Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. XX/06)
označi tražene riječi printaj stranicu
3 29.3.2006 Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak

HRVATSKI SABOR

32

Na temelju članka 88.L296090 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ARAPSKE REPUBLIKE EGIPAT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJA IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. ožujka 2006. godine.

Broj: 01-081-06-614/2

Zagreb, 9. ožujka 2006.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ARAPSKE REPUBLIKE EGIPAT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, potpisan u Kairu 3. srpnja 2005., u dva izvornika, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ARAPSKE REPUBLIKE EGIPAT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Republika Hrvatska i Arapska Republika Egipat,

želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj se Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak koje je uvela jedna od država ugovornica ili njene lokalne vlasti, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak ili na dijelove dohotka, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose honorara ili plaća koje isplaćuju trgovačka društva, kao i poreze na porast vrijednosti imovine.

3. Porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:

a) u Hrvatskoj:

(i) porez na dobit,

(ii) porez na dohodak,

(iii) prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza,

(u daljnjem tekstu: »hrvatski porez«),

b) u Egiptu:

(i) porez na dohodak od nepokretne imovine, uključujući porez na zemlju i porez na zgrade,

(ii) jedinstveni porez na dohodak fizičkih osoba,

(iii) porez na dobit trgovačkih društava,

(iv) naknada za razvoj financijskih resursa države,

(v) zamjenski porezi uvedeni kao postotak gore navedenih poreza ili drugačije,

(u daljnjem tekstu: »egipatski porez«).

4. Ovaj se Ugovor primjenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se uvedu nakon dana potpisivanja ovoga Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima sve bitne promjene u svojim poreznim propisima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovoga Ugovora, ako iz sadržaja ne proizlazi drugačije:

a) (i) izraz »Hrvatska« označava državno područje Republike Hrvatske kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom (i zakonima Republike Hrvatske) vrši suverena prava i jurisdikciju,

(ii) izraz »Egipat« označava državno područje Arapske Republike Egipat i, kad se koristi u zemljopisnom smislu, uključuje teritorijalno more i svako područje koje se nastavlja na obalu iza teritorijalnih voda, nad kojime Egipat vrši suverena prava, u skladu s egipatskim zakonodavstvom i međunarodnim pravom, i koje je određeno ili bi ga se moglo odrediti kao područje unutar kojega Egipat može vršiti prava s obzirom na morsko dno i podzemlje i njihove prirodne resurse,

b) izraz »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju Hrvatsku ili Egipat, ovisno o sadržaju,

c) izraz »osoba« obuhvaća fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba,

d) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom,

e) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice i trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice,

f) izraz »porez« označava hrvatski porez ili egipatski porez, ovisno o sadržaju,

g) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom ili zrakoplovom kojim upravlja društvo s mjestom stvarne uprave u državi ugovornici, osim ako se promet brodom ili zrakoplovom obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici,

h) izraz »nadležno tijelo« označava:

(i) u slučaju Hrvatske, ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

(ii) u slučaju Egipta, ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

i) izraz »državljanin« označava:

(i) svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo države ugovornice,

(ii) svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz propisa koji su na snazi u državi ugovornici.

2. U svrhu primjene ovoga Ugovora u bilo koje doba od strane država ugovornica, svaki izraz koji nije njime definiran, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, ima značenje koje ima u tom trenutku prema propisima te države u svrhu poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, s tim što je značenje koje ima prema poreznim propisima te države ugovornice mjerodavno u odnosu na značenje tog izraza prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. Za potrebe ovoga Ugovora, izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu koja prema propisima te države u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, ili nekog drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu i svaku njenu lokalnu vlast. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi.

2. Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na sljedeći način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište; ako ima prebivalište u objema državama, smatra se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako u ni u jednoj državi nema prebivalište, smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatra se rezidentom samo one države ugovornice čiji je državljanin,

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin nijedne od njih, nadležna tijela država ugovornica rješavaju to pitanje međusobnim dogovorom.

3. Kad je, sukladno odredbama stavka 1., osoba koja nije fizička rezident obiju država ugovornica, smatra se rezidentom samo one države u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovoga Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja putem kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu,

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava,

g) farmu ili plantažu, i

h) mjesto prodaje.

3. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje i:

a) gradilište, građevinski ili montažni projekt ili instalacijski projekt uključujući nadzorne aktivnosti povezane s istima, ali samo ako takvo gradilište, projekt ili aktivnosti traju više od 9 mjeseci,

b) pružanje usluga, uključujući konzultantske usluge od strane društva putem radnika ili drugog zaposlenog osoblja koje društvo angažira u tu svrhu, ali samo ako takve djelatnosti traju (za isti ili povezani projekt) u drugoj državi ugovornici na jedno ili više razdoblja koja ukupno traju dulje od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, ne smatra se da izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje ili izlaganje dobara ili robe koji pripadaju društvu,

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja ili izlaganja,

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugo društvo,

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili u svrhu prikupljanja podataka za društvo,

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo,

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti navedenih u točkama od a) do e), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2., kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom na kojeg se odnosi stavak 7. – djeluje u državi ugovornici u ime društva druge države ugovornice, smatra se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u prvospomenutoj državi ugovornici, u odnosu na sve djelatnosti koje ta osoba poduzme za društvo, ako ta osoba:

a) djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, osim ako su njezine aktivnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4., koje ako bi se obavljale putem stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka, ili

b) nema takvih ovlasti, ali uobičajeno održava u prvospomenutoj državi ugovornici zalihu dobara ili robe koja pripada društvu iz koje obavlja redovitu isporuku dobara ili robe u ime društva.

6. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, za osiguravajuće društvo države ugovornice se, osim u vezi s reosiguranjem, smatra da ima stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi ugovornici ako prikuplja premije na teritoriju te druge države ili osigurava rizike na njezinom teritoriju putem osobe koja nije zastupnik sa samostalnim statusom u smislu stavka 7.

7. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja putem posrednika, generalnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

8. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (putem stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Izraz »nekretnina« ima značenje koje ima prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U taj su izraz u svakom slučaju uključeni i pripaci nekretnine, stoka i oprema koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, pravo plodouživanja nekretnine i prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te svakog drugog oblika korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina trgovačkog društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste u obavljanju samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ali samo za onaj iznos dobiti koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. U skladu s odredbama stavka 3., kad društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici se priznaju rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti društva na njene različite dijelove, stavak 2. nikako ne sprječava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom utvrđuje oporezivu dobit, ali prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanima u ovom članku.

5. Neće se smatrati da stalna poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

6. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice utvrđuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uključuje dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovoga Ugovora, odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI I ZRAČNI PROMET

1. Dobit od korištenja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

2. Ako je mjesto stvarne uprave brodarskog društva na brodu, tada se smatra da se ono nalazi u državi ugovornici u kojoj je matična luka broda ili, ako nema matične luke, u državi ugovornici u kojoj je brodar rezident.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se i na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice, ili

b) iste osobe izravno ili neizravno sudjeluju u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koju bi ostvarilo jedno društvo kad takvi uvjeti ne bi postojali, ali zato što postoje nije ostvarena, može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi, i sukladno tome oporezuje, dobit za koju je društvo druge države ugovornice već oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je ista utvrdila na tu dobit. Pri toj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovoga Ugovora, a prema potrebi, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

3. Država ugovornica neće mijenjati dobit društva u uvjetima o kojima je riječ u stavku 1. nakon isteka rokova određenih domaćim zakonima, a u svakom slučaju, nakon isteka pet godina od godine u kojoj bi dobit društva te države, koja bi bila predmetom te promjene, nastala.

4. Odredbe stavka 2. i 3. ne primjenjuju se u slučaju prijevare, namjernog neispunjena obveza ili nemara.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 12% bruto iznosa dividendi.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom utvrđuju način primjene navedenih ograničenja.

Odredbe ovoga stavka neće utjecati na oporezivanje dobiti društva iz koje se isplaćuju dividende.

3. Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica, »jouissance« dionica ili »jouissance« prava, kukseva, osnivačkih dionica ili drugih prava koja nisu potraživanje duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak od drugih prava koji podliježe istom načinu oporezivanja kao dohodak od dionica odnosno udjela, sukladno poreznim propisima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividendu putem stalne poslovne jedinice koja se nalazi u njoj, ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo na temelju kojeg se dividende isplaćuju povezano je s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može utvrditi nikakav porez na dividende koju isplaćuje to društvo, osim ako su dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica na temelju kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve kamate mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik kamata rezident druge države ugovornice, tako razrezan porez ne smije biti veći od 12 posto bruto iznosa kamata.

3. Kamate nastale u državi ugovornici izuzimaju se od poreza u obje države, ako su kamate isplaćene:

a) drugoj državi ugovornici, njenoj lokalnoj vlasti ili javnom zakonodavnom tijelu,

b) središnjoj banci te druge države ugovornice.

4. Izraz »kamate« za potrebe ovoga članka označava prihod od potraživanja svake vrste, bez obzira na to jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili ne, i bez obzira na to nose li ili ne pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama i zadužnicama. Ugovorne kazne zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovog članka.

5. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

6. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira na to je li rezident jedne od država ugovornica ili nije, u jednoj od država ugovornica ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugovanje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

7. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika, ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanja na koja se kamate plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takvog odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvom se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 12.

NAKNADE ZA AUTORSKA PRAVA

1. Naknade za autorska prava nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, te se naknade za autorska prava mogu također oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju i to sukladno propisima te države, ali ako je stvarni korisnik naknada za autorska prava rezident druge države ugovornice, tako razrezan porez ne smije biti veći od 12 posto bruto iznosa naknada za autorska prava.

3. Izraz »naknade za autorska prava« u ovom članku označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujuči kinematografske i videofilmove, filmove i vrpce za radijsko ili televizijsko emitiranje, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, računalnog softvera, plana, tajne formule ili postupka, te za korištenje ili pravo korištenja industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme, ili za obavijesti o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu. Taj izraz također uključuje plaćanja za tehničku pomoć pruženu u državi ugovornici od strane rezidenta druge države ugovornice ako se ona odnose na primjenu bilo kojih takvih prava, imovine.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik naknade na autorska prava, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava ili imovina na temelju kojih se naknade za autorska prava isplaćuju stvarno su povezana s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da naknade za autorska prava nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj naknada za autorska prava, bez obzira na to je li rezident jedne od država ugovornica ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojima je nastala obveza isplate naknade za autorska prava, a te naknade za autorska prava snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade za autorska prava nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe iznos naknada za autorska prava, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje se te naknade za autorska prava plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvom je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu ili pokretne imovine što služi za korištenje tih brodova ili zrakoplova oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

4. Dobit od otuđenja bilo koje imovine, osim one navedene u stavku 1., 2. i 3., oporezuje se u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim u sljedećim okolnostima kad se taj dohodak može oporezivati i u drugoj državi ugovornici:

(a) ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti, u tom slučaju, samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ili

(b) ako u drugoj državi ugovornici boravi tijekom jednog ili više razdoblja koja iznose ili ukupno traju dulje od 183 dana u predmetnoj poreznoj godini; u tom se slučaju, samo onaj dio dohotka koji je ostvaren od djelatnosti u toj drugoj državi može oporezivati u toj drugoj državi.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti, kao i samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članka 16., 18., 19. i 20., plaće, naknade i druga slična primanja koje rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu koji se obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj poreznoj godini, i

b) primanja isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplaćuju u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu ili zrakoplovu u međunarodnom prometu mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja koja ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana uprave ili drugog sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I SPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik te kao sportaš od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu izvođača ili sportaša ne pripada izvođaču ili sportašu već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili sportaš obavlja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE I ANUITETI

1. Sukladno odredbama članka 19. stavka 2., mirovine, anuiteti i druga slična primanja isplaćena rezidentu države ugovornice s obzirom na njegov prijašnji nesamostalni rad, oporezuju se samo u toj državi.

2. Izraz »anuiteti« znači utvrđeni iznos koji se isplaćuje povremeno za određeno razdoblje tijekom života ili tijekom određenog ili izvjesnoga vremenskog razdoblja, uz obvezu isplaćivanja, u zamjenu za odgovarajuću i punu naknadu u novcu ili novčanoj vrijednosti.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. Plaće, naknade i druga slična primanja, osim mirovine, isplaćene od države ugovornice ili njene lokalne vlasti, ili se isplaćuju iz njihovih sredstava, fizičkoj osobi za rad u državnoj službi ili njenoj vlasti, oporezuju se samo u toj državi.

2. Međutim, takve se plaće, naknade i druga slična primanja oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezidentom te države samo radi obavljanja te službe.

3. a) Sve mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica ili njena lokalna vlast, ili se isplaćuju iz njihovih sredstava za usluge obavljene za tu državu ili vlast oporezuju se samo u toj državi.

b) Međutim, te se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

4. Odredbe članka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju se na primanja i mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice ili njene lokalne vlasti.

Članak 20.

STUDENTI I VJEŽBENICI

1. Plaćanja koja student ili vježbenik, koji jest ili je neposredno prije dolaska u državu ugovornicu bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi samo u svrhu obrazovanja ili obučavanja, prima u svrhu svojeg uzdržavanja, obrazovanja ili obučavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da ta primanja nastaju iz izvora izvan te države.

2. Neovisno o odredbama članka 14. i 15., student ili vježbenik koji jest ili je neposredno prije dolaska u državu ugovornicu bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi samo u svrhu svog obrazovanja ili obučavanja, ne oporezuje se u prvospomenutoj državi za primanja ostvarena od usluga obavljenih u prvospomenutoj državi, pod uvjetom da su usluge u vezi s njegovim studijem ili obukom, ili ako ostvarena primanja predstavljaju zaradu nužnu za njegovo uzdržavanje, studij ili obuku tijekom razdoblja koje nije dulje od dvije godine.

Članak 21.

PROFESORI, NASTAVNICI I ISTRAŽIVAČI

1. Rezident jedne od država ugovornica koji na poziv sveučilišta, fakulteta ili druge ustanove za više obrazovanje ili znanstveno istraživanje u drugoj državi ugovornici posjeti tu drugu državu isključivo u svrhu predavanja ili istraživanja na toj ustanovi na razdoblje koje nije dulje od tri godine, ne oporezuje se u toj drugoj državi za primanja ostvarena za ta predavanja ili istraživanja.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na primanja ostvarena za istraživanja koja nisu poduzeta u javnom interesu, već prvenstveno radi privatne koristi određene osobe ili osoba.

Članak 22.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira na to gdje su nastali, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovoga Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavku 2., ako primatelj tog dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Ako rezident države ugovornice ostvari dohodak koji se, u skladu s odredbama ovoga Ugovora, može oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos jednak porezu na dohodak plaćenom u drugoj državi ugovornici. Taj odbitak, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može pripisati dohotku koji se može oporezovati u toj drugoj državi.

2. Kad se, u skladu s bilo kojom odredbom ovoga Ugovora, dohodak koji ostvari rezident države ugovornice izuzme od oporezivanja u toj državi, ta država svejedno može, pri obračunu porezne stope na preostali dohodak tog rezidenta, uzeti u obzir izuzeti dohodak.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim zahtjevima koji bi se razlikovali ili bi predstavljali veći teret od oporezivanja i s tim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana pod manje povoljnim uvjetima od onih koji vrijede za društva te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 6. ili članka 12., stavka 6., kamate, naknade za autorska prava i druga plaćanja koja društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice se, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti tog društva, odbijaju pod istim uvjetima kao da su isplaćene rezidentu prvospomenute države. Jednako tako, sva dugovanja društva države ugovornice rezidentu druge države ugovornice se, u svrhe utvrđivanja oporezive imovine tog društva odbijaju pod istim uvjetima kao da su bila ugovorena s rezidentom prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, ne podliježu u prvospomenutoj državi nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje se razlikuju ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati druga slična društva prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka primjenjuju se na poreze koji su predmet ovog Ugovora.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica imaju ili će imati kao posljedicu oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u unutrašnjem zakonodavstvu tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavkom 1., pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od prvog saznanja za postupak koji je doveo do oporezivanja protivno odredbama ovog Ugovora.

2. Nadležno tijelo će nastojati, ako smatra da je prigovor opravdan, a ne može ga samostalno riješiti na zadovoljavajući način, naći rješenje u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovoga Ugovora. Ta se tijela mogu međusobno dogovarati i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu međusobno izravno komunicirati, kao i putem povjerenstva sastavljenog od njih samih ili njihovih predstavnika, u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovoga Ugovora ili unutrašnjih propisa država ugovornica koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, u mjeri u kojoj oporezivanje prema tim propisima nije u suprotnosti s ovim Ugovorom, posebno radi zaštite od prijevare i utaje takvih poreza. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i obavijesti dobivene prema unutarnjim propisima te države. Međutim, ako se obavijest izvorno smatra tajnom, u državi kojoj se ona dostavlja može se priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom i naplatom, postupcima ovrhe, kaznenog progona ili odlučivanja o pravnim lijekovima koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim obavijestima samo u navedene svrhe, ali mogu otkrivati takve obavijesti u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima i upravnoj praksi te ili druge države ugovornice,

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti na temelju propisa ili uobičajenog upravnog postupka te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne ili trgovačkih postupaka, te odaje obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku (ordre public).

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH UREDA

Odredbe ovoga Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih ureda predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana od datuma primitka zadnje obavijesti kojom jedna država ugovornica diplomatskim putem izvještava drugu da su ispunjeni svi uvjeti koji su na temelju njezinih nacionalnih propisa potrebni za stupanje na snagu ovog Ugovora.

2. Nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora, njegove odredbe će se primjenjivati:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak ostvaren na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi iza godine u kojoj je Ugovor stupio na snagu, i

b) na druge poreze, za porezne godine ili razdoblja koja počinju na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi iza godine u kojoj je Ugovor stupio na snagu.

Članak 29.

RASKID

Ovaj Ugovor ostaje na snazi sve dok jedna od država ugovornica diplomatskim putem ne dostavi drugoj državi ugovornici pisanu obavijesti o namjeri raskida Ugovora, na ili prije 30. lipnja u bilo kojoj kalendarskoj godini nakon isteka razdoblja od pet godina od dana stupanja na snagu Ugovora. U tom se slučaju ugovor prestaje primjenjivati:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak ostvaren na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi iza godine u kojoj je dostavljena takva obavijest, i

b) na druge poreze, za porezne godine koje počinje na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi iza godine u kojoj je dostavljena takva obavijest.

U POTVRDU TOGA, nižepotpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Kairu, 3. srpnja 2005. u dva izvornika, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumačenja, mjerodavan je engleski tekst.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU: ZA ARAPSKU REPUBLIKU EGIPAT:

Ivica Tomić, v. r. Hosni Gad, v. r.

Veleposlanik prvi podtajnik u Ministarstvu

Republike Hrvatske u Arapskoj financija

Republici Egipat Arapske Republike Egipat

PROTOKOL

U trenutku potpisivanja ovoga Ugovora između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, nižepotpisani su se sporazumjeli da sljedeće odredbe čine sastavni dio ovoga Ugovora:

U pogledu članka 23.#clanak23 ovoga Ugovora, smatra se da ako bi bilo promjena u poreznom sustavu Republike Hrvatske, s obzirom na metode izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, države ugovornice će pristupiti novim pregovorima ili razmjeni pisama kako bi proširili Ugovor slijedećim stavkom:

»U svrhu odbitka od poreza na dohodak u državi ugovornici, smatrat će se da porez plaćen u državi ugovornici uključuje porez koji bi se platio u toj drugoj državi ugovornici, ali je smanjen ili ukinut od strane te države ugovornice sukladno njenim zakonskim odredbama o poreznim povlasticama.«.

U POTVRDU TOGA, nižepotpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Kairu, 3. srpnja 2005. u dva izvornika, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumačenja, mjerodavan je engleski tekst.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA ARAPSKU REPUBLIKU EGIPAT

Ivica Tomić, v. r. Hosni Gad, v. r.

Veleposlanik prvi podtajnik u Ministarstvu financija

Republike Hrvatske u Arapskoj Arapske Republike Egipat

Republici Egipat

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za financije.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti naknadno, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/06-01/02

Zagreb, 3. ožujka 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.

zatvori
Ugovor između Republike Hrvatske i Arapske Republike Egipat o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !