Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor s Državom Kuvajt o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i imovinu – (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, br. XX/02, XX/09)
označi tražene riječi printaj stranicu
15 23.12.2002 Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Države Kuvajt o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

HRVATSKI SABOR

174

Na temelju članka 88.L115358 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I DRŽAVE KUVAJT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Države Kuvajt o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 28. studenoga 2002.

Broj: 01-081-02-3757/2
Zagreb, 2. prosinca 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I DRŽAVE KUVAJT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Države Kuvajt o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, potpisan u Zagrebu, 29. svibnja 2001., u izvorniku na hrvatskom, arapskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I DRŽAVE KUVAJT O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Republika Hrvatska

i

Država Kuvajt,

u namjeri promicanja uzajamnih gospodarskih odnosa uklanjanjem poreznih prepreka kroz Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

ustvrdile su kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ugovor se primjenjuje na rezidente jedne ili obje države ugovornice.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ugovor se primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu koje je uvela jedna od država ugovornica ili njezina tijela lokalne samouprave i uprave, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobit od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine te poreze na ukupne iznose honorara i plaća koje društva isplaćuju, kao i poreze na porast imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:

a) u slučaju Hrvatske:

(1) porez na dobit;

(2) porez na dohodak;

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«);

b) u slučaju Kuvajta:

(1) korporacijski porez na dobit;

(2) doprinos od neto dobiti kuvajtskih dioničkih društava koji se plaća Kuvatskoj fondaciji za napredak znanosti (KFAS);

(3) Zakat

(u daljnjem tekstu »kuvajtski porez«).

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni od dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih, sukladno zakonima države ugovornice. Nadležna tijela država ugovornica uzajamno će se obavještavati o svim bitnim promjenama u svojim poreznim zakonima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora, ako iz konteksta ne proizlazi drugačije:

a) izraz »Hrvatska« znači područje Republike Hrvatske kao i morska područja izvan vanjskih granica teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom i propisima Republike Hrvatske ostvaruje suverena prava i jurisdikciju;

b) izraz »Kuvajt« znači područje Države Kuvajt kao i bilo koje područje izvan teritorijalnog mora koje, sukladno međunarodnom pravu jest, ili u skladu s kuvajtskim propisima naknadno može biti određeno kao područje na kojem Država Kuvajt ostvaruje suverena prava i jurisdikciju;

c) izrazi »država ugovornica« i »druga država ugovornica« ovisno o kontekstu označavaju Republiku Hrvatsku ili Državu Kuvajt;

d) izraz »osoba« uključuje fizičke osobe, društva i bilo koji drugi oblik udruživanja osoba;

e) izraz »državljanin« označava sve fizičke osobe koje imaju državnu pripadnost ili državljanstvo jedne od država ugovornica i svaku pravnu osobu, partnerstvo, udruženje ili druge osobe koji svoj status izvode iz propisa koji vrijede u jednoj od država ugovornica;

f) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili druge osobe koji se u svrhe oporezivanja smatra društvom ili pravnom osobom;

g) izraz »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice ili trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

h) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom, zrakoplovom ili cestovnim transportnim vozilom koji obavlja društvo jedne od država ugovornica, osim ako se promet brodom, zrakoplovom ili cestovnim transportnim vozilom obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

i) izraz »porez« znači hrvatski porez ili kuvajtski porez ovisno o kontekstu, ali ne uključuje kazne ni kamate koje se plaćaju po propisima bilo koje od država ugovornica, a odnose se na poreze na koje se ovaj Ugovor primjenjuje;

j) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u slučaju Republike Hrvatske, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika,

(ii) u slučaju Države Kuvajt, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika.

2. U svrhu primjene ovog Ugovora, svaki izraz koji nije njime definiran imat će, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, u državi ugovornici u svakom danom trenutku značenje koje u to doba ima prema propisima te države za potrebe poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, pri čemu značenje prema primjenjivim poreznim propisima te države ugovornice ima prednost u odnosu na značenje koje taj izraz ima prema propisima druge države ugovornice.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava:

a) u slučaju Hrvatske: svaku osobu koja prema hrvatskim poreznim propisima podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, sjedišta, mjesta uprave ili nekog drugog obilježja sličnog značenja,

b) u slučaju Kuvajta: fizičku osobu s prebivalištem u Kuvajtu koja je kuvajtski državljanin, kao i društvo koje je osnovano u Državi Kuvajt.

2. Za svrhe stavka 1. rezidentima države ugovornice smatraju se i:

a) Vlada države ugovornice ili tijelo lokalne samouprave i uprave te države;

b) svaka vladina ustanova koja ima pravnu osobnost osnovana u toj državi ugovornici prema propisima javnog prava kao trgovačko društvo, središnja banka, fond, uprava, zaklada, agencija ili druga slična pravna osoba;

c) svaku međuvladinu pravnu osobu osnovanu u toj državi ugovornici u čijem kapitalu ta država ugovornica ili lokalno tijelo vlasti ili vladina ustanova sudjeluje zajedno s drugim državama.

3. Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje sukladno sljedećim pravilima:

a) smatrat će se rezidentom one države u kojoj ima prebivalište;

b) ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom one države s kojom ima najuže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);

c) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako u ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište;

d) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se razidentom samo one države ugovornice čiji je državljanin;

e) ako se njegov status ne može odrediti prema odredbama podstavaka od a)-d), nadležna tijela država ugovornica riješit će ovo pitanje međusobnim dogovorom.

4. Kad je sukladno odredbama stavka 1. pravna osoba rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom one države ugovornice u kojoj ima sjedište.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva u cijelosti ili djelomično obavlja.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave;

b) podružnicu;

c) ured;

d) tvornicu;

e) radionicu;

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili neko drugo mjesto na kojem se obavlja istraživanje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava.

3. Gradilište ili građevinski, montažni ili instalacijski projekt ili s tim povezana nadzorna djelatnost u državi ugovornici smatraju se stalnom poslovnom jedinicom samo ako takav projekt ili djelatnost traju više od 9 mjeseci.

4. Smatra se da pružanje usluga, uključujući usluge savjetovanja od strane društva države ugovornice uz pomoć namještenika ili drugog osoblja zaposlenog za tu svrhu u drugoj državi ugovornici čini stalnu poslovnu jedinicu pod uvjetom da se takve aktivnosti za isti ili za neki povezani projekt obavljaju duže od 6 mjeseci unutar razdoblja od 12 mjeseci.

5. Smatra se da društvo države ugovornice ima stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi ugovornici ako se oprema veće vrijednosti upotrebljava duže od 6 mjeseci unutar razdoblja od 12 mjeseci ili ako je ta oprema u drugoj državi ugovornici instalirana od strane tog društva, za njega ili po ugovoru s njime.

6. Korištenje instalacija, naftne platforme ili broda u državi ugovornici u svrhu istraživanja ili iskorištavanja prirodnih bogatstava predstavljaju stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju duže od 9 mjeseci.

7. Neovisno od prethodnih odredaba ovog članka, neće se smatrati da izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavcima od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

8. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2, ako osoba koja nije zastupnik sa samostalnim statusom na koju se odnosi stavak 9. – djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, smatrat će se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi ugovornici u odnosu na sve aktivnosti koje ta osoba poduzme za društvo, osim ako su djelatnosti te osobe ograničene na djelatnosti navedene u stavku 7. koje, kada bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom pema odredbama tog stavka.

9. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici ukoliko svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti. Međutim, ako su aktivnosti takvog posrednika u cijelosti ili najvećim dijelom posvećene takvom društvu ili drugim društvima koja su kontrolirana od strane takvog društva ili imaju većinski udio u njemu, on se neće smatrati predstavnikom sa samostalnim statusom prema odredbama ovog stavka.

10. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je u većinskom vlasništvu društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (preko poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da je ijedno od njih stalna poslovna jedinica drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice stekne od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »nekretnina« ima značenje prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U taj su izraz u svakom slučaju uključeni i dijelovi nekretnine, stoka i oprema koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koje se primjenjuju odredbe općih propisa o vlasništvu nad zemljom, pravo plodouživanja nekretnine i prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; brodovi, zrakoplovi i cestovna transportna vozila neće se smatrati nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi ugovornici. Ako društvo posluje ili je poslovalo na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ali samo u onom iznosu koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. Ako drugačije nije propisano u stavku 3. ovoga članka, kada društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica ili s drugim društvima s kojima posluje.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice priznaju se kao odbitak opravdani troškovi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući upravne i opće administrativne troškove, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje. Međutim, ne mogu se odbijati iznosi (osim za naknadu stvarno nastalih troškova) koji bi bili plaćeni od strane stalne poslovne jedinice sjedištu društva ili bilo kojoj drugoj stalnoj poslovnoj jedinici društva na ime autorskih naknada, honorara ili drugih sličnih naknada za korištenje patenta ili drugih prava, ili na ime provizije za posebne usluge ili za upravljanje društvom ili, osim u slučaju banke, na ime kamata na novčana sredstva posuđena stalnoj poslovnoj jedinici. Pri određivanju dobiti stalne poslovne jedinice neće se također uzimati u obzir iznosi koje bi stalna poslovna jedinica zaračunala (osim za naknadu stvarno nastalih troškova) sjedištu ili drugim stalnim poslovnim jedinicama na ime autorskih naknada, honorara ili sličnih naknada za korištenje patentnih ili drugih prava, ili na ime provizije za posebne usluge ili za upravljanje društvom ili, osim u slučaju banke, na ime kamata na novčana sredstva posuđena sjedištu društva ili bilo kojoj drugoj stalnoj poslovnoj jedinici.

4. Neće se smatrati da stalna poslovna jedinica ima dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

5. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti društva među različitim dijelovima istog, stavak 2. nikako ne sprječava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit; prihvaćeni način raspodjele mora, međutim, biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovom članku.

6. Ukoliko su podaci dostupni nadležnom tijelu države ugovornice nedostatni za određivanje dobiti stalne poslovne jedinice određene osobe, odredbe ovog članka neće utjecati na primjenu zakona ili propisa te države ugovornice vezanih uz određivanje porezne obveze te stalne poslovne jedinice procjenom njezine oporezive dobiti od strane nadležnog tijela te države ugovornice, uz uvjet da se takav zakon ili propis primjenjuje uzimajući u obzir podatke dostupne nadležnom tijelu i u skladu s načelima sadržanima u ovom članku.

7. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.

8. Ako dobit uključuje dijelove dohotka ili primitaka koji su posebno uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

MEĐUNARODNI PROMET

1. Dobit društva države ugovornice od korištenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila u međunarodnom prometu oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

2. Za potrebe ovog članka, dobit od korištenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila u međunarodnom prometu uključuje:

a) dobit od najma praznih brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila;

b) dobit od korištenja, održavanja ili najma kontejnera, uključujući prikolice i srodnu opremu za transport robe ili dobara;

pri čemu su takav najam ili takvo korištenje, održavanje ili najam ovisni o korištenju brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila u međunarodnom prometu.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuje se i na dobit od udjela u konzorciju, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice,

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni ili određeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koja bi se ostvarila kad takvi uvjeti ne bi postojali može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi – i sukladno tome oporezuje – dobit za koju je društvo druge države ugovornice već oporezovano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri toj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora a, ako je potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice koji je stvarni korisnik dividendi mogu se oporezivati samo u toj drugoj državi.

Odredbe ovog stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

2. Izraz »dividende« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica, povlaštenih dionica ili povlaštenih prava, radničkih dionica, osnivačkih dionica ili drugih prava koja nisu potraživanja duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak koji podliježe istom načinu oporezivanja kao i dohodak od dionica sukladno poreznim propisima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

3. Odredbe stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se ako osoba koja je nositelj prava na dividendu, a koja je rezident države ugovornice, obavlja poslovanje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi isplaćuje dividende ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog središta u njoj, a pravo na temelju kojega se dividende isplaćuju je stvarno povezano sa takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim središtem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. ili odredbe članka 14.

4. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može naplatiti nikakav porez na dividende koje isplaćuje to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države koji je nositelj prava na dividende ili ukoliko je holding s obzirom na koji se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim središtem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se isplaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi ugovornici.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici i plaćene rezidentu druge države ugovornice, koji je i stvarni korisnik tih kamata, mogu se oporezivati samo u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »kamate« za potrebe ovoga članka označava prihod od potraživanja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili ne, i bez obzira nose li ili ne pravo udjela u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica ili prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama ili zadužnicama. Zatezne kamate zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovog članka.

3. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako nositelj prava na kamatu koji je rezident države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj su te kamate nastale putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog središta u toj drugoj državi, a potraživanja na koja se kamate plaćaju je stvarno povezana s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odgovarajuće odredbe članka 7. odnosno članka 14.

4. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države ugovornice. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira je li on rezident države ugovornice ili ne, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je dugovanje na koje se kamate plaćaju nastalo, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

5. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i nositelja prava na kamatu, ili između njih i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanja na koje se kamate plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i nositelja prava na kamatu da nema takvog odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvom se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve naknade mogu se također oporezivati u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to u skladu s propisima te države, ali ako je nositelj prava na autorsku naknadu rezident druge države ugovornice porez ne smije biti veći od 10% (deset postotaka) od bruto iznosa autorske naknade.

3. Izraz »autorske naknade« za potrebe ovoga članka označava sva plaćanja primljena kao naknada za otuđenje ili korištenje, ili za pravo na korištenje, bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući i kinematografske filmove, filmove ili vrpce ili druga sredstva za emitiranje na radiju ili televiziji, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, uzorka ili modela, plana, tajne formule ili postupka, te informacija o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu (know-how).

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako nositelj prava na autorsku naknadu koji je rezident države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj je ostvareno pravo na autorsku naknadu putem stalne poslovne jedinice u toj državi ugovornici, ili obavlja u toj drugoj državi ugovornici samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u toj državi ugovornici nalazi, a prava ili imovina na temelju koje se autorske naknade isplaćuju su stvarno povezana s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odgovarajuće odredbe članka 7. odnosno članka 14.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja isplaćuje autorske naknade, bez obzira je li ona rezident države ugovornice ili ne, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza isplate autorske naknade, a takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je zbog posebnog odnosa između isplatitelja i nositelja prava na autorsku naknadu ili između njih i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje se takve naknade plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i nositelja prava na autorsku naknadu da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvom je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja je dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit koju društvo države ugovornice ostvari od otuđenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila koji se koriste u međunarodnom prometu, ili pokretne imovine brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila oporezuje se samo u toj državi ugovornici.

4. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci 1., 2. i 3. oporezuje se samo u državi ugovornici čiji je rezident osoba koja otuđuje imovinu.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari fizička osoba koja je rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako ta fizička osoba u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje joj redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njezinih djelatnosti. Ako fizička osoba ima ili je imala takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u drugoj državi ugovornici i to samo onaj dio dohotka koji je nastao vezano uz obavljanje djelatnosti u tom stalnom sjedištu.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, odvjetnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. Ako drugačije nije propisano odredbama čl. 16., 18., 19., 20. i 21., plaće i slična primanja koje rezident države ugovornice ostvari od nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu koja se obavlja u drugoj državi ugovornici. Ako je riječ o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od nje ostvare mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Neovisno o odredbama stavka 1, primanja od nesamostalnog rada koja rezident države ugovornice ostvari u drugoj državi ugovornici oporezivat će se samo u prvoj državi ugovornici ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

a) ako rezident boravi u drugoj državi ugovornici u razdoblju ili razdobljima koja u svome zbroju ne traju ukupno duže od 183 dana u toj kalendarskoj godini;

b) ako primanja isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države ugovornice ili se ona isplaćuju u njegovo ime;

c) ako primanje ne tereti poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalne djelatnosti na brodu, zrakoplovu ili u cestovnom transportnom vozilu koje u međunarodnom prometu koristi društvo države ugovornice oporezivat će se samo u toj državi.

4. Zemaljsko osoblje koje broji do dva državljana države ugovornice koje uprava nacionalne zrakoplovne tvrtke ili brodarskog društva te države ugovornice imenuje kao svoje djelatnike na terenu u drugoj državi ugovornici bit će izuzeta od plaćanja poreza na primanja u toj drugoj državi ugovornici.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana uprave ili drugog sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno od odredaba članaka 14. i 15., dohodak koji od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik te kao športaš, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili sportašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se na dohodak izvođača ili sportaša koji su rezidenti države ugovornice ako taj dohodak ostvare od djelatnosti u drugoj državi ugovornici u okviru posjete koja je u bitnom dijelu ostvarena uz potporu državnih institucija države ugovornice, uključujući i jedinice lokalne samouprave i uprave i njihova tijela, kao ni na dohodak koji iz istih aktivnosti ostvari neprofitna organizacija, ali samo ako se niti jedan dio tog dohotka ne plaća niti na drugi način stavlja na raspolaganje za osobni probitak vlasnika, osnivača ili članova organizacije.

Članak 18.

MIROVINE I ANUITETI

1. Ako drugačije nije propisano odredbama članka 19. stavka 2., mirovine i druga slična primanja i anuiteti isplaćeni rezidentu države ugovornice s obzirom na njegov prijašnji nesamostalni rad oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

2. U smislu ovog članka:

a) izraz »mirovine i druga slična primanja« označava povremena davanja nakon umirovljenja plaćena s obzirom na bivše zaposlenje ili na ime naknade štete za ozljede nastale u svezi bivšeg zaposlenja;

b) izraz »anuitet« označava određenu svotu koja se kao protuobveza za odgovarajuću i potpunu uplatu novca ili novčane protuvrijednosti povremeno plaća u određenom vremenu tijekom života ili tijekom određenog ili odredivog vremenskog razdoblja.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Plaće, honorari i druga slična primanja (osim mirovine) koja država ugovornica ili njeno tijelo lokalne samouprave i uprave isplati fizičkoj osobi za rad u državnoj službi za tu državu ugovornicu ili za rad u njezinim tijelima lokalne samouprave i uprave oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

b) Takve se plaće, honorari i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države, te ako u potpunosti zadovoljava jedan od sljedećih uvjeta:

(1) da je državljanin te države;

(2) da nije postao rezident te države samo radi obavljanja te službe.

2. a) Mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica, njezina jedinica lokalne samouprave ili uprave, ili iz fondova te države ili njezine jedinice lokalne samouprave i uprave za službu za tu državu ili njezino tijelo lokalne samouprave i uprave oporezuju se samo u toj državi.

b) Te mirovine, međutim, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te druge države ugovornice.

3. Odredbe članaka 15., 16. i 18. primjenjuju se na plaće, honorare i druge slične primitke i mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice ili njenog tijela lokalne samouprave ili uprave.

Članak 20.

PROFESORI, NASTAVNICI, STUDENTI I VJEŽBENICI

1. Primitke koje ostvari profesor ili nastavnik koji jest ili je neposredno prije posjete državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice, a koji u toj državi ugovornici boravi ne više od tri godine radi znanstvenih studija ili istraživanja ili radi nastavne djelatnosti na sveučilištu, visokoj školi ili drugoj obrazovnoj ustanovi neće se oporezivati u prvoj državi ugovornici, uz uvjet da ti primici proizlaze iz izvora izvan te države ugovornice.

2. Fizička osoba koja jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bila rezident druge države ugovornice, a koja privremeno boravi u prvoj državi ugovornici isključivo kao student sveučilišta, visoke škole, srednje škole ili druge slične obrazovne ustanove ili kao vježbenik bit će od dana prvog dolaska u tu državu ugovornicu u svezi sa školovanjem izuzeta od plaćanja poreza u toj državi ugovornici na sve primitke ostvarene radi njenog uzdržavanja, obrazovanja ili obuke, uz uvjet da takva plaćanja proizlaze iz izvora izvan te države ugovornice.

3. Fizička osoba koja jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bila rezident druge države ugovornice i koja privremeno boravi u prvoj državi ugovornici isključivo radi studija, istraživanja ili obuke kao primatelj stipendije, potpore ili nagrade koju daje znanstvena, obrazovna, vjerska ili humanitarna organizacija, ili je ostvarena u sklopu programa tehničke pomoći u koju je uključena vlada države ugovornice, bit će oslobođena od plaćanja poreza toj državi ugovornici na:

a) iznos takve stipendije, potpore ili nagrade;

b) sve primitke primljene u svrhu svog uzdržavanja, obrazovanja ili obuke uz uvjet da takva plaćanja proizlaze iz izvora izvan te države ugovornice.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

Oni dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora oporezuju se samo u toj državi ugovornici, bez obzira na to otkud proizlaze.

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina rezidenta države ugovornice koja se u smislu članka 6. sastoji od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Imovina koja se sastoji od pokretnina koje čine dio sredstava poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretnina koje pripadaju stalnom sjedištu koje rezident države ugovornice ima radi obavljanja samostalnog rada u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Brodovi, zrakoplovi i cestovna transportna vozila koja se koriste u međunarodnom prometu od strane društva države ugovornice te pokretnine vezane uz korištenje pomorskih brodova, zrakoplova i cestovnih transportnih vozila oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

4. Svi drugi sastavni dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Za rezidente Hrvatske dvostruko oporezivanje izbjegava se na sljedeći način:

Ako rezident Hrvatske ostvari dohodak ili stekne imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati u Kuvajtu, Hrvatska će odobriti:

a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Kuvajtu,

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Kuvajtu.

Takav odbitak ne može, međutim, ni u kom slučaju biti veći od dijela poreza na dohodak ili imovinu utvrđenog prije odbitka, a koji potječe od dohotka odnosno imovine koji su oporezivi u Kuvajtu.

c) U svrhu ovog članka kuvajtski porez Zakat spomenut u podstavku b) stavka 3. članka 2. smatrat će porezom na dohodak.

2. Za rezidente Kuvajta, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

Ako rezident Kuvajta ostvari dohodak ili stekne imovinu koja se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, može oporezivati i u Hrvatskoj i u Kuvajtu, Kuvajt će odobriti kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos jednak porezu na dohodak plaćenom u Hrvatskoj; a kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos jednak porezu na imovinu plaćenom u Hrvatskoj.

Takav odbitak ne može, međutim, ni u kom slučaju biti veći od dijela poreza na dohodak ili imovinu utvrđenog prije odbitka, a koji potječe od dohotka odnosno imovine koji su oporezivi u Hrvatskoj.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili obvezi ispunjavanja s njime povezanim uvjetima, ako se to razlikuje ili predstavlja veći teret od oporezivanja i s njime povezanim uvjetima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima.

2. Poslovna jedinica koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ne smije u toj drugoj državi biti oporezivana pod manje povoljnim uvjetima od onih koji vrijede za društva te druge države koja obavlja iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice odobrava zbog njihova građanskog statusa ili obiteljskih obveza osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Bez obzira na odredbe stavka 1. i 2, niti jedna odredba ovog članka ne umanjuje pravo države ugovornice da u skladu s njenim unutrašnjim zakonodavstvom, propisima i praksom izuzme od oporezivanja ili smanji porez vlastitim državljanima koji su rezidenti te države ugovornice. Takva izuzeća ili smanjenja, međutim, ne primjenjuju se u toj mjeri na imovinu društva koja je u vlasništvu osoba koje su državljani druge države ugovornice.

4. Odredbe ovoga članka neće se tumačiti u smislu obveze države ugovornice da na rezidente druge države ugovornice proširi primjenu bilo koje beneficije, povlastice ili privilegije koja je dana bilo kojoj drugoj državi ili njenim rezidentima stvaranjem carinske unije, gospodarske unije, posebnih ugovora ili zone slobodne trgovine, ili bilo kojim regionalnim ili subregionalnim povezivanjem u kojem sudjeluje prva država ugovornica, a koje se u cijelosti ili u pretežnoj mjeri odnosi na kolanje kapitala i/ili oporezivanje.

5. U ovom članku izraz »oporezivanje« znači poreze koji su predmet ovog Ugovora.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica imaju ili će imati za njega kao posljedicu oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država ugovornica, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen stavkom 1. članka 24, tijelo države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora pokrenuti u roku od tri godine od saznanja za postupak koji je doveo do oporezivanja protivnog odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan, a ne može ga samostalno riješiti na zadovoljavajući način, ono će radi izbjegavanja oporezivanja koje bi bilo u neskladu s ovim Ugovorom nastojati naći rješenje u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice. Postignuti dogovor provest će se bez obzira na rokove predviđene unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora zajedničkim dogovorom. Ta se tijela mogu dogovarati o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu međusobno izravno općiti u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Ako je radi postizanja dogovora potrebna usmena razmjena mišljenja, to se može ostvariti posredstvom komisije sastavljene od zastupnika nadležnih tijela država ugovornica.

Članak 26.

RAZMJENA INFORMACIJA

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju informacije potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili odredaba unutarnjih propisa država ugovornica koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom. Svaki podatak koji primi država ugovornica smatrat će se tajnom na isti način kao i podatci dobiveni prema unutarnjim propisima te države ugovornice, te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) uključenima u postupak određivanja i ubiranja poreza iz ovog Ugovora, odnosno postupak ovrhe, kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima koji se odnosi na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim obavijestima samo u navedene svrhe. Takve podatke mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje u sukladu s propisima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice predstavljaju službenu tajnu;

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne, ili trgovačkih postupaka, te daje obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

DIPLOMATSKO I KONZULARNO OSOBLJE

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice diplomatskih ili konzularnih predstavnika predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

Svaka država ugovornica priopćit će drugoj državi ugovornici diplomatskim putem da su obavljene zakonske radnje potrebne prema unutrašnjem pravu za stupanje ovog Ugovora na snagu. Ugovor stupa na snagu na dan kasnijeg od ova dva uzajamna priopćenja, a njegove odredbe se nakon toga primjenjuju u objema državama ugovornicama:

a) u odnosu na poreze zadržane na izvoru, na iznose plaćene ili dospjele na isplatu na ili nakon prvog siječnja one kalendarske godine koja neposredno slijedi nakon godine u kojoj je ovaj Ugovor potpisan;

b) u odnosu na ostale poreze, za porezna razdoblja koja počinju na ili nakon prvog siječnja one kalendarske godine koja neposredno slijedi nakon godine u kojoj je ovaj ugovor potpisan.

Članak 29.

RASKID UGOVORA

Ovaj Ugovor se zaključuje za razdoblje od pet godina, a njegovo se važenje produljuje i nakon toga za isto razdoblje, osim ako jedna od država ugovornica ne obavijesti drugu diplomatskim putem o svojoj namjeri raskida ovog Ugovora šest mjeseci prije kraja prvog ili bilo kojeg narednog razdoblja važenja Ugovora. U tom slučaju, Ugovor će prestati važiti u obje države ugovornice:

a) u odnosu na porez zadržan na izvoru, na iznose plaćene ili dospjele na isplatu na ili nakon prvog siječnja one kalendarske godine koja neposredno slijedi nakon godine u kojoj je dostavljena obavijest o raskidu Ugovora;

b) u odnosu na ostale poreze, za porezna razdoblja koja počinju na ili nakon prvog siječnja one kalendarske godine koja neposredno slijedi nakon godine u kojoj je dostavljena obavijest o raskidu Ugovora.

U znak prihvaćanja preuzetih obveza, opunomoćeni zastupnici obje države ugovornice potpisuju ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Zagrebu dana 29. svibnja 2001. u dva primjerka na arapskom, hrvatskom i engleskom jeziku, od kojih su svi tekstovi jednako autentični. U slučaju različitog tumačenja, prevladava engleski tekst Ugovora.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA DRŽAVU KUVAJT

v.r. Mato Crkvenac v.r. Ahmad A. Bo Zobar

ministar financija veleposlanik

Republike Hrvatske Države Kuvajt

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupnju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/02-01/04
Zagreb, 28. studenoga 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

zatvori
Ugovor s Državom Kuvajt o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i imovinu –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !