Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. XX/04, XX/05)
označi tražene riječi printaj stranicu
7 4.8.2004. Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak

HRVATSKI SABOR

75

Na temelju članka 88.L115891 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 9. srpnja 2004. godine.

Broj: 01-081-04-2454/2
Zagreb, 14. srpnja 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, potpisan u Parizu, 19. lipnja 2003., u izvorniku na hrvatskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE FRANCUSKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

i

VLADA FRANCUSKE REPUBLIKE,

želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak ugovorile su kako slijedi u nastavku:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak, koje je uvela jedna od država ugovornica ili njena lokalna vlast, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak ili na dijelove dohotka, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine te poreze na ukupne iznose honorara i plaća koje isplaćuju društva, kao i poreze na porast vrijednosti imovine.

3. Porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:

a) u slučaju Hrvatske:

(i) porez na dobit;

(ii) porez na dohodak;

(iii) prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza;

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«);

b) u slučaju Francuske:

(i) porez na dohodak (lžimpôt sur le revenu);

(ii) porez na dobit (lžimpôt sur les sociétés);

(iii) doprinos na porez na dobit (la contribution sur lžimpôt sur les sociétés);

(iv) porez na plaće (la taxe sur les salaires);

(v) opći društveni doprinosi (contributions sociales generalisées);

(vi) doprinosi za naknadu društvenog duga (contributions pour le remboursement de la dette sociale);

uključujući svaki porez po odbitku, predujmove ili unaprijed plaćene iznose navedenih poreza;

(u daljnjem tekstu »francuski porez«).

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja ovoga Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim propisima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovoga Ugovora, ako iz sadržaja ne proizlazi drukčije:

a) izrazi »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju Hrvatsku ili Francusku, ovisno o kontekstu;

b) izraz »Hrvatska« označava državno područje Republike Hrvatske, kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom vrši suverena prava i jurisdikciju;

c) izraz »Francuska« označava europske i prekomorske departmane Republike Francuske uključujući teritorijalno more i sva područja izvan teritorijalnog mora na kojima Francuska, u skladu s međunarodnim pravom, ima suverena prava istraživanja i iskorištavanja prirodnih resursa morskog dna i podmorja i stupa vode iznad njih;

d) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba;

e) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

f) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice ili trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

g) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom ili zrakoplovom koji obavlja društvo sa sjedištem stvarne uprave u državi ugovornici, osim ako se promet brodom ili zrakoplovom obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

h) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u slučaju Hrvatske, ministra financija ili njegovoga ovlaštenog predstavnika;

(ii) u slučaju Francuske, ministra nadležnog za državni proračun ili njegovoga ovlaštenog predstavnika;

i) izraz »državljanin« označava:

(i) sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica;

(ii) svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od država ugovornica.

2. U svrhu primjene ovoga Ugovora od strane država ugovornica, svaki izraz koji nije njime definiran imat će u državi ugovornici u svakom danom trenutku značenje koje u tom trenutku ima prema propisima te države za potrebe poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje. Značenje prema primjenjivim poreznim propisima te države ugovornice mjerodavno je u odnosu na značenje koje taj izraz ima prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu, koja prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu i njenu lokalnu vlast. Međutim, ovaj izraz ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi.

2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kad je, sukladno odredbama stavka 1., osoba koja nije fizička, rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom samo one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

4. Izraz »rezident države ugovornice« obuhvaća sva supoduzetništva ili sva društva osoba kojima je mjesto stvarne uprave u toj državi ugovornici, koja ne podliježu porezu na dobit društava (»corporation tax«) u slučaju Francuske, odnosno porezu na dobit (»profit tax«) u slučaju Hrvatske, te sve supoduzetnike ili druge članove koji su osobno obvezni plaćati porez na svoj udio u dobiti koji odgovara njihovim pravima ili interesima u tom supoduzetništvu ili društvu osoba.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovoga Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

3. Gradilište ili građevinski ili montažni projekt čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju dulje od dvanaest mjeseci.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, neće se smatrati da izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koje pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili u svrhu prikupljanja podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u točkama od a) do e), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2., kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na kojeg se odnosi stavak 6. – djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi u odnosu na sve aktivnosti koje ta osoba poduzme za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4., koje ako bi se obavljale putem stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja putem posrednika, generalnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (putem stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Za potrebe ovoga Ugovora, izraz »nekretnina« ima značenje koje ima prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi; u taj su izraz u svakom slučaju uključeni i pripaci nekretnine, stoka i oprema koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, plodouživanje nekretnine te prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; pomorski i riječni brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

5. Ako udjeli ili druga prava u trgovačkom društvu, trustu, ili usporedivoj instituciji daju pravo na uživanje nekretnina koje se nalaze u državi ugovornici i koje su u posjedu tog društva, trusta, ili usporedive institucije, dohodak ostvaren od izravnog korištenja, davanja u zakup ili bilo kojega drugog oblika korištenja tog prava uživanja može se oporezivati u toj državi ugovornici, neovisno o odredbama članka 7. i 14.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo za onaj iznos dobiti koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. U skladu s odredbama stavka 3., ako društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici se priznaju opravdani rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Neće se smatrati da poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

5. Za potrebe prethodnih stavki ovoga članka, dobit stalne poslovne jedinice određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.

6. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovoga Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI I ZRAČNI PROMET

1. Dobit od korištenja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva. U tu je dobit uključena dobit koju društvo ostvaruje od drugih djelatnosti, posebice od korištenja, održavanja ili iznajmljivanja kontejnera korištenih za transport dobara ili robe u međunarodnom prometu, ako te djelatnosti proizlaze iz korištenja brodova ili zrakoplova od strane društva u međunarodnom prometu.

2. Ako je sjedište stvarne uprave društva koje se bavi pomorskim prometom na brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj je matična luka pomorskog ili riječnog broda ili ako nema matične luke, u državi ugovornici čiji je rezident korisnik broda.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako:

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koju bi ostvarilo jedno društvo kad takvi uvjeti ne bi postojali, ali zato što postoje nije ostvarena, može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi – i sukladno tomu oporezuje – dobit, na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi društvo prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će ta druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit ako ta druga država prilagodbu smatra opravdanom. Pri toj prilagodbi, trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovoga Ugovora, a prema potrebi, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od:

a) 0% bruto-iznosa dividendi kad je stvarni korisnik društvo u čijem je izravnom ili neizravnom vlasništvu najmanje 10% kapitala društva koje isplaćuje dividende;

b) 15% bruto-iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Ovaj stavak neće utjecati na oporezivanje dobiti društva iz kojeg se isplaćuju dividende.

3. Rezident Hrvatske koji prima dividendu koju isplaćuje društvo rezident Francuske može dobiti povrat predujma (précompte) u onoj mjeri u kojoj je stvarno plaćen od strane društva na tu dividendu. Bruto iznos vraćenog predujma (précompte) smatrat će se dividendom u svrhe Ugovora. Na taj bruto iznos primjenjuju se odredbe stavka 2.

4. Izraz »dividenda« označava dohodak od dionica, »jouissance« dionica ili »jouissance« prava, kukseva, osnivačkih udjela ili drugih prava koja nisu potraživanje duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak koji se smatra raspodjelom u skladu s propisima države ugovornice čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu. Podrazumijeva se da izraz »dividenda« ne uključuje dohodak naveden u članku 16.

5. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende putem stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende isplaćuju povezano je sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

6. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može utvrditi nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

7. Odredbe Ugovora primijenit će se samo ako stvarni korisnik dividendi, rezident države ugovornice, dokaže, ako porezna uprava druge države ugovornice to od njega zahtijeva, da osnovni, ili jedan od osnovnih razloga posjedovanja udjela na temelju kojega su isplaćene dividende, nije stjecanje koristi od ovoga članka.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, bit će oporezive samo u toj drugoj državi, ako je taj rezident stvarni korisnik kamata.

2. Izraz »kamate« označava prihod od potraživanja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili ne, i bez obzira nose li ili ne pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica ili prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka. Izraz »kamate« ne uključuje vrste dohotka koje se, u skladu s odredbama članka 10., smatraju dividendama.

3. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

4. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira je li rezident jedne od država ugovornica ili nije, u jednoj od država ugovornica ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugovanje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili sjedište.

5. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici, čiji je stvarni korisnik rezident druge države ugovornice, bit će oporezive samo u toj drugoj državi, ako je taj rezident stvarni korisnik autorskih naknada.

2. Izraz »autorske naknade« u ovom članku označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo kojega autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući računalni softver, kinematografske filmove te filmove i vrpce korištene za emitiranje bilo koje vrste na radiju ili televiziji, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, te za obavijesti o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu (know-how).

3. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava ili imovina na temelju kojih su isplaćene autorske naknade stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

4. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja isplaćuje autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza isplate autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

5. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnjespomenuti iznos. U takvu je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv prema propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. a) Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6. može se oporezivati u državi ugovornici u kojoj su te nekretnine smještene.

b) Dobit od otuđenja udjela ili drugih prava u društvu, trustu ili sličnoj instituciji, sredstva ili imovina kojih čine više od 50 posto njihove vrijednosti ili na temelju kojih se stječe više od 50 posto njihove vrijednosti, izravno ili neizravno kroz posredovanje jednog ili više drugih društava, trustova ili usporedivih institucija, od nekretnina navedenih u članku 6. i smještenih u državi ugovornici ili prava vezanih uz te nekretnine mogu se oporezivati u toj državi ugovornici. U svrhe ove odredbe, nekretnine vezane uz industrijske, komercijalne ili poljoprivredne djelatnosti društva ili provedbu njegovih samostalnih usluga ne uzimaju se u obzir.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhu obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja imovine koja čini dio poslovne imovine društva i sastoji se od brodova ili zrakoplova koje to društvo koristi u međunarodnom prometu ili pokretne imovine što služi za korištenje brodova ili zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva.

4. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnosi stavak 1., 2. i 3., oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji rezident države ugovornice ostvari od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako rezident u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje djelatnosti. Ako rezident ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u drugoj državi, ali samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članka 16., 18., 19. i 20., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem uzastopnom dvanaestmjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj kalendarskoj godini, i

b) primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu ili zrakoplovu korištenim u međunarodnom prometu ili na riječnom brodu u prometu na unutrašnjim vodama mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja, koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana uprave ili drugoga sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik ili kao športaš od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, bez obzira je li riječ o rezidentu države ugovornice ili nije, taj se dohodak neovisno o odredbama članka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

3. Neovisno o odredbama stavka 1., dohodak koji rezident države ugovornice ostvari kao umjetnik ili sportaš od samostalne djelatnosti koju obavlja u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ugovornici ako su te djelatnosti u drugoj državi financirane uglavnom uz potporu javnih fondova prvospomenute države ugovornice, njenih lokalnih vlasti ili njihovih ustavnih tijela.

Članak 18.

MIROVINE

Ako drugačije nije propisano odredbama članka 19. stavka 2., mirovine i druga slična primanja isplaćena po osnovi prijašnjega nesamostalnog rada rezidentu države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Plaće i druga slična primanja, osim mirovine, koje država ugovornica, njena lokalna vlast ili njihova ustavna tijela isplate nekoj fizičkoj osobi za rad u državnoj službi, lokalnoj vlasti ili tijelu, oporezuju se samo u toj državi.

b) Takve se plaće i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident i državljanin te države koji nije državljanin i prvospomenute države.

2. a) Sve mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica, njena lokalna vlast ili njihova ustavna tijela, ili se isplaćuju iz njihovih sredstava za usluge obavljene za tu državu, lokalnu vlast ili tijela, oporezuju se samo u toj državi.

b) Međutim, te se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države koji nije državljanin i prvospomenute države.

3. Odredbe članka 15., 16. i 18. primjenjuju se na plaće i druga slična primanja i mirovine koje se odnose na službu vezanu uz djelatnost države ugovornice, njene lokalne vlasti ili njihovih ustavnih tijela.

Članak 20.

STUDENTI

Plaćanja koja student ili vježbenik, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi samo sa svrhom svojeg obrazovanja ili obučavanja, prima u svrhu svojeg uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.

Članak 21.

PROFESORI I ZNANSTVENICI

1. Fizička osoba koja je rezident države ugovornice neposredno prije posjete drugoj državi ugovornici i koja posjeti tu drugu državu prvenstveno u svrhu predavanja ili sudjelovanja u istraživanju na sveučilištu, koledžu ili drugoj ustanovi za obrazovanje ili znanstveno istraživanje oporezuje se samo u prvospomenutoj državi na dohodak od samostalnih djelatnosti za to predavanje ili istraživanje tijekom razdoblja koje ne prelazi 2 godine od datuma dolaska u drugu državu ugovornicu.

2. Odredba stavka 1. ne primjenjuje se na dohodak od istraživanja ako se istraživanje ne vrši u javnom interesu nego prvenstveno zbog osobne koristi pojedine osobe ili osoba.

Članak 22.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka čiji je stvarni korisnik rezident države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovoga Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavku 2., ako stvarni korisnik takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. U slučaju Hrvatske, dvostruko oporezivanje izbjegavat će se kako slijedi:

a) dohodak ostvaren u Francuskoj – osim dohotka pod b) – koji se u skladu s odredbama ovoga Ugovora oporezuje u Francuskoj, izuzima se od oporezivanja u Hrvatskoj. Ovo izuzimanje nema nikakav učinak na pravo Hrvatske da uzme u obzir dohodak izuzet od oporezivanja pri utvrđivanju svoje porezne stope. Ova odredba se primjenjuje na dividende samo ako te dividende društvu koje je rezident Hrvatske isplaćuje društvo koje je rezident Francuske, s najmanje 10% kapitala u izravnom vlasništvu hrvatskog društva i ako se te dividende ne odbijaju pri utvrđivanju dobiti društva koje isplaćuje dividendu.

b) u skladu s ovim Ugovorom, porez plaćen u Francuskoj za sljedeće dohotke uračunat će se u hrvatski porez za te dohotke:

i) dividende koje nisu obuhvaćene pod a);

ii) dohodak naveden u članku 15. stavku 3.;

iii) naknade članova uprave navedene u članku 16.;

iv) dohodak umjetnika i športaša.

Međutim, uračunati iznos neće prelaziti iznos hrvatskog poreza koji se odnosi na taj dohodak.

2. U slučaju Francuske, dvostruko oporezivanje izbjegavat će se kako slijedi:

a) neovisno o svim drugim odredbama ovoga Ugovora, dohodak koji se može oporezivati ili se oporezuje samo u Hrvatskoj, u skladu s odredbama Ugovora, uzima se u obzir kod obračuna francuskog poreza ako taj dohodak nije izuzet od poreza na dobit društava sukladno francuskim unutrašnjim propisima. U tom slučaju, hrvatski porez se ne odbija od tog dohotka, ali rezident Francuske, uz uvjete i ograničenja iz točaka (i) i (ii), ima pravo na porezni odbitak od francuskog poreza. Taj porezni odbitak jednak je:

(i) u slučaju dohotka osim onog iz točke (ii), iznosu francuskog poreza koji se može pripisati tom dohotku pod uvjetom da rezident Francuske podliježe hrvatskom porezu na taj dohodak;

(ii) u slučaju dohotka koji podliježe porezu na dobit društava iz članka 7. i članka 13. stavka 2., te u slučaju dohotka iz članka 10., članka 13. stavka 1., članka 15. stavka 3., članka 16. i članka 17. stavka 1. i 2., iznosu poreza plaćenog u Hrvatskoj u skladu s odredbama navedenih članaka; međutim, taj porezni odbitak ne prelazi iznos francuskog poreza koji se može pripisati tom dohotku.

b) (i) podrazumijeva se da izraz »iznos francuskog poreza koji se može propisati tom dohotku« iz točke a) znači:

– ako se porez na taj dohodak računa primjenom razmjerne stope, iznos predmetnog neto dohotka pomnožen sa stopom koja se stvarno primjenjuje na dohodak;

– ako se porez na taj dohodak računa primjenom progresivnih stopa, iznos predmetnog neto dohotka pomnožen sa stopom nastalom iz omjera stvarno plativog poreza na ukupni neto dohodak oporeziv u skladu s francuskim propisima na iznos toga ukupnog neto dohotka.

(ii) podrazumijeva se da izraz »iznos poreza plaćen u Hrvatskoj« koji se koristi u točki a) znači iznos hrvatskog poreza koji stvarno i definitivno snosi za predmetne stavke dohotka, u skladu s odredbama Ugovora, rezident Francuske koji se na te stavke dohotka oporezuje u skladu s francuskim propisima.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim zahtjevima koji su drukčiji ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili stalno sjedište, koje rezident države ugovornice ima na raspolaganju u drugoj državi ugovornici u svrhu obavljanja samostalnih djelatnosti, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana pod manje povoljnim uvijetima od onih koji vrijede za društva ili rezidente te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 5. ili članka 12. stavka 5., kamate, autorske naknade i druge isplate koje društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti takva društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile isplaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug društva države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive imovine takva društva, odbija se pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

5. a) Doprinosi koje fizička osoba koja obavlja nesamostalan rad u državi ugovornici uplaćuje u sustav mirovinskog osiguranja osnovan i priznat u porezne svrhe u drugoj državi ugovornici odbija se u prvospomenutoj državi pri utvrđivanju oporezivog dohotka te fizičke osobe i u toj državi ugovornici tretira na isti način i pod istim uvjetima i ograničenjima kao i doprinosi u sustav mirovinskog osiguranja priznat u porezne svrhe u prvospomenutoj državi, pod uvjetom da je taj sustav mirovinskog osiguranja prihvaćen od nadležnog tijela te države kao općenito sukladan sustavu mirovinskog osiguranja priznatom u porezne svrhe te države ugovornice.

b) U svrhu točke a):

(i) izraz »sustav mirovinskog osiguranja« znači aranžman u kojem fizičke osobe sudjeluju kako bi osigurale mirovinska primanja za nesamostalni rad naveden u točki a); i

(ii) sustav mirovinskog osiguranja se »priznaje u porezne svrhe« u državi ugovornici ako doprinosi u taj sustav ispunjavaju uvjete za poreznu olakšicu u toj državi ugovornici.

6. Izuzeća i druge prednosti koje porezni propisi države ugovornice daju na korist te države, njenih lokalnih vlasti ili njihovih ustavnih tijela koja ne obavljaju poslovnu djelatnost primjenjuju se pod istim uvjetima na drugu državu ugovornicu, njene lokalne vlasti ili njihova ustavna tijela koja obavljaju istu ili sličnu djelatnost. Neovisno o odredbama stavka 7., odredbe ovoga stavka ne primjenjuju se na poreze ili davanja koji se plaćaju za pružene usluge.

7. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovoga Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u unutrašnjem zakonodavstvu tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavkom 1., pred tijelo države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od saznanja za postupak koji je doveo do oporezivanja protivnog odredbama ovoga Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na rokove predviđene unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovoga Ugovora. Posebice se mogu konzultirati s ciljem postizanja dogovora o raspodjeli dobiti među povezanim društvima spomenutim u članku 9. Ta se tijela mogu dogovarati i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja, kao i putem povjerenstva sastavljenog od predstavnika nadležnih tijela država ugovornica, u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka ovoga članka.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica će razmjenjivati obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovoga Ugovora ili unutrašnjih propisa država ugovornica, koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom u mjeri u kojoj oporezivanje, prema tim propisima, nije u suprotnosti s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i podaci dobiveni prema unutarnjim propisima te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom i naplatom poreza obuhvaćenih ovim ugovorom, odnosno postupcima ovrhe, kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima koji se odnose na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim obavijestima samo u navedene svrhe. Takve obavijesti mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti u skladu s propisima te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne ili trgovačkih postupaka ili daje obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA

Odredbe ovoga Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija, članova konzulata i članova stalnih misija pri međunarodnim organizacijama predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

NAČIN PRIMJENE

1. Nadležna tijela država ugovornica mogu zajednički ili samostalno utvrditi način primjene Ugovora.

2. Osobito, u cilju ostvarenja prednosti iz članka 10., 11. i 12. u jednoj od država ugovornica, osim ako nadležna tijela utvrde drukčije, rezidenti druge države ugovornice moraju predočiti obrazac potvrde o rezidentnosti kojom se osobito utvrđuje priroda, iznos ili vrijednost dohotka uključujući potvrdu porezne uprave te druge države.

Članak 29.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvoga dana drugog mjeseca nakon datuma primitka kasnije obavijesti, diplomatskim putem, kojom jedna država ugovornica izvještava drugu da su ispunjeni unutrašnji pravni postupci za stupanje na snagu ovoga Ugovora.

2. Odredbe Ugovora primjenjuju se:

a) kod poreza na dohodak zadržanog na izvoru, za iznose oporezive nakon porezne godine u kojoj Ugovor stupa na snagu;

b) kod poreza na dohodak koji nije zadržan na izvoru, za dohodak vezan, ovisno o slučaju, za bilo koju kalendarsku godinu ili obračunsko razdoblje koje počinje nakon kalendarske godine u kojoj Ugovor stupa na snagu;

c) kod ostalih poreza, za oporezivanje koje se odnosi na oporezivi događaj koji nastupa nakon kalendarske godine u kojoj Ugovor stupa na snagu.

3. Glede odnosa između Vlade Republike Francuske i Vlade Republike Hrvatske, od dana prvog stupanja na snagu odgovarajućih odredaba ovoga Ugovora prestaju vrijediti odredbe Ugovora između Vlade Republike Francuske i Vlade Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u svezi s porezom na dohodak potpisanog u Parizu, 28. ožujka 1974.

Članak 30.

OTKAZ

1. Ovaj Ugovor ostaje na snazi sve dok jedna od država ugovornica ne dostavi diplomatskim putem drugoj državi ugovornici pisanu obavijest o svojoj namjeri otkaza Ugovora, najmanje šest mjeseci prije kraja bilo koje kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana stupanja na snagu.

2. U tom slučaju Ugovor se prestaje primjenjivati:

a) kod poreza na dohodak zadržanog na izvoru, za iznose oporezive nakon porezne godine u kojoj je dostavljena obavijest o otkazu;

b) kod poreza na dohodak koji nije zadržan na izvoru, za dohodak vezan, ovisno o slučaju, za bilo koju kalendarsku godinu ili obračunsko razdoblje koje počinje nakon kalendarske godine u kojoj je dostavljena obavijest o otkazu;

c) kod ostalih poreza, za oporezivanje koje se odnosi na oporezivi događaj koji nastupa nakon kalendarske godine u kojoj je dostavljena obavijest o otkazu.

U potvrdu toga nižepotpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Parizu, 19. lipnja 2003., u dva izvornika, na hrvatskom i francuskom jeziku; pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za Vladu Republike Hrvatske: Za Vladu Francuske Republike:

Slavko Linić, v. r. Francois Loos, v. r.

potpredsjednik Vlade ministar za vanjsku trgovinu

Republike Hrvatske Francuske Republike

PROTOKOL

U postupku prije potpisivanja Ugovora između Vlade Republike Francuske i Vlade Republike Hrvatske o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, Vlade su se suglasile o sljedećim odredbama koje će činiti sastavni dio Ugovora.

1. U svezi s člankom 2. stavkom 3. točka b), na porez na plaće primjenjuju se odredbe Ugovora koje se odnose, ovisno o slučaju, na dobit od poslovanja odnosno dohodak od samostalnih djelatnosti.

2. Podrazumijeva se da izraz »nekretnine« definiran u stavku 6. članak 2. obuhvaća opcije, ugovorne obveze za prodaju (sales committments) i slična prava u svezi s tom imovinom.

3. U svezi s člankom 7.:

a) ako društvo države ugovornice prodaje robu ili proizvode ili vrši djelatnost u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice smještene u toj državi, dobit te stalne poslovne jedinice ne utvrđuje se na temelju ukupnog iznosa kojeg primi društvo nego samo na temelju naknade koja se može pripisati stvarnoj djelatnosti stalne poslovne jedinice za tu prodaju ili djelatnost;

b) u slučaju ugovora, osobito u svrhu pregleda, nabave, ugradnje ili izgradnje industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme ili objekata, ili javnih radova, ako društvo ima stalnu poslovnu jedinicu, dobit te stalne poslovne jedinice ne utvrđuje se na temelju ukupne vrijednosti ugovora, nego samo na temelju onog dijela ugovora koji stvarno provodi stalna poslovna jedinica u državi ugovornici u kojoj se nalazi. Dobit vezana uz dio ugovora koji se provodi u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva oporezuje se samo u toj državi.

4. U svezi s člankom 12., iznosi primljeni kao naknada za tehničke usluge, uključujući studije ili istraživanja znanstvene, geološke ili tehničke prirode, ili ugovore o inženjeringu, uključujući nacrte s tim u svezi, ili za konzultantske ili nadzorne usluge, ne smatraju se iznosima primljenima kao naknada za podatke glede industrijskog, komercijalnog ili znanstvenog iskustva.

5. Odredbe članka 16. primjenjuju se na dohodak naveden u članku 62. francuskog poreznog zakona (code général des impôts) koji ostvaruje fizička osoba rezident Hrvatske kao supoduzetnik (associé) ili menadžer (gérant) u društvu rezidentu Francuske i podliježe porezu na dobit u toj državi.

6. U svezi s člankom 24. stavkom 1., podrazumijeva se da fizička osoba, supoduzetništvo, društvo osoba ili udruženje koje je rezident države ugovornice nije u istom položaju kao fizička osoba, pravna osoba, supoduzetništvo ili udruženje koje nije rezident te države; ovo vrijedi neovisno o definiciji državljanstva, čak i ako se pravne osobe, društva osoba ili udruženja smatraju državljanima države ugovornice u kojoj su rezidenti.

7. Odredbe Ugovora ni u jednom slučaju ne spriječavaju Francusku od primjene odredaba članka 212. njezinog poreznog zakona (code général des impôts), ili bitno sličnih odredaba kojima se izmijene ili koje zamijene odredbe tog članka.

U potvrdu toga nižepotpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Parizu, 19. lipnja 2003., u dva izvornika, na hrvatskom i francuskom jeziku; pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

Za Vladu Republike Hrvatske: Za Vladu Francuske Republike:

Slavko Linić, v. r. Francois Loos, v. r.

potpredsjednik Vlade ministar za vanjsku trgovinu

Republike Hrvatske Francuske Republike

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija.

Članak 4.

Na dan donošenja ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/04-01/06
Zagreb, 9. srpnja 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

zatvori
Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Francuske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !