Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o adekvatnosti kapitala banaka – (“Narodne novine”, br. XX/03, XX/04, XX/06, XX/06, XX/08, XX/08, XX/09)
označi tražene riječi printaj stranicu
195 12.12.2003 Uputa za jendinstvenu primjenu Odluke o adekvatnosti kapitala banaka

Hrvatska narodna banka

3102

Na osnovi članka 39. točke 2. pod i) Zakona o Hrvatskoj narodnoj banciL97886 (»Narodne novine«, broj 36/2001.) i točke 11.1. Odluke o adekvatnosti kapitala bankeL97887 (»Narodne novine«, broj 17/2003.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

UPUTU

ZA JEDINSTVENU PRIMJENU ODLUKE
O ADEKVATNOSTI KAPITALA BANAKA

OPĆE ODREDNICE

Ovom uputom propisuje se način jedinstvene primjene Odluke o adekvatnosti kapitala bankeL97888 (»Narodne novine«, broj 17/2003.) – u nastavku teksta: Odluka.

Izvješće u smislu ove odluke dostavlja se na obrascima koje možemo podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu čine obrasci koje dostavljaju sve banke, to su:

– Pokrivenost kapitalnih zahtjeva kapitalom (obrazac PKZ)

– Stopa adekvatnosti kapitala (obrazac SAK)

– Jamstveni kapital (obrazac JK2)

– Knjiga trgovanja – dnevna stanja (obrazac KT-DS)

– Detaljna knjiga trgovanja (obrazac DKT)

– Kreditnim rizikom ponderirana bilančna aktiva (obrazac PBA)

– Kreditnim rizikom ponderirane izvanbilančne rizične stavke (obrazac PIRS)

– Kreditni rizik ostalih izvanbilančnih rizičnih stavaka (obrazac KOIRS)

– Otvorene pozicije u pojedinim valutama (VR1) i Izračun kapitalnog zahtjeva za valutni rizik (VR2)

– Kapitalni zahtjev za rizik prekoračenja dopuštenih izloženosti (obrazac PDI).

Drugu skupinu čine obrasci koje dostavljaju banke koje u skladu s točkom 3.2. Odluke prelaze minimalni obujam aktivnosti u knjizi trgovanja. Tu skupinu obrazaca čine:

– Specifični kamatni rizik po pojedinoj valuti (obrazac SK)

– Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (obrazac OK1 ili obrazac OK2)

– Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire (obrazac VVP)

– Kapitalni zahtjev za robni rizik (obrazac RR)

– Kapitalni zahtjev za opcije (obrazac RPO)

– Kapitalni zahtjev za rizik namire (obrazac RN)

– Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane (obrazac RDS).

Obrasci su dani u prilogu ove upute i njezin su sastavni dio.

Banke dostavljaju obrasce na papiru i elektronički. Obrasci se dostavljaju u elektroničkom obliku prema odgovarajućoj uputi za dostavljanje izvješća za nadzor banaka na magnetnom mediju koju propisuje Hrvatska narodna banka.

Obrazac SAK – Stopa adekvatnosti kapitala banka ne dostavlja na magnetnom mediju, već samo na papiru.

Banka je dužna nerevidirani obrazac KT-DS dostavljati Hrvatskoj narodnoj banci na magnetnom mediju i u papirnom obliku u sklopu nekonsolidiranoga mjesečnoga statističkog izvješća u rokovima propisanima Uputom za popunjavanje Statističkog izvješća banke.

Obrazac VR1 – Otvorene pozicije u pojedinim valutama i obrazac VR2 – Izračun kapitalnog zahtjeva za valutni rizik banka nije dužna dostavljati na magnetnom mediju ni na papiru u sklopu ove upute ukoliko ih dostavlja u sklopu Odluke o ograničavanju devizne pozicije banaka valutnom riziku.

Ostala nerevidirana izvješća definirana ovom uputom svaka banka dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci tromjesečno sa stanjem na dan 31. ožujka, 30. lipnja, 30. rujna i 31. prosinca. U obrasce se unose stanja financijskih instrumenata na posljednji dan u tromjesečju. Krajnji je rok za dostavu dvadeset peti (25.) dan nakon što je isteklo tromjesečje za koje se izvješće podnosi.

Revidirana izvješća sa stanjem na dan 31. prosinca definirana ovom uputom svaka banka dostavlja petnaest (15) dana nakon datuma izdavanja izvješća revizora o obavljenoj reviziji, a najkasnije do 30. travnja tekuće godine za proteklu godinu.

Nadređena banka u grupi banaka dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci sva izvješća definirana ovom uputom za cijelu grupu u rokovima propisanima Odlukom o konsolidiranim financijskim izvješćima grupe banaka.

U zaglavlju svakog izvješća iz ove upute navode se sljedeći podaci:

Naziv banke – navesti puni ili skraćeni naziv banke, a u konsolidiranome revidiranome posebnom izvješću navesti puni ili skraćeni naziv nadređene banke i dodati riječ »Grupa«.

MB banke – navesti matični broj banke koji određuje Državni zavod za statistiku, a u konsolidiranome revidiranome posebnome nadzornom izvješću navesti matični broj nadređene banke koja je odgovorna za sastavljanje konsolidiranih izvješća grupe banaka.

Oznaka izvješća – navesti jednu od sljedećih oznaka:

»NP« za nekonsolidirano nerevidirano privremeno nadzorno izvješće

»NR« za nekonsolidirano revidirano posebno nadzorno izvješće

»KR« za konsolidirano revidirano posebno nadzorno izvješće

»KP« konsolidirano nerevidirano privremeno nadzorno izvješće.

Datum – posljednji dan izvještajnog razdoblja u obliku ddmmgggg.

Prilikom dostavljanja izvješća na magnetnom mediju svi iznosi u novčanim jedinicama navode se u punom iznosu novčane jedinice u kojoj su izražene (npr. ukoliko je vrijednost pozicije 100.000,60 kuna, u obrazac se upisuje iznos 100.000,60, dakle, uključujući i iznos u lipama).

Svi novčani iznosi u izvješćima na papiru koja se sastavljaju prema ovoj uputi, navode se u tisućama kuna. Ostatak koji iznosi 500 ili više kuna, zaokružuje se na tisuću kuna, a ostatak koji iznosi manje od 500 kuna, zanemaruje se. Ako pojedinačna stavka izvješća iznosi manje od 500 kuna, iskazuje se u izvješću kao nula.

U vezi sa zaokruživanjem na tisuće kuna iznosa koji se unose u obrasce izvješća na papiru, posebno se napominje da je banka dužna precizno provoditi zaokruživanje. To znači da banka sva izvješća iz ove upute prvo sastavlja u punim iznosima (u kunama i lipama) i potom provodi zaokruživanje konačnih iznosa koji se unose u pojedinu stavku izvješća.

Prilikom utvrđivanja razreda u vremenskom intervalu pozicija se upisuje prema konkretnom broju dana u dotičnom vremenskom intervalu.

Iznosi izraženi u stranim valutama preračunavaju se u kune primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke koji vrijedi na dan sastavljanja izvještaja, osim onda kada je Odlukom ili ovom uputom drugačije određeno.

1. IZRAČUN STOPE ADEKVATNOSTI KAPITALA

Izračun stope adekvatnosti kapitala dostavlja se na dvama obrascima, to su: Pokrivenost kapitalnih zahtjeva kapitalom (obrazac PKZ) i Stopa adekvatnosti kapitala (obrazac SAK).

1.1. Obrazac PKZ – Pokrivenost kapitalnih zahtjeva kapitalom

Ovaj obrazac banka popunjava tako da po osnovama koje su navedene, upisuje iznos izračunatoga kapitalnog zahtjeva s te osnove. Npr. u retku pod rimskim brojem I u stupcu »Ukupni kapitalni zahtjev« banka navodi izračunati kapitalni zahtjev za ponderiranu bilančnu aktivu, koji se dobiva množenjem iznosa navedenog u obrascu PBA u polju 2019 sa 10% (odnosno sa 0,1). Nadalje u retku pod rimskim brojem II u istom stupcu banka navodi izračunati kapitalni zahtjev za ponderiranu vrijednost konvertiranih izvanbilančnih rizičnih stavaka, koji se dobiva množenjem iznosa navedenog u obrascu PIRS u polju 7022 sa 10% (odnosno sa 0,1). Isto tako, u retku pod rimskim brojem III u istom stupcu banka navodi izračunati kapitalni zahtjev za ponderiranu vrijednost ostalih izvanbilančnih rizičnih stavaka koji dobiva množenjem iznosa u polju broj 9016 (ili 9ZZZ) iz obrasca KOIRS sa 10% (odnosno sa 0,1). Ukupni kapitalni zahtjev za kreditni rizik zbroj je kapitalnih zahtjeva navedenih pod I, II i III (odnosno u poljima 1001, 1002 i 1003 ovog obrasca).

Banka raspoređuje osnovni kapital i dopunski kapital I za pokriće kapitalnog zahtjeva za kreditnim rizikom ponderiranu aktivu uzimajući u obzir ograničenja iz točke 2.3. Odluke. Zbroj vrijednosti u poljima 2004 i 3004 mora odgovarati iznosu u polju 1004.

Kapitalni zahtjev za valutni rizik banka izračunava množeći ukupnu (otvorenu) deviznu poziciju banke iz obrasca VR-2 sa 10% (odnosno sa 0,1). Banka raspoređuje osnovni kapital, dopunski kapital I i dopunski kapital II za pokriće kapitalnog zahtjeva za valutni rizik uzimajući u obzir ograničenja iz točke 2.3. Odluke. Zbroj vrijednosti u poljima 2005, 3005 i 4005 mora odgovarati iznosu u polju 1005.

Kapitalni zahtjev za specifični kamatni rizik banke iskazan je u polju pod brojem 4ZZZ u obrascu SK. Kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik izračunat je na obrascima OK1 (polje 7ZZZ) ili OK2 (polje 5ZZZ). Ukupni kapitalni zahtjev za kamatni rizik dobiva se zbrajanjem iznosa u poljima 1006 i 1007. Banka raspoređuje osnovni kapital, dopunski kapital I i dopunski kapital II za pokriće kapitalnog zahtjeva za kamatni rizik uzimajući u obzir ograničenja iz točke 2.3. Odluke. Npr. tako da zbroj vrijednosti u poljima 2008, 3008 i 4008 odgovara iznosu u polju 1008.

Ista logika vrijedi za sve ostale pozicije u obrascu PKZ, s time da je redak »Ukupno« zbroj svih polja u stupcu. Iznimno, u stupcu »Kapitalni zahtjev« izuzimaju se polja pod brojem 1004 i 1008, koja su međuzbrojevi.

Budući da se u izračun stope adekvatnosti kapitala uključuje i neiskorišteni dio osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala I, banka ih navodi u poljima 2016 i 3016. Na taj način zbroj iznosa u poljima 2015 i 2016 odgovara iznosu navedenom u polju 1016 obrasca JK2. Prema istoj logici zbroj iznosa u poljima 3015 i 3016 odgovara iznosu u polju 1029 obrasca JK2.

1.2. Obrazac SAK – Stopa adekvatnosti kapitala

Banka popunjava obrazac SAK isključivo u papirnom obliku kao rezime svih dostavljenih obrazaca tako da je iznos jamstvenoga kapitala naveden u polju 1005 ujedno zbroj iznosa u poljima 1001 do 1003 umanjen za iznos u polju 1004, te da isti odgovara iznosu u polju 1039 obrasca JK2. Nadalje, kreditnim rizikom ponderirana aktiva jest zbroj ukupnih ponderiranih vrijednosti iz obrazaca PBA (iznos u polju 2019), PIRS (iznos u polju 7022) i KOIRS (iznos u polju 9016 ili iznos u polju 9ZZZ).

Izloženost devizne pozicije valutnom riziku čini iznos ukupne otvorene devizne pozicije banke naveden u obrascu VR2.

Izloženost pozicijskim rizicima jest zbroj:

1. iznosa navedenog u polju pod brojem 4ZZZ iz obrasca SK pomnoženog sa 10

2. kapitalnog zahtjeva za opći kamatni rizik, izračunatog na obrascima OK1, polje 7ZZZ ili OK2, polje 5ZZZ, pomnoženog sa 10

3. ukupnoga kapitalnog zahtjeva za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire, navedenog na obrascu VVP (zbroj polja 5ZZZ i 5009), pomnoženog sa 10

4. ukupnoga kapitalnog zahtjeva za neto poziciju uvećanog za kapitalni zahtjev za bruto poziciju, navedenih u obrascu RR (zbroj polja 8ZZZ i 9ZZZ), pomnoženog sa 10

5. ukupnoga kapitalnog zahtjeva za rizik pozicije u opcijama, navedenog u obrascu RPO (polje 1003 ili polje 1ZZZ), pomnoženog sa 10.

Izloženost riziku namire i riziku druge ugovorne strane zbroj je kapitalnih zahtjeva za ta dva rizika, navedena u obrascima RN i RDS, pomnožen sa 10.

Izloženost na temelju prekoračenja dopuštenih izloženosti jest iznos kapitalnog zahtjeva za prekoračenje dopuštenih izloženosti, navedenog u polju 3008 obrasca PDI, pomnožen sa 10.

Ukoliko je banci odobrena upotreba internih modela u skladu s poglavljem 8. Odluke, banka u polja izloženosti tim rizicima upisuje iznos izračunat upotrebom vlastitog modela korigiran prema poglavlju 8. Odluke.

Stopa adekvatnosti kapitala izračunava se kao odnos iznosa ukupnoga jamstvenog kapitala u polju 1005 ovog obrasca i zbroja izloženosti rizicima navedenim u poljima 1006 – 1010 ovog obrasca, iskazan kao postotak.

2. IZRAČUN JAMSTVENOGA KAPITALA

2.1. OPĆE ODREDNICE

Banka izračun jamstvenoga kapitala dostavlja na obrascu JK2. Na njemu je prikazan izračun osnovnoga kapitala, dopunskoga kapitala I (ukupnoga dopunskoga kapitala I i dopunskoga kapitala I koji se uključuje u jamstveni kapital), dopunskoga kapitala II (ukupnoga dopunskoga kapitala II i dopunskoga kapitala II koji se uključuje u jamstveni kapital) i jamstvenoga kapitala. Podijeljen je u četiri dijela. Prvi dio prikazuje osnovni kapital, odnosno stavke koje se uključuju u osnovni kapital i odbitne stavke od osnovnoga kapitala. Drugi dio prikazuje dopunski kapital I, odnosno stavke koje se uključuju u dopunski kapital I i odbitne stavke od dopunskoga kapitala I. Treći dio prikazuje dopunski kapital II i dio dopunskoga kapitala II koji se uključuje u jamstveni kapital. Četvrti dio prikazuje bruto jamstveni kapital, odbitke od bruto jamstvenoga kapitala i konačnu vrijednost jamstvenoga kapitala.

2.2. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRASCA JAMSTVENI KAPITAL (obrazac JK2)

2.2.1. OSNOVNI KAPITAL (I/A)

Pojedine pozicije navode se kako slijedi:

1. Uplaćene obične dionice – Navesti nominalnu vrijednost uplaćenih običnih dionica, uključujući i eventualni višak (kapitalnu dobit) ostvaren prilikom emisije običnih dionica (višak rezultira iz razlike između ostvarene prodajne cijene i nominalne vrijednosti obične dionice).

2. Uplaćene povlaštene dionice (osim kumulativnih povlaštenih dionica) – Navesti nominalnu vrijednost uplaćenih povlaštenih dionica osim kumulativnih povlaštenih dionica banke, uključujući i eventualni višak (kapitalnu dobit) ostvaren prilikom emisije povlaštenih dionica (višak rezultira iz razlike između ostvarene prodajne cijene i nominalne vrijednosti povlaštenih dionica).

Ovdje također uključiti i kapitalnu dobit ostvarenu prilikom emisije kumulativnih povlaštenih dionica.

3. Rezerve formirane na teret dobiti nakon oporezivanja – Uključiti sve rezerve banke koje su formirane na teret dobiti nakon oporezivanja, to su:

a) zakonske rezerve – regulirane Zakonom o trgovačkim društvima (članak 222.)

b) statutarne rezerve – rezerve koje utvrđuje sama banka svojim statutom

c) ostale rezerve – regulirane Zakonom o trgovačkim društvima (članak 220.)

d) rezerve za opće bankovne rizike (članak 70. Zakona o bankama).

4. Zadržana dobit – Navesti zadržanu dobit prethodnih godina. Iskazuje se onaj dio zadržane dobiti koji je potvrdila glavna skupština banke, koji je prikazan u bilanci te koji ne uključuje rezerviranja za buduće obveze.

U privremenim izvješćima u prvom tromjesečju tekuće godine banka u ovu stavku može uključiti i dio dobitka iz prethodne godine (naveden u stavci dobit prethodne godine) pod uvjetom da je banka na temelju revidiranih financijskih izvještaja ovaj dio dobiti odlučila zadržati, te je na prijedlog uprave tu odluku odobrio nadzorni odbor.

5. Dobit tekuće godine – Pri izračunu kapitala tijekom godine, odnosno na kraju godine na osnovi privremenih izvještaja, dobit tekuće godine može se priznati kao dio osnovnoga kapitala u skladu s podtočkom 4. točke 2.1.2. Odluke, ako je glavna skupština banke odlučila da će se ova dobit rasporediti u rezerve, zadržanu dobit ili u dionički kapital (osim u kumulativne povlaštene dionice) u ostvarenom ili manjem iznosu i ako je istu dobit prihvatila Hrvatska narodna banka.

Pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz prethodnog stavka, pri izračunu kapitala u tijeku godine navesti pozitivnu razliku (odnosno dio razlike) prihoda i rashoda iskazanih na računima skupine 6 prema Kontnom planu za banke, ali najviše do 50% dobiti tekuće godine. Prilikom izračuna kapitala na kraju godine prema nerevidiranim financijskim izvještajima navesti dio stanja dobiti tekuće godine koju se namjerava rasporediti u rezerve, umanjen za porez na dobit prema stopi propisanoj zakonom.

Pri izračunu kapitala na kraju godine prema revidiranim financijskim izvještajima, ukoliko postoji prijedlog uprave banke da se dio dobiti tekuće godine rasporedi u rezerve te ukoliko je nadzorni odbor takav prijedlog prihvatio, nije potrebna odluka glavne skupštine. Tada se u navedenoj stavci navodi dio neto dobiti tekuće godine koji se namjerava rasporediti u rezerve, umanjen za obračunati porez na dobit.

6. Kapitalna dobit – Navesti dobit od trgovanja vlastitim dionicama. Banka može prodati svoje dionice po cijeni većoj od troška ulaganja. Razlika između prodajne vrijednosti i troška ulaganja evidentira se kao kapitalna dobit.

7. Rezerve za vlastite dionice i negativne konsolidirane rezerve – Navesti rezerve formirane za stjecanje vlastitih dionica (članak 233. Zakona o trgovačkim društvima), kao i za dionice koje se smatraju vlastitima (članak 237. i 238. Zakona o trgovačkim društvima). Dakle, ovdje se iskazuju ukupne formirane rezerve za vlastite dionice koje je banka sama otkupila, koje je stekla preko trećih osoba (navedenih u članku 237. Zakona o trgovačkim društvima), odnosno koje ima u zalogu bilo izravno ili neizravno preko trećih osoba također navedenih u članku 237. Zakona o trgovačkim društvima.

Rezerve za vlastite dionice koje je banka sama otkupila, formiraju se u visini troška ulaganja, dok se rezerve za vlastite dionice koje banka izravno ili neizravno ima u zalogu, formiraju u visini nominalnog iznosa dionica.

U konsolidiranim financijskim izvješćima grupe banaka u sklopu ove stavke navode se i negativne konsolidirane rezerve.

8. Bruto osnovni kapital – Navesti zbroj stavaka od 1001 do 1007.

2.2.2. ODBICI (I/B)

Pojedine stavke navode se kako slijedi:

9. Gubici proteklih godina – Navesti s pozitivnim predznakom iznos gubitaka iz prethodnih godina.

10. Gubitak tekuće godine – Navesti s pozitivnim predznakom iznos gubitka izračunatog na osnovi izvještaja sastavljenih u tijeku godine.

Pri izračunu kapitala u tijeku godine navesti razliku prihoda i rashoda (samo ako je negativna) iskazanih na računima skupine 6 prema Kontnom planu za banke. Pri izračunu kapitala na kraju godine prema privremenim i prema revidiranim izvještajima navesti stanje gubitka tekuće godine.

11. Kapitalni gubitak ostvaren na osnovi kupnje i prodaje vlastitih dionica.

12. Nematerijalna imovina i pozitivne konsolidirane rezerve – Nematerijalnu imovinu općenito čine svi oblici imovine koji nemaju fizički oblik. Karakterizira je neizvjesnost što se tiče budućih koristi. Nematerijalna imovina, u smislu Odluke, uključuje goodwill, licencije, patente i zaštitne znakove.

Programska podrška (engl. software) ili programska podrška u razvoju ne uključuje se u nematerijalnu imovinu pri izračunu jamstvenoga kapitala.

Pod goodwillom se u ovoj točki ne podrazumijeva negativni goodwill, koji se evidentira kao odgođeni prihod.

U konsolidiranim financijskim izvješćima grupe banaka u sklopu ove stavke navode se i pozitivne konsolidirane rezerve.

13. Stečene vlastite dionice – Navesti vlastite dionice (osim kumulativnih povlaštenih dionica) koje je banka neposredno ili posredno stekla.

Pod stečenim vlastitim dionicama podrazumijevaju se:

a) neposredno ili posredno otkupljene vlastite dionice (u visini troška ulaganja)

b) vlastite dionice koje banka neposredno ili posredno drži u zalogu (u visini njihove nominalne vrijednosti).

Pod posrednim stjecanjem vlastitih dionica smatra se stjecanje dionica preko osoba navedenih u članku 237. Zakona o trgovačkim društvima.

14. Neotplaćeni iznos kredita koji je banka, neposredno ili posredno, odobrila za kupnju dionica banke, odnosno iznos izdanih jamstava za takve kredite. Pod kreditom se podrazumijevaju i drugi pravni poslovi koji su po svojoj gospodarskoj namjeni jednaki kreditu. Ovdje se ne uključuju neotplaćeni iznosi kredita odobrenih za kupnju kumulativnih povlaštenih dionica banke.

Ukoliko su ovi krediti umanjeni u skladu s propisima Hrvatske narodne banke, odbitnu stavku čini procijenjeni nadoknadivi iznos kredita.

15. Ukupni odbici od osnovnoga kapitala – Navesti zbroj stavaka pod točkama od 9. do 14.

2.2.3. OSNOVNI KAPITAL (I/C)

Bruto osnovni kapital umanjiti za odbitne stavke osnovnoga kapitala, tj. iznos naveden pod točkom 15.

2.2.4. DOPUNSKI KAPITAL I (II/A)

Pojedine stavke navode se kako slijedi:

16. Uplaćene kumulativne povlaštene dionice – Navesti nominalnu vrijednost uplaćenih kumulativnih povlaštenih dionica.

17. Posebne rezerve za neidentificirane gubitke – Banke su dužne formirati posebne rezerve za neidentificirane gubitke u visini propisanoj odlukom kojom se utvrđuje način klasifikacije plasmana i potencijalnih obveza banke.

18. Hibridni instrumenti – Hibridni instrumenti imaju određene značajke obveza i određene značajke kapitala. Ovi instrumenti, neovisno o njihovu obliku odnosno nazivu, moraju ispunjavati uvjete propisane točkom 2.2.1.3. Odluke.

Ovi se instrumenti uključuju u dopunski kapital I prilikom izračuna jamstvenoga kapitala u 100%-tnom iznosu kada im je preostali rok dospijeća duži od jedne godine. Izdani hibridni instrumenti s preostalim rokom dospijeća kraćim od jedne godine ne uključuju se u dopunski kapital i ne iskazuju u obrascu JK2.

Hibridni instrumenti kod kojih je ugovoren obročni povrat (otplata) sredstava, mogu se uključiti u dopunski kapital pod uvjetom da prva rata ne dospijeva u roku koji je kraći od pet godina od dana uplate.

Ukoliko je banka prodala ove vrijednosne papire uz diskont, pri izračunu dopunskoga kapitala uzima se nominalna vrijednost umanjena za iznos diskonta.

Ukoliko je banka vlasniku hibridnog instrumenta posredno ili neposredno odobrila kredit kojim je kreiran instrument, u dopunski kapital I uključuje se samo razlika između vrijednosti instrumenta i neotplaćenog dijela kredita koji je u tu svrhu odobrila banka. Pod kreditom se podrazumijevaju i drugi pravni poslovi koji su po svojoj gospodarskoj namjeni jednaki kreditu kao i davanje jamstava za takve kredite.

U skladu s Odlukom sredstva prikupljena hibridnim instrumentima stoje na raspolaganju banci za pokriće gubitka iz tekućeg poslovanja, odnosno pod određenim uvjetima banka je dužna ove instrumente pretvoriti u dionice banke. Redoslijed i kriterije na temelju kojih će pokriti gubitak na teret hibridnih instrumenata, odnosno obaviti pretvaranje ovih instrumenata u dionice, banka utvrđuje svojim internim aktom.

Gubitkom iz tekućeg poslovanja smatra se gubitak po godišnjem obračunu.

19. Podređeni instrumenti – Podređeni instrumenti koji se uključuju u izračun jamstvenoga kapitala banke, neovisno o njihovu obliku odnosno nazivu, moraju ispuniti uvjete iz točke 2.2.1.4. Odluke.

U skladu s točkom 2.2.1.4. Odluke ovi se instrumenti uključuju u izračun jamstvenoga kapitala:

– u 100%-tnom iznosu kada je preostali rok dospijeća dulji od pet godina;

– u 80%-tnom iznosu kada je preostali rok dospijeća preko četiri, do pet godina;

– u 60%-tnom iznosu kada je preostali rok dospijeća preko tri, do četiri godine;

– u 40%-tnom iznosu kada je preostali rok dospijeća preko dvije, do tri godine;

– u 20%-tnom iznosu kada je preostali rok dospijeća preko jedne, do dvije godine.

Izdani podređeni instrumenti s preostalim rokom dospijeća kraćim od jedne godine ne uključuju se u dopunski kapital I i ne iskazuju se u obrascu JK2.

Podređeni instrumenti kod kojih je ugovoren obročni povrat (otplata) sredstava, mogu se uključiti u dopunski kapital I pod uvjetom da prva rata ne dospijeva u roku koji je kraći od pet godina od dana uplate.

Ukoliko je banka izdala vrijednosne papire kao podređene instrumente, diskont po takvim vrijednosnim papirima uključuje se u izračun dopunskoga kapitala u skladu s drugim stavkom ove točke.

Ukoliko je banka vlasniku podređenog instrumenta posredno ili neposredno odobrila kredit kojim je kreiran instrument, u dopunski kapital I priznaje se samo razlika između vrijednosti instrumenta i neotplaćenog dijela kredita koji je u tu svrhu odobrila banka. Pod kreditom se podrazumijevaju i drugi pravni poslovi koji su po svojoj gospodarskoj namjeni jednaki kreditu kao i davanje jamstava za takve kredite.

20. Bruto dopunski kapital I – Zbroj stavaka od 16. do 19.

2.2.5. ODBICI OD DOPUNSKOGA KAPITALA I (II/B)

Pojedine stavke navode se kako slijedi:

21. Stečene vlastite kumulativne povlaštene dionice – Navesti vlastite kumulativne povlaštene dionice koje je banka neposredno ili posredno stekla.

Pod stečenim vlastitim dionicama podrazumijevaju se:

a) neposredno ili posredno otkupljene vlastite dionice (u visini troška stjecanja)

b) vlastite dionice koje banka neposredno ili posredno drži u zalogu (u njihovoj nominalnoj vrijednosti).

Posrednim stjecanjem vlastitih dionica smatra se stjecanje dionica preko osoba navedenih u članku 237. Zakona o trgovačkim društvima.

22. Posebne rezerve za neidentificirane gubitke koje se ne uključuju u dopunski kapital – Navesti iznos posebnih rezerva za neidentificirane gubitke koji prelazi 1,25% zbroja ukupne kreditnim rizikom ponderirane bilančne aktive iz obrasca PBA (polje 2019), ukupnih kreditnim rizikom ponderiranih izvanbilančnih stavaka iz obrasca PIRS (polje 7022) i ukupnih kreditnim rizikom ponderiranih ostalih izvanbilančnih rizičnih stavaka iz obrasca KOIRS (polje 9016 ili 9ZZZ).

23. Podređeni instrumenti koji se ne uključuju u dopunski kapital I – Navesti iznos podređenih instrumenata u skladu s točkom 2.2.1.4. Odluke koji prelazi 50% osnovnoga kapitala banke.

24. Potraživanja i potencijalne obveze osigurane hibridnim i podređenim instrumentima banke (isključivo onima koji su sastavni dio dopunskoga kapitala I) – Navesti iznos potraživanja i/ili potencijalnih obveza koji su osigurani podređenim i hibridnim instrumentima banke, ali najviše do iznosa u kojem se ti instrumenti uključuju u jamstveni kapital banke.

Ukoliko je kod navedenih potraživanja provedeno umanjenje prema propisima Hrvatske narodne banke, navodi se procijenjeni nadoknadivi iznos. Potencijalne obveze navode se umanjene za iznos posebnih rezerva (ukoliko su formirane).

25. Neotplaćeni iznos kredita koji je banka, neposredno ili posredno, odobrila za kupnju kumulativnih povlaštenih dionica banke, odnosno iznos izdanih jamstava za takve kredite. Pod kreditom se podrazumijevaju i drugi pravni poslovi koji su po svojoj gospodarskoj namjeni jednaki kreditu.

Ukoliko su ovi krediti umanjeni prema propisima Hrvatske narodne banke, odbitnu stavku čini procijenjeni nadoknadivi iznos kredita.

26. Ukupni odbici od dopunskoga kapitala I – Zbroj stavaka navedenih pod točkama od 21. do 25.

2.2.6. UKUPNI DOPUNSKI KAPITAL I (II/C)

Ukupni dopunski kapital I jest bruto dopunski kapital I umanjen za odbitne stavke od dopunskog kapitala I, tj. stavka pod točkom 20. manje stavka pod točkom 26.

2.2.7. DOPUNSKI KAPITAL I KOJI SE UKLJUČUJE U JAMSTVENI KAPITAL (II/D)

Navesti iznos dopunskoga kapitala I kojim je zadovoljeno načelo (točka 2.3. Odluke) da zbroj dopunskoga kapitala I koji se uključuje u jamstveni kapital i dopunskoga kapitala II koji se uključuje u jamstveni kapital, ne smije biti viši od osnovnoga kapitala banke.

2.2.8. UKUPNI DOPUNSKI KAPITAL II (III/A)

Navesti ukupan iznos podređenih instrumenata koji ispunjavaju uvjete iz točke 2.2.2. Odluke.

U dopunski kapital II ne uključuju se oni podređeni instrumenti kojima su osigurana određena potraživanja ili potencijalne obveze banke.

Ukoliko je banka vlasniku podređenog instrumenta odobrila kredit kojim je kreiran instrument, u dopunski kapital II uključuje se samo razlika između vrijednosti instrumenta i neotplaćenog dijela kredita koji je u tu svrhu odobrila banka. Pod kreditom se podrazumijevaju i drugi pravni poslovi koji su po svojoj gospodarskoj namjeni jednaki kreditu kao i davanje jamstava za takve kredite.

2.2.9. DOPUNSKI KAPITAL II KOJI SE UKLJUČUJE U JAMSTVENI KAPITAL (III/B)

Navesti iznos dopunskoga kapitala II kojim je zadovoljeno načelo (točka 2.3. Odluke) da zbroj dopunskoga kapitala II i dopunskoga kapitala I koji se uključuju u jamstveni kapital, ne smije biti veći od osnovnoga kapitala banke.

2.2.10. BRUTO JAMSTVENI KAPITAL (IV/A)

Bruto jamstveni kapital jest zbroj osnovnoga kapitala, dopunskog kapitala I i dopunskoga kapitala II koji se uključuju u jamstveni kapital, tj. zbroj stavaka pod točkama 2.2.3., 2.2.7. i 2.2.9.

2.2.11. ODBICI OD BRUTO JAMSTVENOGA KAPITALA (IV/B)

Navesti u odgovarajućoj stavci sljedeća potraživanja i potencijalne obveze (u nadoknadivom iznosu ukoliko je za potraživanje o kojem je riječ, provedeno umanjenje u skladu s propisima Hrvatske narodne banke):

27. Izravna ili neizravna ulaganja u druge banke i financijske institucije u iznosu većem od 10% kapitala tih banaka i financijskih institucija.

Neizravnim ulaganjima banke smatraju se ulaganja podružnica – pravnih osoba nad kojima banka ima kontrolu – u dionice i druge financijske instrumente koji iznose više od 10% osnovnoga kapitala druge banke ili 10% kapitala druge financijske institucije.

Kontrola, u smislu ove upute, jest kontrola definirana člankom 11. Zakona o bankama.

Pri utvrđivanju ukupnoga glasačkog prava koje banka ima u podružnici, da bi se ustanovilo postoji li kontrola nad podružnicom, glasačkim pravima banke stečenima izravno dodaju se glasačka prava koja u podružnici ima neka druga podružnica banke (izravno ili neizravno).

Kad se dionice u drugoj banci ili financijskoj instituciji drže privremeno, radi pružanja financijske pomoći u svrhu reorganizacije ili spašavanja te institucije, banka može zatražiti od HNB-a da joj izda odobrenje da se te dionice ne odbijaju od njezina jamstvenoga kapitala. Tek nakon što dobije odobrenje od HNB-a, banka može prestati isključivati ulaganja u ove dionice iz svoga jamstvenoga kapitala.

Pod financijskom institucijom podrazumijeva se svako trgovačko društvo koje nije banka, a koje kao svoju osnovnu djelatnost ima registrirano obavljanje barem jedne od sljedećih aktivnosti:

a) kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, factoring i financiranje komercijalnih poslova (uključujući fortfeiting)

b) financijski najam (leasing)

c) obavljanje platnog prometa u zemlji i s inozemstvom u skladu s posebnim zakonima

d) izdavanje instrumenata plaćanja (npr. kreditnih kartica, putničkih čekova i sl.) i upravljanje njima

e) izdavanje garancija ili drugih jamstava

f) trgovanje u svoje ime i za svoj račun ili u svoje ime i za račun klijenta:

– instrumentima tržišta novca

– stranim sredstvima plaćanja uključujući mjenjačke poslove

– financijskim futures ugovorima i opcijama

– valutnim i kamatnim instrumentima

– prenosivim vrijednosnim papirima

g) sudjelovanje u izdavanju vrijednosnih papira kao i usluge vezane uz njihovo izdavanje

h) savjetovanje glede strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja kao i pružanje usluga koje se odnose na stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima

i) posredovanje pri sklapanju financijskih poslova (engl. money broking)

j) savjetovanje i upravljanje portfeljem (engl. portfolio management), uključujući upravljanje mirovinskim ili investicijskim fondovima, u skladu sa zakonom koji uređuje mirovinske odnosno investicijske fondove

k) čuvanje i administracija vrijednosnih papira.

28. Izravna ili neizravna ulaganja u druge banke i financijske institucije u iznosu do 10% njihova osnovnoga kapitala (odnosno u slučaju financijskih institucija temeljnoga kapitala) koja prelaze 10% bruto jamstvenoga kapitala banke za koju se izračunava jamstveni kapital.

29. Potraživanja od pravnih osoba i potencijalne obveze prema pravnim osobama nad kojima banka ima izravnu ili neizravnu kontrolu, ako su ta potraživanja ili te potencijalne obveze uspostavljeni uz uvjete koji su povoljniji od uobičajenih uvjeta banke ili su povoljniji od uvjeta na financijskim tržištima za usporedive poslove ili uz uvjete koji ne odgovaraju načelima sigurnoga i stabilnoga bankovnog poslovanja.

30. Potraživanja od osoba iz članka 78. stavka 1. Zakona o bankama i potencijalne obveze prema tim osobama ako su ta potraživanja ili te potencijalne obveze uspostavljeni uz uvjete koji su povoljniji od uobičajenih uvjeta banke ili su povoljniji od uvjeta na financijskim tržištima za usporedive poslove ili uz uvjete koji ne odgovaraju načelima sigurnoga i stabilnoga bankovnoga poslovanja.

Ukoliko su potraživanja i potencijalne obveze iz prethodnog stavka potraživanja i potencijalne obveze prema fizičkim osobama, odbitak čini svako potraživanje ili potencijalna obveza prema tim fizičkim osobama neovisno o tome jesu li im odobrene kao trgovcima pojedincima ili kao fizičkim osobama.

31. Potraživanja i potencijalne obveze osigurani dionicama drugih banaka koje ne kotiraju na priznatim burzama.

32. Ukupni odbici od bruto jamstvenoga kapitala – Zbroj stavaka pod točkama od 27. do 31.

Stavke koje čine unutargrupne transakcije, ne odbijaju se od bruto jamstvenoga kapitala u konsolidiranom izvještaju jer se eliminiraju u postupku konsolidacije.

Plasmani koje je banka odobrila iz sredstava međunarodnih financijskih institucija, kao i krediti u okviru Londonskoga i Pariškoga kluba, nisu odbitne stavke od bruto jamstvenoga kapitala.

2.2.12. JAMSTVENI KAPITAL (IV/C)

Navesti bruto jamstveni kapital umanjen za odbitne stavke bruto jamstvenoga kapitala. Stavku pod točkom 2.2.10. umanjiti za iznos koji čini zbroj stavaka pod točkom 2.2.11.

2.2.13. BILJEŠKE U OBRASCU JAMSTVENI KAPITAL

U bilješku »Izglasane dividende tekuće godine« banka upisuje objavljene dividende u tekućoj godini (iznos objavljenih dividendi po odluci glavne skupštine održane u tekućoj godini – potražni promet računa 208).

U bilješku »Isplaćene dividende tekuće godine« banka upisuje dividende isplaćene u tekućoj godini (iznos dividendi isplaćenih u tekućoj godini, ali samo onaj dio koji se odnosi na objavljenu dividendu tekuće godine – samo dio dugovnog prometa računa 208 koji se odnosi na objavljenu dividendu tekuće godine).

U bilješku »Kapitalna dobit ostvarena emisijom dionica« banka upisuje kapitalnu dobit ostvarenu prilikom emisije običnih i povlaštenih dionica.

U bilješku »Dobit prethodne godine« banka upisuje dio dobiti prethodne godine prema revidiranom izvješću za proteklu godinu (u stavci dobit tekuće godine), a za koji je uprava dala prijedlog da će se zadržati, odnosno rasporediti u kapitalne rezerve banke sve do konačne odluke glavne skupštine, ukoliko je nadzorni odbor takav prijedlog prihvatio.

U bilješku »Pozitivne konsolidirane rezerve« banka upisuje stavke navedene u trećem paragrafu točke 10.1. Odluke, kada one nose pozitivan predznak.

U bilješku »Negativne konsolidirane rezerve« banka upisuje stavke navedene u trećem paragrafu točke 10.1. Odluke, kada one nose negativan predznak. Iznos se upisuje u polje bez predznaka koji nosi.

3. KNJIGA TRGOVANJA

3.1. OPĆE ODREDNICE

Banka mora imati pisanu politiku koja sadrži osnovne kriterije na temelju kojih se financijski instrumenti i druge stavke raspoređuju u knjigu trgovanja te dosljedno provoditi tu politiku.

Navedena politika trebala bi sadržavati barem:

1. postupke i tijela koja propisuju i predlažu promjene ove politike

2. obuhvat knjige trgovanja s preciznim opisom transakcija koje će se smatrati trgovanjem (uključujući i otvaranje pozicija pojedinim rizicima)

3. postupke identificiranja odnosa zaštite (engl. hedging relationship)

4. naziv organizacijskog dijela zaduženog za provođenje kontrole nad sustavom alokacije stavaka u knjigu trgovanja i dinamiku provođenja kontrole

5. precizno definirane situacije i ovlasti za raspoređivanje stavaka u knjigu trgovanja i izuzimanje stavaka iz knjige trgovanja

6. popis financijskih instrumenata koji se uključuju u knjigu trgovanja i preporučene metode upravljanja rizikom svake pojedine vrste instrumenta

7. metode utvrđivanja tržišnih vrijednosti (npr. izvore cijena, postupak utvrđivanja promptnoga tržišnog tečaja za određeni dan, način vrednovanja stavaka kojima se obično ne trguje na priznatim burzama i sl.)

8. listu pravnih osoba (bilo da je riječ o podružnicama banke ili o trećim osobama) kojima banka povjerava obavljanje svojih poslova u trgovanju financijskim instrumentima, kao i načine definiranja i revidiranja te liste.

Banke kod kojih postoji Odluka Uprave da neće stjecati instrumente s karakteristikama knjige trgovanja, te da neće obavljati poslove trgovanja takvim instrumentima; ne moraju imati gore navedenu politiku.

U knjigu trgovanja raspoređuju se sve stavke koje su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 39 svrstane u kategoriju financijskog sredstva ili obveze koja se drži radi trgovanja.

Hrvatska narodna banka može pojedini instrument, ako zaključi da nije upotrijebljen za trgovanje, isključiti iz knjige trgovanja, bez obzira na njegov raspored prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 39.

Neki primjeri transakcija i financijskih instrumenata koje bi, između ostalih, banka trebala rasporediti u knjigu trgovanja:

– sve pozicije koje su zauzete radi zaštite od rizika (engl. hedging) neke stavke u knjizi trgovanja;

– zauzete kratke pozicije u nekom instrumentu uvijek se smatraju dijelom knjige trgovanja;

– sve derivate, osim onih koji služe kao zaštita od rizika koje nosi financijski instrument koji nije raspoređen u knjigu trgovanja. Ako banka proda ili na drugi način otuđi taj instrument, dužna je derivat koji je služio za zaštitu, rasporediti u knjigu trgovanja.

Banka ne mora u knjigu trgovanja rasporediti terminsku kupnju ili prodaju vrijednosnih papira ukoliko ih namjerava na dan namire rasporediti u kategorije ulaganja koja se drže do dospijeća ili kategoriju financijske imovine raspoložive za prodaju.

3.2. ZAŠTITA (ENGL. HEDGING)

Knjiga trgovanja obuhvaća i sve one financijske instrumente, pozicije u robi i robnim derivatima te ostale nefinancijske instrumente koje je banka pribavila radi zaštite stavaka uključenih u knjigu trgovanja.

Iz knjige trgovanja izuzeti su svi oni financijski instrumenti, pozicije u robi i robnim derivatima te ostali nefinancijski instrumenti koje je banka pribavila od druge strane radi zaštite stavaka koje nisu uključene u knjigu trgovanja. Izuzeće traje tako dugo dok traje i zaštita.

Iz knjige trgovanja izuzeti su svi oni financijski instrumenti, pozicije u robi i robnim derivatima te ostali nefinancijski instrumenti koje je banka posjedovala prije definiranja zaštite stavaka koje nisu uključene u knjigu trgovanja ukoliko su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– banka svojom politikom utvrđuje mogućnosti ovakve zaštite i uvjete pod kojima se ona može uspostaviti

– postoji jasno definirana izloženost riziku od kojeg se banka nastoji zaštititi

– kao instrument zaštite koristi se stavka koja bi, da nije definirana kao instrument zaštite, obavezno bila uključena u knjigu trgovanja

– uspostavom odnosa zaštite između zaštićene stavke i instrumenta zaštite postiže se djelotvorna zaštita.

Pod pojmom »djelotvorne zaštite« u smislu ove upute podrazumijeva se ona zaštita kod koje na početku i tijekom njezina trajanja banka može očekivati da će promjene fer vrijednosti ili novčanoga tijeka zaštićene stavke biti gotovo u cijelosti prebijene (stvarni su rezultati između 80 i 120%) promjenama fer vrijednosti ili novčanog tijeka instrumenta zaštite.

3.3. INTERPROFESIONALNI UGOVOR

U skladu s točkom 3.1.4. Odluke pod (d) ugovor se smatra interprofesionalnim:

a) ako ga je banka sklopila s drugom bankom koja ima sjedište u Hrvatskoj ili u zemlji članici OECD-a ili

b) ako ga je banka sklopila s drugom bankom sa sjedištem u nekoj zemlji koja nije članica OECD-a, ali je Hrvatska narodna banka odobrila takav tretman ili

c) ako je sklopljen preko priznatih klirinških kuća ili priznatih burza.

Države članice OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, engl. Organization for Economic Cooperation and Development) jesu: Australija, Austrija, Belgija, Češka, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Island, Italija, Japan, Kanada, Koreja, Luksemburg, Mađarska, Meksiko, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Slovačka, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska i Velika Britanija.

Pod pojmom »priznate burze« u skladu s Odlukom podrazumijevaju se sve one burze koje je kao takve priznala Hrvatska narodna banka, a udovoljavaju sljedećim uvjetima:

a) imaju sjedište u Hrvatskoj ili zemljama članicama OECD-a;

b) redovito posluju;

c) posjeduju pravilnike (izdane ili odobrene od nadležnog tijela zemlje u kojoj je sjedište burze) koji definiraju uvjete poslovanja burze, uvjete pristupa burzi i uvjete koje mora zadovoljiti svaki ugovorni odnos da bi bio sklopljen na toj burzi;

d) posjeduju mehanizam namire koji osigurava podložnost ugovora navedenih u prvom stavku točke 4.4. Odluke dnevnoj procjeni vrijednosti – engl. margining.

Hrvatska narodna banka može priznati i burzu koja nema sjedište u zemlji članici OECD-a ukoliko za to postoje opravdani razlozi.

3.4. MINIMALNI OBUJAM AKTIVNOSTI U KNJIZI TRGOVANJA

Banka je dužna izračunavati kapitalne zahtjeve za rizike koje nose financijski instrumenti raspoređeni u knjizi trgovanja u skladu s odredbama poglavlja 6. i 7. (odnosno poglavlja 8.) Odluke ukoliko je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

– ukoliko ukupna tržišna vrijednost stavaka u knjizi trgovanja tijekom više od 3 dana u jednome kalendarskome mjesecu prijeđe iznos od 5% od ukupnih poslova banke ili

– ukoliko ukupna nominalna vrijednost stavaka u knjizi trgovanja tijekom više od 3 dana u jednome kalendarskome mjesecu prijeđe iznos od 100 milijuna kuna ili

– ukoliko ukupna tržišna vrijednost stavaka u knjizi trgovanja bilo koji dan tijekom jednoga kalendarskog mjeseca prijeđe iznos od 6% ukupnih poslova banke ili ukupna nominalna vrijednost stavaka u knjizi trgovanja prijeđe iznos od 140 milijuna kuna ili

– ukoliko je od Hrvatske narodne banke primila obavijest kojom se traži izračunavanje ovih kapitalnih zahtjeva.

Ako je banka jednom bila dužna izračunati kapitalne zahtjeve u skladu s poglavljima 6. i 7. (odnosno poglavljem 8.) Odluke, dužna je nastaviti izračun u skladu s tim poglavljima, i ako joj vrijednost stavaka u knjizi trgovanja padne ispod gore navedenih limita, tako dugo dok od Hrvatske narodne banke ne dobije obavijest da više ne mora izračunavati kapitalne zahtjeve u skladu s poglavljima 6. i 7. (odnosno poglavljem 8.) Odluke, već u skladu s poglavljem 4. Odluke.

3.5. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRAZACA KNJIGA TRGOVANJA – DNEVNA STANJA (obrazac KT-DS) I DETALJNA KNJIGA TRGOVANJA (obrazac DKT)

Izvještaje o stanju u knjizi trgovanja banka dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci na sljedećim obrascima:

– KT-DS – Knjiga trgovanja – dnevna stanja

– DKT – Detaljna knjiga trgovanja

3.5.1. Obrazac KT-DS – Knjiga trgovanja – dnevna stanja

U obrascu KT-DS banka navodi dnevna stanja ukupnih poslova banke, ukupnu nominalnu vrijednost stavaka u knjizi trgovanja, ukupnu tržišnu vrijednost stavaka u knjizi trgovanja i udio knjige trgovanja u ukupnim poslovima banke.

Pod ukupnim poslovima banke podrazumijeva se zbroj ukupne imovine (iskazane na neto načelu, iz obrasca BS-2), ukupnog iznosa konvertiranih izvanbilančnih stavaka (polje 2022 iz obrasca PIRS) i potencijalne izloženosti/originalne izloženosti kreditnom riziku ostalih izvanbilančnih stavaka (polje 3016 ili polje 4ZZZ iz obrasca KOIRS).

Iznos ukupnih poslova banka izračunava sa stanjem na posljednji dan u mjesecu. Ovaj iznos banka upisuje u stupac »Ukupni poslovi banke« za svaki radni dan u obrascu KT-DS narednog mjeseca. Ukoliko banka utvrdi da dnevne promijene ukupnih poslova banke mogu utjecati na postotak udjela knjige trgovanja u ukupnim poslovima banke dužna je dnevno izračunavati ukupne poslove banke i te dnevne iznose upisivati u obrazac KT-DS.

Ukupna nominalna vrijednost i ukupna tržišna vrijednost stavaka u knjizi trgovanja izračunavaju se tako da se zbroje apsolutni iznosi stavaka (bez obzira na to je li riječ o dugim ili kratkim pozicijama banke) u knjizi trgovanja.

Udio knjige trgovanja u ukupnim poslovima banke izračunava se kao odnos ukupne tržišne vrijednosti stavaka u knjizi trgovanja i ukupnih poslova banke na određeni dan i izražava se u postotnom iznosu.

U retku »Prosječna stanja« navodi se jednostavan prosjek kao zbroj vrijednosti po svim radnim danima podijeljen s brojem radnih dana.

3.5.2. Obrazac DKT – Detaljna knjiga trgovanja

Banka je u ovom obrascu dužna prikazati pojedinačne financijske instrumente čija nominalna vrijednost u knjizi trgovanja (iskazanoj po nominalnoj vrijednosti) sudjeluje s više od 1%. Instrumenti koji u knjizi trgovanja sudjeluju s manje od 1%, prikazuju se kao stavka »Ostalo« (npr. Ostale dionice i vlasnički udjeli u trgovačkim društvima, Ostali dužnički vrijednosni papiri itd.).

U stupcu »Naziv instrumenta« navesti opisni naziv financijskog instrument (npr. redovne dionice Podravke d.d., obveznice Ministarstva financija, valutni »futures« ugovor, jednovalutni »swap« kamatnjaka, kupljena opcija itd.). U sljedećem stupcu navesti ISIN oznaku vrijednosnog papira ili drugu jednoznačnu oznaku posla (npr. HRPODRRA0004, HRRHMFO049A5, IRS-20/01/03-HSBC itd.).

U stupac »Nominalna/zamišljena vrijednost u valuti odnosno u kunama« unose se stavke s vrijednostima kako slijedi:

– dužnički i vlasnički vrijednosni papiri, instrumenti tržišta novca te ostali prenosivi vrijednosni papir iskazuju se po nominalnoj vrijednosti

– derivatni instrumenti iskazuju se po zamišljenoj vrijednosti odnosnog instrumenta, valute ili robe

– izloženosti proizišle iz »repo« i »reverse repo« ugovora te ugovora o posuđivanju vrijednosnih papira ili robe iskazuju se po vrijednosti definiranoj u točki 7.2.2.1. ove upute

– financijski instrumenti ostvareni na temelju ugovora o pokroviteljstvu izdanja vrijednosnih papira iskazuju se po nominalnoj vrijednosti.

Vrijednosni papiri i roba na temelju kojih je banka sklopila »repo« ugovor ili koje je posudila na temelju ugovora o posuđivanju drugoj ugovornoj strani, navode se pod rednim brojevima 1., 2. ili 3. u obrascu DKT, a ne pod 12. u istom obrascu.

Pod rednim brojem 14 navode se i naknade, provizije, kamate, dividende i marže za »futures« ugovore i opcije kojima se trguje na burzama, a koje se izravno odnose na stavke uključene u knjigu trgovanja, ali nisu uzete u obzir prilikom izračunavanja kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike ili rizik druge ugovorne strane. U stupac »Oznaka posla« banka kod ovih stavaka upisuje oznaku 7.3.3. i dužna ih je odvojeno prikazati.

U stupce »Tržišna vrijednost u valuti odnosno u kunama« unosi se tržišna vrijednost odgovarajuće stavke/instrumenta na posljednji radni dan u tromjesečju za koje se izvješće podnosi.

Tržišne i nominalne vrijednosti u stranim valutama preračunavaju se u kune pomoću srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke koji se primjenjuje na dan na koji se odnosi izvještaj.

Pod tržišnom vrijednosti dužničkih vrijednosnih papira podrazumijeva se vrijednost bez obračunatih nedospjelih kamata (engl. clean price), koja se za dužničke vrijednosne papire u knjizi trgovanja upisuje pod rednim brojem 14. uz oznaku vrijednosnog papira na koji se odnosi, u stupac predviđen za to.

Pod zamišljenom vrijednosti derivata podrazumijeva se ugovorena vrijednost instrumenta, iznosa valute ili robe na kojima se derivat temelji. Kod valutnih »forward« ugovora to je iznos one valute koja se ne mijenja kroz cijelo vrijeme trajanja ugovora. Najčešće je to iznos one valute koja množena ugovorenim forward tečajem daje protuvrijednost u drugoj valuti iz ugovora. Na primjer, ukoliko banka posjeduje valutni »forward« ugovor kojim je ugovorena prodaja 2.000.000 eura za kune na neki budući dan po tečaju 7,5770, banka će na taj budući dan dobiti 15.154.000 kune. Slijedeći jednostavnu matematičku formulu koja glasi: zamišljena vrijednost * »forward« tečaj = protuvrijednost u drugoj valuti; možemo zaključiti da je u ovom primjeru zamišljena vrijednost 2.000.000 eura (2.000.000 eura * 7,5770 = 15.154.000 kuna).

4. IZRAČUN KREDITNIM RIZIKOM PONDERIRANE AKTIVE

4.1. OPĆE ODREDNICE

4.1.1. OBUHVAT

U kreditnim rizikom ponderiranu aktivu koja se koristi za izračun stope adekvatnosti kapitala, ne uključuju se aktivne bilančne i izvanbilančne rizične stavke iz točke 4.5. Odluke, tj. aktivne bilančne i izvanbilančne rizične stavke koje su odbici pri izračunu jamstvenoga kapitala.

U konsolidiranom financijskom izvještaju navedene stavke koje čine dio unutargrupnih transakcija, ne uključuju se u kreditnim rizikom ponderiranu aktivu jer se eliminiraju u postupku konsolidacije (metoda potpune konsolidacije).

Bilančna aktiva, konvertirana izvanbilančna rizična aktiva i izloženosti temeljene na drugim izvanbilančnim rizičnim stavkama raspoređuju se u rizične kategorije koje su utvrđene ovisno o tipu financijskog instrumenta i karakteristikama dužnika/druge ugovorne strane i garanta te instrumenata osiguranja naplate. Ukupni iznos svake kategorije množi se s pripadajućim ponderom rizičnosti. Zbroj dobivenih ponderiranih iznosa svake od kategorija čini kreditnim rizikom ponderiranu aktivu banke, koja je dio nazivnika u izračunu stope adekvatnosti kapitala.

Izračun kreditnim rizikom ponderirane aktive dostavlja se na sljedećim obrascima danim u prilogu ove upute:

a) PBA – Kreditnim rizikom ponderirana bilančna aktiva

b) PIRS – Kreditnim rizikom ponderirane izvanbilančne rizične stavke

c) KOIRS – Kreditni rizik ostalih izvanbilančnih rizičnih stavaka.

Sva potraživanja i izvanbilančne rizične stavke (stavke koje se konvertiraju) u navedenim se obrascima navode prema podacima iz knjigovodstvenih evidencija po ugovorenom roku dospijeća, osim kada se izričito zahtijeva preostali rok dospijeća.

Pri određivanju odgovarajuće rizične kategorije za pojedine stavke aktive i konvertirane izvanbilančne rizične stavke, stavke koje imaju odlike različitih rizičnih kategorija, raspoređuju se u kategoriju s najmanjim ponderom.

Potraživanja od inozemnih banaka raspoređuju se ovisno o njihovu stupnju kreditne sposobnosti. Odgovarajuću kreditnu sposobnost imaju banke koje nemaju nižu investicijsku ocjenu od AA – prema agencijama Standard & Poor i Fitch IBCA, odnosno one koje nemaju nižu investicijsku ocjenu od Aa3 prema agenciji Moodyžs.

Iznimno ponder 20% dodjeljuje se potraživanjima od inozemnih banaka originalnog roka dospijeća kraćeg od tri mjeseca, ukoliko banka od koje se potražuje ovaj iznos nema nižu investicijsku ocjenu od A – prema agencijama Standard & Poor i Fitch IBCA, odnosno nema nižu investicijsku ocjenu od A3 prema agenciji Moodyžs.

Sve ostala potraživanja od inozemnih banaka koja ne zadovoljavaju jedan od navedenih kriterija, ponderiraju se ponderom 100%.

Svim domaćim bankama koje imaju stopu adekvatnosti kapitala u visini propisanoj zakonom ili posebnim rješenjem Hrvatske narodne banke, prilikom izračuna kreditnim rizikom ponderirane aktive dodjeljuje se ponder 20%.

4.1.2. DEFINICIJE

Pojam »potraživanje«, koji se nalazi u navedenim obrascima, obuhvaća potraživanja po depozitima, kreditima, vrijednosnim papirima, obračunatim kamatama, naknadama i provizijama te sva ostala potraživanja od komitenata banke.

Pojmom »potraživanja od Vlade Republike Hrvatske« obuhvaćaju se sva potraživanja od pojedinih ministarstava, kao i ostala potraživanja od Republike Hrvatske i republičkih fondova. Pod Republikom Hrvatskom pri tom su osim Vlade Republike Hrvatske obuhvaćene i sljedeće institucionalne jedinice:

– Ured Predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske

– Ustavni sud Republike Hrvatske

– državna ministarstva

– ostali samostalni organi državne uprave (uključujući Hrvatsku garancijsku agenciju, HAGENU i REGOS)

– redovni sudovi (na svim razinama)

– pučki pravobranitelji (na svim razinama)

– državno odvjetništvo (na svim razinama)

– javno pravobraniteljstvo (na svim razinama)

– proračunski fondovi (npr. Fond za razvoj i zapošljavanje, Fond za regionalni razvoj)

– ostale jedinice koje se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske.

Pod pojmom »republički fondovi« podrazumijevaju se institucije koje se ne financiraju iz proračuna, ali ih je osnovala Republika Hrvatska pa samim time i jamči za njihove obveze, a ovdje ubrajamo sljedeće:

– Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

– Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

– Hrvatski zavod za zapošljavanje

– Hrvatsku banku za obnovu i razvoj

– Hrvatske vode

– Hrvatske autoceste

– Hrvatske ceste

– Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

– Hrvatski fond za privatizaciju.

Pod pojmom »multilateralne razvojne banke« podrazumijevaju se sljedeće banke: Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development), Međunarodna financijska korporacija (International Finance Corporation), Međuamerička banka za razvoj (Inter-American Development Bank), Azijska banka za razvoj (Asian Development Bank), Afrička banka za razvoj (African Development Bank), Fond Vijeća Europe za ponovno naseljavanje (Council of Europe Resettlement Fund), Nordijska investicijska banka (Nordic Investment Bank), Karipska banka za razvoj (Caribbean Development Bank), Europska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development), Europski investicijski fond (European Investment Fund) i Međuamerička investicijska korporacija (Inter-American Investment Corporation).

4.1.3. UGOVORI O NOVACIJI I DRUGI UGOVORI
O NETIRANJU

4.1.3.1. Priznavanje ugovora o novaciji i drugih ugovora o netiranju kao čimbenika umanjenja kreditnog rizika

Kao čimbenici umanjenja kreditnog rizika priznaju se sljedeće vrste ugovora o netiranju:

– dvostrani ugovori o novaciji između banke i druge ugovorne strane, na temelju kojih se međusobna potraživanja i obveze automatski spajaju, tako da ta novacija utvrđuje jedinstveni neto iznos svaki put kada se novacija primijeni, stvarajući tako zakonski obvezujući, jedinstveni novi ugovor koji poništava prethodne ugovore

– ostali dvostrani ugovori o netiranju između banke i druge ugovorne strane.

Za potrebe Odluke druga je ugovorna strana bilo koja osoba (uključujući i fizičku osobu) koja je ovlaštena sklopiti ugovor o netiranju.

Da bi se ugovor o netiranju priznao kao čimbenik koji umanjuje kreditni rizik, banka je dužna zatražiti prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke te predočiti dokaze o ispunjenju uvjeta.

Hrvatska narodna banka priznat će ugovor o netiranju kao čimbenik koji umanjuje kreditni rizik jedino pod sljedećim uvjetima:

– Ugovor o netiranju mora biti u pisanom obliku.

– Ugovor o netiranju s drugom ugovornom stranom čini jedinstvenu zakonsku obvezu i obuhvaća sve uključene transakcije, tako da, u slučaju da druga ugovorna strana ne izvrši ugovor zbog neispunjenja obveza, stečaja, likvidacije ili sličnih okolnosti, banka prima potraživanja (pozitivnu tržišnu vrijednost) ili plaća obveze (negativnu tržišnu vrijednost) samo u iznosu neto zbroja vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija.

– Banka mora omogućiti Hrvatskoj narodnoj banci uvid u pismena i obrazložena nezavisna pravna mišljenja o činjenici da, u slučaju pravnog prigovora, nadležni sudovi i upravna tijela mogu ustanoviti da su potraživanja i obveze banke ograničene na neto iznos na način opisan pod prethodnom točkom. To pravno mišljenje mora se temeljiti:

1) na zakonu kojem podliježe druga ugovorna strana kao i na zakonu kojem podliježe podružnica, ukoliko je uključena inozemna podružnica društva

2) na zakonu koji se odnosi na uključene pojedinačne transakcije i

3) na zakonu koji se odnosi na bilo koji ugovor nužan za provođenje ugovora o netiranju.

Banka mora uspostaviti procedure kako bi osigurala kontinuirano revidiranje zakonske valjanosti svog ugovora o netiranju, u svjetlu mogućih promjena odgovarajućih zakona.

Hrvatska narodna banka može zatražiti dokaz, ukoliko je to nužno, i savjetovati se sa stranim mjerodavnim tijelima, da je ugovor o netiranju zakonski valjan, na temelju svih relevantnih zakona. Ukoliko se to ne uspije dokazati, ugovor o netiranju neće biti čimbenik umanjenja kreditnog rizika ni za jednu ugovornu stranu.

Ni jedan ugovor koji sadrži odredbu kojom se ugovornoj strani koja ispunjava obveze dopušta izvršenje ograničenih isplata ili neplaćanje prema drugoj ugovornoj strani koja nije ispunila obveze, čak i ako je ugovorna strana koja je ispunila obveze neto kreditor (klauzula »walkaway«), ne može se smatrati čimbenikom umanjenja kreditnog rizika.

4.1.3.2. Način uključivanja ugovora o novaciji i drugih ugovora o netiranju u kreditnim rizikom ponderiranu aktivu

4.1.3.2.1. Ugovori o novaciji

Jedinstveni neto iznosi utvrđeni ugovorima o novaciji mogu se uključiti u izračun kreditnim rizikom ponderirane aktive banke uz primjenu tablica iz točke 4.4.1. Odluke.

Ukoliko se primjenjuje pristup iskazivanja po tržišnoj vrijednosti, tekući trošak zamjene i zamišljena vrijednost glavnice mogu se dobiti primjenom neto iznosa utvrđenih ugovorima o novaciji.

U pristupu originalne izloženosti zamišljena vrijednost glavnice može se izračunati tako da se uzmu u obzir neto iznosi utvrđeni ugovorima o novaciji.

4.1.3.2.2. Ostali ugovori o netiranju

U primjeni pristupa iskazivanja po tržišnoj vrijednosti:

– tekući trošak zamjene za ugovore obuhvaćene ugovorom o netiranju može se dobiti na osnovi hipotetičnog neto troška zamjene koji rezultira iz ugovora; kad netiranje dovodi do neto obveze za banku koja izračunava neto trošak zamjene, tekući trošak zamjene računa se kao »0«

– vrijednost potencijalne izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore obuhvaćene ugovorom o netiranju može se umanjiti prema sljedećoj jednadžbi:

PCEred = 0,4* PCEgross + 0,6*NGR*PCEgross, gdje je:

 

PCEred = umanjena vrijednost potencijalne izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene zakonski valjanim dvostranim ugovorom o netiranju

PCEgross = zbroj vrijednosti potencijalnih izloženosti kreditnom riziku za sve ugovore s drugom ugovornom stranom obuhvaćene zakonski valjanim dvostranim ugovorom o netiranju, a koji se izračunavaju množenjem njihovih zamišljenih vrijednosti glavnica s postocima navedenima u tablici pod točkom 4.4.1.1. Odluke

NGR (net-to-gross-ratio) = kvocijent neto vrijednosti troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene zakonski valjanim dvostranim ugovorom o netiranju s drugom ugovornom stranom (brojnik) i bruto vrijednosti troška zamjene za sve ugovore obuhvaćene zakonski valjanim dvostranim ugovorom o netiranju s tom ugovornom stranom (nazivnik).

U svrhu izračunavanja potencijalne izloženosti kreditnom riziku prema navedenoj jednadžbi, savršeno usklađeni ugovori obuhvaćeni ugovorom o netiranju mogu se uzeti u obzir kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom neto primicima. Savršeno usklađenim ugovorima smatraju se valutni »forward« ugovori ili slični ugovori u kojima je zamišljeni iznos glavnice jednak novčanim tijekovima, ukoliko novčani tijekovi dospijevaju na isti dan valute i u cijelosti ili djelomično u istoj valuti.

U primjeni pristupa originalne izloženosti:

– savršeno usklađeni ugovori obuhvaćeni ugovorom o netiranju mogu se uzeti u obzir kao jedinstveni ugovor sa zamišljenim iznosom glavnice jednakim neto primicima, pri čemu se ti zamišljeni iznosi glavnice množe s postocima iz tablice pod točkom 4.4.1.2. Odluke

– kod svih drugih ugovora obuhvaćenih ugovorom o netiranju postoci koji se primjenjuju, mogu biti umanjeni kao što je to prikazano u sljedećoj tablici:

Originalni rok dospijeća

Ugovori o kamatnim stopama

Ugovori koji se odnose na valute i zlato

1 godina ili manje

0,35%

1,50%

Preko 1 godine, ali ne duže od dvije godine

0,75%

3,75%

Dodatak za svaku sljedeću godinu

0,75%

2,25%

 

4.2. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRAZACA

4.2.1. KREDITNIM RIZIKOM PONDERIRANA BILANČNA AKTIVA (obrazac PBA)

Ovaj obrazac sastoji se od dvaju stupaca: »Neto vrijednost« i »Ukupni ponderirani iznos«. U stupcu »Neto vrijednost« navodi se knjigovodstvena vrijednost aktivnih bilančnih stavaka (koje se uključuju u ukupnu ponderiranu aktivu) umanjena za iznos umanjenja u skladu s odgovarajućim propisima Hrvatske narodne banke.

U kreditnim rizikom ponderiranu bilančnu aktivu ne uključuju se derivatna financijska imovina ukoliko banka primjenjuje pristup iskazivanja po »tržišnoj vrijednosti«, te ukoliko je navedena imovina ponderirana u sklopu obrasca KOIRS.

U stupcu »Ukupni ponderirani iznos« nalazi se umnožak iznosa iz prvog stupca i pripadajućeg pondera.

Sva potraživanja i ostala aktiva koja se ne može rasporediti, odnosno nema kvalitetu i svojstva da se rasporedi u pondere niže od 100%, raspoređuje se u neku od stavaka ovog obrasca koje nose ponder 100%. Na primjer, ako je kredit osiguran garancijom banke koja ima primjereni stupanj kreditne sposobnosti, iznos kredita raspoređuje se u ponder 20%, a obračunate dospjele i nedospjele kamate u ponder 100%. Ukoliko su i kredit i ukupne kamate osigurani garancijom banke koja ima primjereni stupanj kreditne sposobnosti, zajedno se raspoređuju u ponder 20%.

Jednako tako, ako je banka jednom komitentu odobrila više kredita koji su osigurani različitim instrumentima osiguranja, krediti se raspoređuju u različite pondere ovisno o kvaliteti instrumenata osiguranja.

Pod materijalnom imovinom (stavka 16 obrasca) podrazumijeva se materijalna imovina i preuzeta imovina te onaj dio nematerijalne imovine koji nije uključen u odbitne stavke pri izračunu jamstvenoga kapitala.

U skladu s Odlukom ponder 50% dodjeljuje se kreditima koji su u potpunosti i u cijelosti osigurani hipotekama nad stambenim objektima (uključujući kuće za odmor) u dužnikovu vlasništvu (ili koje će biti u njegovu vlasništvu) u kojima je dužnik nastanjen (ili će biti nastanjen) ili ih je u svojstvu vlasnika iznajmio. Ovaj se ponder može dodijeliti isključivo onim potraživanjima koja su osigurana hipotekom ili fiducijarnim vlasništvom nad stambenim objektom:

– koji je u vlasništvu zajmoprimca

– kod kojeg banka ima prvenstvo u redoslijedu namirenja potraživanja

– kad je objektivno procijenjena vrijednost objekta koji je dan u zalog, najmanje za 30% veća od ukupnih potraživanja po plasmanima za koje je dan kao osiguranje

– nema nikakvih zapreka za prodaju dužnikove imovine radi podmirenja njegovih obveza.

Pod pojmom vlasništva nad založenim stambenim objektom u skladu s prethodnim paragrafom podrazumijeva se i vlasništvo supružnika zajmoprimca, odnosno vlasništvo nad stambenim objektom većinskog vlasnika tvrtke kojoj je odobren zajam.

U retku »Ukupni iznos kreditnim rizikom ponderirane bilančne aktive« nalazi se ukupna neto vrijednost bilančne aktive i ukupni ponderirani iznos, koje čine zbrojevi stavaka u tim dvama stupcima.

4.2.2. KREDITNIM RIZIKOM PONDERIRANE IZVANBILANČNE RIZIČNE STAVKE (obrazac PIRS)

U ovaj obrazac unosi se dio izvanbilančnih rizičnih stavaka (garancije, akreditivi, odobreni, a neiskorišteni krediti i slične stavke nabrojene u točki 4.3. Odluke), nakon njihova umanjenja za posebne rezerve za identificirane gubitke. Svrha je ovog dijela obrasca konverzija izvanbilančnih rizičnih stavaka u odgovarajuću vrijednost aktive i ponderiranje konvertiranih iznosa propisanim stupnjevima rizika.

Obrazac PIRS sastoji se od stupca »Neto vrijednost«, stupca »Konverzijski faktor«, stupca »Konvertirana vrijednost«, četiriju stupaca pondera i stupca »Ukupna ponderirana vrijednost«. U stupac »Neto vrijednost« upisuje se knjigovodstvena vrijednost izvanbilačnih rizičnih stavaka umanjena za posebne rezerve za identificirane gubitke. Ti se iznosi konvertiraju konverzijskim faktorima tako da se neto vrijednost množi konverzijskim faktorom određenim za taj redak.

Pod rednim brojem 8 banka u skladu s točkom 4.3. Odluke upisuje iznos ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine koji nemaju karakter »repo« ugovora, već prema njima stranka koja je prodala određenu imovinu, ima pravo, ali ne i obvezu, kupiti istu imovinu nazad od druge ugovorne strane po unaprijed utvrđenoj cijeni (ugovori o prodaji s opcijom ponovne kupnje predmetne imovine).

Konvertirana vrijednost raspoređuje se u odgovarajuće stupce pondera. Postupak za određivanje pondera jest sljedeći: određenoj izvanbilančnoj rizičnoj stavci pridružuje se stupanj rizičnosti pripadajuće bilančne stavke, odnosno pretpostavlja se da je izvanbilančna rizična stavka aktivirana i iskazana u bilančnoj evidenciji. Iskazani iznosi ne množe se s ponderima rizičnosti. Ukupna ponderirana vrijednost jest zbroj umnožaka iznosa raspoređenih po ponderima i odgovarajućeg pondera za svaki redak obrasca. Zbroj iznosa u stupcima pondera mora biti jednak iznosu u stupcu »Konvertirana vrijednost«.

Ukoliko se određena izvanbilančna rizična stavka (redak iz ovog obrasca) sastoji od više različitih izvanbilančnih financijskih pozicija koje imaju različite pondere, ukupni iznos koji se iskazuje u stupcu »Konvertirana vrijednost«, rasporedit će se u dva ili više stupaca pondera.

4.2.3. KREDITNI RIZIK OSTALIH IZVANBILANČNIH RIZIČNIH STAVAKA (obrazac KOIRS)

Budući da banka može izabrati metodu koju će primjenjivati pri izračunu kreditnog rizika ostalih izvanbilančnih rizičnih stavaka (osim banaka koje su dužne primjenjivati pristup iskazivanja po »tržišnoj vrijednosti«), u skladu s time popunjava dio obrasca KOIRS koji se odnosi na tu metodu, a u drugi dio obrasca upisuje nule.

Dio obrasca KOIRS pod nazivom Pristup po »tržišnoj vrijednosti« popunjavaju one banke koje su odabrale pristup iskazivanja po »tržišnoj vrijednosti«. U ovaj dio obrasca banka upisuje iznos u stupcu zamišljene vrijednosti (ugovorena vrijednost odnosnog instrumenta, iznosa valute ili robe) te tekući trošak zamjene (tržišna vrijednost ugovora). Samo pozitivni tekući trošak zamjene ulazi u izračun i navodi se u stupcu »Tekući trošak zamjene«. Iznos potencijalne izloženosti kreditnom riziku jest umnožak zamišljene vrijednosti i konverzijskog faktora navedenog u obrascu i izračunava se za sve stavke bez obzira na to je li njihova tržišna vrijednost pozitivna ili nije.

U stupac »Ukupna izloženost« upisuje se zbroj tekućeg troška zamjene pojedine stavke i potencijalne izloženosti kreditnom riziku. (Ukupna izloženost = tekući trošak zamjene + potencijalna izloženost kreditnom riziku.)

Iznosi navedeni u stupcu »Ukupna izloženost« raspoređuju se u odgovarajuće stupce pondera. Ponder se određuje na sljedeći način: određenoj izvanbilančnoj rizičnoj stavci dodjeljuje se ponder rizika prema ponderu rizika koju nosi stranka s kojom je ugovor sklopljen, odnosno, ukoliko je ugovor sklopljen npr. s domaćom bankom, izloženost u skladu s tim ugovorom bit će navedena pod ponderom 20%. Iskazani iznosi ne množe se s ponderima rizičnosti, jer se ponderirana vrijednost iskazuje u posljednjem stupcu kao zbroj umnožaka iznosa raspoređenih po ponderima i odgovarajućih pondera. Zbroj iznosa u stupcima pondera mora biti jednak iznosu u stupcu »Ukupna izloženost«.

Ukoliko banka posjeduje ugovor koji ne odgovara ni jednom od redaka u obrascu, on se uključuje u retke ugovora koji se odnose na robu koja nije plemeniti metal, odnosno na njega se primjenjuju postoci iz posljednjeg stupca u tablici navedenoj pod točkom 4.4.1.1. Odluke.

Dio obrasca KOIRS pod nazivom Pristup »originalne izloženosti« popunjavaju banke koje su odabrale pristup »originalne izloženosti«.

Banka upisuje iznos zamišljene vrijednosti svake vrste derivatnih instrumenata. Vrijednosti u stupcu »Originalna izloženost« umnošci su vrijednosti u stupcu »Zamišljena vrijednost« i konverzijskog faktora. Te se vrijednosti dalje raspoređuju u stupce pondera rizika koji odgovara ponderu kreditnog rizika druge ugovorne strane, s kojom je banka sklopila takav ugovor. Zbroj vrijednosti po svim ponderima kreditnog rizika u svakom retku mora odgovarati vrijednosti u stupcu »Originalna izloženost« u istom retku. U stupac »Ponderirana vrijednost« upisuje se zbroj umnožaka iznosa u svakom stupcu pondera i odgovarajućeg pondera.

Banka u obrascu dodaje redak za svaku sljedeću godinu prema potrebi. U svakom dodanom retku banka izračunava konverzijski faktor tako da konverzijski faktor prethodne godine uveća za 1 postotni bod (kad je riječ o ugovorima o kamatnim stopama), odnosno za 3 postotna boda (kad je riječ o ugovorima na strane valute i zlato).

5. IZRAČUNAVANJE IZLOŽENOSTI BANKE VALUTNOM RIZIKU

5.1. OPĆE ODREDNICE

U deviznu imovinu i devizne obveze uključuju se sva devizna imovina i devizne obveze prema nadoknadivom iznosu. Na-doknadivi iznos je iznos imovine nakon odbitka umanjenja utvrđenog u skladu s odgovarajućim propisima Hrvatske narodne banke.

Imovina i obveze u kunama čija se vrijednost samo u slučaju deprecijacije kune u odnosu prema određenoj stranoj valuti izračunava na temelju tečaja kune prema toj stranoj valuti (imovina i obveze s ugrađenim »call« opcijama na tu stranu valutu), bit će tretirani u skladu s točkom 5.2.1.3. ove upute.

U skladu s ovom uputom pod deltom se podrazumijeva očekivana promjena u cijeni opcije uzrokovana malom promjenom odnosne varijable utvrđene opcijom.

5.2. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRAZACA

Banka izračun ukupne otvorene devizne pozicije i kapitalnog zahtjeva za valutni rizik dostavlja na obrascima VR1 i VR2, izračunavajući pozicije u skladu s ovim poglavljem.

5.2.1. OBRAZAC VR1

U obrazac VR1 banka za svaku valutu unosi:

– »spot« poziciju (polja 2xxx i 3xxx obrasca VR1)

– »forward« poziciju i neopozive garancije i slične instrumente (polja 4xxx i 5xxx obrasca VR1)

– poziciju u opcijama (polja 7xxx i 8xxx obrasca VR1).

5.2.1.1. »Spot« pozicija

U izračun »spot« pozicije za pojedinu valutu uključuju se:

– sva devizna imovina i obveze

– imovina i obveze uz valutnu klauzulu

– »spot« transakcija kupnje i prodaje deviza koje su ugovorene, ali nisu knjigovodstveno provedene u glavnoj knjizi banke

– »spot« pozicija valutnih »swap« ugovora.

Neto »spot« pozicija u pojedinoj valuti jest kratka (nosi negativan predznak) ako su ukupne navedene obveze u skladu s prvim stavkom ove točke veće od ukupne imovine određene istim stavkom.

Imovinske stavke za koje je banka provela umanjenje u skladu s odgovarajućim propisima Hrvatske narodne banke, uključuju se u »spot« poziciju u nadoknadivom iznosu.

U neto »spot« poziciju ne uključuju se rezerve za identificirane gubitke po izvanbilančnim plasmanima, ni bilo koja druga bilančna stavka koja ne čini imovinu ili obveze banke.

Banka može uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke u »spot« poziciju u pojedinoj valuti uključiti i buduće neto prihode/rashode koji nisu još obračunati, ali su u potpunosti zaštićeni od rizika valutnim »forward« ugovorima.

5.2.1.2. »Forward« pozicija

U izračun »forward« pozicije i pozicije neopozivih garancija i drugih sličnih instrumenata uključuju se:

– »forward« transakcije kupnje i prodaje deviza (ili zlata), uključujući i »futures« ugovore na tu valutu ili zlato te glavnicu valutnih »swap« ugovora koja nije uključena u »spot« poziciju

– neopozive garancije, nepokriveni akreditivi i slični instrumenti na temelju kojih će banka zasigurno morati izvršiti plaćanje, a postoji vjerojatnost da ta sredstva banka neće moći nadoknaditi (iskazani u stranoj valuti ili uz valutnu klauzulu).

Neopozive garancije, nepokriveni akreditivi i slični instrumenti uključuju se u dugu »forward« poziciju, i to u neto iznosu (nominalni iznos umanjen za formirane rezerve za identificirane rizike).

U polja pod brojevima 6xxx banka upisuje tzv. »spot + forward« stavku s adekvatnim predznakom koji ta pozicija nosi, a koja po svakoj pojedinoj valuti predstavlja zbroj duge »spot« i duge »forward« pozicije umanjen za zbroj kratke »spot« i kratke »forward« pozicije.

5.2.1.3. Pozicija u opcijama

Banka izračunava vrijednost knjige valutnih opcija (uključujući i imovinu i obveze opisane u drugom stavku točke 5.1. ove upute) za svaku valutu. Pri izračunu vrijednosti knjige valutnih opcija opcije se uključuju u delta ekvivalentu nominalne vrijednosti opcije (iznimno primjenom jednostavne metode u svom punom nominalnom iznosu). Delta ekvivalent svake opcije jednak je umnošku njezina delta koeficijenta i nominalne vrijednosti te opcije. Delta ekvivalenti (odnosno u jednostavnoj metodi nominalni iznos opcije) individualnih opcija po svakoj valuti pri izračunu vrijednosti knjige valutnih opcija na tu valutu nose sljedeće predznake:

 

KUPLJENA

PRODANA

"CALL" OPCIJA

+

"PUT" OPCIJA

+

  

U skladu s ovom točkom pod »call« opcijom na određenu stranu valutu podrazumijeva se mogućnost kupnje te strane valute u zamjenu za kune. Pod »put« opcijom na određenu stranu valutu podrazumijeva se mogućnost prodaje te strane valute u zamjenu za kune.

Na devizne opcije kojima se trguje na burzama, banka treba primijeniti delta koeficijente koje su odredile te burze i tako dobivene delta ekvivalente upisati u polja 7xxx. Delta ekvivalente ovih opcija banka može izračunavati na temelju internog modela koji je odobrila Hrvatska narodna banka – također ih treba upisati u polja 7xxx.

Na devizne opcije kojima se ne trguje na burzama (engl. over the counter options) banka treba primjenjivati jednostavnu metodu (rezultat koje upisuje u polja 8xxx) ili interni model koji je odobrila Hrvatska narodna banka (rezultat se upisuje u polja 7xxx).

Na imovinu i obveze utvrđene drugim stavkom točke 5.1. ove upute banka može primjenjivati jednu od metoda koje su definirane točkama 5.2.1.3.1. (rezultat upisuje u polja 8xxx), 5.2.1.3.2. (rezultat upisuje u polja 7xxx) ili točkom 5.2.1.3.3. ove upute (rezultat koje upisuje u polja 7xxx).

Ukoliko banka primjenjuje interni model, mora ga primjenjivati na cjelokupnu knjigu opcija, a ako se želi vratiti na jednostavnu ili primijenjenu delta metodu, mora zatražiti prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.

Ukoliko banka primjenjuje prilagođenu delta metodu (definiranu točkom 5.2.1.3.2. ove upute), a želi u određenom izvještajnom razdoblju primjenjivati jednostavnu metodu (definiranu točkom 5.2.1.3.1. ove upute), mora zatražiti prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke.

5.2.1.3.1. Jednostavna metoda izračuna vrijednosti knjige opcija

U skladu s ovom uputom imovina u kunama čija se vrijednost samo u slučaju deprecijacije kune u odnosu prema određenoj stranoj valuti izračunava na temelju tečaja kune prema toj stranoj valuti, smatra se kupljenim »call« opcijama na tu stranu valutu. U skladu s ovom uputom obveze u kunama čija se vrijednost samo u slučaju deprecijacije kune u odnosu prema određenoj stranoj valuti izračunava na temelju tečaja kune prema toj stranoj valuti, smatraju se prodanim »call« opcijama na tu stranu valutu.

Sve kupljene »call« opcije i prodane »put« opcije zbrajaju se u njihovu nominalnom iznosu. Sve kupljene »put« opcije i prodane »call« opcije zbrajaju se u njihovu nominalnom iznosu, a taj se zbroj oduzima od zbroja kupljenih »call« opcija i prodanih »put« opcija.

Ako je vrijednost knjige opcija u pojedinoj valuti, izračunata u skladu s prvim i drugim stavkom ove točke, negativna, treba je pribrojiti prethodno izračunatoj deviznoj poziciji (navedenoj u poljima 6xxx obrasca VR1) u nominalnom iznosu (npr. ukoliko banka ima kratku poziciju u opcijama u određenoj valuti 100, a prethodno izračunata devizna pozicija u toj je istoj valuti duga 300, devizna pozicija banke u toj valuti primjenom jednostavne metode bit će duga 400). Ako je vrijednost knjige opcija u pojedinoj valuti, izračunata u skladu s ovim stavkom, pozitivna, treba je pribrojiti prethodno izračunatoj deviznoj poziciji (navedenoj u poljima 6xxx obrasca VR1). Odnosno ukoliko banka ima dugu poziciju u opcijama u određenoj valuti 100, a prethodno izračunata devizna pozicija u toj je istoj valuti kratka 300, devizna pozicija banke u toj valuti uz primjenu jednostavne metode bit će kratka 200.

Primjena ove metode za izračun vrijednosti knjige opcija na određenu valutu smatra se prihvatljivom za izračun pozicije u opcijama u skladu s ovom uputom, ali se općenito ne smatra najprimjerenijom metodom za mjerenje i praćenje valutnog rizika banke.

5.2.1.3.2. Prilagođena delta metoda

Ova se metoda može primjenjivati samo na imovinu i obveze utvrđene drugim stavkom točke 5.1. ove upute kada je odnosna varijabla tečaj kune u odnosu prema jednoj od sljedećih stranih valuta: američkom dolaru, euru, funti sterlinga i švicarskom franku. Ova se metoda ne može primjenjivati kada je odnosna varijabla tečaj kune u odnosu prema bilo kojoj drugoj stranoj valuti ili valutama vezanima uz jednu od navedenih valuta (npr. prema bugarskom levu, konvertibilnoj marki i sl.).

U skladu s ovom metodom banka za svaki ugovor:

– utvrđuje iznos i datume dospijeća svakoga ugovorenog plaćanja glavnice za cijelo trajanje ugovora

– utvrđuje ugovorom određeni tečaj koji služi kao izvršni tečaj po kojem se može izvršiti opcija

– utvrđuje postotnu razliku između tržišnog tečaja (na dan na koji se izvješće na temelju ove upute odnosi) i izvršnog tečaja utvrđenog prethodnom točkom.

Svako plaćanje glavnice na temelju pojedinog ugovora smatra se zasebnom opcijom. Svako plaćanje glavnice za kredit za koji je banka provela umanjenje, proporcionalno se umanjuje za iznos umanjenja.

Dospjela potraživanja po ugovorima s ugrađenim »call« opcijama kod kojih banka zbog formulacije klauzule u ugovoru nakon dana dospijeća ne može revalorizirati dospjeli dug, već se on tretira kao kunsko potraživanje, ne uključuju se u izračun devizne pozicije banke.

Za svako plaćanje glavnice po pojedinom ugovoru banka treba utvrditi delta koeficijent iz tablice delta koeficijenata (navedene u prilogu ove upute) koji odgovara danima preostalim do dospijeća tog plaćanja glavnice na vodoravnoj osi i postotnoj razlici između tržišnog tečaja te valute na dan na koji se izvješće odnosi i izvršnog tečaja na okomitoj osi. Banka treba na opisani način utvrditi delta koeficijent za svako plaćanje glavnice po pojedinom ugovoru.

Banka zatim treba pomnožiti utvrđene delta koeficijente s iznosom glavnice na koju se koeficijenti odnose te zbrojiti dobivene rezultate kako bi se dobio delta ekvivalent za svaki ugovor. Delta ekvivalenti za stavke obveza imaju negativan (–) predznak, a delta ekvivalenti za stavke imovine imaju pozitivan (+) predznak. Nakon što se utvrde delta ekvivalenti za sve stavke (imovinu i obveze), treba ih zbrojiti. Konačni se rezultat pribraja, vodeći računa o predznaku koji nosi, zbroju pozicija izračunatih u skladu s točkama 5.2.1.1. i 5.2.1.2. ove upute (odnosno iznosu u poljima 6xxx obrasca VR1).

5.2.1.3.3. Interni model za izračun delta ekvivalenta vrijednosti knjige opcija

Banka se može koristiti internim modelom za izračun delta ekvivalenata vrijednosti knjige opcija ako dobije prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke. U zahtjevu za dobivanje odobrenja za primjenu internog modela u izračunavanju delta ekvivalenata vrijednosti knjige opcija banka mora dati sljedeće informacije:

– opis modela za određivanje vrijednosti opcija (engl. option pricing model)

– specifikaciju i verifikaciju pretpostavki primijenjenih u modelu za određivanje vrijednosti opcija

– specifikaciju proizvoda na koje se odnosi izabrani model za određivanje vrijednosti opcija

– opis izvora podataka i metode ažuriranja tih podataka koje će se primijeniti u sklopu modela za određivanje vrijednosti opcija

– metodu za procjenu parametara modela za određivanje vrijednosti opcija

– interne postupke za upravljanje valutnim rizikom i knjigovodstveno tretiranje opcija.

5.2.1.3.4. Kreditni aranžmani s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj

Ako banka ima sklopljene kreditne aranžmane s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj, kod kojih je valutni rizik ugrađenih »call« opcija na stranu valutu iz kreditnih ugovora s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj efikasno prenesen na krajnjega korisnika tih sredstava, banka može isključiti te stavke imovine i obveza iz ovog izračuna pod uvjetom da je zadovoljila sljedeće kriterije:

– istovjetne su odredbe vezane uz valutnu klauzulu u oba ugovora (ugovoru o kreditu između Hrvatske banke za obnovu i razvoj i banke i ugovoru o kreditu između banke i krajnjega korisnika sredstava)

– ugovoreni postupak povlačenja i plasiranja kredita mora osigurati isti ponderirani tečaj u oba kreditna odnosa

– svi su datumi dospijeća svih glavnica i ostalih plaćanja na temelju ovih aranžmana isti

– banka očekuje da će klijent obaviti sva plaćanja na temelju odobrenoga kredita o njihovu dospijeću

– banka svakog dana kontrolira provođenje ovih ugovora kako bi utvrdila poštuju li se prethodne točke.

5.2.1.3.5. Ostale opcije

Banka će u vrijednost knjige valutnih opcija uključiti tržišnu vrijednost i svake druge opcije (koja nije ni valutna ni u zlatu) kod koje je odnosna varijabla iskazana u stranoj valuti (npr. opcije na naftu ukoliko je cijena barela iskazana u nekoj stranoj valuti).

5.2.1.4. Otvorena pozicija u pojedinoj valuti

Za svaku valutu izračunava se zbroj »spot« pozicije (utvrđene u točki 5.2.1.1.) i »forward« pozicije (utvrđene u točki 5.2.1.2.). Dobiveni se iznos korigira za poziciju u opcijama na način opisan u točki 5.2.1.3. ove upute.

Tako dobiveni iznos može biti pozitivan ili negativan. Pozitivan iznos čini dugu poziciju banke u navedenoj valuti, a negativan iznos čini kratku poziciju banke u navedenoj valuti.

5.2.1.5. Izuzeća

Banka može, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, iz devizne pozicije u pojedinoj valuti isključiti sve stavke u stranoj valuti koje čine odbitne stavke pri izračunu jamstvenoga kapitala, pod uvjetom da su strateške prirode i da banka njima ne trguje.

Banka može, uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke, iz devizne pozicije u pojedinoj valuti isključiti i pozicije koje je namjerno zauzela da bi zaštitila svoju stopu adekvatnosti kapitala od negativnih učinaka promjena tečajeva, pod uvjetom da su strateške prirode i da banka njima ne trguje.

5.2.2. Obrazac VR2

Kratke (–) i duge (+) pozicije u različitim valutama ne mogu se međusobno zbrajati. Kratke pozicije u pojedinim valutama zbrajaju se odvojeno, a zbroj nosi negativan predznak (–) i upisuje se u obrazac VR2 (bez predznaka), u redak »Ukupna kratka devizna pozicija banke«. Duge pozicije u pojedinim valutama zbrajaju se odvojeno, a zbroj nosi pozitivan predznak (+) i upisuje se u obrazac VR2 (bez predznaka), u redak »Ukupna duga devizna pozicija banke«.

U redak »Ukupna otvorena devizna pozicija banke« upisuje se veći iznos od iznosa upisanih u polje 1001 i 1002, uvećan za poziciju u zlatu. Kapitalni zahtjev izračunava se tako da se iznos u polju 1004 pomnoži sa 10%.

5.2.3. Prijelazne odredbe

Obrasce VR1 i VR2 definirane točkama 5.2.1. i 5.2.2. ove upute banke nisu dužne slati Hrvatskoj narodnoj banci dok se primjenjuje Odluka o ograničavanju izloženosti banaka valutnom rizikuL97889 (»Narodne novine«, broj 17/2003.). U tom vremenu banka u polje 1005 obrasca PKZ upisuje iznos ukupne devizne pozicije navedene u polju 7 obrasca VR-2, koji je na temelju Odluke o ograničavanju izloženosti banaka valutnom riziku poslala Hrvatskoj narodnoj banci sa stanjem na dan za koji radi izračun adekvatnosti kapitala pomnožen sa 10%. Nadalje, za vrijeme primjene Odluke o ograničavanju izloženosti banaka valutnom riziku banka u polje 1007 obrasca SAK upisuje cjelokupni iznos otvorene devizne pozicije navedene u polju 7 obrasca VR-2, koji je na temelju Odluke o ograničavanju izloženosti banaka valutnom riziku poslala Hrvatskoj narodnoj banci sa stanjem na dan za koji radi izračun adekvatnosti kapitala.

6. IZRAČUNAVANJE IZLOŽENOSTI BANKE POZICIJSKIM RIZICIMA

6.1. OPĆE ODREDNICE

Izračunavanje izloženosti banke pozicijskim rizicima dostavlja se na obrascima:

– Specifični kamatni rizik po pojedinoj valuti (obrazac SK)

– Opći kamatni rizik po pojedinoj valuti (obrazac OK1, odnosno obrazac OK2)

– Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire (obrazac VVP)

– Kapitalni zahtjev za robni rizik (obrazac RR)

– Kapitalni zahtjev za rizik pozicije u opcijama (obrazac RPO).

Kamatni rizik i rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire izračunavaju se isključivo za stavke u knjizi trgovanja, dok se robni rizik izračunava za cjelokupno poslovanje banke (dakle bez obzira na to je li banka uvrstila navedenu stavku u knjigu trgovanja ili nije).

6.2. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRAZACA

6.2.1. Obrazac SpecifiČni kamatni rizik po pojedinoj valuti (obrazac SK)

Banka ispunjava onoliko dijelova obrasca SK u koliko su valuta izražene stavke u knjizi trgovanja za koje se on ispunjava. Ukoliko banka ima barem jednu stavku u nekoj valuti, mora popuniti sve retke za tu valutu (31 redak).

U svaki redak banka unosi iznos tržišne vrijednosti svih pozicija koje odgovaraju opisu retka, odnosno u prvi se redak unose svi dužnički vrijednosni papiri izdani od Hrvatske narodne banke (odnosno isključivo oni koji su raspoređeni u knjigu trgovanja). Svi dužnički vrijednosni papiri koje banka posjeduje, smatraju se dugom pozicijom, dok se svi dužnički vrijednosni papiri koje je banka prodala, a nije ih posjedovala, smatraju kratkom pozicijom (engl. short sell). Kratke pozicije unose se u apsolutnom iznosu (kao da je riječ o pozitivnom broju). Vrijednost u stupcu »Neto pozicija« u svakom retku jest razlika vrijednosti u stupcu »Duga pozicija« i vrijednosti u stupcu »Kratka pozicija« u tom retku. Ako je ta razlika negativna, banka navodi apsolutnu vrijednost razlike (kao da je riječ o pozitivnom broju).

Ukupnu apsolutnu vrijednost neto pozicija stavaka po pojedinim grupacijama (stavke koje ne nose rizik, kvalificirajuće stavke s rokom dospijeća do 6 mjeseci i dr.) čini zbroj vrijednosti u stupcu »Neto pozicija«.

U stupcu »Ponderirana pozicija« navodi se umnožak iznosa u stupcu »Neto pozicija« i pripadajućeg pondera za tu kategoriju stavaka (0,00%, 0,32%, 1,25%, 2,00% i 10,00%).

Kapitalni zahtjev za specifični kamatni rizik zbroj je svih polja 4014, 4021, 4028 i 4031 za svaku valutu i upisuje se u polje 4ZZZ.

6.2.3. Obrasci opĆega kamatnog rizika
(obrasci OK1 I OK2)

Obrazac OK1 popunjava banka koja primjenjuje pristup koji se temelji na dospijeću. On ima onoliko dijelova u koliko zasebnih valuta banka posjeduje stavke koje su podložne ovom riziku. Banka popunjava sva 24 retka za svaku valutu u kojoj postoje stavke podložne ovom riziku.

Vrijednosti pozicija izračunavaju se diskontiranjem budućih novčanih tijekova pojedinog instrumenta nerizičnim kamatnim stopama za odgovarajuću valutu. Kod instrumenata čiji je preostali rok dospijeća kraći od godinu dana, banka nije obvezna provoditi diskontiranje, već uzima u obzir tržišnu vrijednost instrumenta (uvećanu za eventualne obračunate nedospjele kamate). Diskontiranje nije obavezno provoditi ni za pozicije izražene u valutama za koje ne postoji nerizična krivulja prinosa.

Banka svoje vrijednosti pozicija, ovisno o kamatnoj stopi i preostalom roku dospijeća, raspoređuje po odgovarajućim redcima u stupce duge i kratke otvorene pozicije, ponderira ih i usklađuje ponderirane pozicije.

U stupce »Neusklađena ponderirana pozicija po razredima« i »Neusklađena ponderirana pozicija po zonama« upisuju se iznosi s predznakom koji nose. Ostale pozicije upisuju se bez predznaka (kao da je riječ o pozitivnim brojevima). Ukoliko je iznos duge pozicije veći od iznosa kratke pozicije za taj razred ili zonu, onda neusklađena ponderirana pozicija ima pozitivan predznak (koji se ne upisuje). Ukoliko je iznos kratke pozicije veći od iznosa duge pozicije za taj razred ili zonu, onda neusklađena ponderirana pozicija ima negativan predznak (koji se upisuje ispred iznosa).

Cjelokupni kapitalni zahtjev zbroj je svih polja 7024 za svaku valutu i upisuje se u polje 7ZZZ.

Ukoliko je banka od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za upotrebu pristupa koji se temelji na trajanju, tada umjesto obrasca OK1 dostavlja obrazac OK2. Obrazac OK2 popunjava se također u onoliko dijelova u koliko valuta banka posjeduje barem jednu stavku podložnu ovom riziku. Stavke se upisuju u visini njihove tržišne vrijednosti.

Modificirano trajanje izračunava se pomoću formule navedene u Odluci, pri čemu se pod faktorom t uzima preostali rok dospijeća.

U obrascu OK2 banka navodi svaku poziciju s različitim modificiranim trajanjem u svakoj pojedinoj zoni. U prvoj zoni navode se pozicije koje imaju modificirano trajanje 0 – 1,0 (uključujući i 1,0). U drugoj zoni navode se pozicije koje imaju modificirano trajanje 1,0 – 3,6 (uključujući i 3,6). U trećoj zoni navode se pozicije koje imaju modificirano trajanje veće od 3,6.

Nakon raspoređivanja po stupcima duge i kratke otvorene pozicije prema modificiranom trajanju, banka obavlja ponderiranje pozicija u svakom retku. Ponderiranje se provodi množenjem vrijednosti pozicije s modificiranim trajanjem i pretpostavljenom promjenom kamatne stope za tu zonu (koja je u Odluci prikazana u postocima, dakle, prilikom izračuna potrebno ju je podijeliti sa 100). Ponderirane pozicije dalje se usklađuju po zonama i između pojedinih zona. Iznosi se upisuju bez predznaka osim u stupac »Neusklađena ponderirana pozicija po zonama«. Ukoliko je iznos duge pozicije veći od iznosa kratke pozicije za tu zonu, onda neusklađena ponderirana pozicija ima pozitivan predznak (koji se ne upisuje ispred iznosa). Ukoliko je iznos kratke pozicije veći od iznosa duge pozicije za tu zonu, onda neusklađena ponderirana pozicija ima negativan predznak (koji se upisuje ispred iznosa).

Kapitalni zahtjev za opći kamatni rizik dobiva se primjenom formule navedene na obrascu po svim valutama.

6.2.4. Obrazac kapitalni zahtjev za vlasniČke vrijednosne papire (obrazac VVP)

Obrazac VVP sastoji se od dviju cjelina. Prva cjelina nosi naziv »Kapitalni zahtjev za ugrađeni kamatni rizik u vlasničke derivate«. Pozicija u državnim obveznicama bez kupona koja je nastala kao rezultat raščlambe vlasničkih derivata, ne ulazi u obrazac OK1 ni OK2, već se kapitalni zahtjev za kamatni rizik ugrađen u vlasničke derivate izračunava u ovom dijelu obrasca VVP. Banka utvrđuje tržišnu vrijednost odnosnoga vlasničkog papira na kojem se temelji derivat za sve vlasničke derivate koje posjeduje. Te vrijednosti banka raspoređuje u stupac »Tržišna vrijednost« prema razdoblju preostalom do dospijeća derivata u apsolutnim vrijednostima. Množenjem tržišnih vrijednosti i postotka zamišljene pozicije dobiva se kapitalni zahtjev. Tako se npr. kapitalni zahtjev za ugrađeni kamatni rizik za sve vlasničke derivate koji imaju preostali rok dospijeća manji od tri mjeseca, dobiva množenjem zbroja tržišnih vrijednosti njihovih odnosnih instrumenata sa 0,2% (tj. sa 0,002).

Druga cjelina nosi naziv »Kapitalni zahtjev za rizik ulaganja u vlasničke vrijednosne papire«, a popunjava se tako da se već utvrđene neto pozicije u pojedinom vrijednosnom papiru raspoređuju u retke prema nacionalnim tržištima na kojima su uvršteni, i to prema obliku vrijednosnog papira.

Ukoliko potvrde depozitarnih institucija udovoljavaju uvjetima netiranja navedenima u četvrtom stavku točke 6.5.2. Odluke, one se ne navode u retku »Potvrde depozitarnih institucija«, već u retku »Dionice«.

Duge neto pozicije u pojedinim oblicima vrijednosnih papira zbrajaju se, a zbroj se upisuje u stupac »Duga neto pozicija«. Kratke neto pozicije u pojedinim oblicima vrijednosnih papira zbrajaju se, a zbroj se (bez predznaka, odnosno kao da je pozitivan broj) upisuje u stupac »Kratka neto pozicija«. U stupac »Bruto pozicija« upisuje se zbroj iznosa u stupcu »Duga neto pozicija« i iznosa u stupcu »Kratka neto pozicija« samo za redak »Ukupno uvršteno na X. nacionalno tržište«. »Neto pozicija« za svako nacionalno tržište jest apsolutni iznos razlike između ukupnih dugih neto pozicija i ukupnih kratkih neto pozicija po svakom nacionalnom tržištu.

Banka popunjava toliko segmenata na koliko su nacionalnih tržišta uvršteni vlasnički vrijednosni papiri u kojima ima poziciju (bilo kratku bilo dugu).

Kapitalni zahtjev upisuje se u polje 5ZZZ, a čini ga zbroj polja 3ZZZ pomnoženog sa 5%, polja 4ZZZ pomnoženog sa 10% i polja 5009.

6.2.5. Upute za popunjavanje obrasca RR – Kapitalni zahtjev za robni rizik

Izračunavanje izloženosti banke robnom riziku dostavlja se na obrascu RR.

Kapitalni zahtjev za robni rizik izračunava se za cjelokupno poslovanje banke, a ne samo za pozicije u knjizi trgovanja.

Ukoliko banka ima barem jednu poziciju u robi, dužna je izračunati kapitalni zahtjev za tu robu.

U stupcu »Roba« navode se redom sve vrste robe u kojima banka ima poziciju. Svaka pozicija u robi mora biti izražena u standardnim mjernim jedinicama (barelima, tonama i kilogramima).

Pozicije u robi u standardnoj mjernoj jedinici banka unosi u stupce predviđene za to ovisno o tome je li pozicija duga ili kratka.

Banka izračunava neto poziciju u određenoj robi kao apsolutnu vrijednost razlike između dugih i kratkih pozicija.

Za robne instrumente smatra se da su identični ukoliko se odnose na istu robu, iskazani su u istoj valuti i dospijevaju na isti dan, a za robne derivate ako su izdani od istog izdavatelja.

Tržišna cijena robe mora biti izražena u kunama (valutni se iznos preračunava u kune primjenom tržišnog tečaja).

U stupac »Tržišna vrijednost neto pozicije« određene robe banka upisuje umnožak iznosa u stupcu »Tržišna cijena« i iznosa u stupcu »Neto pozicija« te robe izražene u standardnim mjernim jedinicama.

Bruto poziciju banke u određenoj robi čini zbroj vrijednosti dugih i kratkih pozicija u toj robi.

Kapitalni zahtjev za neto poziciju u određenoj robi iznosi 15% tržišne vrijednosti neto pozicije.

Kapitalni zahtjev za bruto poziciju u određenoj robi iznosi 3% bruto pozicije i tržišne cijene dotične robe.

6.2.6. Upute za popunjavanje obrasca RPO – Rizik pozicije u opcijama

Banka izračunava kapitalni zahtjev za opcije kojima se trguje na burzama, neuvrštene opcije i proizvode slične opcijama u skladu s jednim od dvaju osnovnih pristupa: simplificiranim pristupom i metodom delta-plus. Ovisno o tome koji pristup primjenjuje u izračunu kapitalnog zahtjeva, banka popunjava onaj dio obrasca koji se odnosi na taj pristup, a u drugi dio obrasca upisuje nule.

6.2.6.1. Uputa za popunjavanje dijela obrasca RPO – Metoda delta-plus

U skladu s ovom metodom opcije i proizvodi slični opcijama (jamstva – engl. warrant, opcija gornje granice – engl. cap, opcija donje granice – engl. floor i slični instrumenti) tretiraju se kao pozicije koje su po svojoj vrijednosti jednake odnosnom instrumentu (engl. underlying instrument) pomnoženom njegovim delta koeficijentom. Tako dobiveni delta ekvivalenti uključuju se u izračune pod poglavljima 5 i 6 ovisno o odnosnoj varijabli (npr. delta ekvivalent valutnih opcija u poglavlje 5, delta ekvivalent opcija na kamatnu stopu u izračun općega kamatnog rizika u poglavlje 6 itd.).

Budući da delta ne pokriva ukupan rizik povezan s opcijama, banka je dužna izračunati dodatni kapitalni zahtjev za »gama« rizik (parametar osjetljivosti koji mjeri stopu promjene delta) i unijeti ga u polje 1001 te »vega« rizik (parametar osjetljivosti koji mjeri osjetljivost vrijednosti opcije s obzirom na promjenu u volatilnosti) i unijeti ga u polje 1002.

Da bi se izračunao ukupni gama i vega rizik knjige opcija banke, pojedinačne pozicije opcija grupiraju se prema rizičnim kategorijama. Gama i vega učinci navedenih pozicija mogu se zbrajati isključivo unutar zasebne rizične kategorije.

Grupe rizičnih kategorija čine opcije koje se odnose:

– na valutu ili zlato – svaki valutni par i zlato zasebna su rizična kategorija

– na vlasničke vrijednosne papire ili indekse vlasničkih vrijednosnih papira – svako je nacionalno tržište zasebna rizična kategorija; ako vlasnički vrijednosni papir kotira na više nacionalnih tržišta, referentno se tržište određuje prema zemlji u kojoj je sjedište tvrtke izdavatelja vlasničkih vrijednosnih papira

– na obveznice ili kamatne stope – svaki vremenski raspon naveden u točki 6.4.3.1. Odluke ukoliko banka koristi pristup koji se temelji na dospijeću ili svaka zona u skladu s točkom 6.4.3.2. Odluke ukoliko banka koristi pristup koji se temelji na trajanju predstavlja zasebnu rizičnu kategoriju; ako odnosni instrument ima više od jednog dospijeća (npr. ako je riječ o »swaption« ugovorima, »caplet« ugovorima ili »floorlet« ugovorima), mora se koristiti duže razdoblje pri izračunu gama i vega učinka

– na robu – svaka pojedinačna vrsta robe čini zasebnu rizičnu kategoriju.

6.2.6.1.1. Gama učinak opcija

Gama koeficijent opcije jest relativna promjena delta koeficijenta uzrokovana malom promjenom u cijeni odnosnog instrumenta. Da bi se izračunao gama rizik bankine knjige opcija, potrebno je prethodno izračunati gama učinak za svaku pojedinačnu opciju aproksimacijom cijene opcije Taylorovim nizom.

gdje je VU = varijacija cijene odnosnog instrumenta opcije (engl. Variation of the Underlying instrument)

Varijacija cijene odnosnog instrumenta opcije (VU) izračunava se na sljedeći način:

– Kod opcija na obveznice ili kamatne stope, tržišna vrijednost odnosnog instrumenta množi se s odgovarajućim rizičnim ponderima navedenima u poglavlju 6.4.3.1. Odluke ili s odgovarajućim promjenama kamatne stope navedenima u poglavlju 6.4.3.2. Odluke, ovisno o pristupu koji banka primjenjuje.

– Kod opcija na vlasničke vrijednosne papire ili indekse vlasničkih vrijednosnih papira tržišna vrijednost odnosnog instrumenta množi se sa 10%.

– Kod opcija na valutu ili zlato tržišna vrijednost dotične valute ili zlata množi se sa 10%.

– Kod opcija na robu tržišna vrijednost dotične robe množi se sa 15%.

Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za gama rizik bankine knjige opcija zbrajaju se pojedinačni gama učinci unutar zasebnih rizičnih kategorija. Tako dobiveni neto gama učinci za svaku pojedinačnu rizičnu kategoriju mogu imati pozitivnu ili negativnu vrijednost. Zbroj apsolutnih vrijednosti svih negativnih neto gama učinaka kapitalni je zahtjev za gama rizik bankine knjige opcija.

6.2.6.1.2. Vega učinak opcija

Vega koeficijent opcije jest promjena u cijeni opcije uzrokovana malom promjenom volatilnosti odnosnog instrumenta. Da bi se izračunao vega rizik bankine knjige opcija, potrebno je prethodno izračunati vega učinak za svaku opciju aproksimacijom cijene opcije u skladu s Taylorovim nizom.

Vega učinak= Vega

 

Dakle, promjena volatilnosti pretpostavlja proporcionalni pomak volatilnosti od ±25%.

Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva za vega rizik bankine knjige opcija zbrajaju se pojedinačni vega učinci unutar rizičnih kategorija. Tako dobiveni neto vega učinci za svaku rizičnu kategoriju mogu imati pozitivnu ili negativnu vrijednost. Zbroj apsolutnih vrijednosti svih neto vega učinaka kapitalni je zahtjev za vega rizik bankine knjige opcija.

6.2.6.1.3. Izračun kapitalnog zahtjeva

Ukupni kapitalni zahtjev za rizik opcija primjenom metode delta-plus izračunava se zbrajanjem polja 1001 i 1002.

6.2.6.2. Uputa za popunjavanje dijela obrasca RPO – Simplificirana metoda

Ovaj se dio obrasca sastoji od dvaju dijelova: pozicije u kupljenim »call« ili »put« opcijama unose se u polja 1004 pa nadalje ovisno o tome koliko pozicija banka posjeduje, dok se pozicije koje su kombinacija kupljenih »put« opcija i dugih pozicija u odnosnom vrijednosnom papiru ili stranoj valuti ili pozicije koje su kombinacija kupljenih »call« opcija i kratkih pozicija u odnosnom vrijednosnom papiru ili stranoj valuti, nastavljaju unositi u redak koji slijedi nakon zbrojnog retka kupljenih opcija.

Kupljene »call« i »put« opcije banka unosi pojedinačno s naznakom vrste opcije (npr. call/valuta, put/dionica, call/obveznica i sl.) te navodi jednoznačne oznake posla. U drugi se stupac unose vrijednosti kapitalnih zahtjeva za odnosnu varijablu koje se izračunavaju kao umnožak tržišne vrijednosti dotične varijable i zbroja faktora za njezin specifični i opći rizik, koji su definirani Odlukom. Kapitalni zahtjev za svaku opciju u pojedinom retku jest manji od iznosa upisanih u drugi i treći stupac.

Kombinaciju kupljenih opcija i odnosne varijable banka također unosi pojedinačno s naznakom vrste opcije i jednoznačne oznake posla (kao što je navedeno u prethodnom stavku). U drugi stupac unose se vrijednosti kapitalnih zahtjeva za odnosnu varijablu koje se izračunavaju kao umnožak tržišne vrijednosti dotične varijable i zbroja faktora za njezin specifični i opći rizik, koji su definirani Odlukom. Kapitalni zahtjev za svaku kombinaciju opcija i odnosne varijable u pojedinom retku banka izračunava kao razliku između iznosa kapitalnog zahtjeva za odnosnu varijablu navedenog u drugom stupcu i iznosa u kojem opcija nosi prihod svom kupcu (engl. in the money) navedenog u trećem stupcu. Ukoliko je ta razlika negativna, onda je kapitalni zahtjev za tu opciju jednak nuli.

Ukupni kapitalni zahtjev za opcije u simplificiranom se pristupu dobiva zbrajanjem polja od 1004 do kraja prvog stupca i upisuje u polje 1ZZZ.

7. IZRAČUNAVANJE KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA RIZIK NAMIRE I RIZIK DRUGE UGOVORNE STRANE

7.1. OPĆE ODREDNICE

Rizik namire izračunava se za stavke u knjizi trgovanja koje se odnose na dužničke, vlasničke i robne instrumente između banke i njezine druge ugovorne strane i koje nisu namirene u roku od 5 ili više radnih dana nakon datuma isporuke. Banka ne izračunava izloženost riziku namire/isporuke u slučaju »repo« i »reverse repo« ugovora te ugovora o posuđivanju vrijednosnih papira ili robe.

7.2. UPUTE ZA POPUNJAVANJE OBRAZACA

7.2.1. Obrazac RN – Kapitalni zahtjev za rizik namire

Izračunavanje izloženosti banke riziku namire dostavlja se na obrascu RN – Kapitalni zahtjev za rizik namire.

Prilikom ispunjavanja obrasca RN, dio »Varijanta A«, banka je dužna unijeti ukupnu vrijednost transakcija određenim instrumentima, raspoređenih po retcima zavisno od broja dana kašnjenja namire, po kojima je razlika između tržišne vrijednosti tog instrumenta i njegove ugovorene vrijednosti negativna za banku. Dakle, u ovom dijelu obrasca banka prikazuje samo transakcije kod kojih se vrijednost instrumenata nakon predviđenog datuma isporuke promijenila tako da je nepovoljna za banku.

U prvi stupac unosi se ugovorena vrijednost instrumenata iz prethodnog stavka, u drugi stupac unosi se njihova tržišna vrijednost, dok se u trećem stupcu prikazuje apsolutna vrijednost razlike između ugovorene i tržišne vrijednosti navedenih instrumenata ukoliko je nepovoljna za banku.

Kapitalni zahtjev za rizik namire/isporuke izračunava se tako da se vrijednost razlike izračunate u skladu s prethodnim stavkom pomnoži odgovarajućim koeficijentom A.

Ukoliko je banka dobila suglasnost Hrvatske narodne banke za računanje rizika namire u skladu sa stupcem B iz tablice u točki 7.2. Odluke, tada ona ispunjava dio obrasca RN pod nazivom »Varijanta B«, a u dio obrasca pod nazivom »Varijanta A« upisuje nule. U dijelu obrasca pod nazivom »Varijanta B« banka je dužna prikazati sve transakcije po ugovorenim vrijednostima raspoređene po retcima zavisno od broja dana kašnjenja namire. Dakle, u ovom dijelu obrasca banka prikazuje sve transakcije koje nisu namirene u predviđenom roku bez obzira na to je li se vrijednost instrumenata promijenila na povoljan ili nepovoljan način za banku.

Kapitalni zahtjev izračunava se tako da se ugovorene vrijednosti instrumenata pomnože s odgovarajućim koeficijentom B.

Ovdje je bitno napomenuti da, ukoliko transakcija nije namirena u roku od 46 dana od dana isporuke, banka izračunava kapitalni zahtjev u iznosu od 100% razlike u cijeni kojoj je izložena, odnosno banka je dužna u tom retku u prvi stupac unijeti ukupnu vrijednost transakcije određenim instrumentima. U drugi stupac unosi se njihova tržišna vrijednost, dok se u trećem stupcu prikazuje apsolutna vrijednost razlike između ugovorene i tržišne vrijednosti navedenih instrumenata ukoliko je nepovoljna za banku.

7.2.2. Obrazac RDS – Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane

Izračunavanje izloženosti banke riziku druge ugovorene strane dostavlja se na obrascu RDS – Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane.

7.2.2.1. Kapitalni zahtjev za rizik »repo« i »reverse repo« ugovora i ugovora o posuđivanju vrijednosnih papira ili robe

Kod »repo« ugovora banka izračunava tekuću vrijednost viška kolaterala. Tekuća vrijednost viška kolaterala jednaka je tekućoj tržišnoj vrijednosti (uključujući kamate, ukoliko postoje) vrijednosnice posuđene drugoj strani umanjenoj za iznos primljenog novca ili tekuće vrijednosti (uključujući kamate, ukoliko postoje) primljenog kolaterala. Tu razliku ukoliko je pozitivna upisuje u stupac 3 obrasca RDS.

Kod »reverse repo« ugovora banka također izračunava tekuću vrijednost viška kolaterala. Tekući iznos viška kolaterala kod »reverse repo« ugovora jednak je iznosu posuđenog novca drugoj strani (uključujući kamate, ukoliko ih ima) ili danom kolateralu umanjenom za tekuću tržišnu vrijednost (uključujući kamate, ukoliko postoje) primljenih vrijednosnica. Tu razliku, ako je pozitivna, upisuje u stupac 3 obrasca RDS.

U izračunavanje tržišne vrijednosti vrijednosnih papira/roba i kolaterala banka je dužna uključiti i obračunate kamate.

Ako je bilo koji od ta dva iznosa negativan, tada se ta stavka ne uzima u izračun kapitalnih zahtjeva za rizik druge ugovorne strane.

Ukoliko je tekući iznos viška kolaterala pozitivan, množi se s odgovarajućim ponderom kreditnog rizika navedenim u točki 4.2. Odluke. Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane iznosi 10% od ovako izračunate ponderirane vrijednosti.

7.2.2.2. Kapitalni zahtjev za rizik slobodne isporuke

Prilikom izračunavanja kapitalnih zahtjeva za rizik slobodnih isporuka banka u treći stupac obrasca RDS unosi vrijednost potraživanja od druge ugovorne strane.

Kada je banka kupac određenih vrijednosnih papira ili robe, u ovom stupcu prikazuje vrijednost vrijednosnog papira ili robe ili gotovine koji se duguju banci (ugovorenu vrijednost instrumenta koji kupuje, uvećanu za kamatnu stopu na kredite s rokom do opoziva). Kad je banka prodavatelj vrijednosnih papira ili robe, u ovom stupcu prikazuje tržišnu vrijednost vrijednosnog papira ili robe (uvećanu za kamatnu stopu na kredite s rokom do opoziva).

Tako dobivena vrijednost množi se s odgovarajućim ponderom kreditnog rizika navedenim u točki 4.2. Odluke.

Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz slobodnih isporuka, iznosi 10% od ponderirane vrijednosti iz prethodnog stavka.

7.2.2.3. Kapitalni zahtjev za ostale rizike druge ugovorne strane

U obrascu RDS banka također izračunava kapitalne zahtjeve za ostale rizike druge ugovorne strane za izloženosti u obliku naknada, provizija, kamata, dividenda i marži za »futures« ugovore i opcije kojima se trguje na burzama, a koje se izravno odnose na stavke uključene u knjigu trgovanja, ali nisu uzete u obzir prilikom izračunavanja kapitalnog zahtjeva za pozicijske rizike ili rizik druge ugovorne strane.

Prilikom izračunavanja kapitalnih zahtjeva za navedene izloženosti, banka u treći stupac obrasca unosi vrijednost potraživanja od druge ugovorne strane. Tako dobivena vrijednost množi se s odgovarajućim ponderom kreditnog rizika navedenim u točki 4.2. Odluke.

Kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane koji proizlazi iz navedenih izloženosti, iznosi 10% od ponderirane vrijednosti iz prethodnog stavka.

8. IZRAČUN KAPITALNOG ZAHTJEVA ZA PREKORAČENJE DOPUŠTENIH IZLOŽENOSTI

8.1. OPĆE ODREDNICE

Banka je obvezna nadzirati i kontrolirati svoje izloženosti prema pojedinim osobama i grupama povezanih osoba. Navedenu izloženost banka mora pratiti posebno za stavke koje se vode u knjizi trgovanja, a posebno za ostale stavke.

Izračunavanje kapitalnog zahtjeva za prekoračenja dopuštenih izloženosti dostavlja se na obrascu PDI.

8.2. Upute za popunjavanje obrasca Kapitalni zahtjev za prekoraČenja dopuŠtenih IZLOŽENOSTI (obrazac PDI)

U stupac »Ukupni iznos prekoračenja« unose se ukupni iznos prekoračenja izloženosti prema pojedinoj osobi ili grupi povezanih osoba, a koji proizlazi isključivo iz stavaka u knjizi trgovanja. Ukupan iznos prekoračenja raspoređuje se u odgovarajuće retke u prvom stupcu. Izbor stavaka koje čine ukupan iznos prekoračenja u smislu podtočke 1. točke 9.3. Odluke, obavlja se tako da se odabiru one stavke iz ukupne izloženosti, koja proizlazi iz knjige trgovanja prema pojedinoj osobi ili grupi povezanih osoba, koje nose najveći stupanj specifičnog rizika u skladu s poglavljem 6. i/ili poglavljem 7. Odluke.

U sljedeći stupac unose se iznosi kapitalnih zahtjeva za ukupne iznose prekoračenja te se množe s pripadajućim faktorima iz trećeg stupca, čime se dobiva kapitalni zahtjev za prekoračenja dopuštenih izloženosti.

9. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ova Odluka zajedno s Uputom za sastavljanje nadzornih izvješća stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se kod sastavljanja izvješća koja se odnose na razdoblja koja počinju 1. siječnja 2004. godine i poslije toga.

O. br. 346-020/11-03/ŽR
Zagreb, 26. studenoga 2003.

Guverner
Hrvatske narodne banke
dr. sc. Željko Rohatinski, v. r.



























zatvori
Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o adekvatnosti kapitala banaka –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !