Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Ugovor s Švicarskom Konfederacijom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, br. XX/99.)
označi tražene riječi printaj stranicu
8 7.7.1999 Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Češke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 89.L114313 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ČEŠKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Češke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 11. lipnja 1999.

Klasa: 01-081-99-1204/2
Zagreb, 17. lipnja 1999.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ČEŠKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Češke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, potpisan u Pragu, 22. siječnja 1999., u izvorniku na hrvatskom, češkom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Češke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I ČEŠKE REPUBLIKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Republika Hrvatska
i
Češka Republika

- želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu - utvrdile su kako slijedi u nastavku:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu, koje je uvela jedna od država ugovornica ili njezina lokalna tijela, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose plaća koje isplaćuju trgovačka društva, kao i poreze na porast imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor su posebno:

a) u Republici Hrvatskoj:

(i) porez na dobit

(ii) porez na dohodak

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«)

b) u Češkoj Republici:

(i) porez na osobni dohodak

(ii) porez na dohodak pravnih osoba

(iii) porez na dohodak od nepokretne imovine

(u daljnjem tekstu »češki porez«)

4. Ovaj Ugovor primjenjuje se i na iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora ako iz konteksta ne proizlazi drukčije:

a) izraz »Hrvatska« znači državno područje Republike Hrvatske, kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom (i zakonima Republike Hrvatske) vrši suverena prava i jurisdikciju;

b) izraz »Češka Republika«, znači državno područje Češke Republike, na kojem se u skladu s Češkim zakonom i međunarodnim pravom provode suverena prava Češke Republike;

c) izrazi »država ugovornica« i »druga državna ugovornica« označavaju Republiku Hrvatsku ili Češku Republiku, ovisno o kontekstu;

d) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo i bilo koju drugu skupinu osoba;

e) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili osobu koja se u svrhe oporezivanja smatra pravnom osobom;

f) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju na odgovarajući način trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice ili trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

g) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom, zrakoplovom ili riječnim brodom u prometu na unutarnjim plovnim putevima koji obavlja društvo sa sjedištem stvarne uprave u jednoj od država ugovornica, osim ako brod, zrakoplov ili riječni brod obavlja prijevoz samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

h) izraz »državljanin« označava sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica i svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz zakona koji vrijede u jednoj od država ugovornica;

i) izraz »nadležno tijelo« znači:

(i) u slučaju Republike Hrvatske, ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

(ii) u slučaju Češke Republike, ministra financija ili njegovog ovlaštenog predstavnika.

2. U svrhu primjene ovog Ugovora, svaki izraz koji nije njime definiran imat će, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, u državi ugovornici u svakom danom trenutku značenje koje u to doba ima prema propisima te države za potrebe poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, pri čemu značenje prema primjenjivim poreznim propisima te države ugovornice ima prednost u odnosu na značenje koje taj izraz ima prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu, koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja, kao i tu državu i svako njezino nadležno tijelo. Ali ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

2. Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:

a) smatra se rezidentom one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se da je rezident države u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se da je rezident države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

3. Kad je zbog odredaba stavka 1. neka osoba koja nije fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati da je rezident one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu, i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

3. Izraz »stalna poslovna jedinica« također uključuje:

a) gradilište ili građevinski, montažni ili instalacijski projekt ili s tim povezanu nadzornu djelatnost, i to samo ako traju dulje od 12 mjeseci;

b) pružanje usluga, uključujući usluge savjetovanja ili menadžerske usluge nekog društva države ugovornice uz pomoć namještenika ili drugog zaposlenog osoblja, ali samo kad se djelatnosti takve prirode nastavljaju na državnom području druge države ugovornice tijekom razdoblja koje zajedno prelazi 6 mjeseci unutar bilo kojeg razdoblja od 12 mjeseci.

4. Neovisno od prethodnih odredaba ovoga članka, pod izrazom »stalna poslovna jedinica« ne podrazumijeva se:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe ili pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koje obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih djelatnosti za društvo koje imaju pripremno ili pomoćno značenje;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavcima od a) do e) pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavka 1. i 2. kad osoba - koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6. - djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to društvo u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede svake djelatnosti što ih ta osoba obavlja za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje, ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je u većinskom vlasništvu društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da jedno društvo može postati stalna poslovna jedinica drugoga društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »nekretnina« ima značenje prema propisima države ugovornice u kojoj se nalazi imovina. Taj izraz u svakome slučaju uključuje imovinu što pripada uz nekretninu, stoku i opremu koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o vlasništvu nad zemljom, pravo plodouživanja nekretnine te prava na isplate u promjenljivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Brodovi, riječni brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, davanja u zakup ili najam ili drugog načina korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit od poslovanja društva jedne države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice, poslovna dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo onoliko dobiti koliko se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, kada društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima, te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbitak priznaju se opravdani troškovi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući upravne i opće administrativne troškove, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti društva na njene različite dijelove stavak 2. nikako ne spriječava tu državu ugovornicu da takvom uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit. Prihvaćeni način raspodjele mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanim u ovom članku.

5. Stalnoj poslovnoj jedinici ne pripisuje se dobit ako ta stalna poslovna jedinica samo kupuje dobra ili robu za društvo.

6. U svrhe iz prethodnih stavaka dobit koju treba pripisati stalnoj poslovnoj jedinici određuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

MEĐUNARODNI PROMET

1. Dobit od korištenja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

2. Dobit od korištenja riječnih brodova u prometu na unutarnjim plovnim putovima oporezuje se samo u državi u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

3. Ako je sjedište stvarne uprave društva koje se bavi međunarodnim prometom ili društva što se bavi prometom na unutarnjim plovnim putovima na pomorskom ili riječnom brodu, smatra se da se nalazi u državi u kojoj je matična luka pomorskog ili riječnog broda ili ako nema matične luke, u državi ugovornici čiji je rezident korisnik pomorskog ili riječnog broda.

4. Odredba stavka 1. primjenjuje se na dobit od udjela u nekom poslu, zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge državne ugovornice ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima određeni ili nametnuti uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koja bi bez tih uvjeta nastala za jedno od društva, ali zbog tih uvjeta nije nastala, može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi - i prema tome oporezuje - dobit, na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će ta druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri toj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora, a ako je potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

3. Odredbe u stavku 2. ne primjenjuju se u slučaju prijevare, teškog nehaja ili namjernog propusta.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo što plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od 5% od bruto-iznosa dividendi.

Nadležna tijela država ugovornica uređuju zajedničkim dogovorom kako se trebaju provoditi odredbe o tim ograničenjima.

Odredbe ovoga stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se plaćaju dividende.

3. Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovomu članku označava dohodak od dionica ili drugih prava, koja nisu potraživanja duga, što sudjeluju u dobiti te dohodak od drugih prava koji podliježe istom poreznom postupku kao i dohodak od dionica prema zakonima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice što se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende plaćaju stvarno je povezano sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili odredbe članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može naplatiti nikakav porez na dividende koje isplaćuje to društvo, osim ako su te dividende plaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende plaćaju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, će se oporezivati u toj drugoj državi ako je rezident i stvarni korisnik kamata.

2. Izraz »kamate«, za potrebe ovog članka, označava prihod od potraživanja duga svake vrste, bilo da su ili da nisu osigurane zalogom i bilo da nose ili da ne nose pravo udjela u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

3. Odredbe stavka 1., ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje duga na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14., ovisno o slučaju.

4. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je dugovanje nastalo, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u toj državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

5. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje duga na koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve autorske naknade mogu se također oporezivati u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to u skladu s propisima te države, ali ako je stvarni korisnik autorske naknade rezident druge države ugovornice, porez ne smije biti veći od 10% od bruto iznosa autorske naknade. Nadležna tijela država ugovornica će međusobnim dogovorom odrediti način primjene ovog ograničenja.

3. Izraz »autorske naknade«, za potrebe ovog članka označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući kinematografske filmove, filmove ili vrpce ili druga sredstva reprodukcije za emitiranje na radiju ili televiziji, svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, ili industrijske, trgovačke ili znanstvene opreme ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo (know-how).

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik autorske naknade, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju autorske naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava i imovina temeljem kojih se autorska prava isplaćuju su stvarno povezana s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14. ovisno o slučaju.

5. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici, kad je isplatitelj rezident te države. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza da plati autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvu je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6. a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta državne ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno sa cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit od otuđenja imovine koja čini dio poslovne imovine društva, a sastoji se od brodova, zrakoplova ili riječnih brodova koji se koriste u prometu na unutarnjim plovnim putovima, a koje takvo društvo koristi u međunarodnom prometu ili od pokretne imovine što služi za korištenje takvih brodova, zrakoplova ili riječnih brodova, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva.

4. Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci od 1. do 3. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim u sljedećim slučajevima kad se takav dohodak može oporezivati i u drugoj državi ugovornici:

a) ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. U takvu slučaju samo se onaj dio dohotka koji se može pripisati tome stalnom sjedištu, može oporezivati u toj drugoj državi; ili

b) ako njegov boravak u drugoj državi ugovornici traje duže od razdoblja koje ukupno prelazi 183 dana u kalendarskoj godini o kojoj se radi. U takvu slučaju samo se onaj dio dohotka koji se ostvari od njegovih djelatnosti obavljenih u toj drugoj državi može oporezivati u toj drugoj državi.

2. prilikom izračunavanja razdoblja navedenog u stavku 1. b), uračunavaju se slijedeći dani:

a) svi dani stvarne nazočnosti, uračunavajući dane dolaska i odlaska, i

b) dani utrošeni izvan područja države u kojoj obavlja djelatnost, kao subote i nedjelje, državni praznici, praznici i poslovna putovanja izravno povezana sa obavljanjem djelatnosti primatelja u toj državi, a poslije kojih bi ta djelatnost bila ponovno nastavljena na području države u kojoj obavlja djelatnost.

3. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inženjera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članka 16., 18., 19. i 20. plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi.

Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako su svi slijedeći uvjeti zadovoljeni:

a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem 12 mjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u dotičnoj kalendarskoj godini, i

b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Prilikom izračunavanja razdoblja navedenog u stavku 2. a), uračunavaju se slijedeći dani:

a) svi dani stvarne nazočnosti uračunavajući dane dolaska i odlaska, i

b) dani utrošeni izvan područja države u kojoj obavlja djelatnost, kao subote i nedjelje, državni praznici, praznici i poslovna putovanja izravno povezana sa nesamostalnim radom primatelja u toj državi, a poslije kojih bi ta djelatnost bila ponovno nastavljena na području države u kojoj obavlja djelatnost.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu, zrakoplovu ili riječnom brodu u prometu na unutarnjim plovnim putovima, koji se koriste u međunarodnom prometu, mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja što ih ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana uprave ili nekog drugog sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15., dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik ili kao športaš od svoje osobne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od osobne djelatnosti u svojstvu izvođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE

Prema odredbama članka 19. stavka 2., mirovine i druga slična primanja isplaćeni rezidentu države ugovornice po osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Primanja, osim mirovine, koje država ugovornica ili njeno tijelo lokalne uprave i samouprave isplati nekoj fizičkoj osobi za rad u državnoj službi te države ili njenom tijelu lokalne uprave i samouprave oporezuju se samo u toj državi.

b) Takva se primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države samo zbog obavljanja te službe.

2. a) Mirovine koje plaća ugovornica ili njeno tijelo lokalne uprave i samouprave ili što se iz fondova te države ili njenog tijela lokalne uprave i samouprave plaća nekoj fizičkoj osobi za rad u državnoj službi te države ili njenom tijelu lokalne uprave i samouprave oporezuju se samo u toj državi.

b) Te mirovine, međutim, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

3. Odredbe članaka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju se na primanja i mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice ili njenog tijela lokalne uprave i samouprave.

Članak 20.

STUDENTI

1. Primitke koje ostvari student ili vježbenik za potrebe svog uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji se nalazi u prvospomenutoj državi isključivo zbog svog obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, uz uvjet da ti primitci proizlaze iz izvora izvan te države.

2. Glede stipendije, školarina i naknada od nesamostalnog rada koje nisu navedene u stavku 1., koji ostvari student ili vježbenik iz stavka 1., imat će pravo za vrijeme obrazovanja ili usavršavanja na ista oslobođenja, olakšice ili ograničenja koje mogu dobiti rezidenti države u kojoj se on nalazi.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, drukčiji od dohotka od nekretnina definiran u članku 6. stavak 2., ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina zbog kojih se dohodak plaća stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U takvu slučaju primjenjivat će se odredbe članka 7. ili članka 14. ovisno o slučaju.

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koja se sastoji od nekretnina, u smislu članka 6., koju posjeduje rezident države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koja se sastoji od pokretnina koje čine dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretnina koje pripadaju stalnom sjedištu što stoji na raspolaganju rezidentu države ugovornice radi obavljanja samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Brodovi, zrakoplovi ili riječni brodovi koji se koriste u prometu na unutarnjim plovnim putovima, a koji se koriste u međunarodnom prometu, te pokretnine što služe za korištenje takvih brodova, zrakoplova ili riječnih brodova oporezuju se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva koje je i vlasnik ove imovine.

4. Svi drugi sastavni dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. Ako se radi o rezidentu Republike Hrvatske, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

Kad rezident Republike Hrvatske ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovog Ugovora, mogu oporezivati u Češkoj Republici, Republika Hrvatska odobrit će:

a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u Češkoj Republici;

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u Češkoj Republici.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onoga dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Češkoj Republici.

2. Ako se radi o rezidentu Češke Republike, dvostruko oporezivanje izbjegava se kako slijedi u nastavku:

Kada Češka Republika ubire poreze svojih rezidenata, može uključiti u poreznu osnovicu, na temelju koje se takvi porezi ubiru, dohodak i dobit koji sukladno odredbama ovog Ugovora mogu također biti oporezivani u Hrvatskoj, ali kao odbitak od utvrđenog iznosa poreza prema istoj osnovici poreza plaćenog u Hrvatskoj. Takav odbitak, međutim, ne smije biti veći od češkog poreza koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može pripisati dohotku ili imovini koji su oporezivi u Republici Hrvatskoj, a koji su u skladu s odredbama ovog Ugovora.

3. Kad se u skladu s bilo kojom odredbom ovog Ugovora, dohodak koji ostvari ili imovina koju posjeduje rezident države ugovornice izuzimaju od poreza u toj državi, ta država svejedno može, pri obračunu iznosa poreza na preostali dohodak ili imovinu takvoga rezidenta, uzeti u obračun izuzeti dohodak ili imovinu.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani druge države u istim okolnostima, posebno s obzirom na boravište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana nepovoljnije nego što se oporezuju društva te druge države, koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 5. ili članka 12. stavka 6., kamate, autorske naknade i druge isplate koje društvo države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti takva društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile plaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug društva države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezivog kapitala takva društva, odbija se pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s time povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako jedna osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u domaćem zakonodavstvu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavak 1., tijelu države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na vremenska ograničenja.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili dvojbe koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o uklanjanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno međusobno izmjenjivati mišljenja radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Ako radi postizanja dogovora treba obaviti usmenu razmjenu mišljenja, to se može učiniti putem komisije sastavljene od zastupnika nadležnih tijela država ugovornica.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili domaćih propisa država ugovornica, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom ako je oporezivanje, prema tim propisima, u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člnakom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i obavijesti dobivene prema unutarnjim propisima te države te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) uključenima u postupak određivanja ili ubiranja poreza iz ovog Ugovora, odnosno postupak ovrhe kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima koji se odnose na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se ovim obavijestima samo u navedene svrhe. One mogu otkrivati takve obavijesti u javnom sudskom postupku ili u sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti kao da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema propisima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti koje bi otkrile neku trgovačku, poslovnu, industrijsku, komercijalnu ili profesionalnu tajnu ili trgovački postupak ili obavijest čije bi priopćenje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

DIPLOMATSKO I KONZULARNO OSOBLJE

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice diplomatskih ili konzularnih predstavnika predviđenih općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu od dana primitka zadnje obavijesti, diplomatskim putem, koja ukazuje na završetak unutarnjih pravnih postupaka nužnih u svakoj zemlji za stupanje na snagu ovog Ugovora. Odredbe ovog Ugovora primjenjivat će se:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak plaćen ili obračunat na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu;

b) na druge poreze na dohodak i na imovinu, na dohodak ili imovinu u bilo kojoj poreznoj godini koja započinje na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu.

2. Sporazum između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Čehoslovačke Socijalističke Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu potpisan u Pragu 2. studenog 1981. godine, biti će izvan snage i prestat će se primjenjivati u odnosima između Republike Hrvatske i Češke Republike danom početka primjenjivanja ovog Ugovora.

Članak 29.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi neograničeno vrijeme, ali svaka država ugovornica može 30. lipnja ili prije 30. lipnja svake kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana njegova stupanja na snagu, diplomatskim putem dostaviti drugoj državi ugovornici pismenu obavijest o otkazu Ugovora. U tom slučaju ovaj Ugovor neće se primjenjivati:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak plaćen ili obračunat na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je obavijest dana;

b) na druge poreze na dohodak i imovinu, na dohodak ili imovinu u bilo kojoj poreznoj godini koja započinje na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je obavijest dana.

Sastavljeno u dva izvornika u Pragu, 22. siječnja 1999. na hrvatskom, češkom i engleskom jeziku; pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

U slučaju neslaganja u tumačenju hrvatskog i češkog teksta, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.

Za Republiku Hrvatsku

dr. Mate Granić,

potpredsjednik Vlade Republike

Hrvatske i ministar vanjskih poslova

Za Češku Republiku

Jan Kavan,

ministar vanjskih poslova

Češke Republike

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a podaci o stupanju na snagu Ugovora objavit će se sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Klasa: 410-01/94-01/16
Zagreb, 11. lipnja 1999.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskog državnog sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.

zatvori
Ugovor s Švicarskom Konfederacijom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !