Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Hašemitske Kraljevine Jordan o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. XX/05, XX/06)
označi tražene riječi printaj stranicu
11 14.12.2005. Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Hašemitske Kraljevine Jordan o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak

HRVATSKI SABOR

112

Na temelju članka 88.L285412 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HAŠEMITSKE KRALJEVINE JORDAN O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Hašemitske Kraljevine Jordan o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, kojega je Hrvatski sabor donio na sjedinici 17. studenoga 2005. godine.

Broj: 01-081-05-3433/2

Zagreb, 22. studenoga 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HAŠEMITSKE KRALJEVINE JORDAN O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Hašemitske Kraljevine Jordan o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak, potpisan u Ammanu, 20. veljače 2005., u dva izvornika, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE HAŠEMITSKE KRALJEVINE JORDAN O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Hašemitske Kraljevine Jordan želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj se Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak koje je uvela jedna od država ugovornica ili njezina lokalna vlast, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak ili na dijelove dohotka, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose honorara i plaća koje isplaćuju društva.

3. Porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su osobito:

a) u Republici Hrvatskoj:

i. porez na dobit,

ii. porez na dohodak,

iii. prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza

(u daljnjem tekstu: »hrvatski porez«),

b) u Hašemitskoj Kraljevini Jordan:

i. porez na dohodak,

ii. porez na raspodjelu,

iii. porez na socijalne usluge,

(u daljnjem tekstu: »jordanski porez«).

4. Ovaj se Ugovor primjenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se uvedu nakon dana potpisivanja ovoga Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim propisima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovoga Ugovora, osim ako iz sadržaja ne proizlazi drugačije:

a) izraz »Hrvatska« označava državno područje Republike Hrvatske, kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom (i zakonima Republike Hrvatske) vrši suverena prava i jurisdikciju,

b) izraz »Jordan« označava područja Hašemitske Kraljevine Jordan, teritorijalne vode Jordana, morsko dno i podzemlje teritorijalnih voda, te uključuje sva područja koja se protežu izvan granica teritorijalnih voda Jordana, i morskog dna i podzemlja bilo kojeg takvog područja koje je ili naknadno može biti određeno, prema zakonima Jordana, i u skladu s međunarodnim pravom, kao područje na kojem Jordan vrši suverena prava u svrhu istraživanja i iskorištavanja prirodnih izvora, bilo živih ili neživih,

c) izrazi »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju Hrvatsku ili Jordan, ovisno o sadržaju:

d) izraz »porez« označava hrvatski porez ili jordanski porez, ovisno o sadržaju,

e) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba,

f) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom,

g) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice i trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice,

h) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom i zrakoplovom koji obavlja društvo s mjestom stvarne uprave u državi ugovornici, osim ako se promet brodom i zrakoplovom obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici,

i) izraz »državljanin« označava:

i. svaku fizičku osobu koja ima državljanstvo jedne od država ugovornica,

ii. svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz propisa koji vrijede u jednoj od država ugovornica,

j) izraz »nadležno tijelo« označava:

i. u slučaju Hrvatske: ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

ii. u slučaju Jordana: ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

2. U svrhu primjene ovoga Ugovora u bilo koje doba od strane država ugovornica, svaki izraz koji nije njime definiran, osim ako sadržaj ne zahtjeva drugačije, imat će značenje koje u tom trenutku ima prema propisima te države u svrhu poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, s tim što je značenje koje ima prema poreznim propisima te države ugovornice mjerodavno u odnosu na značenje tog izraza prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovom Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu koja, prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu i njezinu lokalnu vlast. Ovaj izraz, međutim ne uključuje osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi.

2. Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, njezin se status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima prebivalište, ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa),

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište,

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema niti u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom one države ugovornice čiji je državljanin,

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kada je, sukladno odredbama stavka 1., osoba koja nije fizička, rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom one države u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovoga Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja putem kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom i bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

3. Izraz »stalna poslovna jedinica« također obuhvaća:

a) gradilište, građevinski, montažni ili instalacijski projekt ili s tim povezane nadzorne aktivnosti, ali samo ukoliko traju dulje od 9 mjeseci,

b) pružanje usluga, uključujući konzultantske usluge od strane društva države ugovornice putem posloprimaca ili drugoga zaposlenog osoblja u drugoj državi ugovornici, uz uvjet da se takve aktivnosti nastave za isti projekt ili povezani projekt u zemlji u razdoblju ili u razdobljima koja ukupno traju dulje od 6 mjeseci u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, smatra se da izraz »stalna poslovna jedinica« ne uključuje:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu,

b) održavanje zaliha dobara ili robe koji pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke,

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo društvo,

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili u svrhu prikupljanja podataka za društvo,

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo,

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu reklamiranja ili pružanja podataka,

g) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti navedenih u točkama a) – f), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2., u slučaju kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 7. – djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva, i to ondje uobičajeno čini, smatra se da to društvo ima stalnu poslovna jedinicu u toj državi u odnosu na sve aktivnosti koje ta osoba poduzme za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje, ako bi se obavljale putem stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, smatra se da osiguravajuće društvo države ugovornice, osim u slučaju reosiguranja, ima stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi ugovornici ako ubire premije ili osigurava rizike na teritoriju te druge države, putem osobe koja nije agent sa samostalnim statusom na koji se odnosi stavak 7.

7. Ne smatra se da društvo države ugovornice ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja putem posrednika, generalnog komisionara ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom, ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti. Međutim, ako zastupnik sa samostalnim statusom obavlja djelatnosti u cijelosti u ime tog društva ili povezanog društva i transakcije se ne obavljaju sukladno načelu nepristrane transakcije, neće se smatrati zastupnikom sa samostalnim statusom u smislu ovoga stavka.

8. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (putem stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »nekretnina« ima značenje koje ima prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U taj su izraz u svakom slučaju uključeni i pripadci nekretnine, stoka i oprema koji se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koje se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, plodouživanje nekretnine te prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava, pomorski i riječni brodovi te zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo za onaj iznos dobiti koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, kad društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici se priznaju rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti društva na njezine različite dijelove, stavak 2. nikako ne sprječava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit, ali prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultati budu u skladu s načelima sadržanima u ovom članku.

5. Ne smatra se da stalna poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga jer kupuje dobra ili robu za društvo.

6. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice utvrđuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uključuje dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovoga Ugovora, odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI I ZRAČNI PROMET

1. Dobit društva države ugovornice od korištenja brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je mjesto stvarne uprave društva.

2. Ako je mjesto stvarne uprave društva koje se bavi pomorskim prometom na brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj se nalazi matična luka broda ili, ako nema matične luke, u državi ugovornici čiji je brodar rezident.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice, ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koju bi ostvarilo jedno društvo kad takvi uvjeti ne bi postojali, ali zato što postoje nije ostvarena, može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi – i sukladno tome oporezuje – dobit na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koja bi društvo prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na istu dobit. Pri toj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovoga Ugovora, a prema potrebi, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

3. Država ugovornica ne mijenja dobit društva u slučajevima navedenim u stavku 2. ovoga članka nakon isteka vremenskih ograničenja predviđenim u svojim domaćim propisima.

4. Odredbe stavka 2. ne primjenjuju se u slučaju utaje poreza.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, i to prema propisima te države, ali ako je primatelj stvarni korisnik dividendi, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od:

a) 5 % bruto iznosa dividendi ako je stvarni korisnik društvo (osim partnerstva) u čijem je vlasništvu najmanje 25% kapitala društva koje isplaćuje dividende, pod uvjetom da takvo vlasništvo nije ostvareno isključivo u svrhe stjecanja pogodnosti iz ovih odredaba,

b) 10 % bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom utvrđuju način primjene navedenih ograničenja.

Ovaj stavak neće utjecati na oporezivanje dobiti društva iz kojeg se isplaćuju dividende.

3. Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica ili drugih prava koja nisu potraživanje duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak od drugih prava u društvu koji podliježe istom načinu oporezivanja kao dohodak od dionica odnosno udjela, sukladno poreznim propisima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividendu putem stalne poslovne jedinice koja se nalazi u njoj ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo na osnovi kojega se dividende isplaćuju povezano je s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može utvrditi nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve kamate mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je primatelj stvarni korisnik kamata, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% bruto iznosa kamata.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom uređuju način primjene ovoga ograničenja.

3. Izraz »kamate«, za potrebe ovoga članka, označava prihod od potraživanja svake vrste, neovisno o tome jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili nisu, i neovisno o tome nose li ili ne nose pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih vrijednosnica ili prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u vezi s tim vrijednosnicama, obveznicama ili zadužnicama. Ugovorne kazne zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj nastaju te kamate, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kada je isplatitelj sama država, lokalne vlasti ili rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, neovisno o tome je li rezident jedne od država ugovornica ili nije, u jednoj od država ugovornica ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugovanje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvom se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

7. Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se ako je glavna namjera ili jedna od glavnih namjera bilo koje od osoba koje sudjeluju u stvaranju ili prijenosu potraživanja na koje se plaćaju kamate ostvarivanje prednosti iz ovoga članka u pogledu navedenog stvaranja ili prijenosa potraživanja.

Članak 12.

NAKNADE ZA AUTORSKA PRAVA

1. Naknade za autorska prava nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Međutim, takve naknade za autorska prava mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju, i to prema zakonima te države ugovornice, ali ako je primatelj stvarni korisnik naknada, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% bruto iznosa naknada.

3. Naziv »naknade za autorska prava« u ovom članku označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući i kinematografske filmove te filmove, vrpce ili druga sredstva za radijsko ili televizijsko emitiranje, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka te za obavijesti o industrijskom, trgovačkom ili znanstvenom iskustvu (know-how).

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik naknade za autorska prava, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava ili imovina na temelju kojih su isplaćene naknade stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da naknade za autorska prava nastaju u državi ugovornici kada je isplatitelj sama država, njezine lokalne vlasti ili rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja isplaćuje naknade, neovisno o tome je li rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastala obveza isplate naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos naknada za autorska prava, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv prema propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. U svrhu stavka 1., dobit od otuđenja nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici obuhvaća dobit od dionica (uključujući udjele i ostale vrijednosnice), osim dionica koje kotiraju na burzi, čiji veći dio vrijednosti izravno ili neizravno proizlazi od nekretnina koje se nalaze u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja dionica, izuzev onih spomenutih u stavku 2., a koje čine udio od 25% u društvu koje je rezident države ugovornice, mogu se oporezivati u toj državi.

4. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhu obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

5. Dobit koju društvo države ugovornice ostvari od otuđenja brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu ili pokretna imovina koja služi za korištenje brodova ili zrakoplova oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

6. Dobit od otuđenja bilo koje imovine izuzev one navedene u stavcima 1. – 5. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim u jednoj od sljedećih okolnosti, kada se taj dohodak može oporezivati i u drugoj državi ugovornici:

a) ako rezident ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti u drugoj državi ugovornici. U tom se slučaju u toj drugoj državi može oporezivati samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu, ili

b) ako boravi u drugoj državi ugovornici u razdoblju ili razdobljima koja ukupno traju dulje od 183 dana u predmetnoj kalendarskoj godini. U tom se slučaju u toj drugoj državi može oporezivati samo onaj dio dohotka koji je rezident ostvario od djelatnosti obavljenih u toj drugoj državi.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članka 16., 18. i 19., plaće i druga slična primanja, koja rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju dulje od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj kalendarskoj godini, i

b) primanje isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu ili zrakoplovu korištenim u međunarodnom prometu mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana uprave društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I SPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik te kao sportaš od svoje samostalne djelatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu izvođača ili sportaša ne pripada izvođaču ili sportašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak, neovisno o odredbama članka 7., 14. i 15., može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili sportaš obavlja svoju djelatnost.

3. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, dohodak izvođača i sportaša koji su rezidenti neke države ugovornice, što ga ostvare od djelatnosti obavljene u drugoj državi ugovornici na temelju plana kulture ili sportske razmjene između vlada obiju država ugovornica, oslobađa se od oporezivanja u toj drugoj državi ugovornici.

Članak 18.

MIROVINE

Ako drugačije nije propisano odredbama članka 19. stavka 2., mirovine i druga slična primanja isplaćena rezidentu države ugovornice s obzirom na njegov prijašnji nesamostalni rad oporezuju se samo u toj državi.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Naknade, osim mirovina, koje država ugovornica, ili njezina lokalna vlast isplati fizičkoj osobi za rad u državnoj službi ili za rad u njezinoj lokalnoj vlasti oporezuju se samo u toj državi.

b) Međutim, te se naknade oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države, koji:

i. je državljanin te države, ili

ii. nije postao rezidentom te države samo radi obavljanja te službe.

2. a) Sve mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica ili njezina lokalna vlast, ili se isplaćuju iz njihovih sredstava za usluge obavljene za tu državu ili njezinu lokalnu vlast oporezuju se samo u toj državi.

b) Međutim, te se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te druge države.

3. Odredbe članka 15., 16. i 18. primjenjuju se na plaće i druga slična primanja te na mirovine koje se odnose na službu vezanu uz djelatnost države ugovornice ili njezine lokalne vlasti.

Članak 20.

NASTAVNICI I ISTRAŽIVAČI

1. Fizička osoba koja boravi u jednoj od država ugovornica u razdoblju koje nije duže od dvije godine radi držanja nastave ili angažiranja u istraživačkom radu na sveučilištu, visokoj školi ili drugoj priznatoj obrazovnoj instituciji u toj državi ugovornici i koja je neposredno prije tog boravka bila rezident druge države ugovornice izuzima se od oporezivanja u prvospomenutoj državi ugovornici za primanja za takvu nastavu ili istraživački rad za razdoblje koje nije duže od dvije godine računajući od dana njegovoga prvog boravka u tu svrhu, pod uvjetom da takva primanja nastaju iz izvora koji se nalaze izvan te države.

2. Ovaj se članak primjenjuje samo na dohodak od istraživačkog rada ako je taj istraživački rad poduzet u javnom interesu, a ne u osobnom interesu određene osobe ili više osoba.

Članak 21.

STUDENTI I VJEŽBENICI

Plaćanja koja student ili vježbenik, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi u svrhu svojeg obrazovanja ili obučavanja, prima u svrhu svojega uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.

Članak 22.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovoga Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavku 2., ako primatelj takvog dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. U slučaju rezidenta Hrvatske, dvostruko će se oporezivanje izbjegavati kako slijedi:

Kada rezident Hrvatske ostvari dohodak koji se, sukladno odredbama ovoga Ugovora, može oporezivati u Jordanu, Hrvatska će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos jednak porezu na dohodak koji je plaćen u Jordanu.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku koji je oporeziv u Jordanu.

2. U slučaju rezidenta Jordana, dvostruko će se oporezivanje izbjegavati kako slijedi:

Kad rezident Jordana ostvari dohodak koji se, sukladno odredbama ovoga Ugovora, može oporezivati u Hrvatskoj, Jordan će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos jednak porezu na dohodak koji je plaćen u Hrvatskoj.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku koji je oporeziv u Hrvatskoj.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim zahtjevima koji su drukčiji ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana pod manje povoljnim uvjetima od onih koji vrijede za društva te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 6. ili članka 12. stavka 6., kamate, naknade za autorska prava i druge isplate koje društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti tog društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile isplaćene rezidentu prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o odredbama članka 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovoga Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u unutrašnjem zakonodavstvu tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavkom 1., pred tijelo države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od saznanja za postupak koji je doveo do oporezivanja protivno odredbama ovoga Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan, i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se bez obzira na rokove predviđene unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovoga Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu međusobno komunicirati izravno, u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Kada bude uputno usmeno izmijeniti mišljenja u svrhu postizanja dogovora, takva se izmjena mišljenja može održati putem povjerenstva sastavljenog od predstavnika nadležnih tijela država ugovornica.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjivat će obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovoga Ugovora ili unutrašnjih propisa država ugovornica koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, u mjeri u kojoj oporezivanje po tim propisima nije u suprotnosti s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. i 2. ovoga

Ugovora. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom na isti način kao i obavijesti dobivene prema unutrašnjim propisima te države, te se može priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom i naplatom, postupcima ovrhe, kaznenog progona ili odlučivanja o žalbama koje se odnose na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim informacijama samo u navedene svrhe. Takve podatke mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima i praksi te ili druge države ugovornice,

b) daje obavijesti koje se u skladu s propisima ili uobičajenim upravnim postupkom te ili druge države ugovornice ne mogu dobiti,

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne ili trgovačkih postupaka te odaje podatke čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku (ordre public).

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA

Odredbe ovoga Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih ureda predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

Ovaj Ugovor stupa na snagu 30 dana od datuma primitka zadnje obavijesti kojom jedna država ugovornica diplomatskim putem izvještava drugu da su ispunjeni svi uvjeti koji su na temelju njezinih nacionalnih propisa potrebni za stupanje na snagu ovoga Ugovora. Ovaj se Ugovor primjenjuje na dohodak stečen tijekom poreznih godina koje počinju na ili nakon 1. siječnja godine koja slijedi iza godine u kojoj ovaj Ugovor stupa na snagu.

Članak 29.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi neodređeno vrijeme, no bilo koja od država ugovornica može, na ili prije 30. lipnja u bilo kojoj kalendarskoj godini nakon isteka razdoblja od pet godina od datuma stupanja Ugovora na snagu, uputiti diplomatskim putem drugoj državi ugovornici pisanu obavijest o svojoj namjeri otkaza Ugovora. U tom slučaju ovaj Ugovor prestaje važiti s obzirom na dohodak stečen tijekom poreznih godina, na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je dana obavijest o otkazu Ugovora.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Ammanu, 20. veljače 2005., u dva izvornika, na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju razlika u tumačenju, mjerodavan je engleski tekst.

ZA VLADU REPUBLIKE ZA VLADU HAŠEMITSKE

HRVATSKE KRALJEVINE JORDAN

Branko Vukelić, v. r. Mohd Abu Hammour,

v. r.ministar gospodarstva, ministar financija

rada i poduzetništva Hašemitske Kraljevine Jordan

Republike Hrvatske

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za financije.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/05-01/04

Zagreb, 17. studenoga 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.

zatvori
Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Hašemitske Kraljevine Jordan o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !