor sklopljen od strane sljedećih poduzetnika: Croatia-bus d.d., Autotransport d.d., Croag d.o.o., koji su poduzetnici pod kontrolom poduzetnika Autobusni promet d.d. i poduzetnika Čazmatrans prijevoz d.o.o., kao samostalnog poduzetnika.
b) Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, sklopili su, 1. listopada 2003. Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog županijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, 22. travnja 2004. Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, 18. svibnja 2004. Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika i 27. lipnja 2006. »Promemorij sporazum«, kojim su suglasni da se na linijama u kooperaciji Zagreb – Zadar – Split – Dubrovnik, sukladno članku 10. Ugovora o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika i članku 10. Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog županijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, cijene jednosmjernih putnih karata korigiraju na iznos od 150,00 kn, za liniju Zagreb – Split. Preslike rečenih ugovora priložene su zapisniku o nastavku usmene rasprave, održane 29. svibnja 2007.

4.4. Poduzetnici povezani zajedničkim dozvolama za pružanje usluga autobusnog prijevoza putnika:

a) Poduzetnici Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, i Autotransport Karlovac d.d. pružaju usluge prijevoza na liniji Solin (ST) – Zagreb(ZG) temeljem zajedničke dozvole za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, izdane od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka 29. lipnja 2005, za razdoblje od 1. srpnja 2005. do 31. svibnja 2010.
b) Poduzetnici Čazmatrans prijevoz d.o.o., Croatia-bus d.d., Autobusni promet d.d., Autotransport d.d. i Croag d.o.o., temeljem rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, od 30. svibnja 2006., ovlašteni su zajednički obavljati prijevoz na relaciji Split – Dubrovnik i obrnuto postojeće međužupanijske linije Zagreb – Dubrovnik prijevoznika Čazmatrans prijevoz d.o.o. U rečenom je rješenju u bitnome navedeno da su spomenuti prijevoznici dana 10. travnja 2006. potpisali Ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza na relaciji Split – Dubrovnik i obrnuto na postojećoj međužupanijskoj liniji Zagreb – Dubrovnik, za koju prijevoznik Čazmatrans prijevoz d.o.o. posjeduje dozvole izdane rješenjem pod poslovnim brojem klase: UP/I 340-02/04-04/179, od 29. travnja 2004. koje su važeće do 31. svibnja 2009.
c) Poduzetnik Larus d.o.o., u privitku podneska, koji je Agencija zaprimila 13. prosinca 2006., dostavio je presliku dozvola za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu poduzetnika Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, od 25. svibnja 2005, na liniji Zagreb – Split, koja vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. svibnja 2007. Nadalje, rečeni je poduzetnik Agenciji također dostavio i cjenike koji su u primjeni od 1. srpnja 2006., s cijenama autobusnih karata za liniju Zagreb – Split od 150,00 kn i za liniju Zagreb – Šibenik od 138,00 kn. iz rečenih cjenika proizlazi da spomenuti poduzetnici pružaju usluge autobusnog prijevoza u kooperaciji.
Nadalje, Agencija je zaprimila presliku zajedničke dozvole, koju je, 25. travnja 2007. izdalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka poduzetnicima Croatia Zadar-line d.d., u stečaju i Larus d.o.o. za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb(ZG) – Split(ST). Spomenuta dozvola vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 31. svibnja 2012.
d) Poduzetnik Vojvodić promet obrt i poduzetnik Korčula bus d.o.o. posjeduju zajedničku dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu za liniju Vela Luka(DU) – Zagreb(ZG), koja obuhvaća prolazak i stajanje u Splitu. Spomenuto je utvrđeno uvidom u presliku dozvole Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, koja je dostavljena Agenciji u privitku podneska koji je Agencija zaprimila 7. prosinca 2006. Spomenutu je dozvola izdalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, 1. kolovoza 2005., za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 31. svibnja 2009. Nadalje, poduzetnik Vojvodić promet obrt posjeduje dozvolu izdanu 22. studenog 2005., a u koji je presliku Agencija također izvršila uvid, za liniju Vela Luka(DU) – Zagreb, za razdoblje od 1. prosinca 2005. do 31. svibnja 2009.
e) Poduzetnici Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb i Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski posjeduju tri zajedničke dozvole za linije Imotski(ST) – Zagreb(ZG), Dubrovnik(DU) – Zagreb(ZG) i Solin(ST) – Zagreb(ZG), koje je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka izdalo 31. svibnja 2004. i 15. lipnja 2004., a sve za razdoblje do 31. svibnja 2009., što je utvrđeno uvidom u preslike spomenutih dozvola dostavljenih od poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb i Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski.

4.5. Podvozarstvo

Poduzetnici Čazmatrans prijevoz d.o.o. i Autoprijevoz Lika d.o.o. sklopili su, 19. travnja 2006., ugovor o obavljanju prijevoza podvozarstvom, u presliku kojeg je Agencija izvršila neposredan uvid. Spomenuti je ugovor sklopljen za razdoblje od 21. travnja 2006. do 31. svibnja 2006., na liniji Zagreb – Dubrovnik.

5. MJERODAVNO TRŽIŠTE

U smislu članka 7.L359004 ZZTN i članaka 4.L359005, 5.L359006, 6.L359007 i 13.L359008 Uredbe o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta (»Narodne novine«, broj 51/04; dalje: Uredba o mjerodavnom tržištu), Agencija je utvrdila mjerodavno tržište u ovom postupku.
Prema odredbi članka 7. ZZTN, mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.
Mjerodavno tržište se, sukladno odredbi članka 4. Uredbe o mjerodavnom tržištu, utvrđuje tako da se utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu).
a) Način utvrđivanja mjerodavnog tržišta u proizvodnom smislu
Pri utvrđivanju mjerodavnog tržišta primjenjivani su kriteriji iz članaka 7., 8., 9. i 10. Uredbe o mjerodavnom tržištu.
Mjerodavno se tržište, sukladno člancima 5. i 6. Uredbe o mjerodavnom tržištu, utvrđuje u proizvodnom i zemljopisnom smislu.
Prema odredbi članka 5. Uredbe o mjerodavnom tržištu, mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode i/ili usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe.
Slijedom navedenog, u smislu članka 7. stavka 1. ZZTN, članka 8. i 9. te članka 10. Uredbe o mjerodavnom tržištu, utvrđeno je mjerodavno tržište u proizvodnom smislu kao tržište obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika autobusima.
Nadalje, iz Agenciji dostupnih podataka, utvrđeno je da poduzetnici, autobusni prijevoznici stranke u predmetnom postupku obavljajući djelatnost prijevoza putnika autobusima ostvaruju prihod od navedene djelatnosti i time su prisutni na mjerodavnom tržištu.
Poduzetnici, sudionici na mjerodavnom tržištu su povisili cijene autobusnih karata, s primjenom od 1. srpnja 2006., odnosno uskladili su promjenu cijena s jedinstvenom primjenom od 1. srpnja 2006., na liniji Zagreb – Split i liniji Zagreb – Šibenik i obrnuto, na način da svi ti poduzetnici obavljaju prijevoz putnika iz Zagreba, odnosno iz Splita i Šibenika, po jedinstvenoj cijeni (odnosno cijena je određena u istom iznosu), do Splita u iznosu od 150,00 kn, odnosno 138,00 kn do Šibenika i obrnuto. Nadalje, autobusni prijevoznici su, u kratkom vremenskom razdoblju od 29. lipnja 2006. do 4. srpnja 2006., dostavili autobusnim kolodvorima nove cjenike o primjeni novih cijena prijevoza putnika od 1. srpnja 2006., na spomenutim linijama.
Napominje se, da su vremenskom razdoblju u kojem su se primjenjivale jedinstvene cijene autobusnih karata od Zagreba do Splita i Šibenika, i obrnuto, odnosno od 1. srpnja 2006. do lipnja/srpnja 2007. nije pristupio novi sudionik na mjerodavno tržište.

5.1. Pružanje autobusnih usluga na linijama

U tijeku postupka, Agencija je utvrdila koji poduzetnici pružaju usluge prijevoza na obje linije (Zagreb – Split i Split – Zagreb, te Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb), zatim koji poduzetnici pružaju usluge samo na liniji Zagreb – Split i obrnuto, odnosno liniji Zagreb – Šibenik i obrnuto, te koji su poduzetnici prestali pružati navedene usluge na navedenim linijama, odnosno spomenute usluge na tim linijama nisu niti pružali.

5.1.1. Poduzetnici koji prometuju na obje linije:

1. Autoprometno poduzeće d.d., pruža usluge prijevoza na liniji Požega – Split, dio koje su linije Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik, prema navodima Josipa Mičevića – Marušića, punomoćnika poduzetnika Autoprometno poduzeće d.d., temeljem izvedenog dokaza, sa usmene rasprave održane 8. svibnja 2007., saslušanjem punomoćnika poduzetnika Autoprometno poduzeće d.d.,
2. Poduzetnik Croatia bus d.d., pruža usluge autobusnog prijevoza na obje linije, unutar linije Zagreb – Dubrovnik, prema navodima Deana Čebohina, direktora poduzetnika Croatia bus d.d., temeljem izvedenog dokaza saslušanja punomoćnika poduzetnika sa usmene rasprave održane 8. svibnja 2007.,
3. Samoborček d.o.o., pruža usluge autobusnog prijevoza na obje spomenute linije,
4. Autobusni promet d.d., pruža usluge autobusnog prijevoza na obje spomenute linije.

5.1.2. Poduzetnici koji prometuju samo na jednoj liniji:

5.1.2.1. Zagreb – Split i obrnuto

1. Poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, temeljem zajedničke dozvole, opisane pod točkom 4.4. e) obrazloženja ovog rješenja, s poduzetnikom Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, prometuje na liniji Zagreb – Split – Imotski, odnosno Zagreb – Split – Dubrovnik, dok ne prometuje na liniji Zagreb – Šibenik, prema navodima Josipa Klasana, punomoćnika poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
2. Poduzetnik Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb temeljem zajedničke koncesije s poduzetnikom Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, prometuje na liniji Zagreb – Split – Imotski, odnosno Zagreb – Split – Dubrovnik, dok ne prometuje na liniji Zagreb – Šibenik, prema navodima Josipa Klasana, direktora poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
3. Autoprijevoz Lika d.o.o., pruža usluge autobusnog prijevoza na liniji Zagreb – Gospić, Gospić – Split, dok na liniji Zagreb – Šibenik ne pruža usluge autobusnog prijevoza, prema navodima Marijana Marića, punomoćnika Ivana Brkljačića, direktora poduzetnika Autoprijevoz Lika d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
4. Autotransport Karlovac d.d., pruža usluge prijevoza na pravcu Zagreb – Solin – Split, temeljem zajedničke dozvole, opisane pod točkom 4.4 a) obrazloženja ovog rješenja, no ne i na liniji Zagreb – Šibenik, prema navodima Josipa Klasana, direktora poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.o.o., i Davora Vidmara, direktora poduzetnika Autotransport Karlovac d.d., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
5. Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, je imatelj dozvole, opisane pod točkom 4.4. c) obrazloženja ovog rješenja, za prometovanje na liniji Zagreb – Split, unutar koje je i stanica u Šibeniku, no tu uslugu obavlja poduzetnik Larus d.o.o., sukladno ugovoru o poslovnoj suradnji, prema navodima Branka Katića, punomoćnika Frana Zvonimira Negre, stečajnog upravitelja poduzetnika Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, ujedno i člana Uprave poduzetnika Larus d.o.o., izjavljenim na usmenoj raspravi od 8. svibnja 2007.
6. Poduzetnik Čazmatrans-prijevoz d.o.o., na liniji Zagreb – Split – Dubrovnik pruža usluge autobusnog prijevoza (u kooperaciji s poduzetnicima Croatia bus d.d., Croag d.o.o., Autotransport d.d. i Autobusni promet d.d. Varaždin, a sve opisano pod točkom 4.4. b) obrazloženja ovog rješenja), prema navodima Damira Pavlovića, punomoćnika Dragana Marinovića, direktora poduzetnika Čazmatrans-prijevoz d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., dok na liniji Zagreb – Šibenik ne pruža navedene usluge.
7. Promet d.o.o., pruža samo usluge autobusnog prijevoza na liniji Zagreb – Split, a ne i na liniji Zagreb – Šibenik, prema navodima Vice Barbira, predsjednika Uprave poduzetnika Promet d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
8. Vojvodić promet, obrt, prometovao je, temeljem dozvole opisane pod točkom 4.4. d) obrazloženja ovog rješenja, samo na liniji Zagreb – Split, no od 1. travnja 2007. je prestao prometovati i na toj liniji, prema navodima Lovre Vojvodića, vlasnika poduzetnika Vojvodić promet obrt, izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.

5.1.2.2. Zagreb – Šibenik i obrnuto

Niti jedan poduzetnik ne pruža isključivo usluge prijevoza putnika autobusima na liniji Zagreb – Šibenik.

5.1.3. Poduzetnici koji su prestali prometovati na spomenutim linijama

Agencija je, u izradi ekonomske i pravne analize, utvrdila da su sljedeći poduzetnici pružali usluge prijevoza na spomenutim linijama, ali su prestali prometovati, što je od važnosti za ocjenu trajanja moguće povrede odredaba ZZTN.
1. Vojvodić promet obrt, prometovao je samo na liniji Zagreb – Split, no od 1. travnja 2007. je prestao prometovati, prema navodima Lovre Vojvodića, vlasnika poduzetnika Vojvodić promet obrt, izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007.
2. U podnesku poduzetnika Korčula bus d.o.o., koji je Agencija zaprimila 27. studenoga 2006., rečeni poduzetnik navodi da od 1. listopada 2004. ne prometuje na linijama Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik.

5.2. Poduzetnik koji u svojstvu kooperanta sudjeluje u pružanju usluga prijevoza putnika

Poduzetnik Croag d.o.o., ne pruža usluge prijevoza putnika autobusima na linijama Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik, prema navodima Zdravka Šimeka, direktora poduzetnika Croag d.o.o., izjavljenim na zapisnik usmene rasprave od 8. svibnja 2007., iako sudjeluje kao kooperant, s poduzetnikom Čazmatrans prijevoz d.o.o., u obavljanju djelatnosti autobusnog prijevoza na liniji Zagreb – Dubrovnik, ne pružajući usluge prijevoza na tim linijama.
Također, svi prethodno navedeni podaci vidljivi su i iz preslika voznih redova, dostavljenih Agenciji tijekom cijelog postupka, od strane autobusnih kolodvora.
b) Način utvrđivanja mjerodavnog tržišta u zemljopisnom smislu
Prema odredbi članka 6. stavka 1. Uredbe o mjerodavnom tržištu, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća cjelokupan ili dio teritorija Republike Hrvatske, na kojem se tržišni takmaci natječu u prodaji i/ili nabavi proizvoda pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uvjetima koji to tržište bitno razlikuje od susjednih tržišta.
Naime, u konkretnom slučaju poduzetnici, autobusni prijevoznici pružaju usluge prijevoza putnika autobusima od Zagreba do Šibenika i od Šibenika do Zagreba, kao i od Zagreba do Splita i od Splita do Zagreba.
Slijedom toga, u smislu članka 7. stavka 1. ZZTN, članka 3. i članka 6. Uredbe o mjerodavnom tržištu, utvrđeno je da mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća javni linijski prijevoz putnika autobusima u unutarnjem cestovnom prometu na linijama od Zagreba do Šibenika i od Šibenika do Zagreba i od Zagreba do Splita i od Splita do Zagreba.
Pri utvrđivanju mjerodavnog tržišta, Agencija je utvrdila da je riječ o javnom linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu na međužupanijskim linijama, koji je posebno promatran i analiziran s obzirom na obilježja (dnevna dostupnost polazaka za potrošače – putnike iz Zagreba, odnosno iz Splita i Šibenika), uvjete i način obavljanja djelatnosti ove vrste prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu u odnosu na ostale vrste prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu, kao što su posebni linijski prijevoz, povremeni prijevoz, auto taksi prijevoz i posebni prijevoz putnika.

6. OSTALI RELEVANTNI PODACI ZA EKONOMSKU ANALIZU

a) Prema ZoPCP, prijevoz putnika može se prikazati sljedećom Slikom 1.:

Slika 1.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, dostavljenih podneskom od 18. prosinca 2006., zaprimljenog u Agenciji 19. prosinca 2006., ukupno je, u cestovnom prometu autobusima u 2005. godini, prevezeno 64.859.000 putnika, od čega je preko 95 posto putnika prevezeno u unutarnjem cestovnom prometu, odnosno 62.138.000 putnika, dok je 2.721.000 prevezenih putnika u međunarodnom cestovnom prometu.
Nadalje, u sljedećoj tablici 1. su prikazani podaci (prema zaprimljenim podnescima tijekom postupka od autobusnih kolodvora u Zagrebu, Splitu i Šibeniku) o broju putnika prevezenih autobusima (u javnom linijskom prijevozu u unutarnjem cestovnom prometu) na linijama Zagreb–Split i Zagreb–Šibenik, i obrnuto, u 2004., 2005. i 2006. godini.

Tablica 1.

Izvor: podnesci autobusnih kolodvora u Zagrebu, Splitu i Šibeniku, zaprimljeni tijekom postupka
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Prema navedenim podacima, za promatrano trogodišnje vremensko razdoblje, vidljiv je porast ukupnog broja prevezenih putnika autobusima na linijama iz Zagreba do Splita i iz Splita do Zagreba, te iz Zagreba do Šibenika, uz neznatno smanjenje broja putnika iz Šibenika do Zagreba u 2006., u odnosu na prethodne godine.
b) U cilju sveobuhvatne ekonomske analize, Agencija je pribavila podatke o voznom redu, za linije Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik, za prijevoz putnika autobusima s polascima s autobusnog kolodvora Zagreb. Podaci o voznom redu su preuzeti s Internet stranice poduzetnika Autobusni kolodvor Zagreb d.o.o. (http://www.akz.hr), posjećene dana 3. listopada i 25. listopada 2006., te 9. studenoga 2006., za proizvoljno od strane Agencije odabrane datume polaska autobusa iz Zagreba za Split, odnosno za dane 3. listopada 2006. i 9. studenoga 2006., te iz Zagreba za Šibenik za dane 25. listopada 2006. i 9. studenoga 2006., a navedeni podaci su također dostavljeni Agenciji i izravno od autobusnih prijevoznika koji prometuju na tim linijama.
Analizirani podaci nalaze se u sljedećim tablicama 2. i 2.a.

Tablica 2.
Prikaz podatka o voznom redu za liniju Zagreb – Split u prijevozu putnika autobusima s polascima sa autobusnog kolodvora Zagreb (na dane 3. listopada 2006. i 9. studenoga 2006.)




Izvor: internetska stranica poduzetnika Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Autobusni kolodvor, Zagreb, http://www.akz.hr, posjećena 3. listopada 2006. i 9. studenoga 2006.
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Napomena: *poduzetnik APP d.d., Požega nije vozio 3. 10. 2006. stoga je uzet podatak za 9. 11. 2006.

Izvor: internetska stranica poduzetnika Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Autobusni kolodvor, Zagreb, http://www.akz.hr, posjećena 25. listopada 2006. i 9. studenoga 2006.
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Napomena: *poduzetnik APP d.d., Požega nije vozio 25. 10. 2006. stoga je uzet podatak za 9. 11. 2006.


Iz analize spomenutih podataka, prikazanih u tablicama 2. i 2.a., proizlazi da autobusni prijevoznici pružajući usluge prijevoza prelaze različite udaljenosti (izražene u km) na linijama iz Zagreba do Splita i Šibenika i obratno, te da su trajanja putovanja na rečenim linijama različita, kao i broj zaustavljanja na usputnim autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima.
Nadalje, Agencija je, izravno od autobusnih prijevoznika, koji pružaju usluge autobusnog prijevoza na mjerodavnim tržištima te od autobusnih kolodvora u Zagrebu i Šibeniku, tijekom postupka prikupila podatke o cijenama prijevoznih karata, koje su bile u primjeni do 30. lipnja 2006., kao i datume primjene cijena autobusnih voznih karata za prijevoz putnika na liniji Zagreb – Split i Split – Zagreb, te liniji Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, uz navođenje iznosa cijene karte u jednom smjeru, te cijene za povratnu kartu, uz iznos odobrenog popusta (za odrasle). Ujedno, zaprimljeni su i podaci o cijenama karata koje su u primjeni od 1. srpnja 2006.
U nastavku, prethodno su spomenuti podaci prikazani u tablicama 3. i 3.a.

Tablica 3. CIJENE KARATA I UGOVORNI ODNOSI PODUZETNIKA, NA LINIJI ZAGREB – SPLIT
 

Poduzetnik

Cijena karte do 30. lipnja 2006. (kn) i odobreni popust za povratnu kartu

Cijena karte od 1. srpnja 2006. (kn) i odobreni popust za povratnu kartu

Napomene

1.

2.

3.

4.

APP d.d.,

Požega

130,00
(od 8. 7. 2005.)
25%

150,00
20%

 

Autobusni promet d.d., Varaždin, Varaždin

130,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

150,00
20%

Kooperacija, Ugovor sklopljen 10. 4. 2006.

Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski

100,00
(od 27. 5. 2006.)25%

150,00
20%

 

Zajedničko obavljanje prijevoza sukladno Ugovoru o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, sklopljenom u Imotskom, 22. 4. 2004., između poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., Imotski i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb

Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb

100,00
(od 27. 5. 2006.)25%

150,00
20%

Zajedničko obavljanje prijevoza sukladno Ugovoru o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika« sklopljenom u Imotskom, 22. 4. 2004., između poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d., Imotski i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb

Autoprijevoz Lika d.o.o., Gospić

Nije prometovao samostalno –
zaprimljen preslik Ugovora o obavljanju prijevoza podvozarstvom, sklopljen s poduzetnikom Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Čazma, od 19. 4. 2006., za prijevoz putnika u vremenskom razdoblju od 21. 4. 2006. do 31. 5. 2006.

120,00

25%

150,00*
25%
– u primjeni od 28. srpnja 2006.

 

Autotransport d.d., Šibenik

130,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

150,00
25%

 

Autotransport Karlovac d.d., Karlovac

81,00
(od 5. 4. 2006.)
17%

150,00
20%

 

 

Croag d.o.o., Zagreb

 –

 –

Ne prometuje od studenog 2005.

Croatia-bus d.d., Zagreb

130,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

150,00
20%

Potpisnik Ugovora o kooperaciji

Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Čazma

130,00
(od 1. 6. 2006.)
25%

150,00
20%

 

Denibus d.o.o., Zmijavci

120,00
( – )
25%

150,00
20%

 

Larus d.o.o., Zadar

140,00
(od 5. 7. 2005.)
25%

150,00
25%

 

Promet d.o.o., Makarska

90,00
(od 4. 3. 2006.)
20%

150,00
20%

 

Samoborček d.o.o.,

Samobor

127,00
(od 20. 4. 2001.)25%

150,00
25%

 

Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato

130,00
(od 1. 7. 2005.)
ne prodaju se povratne karte

150,00
20%

Ugovor o kooperaciji sklopljen s poduzetnikom Autotrans d.o.o., Rijeka od 1. travnja 2007.

Izvor: dopisi poduzetnika i autobusnog kolodvora u Zagrebu, zaprimljeni u Agenciji tijekom postupka
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Napomene: – nema podataka
* Autoprijevoz Lika d.o.o., Gospić započeo prometovati 28. srpnja 2006. (Zagreb – Split i Split – Zagreb).


Tablica 3.a. CIJENE KARATA I UGOVORNI ODNOSI PODUZETNIKA, NA LINIJI ZAGREB – ŠIBENIK

Poduzetnik

Cijena karte do 30. lipnja 2006. (kn) i odobreni popust za povratnu kartu

Cijena karte od 1. srpnja 2006. (kn) i odobreni popust za povratnu kartu

Cijena karte od lipnja/srpnja 2007. (KN) i odobreni popust za povratnu kartu (prema podacima na dan 4. srpnja 2007.)

Napomene

1.

2.

3.

4.

5.

Autoprometno poduzeće d.d., Požega

120,00
(od 8. 7. 2005.)
25%

138,00
20%

139,00
20%
(od 30. 6. 2007.)

 

Autobusni promet d.d. Varaždin, Varaždin

120,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

138,00
20%

150,00
20%
(od 1. 6. 2007)

Kooperacija, Ugovor sklopljen 10. 4. 2006.

Autotransport d.d., Šibenik

120,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

138,00
25%

150,00
20%
(od 18. 6. 2007.)

 

Croag d.o.o., Zagreb

 –

 –

 –

Ne prometuje od studenog 2005.

Croatia-bus d.d., Zagreb

120,00
(od 1. 6. 2005.)
25%

138,00
20%

150,00
20%
(od 1. 6. 2007.)

Potpisnik Ugovora o kooperaciji

Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Čazma

120,00
(od 1. 6. 2006.)
25%

138,00
20%

150,00
20%
(od 4. 6. 2007.)

 

 

Larus d.o.o., Zadar

120,00
(od 5. 7. 2005.)
25%

138,00
25%

138,00
25%

 

Samoborček d.o.o.,

Samobor

120,00
(od 20. 4. 2001.)
25%

138,00
25%

148,00
25%
(od 2. 7. 2007.)

 

Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato

105,00
(od 1. 7. 2005.)
ne prodaju se povratne karte

138,00
20%

 –

Ugovor o kooperaciji sklopljen s poduzetnikom Autotrans d.o.o., Rijeka od 1. travnja 2007.

Izvor: dopisi poduzetnika i autobusnog kolodvora u Šibeniku, zaprimljeni u Agenciji tijekom postupka
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja


Obradom zaprimljenih podataka, prikazanih u prethodnim tablicama, Agencija je nesporno utvrdila da su prijevoznici slobodno i na različite načine određivali cijene autobusnih voznih karata do 30. lipnja 2006. na liniji Zagreb – Split i obrnuto, te da iste nisu bile jedinstvene. Na liniji Zagreb – Šibenik i obrnuto navedeni su poduzetnici imali identičnu cijenu od 120,00 kuna, s izuzetkom poduzetnika Vojvodić promet, obrt, no cijene koje su bile u primjeni do 30. lipnja 2006. nisu bile predmetom ovog postupka.
Agencija je, radi usporedbe cijena na linijama iz Zagreba do Splita i Šibenika, i obrnuto, prikupila podatke o cijenama autobusnih karata, na proizvoljno odabranim linijama, s polascima iz Zagreba za gradove Rijeku i Osijek (za odabrani dan polaska 16. studenoga 2006.), prema kojima proizlazi da prijevoznici na tim linijama imaju različite cijene autobusnih karata, koje se, za liniju Zagreb – Rijeka, kreću u rasponu od 87,00 kn do 144 kn, za liniju Zagreb – Osijek od 104,00 kn do 149 kn, kao i da podaci o prijeđenim udaljenostima (izraženo u km) za liniju Zagreb – Rijeka ukazuju na razliku prijeđenih kilometara pri pružanju usluga autobusnog prijevoza, a ista se kreće od 136 km do 182 km, te za liniju Zagreb – Osijek od 277 km do 289 km.
Nadalje, broj zaustavljanja na usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima do odredišta Rijeke i Osijeka je različit, po dnevnim linijama i prijevozniku koji obavlja prijevoz na određenoj liniji. Primjerice, autobusni prijevoznik Autotrans d.o.o., koji obavlja prijevoz na liniji Zagreb – Rijeka, s polaskom u 17,00 sati, dana 16. studenoga 2006. (s napomenom u voznom redu da je riječ o »poslovnoj« liniji) je pružao uslugu primjenjujući najvišu cijenu prijevozne karte do Rijeke, u iznosu od 144,00 kune.
Ukupan broj polazaka iz Zagreba, prema voznom redu 16. studenoga 2006., iznosio je 25 polazaka za Rijeku, te za Osijek 11 polazaka.
Prethodno navedeni i analizirani podaci o voznom redu prikupljeni su s Internet stranice poduzetnika Autobusni kolodvor Zagreb (www.akz.hr), posjećene 16. studenoga 2006.
Nadalje, uvidom u vozne redove s Internet stranice spomenutog poduzetnika, utvrđeno je da analizirani podaci koji se odnose na linije iz Zagreba do Rijeke i Osijeka, za polaske na dan 16. studenoga 2006., nisu u bitnom odstupali od podataka o polascima u narednom razdoblju.
Također, Agencija je analizirala podatke o cijenama autobusnih voznih karata na odabranoj liniji, s polaskom iz Zagreba za Zadar (za odabrani dan polaska 11. prosinca 2006., podaci preuzeti s Internet stranice poduzetnika Autobusni kolodvor www.akz.hr, posjećene 11. prosinca 2006.), prema kojima nedvojbeno proizlazi, kao i u slučaju prijevoza putnika iz Zagreba do Rijeke i Osijeka, da prijevoznici na liniji Zagreb – Zadar imaju različite cijene autobusnih karata, čiji iznosi su u rasponu od 100,00 kn do 165,00 kn, kao i da su prijeđene udaljenosti (izraženo u km) u rasponu od 204 km do 296 km (iznimno, prijevoznik Croatia-bus d.d., koji prometuje preko Rijeke i prelazi 400 km udaljenosti do Zadra), te da postoje 19 polazaka za Zadar, odabranog dana. Nadalje, broj zaustavljanja na usputnim autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima do odredišta Zadar su različiti, po dnevnim linijama i prijevozniku koji obavlja prijevoz na određenoj liniji. Analizirani podaci nisu u bitnom odstupali u voznim redovima u narednom razdoblju.
Zaključno, Agencija je također izvršila uvid u »Analizu tržišta cestovnog prijevoza u Republici Hrvatskoj« Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, izrađenu 2006. (Internet stranica: www.mmtpr.hr/default.asp?id=1126). U spomenutoj je u bitnome navedeno, pod točkom 6. naslova »Analiza troškova u cestovnom prijevozu«, koja se odnosi na transportno tržište, no na odgovarajući je način primjenjiva i na javni linijski prijevoz putnika autobusima, da sljedeći elementi utječu na kalkulaciju prijevoznih troškova:
– prijevozni zahtjevi u užem okruženju prijevoznika,
– prijevozni zahtjevi u širem okruženju prijevoznika,
– direktni troškovi cestovnog prijevoza,
– varijabilni troškovi cestovnog prijevoza,
– fiksni troškovi i njihov utjecaj na prijevoznu djelatnost.
Slijedom navedenog, nesporno je da različiti prijevoznici imaju različite troškove pri pružanju usluga na mjerodavnom tržištu.

7. TRAJANJE PRIMJENE JEDINSTVENE CIJENE AUTOBUSNIH KARATA PREMA CJENICIMA STRANAKA

Nadalje, u tablici 4.a prikazano je vremensko trajanje primjene jedinstvenih cijena, za linije Zagreb – Split i Split – Zagreb, a u tablici 4.b., za linije Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb, za svakog poduzetnika, kao i promjena cijena koja je uslijedila 2007. godine, odnosno trenutno važeće cijene. Nadalje, iz spomenutih je tablica vidljivo da je primjena jedinstvenih cijena trajala godinu dana, za većinu poduzetnika, s tim da određeni poduzetnici nisu promijenili jedinstvene cijene do danas.

Tablica 4.a LINIJA ZAGREB – SPLIT I SPLIT – ZAGREB

 

Poduzetnik

 
 

Cijena karte od 1. srpnja 2006., u kn
 

Cijena karte
od lipnja/srpnja 2007. (prema podacima na dan 4. srpnja 2007.), u kn

Trajanje primjene jedinstvene cijene autobusnih karata prema cjenicima stranaka u ovom postupku koji su bili u primjeni počevši od 1. srpnja 2006.

1.

2.

3

4.

Autoprometno poduzeće d.d.,

Požega

150,00

 

161,00
(od 30. 6. 2007.)

do 29. lipnja 2007.

Autobusni promet d.d., Varaždin, Varaždin

150,00

 

180,00
(od 1. 6. 2007.)

do 31. svibnja 2007.

Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski

150,00

 

180,00
(od 29. 6. 2007.)

 

do 28. lipnja 2007.

Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb

150,00

 

180,00
(od 29. 6. 2007.)

do 28. lipnja 2007.

Autoprijevoz Lika d.o.o., Gospić

150,00 *

 

143,00/157,00 *

 

do 25. rujna 2006.

Autotransport d.d., Šibenik

150,00

 

180,00
(od 18. 6. 2007.)

do 17. lipnja 2007.

Autotransport Karlovac d.d., Karlovac

150,00

 

169,00
(od 5. 7. 2007.)

 

do 4. srpnja 2007.

Croag d.o.o., Zagreb

 –

 –

 –

Croatia-bus d.d., Zagreb

150, 00

 

180,00
(od 1. 6. 2007.)

do 31. svibnja 2007.

Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Čazma

150,00

 

178,00
(od 4. 6. 2007.)

do 3. lipnja 2007.

Denibus d.o.o., Zmijavci

150,00

 

150,00

 

do danas

Larus d.o.o., Zadar

150,00

150,00

do danas

Promet d.o.o., Makarska

150,00

 

180,00
(od 28.6.2007.)

do 27. lipnja 2007.

Samoborček d.o.o.,

Samobor

150,00

 

178,00
(od 2.7.2007.)

do 1. srpnja 2007.

Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato

150,00

 

**

do 31. ožujka 2007.

Izvor: dopisi poduzetnika i autobusnog kolodvora u Zagrebu, zaprimljeni u Agenciji tijekom postupka
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Napomene: *Autoprijevoz Lika d.o.o., Gospić započeo je prometovati 28. srpnja 2006. (Zagreb – Split i Split – Zagreb), te je odredio nove cijene s primjenom od 26. 9. 2006. u iznosu od 143,00 kn, a od 28. 6. 2007. u iznosu od 157,00 kn,
**Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato, sklopio, 1. travnja 2007. Ugovor o kooperaciji s poduzetnikom Autotrans d.o.o., sa sjedištem u Rijeci

 

Tablica 4.b LINIJA ZAGREB – ŠIBENIK I ŠIBENIK – ZAGREB

 

Poduzetnik

 

Cijena karte
od 1. srpnja 2006., u kn

Cijena karte od lipnja/srpnja 2007. (prema podacima na dan 4. srpnja 2007.), u kn

Trajanje primjene jedinstvene cijene autobusnih karata prema cjenicima stranaka u ovom postupku koji su bili u primjeni počevši od 1. srpnja 2006.

1.

2.

3.

4.

Autoprometno pouzeće d.d.,
Požega

138,00

 

139,00
(od 30. 6. 2007.)

 

do 29. lipnja 2007.

Autobusni promet d.d. Varaždin, Varaždin

138,00

 

150,00
(od 1. 6. 2007.)

 

do 31. svibnja 2007.

Autotransport d.d., Šibenik

138,00

 

150,00
(od 18. 6. 2007.)

do 17. lipnja 2007.

Croag d.o.o., Zagreb

 –

 –

 –

Croatia-bus d.d., Zagreb

138,00

 

150,00
(od 1. 6. 2007.)

do 31. svibnja 2007.

Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Čazma

138,00

 

150,00
(od 4. 6. 2007.)

 

do 3. lipnja 2007.

Larus d.o.o., Zadar

138,00

 

138,00

 

do danas

Samoborček d.o.o.,
Samobor

138,00

 

148,00
(od 2. 7. 2007.)

 

do 1. srpnja 2007.

Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato

138,00

 

*

*

Izvor: dopisi poduzetnika i autobusnog kolodvora u Šibeniku, zaprimljeni u Agenciji tijekom postupka
Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja
Napomene: – nema podataka
*Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika, Blato, sklopio je, 1. travnja 2007.
Ugovor o kooperaciji s poduzetnikom Autotrans d.o.o., sa sjedištem u Rijeci.
 

8. ODLUKA VIJEĆA

Uvidom u spis predmeta, te temeljem detaljno provedene ekonomske i pravne analize u ovom predmetu, Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Vijeće) je, u smislu članka 34. i 35. stavka 1. točke 2. ZZTN, na 90. sjednici, održanoj 24. rujna 2007., ocijenilo je da je u konkretnom postupku nesporno dokazano da su četrnaest (14) sljedećih poduzetnika, autobusnih prijevoznika, sa sjedištima u Republici Hrvatskoj:
Autobusni promet d.d., Autoprometno poduzeće d.d., Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Autopoduzeće Imotski d.o.o. Zagreb, Autotransport d.d., Autotransport, Karlovac d.d., Croatia Zadar-line d.d., u stečaju, Croatia bus d.d., Čazmatrans-prijevoz d.o.o., Denibus d.o.o., Larus d.o.o., Promet d.o.o., Samoborček d.o.o. i Vojvodić promet, obrt za prijevoz putnika,
izričitim dogovorom, odnosno usklađenim djelovanjem izravno utvrdili fiksne prodajne cijene autobusnih karata, s njihovom istovremenom primjenom počevši od 1. srpnja 2006., unatoč različitim troškovima spomenutih poduzetnika pri pružanju tih usluga.
Time su rečeni poduzetnici sklopili zabranjeni sporazum, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN, a koji je sukladno odredbi članka 9. stavka 2. ZZTN, ex lege ništav.
Naime, rečeni sporazum ima za cilj sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika autobusima u unutarnjem cestovnom prometu na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb kao i na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Predmet takvog sporazuma (dogovor o prodajnoj cijeni autobusne karte) predstavlja teško ograničenje tržišnog natjecanja, koje ima za cilj isključivanje tržišnog natjecanja među izravnim konkurentima na utvrđenom mjerodavnom tržištu, te se kao takav ne može izuzeti ni skupno niti pojedinačno, u smislu odredbe članka 10.L359010 ZZTN, odnosno u smislu odredaba Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije (»Narodne novine«, broj 158/2004; dalje: Uredba o horizontalnim sporazumima), i odredaba Uredbe o sporazumima male vrijednostiL359012 (»Narodne novine«, broj 51/2004).
Međutim, Vijeće posebno naglašava da, iako odredbe o zabranjenim sporazumima iz članka 9. ZZTN nisu primjenjive na sporazume sklopljene između povezanih poduzetnika, u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima (primjerice, na sporazume između vladajućeg i ovisnog društva, na sporazume između društava koncerna), odnosno na sporazume sklopljene između poduzetnika pod međusobnom kontrolom, u smislu članka 5. ZZTN, jer se tako povezani poduzetnici, unatoč činjenici da imaju zasebnu pravnu osobnost, smatraju jednim gospodarskim subjektom, odnosno jednim poduzetnikom, pa ne ispunjavaju neophodan preduvjet za sklapanje sporazuma na koje se mogu primijeniti odredbe o zabranjenim sporazumima iz članka 9. ZZTN, a to je da ga moraju sklopiti najmanje dva samostalna, odnosno neovisna poduzetnika, Vijeće takav izuzetak u konkretnom predmetu nije moglo primijeniti. Naime, predmetni sporazum bio je sklopljen ne samo između povezanih poduzetnika (primjerice, samo između poduzetnika koji čine grupaciju »AP Varaždin«), već je sklopljen izričitim dogovorom, odnosno usklađenim djelovanjem između poduzetnika koji čine spomenutu grupaciju i ostalih neovisnih poduzetnika na predmetnom mjerodavnom tržištu, pa se smatra zabranjenim sporazumom iz članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN.
Također, iako podrednom primjenom, i to na odgovarajući način, kriterija iz prava konkurencije EZ-a, u smislu članka 35. stavka 3. ZZTN, a koja služe kao interpretativni instrument i za primjenu hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa, odnosno u nedostatku hrvatskih podzakonskih akata (uredbi Vlade RH) koji bi detaljnije uređivali uvjete za skupno izuzeće sporazuma u sektoru transporta, je moguće u određenim slučajevima izuzeće od primjene odredbi o zabranjenim sporazuma (članak 81 Ugovora o osnivanju EZ, odnosno odgovarajući članak 9. ZZTN), za sporazume sklopljene između poduzetnika koji zajednički obavljaju prijevoz na određenim linijama i nositelji su zajedničke dozvole temeljem posebnih propisa (u smislu članka 40. ZoPCP), Vijeće niti takvo izuzeće nije moglo primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, predmetni sporazum sklopljen je ne samo između poduzetnika koji imaju zajedničku dozvolu i obavljaju prijevoz zajednički na predmetnim linijama, u smislu članka 40. ZoPCP, već je sklopljen izričitim dogovorom, odnosno usklađenim djelovanjem spomenutih poduzetnika koji imaju zajedničke dozvole i ostalih poduzetnika koji obavljaju prijevoz na spomenutim linijama, a s kojima ti poduzetnici nemaju zajedničke dozvole, pa se smatra zabranjenim sporazumom iz članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN.
Nadalje, Vijeće je zaključilo da je i poduzetnik Croatia Zadar-line d.d., u stečaju sudionik predmetnog zabranjenog sporazuma iako se taj poduzetnik tijekom cijelog postupka očitovao da prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu na mjerodavnom tržištu obavlja samo njegov kooperant poduzetnik Larus d.o.o. Međutim, Vijeće je nesporno utvrdilo da je samo poduzetnik Croatia Zadar-line d.d. nositelj dozvole za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, a koja vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. svibnja 2007., te ista nije prenosiva i usluge prijevoza može pružati samo prijevoznik kojem je izdana, a u smislu odredaba ZoPCP. Prethodno spomenuta činjenica nedvojbeno ukazuje na odgovornost rečenog poduzetnika za sklapanje predmetnog zabranjenog sporazuma.
Vijeće svoju odluku, kojom je utvrdilo da je četrnaest (14) poduzetnika sklopilo zabranjeni sporazum, obrazlaže kako slijedi:

8.1. Usuglašavanje cijena

Temeljem svakog pojedinačnog dokaza, kao i svih dokaza zajedno, podataka i očitovanja prikupljenih tijekom postupka, provedena ekonomska i pravna analiza nesporno potvrđuje da su poduzetnici, autobusni prijevoznici, suprotno dotadašnjoj praksi, kao i trenutnoj praksi na drugim linijama u Republici Hrvatskoj, unaprijed uskladili cijene pružanja usluga autobusnog prijevoza, na mjerodavnom tržištu prodaje autobusnih karata u jednom smjeru na spomenutim linijama.
Nadalje, usklađene su cijene spomenuti poduzetnici prijavili autobusnim kolodvorima u vrlo kratkom razdoblju, od 29. lipnja do 4. srpnja 2006., s njihovom istovremenom primjenom od 1. srpnja 2006., a koja je iznosila 150,00 kn na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, odnosno 138,00 kn, na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Navedeni sporazum o fiksiranju prodajnih cijena karata u jednom smjeru na mjerodavnom tržištu predstavlja kartel, odnosno teško ograničenje tržišnog natjecanja. U pravu tržišnog natjecanja kartel je izričiti ili prešutni sporazum između dvaju ili više poduzetnika, izravnih tržišnih takmaca čiji je cilj potpuno isključivanje tržišnog natjecanja između sudionika kartela, kao što je to u ovom konkretnom predmetu bio slučaj, a radi povećanja cijena i ostvarivanja ekstra dobiti sudionika kartela. Također, mogući učinak kartela je zapreka pristupu tržištu ili isključivanje s tržišta tržišnih takmaca koji nisu sudionici sporazuma, odnosno koji za posljedicu ima nepostojanje ili smanjenje razine osobne (individualne) dobrobiti za potrošača.
U provedenom postupku utvrđeno je da je riječ o privatnom kartelu, odnosno o sporazumu između tržišnih takmaca o cijenama gdje su poduzetnici, sudionici na istom mjerodavnom tržištu, usklađeno djelovali, tako što su uslugu prijevoza putnika pružali po istoj cijeni (engl. price fixing). Riječ je o tzv. horizontalnom sporazumu.
Ograničenja koja su propisana uredbama o skupnim izuzećima od primjene odredbi o zabranjenim sporazumima iz članka 9. ZZTN određenih kategorija sporazuma, kao teška ograničenja tržišnog natjecanja, odnosno ograničenja navedena u odgovarajućim smjernicama Europske komisije, koja služe kao interpretativni instrument za primjenu hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, u smislu članka 35. stavka 3. ZZTN, smatraju se ograničenjima prema cilju. Pod ograničenjima prema cilju za horizontalne sporazume (sklopljene između tržišnih takmaca) smatraju se: dogovaranje cijena, ograničenje količine proizvodnje ili prodaje i podjela tržišta ili kupaca.
S obzirom da je predmetni sporazum imao za cilj ograničavanje tržišnog natjecanja (dogovor o cijeni), kao takav nije mogao biti ni skupno, niti pojedinačno izuzet, u smislu članka 10. ZZTN. Ovakav stav Vijeća potvrđuju i kriteriji prava konkurencije EZ, a posebice Priopćenje Komisije – Obavijesti – Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora (Službeni list C 101, 27/04/2004 str, 97; Neslužbeni prijevod MVPEI; http://www.aztn.hr/uredbe_vlade.htm; dalje: Smjernice Europske komisije za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora o osnivanju EZ), koje uređuju da sporazumi koji za cilj imaju ograničavanje tržišnog natjecanja, ne mogu biti niti skupno niti pojedinačno izuzeti.
Naime, određeni sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane iz članka 9. ZZTN, pod uvjetima propisanim člankom 10. istog zakona. Članak 10. ZZTN propisuje da određene vrste sporazuma mogu biti pojedinačno ili skupno izuzete ukoliko kumulativno ispunjavaju dva pozitivna i dva negativna kriterija.
Pozitivni kriteriji: 1. sporazum mora pridonositi unaprjeđenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga, promicanju tehnološkog ili gospodarskog razvoja, 2. sporazum mora pružati potrošačima razmjernu korist. Negativni kriteriji: 1. sporazumom se ne mogu poduzetnicima nametati ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva i 2. ne može se poduzetnicima omogućiti isključivanje znatnog dijela konkurencije s tržišta za robe i/ili usluge koje su predmetom sporazuma. Nesporno je da navedeni kriteriji u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni jer nije došlo do primjerice unapređenja usluga, kao ni do pružanja razmjerne koristi potrošačima.
Nadalje, prema člancima 2. točka c) Uredbe o horizontalnim sporazumima, jednako kao i Uredbe o sporazumima male vrijednosti, sporazum je ugovor, pojedina odredba ugovora, izričiti ili prešutni dogovor, usklađeno djelovanje, odluke udruženja poduzetnika.
Nadalje, Uredba o horizontalnim sporazumima, sukladno članku 3. definira horizontalne sporazume kao sporazume sklopljene između dva ili više neovisnih poduzetnika koji u svrhu tog sporazuma djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije. Iako se navedena Uredba primjenjuje posebno na sporazume o istraživanju i razvoju i sporazume o specijalizaciji, odredbe članaka 11. stavka 1. točke d) i članka 12. stavka 1. točke a) Uredbe o horizontalnim sporazumima koje kao teško ograničenje tržišnog natjecanja propisuju dogovor o cijenama, mogu se, na odgovarajući način, primijeniti i na druge vrste horizontalnih sporazuma, pa tako i na predmetni sporazum. S obzirom da sadrži teško ograničenje tržišnog natjecanja predmetni sporazum ne može biti skupno izuzet primjenom Uredbe o horizontalnim sporazumima.
Ujedno, članak 7. Uredbe o sporazumima male vrijednosti propisuje kao teško ograničenje tržišnog natjecanja u sporazumima male vrijednosti ona ograničenja koja izravno ili neizravno, samostalno ili zajedno sa ostalim čimbenicima pod kontrolom ugovornih strana imaju za cilj utvrđivanje cijena kod prodaje proizvoda trećim stranama. U predmetnom postupku nedvojbeno je utvrđeno spomenuto teško ograničenje fiksiranja prodajnih cijena između tržišnih takmaca.
S obzirom da je dogovor o cijenama predstavlja teško ograničenje tržišnog natjecanja, neovisno o tržišnoj snazi sudionika sporazuma, pa je sklapanje takvih sporazuma zabranjeno i poduzetnicima koji imaju neznatne tržišne udjele, u smislu Uredbe o sporazumima male vrijednosti, Agencija nije u konkretnom postupku trebala detaljnije analizirati tržišne udjele, odnosno tržišni položaj na mjerodavnom tržištu pojedinih sudionika sporazuma.
Navedeno potvrđuju i kriteriji iz prava konkurencije EZ u koje je tijekom postupka Agencija podredno izvršila uvid. Sukladno Smjernicama Europske komisije za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora o osnivanju EZ, kada se utvrdi da sporazum ima za cilj ograničavanje, sprječavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, nema potrebe uzimati u obzir i njegove konkretne učinke. Navedeno znači da stvarni učinci sporazuma suprotni tržišnom natjecanju ne moraju doći do izražaja ako sporazum ima za cilj ograničiti tržišno natjecanje.
Prema Obavijesti Europske komisije – Uputi o primjeni članka 81. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na sporazume o horizontalnoj suradnji, od 6. siječnja 2001. (dalje: Uputa EK o horizontalnoj suradnji), suradnja je horizontalne prirode kada je do nje došlo sporazumom ili usklađenim djelovanjem između poduzetnika koji djeluju na istoj razini tržišta, najčešće između konkurenata. Navedeni sporazumi o horizontalnoj suradnji smatraju se zabranjenim sporazumima kada suradnja služi kao sredstvo za funkcioniranje prikrivenog kartela, tj. služi ugovaranju inače zabranjenog dogovora o cijenama, ograničavanju proizvodnje ili podjeli tržišta.
Daljnjim uvidom u europsku komparativnu praksu, utvrđeno je da se odredbe o zabranjenim sporazumima primjenjuju i na neformalne oblike sporazuma. Za postojanje zabranjenog sporazuma dovoljno je da su poduzetnici izrazili njihovu zajedničku namjeru da se ponašaju na tržištu na određeni način. U tom smislu, u konkretnom slučaju, unatoč nepostojanju pisanog sporazuma, riječ je o usklađenom djelovanju, jer sa stajališta propisa o tržišnom natjecanju forma sporazuma nije relevantna, a postojanje identičnih cijena i očitovanja stranaka u ovom postupku nedvojbeno ukazuje na zajedničku namjeru stranaka.
Također, pravila o tržišnom natjecanju EZ zabranjuju tajne sporazume konkurenata o usklađivanju cijena jer rečeni štite, stranke istog, od tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, omogućavajući im da usklade cijene proizvoda i/ili usluga, eliminirajući odnosno smanjujući pritisak koje im samo tržište postavlja. Upravo pritisak tržišta pospješuje unapređenje kvalitete proizvoda i/ili usluga, odnosno ulaganja za pronalazak najdjelotvornijih načina njihovog poboljšanja. Naposljetku, potrošači, kao i drugi poduzetnici, plaćaju višu cijenu za nižu kvalitetu proizvoda i/ili usluga, pri suženom, ili čak nikakvom izboru, kao što je to, u ovom konkretnom predmetu, slučaj.
Primjeri, iz prakse europskog sudovanja, usporedivi s ovim konkretnim slučajem, nedvojbeno potvrđuju da zabranjeni sporazumi uključuju i zajedničku uspostavu identičnih cijena, od strane konkurenata, i smatraju se izrazito teškom povredom pravila o zaštiti tržišnog natjecanja, čak i ako to znači primjenu nižih cijena od tržišnih, kao što su to stranke u ovom predmetu tijekom postupka tvrdile. Iz analizirane europske prakse također proizlazi da takvi zabranjeni sporazumi uključuju i zajednički dogovor o iznosu na koji se cijene usklađuju, odnosno iznosu poskupljenja i vremenu povećanja cijena.
Nadalje, usluge prijevoza autobusima na mjerodavnim tržištima predstavljaju homogene proizvode, a budući da se usluge pružaju po jedinstvenim cijenama, u konkretnom slučaju, izostaje, za tržišno natjecanje, jedan od najvažnijih čimbenika, a to je različita cijena pruženih usluga, te su time potrošači uskraćeni za osnovnu mogućnosti izbora, a ta je prema cijenama pruženih usluga.
Određivanje predmetnih jedinstvenih cijena usluga, čini tešku povredu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja čime se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu u Republici Hrvatskoj. Navedeno proizlazi iz činjenice da ne postoji nikakav cjenovni izbor za istu uslugu, ne prisiljava se poduzetnike na troškovno efikasno poslovanje, a time neposredno i na pružanje kvalitetnijih usluga. Time se sprječava optimalno utvrđivanje cijena usluga na mjerodavnom tržištu, pa time izostaje mogućnost izbora za krajnje potrošače da im za najpovoljniju cijenu bude pružena najbolja moguća usluga.
Slijedom navedenog, Vijeće je nesporno utvrdilo da je jedinstvena cijena karata na spomenutim linijama, od strane četrnaest (14) poduzetnika, autobusnih prijevoznika, zajednički određena unatoč sljedećim činjenicama utvrđenim tijekom trajanja ovog postupka:
a) autobusni prijevoznici na predmetnim linijama prelaze različite udaljenosti (npr. na liniji Zagreb – Split od 302 km do 461 km, te na liniji Zagreb – Šibenik od 305 km do 377 km),
b) pružaju različitu razinu kvalitete usluge prijevoza, što se neposredno očituje u zadovoljstvu putnika pruženim uslugama, u odnosu na:
– različita trajanja putovanja (npr. putovanje traje na liniji Zagreb – Split od 4,30 do 8,35 sati, te na liniji Zagreb – Šibenik od 4,10 do 7,30 sati),
– broj zaustavljanja na stajalištima, odnosno je li riječ o liniji na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnoga autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta s obveznim zaustavljanjem na svim usputnim autobusnim kolodvorima, odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u voznom redu (putnička linija) ili sa zaustavljanjem na značajnijim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima (ekspresna linija) ili bez zaustavljanja na usputnim stajalištima (direktna linija),
– odnosno pružaju li usluge prijevoza putnika autocestom A1 ili državnom cestom D1 (iz Zagreba do Splita ili Šibenika),
c) postojanja različitih poduzetnika (dobavljača) od kojih prijevoznici, za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika, dobavljaju proizvode i usluge, njihove nezavisne politike poslovanja, efikasnosti i inovativnosti, te razmjerno prethodnim činjenicama, svaki autobusni prijevoznik ima različite troškove poslovanja, što uvelike utječe, odnosno bi trebalo utjecati, na cijenu karata koju naplaćuju krajnjim korisnicima,
d) nezavisnosti svakog poduzetnika na tržištu, koja rezultira nezavisnom politikom određivanja cijena, prvenstveno glede njihovih visina, a jednako tako i glede trenutka promjena istih i njihove primjene.
Pri donošenu odluke u ovom predmetu, Vijeće je posebno uzelo u obzir činjenicu da su stranke u ovom postupku poduzetnici, autobusni prijevoznici, koji obavljajući djelatnost na mjerodavnim tržištima, imaju posebni značaj u prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu Republike Hrvatske zbog važnosti prometnog povezivanja Zagreba i okolice sa središtima u Dalmaciji i njihovoj okolici, a posebno s otocima (posebice u razdobljima korištenja ljetnih i zimskih godišnjih odmora, danima blagdana i sl.) što potvrđuje velik broj dnevnih polazaka (npr. oko 39 polazaka dnevno za Split, od čega neki prijevoznici prometuju preko Šibenika do Splita).

8.2. Razdoblje trajanja povrede

Vijeće je ocijenilo da je povreda odredaba ZZTN trajala, za svakog poduzetnika, od 1. srpnja 2006. do svibnja – srpnja 2007., odnosno do danas za poduzetnike Larus d.o.o. i Denibus d.o.o. (navedeno u tablicama 4. a i 4.b. u točki 7. obrazloženja ovog rješenja), temeljem novih cjenika prijavljenih Autobusnim kolodvorima u razdoblju lipanj/srpanj 2007. (detaljnije pod točkom 8.7. obrazloženja ovog rješenja).
Slijedom svega prethodno navedenog, Agencija je, temeljem odluke Vijeća, odlučila kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

8.3. Ugovor o obavljanju međužupanijskog prijevoza putnika u linijskom prometu

Nadalje, Vijeće je uvidom u Ugovor o obavljanju međužupanijskog prijevoza putnika u linijskom prometu, sklopljen 10. travnja 2006., između poduzetnika Croatia-bus d.d., Autobusni promet d.d., Autotransport d.d., Croag d.o.o. i poduzetnika Čazmatrans prijevoz d.o.o., nesporno utvrdilo da je odredba članka 11. rečenog ugovora zabranjeni sporazum, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN, jer se istom utvrđuje identična cijena među partnerima, strankama ovog ugovora.
Naime, članak 11. navedenog sporazuma, koji uređuje tarife, u bitnome glasi:
»Tarifu za prijevoz putnika, prtljage i odobravanje komercijalnih popusta, ugovaraju partneri, pri čemu vrijednost autobusnih voznih karata i prtljažnih karata mora biti istovjetna.«
Poduzetnici Croatia-bus d.d., Autotransport d.d. i Croag d.o.o., su poduzetnici, u smislu članka 5. ZZTN, pod kontrolom poduzetnika Autobusni promet d.d., Varaždin, i čine »Grupaciju AP Varaždin«, pa se u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja smatraju jednim gospodarskim subjektom, odnosno jednim poduzetnikom. Stoga, ne postoji zakonska prepreka njihovoj međusobnoj poslovnoj suradnji, čak niti glede primjene istovjetnih cijena, odnosno sklapanja takvih sporazuma.
Suprotno tome, poduzetnik Čazmatrans prijevoz d.o.o., je samostalni poduzetnik, čime pisano usuglašavanje cijena autobusnih karata između »Grupacija AP Varaždin« i poduzetnika Čazmatrans prijevoz d.o.o., nedvojbeno predstavlja zabranjeni sporazum, u smislu članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN, kojim se izravno utvrđuju prodajne cijene između izravnih konkurenata, u konkretnom slučaju članica grupacije »AP Varaždin« i poduzetnika Čazmatrans prijevoz d.o.o., što predstavlja teško ograničenje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu u Republici Hrvatskoj.
Naime, poduzetnici Čazmatrans prijevoz d.o.o., Croatia-bus d.d., Autobusni promet d.d., Autotransport d.d. i Croag d.o.o., temeljem rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, od 30. svibnja 2006., ovlašteni su zajednički obavljati prijevoz na relaciji Split – Dubrovnik, no ne i na predmetnoj relaciji Zagreb – Split i Zagreb – Šibenik i obrnuto, a unutar postojeće međužupanijske linije Zagreb – Dubrovnik za koju jedinstvenu dozvolu posjeduje samo poduzetnik Čazmatrans prijevoz d.o.o. Rečena je dozvola izdana rješenjem Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, pod poslovnim brojem, klase: UP/I 340-02/04-04/179, od 29. travnja 2004. a koja vrijedi do 31. svibnja 2009.
Također, kao što je to već spomenuto pod točkom 4.1. obrazloženja ovog rješenja, Croatia-bus d.d., Autotransport d.d., Croag d.o.o. su poduzetnici pod kontrolom poduzetnika Autobusni promet d.d., dok je poduzetnik Čazmatrans prijevoz d.o.o., samostalni poduzetnik, te je stoga zabranjeno njihovo zajedničko usuglašavanje cijena.
Rečeno je potvrđeno i temeljem činjenice da spomenuti poduzetnici ne posjeduju zajedničku dozvolu iz članka 40. ZoPCP koji propisuje, u stavku 1., da dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz, a za zajednički prijevoz izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike, sukladno stavku 3. spomenutog članka.
Kako poduzetnici nemaju zajedničku dozvolu za obavljanje autobusnog prijevoza na linijama Zagreb – Split i obrnuto odnosno Zagreb – Šibenik i obrnuto, njihovo usuglašavanje cijena nesporno je protivno članku 9 stavku 1. točki 1. ZZTN.
S obzirom da je utvrđeno da je članak 11. predmetnog sporazuma zabranjeni sporazum, isti je ex lege ništav, sukladno članku 9. stavku 2. ZZTN. Slijedom navedenog, Agencija je, temeljem odluke Vijeća, odlučila kao u točkama III. i IV. izreke ovog rješenja.

8.4. Poduzetnici koji ne pružaju usluge autobusnog prijevoza na mjerodavnom tržištu

Nadalje, uvidom u cjenike dostavljene od autobusnih kolodvora, kao i prema navodima iz dopisa poduzetnika Korčula bus d.o.o., zaprimljenog u Agenciji, 27. studenoga 2006., Vijeće je nesporno utvrdilo da rečeni poduzetnik ne prometuje na liniji Zagreb – Split i liniji Zagreb – Šibenik, od 1. listopada 2004., te samim time nije niti mogao biti sudionik predmetnog zabranjenog sporazuma.
Također, Vijeće je utvrdilo da poduzetnik Croag d.o.o., ne pruža usluge prijevoza na linijama Zagreb – Šibenik i Zagreb – Split, od studenoga 2005.
Naime, u tijeku postupka, a posebice nakon provedene usmene rasprave, nesporno je utvrđeno da poduzetnik Croag d.o.o., ne pruža usluge autobusnog prijevoza na linijama Zagreb – Split i Zagreb –Šibenik i obrnuto. Naime, prema iskazu Zdravka Šimeka, direktora poduzetnika Croag d.o.o., s usmene rasprave održane 8. svibnja 2007., spomenuti poduzetnik ne pruža usluge prijevoza na tim linijama, iako sudjeluje kao kooperant, s poduzetnikom Čazmatrans prijevoz d.o.o., u obavljanju djelatnosti autobusnog prijevoza na liniji Zagreb – Dubrovnik. Stoga, rečeni poduzetnik nije niti mogao biti sudionik predmetnog zabranjenog sporazuma.
Ujedno, Vijeće nije nesporno utvrdilo da je poduzetnik Autoprijevoz Lika d.o.o., sudionik predmetnog zabranjenog sporazuma. Naime, rečeni poduzetnik prijavio je novu cijenu tek 28. srpnja 2006., na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, a ne u razdoblju od 29. lipnja do 4. srpnja 2006., u kojem su promjenu cijene prijavili svi poduzetnici sudionici predmetnog zabranjenog sporazuma. Takvo postupanje Vijeće ocjenjuje kao logičnu reakciju poduzetnika na primjenu novih cijena njegovih konkurenata s ciljem postizanja njegove konkurentnosti na tržištu. Jednako tako navedeni je poduzetnik spomenutu cijenu primjenjivao u vrlo kratkom roku, odnosno u razdoblju od 28. srpnja 2006. do 26. rujna 2006., suprotno duljini primjene jedinstvenih cijena ostalih četrnaest (14) poduzetnika.

8.5. Usuglašene cijene prijevoznika Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb i Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski

Iako nisu bili predmetom ovog postupka, Agencija je tijekom postupka došla do saznanja da su poduzetnici Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski i Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb, 27. lipnja 2006., sklopili sporazum pod nazivom »Promemorija«, kao i Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog županijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, 1. listopada 2003., Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, 22. travnja 2004. i Ugovor o kooperaciji na održavanju redovitog međužupanijskog autobusnog linijskog prijevoza putnika, 18. svibnja 2004. Stoga je Vijeće izvršilo uvid u te sporazume, a posebice u članak 10. spomenutih Ugovora. Rečeni članak 10. se odnosi na fiksiranje cijena između spomenutih poduzetnika konkurenata.
Poduzetnici Autopoduzeće Imotski d.o.o., Zagreb i Autopoduzeće Imotski d.d., u stečaju, Imotski, posjeduju tri zajedničke dozvole, za linije Imotski(ST) – Zagreb(ZG), Dubrovnik(DU) – Zagreb(ZG) i Solin(ST) – Zagreb(ZG), koje je dozvole izdalo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, 31. svibnja 2004. i 15. lipnja 2004., a sve za razdoblje do 31. svibnja 2009.
Nadalje, Vijeće je također izvršilo uvid u preslik telefaksa poslanog Autobusnom kolodvoru Split, 1. srpnja 2006., s oznakom predmeta: »Nove cijene s primjenom od 1. srpnja 2006.«, koji se također odnosi na fiksiranje cijena između konkurenata na tržištu.
Vijeće je, u nedostatku hrvatskih podzakonskih akata (uredbi Vlade RH) koji bi detaljnije uređivali uvjete za skupno izuzeće sporazuma u sektoru transporta, podredno izvršilo uvid u kriterije EZ, točnije u Uredbu Europskog Vijeća, broj 1017/68, od 19. lipnja 1968. o primjeni pravila tržišnog natjecanja na transport željeznicom, cestama i unutarnjim plovnim putevima (Official Journal L 175; dalje: Uredba).
Članci 1., 3. i 4. spomenute Uredbe su i dalje na snazi, iako su ostali članici prestali važiti usvajanjem Uredbe Europskog Vijeća, broj 1/2003, od 16. prosinca 2002. o primjeni pravila tržišnog natjecanja iz članaka 81. i 82. Ugovora o EZ (Official Journal L1/1), koja je u primjeni od 1. svibnja 2004.
Članak 3. stavak 1. Uredbe uređuje iznimke od opće zabrane sporazuma, propisane člankom 81. stavkom 1. Ugovora o EZ. Spomenute se iznimke odnose na ugovore, odluke ili usklađeno djelovanje čiji je cilj ili posljedica primjena tehničkih poboljšanja ili ostvarivanje tehničke suradnje putem, prema točki c) spomenutog članka Uredbe, »organiziranja i izvedbe uzastopnih, pratećih, zamjenskih ili zajedničkih prijevoza, i fiksiranja i primjene uključivih cijena i uvjeta za te prijevoze, uključujući posebne konkurentske cijene«.
Slijedom navedenog, Vijeće je zaključilo da, primijenivši podredno kriterije EZ, ostvarivanje tehničke suradnje putem zajedničkog prijevoza omogućava nositeljima prethodno spomenutih zajedničkih dozvola usuglašavanje, odnosno primjenu istih cijena karata za linije na kojim su imatelji zajedničkih dozvola, te da takvi sporazumi nisu zabranjeni u smislu odredaba ZZTN. Stoga, Agencija nije niti pokrenula poseban postupak ocjene spomenutih sporazuma.

8.6. Podnesak Grupacije putničkog prometa

Nadalje, u ovom predmetnom postupku Agencija je u visokom stupnju dokaznog postupka, 7. svibnja 2007., zaprimila podnesak Hrvatske gospodarske komore, Sektora prometa i veza, od 4. svibnja 2007., u kojem je navedeno da je 2. svibnja 2007. održan sastanak Grupacije putničkog prometa na kojem se raspravljalo o »problemima u poslovanju putničkog prometa, a osobito o cijenama prijevoza«.
Međutim, 19. rujna 2007., Agencija je zaprimila podnesak Hrvatske gospodarske komore, od 17. rujna 2007., u kojem je u bitnome navedeno da je tijekom redovite kontrole izvješća o radu uočeno da je Agenciji dostavljen »nespretno formuliran dopis od 4. svibnja 2007.«. Kako bi se otklonila zabuna, u rečenom je dopisu u bitnome istaknuto da Grupacija putničkog prometa nikada nije formirala »baznu« cijenu, kao i da je stručna služba Hrvatske gospodarske komore upoznala sve poduzetnike s činjenicom da svaki od njih može i mora samostalno utvrđivati cijene usluga. Jednako tako, u spomenutom je podnesku navedeno da je osnovni cilj djelovanja Hrvatske gospodarske komore dogovaranje njenih članica o unapređivanju djelatnosti, ali ne na način da Hrvatska gospodarska komora, suprotno odredbama ZZTN, sudjeluje u određivanju cijena, odnosno u davanju preporuka za određivanje baznih, fiksnih, minimalnih, okvirnih ili bilo kojih drugih cijena.
Nadalje, ZoPCP, kao lex specialis, uređuje da ovlaštenja i dužnosti Hrvatske gospodarske komore uključuju, sukladno članku 12. ZoPCP, provođenje ispita o stručnoj osposobljenosti, sukladno članku 31. stavku 1. ZoPCP, provođenje postupka usklađivanja voznih redova i sukladno članku 87. stavku 9. ZoPCP usklađivanje i ovjeravanje cjenika kolodvorskih usluga koje pružaju Autobusni kolodvori. Prethodna ovlaštenja Hrvatske gospodarske komore, prema ZoPCP, ne uključuju određivanje cijena prodajnih cijena autobusnih karata, već je to isključivo pravo i dužnost svakog poduzetnika koji djeluje na tržištu pružanja usluga javnog linijskog prijevoza putnika autobusima.
Također, razmjena informacija među konkurentima ograničava tržišno natjecanje na dva načina. Prvo, prema drugim konkurentima koji ne sudjeluju u razmjeni informacija, stavljanjem spomenutih u nepovoljniji položaj i stvaranjem većih zapreka pristupu tržištu. Drugo, ograničavanjem tržišnog natjecanja između konkurenata koji razmjenjuju informacije jer njihova suradnja ima za posljedicu nedostatak aktivnog tržišnog natjecanja.
U teoriji prava tržišnog natjecanja smatra se da svaki kontakt između konkurenata u svezi s njihovim poslovnim aktivnostima i ponašanjem na tržištu kao npr. utvrđivanje cijena, podjela tržišta, podjela potrošača (kupaca), utvrđivanje obujma prodaje, samo po sebi predstavlja rizik za tržišno natjecanje.
Slijedom navedenog, Vijeće je mišljenja da izričito protivljenje dogovaranju cijena Hrvatske gospodarske komore, odnosno opći stav spomenute u odnosu na pitanje davanja preporuka i dogovaranja cijena, izneseno u podnesku od 17. rujna 2007., nesporno dokazuje da je podnesak od 4. svibnja 2007. nespretno formuliran i kao takav predstavljao izolirani podnesak Grupacije putničkog prometa, a ne pravilo poslovanja Hrvatske gospodarske komore. Stoga Agencija u konkretnom predmetu nije pokrenula postupak protiv Hrvatske gospodarske komore.

8.7. Novi cjenici

Uvidom u nove cjenike koje je, 13. srpnja 2007., Agenciji dostavio poduzetnik Autobusni kolodvor Zagreb, utvrđeno je da su svi autobusni prijevoznici, osim poduzetnika Croatia Zadar-line d.d., u stečaju i Larus d.o.o., promijenili prodajne cijene autobusnih karata, te su tu promjenu prijavili u razdoblju od 31. svibnja do 4. srpnja 2007. (kao što je prikazano u tablicama 4.a i 4.b pod točkom 7. obrazloženja ovog rješenja). Svi poduzetnici su promijenili i prijavili promjene cijena u dužem vremenskom razdoblju u odnosu na vremensko razdoblje promjene i prijave promjena cijena u predmetnom postupku, u kojem su cijene prijavljene u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, od 29. lipnja do 4. srpnja 2006.
Nadalje, nove se cijene kreću u rasponu od 157,00 kuna do 180,00kuna za linije Zagreb – Split i Split – Zagreb, odnosno od 138,00 do 150,00 kuna za linije Zagreb – Šibenik i Šibenik – Zagreb.
Uvidom u spomenute cjenike uočeno je da neki poduzetnici imaju identične cijene.
Primjerice, nove cijene članica »Grupacije AP Varaždin«, poduzetnika Promet d.o.o. kao i poduzetnika Autopoduzeće Imotski d.d. u stečaju, na linijama Zagreb – Split i Split – Zagreb, iznose 180,00 kn, dok nove cijene članica »Grupacije AP Varaždin« i poduzetnika Čazmatrans-prijevoz d.o.o., na linijama Zagreb – Šibenik i Šibenik –Zagreb, iznose 150,00 kn.
Spomenute nove cijene nesporno predstavljaju promjenu u odnosu na prethodno razdoblje. Međutim kako pojedini poduzetnici i u novim cjenicima imaju identične cijene, unatoč činjenici da te cijene nisi identične samo između povezanih poduzetnika, odnosno poduzetnika pod međusobnom kontrolom, u smislu članka 5. ZZTN, Vijeće je odlučilo da će Agencija, u posebnom postupku, ispitati stanje na mjerodavnom tržištu nakon primjene novih cijena kao i izvršiti uvid u nove kriterije prava tržišnog natjecanja EZ. Navedeno je potrebno radi utvrđivanja je li riječ o logičnom odgovoru poduzetnika na tržišno ponašanje konkurenata, pošto su nove, trenutno važeće cijene prijavljene u dužem vremenskom razdoblju ili je riječ o postojanju ponovnog usklađenog djelovanja određivanjem jedinstvenih cijena između samostalnih, odnosno neovisnih poduzetnika.
Također, u navedenom posebnom postupku, Agencija će zatražiti dostavu relevantnih obrazloženja i elemenata kalkulacije novih cijena od spomenutih poduzetnika, kao i zajedničkih dozvola Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka kako bi Vijeće, sa sigurnošću moglo utvrditi, je li riječ o ponovnom sklapanju zabranjenog sporazuma iz članka 9. stavka 1. točke 1. ZZTN.

9. ZAHTJEV ZA POKRETANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Agencija će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, u skladu s člankom 60. ZZTN, temeljem ovog rješenja Agencije, kojim je utvrđena povreda odredaba članka 9. ZZTN zbog sklapanja zabranjenog sporazuma, protiv poduzetnika navedenih pod točkom I. izreke ovog rješenja i njihovih odgovornih osoba.

10. UPRAVNA PRISTOJBA

Za ovo rješenje ne plaća se upravna pristojba, budući da je člankom 6.L359013 točka 1. Zakona o upravnim pristojbama (»Narodne novine«, broj 8/96, 77/96, 131/97, 68/98, 66/99, 145/99, 30/2000, 116/2000, 163/2003, 17/2004 i 141/2004) propisano da su Republika Hrvatska i tijela državne vlasti, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njihova tijela oslobođeni od plaćanja pristojbi, kao što je odlučeno u točki VI. izreke ovog rješenja

11. OBJAVA U »NARODNIM NOVINAMA«

Na temelju članka 59. stavka 1. ZZTN, ovo rješenje Agencije iz članka 57. točke 1. ZZZN, bit će objavljeno u »Narodnim novinama«, kao što je odlučeno u točki VII. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Ovo rješenje je konačno u upravnom postupka, te protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od trideset (30) dana od dana dostave ovog rješenja.
Napomena: Podaci koji predstavljaju službenu tajnu, u smislu članka 51. ZZTN, izostavljeni su iz teksta odnosno označeni su kao […] ili su navedeni u rasponima vrijednosti podataka.

Klasa: UP/I-030-02/2006-01/39
Urbroj: 580-02-07-62-152
Zagreb, 24. rujna 2007.

Predsjednica Vijeća
za zaštitu tržišnog natjecanja
Olgica Spevec, v. r.

zatvori
Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja - rješenje o izravnom utvrđenju prodajnih cijena autobusnih karata
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !