Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. XX/05, XX/07)
označi tražene riječi printaj stranicu
2 18.2.2005 Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja

HRVATSKI SABOR

14

Na temelju članka 88.L124533 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU FAKULTATIVNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU PROTIV MUČENJA I DRUGIH OKRUTNIH, NELJUDSKIH ILI PONIŽAVAJUĆIH POSTUPAKA ILI KAŽNJAVANJA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 20. siječnja 2005. godine.

Broj: 01-081-05-306/2
Zagreb, 26. siječnja 2005.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

 

Optional Protocol to the Convention against Torture and other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment

PREAMBLE

The States Parties to the present Protocol,

Reaffirming that torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment are prohibited and constitute serious violations of human rights,

Convinced that further measures are necessary to achieve the purposes of the Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment (hereinafter referred to as the Convention) and to strengthen the protection of persons deprived of their liberty against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment,

Recalling that articles 2 and 16 of the Convention oblige each State Party to take effective measures to prevent acts of torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment in any territory under its jurisdiction,

Recognizing that States have the primary responsibility for implementing those articles, that strengthening the protection of people deprived of their liberty and the full respect for their human rights is a common responsibility shared by all and that international implementing bodies complement and strengthen national measures,

Recalling that the effective prevention of torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment requires education and a combination of various legislative, administrative, judicial and other measures,

Recalling also that the World Conference on Human Rights firmly declared that efforts to eradicate torture should first and foremost be concentrated on prevention and called for the adoption of an optional protocol to the Convention, intended to establish a preventive system of regular visits to places of detention,

Convinced that the protection of persons deprived of their liberty against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment can be strengthened by non-judicial means of a preventive nature, based on regular visits to places of detention, Have agreed as follows:

Part I

General principles

Article 1

The objective of the present Protocol is to establish a system of regular visits undertaken by independent international and national bodies to places where people are deprived of their liberty, in order to prevent torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment.

Article 2

1. A Subcommittee on Prevention of Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment of the Committee against Torture (hereinafter referred to as the Subcommittee on Prevention) shall be established and shall carry out the functions laid down in the present Protocol.

2. The Subcommittee on Prevention shall carry out its work within the framework of the Charter of the United Nations and shall be guided by the purposes and principles thereof, as well as the norms of the United Nations concerning the treatment of people deprived of their liberty.

3. Equally, the Subcommittee on Prevention shall be guided by the principles of confidentiality, impartiality, non-selectivity, universality and objectivity.

4. The Subcommittee on Prevention and the States Parties shall cooperate in the implementation of the present Protocol.

Article 3

Each State Party shall set up, designate or maintain at the domestic level one or several visiting bodies for the prevention of torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment (hereinafter referred to as the national preventive mechanism).

Article 4

1. Each State Party shall allow visits, in accordance with the present Protocol, by the mechanisms referred to in articles 2 and 3 to any place under its jurisdiction and control where persons are or may be deprived of their liberty, either by virtue of an order given by a public authority or at its instigation or with its consent or acquiescence (hereinafter referred to as places of detention). These visits shall be undertaken with a view to strengthening, if necessary, the protection of these persons against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment.

2. For the purposes of the present Protocol, deprivation of liberty means any form of detention or imprisonment or the placement of a person in a public or private custodial setting which that person is not permitted to leave at will by order of any judicial, administrative or other authority.

Part II

Subcommittee on Prevention

Article 5

1. The Subcommittee on Prevention shall consist of ten members. After the fiftieth ratification of or accession to the present Protocol, the number of the members of the Subcommittee on Prevention shall increase to twenty-five.

2. The members of the Subcommittee on Prevention shall be chosen from among persons of high moral character, having proven professional experience in the field of the administration of justice, in particular criminal law, prison or police administration, or in the various fields relevant to the treatment of persons deprived of their liberty.

3. In the composition of the Subcommittee on Prevention due consideration shall be given to equitable geographic distribution and to the representation of different forms of civilization and legal systems of the States Parties.

4. In this composition consideration shall also be given to balanced gender representation on the basis of the principles of equality and non-discrimination.

5. No two members of the Subcommittee on Prevention may be nationals of the same State.

6. The members of the Subcommittee on Prevention shall serve in their individual capacity, shall be independent and impartial and shall be available to serve the Subcommittee on Prevention efficiently.

Article 6

1. Each State Party may nominate, in accordance with paragraph 2 of the present article, up to two candidates possessing the qualifications and meeting the requirements set out in article 5, and in doing so shall provide detailed information on the qualifications of the nominees.

2. (a) The nominees shall have the nationality of a State Party to the present Protocol;

(b) At least one of the two candidates shall have the nationality of the nominating State Party;

(c) No more than two nationals of a State Party shall be nominated;

(d) Before a State Party nominates a national of another State Party, it shall seek and obtain the consent of that State Party.

3. At least five months before the date of the meeting of the States Parties during which the elections will be held, the Secretary-General of the United Nations shall address a letter to the States Parties inviting them to submit their nominations within three months. The Secretary-General shall submit a list, in alphabetical order, of all persons thus nominated, indicating the States Parties that have nominated them.

Article 7

1. The members of the Subcommittee on Prevention shall be elected in the following manner:

(a) Primary consideration shall be given to the fulfilment of the requirements and criteria of article 5 of the present Protocol;

(b) The initial election shall be held no later than six months after the entry into force of the present Protocol;

(c) The States Parties shall elect the members of the Subcommittee on Prevention by secret ballot;

(d) Elections of the members of the Subcommittee on Prevention shall be held at biennial meetings of the States Parties convened by the Secretary-General of the United Nations. At those meetings, for which two thirds of the States Parties shall constitute a quorum, the persons elected to the Subcommittee on Prevention shall be those who obtain the largest number of votes and an absolute majority of the votes of the representatives of the States Parties present and voting.

2. If during the election process two nationals of a State Party have become eligible to serve as members of the Subcommittee on Prevention, the candidate receiving the higher number of votes shall serve as the member of the Subcommittee on Prevention. Where nationals have received the same number of votes, the following procedure applies:

(a) Where only one has been nominated by the State Party of which he or she is a national, that national shall serve as the member of the Subcommittee on Prevention;

(b) Where both candidates have been nominated by the State Party of which they are nationals, a separate vote by secret ballot shall be held to determine which national shall become the member;

(c) Where neither candidate has been nominated by the State Party of which he or she is a national, a separate vote by secret ballot shall be held to determine which candidate shall be the member.

Article 8

If a member of the Subcommittee on Prevention dies or resigns, or for any cause can no longer perform his or her duties, the State Party that nominated the member shall nominate another eligible person possessing the qualifications and meeting the requirements set out in article 5, taking into account the need for a proper balance among the various fields of competence, to serve until the next meeting of the States Parties, subject to the approval of the majority of the States Parties. The approval shall be considered given unless half or more of the States Parties respond negatively within six weeks after having been informed by the Secretary-General of the United Nations of the proposed appointment.

Article 9

The members of the Subcommittee on Prevention shall be elected for a term of four years. They shall be eligible for re-election once if re-nominated. The term of half the members elected at the first election shall expire at the end of two years; immediately after the first election the names of those members shall be chosen by lot by the Chairman of the meeting referred to in article 7, paragraph 1 (d).

Article 10

1. The Subcommittee on Prevention shall elect its officers for a term of two years. They may be reelected.

2. The Subcommittee on Prevention shall establish its own rules of procedure. These rules shall provide, inter alia, that:

(a) Half the members plus one shall constitute a quorum;

(b) Decisions of the Subcommittee on Prevention shall be made by a majority vote of the members present;

(c) The Subcommittee on Prevention shall meet in camera.

1. The Secretary-General of the United Nations shall convene the initial meeting of the Subcommittee on Prevention. After its initial meeting, the Subcommittee on Prevention shall meet at such times as shall be provided by its rules of procedure. The Subcommittee on Prevention and the Committee against Torture shall hold their sessions simultaneously at least once a year.

Part III

Mandate of the Subcommittee on Prevention

Article 11

1. The Subcommittee on Prevention shall:

(a) Visit the places referred to in article 4 and make recommendations to States Parties concerning the protection of persons deprived of their liberty against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment;

(b) In regard to the national preventive mechanisms:

(i) Advise and assist States Parties, when necessary, in their establishment;

(ii) Maintain direct, and if necessary confidential, contact with the national preventive mechanisms and offer them training and technical assistance with a view to strengthening their capacities;

(iii) Advise and assist them in the evaluation of the needs and the means necessary to strengthen the protection of persons deprived of their liberty against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment;

(iv) Make recommendations and observations to the States Parties with a view to strengthening the capacity and the mandate of the national preventive mechanisms for the prevention of torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment;

(c) Cooperate, for the prevention of torture in general, with the relevant United Nations organs and mechanisms as well as with the international, regional and national institutions or organizations working towards the strengthening of the protection of all persons against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment.

Article 12

In order to enable the Subcommittee on Prevention to comply with its mandate as laid down in article 11, the States Parties undertake:

(a) To receive the Subcommittee on Prevention in their territory and grant it access to the places of detention as defined in article 4 of the present Protocol;

(b) To provide all relevant information the Subcommittee on Prevention may request to evaluate the needs and measures that should be adopted to strengthen the protection of persons deprived of their liberty against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment;

(c) To encourage and facilitate contacts between the Subcommittee on Prevention and the national preventive mechanisms;

(d) To examine the recommendations of the Subcommittee on Prevention and enter into dialogue with it on possible implementation measures.

Article 13

1. The Subcommittee on Prevention shall establish, at first by lot, a programme of regular visits to the States Parties in order to fulfil its mandate as established in article 11.

2. After consultations, the Subcommittee on Prevention shall notify the States Parties of its programme in order that they may, without delay, make the necessary practical arrangements for the visits to be conducted.

3. The visits shall be conducted by at least two members of the Subcommittee on Prevention. These members may be accompanied, if needed, by experts of demonstrated professional experience and knowledge in the fields covered by the present Protocol who shall be selected from a roster of experts prepared on the basis of proposals made by the States Parties, the Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights and the United Nations Centre for International Crime Prevention. In preparing the roster, the States Parties concerned shall propose no more than five national experts. The State Party concerned may oppose the inclusion of a specific expert in the visit, whereupon the Subcommittee on Prevention shall propose another expert.

4. If the Subcommittee on Prevention considers it appropriate, it may propose a short follow-up visit after a regular visit.

Article 14

1. In order to enable the Subcommittee on Prevention to fulfil its mandate, the States Parties to the present Protocol undertake to grant it:

(a) Unrestricted access to all information concerning the number of persons deprived of their liberty in places of detention as defined in article 4, as well as the number of places and their location;

(b) Unrestricted access to all information referring to the treatment of those persons as well as their conditions of detention;

(c) Subject to paragraph 2 below, unrestricted access to all places of detention and their installations and facilities;

(d) The opportunity to have private interviews with the persons deprived of their liberty without witnesses, either personally or with a translator if deemed necessary, as well as with any other person who the Subcommittee on Prevention believes may supply relevant information;

(e) The liberty to choose the places it wants to visit and the persons it wants to interview.

2. Objection to a visit to a particular place of detention may be made only on urgent and compelling grounds of national defence, public safety, natural disaster or serious disorder in the place to be visited that temporarily prevent the carrying out of such a visit. The existence of a declared state of emergency as such shall not be invoked by a State Party as a reason to object to a visit.

Article 15

No authority or official shall order, apply, permit or tolerate any sanction against any person or organization for having communicated to the Subcommittee on Prevention or to its delegates any information, whether true or false, and no such person or organization shall be otherwise prejudiced in any way.

Article 16

1. The Subcommittee on Prevention shall communicate its recommendations and observations confidentially to the State Party and, if relevant, to the national preventive mechanism.

2. The Subcommittee on Prevention shall publish its report, together with any comments of the State Party concerned, whenever requested to do so by that State Party. If the State Party makes part of the report public, the Subcommittee on Prevention may publish the report in whole or in part. However, no personal data shall be published without the express consent of the person concerned.

3. The Subcommittee on Prevention shall present a public annual report on its activities to the Committee against Torture.

4. If the State Party refuses to cooperate with the Subcommittee on Prevention according to articles 12 and 14, or to take steps to improve the situation in the light of the recommendations of the Subcommittee on Prevention, the Committee against Torture may, at the request of the Subcommittee on Prevention, decide, by a majority of its members, after the State Party has had an opportunity to make its views known, to make a public statement on the matter or to publish the report of the Subcommittee on Prevention.

Part IV

National preventive mechanisms

Article 17

Each State Party shall maintain, designate or establish, at the latest one year after the entry into force of the present Protocol or of its ratification or accession, one or several independent national preventive mechanisms for the prevention of torture at the domestic level. Mechanisms established by decentralized units may be designated as national preventive mechanisms for the purposes of the present Protocol if they are in conformity with its provisions.

Article 18

1. The States Parties shall guarantee the functional independence of the national preventive mechanisms as well as the independence of their personnel.

2. The States Parties shall take the necessary measures to ensure that the experts of the national preventive mechanism have the required capabilities and professional knowledge. They shall strive for a gender balance and the adequate representation of ethnic and minority groups in the country.

3. The States Parties undertake to make available the necessary resources for the functioning of the national preventive mechanisms.

4. When establishing national preventive mechanisms, States Parties shall give due consideration to the Principles relating to the status of national institutions for the promotion and protection of human rights.

Article 19

The national preventive mechanisms shall be granted at a minimum the power:

(a) To regularly examine the treatment of the persons deprived of their liberty in places of detention as defined in article 4, with a view to strengthening, if necessary, their protection against torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment;

(b) To make recommendations to the relevant authorities with the aim of improving the treatment and the conditions of the persons deprived of their liberty and to prevent torture and other cruel, inhuman or degrading treatment or punishment, taking into consideration the relevant norms of the United Nations;

(c) To submit proposals and observations concerning existing or draft legislation.

Article 20

In order to enable the national preventive mechanisms to fulfil their mandate, the States Parties to the present Protocol undertake to grant them:

(a) Access to all information concerning the number of persons deprived of their liberty in places of detention as defined in article 4, as well as the number of places and their location;

(b) Access to all information referring to the treatment of those persons as well as their conditions of detention;

(c) Access to all places of detention and their installations and facilities;

(d) The opportunity to have private interviews with the persons deprived of their liberty without witnesses, either personally or with a translator if deemed necessary, as well as with any other person who the national preventive mechanism believes may supply relevant information;

(e) The liberty to choose the places they want to visit and the persons they want to interview;

(f) The right to have contacts with the Subcommittee on Prevention, to send it information and to meet with it.

Article 21

1. No authority or official shall order, apply, permit or tolerate any sanction against any person or organization for having communicated to the national preventive mechanism any information, whether true or false, and no such person or organization shall be otherwise prejudiced in any way.

2. Confidential information collected by the national preventive mechanism shall be privileged. No personal data shall be published without the express consent of the person concerned.

Article 22

The competent authorities of the State Party concerned shall examine the recommendations of the national preventive mechanism and enter into a dialogue with it on possible implementation measures.

Article 23

The States Parties to the present Protocol undertake to publish and disseminate the annual reports of the national preventive mechanisms.

Part V

declaration

Article 24

1. Upon ratification, States Parties may make a declaration postponing the implementation of their obligations under either part III or part IV of the present Protocol.

2. This postponement shall be valid for a maximum of three years. After due representations made by the State Party and after consultation with the Subcommittee on Prevention, the Committee against Torture may extend that period for an additional two years.

Part VI

Financial provisions

Article 25

1. The expenditure incurred by the Subcommittee on Prevention in the implementation of the present Protocol shall be borne by the United Nations.

2. The Secretary-General of the United Nations shall provide the necessary staff and facilities for the effective performance of the functions of the Subcommittee on Prevention under the present Protocol.

Article 26

1. A Special Fund shall be set up in accordance with the relevant procedures of the General Assembly, to be administered in accordance with the financial regulations and rules of the United Nations, to help finance the implementation of the recommendations made by the Subcommittee on Prevention after a visit to a State Party, as well as education programmes of the national preventive mechanisms.

2. The Special Fund may be financed through voluntary contributions made by Governments, intergovernmental and non-governmental organizations and other private or public entities.

Part VII

Final provisions

Article 27

1. The present Protocol is open for signature by any State that has signed the Convention.

2. The present Protocol is subject to ratification by any State that has ratified or acceded to the Convention. Instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

3. The present Protocol shall be open to accession by any State that has ratified or acceded to the Convention.

4. Accession shall be effected by the deposit of an instrument of accession with the Secretary-General of the United Nations.

5. The Secretary-General of the United Nations shall inform all States that have signed the present Protocol or acceded to it of the deposit of each instrument of ratification or accession.

Article 28

1. The present Protocol shall enter into force on the thirtieth day after the date of deposit with the Secretary-General of the United Nations of the twentieth instrument of ratification or accession.

2. For each State ratifying the present Protocol or acceding to it after the deposit with the Secretary-General of the United Nations of the twentieth instrument of ratification or accession, the present Protocol shall enter into force on the thirtieth day after the date of deposit of its own instrument of ratification or accession.

Article 29

The provisions of the present Protocol shall extend to all parts of federal States without any limitations or exceptions.

Article 30

No reservations shall be made to the present Protocol.

Article 31

The provisions of the present Protocol shall not affect the obligations of States Parties under any regional convention instituting a system of visits to places of detention. The Subcommittee on Prevention and the bodies established under such regional conventions are encouraged to consult and cooperate with a view to avoiding duplication and promoting effectively the objectives of the present Protocol.

Article 32

The provisions of the present Protocol shall not affect the obligations of States Parties to the four Geneva Conventions of 12 August 1949 and the Additional Protocols thereto of 8 June 1977, nor the opportunity available to any State Party to authorize the International Committee of the Red Cross to visit places of detention in situations not covered by international humanitarian law.

Article 33

1. Any State Party may denounce the present Protocol at any time by written notification addressed to the Secretary-General of the United Nations, who shall thereafter inform the other States Parties to the present Protocol and the Convention. Denunciation shall take effect one year after the date of receipt of the notification by the Secretary-General.

2. Such a denunciation shall not have the effect of releasing the State Party from its obligations under the present Protocol in regard to any act or situation that may occur prior to the date on which the denunciation becomes effective, or to the actions that the Subcommittee on Prevention has decided or may decide to take with respect to the State Party concerned, nor shall denunciation prejudice in any way the continued consideration of any matter already under consideration by the Subcommittee on Prevention prior to the date on which the denunciation becomes effective.

3. Following the date on which the denunciation of the State Party becomes effective, the Subcommittee on Prevention shall not commence consideration of any new matter regarding that State.

Article 34

1. Any State Party to the present Protocol may propose an amendment and file it with the Secretary-General of the United Nations. The Secretary-General shall thereupon communicate the proposed amendment to the States Parties to the present Protocol with a request that they notify him whether they favour a conference of States Parties for the purpose of considering and voting upon the proposal. In the event that within four months from the date of such communication at least one third of the States Parties favour such a conference, the Secretary-General shall convene the conference under the auspices of the United Nations. Any amendment adopted by a majority of two thirds of the States Parties present and voting at the conference shall be submitted by the Secretary-General of the United Nations to all States Parties for acceptance.

2. An amendment adopted in accordance with paragraph 1 of the present article shall come into force when it has been accepted by a two-thirds majority of the States Parties to the present Protocol in accordance with their respective constitutional processes.

3. When amendments come into force, they shall be binding on those States Parties that have accepted them, other States Parties still being bound by the provisions of the present Protocol and any earlier amendment that they have accepted.

Article 35

Members of the Subcommittee on Prevention and of the national preventive mechanisms shall be accorded such privileges and immunities as are necessary for the independent exercise of their functions. Members of the Subcommittee on Prevention shall be accorded the privileges and immunities specified in section 22 of the Convention on the Privileges and Immunities of the United Nations of 13 February 1946, subject to the provisions of section 23 of that Convention.

Article 36

When visiting a State Party, the members of the Subcommittee on Prevention shall, without prejudice to the provisions and purposes of the present Protocol and such privileges and immunities as they may enjoy:

(a) Respect the laws and regulations of the visited State;

(b) Refrain from any action or activity incompatible with the impartial and international nature of their duties.

Article 37

1. The present Protocol, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

2. The Secretary-General of the United Nations shall transmit certified copies of the present Protocol to all States.

 

Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv muČenja i drugih okrutnih, neljudskih ili poniŽavajuĆih postupaka
ili kaŽnjavanja

Preambula

Države stranke ovoga Protokola,

ponovno potvrđujući da su mučenje i drugi okrutni, neljudski ili ponižavajući postupci ili kažnjavanja zabranjena te da predstavljaju ozbiljnu povredu ljudskih prava,

uvjerene da su potrebne daljnje mjere kako bi se ostvario cilj Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i da se pojača zaštita od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja osoba lišenih slobode,

podsjećajući da članci 2. i 16. Konvencije obavezuju svaku državu stranku da poduzme djelotvorne mjere za sprečavanje mučenja i ostalih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja na svim državnim područjima koja su pod njihovom nadležnošću,

shvaćajući da glavnu odgovornost za primjenu tih članaka imaju države te da je jačanje zaštite osoba lišenih slobode i potpuno poštivanje njihovih ljudskih prava zajednička odgovornost svih te da međunarodna tijela zadužena za provedbu mjera nadopunjuju i jačaju nacionalne mjere,

podsjećajući da djelotvorna prevencija mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja zahtijevaju stručnost i udruživanje različitih zakonodavnih, administrativnih, sudskih i ostalih mjera,

podsjećajući isto tako da je Svjetska konferencija za ljudska prava ustvrdila da bi napori da se iskorijeni mučenje prvenstveno trebali biti usmjereni na sprečavanje te je pozvala na usvajanje Fakultativnog protokola uz Konvenciju čija je svrha uspostava sustava sprečavanja kroz redovite posjete mjestima pritvora,

uvjerene da se zaštita osoba lišenih slobode od mučenja i ostalih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja može pojačati nesudskim sredstvima preventivne prirode koja se temelje na redovitim posjetima mjestima pritvora,

sporazumjele su se kako slijedi:

Dio I.

OpĆa naČela

Članak 1.

Cilj ovoga Protokola je uspostava sustava kojima bi nezavisna međunarodna i nacionalna tijela odlazila u redovite posjete mjestima gdje se nalaze osobe lišene slobode kako bi spriječili mučenja i druga okrutna, neljudska ili ponižavajuća postupanja ili kažnjavanja.

Članak 2.

1. Osnovat će se Pododbor za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja Odbora protiv mučenja (u daljnjem tekstu: Pododbor za sprečavanje) koji će obavljati funkcije predviđene ovim Protokolom.

2. Pododbor za sprečavanje obavljat će posao u okviru Povelje Ujedinjenih naroda za čijim ciljem i načelima će se voditi, kao i pravilima Ujedinjenih naroda koja se odnose na postupanje s osobama lišenim slobode.

3. Jednako tako, Pododbor za sprečavanje će se voditi i prema načelima o povjerljivosti, nepristranosti, neselektivnosti, univerzalnosti i objektivnosti.

4. Pododbor za sprečavanje i države stranke će surađivati u provedbi ovoga Protokola.

Članak 3.

Svaka država stranka će osnovati, imenovati ili održavati, na domaćoj razini, jedno ili više tijela za vršenje posjeta u svrhu sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (u daljnjem tekstu: nacionalni mehanizam za sprečavanje).

Članak 4.

1. U skladu s ovim Protokolom svaka država stranka će pomoću ovih mehanizama omogućiti posjete iz članka 2. i 3. bilo kojem mjestu koje je pod njenom nadležnošću i kontrolom u kojem se nalaze osobe lišene slobode ili koje mogu biti lišene slobode, bilo na temelju naredbe izdane od strane državnih vlasti ili na njihov poticaj, bilo uz njihovu dozvolu ili odobravanje (u daljnjem tekstu: mjesta pritvora). Te će se posjete odvijati u cilju jačanja, ako će to biti potrebno, zaštite tih osoba od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

2. U smislu ovoga Protokola, lišavanje slobode ima značenje bilo kakvog zadržavanja ili zatvaranja ili smještaja osobe u mjesto pod javnim ili privatnim nadzorom koje ne smije napustiti po svojoj volji zbog naredbe bilo kakve sudske, administrativne ili druge vlasti.

Dio II.

Pododbor za spreČavanje

Članak 5.

1. Pododbor za sprečavanje će se sastojati od deset članova. Nakon pedesete ratifikacije ili pristupanja ovom Protokolu, broj članova Pododbora će se povećati na dvadeset i pet.

2. Članovi Pododbora za sprečavanje biraju se među osobama visokih moralnih kvaliteta koje su dokazale svoje profesionalno iskustvo u području sudstva, posebno u području kaznenog prava, policijske i zatvorske uprave, ili u drugim područjima koja su relevantna za postupanja s osobama lišenim slobode.

3. Prilikom sastavljanja Pododbora za sprečavanje mora se voditi računa o jednakoj zemljopisnoj raspodjeli i predstavljanju različitih oblika civilizacije i pravnog sustava država stranaka.

4. Prilikom sastavljanja mora se također voditi računa i o uravnoteženoj zastupljenosti spolova na temelju načela jednakosti i nediskriminacije.

5. Nijedna dva člana u Pododboru za sprečavanje ne mogu biti državljani iste države.

6. Članovi Pododbora za sprečavanje će obavljati svoju dužnost u svom pojedinačnom svojstvu, bit će nezavisni i nepristrani, te će učinkovito obavljati svoju dužnost u Pododboru za sprečavanje.

Članak 6.

1. Svaka država stranka može, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, imenovati do dva kandidata koja posjeduju tražene kvalitete i koji zadovoljavaju zahtjeve navedene u članku 5., te će omogućiti uvid u detaljne informacije o kvalitetama predloženih kandidata.

2. a) kandidati moraju biti državljani države stranke ovoga Protokola,

b) barem jedan od dva kandidata mora biti državljanin države stranke koja imenuje kandidata,

c) ne mogu biti predložena više od dva državljanina iz jedne države stranke,

d) prije nego neka od država stranaka predloži nekog državljanina druge države stranke, zatražit će i dobiti pristanak te države stranke.

3. Barem pet mjeseci prije datuma održavanja sastanka država stranaka tijekom kojeg će se održati izbori, glavni tajnik Ujedinjenih naroda će uputiti pismo državama strankama kojim će ih pozvati da podnesu svoje prijedloge u roku od tri mjeseca. Glavni tajnik će objaviti popis svih predloženih osoba po abecednom redu i navesti države stranke koje su ih predložile.

Članak 7.

1. Članovi Pododbora za sprečavanje birat će se na sljedeći način:

a) najviše se računa mora voditi o ispunjenju zahtjeva i kriterija iz članka 5. ovoga Protokola

b) prvi izbori će se održati najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovoga Protokola,

c) države stranke će birati članove Pododbora za sprečavanje tajnim glasovanjem,

d) izbori članova Pododbora za sprečavanje provodit će se svake dvije godine na sastancima država stranaka koje saziva glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Na tim sastancima, na kojima kvorum čine dvije trećine država stranke, za članove se Pododbora za sprečavanje biraju one osobe koje dobiju najveći broj glasova i apsolutnu većinu glasova predstavnika prisutnih država stranaka koje glasuju.

2. Ako se tijekom izbornog postupka dva državljanina jedne države stranke kvalificiraju za Pododbor za sprečavanje, član Pododbora za sprečavanje će postati onaj član koji dobije više glasova. Ako dobiju isti broj glasova, primjenjuje se sljedeći postupak:

a) ako je jednog od njih imenovala država stranka čiji je državljanin, taj državljanin će postati član Pododbora za sprečavanje,

b) ako je oba kandidata imenovala država stranka čiji su oni državljani, održat će se posebno tajno glasovanje kako bi se odredilo koji će državljanin postati član,

c) ako niti jednog kandidata nije imenovala država stranka čiji je državljanin, održat će se posebno tajno glasovanje da se odredi koji će kandidat postati član.

Članak 8.

Ako neki član Pododbora za sprečavanje umre ili da ostavku, ili iz bilo kojega drugog razloga ne može obavljati svoju dužnost, država stranka koja ga je imenovala, imenovat će drugu odgovarajuću osobu koja ima potrebne kvalifikacije i udovoljava zahtjevima iz članka 5., vodeći računa o potrebi za dobrom ravnotežom između različitih stručnih područja. Ta će osoba obavljati dužnost sve do sljedećeg sastanka država stranaka ako dobije suglasnost većine država stranaka. Smatra se da je suglasnost dobivena ako se polovica ili više država stranaka ne izjasni negativno u roku od šest tjedana nakon primitka obavijesti od glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o predloženom imenovanju.

Članak 9.

Članovi Pododbora za sprečavanje biraju se na razdoblje od četiri godine. Oni se mogu ponovno izabrati ako budu ponovno imenovani. Mandat polovice članova koji su izabrani na prvim izborima ističe na kraju druge godine; odmah nakon prvih izbora predsjedavajući izvlačenjem bira imena tih članova u skladu sa člankom 7. stavak 1 (d).

Članak 10.

1. Pododbor za sprečavanje provodi izbor svojih dužnosnika na mandat od dvije godine. Oni mogu biti ponovno izabrani.

2. Pododbor za sprečavanje donosi svoj vlastiti poslovnik. Taj će poslovnik, između ostalog, regulirati da:

a) kvorum čini polovica članova plus jedan,

b) se odluke Pododbora za sprečavanje donose većinom glasova prisutnih članova,

c) se Pododbor za sprečavanje sastaje zasebno.

3. Glavni će tajnik Ujedinjenih naroda sazvati prvu sjednicu Pododbora za sprečavanje. Nakon prve sjednice, Pododbor za sprečavanje će se sastajati na način na koji će to biti propisano poslovnikom. Pododbor za sprečavanje i Odbor protiv mučenja održavat će svoje sjednice istovremeno barem jednom godišnje.

Dio III.

Mandat Pododbora za spreČavanje

Članak 11.

Pododbor za sprečavanje će:

a) posjećivati mjesta navedena u članku 4. i davati preporuke državama strankama u vezi sa zaštitom osoba lišenih slobode od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

(b) U svezi s nacionalnim mehanizmima za sprečavanje:

i) kada je to potrebno savjetovati i pomagati države stranke u njihovim institucijama,

ii) održavati izravne i, ako je potrebno, povjerljive kontakte s nacionalnim mehanizmima za sprečavanje te im ponuditi obuku i tehničku pomoć radi jačanja njihovih kapaciteta,

iii) savjetovati im i pomagati pri procjeni potreba i potrebnih sredstava za jačanje zaštite osoba lišenih slobode od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

iv) državama strankama davati preporuke i primjedbe radi jačanja kapaciteta i mandata nacionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

c) u cilju sprečavanja općenito, surađivati s relevantnim tijelima i mehanizmima Ujedinjenih naroda, kao i s međunarodnim, regionalnim i nacionalnim institucijama ili organizacijama koje su usmjerene na jačanje zaštite svih osoba od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

Članak 12.

Kako bi se omogućilo da Pododbor za sprečavanje ispuni svoj mandat u skladu sa člankom 11. države stranke se obavezuju da će:

a) primiti Pododbor za sprečavanje na svom državnom području i omogućiti mu pristup mjestima pritvora u skladu sa člankom 4. ovoga Protokola,

b) Pododboru za sprečavanje osigurati sve relevantne informacije koje će Pododbor možda trebati kako bi procijenio potrebe i mjere koje se moraju primijeniti za jačanje zaštite osoba lišenih slobode od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

c) ohrabriti i olakšati kontakte između Pododbora za sprečavanje i nacionalnih mehanizama za sprečavanje,

d) ispitati preporuke Pododbora za sprečavanje i sudjelovati u razmjeni mišljenja s njime u vezi s mogućim mjerama za provedbu.

Članak 13.

1. Pododbor za sprečavanje će utvrditi, prvo izvlačenjem, plan redovitih posjeta državama strankama kako bi ispunio svoj mandat u skladu sa člankom 11.

2. Nakon konzultacija, Pododbor za sprečavanje će obavijestiti države stranke o svom programu kako bi one mogle odmah poduzeti potrebne praktične radnje za posjete koje se trebaju izvršiti.

3. Posjete će obavljati barem dvoje članova Pododbora za sprečavanje. U pratnji tih članova će biti, bude li to potrebno, stručnjaci s dokazanim profesionalnim iskustvom i znanjem u područjima koja su od interesa za ovaj Protokol, a koji će biti odabrani iz popisa stručnjaka pripremljenog na temelju prijedloga država stranaka, Ureda Visokog povjerenika za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima i Centra za međunarodno sprečavanje kriminala Ujedinjenih naroda. Prilikom pripremanja popisa, države stranke na koje se to odnosi će predložiti ne više od pet svojih stručnjaka. Predmetna država stranka može se suprotstaviti stavljanju određenog stručnjaka na popis za posjet, nakon čega Pododbor za sprečavanje predlaže drugog stručnjaka.

4. Ako Pododbor za sprečavanje smatra potrebnim, može predložiti kratak kontrolni posjet nakon redovnog posjeta.

Članak 14.

1. Kako bi Pododbor za sprečavanje mogao ispuniti svoj mandat, države stranke ovoga Protokola se obavezuju osigurati:

a) neograničeni pristup svim informacijama u vezi s brojem osoba lišenih slobode u mjestu pritvora prema članku 4., kao i broj mjesta i njihove lokacije,

b) neograničeni pristup svim informacijama koje se odnose na postupanje s tim osobama i uvjete u kojima su zatvorene,

c) prema niže navedenom stavku 2., neograničeni pristup svim mjestima pritvora, njihovim instalacijama i objektima,

d) priliku da u diskreciji razgovaraju s osobama lišenim slobode bez svjedoka, ili osobno ili u prisutnosti prevoditelja ako je potrebno, kao i s drugim osobama koje, prema mišljenju Pododbora za sprečavanje, mogu pružiti relevantne obavijesti,

e) slobodu odabira mjesta koje žele posjetiti i osoba s kojima žele razgovarati.

2. Prigovor zbog posjete određenom mjestu pritvora može se dati samo iz razloga nacionalne obrane, javne sigurnosti, prirodne katastrofe ili ozbiljnjih nereda na mjestu koje se treba posjetiti, a koji bi privremeno spriječili vršenje posjete. Država stranka se neće pozivati na postojanje objavljenog stanja opasnosti kao razloga da prigovori zbog posjete.

Članak 15.

Niti jedno tijelo vlasti ili dužnosnik neće narediti, primijeniti, dozvoliti ili tolerirati sankcije protiv osoba ili organizacija zato što su Pododboru za sprečavanje ili njenim izaslanicima prenijele informacije, bile one istinite ili lažne, niti će takva osoba ili organizacija biti pristrana na bilo koji način.

Članak 16.

1. Pododbor za sprečavanje će povjerljivo poslati svoje preporuke i primjedbe državi stranci i, ako je relevantno, nacionalnom mehanizmu za sprečavanje.

2. Pododbor za sprečavanje će objaviti svoje izvješće zajedno s eventualnim komentarima zainteresirane države stranke kada god to od njega zatraži ta država stranka. Ako ta država stranka javno objavi dio tog izvješća, Pododbor za sprečavanje može objaviti to izvješće u cijelosti ili djelomično. Međutim, osobni podaci neće biti objavljivani bez izričitog dopuštenja osobe na koju se podaci odnose.

3. Pododbor za sprečavanje će predstaviti godišnje javno izvješće o svojim aktivnostima Odboru protiv mučenja.

4. Ako država stranka odbije suradnju s Pododborom za sprečavanje u skladu sa člankom 12. i 14. ili odbije poduzeti korake u cilju poboljšanja situaciju prema preporukama Pododbora za sprečavanje, Odbor protiv mučenja može, a na zahtjev Pododbora za sprečavanje, odlučiti većinom svojih članova, a nakon što je ta država stranka imala priliku da se izjasni o predmetu, javno dati izjavu o predmetu ili objaviti izvješće Pododbora za sprečavanje.

Dio IV.

Nacionalni mehanizmi za spreČavanje

Članak 17.

Svaka država stranka će održavati, imenovati ili osnovati, najkasnije jednu godinu nakon stupanja ovoga Protokola na snagu ili njegove ratifikacije ili pristupanja, jedan ili nekoliko neovisnih nacionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja na nacionalnoj razini. Mehanizmi koje su utemeljile decentralizirane jedinice mogu biti proglašeni nacionalnim mehanizmima za sprečavanje u smislu ovoga Protokola, ako su u skladu s njegovim odredbama.

Članak 18.

1. Države stranke će osigurati funkcionalnu neovisnost nacionalnih mehanizama za sprečavanje i neovisnost njezinih djelatnika.

2. Države stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi stručnjaci u nacionalnim mehanizmima za sprečavanje posjedovali tražene sposobnosti i stručno znanje. Oni će težiti ravnoteži spolova i odgovarajućoj zastupljenosti etničkih i manjinskih grupa u državi.

3. Države stranke će se pobrinuti za raspoloživost svih potrebnih sredstava za funkcioniranje nacionalnih mehanizama za sprečavanje.

4. Prilikom osnivanja nacionalnih mehanizama za sprečavanje, države stranke će voditi računa o načelima koja se odnose na status nacionalnih institucija za promidžbu i zaštitu ljudskih prava.

Članak 19.

Nacionalnim mehanizmima za sprečavanje osigurat će se minimalne ovlasti da čine sljedeće:

a) redovito ispituju postupke prema osobama lišenim slobode u mjestima pritvora na način određen u članku 4. radi jačanja njihove zaštite, bude li to potrebno, od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

b) daju preporuke relevantnim organima vlasti s ciljem da se poboljša postupanje i položaj osoba lišenih slobode te da se sprečavaju mučenja i drugi okrutni, neljudski ili ponižavajući postupci ili kažnjavanja u okviru relevantnih propisa Ujedinjenih naroda,

c) daju prijedloge i primjedbe koji se tiču postojećih zakona ili nacrta zakona.

Članak 20.

Države stranke ovoga Protokola će osigurati sljedeće kako bi omogućile nacionalnim mehanizmima za sprečavanje ispunjenje svog mandata:

a) pristup svim informacijama koje se odnose na broj osoba lišenih slobode u mjestima pritvora prema članku 4. kao i broj mjesta i njihove lokacije,

b) pristup svim informacijama koje se odnose na postupanje s tim osobama kao i uvjetima u kojima su pritvorene,

c) pristup svim zatvorskim ustanovama, njihovim instalacijama i objektima,

d) priliku da zasebno ispitaju osobe lišene slobode bez svjedoka, osobno ili uz prevoditelja bude li to potrebno, kao i sa svim ostalim osobama za koje nacionalni mehanizmi za sprečavanje vjeruju da mogu dati relevantne informacije,

e) slobodu da odaberu mjesto koje žele posjetiti i osobe s kojima žele razgovarati;,

f) pravo da kontaktiraju s Pododborom za sprečavanje, da šalju informacije i da se sastaju s Pododborom.

Članak 21.

1. Nijedno nadležno tijelo ni dužnosnik ne može narediti, primijeniti, dozvoliti ili tolerirati bilo kakvu sankciju protiv osoba ili organizacija zato što su nacionalnim mehanizmima za sprečavanje prenijele informacije, bilo istinite ili lažne, niti ta osoba ili organizacija smije na bilo koji način biti pristrana.

2. Povjerljive informacije koje prikupe nacionalni mehanizmi za sprečavanje su povlaštene. Osobni podaci ne mogu biti objavljeni bez izričitog dopuštenja osobe na koju se podaci odnose.

Članak 22.

Nadležna tijela odnosne države stranke će ispitati preporuke nacionalnog mehanizma za sprečavanje i pregovarati s njime u vezi mogućih provedbenih mjera.

Članak 23.

Države stranke ovog Protokola obvezuju se da će objavljivati i distribuirati godišnja izvješća nacionalnih mehanizama za sprečavanje.

Dio V.

Izjava

Članak 24.

1. Nakon ratifikacije, države stranke mogu dati izjavu kojom odgađaju provedbu svojih obaveza prema dijelu II. ili dijelu IV. ovoga Protokola.

2. Ova odgoda vrijedi najviše tri godine. Nakon obaveznog predstavljanja države stranke i nakon konzultacija s Pododborom za sprečavanje, Odbor protiv mučenja može produžiti to razdoblje za dodatne tri godine.

Dio VI.

Financijske odredbe

Članak 25.

1. Troškovi koje će Pododbor za sprečavanje imati prilikom provedbe ovoga Protokola snosit će Ujedinjeni narodi.

2. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda će osigurati potrebne djelatnike i opremu za djelotvorno funkcioniranje Pododbora za sprečavanje prema ovom Protokolu.

Članak 26.

1. Osnovat će se Specijalni fond u skladu s relevantnim postupcima Opće skupštine kojim će se upravljati u skladu s financijskim propisima i pravilima Ujedinjenih naroda da se pomogne financiranje provedbe preporuka Pododbora za sprečavanje nakon posjete državi stranci, kao i edukacijski programi nacionalnih mehanizama za sprečavanje.

2. Specijalni fond može se financirati dobrovoljnim prilozima vlada, međuvladinim i nevladinim organizacijama i drugim privatnim i javnim institucijama.

Dio VII.

ZavrŠne odredbe

Članak 27.

1. Ovaj Protokol je otvoren za potpisivanje svim državama koje su potpisale Konvenciju.

2. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji od strane država koje su ratificirale ili pristupile Konvenciji. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

3. Ovaj Protokol će biti otvoren za pristupanje od strane svih onih država koje su ratificirale ili pristupile Konvenciji.

4. Pristupanje proizvodi učinak nakon polaganja isprave o pristupu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

5. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda će obavijestiti sve države, koje su potpisale ovaj Protokol ili mu pristupile, o polaganju svake isprave o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 28.

1. Ovaj Protokol stupa na snagu tridesetog dana od dana polaganja dvadesete isprave o ratifikaciji ili pristupu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2. Za svaku državu koja ratificira ovaj Protokol ili mu pristupi nakon polaganja dvadesete isprave o ratifikaciji ili pristupu kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, ovaj Protokol stupa na snagu tridesetog dana od dana kada ta država položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 29.

Odredbe ovoga Protokola će se primjenjivati u svim dijelovima saveznih država bez ograničenja ili iznimaka.

Članak 30.

Na ovaj Protokol ne mogu se staviti rezerve.

Članak 31.

Odredbe ovoga Protokola kojima se pokreće sustav posjeta mjestima pritvora neće utjecati na obaveze država stranaka prema regionalnim konvencijama. Pododbor za sprečavanje i tijela osnovana prema takvim regionalnim konvencijama potiču se na suradnju i konzultacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje te radi djelotvornog promicanja ciljeva ovog Protokola.

Članak 32.

Odredbe ovoga Protokola neće imati utjecaja na obveze država stranaka prema četiri Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. i njihovih Dodatnih protokola od 8. lipnja 1977., a niti će utjecati na priliku koju države stranke imaju na raspolaganju da ovlaste Međunarodni odbor Crvenog križa da posjeti mjesta pritvora u situacijama koje nisu predviđene međunarodnim humanitarnim pravom.

Članak 33.

1. Svaka država stranka može u bilo kojem trenutku otkazati ovaj Protokol pisanom obaviješću koju upućuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, koji će o tome obavijestiti ostale države stranke ovoga Protokola i Konvencije. Takav otkaz proizvodi učinak godinu dana od dana kad glavni tajnik primi obavijest.

2. Takav otkaz ne oslobađa državu stranku od njenih obveza prema ovom Protokolu u slučaju bilo kakvog čina ili situacije koja se može pojaviti prije dana kad otkaz proizvede učinak, ili mjera koje je Pododbor za sprečavanje odlučio ili može odlučiti poduzeti prema predmetnoj državi stranci, a niti će na bilo koji način prejudicirati nastavak razmatranja predmeta koji je već u postupku razmatranja pred Pododborom za sprečavanje prije dana kad je otkaz proizveo učinak.

3. Nakon datuma kada otkaz neke države stranke proizvede učinak, Pododbor za sprečavanje neće započeti razmatranje novog predmeta koji se odnosi na tu državu stranku.

Članak 34.

1. Svaka država stranka ovoga Protokola može predložiti izmjene i dopune i predati ih glavnom tajniku Ujedinjenih naroda. Glavni će tajnik nakon toga obavijestiti države stranke o predloženim izmjenama ili dopunama ovoga Protokola sa zahtjevom da ga obavijeste da li odobravaju konferenciju država stranaka radi razmatranja i glasanja o prijedlogu. Ako u roku od četiri mjeseca od datuma takve obavijesti najmanje jedna trećina država članica bude sklona održavanju takve konferencije, glavni će tajnik sazvati konferenciju pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Svaku izmjenu ili dopunu koju prihvati većina od dvije trećine prisutnih država stranaka koje su glasale na konferenciji, glavni tajnik Ujedinjenih naroda će poslati svim državama strankama na prihvaćanje.

2. Izmjena ili dopuna u skladu sa stavkom 1. ovog članka stupa na snagu kada je prihvati dvotrećinska većina država stranaka ovog Protokola u skladu s njihovim zakonskim postupcima.

3. Kada izmjene ili dopune stupe na snagu, one su obvezujuće za one države stranke koje su ih prihvatile, dok druge države stranke i dalje obvezuju odredbe sadržane u ovom Protokolu i ranijim izmjenama ili dopunama koje su prihvatile.

Članak 35.

Članovi Pododbora za sprečavanje i članovi nacionalnih mehanizama za sprečavanje će dobiti one povlastice i imunitete koji su potrebni za neovisno izvršavanje njihovih funkcija. Članovi Pododbora za sprečavanje će dobiti povlastice i imunitete navedene u odjeljku 22. Konvencije o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih naroda od 13. veljače 1946. koje regulira odjeljak 23. te Konvencije.

Članak 36.

Prilikom posjete državi stranci, član Pododbora za sprečavanje će, ne dirajući u odredbe i ciljeve ovog Protokola, te u povlastice i imunitete koji uživaju:

a) poštivati zakone i propise države koju posjećuje;

b) suzdržati se od postupaka ili aktivnosti koji nisu u skladu s nepristranim i međunarodnim karakterom svojih dužnosti.

Članak 37.

1. Ovaj Protokol, čiji je tekst jednako vjerodostojan tekstu na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, bit će položen kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavit će ovjerene primjerke ovoga Protokola svim državama.

 

Članak 3.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjih tijela državne uprave nadležnih za unutarnje poslove i pravosuđe.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Fakultativni protokol iz članka 1.#clanak1 ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti naknadno, sukladno odredbama članka 30.L124531 stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine«, br. 28/96).

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

 

Klasa: 004-01/05-01/01

Zagreb, 20. siječnja 2005.

HRVATSKI SABOR

 

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.

 
zatvori
Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !