Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor s Kanadom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu – (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, br. XX/99. XX/99)
označi tražene riječi printaj stranicu
12 18.10.1999 Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Kanade o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 89.L114386 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KANADE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Kanade o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. rujna 1999.

Broj: 01-081-99-1613/2
Zagreb, 29. rujna 1999.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KANADE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Kanade o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, potpisan u Ottawi, 9. prosinca 1997. godine, u izvorniku na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Kanade o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KANADE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPREČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Vlada Republike Hrvatske
i
Vlada Kanade

- želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

utvrdile su kako slijedi u nastavku:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu, koje je uvela jedna od država ugovornica, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, kao i poreze na porast imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor napose su:

(a) u slučaju Hrvatske:

(i) porez na dobit;

(ii) porez na dohodak;

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«).

(b) u slučaju Kanade:

porezi uvedeni od strane Vlade Kanade prema Zakonu o porezu na dohodak, (u daljnjem tekstu »kanadski porez«).

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze i na poreze na imovinu, koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

II. DEFINICIJE

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora ako iz konteksta ne proizlazi drukčije:

(a) izraz »Hrvatska«, kada se rabi u zemljopisnom smislu, znači cjelokupno područje Republike Hrvatske unutar njezinih međunarodno priznatih granica, kao i područja izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom i zakonima Republike Hrvatske, vrši suverena prava i jurisdikciju;

(b) izraz »Kanada«, kad se rabi u zemljopisnom smislu, znači područje Kanade, uključujući:

(i) svako područje izvan teritorijalnog mora Kanade, koje je, u skladu s međunarodnim pravom i zakonima Kanade, područje unutar kojega Kanada može provoditi prava s obzirom na morsko dno i podmorje te njihova prirodna bogatstva;

(ii) morski i zračni prostor iznad područja spomenutog u podstavku (i), s obzirom na bilo koju aktivnost poduzetu u svezi s istraživanjem ili iskorištavanjem gore spomenutih prirodnih bogatstava;

(c) izraz »država ugovornice« i »druga država ugovornice« označavaju, ovisno o kontekstu, Hrvatsku ili Kanadu;

(d) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, ostavinu, trust, društvo, partnerstvo i bilo koju drugu skupinu osoba;

(e) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili osobu koja se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

(f) izrazi »poduzeće države ugovornice« i »poduzeće druge države ugovornice« označavaju na odgovarajući način poduzeće kojim upravlja rezident države ugovornice ili poduzeće kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

(g) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u slučaju Hrvatske, ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika,

(ii) u slučaju Kanade, ministra državnih prihoda ili njegova ovlaštenog predstavnika;

(h) izraz »državljanin« označava:

(i) sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica,

(ii) svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od država ugovornica;

(i) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz pomorskim brodom ili zrakoplovom koji obavlja poduzeće države ugovornice, osim ako brod ili zrakoplov obavlja prijevoz samo između mjesta u drugoj državi ugovornici.

2. U svrhu promjene ovog Ugovora u bilo koje vrijeme od strane države ugovornice, svaki izraz koji nije njime definiran, osim ako kontekst ne zahtijeva drugačije, imat će značenje koje je imao prema zakonu te države u to vrijeme, a koji se odnosi na poreze na koje se ovaj Ugovor primjenjuje.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava:

(a) svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja. Ali ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi;

(b) Vladu te države ili njezin politički podređen dio ili njezino lokalno tijelo.

2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

(a) fizička osoba smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima stalno mjesto stanovanja u objema državama, smatrat će se da je rezident samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),

(b) ako se ne može odrediti u kojoj državi fizička osoba ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema stalno mjesto stanovanja, smatrat će se da je rezident samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište;

(c) ako fizička osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident samo one države čiji je državljanin;

(d) ako je fizička osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kad je zbog odredaba stavka 1. društvo rezident obiju država ugovornica, tada se status tog društva određuje na slijedeći način:

(a) smatra se da je društvo rezident samo one države u kojoj je zakonski ili na drugi način konstituirano;

(b) ako društvo nije zakonski ili na drugi način konstituirano ni u jednoj od država ugovornica, smatra se da je ono rezident samo one države ugovornice u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave tog društva.

4. Kad je zbog odredaba stavka 1. neka osoba koja nije fizička osoba ili društvo rezident obiju država ugovornica, nadležna tijela istih nastojat će riješiti problem međusobnim dogovorom, te odrediti način primjene ugovora na tu osobu. Ako se dogovor ne postigne takva osoba nema pravo tražiti porezne olakšice i oslobođenja predviđena ovim ugovorom.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje poduzeća obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« napose uključuje:

(a) sjedište uprave,

(b) podružnicu,

(c) ured,

(d) tvornicu,

(e) radionicu, i

(f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto koje se odnosi na istraživanje ili iskorištavanje prirodnih bogatstava.

3. Izraz »stalnih poslova jedinica« također uključuje gradilište ili građevinski, instalacijski ili montažni projekt ili s tim povezanu aktivnost nadgledanja, i to samo ako traju dulje od 12 mjeseci.

4. Neovisno od predhodnih odredaba ovoga članka, pod izrazom »stalna poslovna jedinica« ne podrazumijeva se:

(a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju poduzeću;

(b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

(c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju poduzeću isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo poduzeće;

(d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje obavijesti za poduzeće;

(e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih djelatnosti za poduzeće koje imaju pripremno ili pomoćno značenje;

(f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavkama od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba - koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6. - djeluje u ime poduzeća te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog poduzeća i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to poduzeće u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede svake djelatnosti što ih ta osoba obavlja za poduzeće, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da poduzeće ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je pod kontrolom društva što je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi nije dovoljna da se jedno društvo može postati stalna poslovna jedinica drugog društva.

III. OPOREZIVANJE DOHOTKA

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice stekne od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Za potrebe ovog Ugovora izraz »nekretnina« ima ono značenje koje ima prema zakonu koji propisuje oporezivanje nekretnina države ugovornice u kojoj se ta nekretnina nalazi. Taj izraz u svakom slučaju uključuje imovinu što pripada uz nekretninu, stoku i opremu koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općeg zakona o zemljišnom vlasništvu, služnosti nekretnine te prava na isplate u promjenljivom ili stalnom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Pomorski brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se i na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, iznajmljivanja ili drugog načina korištenja nekretnina i na dohodak od otuđenja te nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina poduzeća i na dohodak od nekretnina koje se koriste u obavljanju samostalnoga rada.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit od poslovanja poduzeća jedne države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako poduzeće posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako poduzeće posluje ili je poslovalo u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice, poslovna dobit poduzeća može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onoliko dobiti koliko se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ako poduzeće države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, onda se u svakoj državi ugovornici toj stalnoj poslovnoj jedinici pripisuje dobit koju bi mogla ostvariti da je bila odvojena u posebno poduzeće koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te da je poslovala potpuno samostalno s poduzećem čija je stalna poslovna jedinica i sa svim drugim osobama.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, priznaju se oni rashodi koji se mogu odbiti prema zakonima države ugovornice u kojoj se stalna poslovna jedinica nalazi i koji su učinjeni za potrebe te stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su učinjeni u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za poduzeće.

5. Za potrebe prethodnih stavaka dobit koju treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

6. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI I ZRAČNI PRIJEVOZ

1. Dobit poduzeća države ugovornice, ostvarena od korištenja pomorskih brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u toj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1. članka 7., dobit poduzeća države ugovornice ostvarena od putovanja pomorskim brodom ili zrakoplovom, kad je glavni cilj tog putovanja prijevoz putnika ili imovine isključivo između mjesta u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuje se također i na dobit od udjela u nekom poslu, poslovnom pothvatu ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

4. Za potrebe ovog članka:

(a) izraz »dobit« uključuje kamatu na svote nastale izravno od korištenja pomorskih brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu, pod uvjetom da je takva kamata uzgredna u odnosu na to korištenje; i

(b) izraz »korištenje brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu« od strane poduzeća, uključuje:

(i) charter ili najam pomorskih brodova ili zrakoplova,

(ii) najam kontejnera i pripadajuće opreme, i

(iii) otuđenje pomorskih brodova, zrakoplova, kontejnera i pripadajuće opreme

od strane tog poduzeća, pod uvjetom da je takav charter, najam ili otuđenje slučajno u odnosu na korištenje pomorskih brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu tog poduzeća.

Članak 9.

POVEZANA PODUZEĆA

Ako

(a) poduzeće države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća druge države ugovornice ili

(b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu poduzeća države ugovornice i poduzeća druge države ugovornice,

i ako su u oba sučaja između ta dva poduzeća u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima određeni ili nametnuti uvjeti različiti od onih koji bi bili određeni između samostalnih poduzeća, dobit koja bi bez tih uvjeta nastala za jedno od poduzeća, ali zbog tih uvjeta nije nastala, može se uključiti u dobit tog poduzeća i prema tomu oporezivati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo što plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od:

(a) 5% od bruto-iznosa dividendi ako je stvarni korisnik društvo koje kontrolira izravno ili neizravno najmanje 10% prava glasa u društvu koje plaća divdende ili društvo koje izravno posjeduje najmanje 25% kapitala u društvu koje plaća dividende;

(b) 15% od bruto-iznosa tih dividendi, neovisno o odredbama podstavka a), u slučaju dividendi plaćenih od strane investicijske korporacije koja je rezident Kanade, a u vlasništvu je nerezidenata, te u svim drugim slučajevima.

Odredbe ovog stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

3. Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica ili drugih prava, koja nisu potraživanja duga, što sudjeluju u dobiti te dohodak koji podliježe istom poreznom postupku kao i dohodak od dionica prema zakonima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice što se nalazi u toj državi ili u drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende plaćaju povezano je sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može razrezati nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende plaćaju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

6. Neovisno o bilo kojoj odredbi ovog Ugovora, Kanada može na dobit stalnih poslovnih jedinica određenog društva u Kanadi, ili u pogledu dobiti koje određeno društvo ostvaruje na području prometa nekretnina otuđenjem nekretnina koje se nalaze u Kanadi, uvesti dodatan porez koji bi se primjenjivao na dobit društva koje je rezident Kanade, pod uvjtom da stopa tog dodatnog poreza ne prelazi 5% od iznosa dobiti na koju se u prethodnim poreznim razdobljima nije obračunavao navedeni dodatni porez. U smislu ove odredbe izraz »zarada« odnosi se:

(a) na zaradu ostvarenu otuđenjem nekretnina koje se nalaze u Kanadi, a podliježu oporezivanju od strane Kanade u skladu s odredbama članka 6. ili stavka 1. članka 13.

(b) na dobit ostvarenu od strane stalnih poslovnih jedinica određenog društva u Kanadi (uključujući dobit navedenu u stavku 2. članka 13. ostvarenu otuđenjem imovine koja je sastavni dio poslovne imovine navedenih poslovnih jedinica) u skladu s člankom 7. u toj i prethodnim godinama nakon odbitka.

(i) poslovnih gubitaka koji se mogu pripisati navedenim stalnim poslovnim jedinicama (uključujući gubitke koji proistječu od otuđenja imovine koja je dio poslovne imovine navedenih poslovnih jedinica) u toj i prethodnim godinama,

(ii) svih poreza koji se obračunavaju na dobit ostvarenu u Kanadi, osim navedenog dodatnog poreza,

(iii) dobiti reinvestirane u Kanadu, pod uvjetom da se iznos tog odbitka određuje u skladu s odredbama kanadskog zakona, koje mogu biti izmijenjene s vremena na vrijeme bez da se promijeni opći princip koji se odnosi na obračunavanje odbitka vezanog za investiranje u imovinu koja se nalazi u Kanadi, i

(iv) petsto tisuća kanadskih dolara ($500,000) ili protuvrijednosti u valuti Republike Hrvatske, umanjeno za svaki iznos koji je obustavljen

(A) od strane tog društva, ili

(B) od strane osobe koja je povezana s tim društvom istim ili sličnim poslovanjem koje obavlja navedeno društvo, u skladu s ovom odredbom Ugovora.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve kamate mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik kamata rezident druge države ugovornice, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% od bruto iznosa tih kamata.

3. Izraz »kamate«, kako se rabi u ovomu članku, označava dohodak od potraživanja duga svake vrste, bilo da su ili da nisu osigurana zalogom, a napose dohodak od državnih vrijednosnih papira i od obveznica i zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama, kao i dohodak koji podliježe istom poreznom postupku kao i dohodak od novčanih posudbi prema zakonima države u kojoj taj dohodak nastaje. Međutim, izraz »kamate« ne uključuje dohodak kojim se bave članak 8. i članak 10. Kaznene pristojbe zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako osoba koja plaća kamate, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište na koje se odnosi zajam za koji se plaćaju kamate i takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u toj državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve autorske naknade mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik autorske naknade rezident druge države ugovornice, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% od bruto iznosa te autorske naknade.

3. Izraz »autorske naknade«, koji se rabi u ovomu članku, označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući kinematografske filmove, ili filmove, vrpce ili druga sredstva reprodukcije za emitiranje na radiju ili televiziji, svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, ili za korištenje ili pravo korištenja industrijske, trgovačke ili znanstvene opreme, ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo (know-how).

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalni rad iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava i vlasništva zbog kojih su plaćena autorska prava stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici, kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza da plati autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili obavijesti za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

11. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalnog rada, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim poduzećem) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit koju ostvari poduzeće države ugovornice od otuđenja pomorskih brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu ili pokretne imovine što služi za korištenje pomorskih brodova ili zrakoplova, oporezuje se samo u toj državi.

4. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari otuđenjem:

(a) dionica (osim onih dionica koje kotiraju na priznatoj burzi vrijednosnih papira u drugoj državi ugovornici) koje čine značajan dio udjela u dioničkom kapitalu društva, a čija vrijednost dionica potječe uglavnom od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici; ili

(b) značajnog dijela udjela u partnerstvu, trustu ili ostavini čija je vrijednost ostvarena uglavnom od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici,

može se oporezivati u toj drugoj državi.

U svrhu ovog stavka izraz »nekretnine« uključuje dionice društva spomenute u podstavku a) ili udjel u partnerstvu, trustu ili imovini spomenut u podstavku b), ali ne uključuje bilo koju imovinu, već samo iznajmljenu imovinu u kojoj se obavlja poslovanje društva, partnerstva, trusta ili ostavine.

5. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci 1., 2., 3. i 4. oporezuje se samo u državi ugovornici čiji je otuđitelj rezident.

6. Odredbe stavka 5. ne utječu na pravo države ugovornice, da u skladu sa svojim zakonom, razreže porez na dobit od otuđenja bilo koje imovine, ostvarene od strane fizičke osobe koja je rezident druge države ugovornice, a koja je bila rezident u prvospomenutoj državi kroz bilo koje vrijeme u periodu od šest godina prije otuđenja imovine, osim ako ta imovina nije nikad bila u vlasništvu te fizičke osobe za vrijeme dok je ona bila rezident prvospomenute države.

Članak 14.

SAMOSTALNI RAD

1. Dohodak koji ostvari fizička osoba koja je rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim u sljedećim slučajevima kad se takav dohodak može oporezivati i u drugoj državi ugovornici:

(a) ako fizička osoba u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje joj redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njezinih djelatnosti; u takvu slučaju, samo se onaj dio tog dohotka koji se može pripisati tome stalnom sjedištu, može oporezivati u toj drugoj državi; ili

(b) ako boravak fizičke osobe u drugoj državi ugovornici traje duže od razdoblja koje ukupno prelazi 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj kalendarskoj godini; u takvu slučaju, samo se onaj dio dohotka koji se ostvari od djelatnosti fizičke osobe obavljenih u toj drugoj državi može oporezivati u toj drugoj državi.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje napose samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članaka 16., 18. i 19., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:

(a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj poreznoj godini, i

(b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i

(c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na pomorskom brodu ili zrakoplovu, što se koriste u međunarodnom prometu od strane poduzeća države ugovornice, mogu se oporezivati u toj državi ugovornici.

Članak 16.

NAKNADE DIREKTORA

Naknade direktora i druga slična plaćanja što ih ostvari rezident države ugovornice za svoj rad u svojstvu člana upravnog odbora ili sličnog organa društva koje je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili muzičar ili kao športaš od svoje osobne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od osobne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoje djelatnosti.

Članak 18.

MIROVINE I ANUITETI

1. Mirovine i anuiteti nastali u državi ugovornici i plaćeni rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Mirovine nastale u državi ugovornici i plaćene rezidentu druge države ugovornice, također se mogu oporezivati u državi u kojoj su nastale, i to u skladu sa zakonom te države, ali će od ukupnog iznosa tih mirovina plaćenih u bilo kojoj godini rezidentu druge države ugovornice, prvospomenuta država izuzeti od oporezivanja iznos od dvanaest tisuća kanadskih dolara ili njegovu protuvrijednost u hrvatskoj valuti. Međutim, u slučaju periodičnih isplata mirovina tako razrezan porez ne smije biti veći od 15% od bruto iznosa takvih isplata u dotičnoj kalendarskoj godini koje prelaze iznos od dvanaest tisuća kanadskih dolara ili njegovu protuvrijednost u hrvatskoj valuti.

Nadležna tijela država ugovornica mogu se, ako se ukaže potreba za time, dogovoriti o preinaci gore navedenog iznosa, koja bi bila ishod monetarnih ili ekonomskih kretanja. Za potrebe ovog članka izraz »mirovine« ne uključuje beneficije stečene propisima o socijalnom osiguranju države ugovornice.

3. Anuiteti nastali u državi ugovornici i plaćeni rezidentu druge države ugovornice, također se mogu oporezivati u državi u kojoj su nastali, i to u skladu sa zakonom te države, ali tako razrezan porez ne smije biti veći od 10% od dijela anuiteta koji se oporezuje u toj državi. Međutim, ovo se ograničenje ne primjenjuje na jednokratne isplate za predaju, poništenje, otkup, prodaju ili druga otuđenja neke rente, ili plaćanja bilo koje vrste iz nekog ugovora o renti, a koji je trošak bio, u cijelosti ili djelomično, odbijen prilikom obračuna dohotka bilo koje osobe koja je stekla ugovor.

4. Unatoč svega onoga što je navedeno u ovom Ugovoru:

(a) ratne mirovine i potpore (uključujući mirovine i potpore plaćene ratnim veteranima, ili plaćene za ratom pretrpljene štete ili povrede) nastale u državi ugovornici i plaćene rezidentu druge države ugovornice, izuzimaju se od oporezivanja u toj drugoj državi; i

(b) beneficije stečene propisima o socijalnom osiguranju države ugovornice i plaćene rezidentu druge države ugovornice, oporezuju se samo u prvospomenutoj državi; i

(c) uzdržavanja i druga slična plaćanja nastala u državi ugovornici i plaćena rezidentu druge države ugovornice, oporezuju se samo u toj drugoj državi; međutim, kada država ugovornica iz koje se uzdržavanja ili druga slična plaćanja obavljaju, ne dozvoljava da se za te isplate umanji porezna osnovica, tada se takve isplate ne mogu oporezivati u drugoj državi ugovornici.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. (a) Plaće i druga slična primanja, osim mirovine, koje država ugovornica ili njen politički podređen dio ili njeno lokalno tijelo isplati nekoj fizičkoj osobi za usluge učinjene u toj državi ili njenom politički podređenom dijelu ili njenom lokalnom tijelu oporezuju se samo u toj državi.

(b) Takve se plaće i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se te usluge obavljaju u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države isključivo u svrhu obavljanja tih usluga.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na plaće i druga slična primanja koja se odnose na usluge pružene u svezi s poslom što ga vodi država ugovornica ili njen politički podređen dio ili njeno lokalno tijelo.

Članak 20.

STUDENTI

Plaćanja koje student, vježbenik ili pripravnik, koji jest ili je bio neposredno prije posjeta državi ugovornici rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi isključivo u svrhu svog obrazovanja ili pripravljanja, prima u svrhu svog uzdržavanja, obrazovanja ili uvježbavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Prema odredbama stavka 2. dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Međutim, ako takav dohodak ostvari rezident države ugovornice iz izvora u drugoj državi ugovornici taj dohodak može se također oporezivati u toj državi u kojoj nastaje i prema zakonu te države. Kada je takav dohodak iz ostavine ili trusta, i to ne iz onog trusta za koji su doprinosi neoporezivi, tada tako razrezan porez ne smije biti veći od 15% od bruto iznosa dohotka, pod uvjetom da je taj dohodak oporeziv u državi ugovornici u kojoj je stvarni korisnik tog dohotka rezident.

IV. OPOREZIVANJE IMOVINE

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koja se sastoji od nekretnine koju posjeduje rezident države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koja se sastoji od pokretnina koje čine dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju poduzeće jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretnine koje pripadaju stalnom sjedištu što stoji na raspolaganju rezidentu države ugovornice radi obavljanja samostalnog rada u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Imovina koja se sastoji od pomorskih brodova i zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu od strane poduzeća države ugovornice, kao i pokretnine što služe za korištenje tih pomorskih brodova i zrakoplova, oporezuju se samo u toj državi ugovornici.

4. Svi drugi sastavni dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

V. METODE ZA UKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Članak 23.

UKLANJANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Ako se radi o rezidentu Hrvatske, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

(a) kad rezident Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu oporezivati u Kanadi, Hrvatska će odobriti:

(i) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Kanadi;

(ii) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Kanadi.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Kanadi.

(b) kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina što je posjeduje rezident Hrvatske izuzimaju od poreza u Hrvatskoj, Hrvatska svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvog rezidenta, uzeti u obračun izuzeti dohodak ili imovinu.

2. U slučaju Kanade, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

(a) u skladu s postojećim odredbama kanadskog zakona glede umanjenja poreznog davanja u Kanadi za porez plaćen na području izvan Kanade i u pogledu bilo koje dodatne promjene tih odredbi koje ne mogu utjecati na ovdje naznačene opće principe, te osim ako je kanadskim zakonima predviđen veći odbitak ili olakšica, tada će se porez plativ u Hrvatskoj na dobit, dohodak ili prihod koji je nastao u Hrvatskoj odbiti od bilo kojeg poreza plativog u Kanadi, a glede dotične dobiti, dohotka ili prihoda;

(b) u skladu s postojećim odredbama kanadskog zakona koje se odnose na oporezivanje dohotka inozemnog poduzeća kćeri i u pogledu svih sljedećih izmjena koje neće utjecati na ovdje naznačene opće principe, društvu koje je rezident Kanade bit će, u svrhu obračuna kanadskog poreza, dopušteno odbiti od oporezivog dohotka svaku primljenu dividendu koja proistječe iz neoporezivog viška inozemnog poduzeća kćeri koje je rezident Hrvatske;

(c) Kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina što je posjeduje rezident Kanade izuzimaju od poreza u Kanadi, Kanada svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na drugi dohodak ili imovinu, uzeti u obračun izuzeti dohodak ili imovinu.

Izrazi »inozemno poduzeće kćeri« (foreign affiliate) i »neoporezivi višak« (exempt surplus) imat će ono značenje koje imaju u kanadskom Zakonu o porezu na dohodak.

3. Za potrebe ovog članka smatrat će se da dobit, dohodak ili prihod rezidenta države ugovornice koji se mogu oporezivati u drugoj državi ugovornici u skladu s ovim Ugovorom, potječu iz izvora u toj drugoj državi.

VI. SPECIJALNE ODREDBE

Članak 24.

JEDNAKI POSTUPAK

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani druge države u istim okolnostima, napose s obzirom na boravište.

2. Stalna poslovna jedinica, koju poduzeće države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana nepovoljnije nego što se oporezuju poduzeća te druge države koje obavljaju iste djelatnosti.

3. Ništa u ovom članku ne može se tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

4. Poduzeća države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati slična poduzeća koje su rezidenti prvospomenute države, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata treće države.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako jedna osoba drži da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje te osobe koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, uputiti pismenu molbu nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident, navodeći razloge za traženje revizije takvog oporezivanja. Da bi se uzela u razmatranje, spomenuta molba mora biti podnesena u roku od dvije godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo spomenuto u stavku 1. bude držalo da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu se dogovarati o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom te mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja u svrhu primjene ovog Ugovora.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti važne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili domaćih zakona država ugovornica, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom ako je oporezivanje, prema tim zakonima, u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i obavijesti dobivene prema domaćim zakonima te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koji se bave određivanjem ili ubiranjem, izvršenjem, ili rješavanjem žalbi glede poreza. Spomenute osobe ili tijela koristit će se ovim obavijestima samo u navedene svrhe. One mogu otkrivati te obavijesti u javnom sudskom postupku ili u sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti kao da državi ugovornici nameću obvezu da:

(a) poduzima pravne mjere suprotne zakonima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

(b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema zakonima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

(c) daje obavijesti koje bi otkrile neku trgovačku, poslovnu, industrijsku, komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili trgovački postupak ili obavijest čije bi priopćenje bilo suprotno javnom poretku.

3. Ako je obavijest zatražena od strane države ugovornice u skladu s ovim člankom, druga država ugovornica nastojat će dobiti zatraženu obavijest na isti način kao kad je u pitanju njezino vlastito oporezivanje, neovisno o činjenici da ta druga država ne treba tu obavijest u to vrijeme.

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH POSTAJA

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzularnih postaja predviđenih općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

RAZNA PRAVILA

1. Odredbe ovog ugovora ne smiju se tumačiti kao ograničenje, u bilo kom smislu, bilo kojeg oslobođenja od plaćanja, popusta, kredita ili nekog drugog odbitka određenog zakonima države ugovornice kojima ona regulira plaćanje svojih poteza.

2. Ništa navedeno u ovom Ugovoru ne može se tumačiti kao zabrana Kanadi da oporezuje svote uključene u dohodak rezidenta Kanade, a koje potječu iz partnerstva, trusta ili kontroliranog inozemnog poduzeća kćeri, a u kojima taj rezident ima svoj udio.

3. Ovaj Ugovor ne primjenjuje se na niti jedno društvo, trust ili partnerstvo, koje je rezident države ugovornice, a u stvarnom je vlasništvu, ili je pak izravno ili neizravno kontrolirano od strane jedne ili više osoba koje nisu rezidenti te države, ukoliko je porez na dohodak i na imovinu tog društva, trusta ili partnerstva, razrezan od strane te države, znatno niži od poreza koji bi bio razrezan od strane te države kada bi sve dionice u dioničkom kapitalu društva, ili svi udjeli u trustu ili partnerstvu, ovisno o slučaju, bili u stvarnom vlasništvu jedne ili više fizičkih osoba koje su rezidenti te države.

4. Glede primjene, u svako doba, ostalih konvencija ili ugovora u kojima su države ugovornice u to vrijeme bile jedna od strana, države ugovornice nemaju više prava od prava koje bi imale u slučaju da je ovaj Ugovor zaključen prije 1. siječnja 1995. godine.

5. Neovisno o odredbama iz stavka 2. članka 10. i stavka 2. članka 11., dividende i kamate nastale u državi ugovornici i plaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u prvospomenutoj državi, a u skladu s zakonima te države:

(a) kad su takve dividende i kamate primljene od strane društva ili druge pravne osobe koja je kontrolirana od strane jedne ili više osoba koje nisu rezidenti te druge države ugovornice; i

(b) kad se takve dividende i kamate ne oporezuju u toj drugoj državi u skladu s općim poreznim propisima te druge države.

VII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

STUPANJE NA SNAGU

Svaka država ugovornica izvještava drugu državu ugovornicu diplomatskim putem o završetku neophodne zakonske procedure za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ugovor stupa na snagu sa datumom zadnje obavijesti, a njegove odredbe se nakon toga primjenjuju:

(a) u odnosu na porez zadržan na izvoru, na plaćene ili zadužene iznose nerezidentima, na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj ovaj Ugovor stupa na snagu; i

(b) u odnosu na ostale poreze, u poreznim godinama koje počinju na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj ovaj Ugovor stupa na snagu.

Članak 30.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi neograničeno vrijeme, ali svaka od država ugovornica može na ili prije 30. lipnja svake kalendarske godine nakon godine u kojoj je Ugovor stupio na snagu, diplomatskim putem dostaviti drugoj državi ugovornici pismnu obavijest o otkazu Ugovora; u tom slučaju ovaj Ugovor prestaje se primjenjivati:

(a) u odnosu na porez zadržan na izvoru, na plaćene ili zadužene iznose nerezidentima, na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je takva obavijest dostavljena; i

(b) u odnosu na ostale poreze, u poreznim godinama koje počinju na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je takva obavijest dostavljena.

U potvrdu tome su pravomoćno za to ovlašteni potpisali ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Ottawi 9. prosinca 97. u dva izvornika, i to na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku; pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

ZA VLADU ZA VLADU KANADE

REPUBLIKE HRVATSKE Edward Watson

Željko Urban, Mc Whinney,

veleposlanik Republike parlamentarni tajnik ministra

Hrvatske u Kanadi vanjskih poslova Kanade

PROTOKOL

U momentu potpisivanja Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Kanade, potpisnici su se složili da su slijedeće odredbe sastavni dio ovog Ugovora.

Glede stavka 1. članka 4. podrazumijeva se da se u svrhu primjene ovog Ugovora na:

(a) poreze na dohodak, izraz »podliježe porezu« odnosi se na oporezivanja dohotka, a ne imovine; i

(b) poreze na imovinu, izraz »podliježe porezu« odnosi se na oporezivanje imovine, a ne dohotka.

U potvrdu tome su pravomoćno za to ovlašteni potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Ottawi 9. prosinca 97, u dva izvornika, i to na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku; pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

ZA VLADU ZA VLADU KANADE

REPUBLIKE HRVATSKE Edward Watson

Željko Urban, Mc Whinney,

veleposlanik Republike parlamentarni tajnik ministra

Hrvatske u Kanadi vanjskih poslova Kanade

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/94-01/51
Zagreb, 24. rujna 1999.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

zatvori
Ugovor s Kanadom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !