Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Zakon o potvrđivanju Protokola o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. XX/00, , XX/09, XX/13)
označi tražene riječi printaj stranicu
ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

115
Na temelju članka 89.L114719 Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA OD 3. LIPNJA 1999. GODINE O IZMJENAMA KONVENCIJE O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF) OD 9. SVIBNJA 1980. GODINE (PROTOKOL 1999.) I KONVENCIJE O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF) OD 9. SVIBNJA 1980. GODINE U VERZIJI PROTOKOLA O IZMJENAMA OD 3. LIPNJA 1999. GODINE S PRIPADAJUĆIM DODACIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Protokola od 3. lipnja 1999. godine o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. godine (Protokol 1999.) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. godine u verziji Protokola o izmjenama od 3. lipnja 1999. godine s pripadajućim dodacima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. rujna 2000.
Broj: 01-081-00-3176/2
Zagreb, 30. rujna 2000.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA OD 3. LIPNJA 1999. GODINE O IZMJENAMA KONVENCIJE O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF) OD 9. SVIBNJA 1980. GODINE (PROTOKOL 1999.) I KONVENCIJE O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF) OD 9. SVIBNJA 1980. GODINE U VERZIJI PROTOKOLA O IZMJENAMA OD 3. LIPNJA 1999. GODINE S PRIPADAJUĆIM DODACIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Protokol od 3. lipnja 1999. o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. (Protokol 1999.) potpisan u Vilniusu 3. lipnja 1999. i Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980. u verziji Protokola o izmjenama od 3. lipnja 1999. s pripadajućim dodacima, u izvorniku na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Članak 2.

Tekst Protokola, Konvencije i pripadajućih dodataka iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i prijevodu na hrvatski jezik glasi:

PROTOKOL OD 3. LIPNJA 1999. O IZMJENAMA KONVENCIJE O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF), OD 9. SVIBNJA 1980.
(Protokol 1999.)

U primjeni članaka 6. i 19. stavka 2. Konvencije o međunarodnom prijevozu željeznicom, potpisane u Bernu 9. svibnja 1980, u daljnjem tekstu "COTIF 1980.", Peta opća skupština Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz (OTIF), održana je u Vilniusu od 26. svibnja do 3. lipnja 1999.:
- uvjerena u potrebu i korisnost međuvladine organizacije koja se bavi, koliko je to moguće, svim aspektima međunarodnoga željezničkog prijevoza na državnoj razini,
- smatrajući da je za tu svrhu, vodeći računa o primjeni COTIF-a 1980. od strane 39 država Europe, Azije i Afrike kao i željezničkih tvrtki u tim zemljama, OTIF najpogodnija organizacija,
- vodeći računa o potrebi razvijanja COTIF-a 1980., posebice Jedinstvenih pravila CIV i Jedinstvenih pravila CIM, kako bi se prilagodila sadašnjim potrebama međunarodnoga željezničkog prijevoza,
- vodeći računa o činjenici da sigurnost tijekom prijevoza opasnih tvari u međunarodnom željezničkom prijevozu zahtijeva transformaciju pravila RID u sustavu javnog prava, čija primjena više ne ovisi o zaključivanju ugovora o prijevozu u skladu s Jedinstvenim pravilima CIM,
- smatrajući da bi političke, gospodarske i pravne promjene koje su se dogodile u mnogim državama članicama od potpisivanja Konvencije 9. svibnja 1980. trebale biti motivom za stvaranje i razradu jedinstvenih propisa koji pokrivaju druga pravna područja važna za međunarodni željeznički prijevoz,
- smatrajući da bi države trebale usvojiti, vodeći računa o posebnim javnim interesima, učinkovitije mjere za uklanjanje smetnji koje postoje pri prijelazu granica u međunarodnom željezničkom prijevozu,
- smatrajući da je, u interesu međunarodnoga željezničkog prijevoza, važno ažurirati međunarodne višestrane konvencije i ugovore koji postoje na području željezničkog prijevoza te ih integrirati, gdje je primjenjivo, u Konvenciju,
Opća skupština odlučila je kako slijedi:

Članak 1.

NOVA VERZIJA KONVENCIJE

COTIF 1980. će se izmijeniti i dopuniti prema verziji što se nalazi u Aneksu koji je sastavni dio ovog Protokola.

Članak 2.

PRIVREMENI DEPOZITAR

1. Funkcije Depozitarne uprave, navedene u člancima 22. i 26. COTIF-a 1980. obavljat će OTIF, kao privremeni depozitar, od otvaranja za potpisivanje ovog Protokola do njegova stupanja na snagu.
2. Privremeni depozitar obavijestit će države članice
a) o potpisima Protokola i o polaganju instrumenata ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa,
b) o danu stupanja na snagu Protokola primjenom članka 4.,
i obavljati druge funkcije depozitara kao što je navedeno u Dijelu VII. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, od 23. svibnja 1969.

Članak 3.

POTPIS. RATIFIKACIJA. PRIHVAT. ODOBRENJE. PRISTUP

1. Ovaj Protokol ostaje otvoren za potpis državama članicama do 31. prosinca 1999. Potpisivanje se obavlja u Bernu u uredu privremenog depozitara.
2. Sukladno s člankom 20. stavkom 1. COTIF-a 1980., ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Instrumenti ratifikacije, prihvata ili odobrenja položit će se, što je prije moguće, kod privremenog depozitara.
3. Države članice koje ne potpišu ovaj Protokol u okviru roka navedenog u stavku 1., kao i države za koje se smatra da im je prihvaćena molba za pristup COTIF-u 1980., sukladno s članom 23. stavkom 2., mogu pristupiti ovom Protokolu prije njegova stupanja na snagu polaganjem instrumenta o pristupu kod privremenog depozitara.
4. Pristup države COTIF-u 1980. sukladno s člankom 23., s tim da je molba za pristup napravljena tijekom razdoblja između otvaranja ovog Protokola za potpisivanje i njegova stupanja na snagu, smatrat će se pristupom COTIF-u 1980. kao i Konvenciji u njezinoj novoj verziji koja se nalazi u Aneksu ovog Protokola.

Članak 4.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Protokol stupa na snagu prvog dana trećeg mjeseca poslije mjeseca u kojem je privremeni depozitar obavijestio države članice o polaganju instrumenata kojim su ispunjeni uvjeti članka 20. stavka 2. COTIF-a 1980. Države koje su u trenutku odluke Pete opće skupštine bile države članice i koje to još uvijek jesu u trenutku ispunjavanja uvjeta za stupanje na snagu ovoga Protokola, smatrat će se državama članicama, u značenju rečenog članka 20. stavka 2.
2. Međutim, članak 3. primjenjuje se od otvaranja ovog Protokola za potpisivanje.

Članak 5.

IZJAVE I REZERVE

Izjave i rezerve, kao što je navedeno u članku 41. stavku 1. Konvencije, u verziji kao u Aneksu ovog Protokola, mogu se izjaviti ili podnijeti čak i prije stupanja na snagu ovog Protokola. One će stupiti na snagu u trenutku stupanja na snagu ovog Protokola.

Članak 6.

PRIJELAZNE ODREDBE

1. Najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Protokola, glavni tajnik OTIF-a sazvat će Opću skupštinu kako bi:
a) odredio članove Upravnog odbora za sljedeće razdoblje (članak 14. stavak 2., pod b) COTIF-a, u verziji kao u Aneksu ovog Protokola) i ako je primjenjivo, donio odluke o kraju mandata tekućeg Upravnog odbora,
b) odredio, za razdoblje od šest godina, maksimalni iznos kojeg izdaci Organizacije mogu doseći tijekom svakog financijskog razdoblja (članak 14. stavak 2., pod e) COTIF-a, u verziji kao u Aneksu ovog Protokola), i
c) proveo, ako je primjenjivo, izbor glavnog tajnika (članak 14. stavak 2., pod c) COTIF-a, u verziji kao u Aneksu ovog Protokola).
2. Najkasnije tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog Protokola, glavni tajnik OTIF-a sazvat će Stručni (tehnički) odbor.
3. Nakon stupanja na snagu ovog Protokola, mandat Upravnog odbora određen sukladno s člankom 6. točkom a, pod b) COTIF-a 1980., završava na dan koji određuje Opća skupština, a koji mora koincidirati s početkom mandata članova i zamjenika članova Upravnog odbora koje je imenovala Opća skupština (članak 14., stavak 2., pod b) COTIF-a u verziji kao u Aneksu ovog Protokola).
4. Mandat generalnog direktora Središnjeg ureda koji je na dužnosti u trenutku stupanja na snagu ovog Protokola, završava istjekom razdoblja na kojeg je imenovan sukladno s člankom 7. stavkom 2., pod d) COTIF-a 1980. On će od trenutka stupanja na snagu ovog Protokola obnašati funkciju glavnog tajnika.
5. Čak i nakon stupanja na snagu ovog Protokola, relevantne odredbe članaka 6., 7. i 11. COTIF-a 1980. ostaju primjenjive glede:
a) revizije računa i odobravanja godišnjih izvješća Organizacije,
b) određivanja konačnog doprinosa država članica troškovima Organizacije,
c) plaćanja doprinosa,
d) maksimalnog iznosa kojeg izdatci Organizacije mogu doseći tijekom petogodišnjeg razdoblja, određenog prije stupanja na snagu ovog Protokola.
Tekst pod a) do c) odnosi se na godinu u kojoj ovaj Protokol stupa na snagu te na godinu koja prethodi toj godini.
6. Konačni doprinos država članica koji dospijeva za godinu u kojoj ovaj Protokol stupa na snagu, obračunavat će se na temelju članka 11. stavka 1. COTIF-a 1980.
7. Na zahtjev države članice čiji je doprinos, izračunat temeljem članka 26. Konvencije, u verziji kao u Aneksu ovog Protokola, već negoli u 1999., Opća skupština može odrediti doprinos te države za tri godine nakon stupanja na snagu ovog Protokola, vodeći računa o sljedećim načelima:
a) osnovica za utvrđivanje prijelaznog doprinosa bit će minimalni doprinos na temelju gore spomenutog članka 26. stavka 3. ili doprinos koji dospijeva za 1999. ako je veći od minimalnog doprinosa;
b) doprinos će se progresivno prilagođivati najviše u tri koraka kako bi dostigao iznos konačnog doprinosa izračunatog na temelju gore spomenutog članka 26.
Ova odredba ne odnosi se na države članice koje duguju minimalni doprinos, koji u svakom slučaju ostaju dužne.
8. Ugovori o prijevozu putnika ili robe u međunarodnom prometu između država članica, zaključeni sukladno s Jedinstvenim pravilima CIM 1980. i Jedinstvenim pravilima CIV 1980., ostaju ovisni o Jedinstvenim pravilima na snazi u trenutku zaključivanja ugovora čak i nakon stupanja na snagu ovog Protokola.
9. Obvezne odredbe Jedinstvenih pravila CUV i Jedinstvenih pravila CUI primjenjuju se na ugovore zaključene prije stupanja na snagu ovog Protokola, i to godinu dana nakon njegova stupanja na snagu.

Članak 7.

TEKST PROTOKOLA

1. Ovaj se Protokol zaključuje i potpisuje na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. U slučaju neslaganja prevladat će tekst na francuskom jeziku.
2. Na prijedlog jedne zainteresirane države članice, Organizacija će objaviti službeni prijevod ovog Protokola na drugim jezicima, ako je jedan od tih jezika službeni jezik na području najmanje dviju država članica. Prijevodi će se pripremiti u suradnji sa stručnim službama zainteresiranih država članica.
U potvrdu navedenog, niže potpisani, valjano ovlašteni od svojih država, potpisali su ovaj Protokol.
Sastavljeno u Vilniusu, 3. lipnja 1999., u jednom izvorniku na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku; ovi izvornici ostaju pohranjeni u pismohrani OTIF-a. Ovjerene preslike bit će poslane svakoj državi članici.
Za Republiku Albaniju:
Za Demokratsku Narodnu Republiku Alžir:
Za Saveznu Republiku Njemačku:
Za Republiku Austriju:
Za Kraljevinu Belgiju:
Za Republiku Bosnu i Hercegovinu:
Za Republiku Bugarsku:
Za Republiku Hrvatsku:
Za Kraljevinu Dansku:
Za Kraljevinu Španjolsku:
Za Republiku Finsku:
Za Republiku Francusku:
Za Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske:
Za Republiku Grčku:
Za Republiku Mađarsku:
Za Republiku Irak:
Za Islamsku Republiku Iran:
Za Republiku Irsku:
Za Republiku Italiju:
Za Republiku Libanon:
Za Kneževinu Lihtenštajn:
Za Republiku Litvu:
Za Luksemburško Veliko Vojvodstvo:
Za Republiku Makedoniju:
Za Kraljevinu Maroko:
Za Kneževinu Monako:
Za Kraljevinu Norvešku:
Za Nizozemsku Kraljevinu:
Za Republiku Poljsku:
Za Republiku Portugal:
Za Rumunjsku:
Za Slovačku Republiku:
Za Republiku Sloveniju:
Za Kraljevinu Švedsku:
Za Švicarsku Konfederaciju:
Za Sirijsku Arapsku Republiku:
Za Češku Republiku:
Za Republiku Tunis:
Za Republiku Tursku:

KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU (COTIF) OD
9. SVIBNJA 1980. U VERZIJI PROTOKOLA O IZMJENAMA OD 3. LIPNJA 1999.

Naslov I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

MEĐUVLADINA ORGANIZACIJA

1. Stranke ove Konvencije tvore, kao države članice, Međuvladinu organizaciju za međunarodni prijevoz željeznicom (OTIF), u daljnjem tekstu "Organizacija".
2. Sjedište Organizacije je Bern. Opća skupština može odlučiti o premještaju sjedišta u drugo mjesto u jednoj od zemalja članica.
3. Organizacija ima pravnu osobnost. Ima posebice ovlasti zaključivanja ugovora, stjecanja i raspolaganja pokretnom i nepokretnom imovinom i ovlasti kao stranka u sudskim postupcima.
4. Organizacija, članovi njezina osoblja, stručnjaci koje pozove i predstavnici država članica, uživaju povlastice i imunitete koji su im potrebni za obavljanje njihovih dužnosti, prema uvjetima navedenim u Protokolu o povlasticama i imunitetu Organizacije, koji se nalazi u prilogu Konvenciji.
5. Odnosi između Organizacije i Države u kojoj se nalazi njezino sjedište, reguliraju se sporazumom o sjedištu.
6. Radni jezici Organizacije su engleski, francuski i njemački. Opća skupština može uvesti i druge radne jezike.

Članak 2.

CILJ ORGANIZACIJE

1. Cilj Organizacije je promicati, poboljšati i olakšati, u svakom pogledu, međunarodni željeznički promet, posebice:
a) utvrđivanjem sustava jedinstvenog prava u sljedećim područjima prava:
1. ugovora o međunarodnom prijevozu putnika i robe u međunarodnom direktnom željezničkom prometu, uključujući dopunski prijevoz ostalim oblicima prijevoza vezano uz jedan ugovor;
2. ugovora o korištenju vagona kao sredstva prijevoza u međunarodnom željezničkom prometu;
3. ugovora o korištenju infrastrukture u međunarodnom željezničkom prometu;
4. prijevoza opasnih tvari u međunarodnom željezničkom prometu.
b) pomoći pri uklanjanju, u najkraćem mogućem vremenskom roku, svih prepreka pri prijelazu granica u međunarodnom željezničkom prometu, vodeći neprestance računa o posebnim javnim interesima, u mjeri u kojoj su te prepreke u okviru odgovornosti država;
c) doprinosom stručnom usklađivanju u području željeznice vrednovanjem tehničkih standarda i prihvaćanjem jedinstvenih tehničkih propisa;
d) utvrđivanjem jedinstvenog postupka za primitak željezničkih vozila i drugih sredstava za korištenje u međunarodnom prometu;
e) kontrolom nad odgovarajućom primjenom pravila i preporuka utvrđenih u okviru Organizacije;
f) izradom sustava jedinstvenog prava, pravila i postupaka navedenim od a) do e).
2. Organizacija može
a) u okviru cilja navedenog pod stavkom 1. izraditi druge sustave jedinstvenog prava,
b) konstituirati strukturu unutar koje države članice mogu izraditi druge međunarodne konvencije čiji će cilj biti promicanje, poboljšanje ili olakšanje međunarodnog željezničkog prometa.

Članak 3.

MEĐUNARODNA SURADNJA

1. Države članice OTIF-a se obvezuju koncentrirati svoju međunarodnu suradnju u području željeznica, načelno u okviru Organizacije, i to u mjeri u kojoj postoji povezanost zadataka koji su joj povjereni prema člancima 2. i 4. Kako bi ostvarile taj cilj, države članice obvezuju se prihvatiti sve potrebne i korisne mjere tako da važeće međunarodne višestrane konvencije i ugovori, kojih su one ugovorne stranke, budu prilagođeni u mjeri u kojoj se te konvencije i ugovori odnose na međunarodnu suradnju u području željeznica i povjere ovlasti drugim međuvladinim i nevladinim organizacijama koje imaju utjecaja na zadatke povjerene Organizaciji.
2. Obveze koje proizlaze iz stavka 1. za države članice, koje su istodobno i članice Europske zajednice ili država koje su strane Međunarodnog ugovora o europskom ekonomskom području, neće imati prednost nad njihovim obvezama kao članicama Europske zajednice ili država koje su stranke Međunarodnog ugovora o europskom ekonomskom području.

Članak 4.

PREUZIMANJE I PRIJENOS FUNKCIJA

1. Odlukom Opće supštine, Organizacija je ovlaštena preuzeti u okviru cilja definiranog u članku 2., funkcije, resurse i obveze koji joj mogu prenijeti druge međudržavne organizacije na temelju sporazuma zaključenih s tim organizacijama.
2. Organizacija može, odlukom Opće skupštine, prenijeti na druge međudržavne organizacije, funkcije, sredstva i obveze na temelju sporazuma zaključenih s tim organizacijama.
3. Organizacija može, uz odobrenje Upravnog odbora, preuzeti administrativne funkcije vezane uz njezin cilj, a koje joj povjeri država članica. Troškove Organizacije nastale prijenosom tih funkcija, snosi država članica o kojoj je riječ.

Članak 5.

POSEBNE OBVEZE DRŽAVA ČLANICA

1. Države članice suglasne su prihvatiti sve potrebne mjere kako bi olakšale i ubrzale međunarodni željeznički promet. U tom smislu svaka država članica preuzima obvezu, koliko je to u njezinoj moći:
a) ukloniti svaki nepotreban postupak,
b) pojednostaviti i standardizirati već postojeće formalnosti,
c) pojednostaviti granične kontrole.
2. S ciljem olakšavanja i poboljšanja međunarodnog željezničkog prometa, države članice suglasne su dati svoju potporu kako bi postigle najveću moguću ujednačenost propisa, standarda, postupaka i metoda organizacije, vezanih uz željeznička prijevozna vozila, željezničko osoblje, željezničku infrastrukturu i pomoćne službe.
3. Države članice suglasne su olakšati zaključivanje ugovora između upravitelja infrastrukture namjera kojega je omogućiti optimalizaciju međunarodnog željezničkog prometa.

Članak 6.

JEDINSTVENA PRAVILA

1. Ukoliko deklaracije nisu donesene sukladno s člankom 42., stavkom 1., prva rečenica, međunarodni željeznički promet i odobrenje za korištenje željezničkih sredstava u međunarodnom prometu ravna se prema:
a) "Jedinstvenim pravilima glede Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV)", Dodatak A Konvenciji;
b) "Jedinstvenim pravilima vezanim uz Ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu robe (CIM)", Dodatak B Konvenciji;
c) "Propisu o Međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID)", Dodatak C Konvenciji;
d) "Jedinstvenim pravilima o ugovorima za korištenje vozila u međunarodnom željezničkom prometu (CUV)", Dodatak D Konvenciji;
e) "Jedinstvenim pravilima o ugovorima o korištenju infrastrukture u međunarodnom željezničkom prometu (CUI)", Dodatak E Konvenciji;
f) "Jedinstvenim pravilima o vrednovanju tehničkih standarda i prihvaćanju jedinstvenih tehničkih propisa primjenjivih na željeznička sredstva namijenjena korištenju u međunarodnom prometu (APTU)", Dodatak F Konvenciji;
g) "Jedinstvenim pravilima o tehničkom odobrenju za prihvatljivost željezničkih sredstava namijenjenih za korištenje u međunarodnom prometu (ATMF)", Dodatak G Konvenciji;
h) ostalim sustavima jedinstvenog prava koje će Organizacija izraditi prema članku 2., stavku 2., pod a), a koji su također u dodatku Konvencije.
2. Jedinstvena pravila, propis i sustavi navedeni u stavku 1., uključujući i anekse, integralni su dio Konvencije.

Članak 7.

DEFINICIJA IZRAZA "KONVENCIJA"

U tekstu što slijedi, izraz "Konvencija" pokriva značenje same "Konvencije", Protokola navedenog u članku 1., stavku 4. i dodataka navedenih u članku 6., uključujući i anekse.

Naslov II.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 8.

NACIONALNO PRAVO

1. U tumačenju ili primjeni Konvencije, vodit će se računa o njezinom karakteru međunarodnog prava i potrebi promicanja jedinstvenosti.
2. U nedostatku odredbi u Konvenciji, primjenjivat će se nacionalno pravo.
3. "Nacionalno pravo" znači pravo države u kojoj ovlaštena osoba traži svoja prava, uključujući prava koja se odnose na sukob zakona.

Članak 9.

OBRAČUNSKA JEDINICA

1. Obračunska jedinica navedena u dodatcima, bit će posebna pravna monetarna veličina, kao što je definirao Međunarodni monetarni fond.
2. Vrijednost posebne pravne monetarne veličine nacionalne valute države članice koja je član Međunarodnog monetarnog fonda, obračunavat će se sukladno s metodom koju primjenjuje Međunarodni monetarni fond za svoje poslovne operacije i transakcije.
3. Vrijednost posebne pravne monetarne veličine nacionalne valute države članice koja nije član Međunarodnog monetarnog fonda, obračunavat će se metodom koju odredi država. Taj obračun mora u nacionalnoj valuti izražavati stvarnu vrijednost, što je moguće bliže onoj koja bi bila rezultat primjene stavka 2.
4. Za državu članicu koja nije član Međunarodnog monetarnog fonda i čije zakonodavstvo ne dopušta primjenu gore navedenih stavka 2. i stavka 3., jedinicom obračuna, koja je navedena u dodatcima, smatrat će se protuvrijednost tri zlatna franka. Zlatni franak definira se kao 10/31 grama zlata tisućinke finoće 900.
Pretvaranje zlatnog franka mora u nacionalnoj valuti izražavati stvarnu vrijednost, što je moguće bliže onoj koja bi bila rezultat primjene stavka 2.
5. Tri mjeseca nakon stupanja na snagu Konvencije i svaki put kad dođe do izmjene u metodi obračunavanja ili vrijednosti nacionalne valute, u odnosu na jedinicu obračuna, države će izvijestiti glavnog tajnika o metodi obračuna sukladno sa stavkom 3., ili rezultata konverziju sukladno sa stavkom 4. Tajnik će o tome izvijestiti države članice.
6. Iznos izražen u jedinicama obračuna pretvorit će se u nacionalnu valutu države odnosnog suda. Konverzija će se obaviti sukladno s vrijednosti odgovarajuće valute, na dan sudske odluke ili na dan dogovoren među strankama.

Članak 10.

DOPUNSKE ODREDBE

1. Dvije ili više država članica, odnosno dva ili više prijevoznika mogu dogovoriti dopunske odredbe za izvršenje Jedinstvenih pravila CIV-a i Jedinstvenih pravila CIM-a; one ne mogu ograničiti djelovanje Jedinstvenih pravila.
2. Dopunske odredbe u stavku 1. stupaju na snagu i objavljuju se na način kako to propisuju zakon i odredbe svake države. O dopunskim odredbama država i njihovom stupanju na snagu obavještava se glavni tajnik. On o tome obavještava države članice.

Članak 11.

OSIGURANJE TROŠKOVA

Ne može se tražiti osiguranje troškova u postupcima utemeljenim na Jedinstvenim pravilima CIV-a, Jedinstvenim pravilima CIM-a, Jedinstvenim pravilima CUV-a, Jedinstvenim pravilima CUI-a.

Članak 12.

IZVRŠENJE PRESUDE. OVRHA

1. Presude izrečene od mjerodavnih sudova prema odredbi Konvencije nakon sudskog postupka ili neispunjavanja obveza, kada postanu izvršne prema zakonu tog suda ili tribunala, postaju izvršne, u svakoj državi članici nakon obavljenih formalnosti koje traži država u kojoj dolazi do provođenja presude. Kvaliteta slučaja ne podliježe provjeri. Te se odredbe primjenjuju i na pravne nagodbe.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na presude koje su privremeno na snazi, niti na presude za štete osim troškova tužitelja koji ne uspije u postupku.
3. Dugovi nastali iz prijevoza prema Jedinstvenim pravilima CIV-a ili CIM-a, što ga duguje jedno poduzeće drugom, koje nije u ovlasti iste države članice, mogu se zaplijeniti samo na temelju presude koju su donijele sudske vlasti države članice koja je ovlaštena za poduzeće koje ima pravo naplate duga za koji se traži ovrha.
4. Nad dugovima koji nastanu na temelju ugovora koji podliježe Jedinstvenim pravilima CUV-a i Jedinstvenim pravilima CUI-a, može se izvršiti ovrha samo na temelju presude koju donesu sudske vlasti države članice koja je ovlaštena za poduzeće koje ima pravo naplate duga za koji se traži ovrha.
5. Nad željezničkim vozilima može se izvršiti ovrha samo na teritoriju koji je izvan teritorija države članice u kojoj vlasnik (upravitelj) (keeper) ima registriran ured, na temelju presude koju donesu sudske vlasti države. Izraz keeper znači osobu koja kao vlasnik ili upravitelj, koristi ekonomično željezničko vozilo stalno kao prijevozno sredstvo.

Naslov III.

USTROJ I FUNKCIONIRANJE

Članak 13.

UPRAVNA TIJELA

1. Funkcioniranje Organizacije osiguravaju sljedeća tijela:
a) Opća skupština
b) Upravni odbor
c) Odbor za reviziju
d) Odbor stručnjaka za prijevoz opasnih tvari (Stručni odbor RID-a)
e) Odbor za pojednostavljenje postupaka
f) Stručni odbor
g) glavni tajnik.
2. Opća skupština može odlučiti o osnivanju drugih privremenih odbora za specifične zadaće.
3. U utvrđivanju kvoruma Opće skupštine ili odbora u stavku 1. pod c) do f), države članice koje nemaju pravo glasa (članak 14. stavak 5, članak 26. stavak 7. ili članak 40. stavak 4.) ne uzimaju se u obzir.
4. Predsjedanje Općom skupštinom, predsjedanje Upravnim odborom kao i funkcija glavnog tajnika, u načelu se mora dodijeliti državljanima različitih država članica.

Članak 14.

OPĆA SKUPŠTINA

1. Opća skupština sastoji se od država članica.
2. Opća skupština:
a) utvrđuje pravila postupka;
b) određuje članove Upravnog odbora kao i zamjenika svakog člana te izabire državu članicu koja će osigurati njegovo predsjedanje (članak 15. stavci 1. do 3.):
c) izabire glavnog tajnika (članak 21. stavak 2.);
d) izdaje direktive o aktivnosti Upravnog odbora i glavnog tajnika;
e) određuje za razdoblje od 6 godina maksimalni iznos koji Organizacija može potrošiti u svakom proračunskom razdoblju (članak 25.); ako to ne učini, izdaje upute koje se odnose na limit troškova za razdoblje od najviše 6 godina;
f) odlučuje hoće li se sjedište Organizacije premjestiti na drugo mjesto (članak 1 stavak 2.);
g) donosi odluke o uvođenju radnih jezika (članak 1. stavak 6.),
h) donosi odluke o preuzimanju ostalih funkcija od strane Organizacije (članak 4. stavak 1.) i prijenosu funkcija Organizacije na drugu međudržavnu organizaciju (članak 4. stavak 2.);
i) odlučuje, ako je potrebno, o privremenom osnivanju drugih odbora za specifične zadaće (članak 26. stavak 7.);
j) razmatra da li stav države treba smatrati prešutnim neodobravanjem (članak 26. stavak 7.),
k) odlučuje o tome hoće li se revizija računa povjeriti drugoj državi članici, a ne onoj u kojoj je Sjedište Organizacije (članak 27. stavak 1.);
l) odlučuje o prijedlozima kojih je cilj modifikacija Konvencije (članak 33. stavci 2. i 3.);
m) odlučuje o molbama za pristup podnesenim Općoj skupštini (članak 37. stavak 4.);
n) odlučuje o uvjetima za pristup regionalne gospodarske integracijske organizacije (članak 38. stavak 1.);
o) odlučuje o podnesenim joj molbama za pridruživanje (članak 39. stavak 1.);
p) odlučuje o raspuštanju Organizacije i mogućem prijenosu njezinih funkcija na drugu međudržavnu organizaciju (članak 43.);
q) odlučuje o drugim pitanjima na dnevnom redu.
3. Glavni tajnik saziva Opću skupštinu jedanput svake tri godine ili na zahtjev jedne trećine država članica ili na zahtjev Upravnog odbora, kao i u slučajevima navedenim u članku 33. stavcima 2. i 3., i u članku 37. stavak 4. Tajnik nadalje šalje prijedlog dnevnog reda državama članicama najmanje tri mjeseca prije otvaranja sjednice, sukladno uvjetima definiranim u pravilima postupka navedenim pod st. 1. a).
4. Smatra se da Opća skupština ima kvorum (članak 13. stavak 3.) ako je prisutna većina država članica. Državu članicu može zastupati druga država članica; nijedna država, međutim, ne može zastupati više od dviju država.
5. U slučaju glasovanja u Općoj skupštini glede izmjena dodataka Konvenciji, države članice koje su dale izjavu u svezi dodatka o kojem je riječ, na temelju članka 42. stavak 1., prva rečenica, nemaju pravo glasovanja.
6. Opća skupština donosi odluke većinom glasova zastupljenih država članica u trenutku glasovanja, osim u slučaju stavka 2. e), f), g), h), l) i p) kao i članka 34. stavak 6. gdje će većina biti dvotrećinska. Međutim, u slučaju stavka 2. l) većina će biti dvotrećinska samo u slučaju prijedloga kojima se traži izmjena same Konvencije, uz izuzetak članka 9. i 27. stavka 2. do 10 i Protokola navedenog u članku 1. stavak 4.
7. Na poziv glavnog tajnika, poslanog uz suglasnost većine država članica,
a) države koje nisu članice Organizacije,
b) međunarodne organizacije i udruge koje imaju ovlast za pitanja vezana uz aktivnosti Organizacije ili koje se bave problemima koji su na dnevnom redu, mogu prisustvovati sjednicama Opće skupštine u savjetodavnom svojstvu.

Članak 15.

UPRAVNI ODBOR

1. Upravni odbor tvori jedna trećina država članica.
2. Članovi odbora i zamjenici svih članova, kao i država članica koja preuzima predsjedanje, određuju se na razdoblje od tri godine. Sastav Odbora određuje se za svako razdoblje, vodeći računa posebice o pravednoj područnoj podjeli mjesta. Zamjenik koji postane članom odbora tijekom razdoblja, mora biti imenovan članom Odbora za preostalo razdoblje.
3. Ako se isprazni neko mjesto ili se suspendira pravo glasa nekog člana ili u slučaju odsutnosti nekog člana na dvjema uzastopnim sjednicama Odbora, a da se član ne pobrine za svoga zastupnika prema stavku 6., zamjenika kojega je odredila Opća skupština obavljat će funkciju za preostali dio razdoblja.
4. Uz izuzetak slučaja u stavku 3., nijedna država članica ne može biti u Odboru više od dva uzastopna razdoblja.
5. Odbor:
a) utvrđuje pravila postupka;
b) zaključuje sporazum o sjedištu;
c) donosi kadrovske propise za Organizaciju;
d) imenuje, vodeći računa o sposobnosti kandidata i pravednoj područnoj zastupljenosti, više službenike Organizacije;
e) donosi propis o financiranju i knjigovodstvu Organizacije;
f) odobrava program rada, proračun, izvješće o upravljanju i financijskim izvješćima Organizacije;
g) određuje na temelju odobrenih izvješća, definitivne doprinose koje su države članice dužne dati sukladno s člankom 26. za prethodne kalendarske godine, kao i iznos predujma koje su države članice dužne dati sukladno s člankom 26. stavak 5. za tekuću godinu i sljedeću kalendarsku godinu;
h) utvrđuje funkcije Organizacije koje se odnose na sve države članice ili samo neke države članice, kao i troškove koje će te države članice, posljedično tomu, snositi (članak 26. stavak 4.);
i) određuje iznos posebnih novčanih naknada (članak 26. stavak 11.);
j) izdaje posebne direktive glede revizije računa (članak 27. stavak 1.);
k) odobrava preuzimanje administrativnih funkcija od strane organizacije (članak 4. stavak 3.), te određuje specifične doprinose odgovarajućih država članica;
l) šalje državama članicama izvješće o upravljanju, financijska izvješća kao i odluke i preporuke;
m) priprema i šalje državama članicama, s mišljenjem Općoj skupštini koja treba odlučiti o sastavu Odbora, najmanje dva mjeseca prije otvaranja sastanka, izvješće o svojem djelovanju kao i prijedloge kako bi se trebala ustanoviti (članak 14. stavak 2., b);
n) nadgleda vođenje poslovanja glavnog tajnika;
o) brine za pravilnu primjenu Konvencije od strane glavnog tajnika i izvršavanje odluka, od strane glavnog tajnika, koje su donijela druga tijela; s tim ciljem Odbor može poduzimati sve mjere kako bi poboljšao primjenu Konvencije i gore spomenutih odluka;
p) daje razložna mišljenja o pitanjima koja bi mogla djelovati na rad Organizacije, a koja je Odboru podnijela država članica ili glavni tajnik;
q) rješava sporove između država članica i glavnog tajnika u svezi s njegovim funkcijama kao depozitara (članak 36. stavak 2.);
r) donosi odluke o molbama za suspenzijom članstva (članak 40.).
6. Smatra se da Odbor ima kvorum ako su prisutne dvije trećine članica. Međutim, državu članicu može zastupati druga država članica; nijedna država, međutim, ne može zastupati više od dviju država.
7. Odbor donosi odluke većinom glasova članica prisutnih u trenutku glasovanja.
8. Osim ako se ne odluči drukčije, Odbor se sastaje u sjedištu Organizacije. Zapisnik o sastanku šalje se svim državama članicama.
9. Predsjedatelj Odbora:
a) saziva Odbor najmanje jedanput godišnje na zahtjev četvorice članova ili glavnog tajnika;
b) šalje članovima Odbora prijedlog dnevnog reda;
c) rješava, u okviru svojih ograničenja i prema uvjetima propisanima pravilima o postupku, hitna pitanja koja se jave u intervalu između sastanaka.
d) potpisuje sporazum o sjedištu na što se upućuje u stavku 5, b).
10. Odbor može, u okviru svojih ovlasti, davati naputke predsjedatelju za provođenje određenih zadataka.

Članak 16.

OSTALI ODBORI

1. Odbori navedeni u članku 13. stavku 1., od c) do f) i stavku 2. bit će načelno sastavljeni od svih država članica. Kad Odbor za reviziju, Odbor stručnjaka RID-a ili Stručni odbor razmotri i odluči, u okviru svoje ovlasti, o izmjenama dodataka Konvenciji, države članice koje su dale izjavu u svezi s dodatcima o kojima je riječ prema članku 42. stavak 1., prva rečenica, ne mogu biti članice odgovarajućeg Odbora.
2. Glavni tajnik saziva sjednice Odbora na svoju inicijativu ili na zahtjev pet država članica ili Upravnog odbora. Glavni tajnik šalje prijedlog dnevnog reda državama članicama, najmanje dva mjeseca prije otvaranja sastanka.
3. Država članica može se pobrinuti da je zastupa druga država članica; nijedna država, međutim, ne može zastupati više od dviju država.
4. Svaka zastupljena članica ima jedan glas. Prijedlog se prihvaća ako broj glasova za prihvaćanje:
a) odgovara trećini broja zastupljenih država članica u trenutku glasovanja;
b) bude veći od broja glasova protiv prihvaćanja prijedloga.
5. Na poziv glavnog tajnika, izdan uz suglasnost većine država članica,
a) države koje nisu članice Organizacije,
b) države članice, međutim, koje nisu članovi Odbora o kojem je riječ,
c) međunarodne organizacije i udruge koje imaju ovlast za pitanja vezana uz aktivnosti Organizacije ili koje se bave problemima koji su na dnevnom redu,
mogu prisustvovati sjednicama Opće skupštine u savjetodavnom svojstvu.
6. Odbori za svaki sastanak izabiru predsjedatelja, te za jedno dogovoreno razdoblje predsjedatelja i jednog ili više zamjenika predsjedatelja.
7. Postupak se vodi na radnim jezicima. Bit onoga što je rečeno tijekom sastanka na jednom od radnih jezika, prevodi se na drugi jezik; prijedlozi i odluke prevode se u potpunosti.
8. U zapisniku se daje sažeti prikaz postupka. Prijedlozi i odluke reproduciraju se u potpunosti. Glede odluka, prednost ima tekst na francuskom. Zapisnik se šalje svim državama članicama.
9. Odbori mogu imenovati radne skupine koje se bave određenim pitanjima.
10. Odbori donose svoja pravila postupka.

Članak 17.

ODBOR ZA REVIZIJU

1. Odbor za reviziju:
a) donosi odluke sukladno s člankom 33. stavak 4. o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti Konvenciju;
b) razmatra prijedloge koji su podneseni Općoj skupštini za donošenje odluke sukladno s člankom 33. stavak 2.
2. Smatra se da Odbor za reviziju ima kvorum (članak 13. stavak 3.) kad je zastupljena većina država članica.

Članak 18.

STRUČNI ODBOR RID

1. Stručni odbor RID odlučuje sukladno s člankom 33. stavak 5. o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti Konvenciju.
2. Smatra se da Stručni odbor RID ima kvorum (članak 13. stavak 3.) kad je zastupljena jedna trećina država članica.

Članak 19.

ODBOR ZA POJEDNOSTAVLJENJE POSTUPAKA

1. Odbor za pojednostavljenje postupaka:
a) daje mišljenje o svim pitanjima kojih je cilj olakšati granični prijevoz u međunarodnom željezničkom prometu;
b) preporučuje standarde, metode, procedure i postupke vezane uz olakšavanje rada željeznice.
2. Smatra se da Odbor za pojednostavljenje postupaka ima kvorum (članak 13. stavak 3.) kad je zastupljena jedna trećina država članica.

Članak 20.

STRUČNI ODBOR

1. Stručni odbor:
a) donosi odluke, sukladno s člankom 5. Jedinstvenih pravila APTU, o valjanosti tehničkih standarda vezanih uz željeznička sredstva koja se trebaju koristiti u međunarodnom prometu;
b) donosi odluke, sukladno s člankom 6. Jedinstvenih pravila APTU, o prihvaćanju jedinstvenih tehničkih opisa vezanih uz izgradnju, rad, održavanje, te vezane uz postupak koji se odnosi na željeznička sredstva koja se trebaju koristiti u međunarodnom prometu;
c) nadzire primjenu i provjerava primjenu tehničkih standarda i jedinstvenih tehničkih propisa vezanih uz željeznička vozila koja se trebaju koristiti u međunarodnom prometu, te njihovu razradu s ciljem njihove valjanosti ili prihvaćanja sukladno s postupcima izloženima u člancima 5. i 6. Jedinstvenih pravila APTU;
d) donosi odluke, sukladno s člankom 33. stavak 6., o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti Konvenciju;
e) bavi se svim ostalim poslovima koji mu se povjere sukladno s Jedinstvenim pravilima APTU i Jedinstvenim pravilima ATMF.
2. Smatra se da Stručni odbor ima kvorum (članak 13. stavak 3.) kad je jedna polovica država članica u smislu značenja članka 16. st. 1. zastupljena. Kad Odbor donosi odluke o propisima Aneksa Jedinstvenim pravilima APTU, države članice koje su dale primjedbe sukladno s člankom 35. st. 4., s obzirom na odredbe ili su dale izjavu sukladno s člankom 9. st. 1. Jedinstvenih pravila APTU, neće imati pravo glasa.
3. Stručni odbor može vrednovati tehničke standarde ili prihvatiti jedinstvene tehničke propise, odnosno odbiti da ih vrednuje ili prihvati, ni pod kojim okolnostima ih ne može modificirati.

Članak 21.

GLAVNI TAJNIK

1. Glavni tajnik preuzima funkcije tajništva Organizacije.
2. Glavnog tajnika bira Opća skupština, na rok od tri godine, uz najviše dva reizbora.
3. Glavni tajnik posebice:
a) preuzima funkcije depozitara (članak 36.);
b) zastupa Organizaciju prema van;
c) šalje državama članicama odluke koje je donijela Opća skupština i odbori (članak 34. st. 1., članak 35. st. 1.);
d) izvršava povjerene mu dužnosti od strane Organizacijskih tijela;
e) ispituje prijedloge država članica kojih je cilj modificiranje Konvencije, ako je potrebno uz pomoć stručnjaka;
f) saziva Opću skupštinu i odbore (članak 14. st. 3., članak 16. st. 2.);
g) šalje državama članicama, pravodobno, potrebne dokumente za sastanke različitih tijela;
h) sastavlja program rada, prijedlog proračuna i izvješće o upravljanju Organizacije te ih podnosi Upravnom odboru na odobrenje (članak 25.);
i) upravlja financijskim poslovima Organizacije u okviru odobrenog proračuna;
j) nastoji, na zahtjev jedne od strana u pitanju, koristeći svoje usluge, riješiti sporove nastale među njima zbog tumačenja ili primjene Konvencije;
k) daje, na zahtjev svih strana koje su u pitanju, mišljenje o sporovima koji su nastali zbog tumačenja ili primjene Konvencije;
l) preuzima funkcije koje mu se povjeravaju prema naslovu V.;
m) komunicira s državama članicama, međunarodnim organizacijama i udrugama navedenima u članku 16. st. 5., te poduzećima (prijevoznici, upravitelj infrastrukture i sl.), koji sudjeluju u međunarodnom željezničkom prijevozu i o njima izvješćuje, kad je ili kad je to odgovarajuće, druge države članice, međunarodne organizacije i udruge, te poduzeća;
n) upravlja osobljem Organizacije;
o) izvješćuje pravodobno države članice o ispražnjenim mjestima u Organizaciji;
p) održava i objavljuje popis pruga i usluga iz članka 24.
4. Glavni tajnik može na vlastitu inicijativu prezentirati prijedloge kojih je cilj izmijeniti Konvenciju.

Članak 22.

OSOBLJE ORGANIZACIJE

Prava i obveze osoblja Organizacije propisani su propisima o osoblju koje sastavlja Upravni odbor sukladno s člankom 15. st. 5., c).

Članak 23.

BILTEN

1. Organizacija izdaje bilten koji sadrži službene kao i ostale obavijesti potrebne ili korisne u primjeni Konvencije.
2. Obavijesti za koje je prema Konvenciji odgovoran glavni tajnik, mogu biti, ako je potrebno, objavljene u Biltenu.

Članak 24.

POPIS PRUGA ILI USLUGA

1. Usluge u pomorskom i riječnom prometu navedene u članku 1. Jedinstvenih pravila CIV i Jedinstvenih pravila CIM, a kojima se prijevoz obavlja prema jednom ugovoru o prijevozu uz prijevoz željeznicom, moraju biti uključene u dva popisa:
a) popis CIV-a pomorskih i riječnih usluga
b) popis CIM-a pomorskih i riječnih usluga.
2. Željezničke pruge države članice koja pridržava pravo sukladno s člankom 1. st. 6. Jedinstvenih pravila CIV-a ili člankom 1. stavak 6. Jedinstvenih pravila CIM-a, bit će uključene na dva popisa, sukladno s pridržanim pravom:
a) popis željezničkih pruga CIV-a
b) popis željezničkih pruga CIM-a.
3. Države članice šalju glavnom tajniku obavijesti koje se odnose na nove ili ukinute pruge ili usluge navedene u stavcima 1. i 2. Samo u okviru u kojem one povezuju države članice, u pomorskom i riječnom prometu kao u stavku 1., bit će uključene u popis ugovora tih država; u slučaju ukidanja takve pruge, dovoljna je obavijest jedne od tih država.
4. Glavni tajnik obavijestit će sve države članice o uvođenju ili ukidanju pruge ili usluge.
5. Prijevoz u pomorskom i riječnom prometu naveden pod st. 1. i prijevoz u željezničkom prometu naveden u st. 2. podliježe Konvenciji nakon isteka jednog mjeseca od podnošenja obavijesti glavnog tajnika o uvođenju pruge ili usluge. Takva usluga ili pruga prestaje ovisiti o Konvenciji tri mjeseca nakon obavijesti o ukidanju, upućene glavnom tajniku, osim za promet koji je u tijeku i koji se mora završiti.

Naslov IV.

FINANCIJE

Članak 25.

PROGRAM RADA. PRORAČUN. RAČUNI. IZVJEŠĆE UPRAVE.

1. Program rada, proračun i računi Organizacije pokrivaju razdoblje od dvije kalendarske godine.
2. Organizacija objavljuje izvješće uprave, najmanje svake dvije godine.
3. Ukupan iznos troškova Organizacije za svako proračunsko razdoblje određuje Upravni odbor na prijedlog glavnog tajnika.

Članak 26.

FINANCIRANJE TROŠKOVA

1. Prema stavcima 2. i 4. troškovi Organizacije koji nisu pokriveni novčanim primitcima, pokrivaju države članice s dvije petine, na osnovi sustava raspodjele doprinosa Ujedinjenih naroda, a tri petine proporcionalno ukupnoj duljini željezničke infrastrukture kao i usluga u pomorskom i riječnom prometu, sukladno s člankom 24. st. 1. Međutim, usluge u pomorskom i riječnom prometu računat će se samo polovicom duljine njihovih ruta.
2. Kad država članica pridrži pravo sukladno s člankom 1. st. 6. Jedinstvenih pravila CIV-a ili sukladno s člankom 1. st. 6. Jedinstvenih pravila CIM-a, formula o doprinosu u 1. primjenjuje se kako slijedi:
a) umjesto ukupne duljine željezničke infrastrukture na teritoriju države članice računa se samo duljina željezničkih pruga uključenih sukladno s člankom 24. st. 2.:
b) dio doprinosa prema sustavu Ujedinjenih naroda računa se pro rata u funkciji duljine pruga i usluga uključenih, sukladno s člankom 24. stavcima 1. i 2. u odnosu na ukupnu duljinu željezničke infrastrukture na teritoriju države članice, plus dodatak duljine usluga uključenih sukladno s člankom 24. st. 1., ali uz minimum od 0.01%.
3. Svaka zemlja članica mora pokriti najmanje 0.25%, a najviše 15% doprinosa.
4. Upravni odbor određuje funkcije Organizacije glede
a) svih država članica ravnopravno i troškova koje sve države članice pokrivaju prema formuli navedenoj pod st. 1.,
b) samo nekih država članica i troškova koje pokrivaju te države članice, prema istoj formuli.
Stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis. Te odredbe ne utječu na članak 4. st. 3.
5. Doprinosi država članica za troškove Organizacije dospijevaju u obliku blagajničkoga predujma u dvije rate, najkasnije do 31. listopada svake od dviju godina pokrivenih proračunom. Blagajnički predujam određuje se na temelju konačnog doprinosa za dvije prethodne godine.
6. Pri slanju izvješća uprave i financijskih izvješća državama članicama, glavni tajnik će obavijestiti o konačnom iznosu doprinosa dviju prethodnih kalendarskih godina kao i blagajničkog predujma glede dviju sljedećih kalendarskih godina.
7. Nakon 31. prosinca godine kad glavni tajnik dade obavijest, sukladno st. 6., iznosi dospjeli za dvije prethodne kalendarske godine terete se godišnjom kamatom od 5 %. Ako godinu dana nakon toga nadnevka država članica ne plati svoj doprinos, njezino pravo glasa suspendira se sve dok ne ispuni svoje obveze glede plaćanja. Istekom daljnjeg razdoblja od dvije godine, Opća skupština razmotrit će da li stav države treba smatrati prešutnim prekidom ugovora o Konvenciji i, tamo gdje je potrebno, odrediti nadnevak stupanja na snagu prekida.
8. Neplaćeni doprinosi moraju se platiti u slučaju prekida kao u st. 7. i članku 41., te u slučaju suspenzije prava glasovanja, navedenog u članku 40. st. 4. pod b).
9. Iznosi koji se ne naplate, nadoknađuju se koliko je to moguće iz sredstava Organizacije.
10. Država članica koja prekine ugovor o Konvenciji može ponovno postati članom, pristupom na zahtjev, pod uvjetom da plati iznose koje duguje.
11. Za pokrivanje posebnih troškova koji proizlaze iz aktivnosti predviđenih u članku 21. st. 3. od j) do l), Organizacija će naplaćivati naknadu. U slučajevima predviđenima člankom 21. st. 3. od j) do k), naknadu određuje Upravni odbor na temelju prijedloga glavnog tajnika. U slučaju predviđenom u članku 21. st. 3., pod. l), mjerodavan je članak 31. st. 3.

Članak 27.

REVIZIJA RAČUNA

1. Ako ne postoji suprotna odluka Opće skupštine, na temelju članka 14. st. 2. pod k), reviziju računa provodi država u kojoj je sjedište, prema pravilima propisanima u ovom članku i prema specijalnim direktivama Upravnog odbora, u skladu s financijskim i računovodstvenim propisima Organizacije (članak 15. st. 5. pod e)).
2. Revizor provodi reviziju računa Organizacije, uključujući sve zaklade i posebne račune, koje drži odnosnima, kako bi osigurao:
a) da su financijski računi u skladu s glavnom knjigom i računima Organizacije;
b) da su financijske transakcije navedene u izvješćima provedene sukladno s pravilima i propisima, proračunskim odredbama i ostalim direktivama Organizacije;
c) da su imovina i novčana sredstva u bankama ili blagajni pregledana ili prema potvrdama direktno primljenim od depozitara ili stvarno prebrojena;
d) da su interni čekovi, uključujući internu kontrolu računa, adekvatni;
e) da su sva aktiva i pasiva, kao i višak i manjak, knjiženi prema postupcima koje drži zadovoljavajućima.
3. Samo revizor može prihvatiti djelomice ili u cjelini potvrde i prateću dokumentaciju koju preda glavni tajnik. Ako to smatra primjerenim, revizor može ispitati i detaljno pregledati svaki računovodstveni podatak koji se odnosi na financijske transakcije ili na zalihe ili opremu.
4. Revizori imaju neograničen pristup, u svakom trenutku, svim knjigama, računima, računovodstvenim dokumentima i ostalim informacijama koje smatraju potrebnima.
5. Revizor nema pravo odbaciti neku stavku računa, međutim, on mora odmah obratiti pozornost glavnog tajnika na ispravnost ili primjerenost svake transakcije koja mu se čini upitnom, tako da glavni tajnik može poduzeti odgovarajuće mjere.
6. Revizor predstavlja i potpisuje uvjerenje glede financijskih izvješća sljedećim riječima: "Ispitao sam financijska izvješća Organizacije za financijsko razdoblje koje završava 31. prosinca... Moj pregled sastojao se od opće analize računovodstvenih metoda i provjere računovodstvenih podataka kao i druge evidencije koju sam u danim okolnostima smatrao potrebnom." To uvjerenje pokazat će u okviru danih okolnosti:
a) da financijska izvješća na zadovoljavajući način odražavaju financijsku poziciju na dan isteka razdoblja o kojem je riječ, kao i rezultate transakcija provedenih tijekom toga razdoblja koje je završilo toga dana;
b) da su financijska izvješća sastavljena sukladno sa spomenutim računovodstvenim načelima;
c) da su financijska načela primijenjena prema postupcima koji su u skladu s onima prihvaćenima tijekom prethodnoga financijskog razdoblja;
d) da su financijske transakcije provedene sukladno s pravilima i propisima, proračunskim propisima i ostalim direktivama Organizacije.
7. U svojem izvješću o financijskim transakcijama revizor treba spomenuti:
a) prirodu i razinu iscrpnosti provedene revizije;
b) čimbenike vezane uz potpunost ili ispravnost računa, uključujući ako je primjenjivo:
1. informaciju potrebnu za točno tumačenje i ocjenu računa;
2. svaki iznos koji je trebao biti naplaćen ali koji nije prošao kroz račune;
3. svaki iznos koji je bio predmetom redovne ili uvjetne troškovne obveze, a koji nije proknjižen ili koji nije uzet u obzir u financijskim izvješćima;
4. rashode za koje nije izdano dovoljno jamstvenih pisama (voucher);
5. da li su poslovne knjige dobro i primjereno vođene; važno je uočiti slučajeve gdje materijalna prezentacija financijskih izvješća odstupa od opće priznatih i primjenjivanih računovodstvenih načela;
c) ostale stvari na koje treba skrenuti pozornost Upravnog odbora, primjerice:
1. slučajeve prijevare ili pretpostavke o prijevari;
2. rasipanje ili neispravno korištenje sredstava ili drugih materijalnih dobara Organizacije (čak i onda kad su računi vezani uz te transakcije u redu);
3. rashode koji bi doveli do značajnih troškova za Organizaciju;
4. sve propuste, općenite ili zasebne, u sustavu provjere potvrda i troškova ili zaliha i opreme;
5. rashode koji nisu u skladu s namjerama Upravnog odbora, vodeći računa o transferima valjano odobrenim u prijedlogu proračuna;
6. prekoračenje dodjele sredstava, vodeći računa o izmjenama koje su rezultat transfera valjano odobrenih u prijedlogu proračuna;
7. rashode koji nisu u skladu s odobrenjima kojima se rukovode;
d) ispravnost računa vezano uz zalihe i opremu, utvrđenu na temelju popisa inventara i pregleda poslovnih knjiga.
Osim toga, u izvješću se mogu spomenuti transakcije knjižene tijekom ranijega financijskog razdoblja i o kojima ima novih informacija ili transakcije koje će se obaviti tijekom kasnijega financijskog razdoblja, a o kojima smatra potrebnim obavijestiti Upravni odbor unaprijed.
8. Revizor ni u kojem slučaju ne smije u izvješću davati bilo kakve kritike, a da prije nije dao priliku glavnom tajniku da dade objašnjenje.
9. Revizor obavještava Upravni odbor i glavnog tajnika o nalazu revizije. On osim toga može glavnom tajniku podnijeti sve primjedbe glede financijskog izvješća koje drži primjerenima.
10. Kad revizor provede skraćenu reviziju ili nije dobio odgovarajuću prateću dokumentaciju, on mora tu činjenicu spomenuti u svojem uvjerenju i izvješću, specificirajući razloge svojih zapažanja kao i posljedice koje bi iz toga mogle proizići glede financijske pozicije i provedenih financijskih transakcija.

Naslov V.

ARBITRAŽA

Članak 28.

OVLAST

1. Sporovi među državama članicama, nastali zbog tumačenja ili primjene Konvencije, kao i sporovi između država članica i Organizacije, nastali zbog tumačenja ili primjene protokola o povlasticama i imunitetu, mogu, na zahtjev jedne strane, biti upućeni na arbitražni sud. Strane slobodno odlučuju o sastavu arbitražnog suda i arbitražnom postupku.
2. Ostali sporovi nastali kao rezultat tumačenja ili primjene Konvencije i drugih konvencija koje je izradila Organizacija sukladno s člankom 2. st. 2., ako se ne riješe prijateljskom nagodbom ili na redovnom sudu mogu se, dogovorom strana u sporu, uputiti na Arbitražni sud. Članci 29. i 32. mjerodavni su za sastav Arbitražnog suda i arbitražnog postupka.
3. Svaka država može, u trenutku traženja svojeg pristupa Konvenciji, zadržati pravo neprimjenjivanja svih ili nekih odredaba u st. 1. i 2.
4. Svaka država koja pridržava pravo prema st. 3. može ga povući u svakom trenutku izvješćujući o tome depozitara. To povlačenje stupa na snagu mjesec dana poslije dana na koji depozitar o tome obavijesti države članice.

Članak 29.

UGOVOR KOJI SE ODNOSI NA ARBITRAŽU. TAJNIK

Strane zaključuju sporazum koji se odnosi na arbitražu, koji posebice specificira:
a) predmet spora;
b) sastav suda i dogovoreni rok za imenovanje izabranog suca ili sudaca;
c) dogovoreno mjesto gdje će sud zasjedati.
O sporazumu o arbitraži mora se obavijestiti glavni tajnik koji će imati funkcije tajnika.

Članak 30.

IZABRANI SUCI1.

Glavni tajnik će odrediti i po potrebi ažurirati vijeće sudaca. Svaka članica može imenovati dvojicu svojih državljana u vijeće izabranih sudaca.
2. Arbitražni sud sastavljen je od jednog, dvojice ili trojice izabranih sudaca, sukladno sa sporazumom o arbitraži. Izabrani suci, odabrani su od osoba koje su članovi vijeća spomenutog u st. 1. Ipak, ako sporazum o arbitraži predviđa pet izabranih sudaca, svaka strana može izabrati jednog izabranog suca koji nije član vijeća. Ako sporazum o arbitraži predviđa jednog suca, on se izabire zajedničkim dogovorom strana. Ako sporazum o arbitraži predviđa tri ili pet izabranih sudaca, svaka strana izabire jednog ili dvojicu sudaca, već prema slučaju; ti suci zajedničkim dogovorom imenuju trećega, odnosno petoga izabranog suca, koji je predsjednik arbitražnog suda. Ako se strane ne mogu usuglasiti o izboru jedinoga izabranog suca, ili se izabrani suci ne mogu usuglasiti oko imenovanja trećega, odnosno petog izabranog suca, imenovanje će izvršiti glavni tajnik.
3. Jedini izabrani sudac, ili treći ili peti izabrani sudac, ne može biti iste nacionalnosti kao strane u sporu, osim ako su obje strane iste nacionalnosti.
4. Intervencija treće strane u sporu ne djeluje na sastav Arbitražnog suda.

Članak 31.

POSTUPAK. TROŠKOVI

1. Arbitražni sud odlučuje o postupku koji će se primijeniti, posebice s obzirom na sljedeće odredbe:
a) raspituje se i utvrđuje slučajeve na temelju dokaza podnesenih od strana u sporu, ali nije vezan njihovim tumačenjem kad mora odlučivati o pravnim pitanjima;
b) ne može dodijeliti više nego što je tražitelj tražio, ni bilo što druge prirode, niti može dodijeliti manje nego je optuženi priznao da duguje;
c) arbitražnu presudu, u kojoj se navode razlozi odluke, sastavlja Arbitražni sud i o njoj izvješćuje strane preko glavnoga tajnika;
d) osim ako obvezne pravne odredbe važeće u mjestu gdje zasjeda Arbitražni sud, ne propisuju drukčije i ako nije u suprotnosti ugovora strana u sporu, arbitražna presuda je konačna.
2. Glavni tajnik određuje honorar za izabrane suce.
3. Sud u svojoj odluci određuje iznos troškova i odlučuje kako će oni i honorar izabranih sudaca biti raspodijeljeni među stranama u sporu.

Članak 32.

OGRANIČENJA. STUPANJE NA SNAGU

1. Početak arbitražnog postupka ima isti učinak glede prekida razdoblja ograničenja, kao i onaj koji propisuju mjerodavne odredbe materijalnog prava na institut postupka redovnih sudova ili tribunala.
2. Presuda Arbitražnog suda stupa na snagu u svakoj državi članici nakon završenih formalnosti koje se traže u zemlji gdje stupa na snagu. Kvaliteta slučaja ne podliježe provjeri.

Naslov VI.

IZMJENA KONVENCIJE

Članak 33.

OVLAST

1. Glavni tajnik odmah će obavijestiti države članice o prijedlozima, kojih je cilj izmjena Konvencije, a koji su mu poslani ili koje je sam pripremio.
2. Opća skupština donosi odluke o prijedlozima kojih je cilj izmjena odredbi Konvencije, ukoliko se u stavcima 4. do 6. ne navodi druga ovlast.
3. Kad dobije prijedlog o izmjeni, glavni tajnik može odlučiti, većinom predviđenom u članku 14. st. 6., da je prijedlog usko povezan s jednom ili više odredbi dodataka Konvenciji. U tom slučaju kao i u slučajevima prema stavcima 4. i 6., druga rečenica, Opća skupština ima također ovlasti odlučiti o izmjeni takve odredbe ili odredbi u dodatcima.
4. Ovisno o odlukama Opće skupštine, a sukladno sa stavkom 3., prva rečenica, Odbor za reviziju odlučuje o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti:
a) Članak 9. i 27. stavke 2. do 10.;
b) Jedinstvena pravila CIV, osim članaka 1., 2., 5., 6., 16., 26. do 39., 41. do 53. i 56. do 60.;
c) Jedinstvena pravila CIM osim članaka 1., 5., 6. stavaka 1. i 2., članaka 8., 12., 13. st. 2., članaka 14., 15. stavaka 2. i 3., članka 19. stavaka 6. i 7. i članaka 23. do 27., 30. do 33., 36. do 41. i 44. do 48.;
d) Jedinstvena pravila CUV, osim članaka 1., 4., 5. i 7. do 12.;
e) Jedinstvena pravila CUI, osim članaka 1., 2., 4., 8. do 15., 17. do 19., 21., 23. do 25.;
f) Jedinstvena pravila APTU, osim članaka 1., 3. i 9. do 11. i aneksa tim Jedinstvenim pravilima;
g) Jedinstvena pravila ATMF, osim članaka 1., 3. i 9.
Kada se prijedlozi glede izmjena predaju Odboru za reviziju, kao pod a) do g), jedna trećina država zastupljena u Odboru može zatražiti da se ti prijedlozi podnesu na odluku Općoj skupštini.
5. Odbor stručnjaka RID donosi odluke o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti odredbe Uredbe koje se odnose na Međunarodni željeznički prijevoz opasnih tvari (RID). Kad se ti prijedlozi podnesu Odboru stručnjaka RID-a, jedna trećina država zastupljena u Odboru može zatražiti da se ti prijedlozi podnesu na odluku Općoj skupštini.
6. Stručni odbor odlučuje o prijedlozima kojih je cilj izmijeniti anekse Jedinstvenih pravila APTU. Kad se ti prijedlozi podnesu Stručnom odboru, jedna trećina država zastupljena u odboru može zatražiti da se ti prijedlozi podnesu na odluku Općoj skupštini.

Članak 34.

ODLUKE OPĆE SKUPŠTINE

1. Glavni tajnik obavještava države članice o izmjenama Konvencije, o kojima odlučuje Opća skupština.
2. Izmjene same Konvencije, o kojima odlučuje Opća skupština, stupaju na snagu za sve države članice dvanaest mjeseci pošto su ih odobrile dvije trećine država članica, uz izuzetak onih koje su, prije stupanja na snagu, dale izjavu da ne odobravaju te izmjene.
3. Izmjene u dodatcima Konvenciji, o kojima odlučuje Opća skupština, stupaju na snagu za sve države članice dvanaest mjeseci pošto ih je odobrila polovica država članica koje nisu dale izjavu na temelju članka 42. st. 1., prva rečenica, uz izuzetak onih koje su, prije stupanja na snagu, dale izjavu da ne odobravaju te izmjene i uz izuzetak onih koje su dale izjavu na temelju članka 42. st. 1., prva rečenica.
4. Države članice uputit će svoje obavijesti u svezi s odobrenjem izmjena Konvencije o kojima odlučuje Opća skupština, kao i svoje izjave o tome da ne odobravaju te izmjene, glavnom tajniku, glavni tajnik će o njima obavijestiti ostale države članice.
5. Rok spomenut u stavcima 2. i 3. počinje teći od dana obavijesti od glavnog tajnika da su uvjeti za stupanje izmjena na snagu ispunjeni.
6. Glavni tajnik može odrediti, u trenutku prihvaćanja izmjene, da je ona takva da svaka država članica koja bude dala izjavu na temelju st. 2. ili st. 3. i koja ne odobri izmjenu u roku od 18 mjeseci od njezina stupanja na snagu, prestaje, nakon isteka tog roka, biti članicom Organizacije.
7. Kad se odluke Opće skupštine odnose na dodatke Konvenciji, primjena dodatka o kojem je riječ suspendirat će se, u potpunosti, od stupanja na snagu odluka za promet s državama članicama koje su se sukladno sa st. 3. usprotivile odlukama u okviru dopuštenog roka, te promet između njih. Glavni tajnik obavijestit će države članice o toj suspenziji; ona završava nakon isteka jednog mjeseca od dana kad je glavni tajnik obavijestio ostale države članice o povlačenju protivljenja.

Članak 35.

ODLUKE ODBORA

1. Glavni tajnik obavijestit će države članice o izmjenama Konvencije o kojima odlučuju Odbori.
2. Izmjene same Konvencije, o kojima odlučuje Odbor za reviziju, stupit će na snagu za sve države članice na prvi dan dvanaestog mjeseca nakon onog mjeseca tijekom kojega je glavni tajnik o njima obavijestio države članice. Države članice mogu formulirati primjedbu tijekom četiri mjeseca od dana obavijesti. U slučaju primjedbe jedne četvrtine država članica, ta izmjena neće stupiti na snagu. Ako država članica formulira primjedbu protiv odluke Odbora za reviziju tijekom četiri mjeseca i prekine ugovor s Konvencijom, prekid stupa na snagu na dan predviđen za stupanje na snagu te odluke.
3. Izmjene u dodatcima Konvenciji, o kojima odlučuje Odbor za reviziju, stupaju na snagu za sve države članice prvoga dana dvanaestog mjeseca nakon onog tijekom kojega je glavni tajnik o njima obavijestio države članice. Izmjene o kojima odlučuje Odbor stručnjaka za RID ili Stručni odbor, stupaju na snagu za sve države članice prvoga dana šestog mjeseca nakon onog tijekom kojeg je glavni tajnik o njima obavijestio države članice.
4. Države članice mogu formulirati primjedbe u roku od četiri mjeseca, od dana obavijesti navedene u st. 3. U slučaju da primjedbu formulira jedna trećina država članica, izmjene neće stupiti na snagu. U državama članicama koje su formulirale prigovore protiv odluke u dopuštenom roku, primjena dodatka o kojem je riječ, bit će suspendirana u potpunosti, od trenutka kad postane pravovaljana, u onoj mjeri u kojoj se odnosi na promet s tim državama članicama i promet između njih. Međutim, u slučaju prigovora o tehničkom standardu ili prihvaćanju jedinstvenoga tehničkog propisa, bit će suspendiran samo onaj standard ili propis koji se odnosi na promet s državama članicama i između njih od trenutka kad ostane pravovaljan; isto vrijedi u slučaju djelomičnog prigovora.
5. Glavni tajnik obavijestit će države članice o suspenziji spomenutoj u st. 4.; primjena neće više biti suspendirana nakon isteka jednog mjeseca od dana kada je glavni tajnik obavijestio druge države članice o povlačenju tog prigovora.
6. U utvrđivanju broja prigovora navedenih u stavcima 2. i 4., države članice koje
a) nemaju pravo glasa (članak 14. st. 5., članak 26. st. 7. ili članak 40. st. 4.),
b) nisu članice Odbora o kojem se radi (članak 16., st. 1., druga rečenica),
c) su dale izjavu sukladno s člankom 9. st. 1. Jedinstvenih pravila APTU,
neće se uzeti u obzir.

Naslov VII.

KONAČNE ODREDBE

Članak 36.

DEPOZITAR

1. Glavni tajnik je depozitar Konvencije. Njegove funkcije kao depozitara navedene su u dijelu VII. Bečke konvencije, od 23. svibnja 1969. o pravu međunarodnih ugovora.
2. Kada dođe do spora između države članice i depozitara, u svezi s izvršavanjem njegovih funkcija, depozitar ili država članica o kojoj je riječ moraju s tim upoznati druge države članice ili, ako je primjenjivo, dati na rješavanje Upravnom odboru.

Članak 37.

PRISTUP KONVENCIJI

1. Pristup Konvenciji bit će otvoren svakoj državi na teritoriju koje djeluje željeznička infrastruktura.
2. Država koja želi pristupiti Konvenciji mora poslati molbu depozitaru. Depozitar o tome obavještava države članice.
3. Smatra se da je molba prihvaćena tri mjeseca nakon obavijesti navedene u st. 2., osim ako pet država članica ne uloži prigovor kod depozitara. Depozitar će odmah obavijestiti o tome državu kandidata kao i države članice. Pristup stupa na snagu prvoga dana trećeg mjeseca koji slijedi nakon te obavijesti.
4. U slučaju neslaganja najmanje pet država članica u okviru roka predviđenog u st. 3., molba za pristup podnosi se na odluku glavnom tajniku.
5. Ovisno o članku 42., svaki pristup Konvenciji može se odnositi samo na njezinu verziju koja je na snazi u trenutku kada pristup stupa na snagu.

Članak 38.

PRISTUP REGIONALNIH ORGANIZACIJA ZBOG GOSPODARSKE INTEGRACIJE

1. Pristup Konvenciji bit će otvoren regionalnim organizacijama, zbog ekonomske integracije, koje imaju ovlasti usvojiti svoju vlastitu legislativu obvezujuću za države članice, glede pitanja koja sadrži ova Konvencija, i čiji su članovi jedna ili više država članica. Uvjeti tog pristupa definirat će se u ugovoru sklopljenom između Organizacije i regionalne organizacije.
2. Regionalna organizacija može ostvariti prava koja uživaju njezini članovi pomoću Konvencije u onoj mjeri u kojoj pokrivaju pitanja za koje je ovlaštena. To se također odnosi na obveze država članica na temelju Konvencije, uz izuzetak financijskih obveza navedenih u članku 26.
3. U svrhu primjene prava na glasovanje i prava na prigovor, navedenih u članku 35. stavcima 2. i 4., regionalna organizacija imat će nekoliko glasova koji će odgovarati broju njezinih članova, koji su također države članice Organizacije. Ovi potonji mogu ostvariti svoja prava, posebice pravo na glasovanje, u mjeri dopuštenoj st. 2. Regionalna organizacija nema pravo glasovanja vezano uz naslov IV.
4. Članak 41. primjenjuje se mutatis mutandis na okončanje pristupa.

Članak 39.

PRIDRUŽENI ČLANOVI

1. Svaka država na teritoriju koje djeluje željeznička infrastruktura može postati pridruženom članicom Organizacije. Članak 32. stavci 2. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis.
2. Pridružena članica može sudjelovati u radu organa spomenutih u članku 13. st. 1., pod a) i c) do f), samo u savjetodavnom svojstvu. Pridruženi član ne može biti imenovan članom Upravnog odbora. U troškovima Organizacije sudjeluje s 0.25% (članak 26. st. 3.).
3. Članak 41. primjenjuje se mutatis mutandis na prekid pridruživanja.

Članak 40.

SUSPENZIJA ČLANSTVA

1. Država članica može zatražiti, bez prekida ugovora s Konvencijom, suspenziju članstva u Organizaciji, kad se međunarodni željeznički promet više ne obavlja na njezinom teritoriju zbog razloga koji se ne mogu pripisati toj državi članici.
2. Upravni odbor donosi odluku o zahtjevu za suspenzijom članstva. Zahtjev se mora podnijeti glavnom tajniku najmanje tri mjeseca prije sastanka Odbora.
3. Suspenzija članstva stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon obavijesti Glavnog tajnika o odluci Upravnog odbora. Suspenzija članstva prestaje poslije obavijesti države članice da je međunarodni željeznički promet na njezinom teritoriju ponovno uspostavljen. Glavni tajnik će o tome odmah obavijestiti države članice.
4. Suspenzija članstva ima sljedeće posljedice:
a) oslobađa državu članicu obveza doprinosa za financiranje troškova Organizacije,
b) suspenziju prava na glasovanje u tijelima Organizacije,
c) suspenziju prava na davanje primjedbi na temelju članka 34. stavaka 2. i 3. i članka 35. stavaka 2. i 4.

Članak 41.

OTKAZIVANJE KONVENCIJE

1. Konvencija se može otkazati u svakom trenutku.
2. Svaka država članica koja želi otkazati Konvenciju o tome će izvijestiti depozitara. Otkaz stupa na snagu 31. prosinca sljedeće godine.

Članak 42.

IZJAVE I REZERVE

1. Svaka država članica može izjaviti, u svakom trenutku, da neće u potpunosti primjenjivati neke dodatke Konvenciji. Nadalje, rezerve kao i izjave o neprimjenjivanju nekih odredbi same Konvencije ili njezinih dodataka, dopuštene su samo ako su te rezerve i izjave izričito predviđene u samim odredbama.
2. Rezerve i izjave podnose se depozitaru. One postaju pravovaljane kad Konvencija za državu o kojoj je riječ stupi na snagu. Svaka deklaracija dana nakon tog stupanja na snagu, stupa na snagu 31. prosinca, godine nakon davanja deklaracije. Glavni tajnik o tome obavještava države članice.

Članak 43.

RASPUŠTANJE ORGANIZACIJE

1. Opća skupština može odlučiti o raspuštanju Organizacije i mogućem prijenosu njezinih zadataka na drugu međuvladinu organizaciju utvrđujući, tamo gdje je primjereno, s tom organizacijom uvjete prijenosa.
2. U slučaju raspuštanja Organizacije, njezina imovina rasporedit će se između država članica koje su bez prekida bile članice Organizacije tijekom posljednjih pet kalendarskih godina što su prethodile godini donošenja odluke, na temelju st. 1., razmjerno prosječnom postotku kojim su pridonosile troškovima Organizacije tijekom tih pet prethodnih godina.

Članak 44.

PRIJELAZNE ODREDBE

U slučajevima predviđenima člankom 34. st. 7., člankom 35. st. 4., člankom 41. st. 1. i člankom 42., ostaje mjerodavan zakon koji je na snazi u trenutku zaključivanja ugovora prema Jedinstvenim pravilima CIV, Jedinstvenim pravilima CIM, Jedinstvenim pravilima CUV ili Jedinstvenim pravilima CUI.

Članak 45.

TEKST KONVENCIJE

1. Konvencija je na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. U slučaju odstupanja, francuska verzija prevladava.
2. Na prijedlog jedne zainteresirane države, Organizacija će objaviti službeni prijevod Konvencije na drugi jezik, ako je taj jezik službeni jezik na teritoriju najmanje dviju država članica. Prijevodi se pripremaju u suradnji s ovlaštenim službama zainteresiranih država.

PROTOKOL O POVLASTICAMA I
IMUNITETIMA MEĐUVLADINE
ORGANIZACIJE ZA MEĐUNARODNI ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ (OTIF)
Članak 1.
IMUNITET OD SUDBENOSTI, OVRHE I ZAPLJENE

1. U okviru svojih službenih aktivnosti, Organizacija uživa imunitete od sudbenosti i izvršenja osim:
a) u onoj mjeri u kojoj se Organizacija izričito odrekne tih imuniteta u nekom konkretnom slučaju;
b) u slučaju građanskog postupka koji pokrene treća strana;
c) u slučaju protutužbe izravno vezane uz glavni postupak koji je pokrenula Organizacija;
d) u slučaju ovrhe po nalogu suda ili tribunala, zbog plaća i drugih davanja koje plaća Organizacija članu svojeg osoblja.
2. Nekretnine i druga imovina Organizacije za pokriće potraživanja, ima imunitete na sve oblike rekvizicije, konfiskacije, sekvestracije i ostalih oblika zapljene ili oduzimanja imovine, osim u mjeri kad to postane nužno kao privremena mjera sprječavanjem nezgoda u koje su uključena motorna vozila koja pripadaju ili koja prometuju u ime Organizacije ili ispitivanja vezana uz nezgode.

Članak 2.

OSIGURANJE PROTIV IZVLAŠTENJA

Ako je izvlaštenje nužno zbog javnog interesa, moraju se poduzeti svi odgovarajući koraci kako bi se izbjeglo ometanje aktivnosti Organizacije i kako bi se bez odlaganja platila odgovarajuća naknada unaprijed.

Članak 3.
IZUZEĆE OD POREZA

1. Svaka država članica izuzet će Organizaciju, njezinu imovinu i dohodak od izravnih poreza vezano uz obavljanje njezinih službenih aktivnosti. Kad se nabavlja roba ili usluge značajne vrijednosti koje su neophodno potrebne za obavljanje službenih aktivnosti. Organizacije i kad cijena te robe ili usluga uključuje poreze ili carine, države članice će kad god je to moguće poduzeti odgovarajuće mjere, kako bi dobile izuzeće od poreza ili carina ili će nadoknaditi njihov iznos.
2. Nema izuzeća za poreze ili pristojbe koje se odnose samo na plaćanje pruženih usluga.
3. Roba nabavljena u skladu sa stavkom 1. ne može se prodati ili otuđiti, ili se koristiti drukčije nego u skladu s uvjetima što ih je dala država članica koja je odobrila izuzeće.

Članak 4.
IZUZEĆE OD CARINA I POREZA

1. Roba koju Organizacija uvozi ili izvozi i koja je neophodno potrebna za obavljanje službenih aktivnosti, bit će oslobođena carine i poreza na uvoz i izvoz.
2. Na temelju ovoga članka ne odobrava se izuzeće glede robe nabavljene ili uvezene, odnosno osigurane na drugi način, za osobnu korist članova osoblja Organizacije.
3. Članak 3. stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis na robu uvezenu u skladu s 1.

Članak 5.
SLUŽBENE AKTIVNOSTI

Službene aktivnosti Organizacije navedene u ovom Protokolu su one aktivnosti koje odgovaraju cilju određenom u članku 2. Konvencije.

Članak 6.
MONETARNE TRANSAKCIJE

Organizacija može primati i držati sve vrste sredstava, valuta, gotovine ili vrijednosnih papira. Može slobodno s njima raspolagati za sve svrhe predviđene u Konvenciji i imati račune u svim valutama u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za podmirenje njezinih obveza.

Članak 7.
KOMUNIKACIJA

Organizacija neće, u službenoj komunikaciji i transmisiji svih svojih dokumenata, uživati nepovoljniji tretman nego što ga država članica daje drugim sličnim međunarodnim organizacijama.

Članak 8.
POVLASTICE I IMUNITETI PREDSTAVNIKA DRŽAVA ČLANICA

Predstavnici država članica, dok obavljaju svoje funkcije i tijekom službenih putovanja, uživaju sljedeće povlastice i imunitete na području svake države članice:
a) imuniteti od sudbenosti, čak i poslije završetka njihove misije, glede radnji, uključujući pisane i izgovorene riječi, koje su učinili u obavljanju svojih funkcija; ti imuniteti ne odnose se, međutim, u slučaju gubitka ili štete proizišle iz nezgode koju je izazvalo motorno vozilo ili neko drugo prijevozno sredstvo koje pripada ili koji je vozio predstavnik države, niti u slučaju prometnog prekršaja u koje je to prijevozno sredstvo bilo uključeno;
b) imuniteti od uhićenja ili pritvora zbog neriješenog slučaja, osim kada je uhvaćen flagrante delicto;
c) imuniteti od zapljene osobne prtljage osim kad je uhvaćen flagrante delicto;
d) nepovredivost svih službenih materijala i dokumenata;
e) izuzeće za sebe i svoje bračne partnere glede svih mjera kojima se ograničava ulaz i od svih formalnosti pri registriranju stranaca;
f) jednake olakšice glede kontrole i mijenjanja valute kao što ih imaju predstavnici stranih država u privremenim službenim misijama.

Članak 9.
POVLASTICE I IMUNITETI OSOBLJA
ORGANIZACIJE

Članovi osoblja Organizacije tijekom obavljanja svojih funkacija uživaju sljedeće povlastice i imunitete na teritoriju svake države članice:
a) imuniteti od sudske ovlasti glede radnji, uključujući pisane i izgovorene riječi, koje su učinili u obavljanju svojih funkcija i u okviru svojih ovlasti; ti imuniteti ne odnose se, međutim, u slučaju gubitka ili štete proizišle iz nezgode koju je izazvalo motorno vozilo ili neko drugo prijevozno sredstvo koje pripada ili koje je vozio član osoblja Organizacije, niti u slučaju prometnog prekršaja u koje je to prijevozno sredstvo bilo uključeno; članovi osoblja uživat će imunitete i pošto napuste svoju službu u Organizaciji;
b) nepovredivost svih službenih materijala i dokumenata;
c) jednaka izuzeća od mjera kojima se ograničava ulaz i registriranje stranaca koja se uobičajeno daju članovima osoblja međunarodnih organizacija; članovi njihovih obitelji koji žive u istom domaćinstvu uživaju jednake povlastice;
d) izuzeće od nacionalnog poreza na dohodak, ovisno o uvođenju, u korist Organizacije, internog poreza na plaće i ostale zarade koje plaća Organizacija; ipak države članice mogu uzeti te plaće i ostale zarade u obzir u svrhu procjene iznosa poreza koji se plaća na dohodak iz drugih izvora; države članice neće biti obvezne tražiti izuzeće od poreza na plaće, mirovine i obiteljske mirovine koje Organizacija plaća svojim bivšim članovima osoblja ili njihovim cesatima;
e) glede kontrole mijenjanja valute, jednake povlastice koje se uobičajeno daju osoblju međunarodnih organizacija;
f) u vrijeme međunarodnih kriza, jednake olakšice povratka u domovinu za sebe i članove svoje obitelji koji žive u istom domaćinstvu, a koje uobičajeno uživaju članovi osoblja međunarodnih organizacija.

Članak 10.
POVLASTICE I IMUNITETI STRUČNJAKA

Stručnjaci čije usluge zatraži Organizacija, tijekom obavljanja svojih funkcija u odnosu na organizaciju ili poduzimajući misije uime Organizacije, uživaju sljedeće povlastice i imunitete u mjeri u kojoj su te misije potrebne za obavljanje njihovih funkcija, uključujući putovanja tijekom obavljanja svojih funkcija i tijekom tih misija:
a) imuniteti od sudbenosti, čak i poslije završetka njihove misije, glede radnji, uključujući pisane i izgovorene riječi koje su učinili u obavljanju svojih funkcija; ti imuniteti ne odnose se, međutim, u slučaju gubitka ili štete proizišle iz nezgode koju je izazvalo motorno vozilo ili neko drugo prijevozno sredstvo koje pripada ili koje je vozio stručnjak, niti u slučaju prometnog prekršaja u koje je to prijevozno sredstvo bilo uključeno; stručnjaci će i dalje uživati imunitete pošto prestanu obavljati svoje funkcije vezane uz Organizaciju;
b) nepovredivost svih službenih materijala i dokumenata;
c) olakšice kontrole mijenjanja valute za transfer svojih naplata;
d) jednake olakšice glede osobne prtljage kao što ih uživaju zastupnici stranih država u privremenim službenim misijama.

Članak 11.
SVRHA DANIH POVLASTICA I IMUNITETA

1. Povlastice i imuniteti predviđeni u Protokolu bit će uvedeni isključivo da bi osigurali u svim okolnostima neometano funkcioniranje Organizacije i potpunu samostalnost osoba kojima su odobrene. Mjerodavne vlasti odreći će se svakog imuniteta u svim slučajevima gdje bi njegovo zadržavanje moglo priječiti ispunjavanje pravde i gdje ga se može odreći bez štete po ostvarenju svrhe zbog koje je i dano.
2. Mjerodavne vlasti za svrhe pod stavkom 1. su:
a) države članice, glede svojih predstavnika;
b) Upravni odbor, glede glavnog tajnika;
c) glavni tajnik, glede ostalih članova osoblja Organizacije i stručnjaka čije usluge zatraži Organizacija.

Članak 12.
SPRJEČAVANJE ZLOPORABE

1. Nijedna odredba ovoga Protokola ne smije dovesti u pitanje pravo svake države članice da poduzme potrebne mjere opreza u interesu javne sigurnosti.
2. Organizacija će surađivati u svakom trenutku s mjerodavnim vlastima država članica, kako bi olakšala ispravnu primjenu pravde, osigurala poštivanje zakona i odredbi odnosnih država članica, te spriječila svaku zloporabu koja bi mogla nastati iz povlastica i imuniteta predviđenih ovim Protokolom.

Članak 13.
TRETMAN VLASTITIH DRŽAVLJANA

Nijedna država članica ne mora dati povlastice i imunitete navedene u ovom Protokolu u:
a) članku 8., bez d),
b) članku 9., bez a), b) i d),
c) članku 10. bez a) i b)
svojim državljanima ili osobama koje imaju stalno prebivalište u toj državi.

Članak 14.
DOPUNSKI UGOVORI

Organizacija može zaključiti s jednom ili više država članica dopunske ugovore za stupanje na snagu ovog Protokola glede te države članice ili država članica, kao i druge ugovore kako bi osigurala ispravno funkcioniranje Organizacije.

JEDINSTVENA PRAVILA GLEDE UGOVORA O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU PUTNIKA
(CIV - Dodatak A Konvenciji)
Naslov I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
DJELOKRUG

1. Ova Jedinstvena pravila vrijede za svaki ugovor o željezničkom prijevozu putnika, uz naknadu ili besplatno, kad je polazište i odredište u različitim državama članicama, bez obzira na mjesto stalnog boravišta ili mjesto poslovanja i nacionalnosti strana u ugovoru o prijevozu.
2. Kad međunarodni prijevoz, koji je predmet samo jednog ugovora, uključuje cestovni ili riječni prijevoz u unutrašnjem prometu države članice, kao dopuna pograničnog željezničkog prijevoza, vrijede ova Jedinstvena pravila.
3. Kad međunarodni prijevoz koji je predmet samo jednog ugovora o prijevozu uključuje pomorski ili pogranični riječni prijevoz, kao dodatak željezničkom prijevozu, ova Jedinstvena pravila vrijede ako se pomorski ili pogranični riječni prijevoz obavlja putem usluga uključenih u popis usluga predviđenih u članku 24. st. 1. Konvencije.
4. Ova Jedinstvena pravila također vrijede kad je riječ o obvezama prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede, za putnike koji prate pošiljku čiji je prijevoz izvršen sukladno s Jedinstvenim pravilima CIM.
5. Ova Jedinstvena pravila ne primjenjuju se na prijevoz obavljen između postaja koje se nalaze na teritoriju susjednih država, kad infrastrukturom tih postaja upravlja jedan ili više upravitelja, podređenih samo jednoj od tih država.
6. Svaka država koja je ugovorna strana Konvencije glede međunarodnog direktnog željezničkog putničkog prometa koji je usporediv s ovim Jedinstvenim pravilima, pri davanju molbe za pristup Konvenciji izjavljuje da će primjenjivati ta Jedinstvena pravila samo na prijevoz obavljen na dijelu infrastrukture koji se nalazi na njezinom teritoriju. Taj dio željezničke infrastrukture mora biti jasno određen i povezan sa željezničkom infrastrukturom države članice. Kada država dade gore navedenu izjavu, ova Jedinstvena pravila vrijede samo pod uvjetom
a) da se mjesto polaska ili odredišta, kao pravac određen u ugovoru o prijevozu, nalazi na specificiranoj infrastrukturi ili
b) da specificirana infrastruktura povezuje infrastrukturu dviju država članica i da je označena kao ruta za tranzitni prijevoz.
7. Država koja je pridržala pravo sukladno sa st. 6., može ga povući u bilo kojem trenutku, izvješćujući o tome depozitara. Povlačenje stupa na snagu mjesec dana pošto depozitar o tome obavijesti države članice. Izjava prestaje važiti kad Konvencija spomenuta u st. 6., prva rečenica, prestane važiti za tu državu.

Članak 2.
DEKLARACIJA VEZANA UZ OBVEZE U
SLUČAJU USMRĆENJA ILI OSOBNE
POVREDE PUTNIKA

1. Svaka država može u svakom trenutku izjaviti da neće primijeniti na putnike uključene u nezgode, koje se dogode na njezinom teritoriju, sve odredbe koje se odnose na obveze prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, kad su ti putnici državljani ili imaju mjesto boravka u toj državi.
2. Država koja je dala izjavu sukladno sa st. 1. može je u svakom trenutku povući obavještavajući o tome depozitara. Povlačenje stupa na snagu mjesec dana pošto depozitar o tome obavijesti države članice.

Članak 3.
DEFINICIJE

Za svrhu ovih Jedinstvenih pravila, izraz
a) "prijevoznik" znači ugovorenog prijevoznika s kojim je putnik sklopio ugovor o prijevozu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ili sukcesivni prijevoznik koji je odgovoran na temelju ovog ugovora;
b) "zamjenski prijevoznik" znači prijevoznika koji nije zaključio ugovor o prijevozu s putnikom ali kojemu je prijevoznik, spomenut pod a), povjerio u potpunosti ili djelomice obavljanje željezničkog prijevoza;
c) "opći uvjeti o prijevozu" znači uvjete prijevoznika u obliku općih uvjeta ili tarifa koje su pravno na snazi u svakoj državi članici i koji su, sklapanjem ugovora o prijevozu, postali njegovim integralnim dijelom;
d) "vozilo" znači motorno vozilo ili prikolicu prilikom prijevoza putnika.

Članak 4.
OGRANIČENJA (DEROGIRANJA)

1. Države članice mogu zaključiti sporazume koji predviđaju ograničenja Jedinstvenih pravila za prijevoz izvršen isključivo između dviju postaja na obje strane granice, kad između njih ne postoji druga postaja.
2. Za prijevoz izvršen između dviju država članica, koji prolazi kroz državu koja nije država članica, države o kojima je riječ mogu zaključiti sporazume s ograničenjem Jedinstvenih pravila.
3. Ovisno o ostalim odredbama javnoga međunarodnog prava, dvije ili više država članica mogu između sebe postaviti uvjete prema kojima prijevoznici imaju obvezu prevoziti putnike, robu, životinje i vozila u prometu između tih država.
4. O ugovorima navedenima u stavcima 1. do 3. kao i njihovom stupanju na snagu obavijestit će se Međudržavna organizacija za međunarodni željeznički prijevoz. Glavni tajnik Organizacije o tome će obavijestiti države članice i zainteresirana poduzeća.

Članak 5.
OBVEZATNO PRAVO

Ako nije drukčije određeno u ovim Jedinstvenim pravilima, svaka odredba koja direktno ili indirektno ograničava (derogira) ova Jedinstvena pravila, poništava se. Poništenje takve odredbe neće uključiti poništenje ostalih odredbi ugovora o prijevozu. Ipak, prijevoznik može preuzeti veću odgovornost i obveze nego što je predviđeno ovim Jedinstvenim pravilima.

Naslov II.
ZAKLJUČCI I IZVRŠAVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU
Članak 6.
UGOVOR O PRIJEVOZU

1. Ugovorom o prijevozu prijevoznik preuzima prijevoz putnika, a gdje je primjereno, i prijevoz prtljage i vozila, do odredišta te isporuku prtljage i vozila u mjestu odredišta.
2. Ugovor o prijevozu mora se potvrditi s jednom ili s više karata koje su izdane putniku. Međutim, na temelju članka 9., izostanak, neispravnost ili gubitak karte neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan tim Jedinstvenim pravilima.
3. Karta je prima facie dokaz o zaključivanju i sadržaju ugovora o prijevozu.

Članak 7.
KARTA

1. Opći uvjeti o prijevozu odredit će formu i sadržaj karte kao i prtljage kao i slova kojima će biti tiskana i ispisana.
2. Na karti mora biti upisano najmanje sljedeće:
a) prijevoznik ili prijevoznici;
b) izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV,
c) svaka druga izjava potrebna kao dokaz o zaključenju i sadržaju ugovora o prijevozu i koja omogućuje putniku da se pozove na prava koja proizlaze iz tog ugovora.
3. Putnik mora utvrditi nakon primitka karte da je napravljena sukladno naputcima.
4. Karta se može prenijeti na nekog drugog, ako nije izdana na putnikovo ime i ako putovanje još nije započelo.
5. Karta se može izdati i u formi elektronski registriranih podataka koji se mogu pretvoriti u čitljive pisane simbole. Postupak u registraciji i tretmanu podataka mora biti ekvivalentan s funkcionalnog stajališta, posebice glede dokazne valjanosti karte koja je predstavljena tim podatcima.

Članak 8.
PLAĆANJE I NAKNADA PRIJEVOZNE CIJENE

1. Ovisno o suprotnom sporazumu između putnika i prijevoznika, cijena prijevoza plaća se unaprijed.
2. Opći uvjeti o prijevozu određuju prema kojim uvjetima se realizira naknada za cijenu prijevoza.

Članak 9.
PRAVO NA PRIJEVOZ. ISKLJUČENJE IZ
PRIJEVOZA

1. Putnik, od početka putovanja, mora posjedovati valjanu kartu i pokazati je pri pregledu karata. Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti
a) da putnik koji ne pokaže valjanu kartu, mora platiti, osim cijene karte, i nadoplatu;
b) da putnik koji odbije platiti naknadu za prijevoz ili nadoplatu pošto se to od njega zatraži, mora prekinuti putovanje;
c) ako i pod kojima uvjetima se naplaćuje nadoknada.
2. Opći uvjeti o prijevozu mogu predvidjeti da putnici
a) koji predstavljaju opasnost za sigurnost dobrog funkcioniranja prometovanja ili zbog sigurnosti drugih putnika,
b) koji uznemiruje ostale putnike na nepodnošljiv način,
budu isključeni iz prometa ili se može zahtijevati da te osobe prekinu putovanje i da nemaju pravo na povrat cijene karte ili drugih naknada za prijevoz predane prtljage koju su možda platili.

Članak 10.
ISPUNJAVANJE ADMINISTRATIVNIH
FORMALNOSTI

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traži carina ili druge administrativne vlasti.

Članak 11.
OTKAZIVANJE I KAŠNJENJE VLAKOVA.
IZGUBLJENE VEZE

Prijevoznik mora, kad je to potrebno, potvrditi na karti da je vlak otkazan ili da je izgubljena veza.

Naslov III.
PRIJEVOZ PRIRUČNE PRTLJAGE, ŽIVOTINJA, PREDANE PRTLJAGE I VOZILA
Poglavlje I.
Opće odredbe
Članak 12.
PRIHVATLJIVI PREDMETI I ŽIVOTINJE

1. Putnik može sa sobom ponijeti predmete kojima se lako rukuje (priručna prtljaga) kao i žive životinje, sukladno s Općim uvjetima prijevoza. Osim toga, može sa sobom ponijeti i velike predmete, sukladno s posebnim odredbama, sadržanim u Općim uvjetima prijevoza. Predmeti i životinje koji bi mogli smetati ili uznemirivati putnike ili izazvati štetu, neće se dopustiti kao priručna prtljaga.
2. Putnik može otpremiti predmete ili životinje kao predanu prtljagu, sukladno s Općim uvjetima prijevoza.
3. Prijevoznik može dopustiti prijevoz vozila prigodom prijevoza putnika sukladno posebnim odredbama, sadržanima u Općim uvjetima prijevoza.
4. Prijevoz opasnih tvari kao priručna prtljaga, kao predana prtljaga u vozilima ili na njima, sukladno s ovim Naslovom, mora biti u skladu s Uredbom vezanom uz Prijevoz opasnih tvari željeznicom (RID).

Članak 13.
PREGLED

1. Kad postoji valjan razlog za sumnju glede poštivanja uvjeta za prijevoz, prijevoznik ima pravo provjeriti da li predmeti (priručna prtljaga, predana prtljaga, vozila uključujući i njihov teret) i životinje, zadovoljavaju uvjete prijevoza, osim ako zakoni i propisi države u kojoj bi se trebala obaviti provjera, zabranjuju takvu provjeru. Putnika se mora pozvati da prisustvuje provjeri. Ako se ne pojavi ili se do njega ne može doći, prijevoznik mora imati dva nezavisna svjedoka.
2. Ako se utvrdi da uvjeti za prijevoz nisu poštovani, prijevoznik može zatražiti da putnik plati troškove provjere.

Članak 14.
ISPUNJAVANJE ADMINISTRATIVNIH
FORMALNOSTI

Putnik mora udovoljiti formalnostima koje traže carinske ili druge vlasti kada u prijevozu ima predmete (priručnu prtljagu, predanu prtljagu, vozila uključujući i njihov teret) ili životinje. On prisustvuje pregledu tih predmeta, osim ako nije drukčije predviđeno zakonom i propisima svake države.

Poglavlje II.
Priručna prtljaga i životinje
Članak 15.
NADZOR

Putnik je sam odgovoran za nadzor svoje priručne prtljage i životinja koje vodi sa sobom.

Poglavlje III.
Predana prtljaga
Članak 16.
PREDAJA PRTLJAGE

1. Ugovorne obveze vezane uz otpremu predane prtljage moraju se utvrditi prtljažnicom koja se izdaje putniku.
2. Prema članku 22., nedostatak, neispravnost ili gubitak prtljažnice, ne djeluje na postojanje ili valjanost sporazuma vezanih uz otpremu predane prtljage, koji ostaju podložni ovim Jedinstvenim pravilima.
3. Potvrda o predaji prtljage je prima facie dokaz o predaji prtljage i uvjetima prijevoza.
4. Ako nema dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je predana prtljaga, kad je preuzima prijevoznik, očigledno u dobrom stanju i da broj i količina predmeta prtljage odgovara stavkama u potvrdi o predanoj prtljazi.

Članak 17.
PRTLJAŽNICA

1. Opći uvjeti o prijevozu određuju formu i sadržaj prtljažnice kao i jezik i slova kojima je tiskana i ispunjena. Članak 7. st. 5. vrijede mutatis mutandis.
2. Na prtljažnici mora biti upisano barem sljedeće:
a) prijevoznik ili prijevoznici;
b) izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV.
c) svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze o otpremi predane prtljage koja omogućuje putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.
3. Putnik mora utvrditi nakon primitka prtljažnice da je napravljena sukladno s njegovim naputcima.

Članak 18.
PRIJAVA I PRIJEVOZ

1. Osim ako Opći uvjeti o prijevozu ne predviđaju drukčije, prtljaga se predaje samo uz predočenje karte koja vrijedi barem do odredišta prtljage. U drugom pogledu predaja prtljage obavlja se sukladno s važećim propisima u mjestu otpreme.
2. Kad Opći uvjeti o prijevozu predviđaju da se prtljaga može prihvatiti za prijevoz bez predočenja karte, propisi ovih Jedinstvenih pravila kojima se utvrđuju prava i obveze putnika glede predaje prtljage, primjenjuju se mutatis mutandis na pošiljatelja predane prtljage.
3. Prijevoznik može otpremiti predanu prtljagu drugim vlakom, drugim oblikom prijevoza ili drugim pravcem od onoga koji koristi putnik.

Članak 19.
PLAĆANJE NAKNADA ZA PRIJEVOZ PREDANE PRTLJAGE

Ovisno o suprotnom ugovoru između putnika i prijevoznika, naknada za prijevoz predane prtljage plaća se prigodom predaje.

Članak 20.
OBILJEŽAVANJE PREDANE PRTLJAGE

Putnik mora označiti svaki predmet prijavljene prtljage na vidljivom mjestu, na relativno trajan i čitljiv način, tako da naznači:
a) svoje ime i adresu,
b) odredište.

Članak 21.
PRAVO RASPOLAGANJA PREDANOM
PRTLJAGOM

1. Ako okolnosti dopuste i ako to nije u suprotnosti s carinskim ili zahtjevima drugih administrativnih vlasti, putnik može zatražiti da mu se vrati prtljaga na mjestu predaje uz predaju potvrde o predaji prtljage i, ako to traže Opći uvjeti o prijevozu, uz predočenje karte.
2. Opći uvjeti o prijevozu mogu sadržavati i druge propise glede prava raspolaganja predanom prtljagom, posebice promjene glede odredišta i mogućih financijskih posljedica koje treba snositi putnik.

Članak 22.
ISPORUKA

1. Predana prtljaga isporučuje se nakon predaje prtljažnice i, ako je primjenjivo, nakon plaćanja iznosa koji se procijeni za pošiljku. Prijevoznik ima pravo, ali nije obvezan, provjeriti ima li nositelj prtljažnice pravo podignuti pošiljku.
2. Smatrat će se da je roba isporučena nositelju prtljažnice, sukladno s važećim propisima na mjestu isporuke:
a) ako je prtljaga uručena carinskim ili gradskim poreznim službenicima, u njihovim prostorijama ili skladištu, kad ne podliježu kontroli prijevoznika;
b) ako su žive životinje predane trećoj strani.
3. Nositelj (vlasnik) prtljažnice može zatražiti isporuku prtljage u mjestu odredišta nakon isteka dogovorenog vremena, i gdje je primjenjivo, vremena potrebnog za postupak carinskih i drugih administrativnih vlasti.
4. Ako ne preda prtljažnicu, prijevoznik je obvezan isporučiti prtljagu samo osobi koja može dokazati svoje pravo na to; ako se čini da je dokaz nedostatan, prijevoznik može zatražiti osiguranje.
5. Prtljaga se isporučuje u mjestu odredišta na koje je predana.
6. Nositelj prtljažnice čija prtljaga nije isporučena može zatražiti da se potvrdi dan i vrijeme kad je zatražio isporuku, a u skladu sa st. 3.
7. Ovlaštena osoba može odbiti prihvatiti prtljagu ako prijevoznik ne udovolji njezinu zahtjevu da obavi pregled predane prtljage, kako bi utvrdio bilo kakvu navodnu štetu.
8. U svakom drugom pogledu isporuka prtljage provodi se u skladu s važećim odredbama u mjestu odredišta.

Poglavlje IV.
Vozila
Članak 23.
UVJETI PRIJEVOZA

Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, moraju specificirati posebice uvjete kojima se određuje prihvaćanje za prijevoz, registracija, utovar i prijevoz, istovar i isporuka kao i obveze putnika.

Članak 24.
POTVRDA O PRIJEVOZU

1. Ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila moraju se utvrditi potvrdom o prijevozu koja se izdaje putniku. Potvrda o prijevozu može se uključiti u putnikovu kartu.
2. Posebne odredbe koje određuju prijevoz vozila, sadržane u Općim uvjetima o prijevozu, odredit će formu i sadržaj potvrde o prijevozu kao i jezika i slova kojima će biti tiskana i ispisana. Članak 7. st. 5. vrijede mutatis mutandis.
3. Na potvrdi o prijevozu mora biti upisano barem sljedeće:
a) prijevoznik ili prijevoznici;
b) izjava da je prijevoz podređen, bez obzira na bilo kakvu klauzulu suprotno tomu, ovim Jedinstvenim pravilima; to se može označiti samo akronimom CIV.
c) svaka druga izjava potrebna da bi se pokazalo da postoje ugovorne obveze koje se odnose na prijevoz vozila i koje omogućuju putniku da se pozove na svoja prava koja proizlaze iz ugovora o prijevozu.
4. Putnik mora utvrditi nakon primitka potvrde o prijevozu da je napravljena sukladno njegovim naputcima.

Članak 25
MJERODAVNO PRAVO

Ovisno o odredbama ovoga poglavlja, odredbe poglavlja 3., koje se odnose na prijevoz prtljage, vrijede i za vozila.

Naslov IV.
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA
Poglavlje I.

Odgovornost u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika

Članak 26.
TEMELJ ZA ODGOVORNOST

1. Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu koja proizlazi iz usmrćenja, osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika, koja je rezultat nezgode proizišle iz prometovanja željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u željezničkom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega, bez obzira na korištenu željezničku infrastrukturu.
2. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti:
a) ako je nezgoda izazvana okolnostima koje nisu vezane uz željeznički promet i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti;
b) u mjeri u kojoj je za nezgodu kriv putnik;
c) ako je nezgoda posljedica ponašanja treće osobe i koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo, koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći, te čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu, ne smatra se trećom stranom; neće biti djelovanja na pravo na kompenzaciju.
3. Ako je nezgoda posljedica ponašanja treće strane i ako, unatoč tome prijevoznik nije posve oslobođen svoje odgovornosti, sukladno st. 2., pod c), prijevoznik će biti odgovoran u potpunosti do granice postavljene u ovim Jedinstvenim pravilima, ali bez štete po bilo koje pravo naknade koje prijevoznik može imati prema trećoj strani.
4. Ova Jedinstvena pravila neće djelovati na bilo koju odgovornost koju snosi prijevoznik u slučajevima predviđenima u st. 1.
5. Ako prijevoz, koji se ravna samo prema jednom ugovoru o prijevozu, obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji je obvezan na temelju ugovora o prijevozu osigurati usluge prijevoza tijekom kojega se dogodi nezgoda, bit će odgovoran u slučaju usmrćenja i osobne povrede putnika. Kad uslugu prijevoza nije osigurao prijevoznik nego zamjenski prijevoznik, dvojica prijevoznika bit će solidarno odgovorni, sukladno s ovim Jedinstvenim pravilima.

Članak 27.
ODŠTETA U SLUČAJU USMRĆENJA

1. U slučaju usmrćenja putnika, odšteta obuhvaća:
a) sve potrebne troškove vezane uz smrt, posebice troškove transporta tijela i pogrebne troškove;
b) ako smrt ne nastupi odmah, odštetu predviđenu u članku 28.
2. Ako su zbog smrti putnika, osobe koje je on morao ili je imao pravnu obvezu izdržavati, lišene njegove potpore, te osobe također će biti obeštećene za taj gubitak. U pravu na tužbu za odštetu od strane osoba koje je putnik uzdržavao, a da nije na to bio pravno obvezan, ravnat će se prema nacionalnim zakonima.

Članak 28.
ODŠTETA U SLUČAJU OSOBNE POVREDE

U slučaju osobne povrede ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede putnika odšteta obuhvaća:
a) sve potrebne troškove posebice liječenja i transporta;
b) naknadu za financijske gubitke, zbog potpune ili djelomične radne nesposobnosti ili povećanih potreba.

Članak 29.
NADOKNADA ZA OSTALE TJELESNE POVREDE

Nacionalno pravo će utvrditi, da li i kojem stupnju prijevoznik mora platiti odštetu za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28.

Članak 30.
OBLIK I IZNOS ODŠTETE U SLUČAJU USMRĆENJA ILI OSOBNE POVREDE

1. Za odštetu na temelju članka 27. st. 2. i članka 28. pod b) bit će dodijeljen paušalan iznos. Međutim, ako nacionalni zakoni dopuštaju plaćanje rente, odšteta će biti nadoknađena u tom obliku ako to zatraže oštećeni putnik ili osobe navedene u članku 27. st. 2.
2. Iznos odštete koji se dodjeljuje na temelju st. 1. utvrdit će se sukladno s nacionalnim pravom. Međutim, u svrhu ovih Jedinstvenih pravila, gornja granica po putniku utvrđuje se na 175,000 obračunskih jedinica, kao paušalan iznos ili u godišnjoj renti koja odgovara tom iznosu, tamo gdje nacionalno pravo predviđa gornji iznos koji je manji od tog iznosa.

Članak 31.
DRUGI OBLICI PRIJEVOZA

1. Ovisno o st. 2., odredbe koje se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, ne važe za gubitak ili štetu nastalu tijekom prijevoza koji, sukladno s ugovorom o prijevozu, nije bio prijevoz željeznicom.
2. Međutim, kad se željeznička vozila prevoze trajektom, odredbe koje se odnose na odgovornost u slučaju smrti ili osobne povrede putnika, vrijede za gubitke i štete predviđene člankom 26. st. 1. i člankom 33. st. 1., kao rezultat nezgode izazvane prometovanjem željeznice i koja se dogodila dok je putnik bio u rečenom vozilu, ulazio ili izlazio iz njega.
3. Kad je zbog izvanrednih okolnosti privremeno obustavljeno prometovanje željeznice i putnici se prevoze drugim oblicima prijevoza, prijevoznik je odgovoran na temelju ovih Jedinstvenih pravila.

Poglavlje II.
Odgovornost u slučaju nepridržavanja voznog reda
Članak 32.
ODGOVORNOST U SLUČAJU OTKAZIVANJA, KAŠNJENJA ILI IZGUBLJENE VEZE

1. Prijevoznik je odgovoran putniku za gubitak ili štetu koja je rezultat činjenice što se zbog otkazivanja, kašnjenja ili izgubljene veze, njegovo putovanje ne može nastaviti istog dana ili što se nastavak putovanja istog dana ne može razložno tražiti zbog danih okolnosti. Štete obuhvaćaju razložne troškove smještaja kao i razložne troškove nastale zbog potrebe obavještavanja osoba koje čekaju putnike.
2. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti kad se otkazivanje, kašnjenje ili gubljenje veze pripisuje nekom od sljedećih uzroka:
a) okolnostima koje nisu povezane s prometovanjem željeznice koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo za posebne okolnosti slučaja, nije mogao izbjeći niti je mogao spriječiti posljedice,
b) putnikovoj krivnji ili
c) ponašanju treće osobe koje prijevoznik, unatoč tome što se pobrinuo koliko je u danim okolnostima potrebno, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti; drugi poduzetnik koji koristi istu željezničku infrastrukturu ne smatra se trećom stranom; neće djelovati na pravo na kompenzaciju.
3. Nacionalno pravo utvrđuje da li i u kojem stupnju prijevoznik mora platiti odštetu za povredu, osim one predviđene u st. 1. Ova odredba je bez štete za članak 44.

Poglavlje III.
Odgovornost glede priručne prtljage, životinja, predane prtljage i vozila
Dio 1.
Priručna prtljaga i životinje
Članak 33.
ODGOVORNOST

1. U slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, prijevoznik je također odgovoran za gubitak ili štetu, kao rezultat potpunog ili djelomičnog gubitka ili oštećenja predmeta koje je putnik imao na sebi ili kod sebe kao priručnu prtljagu; to se također odnosi na životinje koje je putnik poveo sa sobom. Članak 26. vrijedi mutatis mutandis.
2. U svakom drugom pogledu prijevoznik neće biti odgovoran za ukupan ili djelomičan gubitak, odnosno štetu predmeta, priručne prtljage i životinja ili samo jednog, koji su briga putnika na temelju članka 15. osim ako je gubitak ili šteta izazvana krivnjom prijevoznika. Drugi članci pod naslovom IV., uz izuzetak članka 51., i Naslova VI. ne primjenjuju se u ovom slučaju.

Članak 34.
GRANICA ODŠTETE U SLUČAJU GUBITKA ILI OŠTEĆENJA PREDMETA

Kada je prijevoznik odgovoran na temelju članka 33. st. 1., on mora platiti odštetu do granice od 1.400 obračunskih jedinica po putniku.

Članak 35.
IZUZIMANJE ODGOVORNOSTI

Prijevoznik neće biti odgovoran putniku za gubitak ili štetu nastalu zbog toga što se putnik ne pridržava formalnosti potrebnih prema carinskim ili drugim administrativnim vlastima.

Dio 2.
Predana prtljaga
Članak 36.
TEMELJ ODGOVORNOSTI

1. Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu nastalu od potpunog ili djelomičnog gubitka ili štete predane prtljage između vremena kad ju je prijevoznik preuzeo i vremena isporuke, kao i zbog kašnjenja isporuke.
2. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak, šteta ili kašnjenje isporuke, bilo izazvano krivnjom putnika, zbog upute koju je dao putnik, a ne kao rezultat greške prijevoznika, inherentnom greškom predane prtljage ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti.
3. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat specijalnog rizika koji je inherentan jednoj ili nekolicini sljedećih okolnosti:
a) nedostatku ili neadekvatnoj ambalaži;
b) posebnoj prirodi prtljage;
c) ako se pošiljka sastoji od predmeta neprihvatljivih za prijevoz.

Članak 37.
TERET DOKAZA

1. Teret dokaza da je gubitak, šteta ili kašnjenje s isporukom bilo izazvano jednim od uzroka navedenih u članku 36. st. 2., ostaje na prijevozniku.
2. Kad prijevoznik, vodeći računa o okolnostima pojedinog slučaja, utvrdi da su gubitak ili šteta mogli nastati zbog jednog ili više posebnih rizika spomenutih u članku 36. st. 3., smatrat će se da su tako i nastali. Ovlaštena osoba, međutim, imat će pravo dokazati da se gubitak ili šteta ne mogu pripisati u potpunosti ili djelomično jednom od tih rizika.

Članak 38.
UZASTOPNI PRIJEVOZNICI

Ako prijevoz, koji se obavlja prema jednom ugovoru, obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, svaki naredni prijevoznik, samim činom preuzimanja prtljage s prtljažnicom ili vozila s potvrdom o prijevozu, postaje ugovornom stranom ugovora o prijevozu, s obzirom na otpremu prtljage ili prijevoza vozila, sukladno s uvjetima prtljažnice ili potvrde o prijevozu i preuzima obveze koje iz toga proizlaze. U tom slučaju svaki će prijevoznik biti odgovoran za prijevoz tijekom čitavog puta do isporuke.

Članak 39.
ZAMJENSKI PRIJEVOZNIK

1. Kad prijevoznik povjeri prijevoz, potpuno ili djelomice, zamjenskom prijevozniku, bilo na temelju prava prema ugovoru o prijevozu da to čini ili ne, prijevoznik ipak ostaje odgovoran glede čitavog prijevoza.
2. Sve odredbe ovih Jedinstvenih pravila prema kojima se prosuđuje odgovornost prijevoznika, vrijede i za odgovornost zamjenskog prijevoznika za prijevoz koji on obavlja. Članak 48. i članak 52. primjenjuju se ako se povede postupak protiv službenika ili bilo koje druge osobe koju koristi zamjenski prijevoznik u obavljanju prijevoza.
3. Svaki posebni ugovor prema kojem prijevoznik preuzima obveze koje ne nameću ova Jedinstvena pravila ili se odriče prava dodijeljenih ovim Jedinstvenim pravilima, neće imati učinka u pogledu zamjenskog prijevoznika koji ih nije izričito i u pisanom obliku prihvatio. Bilo da ga je zamjenski prijevoznik prihvatio ili ne, prijevoznik svejedno ostaje vezan tim obvezama ili odreknućem prava, koja proizlaze iz tog posebnog ugovora.
4. Gdje su i prijevoznik i zamjenski prijevoznik odgovorni i do mjere u kojoj su odgovorni, njihova je odgovornost solidarna.
5. Ukupan iznos odštete koju plaća prijevoznik, zamjenski prijevoznik i njegovi zaposlenici, kao i druge osobe čije usluge oni koriste u obavljanju prijevoza, neće prelaziti iznose predviđene ovim Jedinstvenim pravilima.
6. Ovaj članak ne ugrožava prava na naknadu koja mogu postojati između prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 40.
PRETPOSTAVKA GUBITKA

1. Osoba koja ima pravo, može bez davanja daljnjih dokaza, smatrati jedan predmet prtljage izgubljenim ako joj se ne isporuči ili stavi na raspolaganje u roku 14 dana pošto je zatražila isporuku, u skladu s člankom 22. st. 3.
2. Ako se predmet za koji se smatralo da je izgubljen, vrati u roku godine dana nakon zahtjeva za njegovom isporukom, prijevoznik mora obavijestiti osobu koja ima na njega pravo, ako je njezina adresa poznata ili utvrđena.
3. U roku trideset dana nakon primitka obavijesti spomenute u st. 2., osoba koja ima pravo može zatražiti da joj se isporuči predmet prtljage. U tom slučaju mora platiti troškove za prijevoz predmeta od mjesta konsignacije do mjesta gdje je izvršena isporuka i refundirati odštetu umanjenu, gdje je primjenjivo, za sve troškove koji su tu uključeni. Međutim, zadržava pravo da zatraži odštetu za kašnjenje isporuke na temelju članka 43.
4. Ako se nađeni predmet prtljage ne zatraži u roku naznačenom u st. 3. ili ako se predmet nađe nakon više od godine dana nakon zahtjeva za isporukom, prijevoznik može njime raspolagati sukladno sa zakonima i odredbama na snazi u mjestu gdje se nalazi predmet prtljage.

Članak 41.
ODŠTETA ZA GUBITAK

1. U slučaju potpunog ili djelomičnog gubitka predane prtljage, prijevoznik mora platiti, uz izuzetak svih drugih odšteta:
a) ako je iznos gubitka ili pretrpljene štete dokazan, odštetu koja je jednaka tom iznosu, ali koja ne prelazi 80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 1200 obračunskih jedinica po komadu prtljage;
b) ako iznos gubitka ili pretrpljene štete nije utvrđen, podmirena šteta od 20 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje ili 300 obračunskih jedinica po komadu prtljage.
Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage određen je Općim uvjetima o prijevozu.
2. Prijevoznik, osim toga, mora nadoknaditi cijenu prijevoza prtljage kao i ostale iznose vezane uz prijevoz izgubljenog komada prtljage, kao i već plaćene carine i trošarine.

Članak 42.
NAKNADA ZA ŠTETU

1. U slučaju štete predane prtljage, prijevoznik mora platiti odštetu koja je jednaka gubitku vrijednosti prtljage, izuzevši sve druge štete.
2. Odšteta ne smije prelaziti:
a) ako je prtljaga izgubila na vrijednosti kroz oštećenje, iznos koji bi bio plativ u slučaju ukupnoga gubitka;
b) ako je samo dio prtljage izgubio na vrijednosti zbog oštećenja, iznos koji bi bio plativ da je taj dio bio izgubljen.

Članak 43.
NAKNADA ZA KAŠNJENJE ISPORUKE

1. U slučaju kašnjenja isporuke predane prtljage, prijevoznik mora platiti za svako razdoblje od dvadeset i četiri sata pošto je zatražena isporuka, ali za maksimum od četrnaest dana:
a) ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, odšteta koja je jednaka iznosu gubitka ili štete do maksimuma od 0,80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 14 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem;
b) ako osoba koja ima pravo ne dokaže da je time pretrpljen gubitak ili šteta, podmirena šteta od 2,80 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase prtljage ili 300 obračunskih jedinica po komadu prtljage, koja je isporučena sa zakašnjenjem.
Način odštete po kilogramu koji nedostaje ili komadu prtljage, određen je Općim uvjetima o prijevozu.
2. U slučaju ukupnoga gubitka prtljage, odšteta predviđena u st. 1. neće se platiti uz onu predviđenu u članku 41.
3. U slučaju djelomičnoga gubitka prtljage, odšteta predviđena st. 1. platit će se glede onoga dijela prtljage koji nije izgubljen.
4. U slučaju štete za prtljagu koja nije rezultat zakašnjele isporuke, odšteta predviđena u st. 1. bit će plaćena, gdje je primjenjivo, uz onu predviđenu člankom 42.
5. Ni u jednom slučaju, odšteta prema st. 1. zajedno s onom koja se plaća prema člancima 41. i 42. ne smije prelaziti odštetu koja bi se platila u slučaju potpunog gubitka prtljage.

Dio 3.
Vozila
Članak 44.
ODŠTETA ZA KAŠNJENJE

1. U slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku ili kašnjenju u isporuci vozila, prijevoznik mora, ako osoba koja ima pravo dokaže da je time pretrpjela gubitak ili štetu, platiti odštetu koja ne prelazi iznos cijene prijevoza.
2. Ako u slučaju kašnjenja u utovaru zbog razloga koji se pripisuju prijevozniku, osoba koja ima pravo odluči da ne nastavi s ugovorom o prijevozu, cijena prijevoza joj se vraća. Osim toga, ako osoba koja ima pravo dokaže da je gubitak ili šteta pretrpljena zbog kašnjenja, može zatražiti odštetu koja ne prelazi cijenu prijevoza.

Članak 45.
ODŠTETA ZA GUBITAK

U slučaju potpunog ili djelomičnog gubitka vozila, odšteta koja se plaća osobi koja ima pravo za dokazani gubitak ili štetu, obračunava se na osnovi uobičajene vrijednosti vozila. Ona ne prelazi 8000 obračunskih jedinica. Puna ili prazna prikolica smatrat će se odvojenim vozilom.

Članak 46.
ODGOVORNOST GLEDE DRUGIH PREDMETA

1. Glede predmeta ostavljenih u vozilu ili u spremniku (primjerice, za prtljagu ili skije) pričvršćenom na vozilo, prijevoznik je odgovoran samo za gubitak ili štetu izazvanu njegovom krivnjom. Ukupni iznos odštete ne smije prelaziti 1400 obračunskih jedinica.
2. Kad je riječ o predmetima pričvršćenim izvana na vozilo, uključujući spremnike spomenute u st. 1., prijevoznik je odgovoran glede predmeta smještenih izvan vozila samo ako se dokaže da je gubitak ili šteta rezultat propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno da izazove taj gubitak ili štetu, bilo zbog nemara i znajući da će vjerojatno doći do tog gubitka ili štete.

Članak 47.
MJERODAVNO PRAVO

Ovisno o odredbama ovog dijela, odredbe dijela 2. vezane uz odgovornost za prtljagu važe i za vozila.

Poglavlje IV.
Opće odredbe
Članak 48.
GUBITAK PRAVA NA TRAŽENJE GRANICE
ODGOVORNOSTI

Granice odgovornosti predviđene ovim Jedinstvenim pravilima kao i odredbe nacionalnoga prava, koje ograničavaju granicu odštete na fiksan iznos, ne vrijede ako se dokaže da su gubitak ili šteta nastali zbog propusta koji je učinio prijevoznik, bilo namjerno kako bi izazvao taj gubitak ili štetu, bilo iz nemara i znajući da će rezultat vjerojatno biti takav gubitak ili šteta.

Članak 49.
KONVERZIJA I KAMATE

1. Tamo gdje obračun odštetnog iznosa traži konverziju iznosa izraženih u stranoj valuti, konverzija se obavlja prema tečaju važećem na dan i u mjestu plaćanja odštete.
2. Osoba koja ima pravo može tražiti kamate na odštetni iznos, obračunate po stopi od pet posto godišnje, od dana zahtjeva navedenog u članku 55 ili, ako nije postavljen zahtjev, od dana kad je pokrenut postupak.
3. Međutim, u slučaju odštete koja se plaća na temelju članaka 27. i 28., kamate se obračunavaju tek od dana kad su se događaji odnosni za procjenu iznosa dogodili, ako je taj dan kasniji od dana zahtjeva ili dana kad je pokrenut pravni postupak.
4. U slučaju prtljage, kamate se plaćaju samo ako odštetni iznos prelazi 16 obračunskih jedinica prema prtljažnici.
5. U slučaju prtljage, ako osoba koja ima prava ne preda prijevozniku u razumnom mu danom roku prateću dokumentaciju, potrebnu za rješavanje zahtjeva, neće se obračunavati kamate između isteka danog roka i stvarne predaje te dokumentacije.

Članak 50.
ODGOVORNOST U SLUČAJU NUKLEARNIH INCIDENATA

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti na temelju ovih Jedinstvenih pravila za gubitak ili štetu izazvanu nuklearnim incidentom kad je operator nuklearne instalacije ili neka druga osoba koja ga zamjenjuje, odgovorna za gubitak ili štetu na temelju zakona i propisa Države koja određuje odgovornost u području nuklearne energije.

Članak 51.
OSOBE ZA KOJE JE ODGOVORAN PRIJEVOZNIK

Prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe čije usluge koristi u obavljanju prijevoza, kad ti službenici ili druge osobe djeluju u okviru svojih dužnosti. Upravitelji željezničke infrastrukture na kojoj se prijevoz obavlja smatraju se osobama čije usluge prijevoznik koristi za obavljanje prijevoza.

Članak 52.
OSTALE RADNJE

1. U svim slučajevima gdje ova Jedinstvena pravila vrijede, svaka radnja glede odgovornosti, po bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti protiv prijevoznika samo prema uvjetima i ograničenjima navedenima u ovim Jedinstvenim pravilima.
2. Isto vrijedi za svaki postupak pokrenut protiv onih službenika i drugih osoba za koje je prijevoznik odgovoran na temelju članka 51.

Naslov V.
ODGOVORNOST PUTNIKA
Članak 53.
POSEBNA NAČELA ODGOVORNOSTI

Putnik je odgovoran prijevozniku za svaki gubitak ili štetu
a) kao rezultat neispunjavanja obveza prema
1. člancima 10., 14. i 20.,
2. posebnim odredbama za prijevoz vozila, sadržanim u Općim uvjetima o prijevozu,
3. Uredbi o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom (RID),
b) izazvanu predmetima i životinjama koje ima sa sobom,
osim ako ne dokaže da je gubitak ili šteta izazvana okolnostima koje on nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti, unatoč ponašanju savjesnog putnika. Ta odredba nema utjecaja na odgovornost prijevoznika na temelju članaka 26. i 33. st. 1.

Naslov VI.
POZIVANJE NA PRAVA
Članak 54.
UTVRĐIVANJE DJELOMIČNOG GUBITKA ILI ŠTETE

1. Kad prijevoznik otkrije ili pretpostavi djelomičan gubitak ili štetu predmeta koji prevozi i za koji je odgovoran prijevoznik (prtljaga, vozila), odnosno, kad to utvrdi osoba koja ima pravo, prijevoznik mora odmah i ako je moguće u nazočnosti osobe koja ima pravo, sastaviti izvješće prema prirodi gubitka ili štete, stanju predmeta i, ako je moguće, opsegu štete ili gubitka, njezinom uzroku i vremenu kad se dogodila.
2. Kopija izvješća mora se besplatno dati osobi koja ima pravo.
3. Ako osoba koja ima pravo, ne prihvati činjenice iznesene u izvješću, ona može zatražiti da se stanje prtljage ili vozila kao i uzrok i iznos gubitka odnosno štete utvrdi od strane stručnjaka kojeg imenuju ili ugovorne strane ugovora o prijevozu, sud ili tribunal. Postupak što slijedi ravnat će se prema zakonima i propisima države u kojoj se obavlja utvrđivanje.

Članak 55.
POTRAŽIVANJA

1. Potraživanja što se odnose na odgovornost prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, moraju se predati u pisanom obliku prijevozniku protiv kojega se pokreće postupak. U slučaju prijevoza prema jednom ugovoru, a koji obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, potraživanja se također mogu postaviti protiv prvog ili posljednjeg prijevoznika kao i protiv prijevoznika koji ima glavno mjesto poslovanja ili poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu u državi gdje putnik ima stalno ili uobičajeno boravište.
2. Ostala potraživanja koja se odnose na ugovor o prijevozu bit će dana prijevozniku u pisanom obliku navedenom u članku 56. stavcima 2. i 3.
3. Dokumenti koje osoba koja ima pravo smatra potrebnim priložiti zahtjevu, mogu se dati u originalu ili njihove preslike, gdje je primjenjivo, s tim da preslike moraju biti valjano ovjerene ako to traži prijevoznik. Nakon rješenja zahtjeva, prijevoznik može zatražiti predaju karte, prtljažnice i potvrde o prijevozu.

Članak 56.
PRIJEVOZNICI PROTIV KOJIH SE MOŽE
POKRENUTI POSTUPAK

1. Postupak temeljen na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, može se pokrenuti samo protiv prijevoznika koji je odgovoran na temelju članka 26. st. 5.
2. Ovisno o st. 4. postupci koje mogu pokrenuti putnici na temelju ugovora o prijevozu mogu se pokrenuti protiv prvog prijevoznika, posljednjeg prijevoznika ili prijevoznika koji je obavljao dio prijevoza na kojem se događaj zbog kojeg se pokreće postupak dogodio.
3. Kad prijevoz obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji mora isporučiti prtljagu ili vozilo, mora biti, uz njegov pristanak upisan na prtljažnici ili potvrdi o prijevozu, a postupak se može povesti protiv njega, sukladno st. 2. čak i ako nije primio prtljagu ili vozilo.
4. Postupak za povrat iznosa plaćenog na temelju ugovora o prijevozu može se pokrenuti protiv prijevoznika koji je primio taj iznos ili protiv prijevoznika u čije ime je novac primljen.
5. Postupak se može pokrenuti protiv prijevoznika osim onih specificiranih stavcima 2. i 4. kad se pokreće putem protutužbe ili putem izuzeća u postupku koji se odnosi na glavni zahtjev temeljen na istom ugovoru o prijevozu.
6. U onoj mjeri u kojoj se ova Jedinstvena pravila odnose na zamjenskog prijevoznika, može se i protiv njih pokrenuti postupak.
7. Ako tužitelj ima izbor između nekoliko prijevoznika, njegovo pravo izbora gasi se čim je pokrenuo postupak protiv jednog od njih; to također vrijedi ako tužitelj ima izbor između jednog ili više prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 57.
FORUM

1. Postupci koji se temelje na Jedinstvenim pravilima, mogu se pokrenuti pred sudovima ili tribunalima država članica određenim ugovorom među stranama ili pred sudovima ili tribunalima država članica na čijem teritoriju optuženik ima boravište ili uobičajeno boravište, svoje glavno mjesto poslovanja odnosno poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu. Na drugim sudovima ili tribunalima postupak se ne može pokrenuti.
2. U slučaju kad je postupak temeljen na ovim Jedinstvenim pravilima, u tijeku pred sudom ili tribunalom ovlaštenim na temelju st. 1., ili kad je u tom sporu presudu donio sud ili tribunal, ne može se pokrenuti nijedan novi postupak između istih strana na istoj osnovi, osim ako presuda suda ili tribunala pred kojim je pokrenut prvi postupak, nije pravovaljana u državi u kojoj se pokreće novi postupak.

Članak 58.
GAŠENJE PRAVA NA POSTUPAK U SLUČAJU USMRĆENJA ILI OSOBNE POVREDE

1. Svako pravo osobe na pokretanje postupka, koja ima pravo temeljeno na odgovornosti prijevoznika, u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika, gasi se ako osoba koja ima pravo ne podnese jednom od prijevoznika, kojemu se može uputiti zahtjev sukladno s člankom 55. st. 1., obavijest o nezgodi putnika u roku od dvanaest mjeseci otkad je saznao za gubitak ili štetu. Tamo gdje osoba koja ima pravo usmenim putem obavijesti prijevoznika o nezgodi, prijevoznik će mu dati potvrdu o toj usmenoj obavijesti.
2. Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se
a) ako u roku predviđenom u st. 1. osoba koja ima pravo dade zahtjev jednom od prijevoznika određenih u članku 55. st. 1.;
b) ako je u roku predviđenom u st. 1. prijevoznik koji je odgovoran, saznao za nezgodu putnika na neki drugi način;
c) ako obavijest o nezgodi nije dana ili je dana kasnije zbog okolnosti za koje osoba koja ima pravo nije odgovorna;
d) ako osoba koja ima pravo dokaže da je nezgoda nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 59.
GAŠENJE PRAVA NA POKRETANJE POSTUPKA ZBOG PRIJEVOZA PRTLJAGE

1. Preuzimanje prtljage od strane osobe koja ima prava gasi sva prava na pokretanje postupka protiv prijevoznika koja proizlaze iz ugovora o prijevozu u slučaju djelomičnog gubitka ili štete ili kašnjenja isporuke.
2. Međutim, pravo na pokretanje postupka ne gasi se
a) u slučaju djelomičnog gubitka ili štete ako:
1. je gubitak ili šteta utvrđena sukladno s člankom 54. prije preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima prava;
2. utvrđivanje koje je trebalo provesti sukladno s člankom 54. nije obavljeno isključivo krivnjom prijevoznika;
b) u slučaju gubitka ili štete koja nije očigledna i čije je postojanje utvrđeno nakon preuzimanja prtljage od strane osobe koja ima pravo, ako ona
1. zatraži utvrđivanje sukladno s člankom 54. odmah nakon što je otkrila gubitak ili štetu ali najkasnije tri dana nakon preuzimanja prtljage,
2. dokaže da se je gubitak ili šteta dogodila između vremena preuzimanja prtljage od strane prijevoznika i vremena isporuke;
c) u slučaju kašnjenja s isporukom, ako osoba koja ima pravo, u roku od dvadeset i jedan dan zatraži svoja prava u odnosu na prijevoznike specificirane u članku 56. st. 3.;
d) ako osoba koja ima prava dokaže da je gubitak ili šteta nastala krivnjom prijevoznika.

Članak 60.
ZAKONSKI ODREĐEN VREMENSKI ROK ZA POKRETANJE POSTUPKA

1. Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka za štete temeljene na odgovornosti prijevoznika u slučaju usmrćenja ili osobne povrede putnika je:
a) u slučaju putnika tri godine od dana nezgode;
b) u slučaju drugih osoba koje imaju prava, tri godine od dana nakon smrti putnika, uz maksimum od pet godina od dana nakon nezgode.
2. Zakonski određen vremenski rok za pokretanje postupka na temelju ugovora o prijevozu je godina dana. Ipak, taj rok je dvije godine, u slučaju postupka za gubitak ili štetu nastalu zbog propusta koji je počinjen namjerno da bi izazvao takav gubitak ili štetu, odnosno zbog nemara ali znajući da će doći do toga gubitka ili štete.
3. Zakonski određen vremenski rok predviđen u st. 2. važi za postupke:
a) za odštetu za totalni gubitak od četrnaestog dana nakon isteka roka predviđenog u članku 22. st. 3.;
b) za odštetu za djelomični gubitak, štetu ili kašnjenje isporuke od dana kad je isporuka izvršena;
c) u svim drugim slučajevima koji uključuju prijevoz putnika, od dana isteka valjanosti karte.
Dan naznačen za početak zakonski određenog vremenskog roka nije uključen u taj rok.
4. Kad se zahtjev preda prijevozniku u pisanom obliku sukladno s člankom 55. zajedno s potrebnom pratećom dokumentacijom, zakonski određen rok bit će ukinut do dana dok prijevoznik ne odbije zahtjev u pisanom obliku i vrati predanu dokumentaciju. Ako se prihvati jedan dio zahtjeva, zakonski određen rok opet teče u pogledu tog dijela koji je još uvijek sporan. Teret dokaza primitka zahtjeva ili odgovora i povrata dokumenata, ostaje na strani koja se oslanja na te činjenice. Zakonski određen rok ne ukida se daljnjim zahtjevima koji imaju isti predmet spora.
5. Pravo na postupak ograničeno rokom, ne može se dalje nastaviti, čak ni protutužbom ili izuzećem.
6. U ostalim slučajevima, suspenzija i prekid zakonskog roka za postupak ravna se prema nacionalnom pravu.

Naslov VII.
ODNOSI MEĐU PRIJEVOZNICIMA
Članak 61.
RASPODJELA NAKNADA ZA PRIJEVOZ

1. Svaki prijevoznik koji ubire ili bi morao ubirati naknadu za prijevoz, mora plaćati odgovarajućim prijevoznicima njihov odgovarajući udio te naknade. Način plaćanja određen je sporazumom među uzastopnim prijevoznicima.
2. Članak 6. st. 3., članak 16. st. 3. i članak 25. vrijede također za odnose među uzastopnim prijevoznicima.

Članak 62.
PRAVO NA REGRES

1. Prijevoznik koji je platio odštetu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ima pravo regresa od prijevoznika koji su obavljali dio prijevoza sukladno sljedećim odredbama:
a) isključivo prijevoznik koji je izazvao gubitak ili štetu bit će za nju odgovoran;
b) kad je štetu uzrokovalo nekoliko prijevoznika, svaki će biti odgovoran za gubitak ili štetu koju je on izazvao; ako je tu podjelu nemoguće napraviti, odšteta će biti raspodijeljena među njima, sukladno navedenom pod c);
c) ako se ne može dokazati koji je od prijevoznika izazvao gubitak ili štetu, odšteta će biti raspodijeljena među prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, osim onih koji dokažu da oni nisu krivi za gubitak ili štetu; takva raspodjela bit će proporcionalna njihovom odgovarajućem udjelu i cijeni prijevoza.
2. U slučaju nemogućnosti plaćanja jednog od tih prijevoznika, njegov neplaćeni udio raspodijelit će se među ostalim prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, proporcionalno njihovim odgovarajućim udjelima u cijeni prijevoza.

Članak 63.
POSTUPAK ZA REGRES

1. Valjanost plaćanja koje je izvršio prijevoznik koji ostvaruje pravo regresa na temelju članka 62. ne može osporavati prijevoznik protiv kojeg se ostvaruje pravo na regres, kad je odšteta utvrđena na sudu ili tribunalu i kad je potonji prijevoznik, dobivši valjanu obavijest o postupku, mogao intervenirati tijekom postupka. Sud ili tribunal koji vodi glavni postupak odredit će rok za davanje te obavijesti o postupku i intervenciji u postupku.
2. Prijevoznik koji ostvaruje pravo na regres mora postaviti svoj zahtjev u jednom, i to istom postupku za sve prijevoznike s kojima nije postigao sporazum, a u slučaju da izgubi spor gubi pravo na regres od onih protiv kojih nije pokrenuo postupak.
3. Sud ili tribunal donosi svoju odluku jednom i istom presudom na sve zahtjeve za regres koje su pred sudom pokrenuti.
4. Prijevoznik koji želi provesti svoje pravo na regres, može pokrenuti postupak na sudovima i tribunalima u zemlji na čijem području jedan od prijevoznika koji su sudjelovali u prijevozu, ima sjedište poslovanja, poslovicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu.
5. Kad se postupak mora pokrenuti protiv nekoliko prijevoznika, prijevoznik tužitelj ima pravo izabrati sud ili tribunal na kojem će pokrenuti postupak između onih koji su ovlašteni na temelju st. 4.
6. Postupak za regres ne mora se vezati za postupak za odštetu koji je pokrenula osoba koja ima prava na temelju ugovora o prijevozu.

Članak 64.
SPORAZUMI VEZANI UZ REGRES

Prijevoznici mogu zaključiti sporazume koji ograničavaju članke 61. i 62.

JEDINSTVENA PRAVILA VEZANA UZ UGOVOR O MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU ROBE
(CIM - Dodatak B Konvenciji)
Naslov I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
DJELOKRUG

1. Ova Jedinstvena pravila vrijede za svaki ugovor o prijevozu robe uz naknadu kad je mjesto preuzimanja robe i mjesto određeno za isporuku u različitim državama članicama, bez obzira na mjesto poslovanja i nacionalnost strana u ugovoru o prijevozu.
2. Ova Jedinstvena pravila također važe za ugovore o željezničkom prijevozu robe uz naknadu, kad se mjesto preuzimanja robe i mjesto određeno za isporuku nalaze u različitim državama članicama, od kojih je barem jedna država članica, a strane u ugovoru su suglasne da ugovor podliježe ovim Jedinstvenim pravilima.
3. Kad međunarodni prijevoz koji je predmet samo jednog ugovora, uključuje cestovni ili riječni prijevoz u unutrašnjem prometu države članice, kao dodatak pograničnom željezničkom prijevozu, primjenjuju se ova Jedinstvena pravila.
4. Kad međunarodni prijevoz koji je predmet samo jednog ugovora o prijevozu uključuje pomorski ili pogranični riječni prijevoz kao dodatak željezničkom prijevozu, ova Jedinstvena pravila vrijede ako se pomorski ili riječni prijevoz obavlja na uslugama koje su uključene u popis usluga predviđenih u članku 24. st. 1. Konvencije.
5. Ova Jedinstvena pravila ne odnose se na prijevoz obavljen između postaja smještenih na području susjednih država, kad infrastrukturom tih postaja upravlja jedan ili više direktora podređenih samo jednoj od tih država.
6. Svaka država koja je ugovorna strana konvencije glede međunarodnog direktnog željezničkog robnog prometa koji je usporediv s ovim Jedinstvenim pravilima može, pri podnošenju molbe za pristup Konvenciji, izjaviti da će primjenjivati ta Jedinstvena pravila samo na prijevoz obavljen na dijelu infrastrukture koji se nalazi na njezinom teritoriju. Taj dio željezničke infrastrukture mora biti jasno određen i povezan sa željezničkom infrastrukturom države članice. Kada država dade gore spomenutu izjavu, ova Jedinstvena pravila vrijede samo pod uvjetom:
a) da se mjesto preuzimanja robe ili mjesto određeno za isporuku, kao i ruta određena u ugovoru o prijevozu, nalaze na navedenoj infrastrukturi ili
b) da navedena infrastruktura povezuje infrastrukturu dviju država članica i da je označena u ugovoru o prijevozu kao ruta za provoz.
7. Država koja je pridržala pravo sukladno sa st. 6. može ga povući u bilo kojem trenutku uz obavijest depozitaru o tome. Povlačenje stupa na snagu mjesec dana pošto depozitar obavijesti o tome države članice. Izjava prestaje važiti kad Konvencija spomenuta u st. 6., prva rečenica, prestane važiti za tu državu.

Članak 2
ODREDBE JAVNOG PRAVA

Prijevoz na koji se primjenjuju ova Jedinstvena pravila ovisi o odredbama javnog prava, posebice odredaba vezanih uz prijevoz opasnih tvari kao i odredaba carinskog prava i onih vezanih uz zaštitu životinja.

Članak 3.
DEFINICIJE

Za svrhu ovih Jedinstvenih pravila izraz
a) "prijevoznik" znači ugovornog prijevoznika s kojim je pošiljatelj sklopio ugovor o prijevozu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ili uzastopni prijevoznik koji je odgovoran na temelju ovog ugovora;
b) "zamjenski prijevoznik" znači prijevoznika koji nije zaključio ugovor o prijevozu s pošiljateljem, ali kojemu je prijevoznik spomenut pod a) povjerio obavljanje prijevoza željeznicom u potpunosti ili djelomično;
c) "Opći uvjeti o prijevozu" znače uvjete prijevoznika u obliku općih uvjeta ili tarifa koje su pravno na snazi u svakoj državi članici i koji su, sklapanjem ugovora o prijevozu, postali njegovim integralnim dijelom;
d) "intermodalna prijevozna jedinica" znači kontejner, nosivi sanduk s pomičnim podom (swap body), polu-prikolicu ili druge usporedive jedinice za utovar koje se koriste u kombiniranom prijevozu.

Članak 4.
OGRANIČENJA

1. Države članice mogu zaključiti sporazume koji predviđaju ograničenja Jedinstvenih pravila za prijevoz izvršen isključivo između dviju postaja na obje strane granice, kad između njih ne postoji druga postaja.
2. Za prijevoz izvršen između dviju država članica, koji prolazi kroz državu koja nije država članica, države o kojima je riječ mogu zaključiti sporazume s ograničenjem Jedinstvenih pravila.
3. O sporazumima navedenim u stavcima 1. i 2. kao i njihovu stupanju na snagu, obavijestit će se Međudržavnu organizaciju za međunarodni željeznički prijevoz. Generalni tajnik Organizacije o tome će obavijestiti države članice i zainteresirana poduzetništva.

Članak 5.
OBVEZNO PRAVO

Ako nije drukčije određeno u ovim Jedinstvenim pravilima, svaka odredba koja direktno ili indirektno ograničava ova Jedinstvena pravila poništava se. Poništenje takve odredbe neće uključiti poništenje ostalih odredbi ugovora o prijevozu. Međutim, prijevoznik može preuzeti veću odgovornost i obveze nego što je predviđeno u ovim Jedinstvenim pravilima.

Naslov II.
ZAKLJUČCI I IZVRŠAVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU
Članak 6.
UGOVOR O PRIJEVOZU

1. Ugovorom o prijevozu prijevoznik se obvezuje prevesti robu uz naknadu do odredišta i tamo je isporučiti primatelju.
2. Ugovor o prijevozu mora se potvrditi sprovodnim listom koji je u skladu s jedinstvenim modelom. Međutim, nedostatak, neispravnost ili gubitak sprovodnog lista neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan tim Jedinstvenim pravilima.
3. Sprovodni list potpisuju pošiljatelj i prijevoznik. Potpis se može zamijeniti žigom, računovodstvenim knjiženjem ili nekim drugim odgovarajućim načinom.
4. Prijevoznik mora potvrditi preuzimanje robe u dva primjerka sprovodnog lista na odgovarajući način i vratiti duplikat pošiljatelju.
5. Sprovodni list neće imati snagu teretnice.
6. Sprovodni list se ispostavlja za svaku pošiljku. Ako ne postoji drugi sporazum između pošiljatelja i prijevoznika, sprovodni se list može odnositi samo na jedan teret.
7. U slučaju prijevoza koji ulazi u carinski teritorij Europske zajednice ili teritorij gdje važi zajednički postupak za provoz, svaka pošiljka mora biti popraćena sprovodnim listom koji udovoljava zahtjevima u članku 7.
8. Međunarodne udruge prijevoznika utvrđuju jedinstveni model sprovodnih listova sukladno s međunarodnim udrugama klijenata i tijelima koje imaju ovlast za carinska pitanja u državama članicama kao i regionalnim međudržavnim organizacijama za ekonomske integracije koje imaju ovlasti usvajanja svoje vlastite carinske legislative.
9. Sprovodni list i njegov duplikat mogu se ispostaviti elektronskim bilježenjem podataka koji se mogu pretvoriti u čitljive pisane simbole. Postupak za registraciju i postupak s podacima mora bira istovjetan s funkcionalne točke gledanja, posebice što se tiče dokazne vrijednosti sprovodnog lista koja je tim podacima predstavljena.

Članak 7.
TEKST SPROVODNOG LISTA

1. Sprovodni list mora sadržavati sljedeće pojedinosti:
a) mjesto gdje je i kojeg dana ispostavljen;
b) ime i adresu pošiljatelja;
c) ime i adresu prijevoznika koji je zaključio ugovor o prijevozu;
d) ime i adresu osobe kojoj je roba stvarno predana, ako to nije bio prijevoznik spomenut pod c);
e) mjesto i dan preuzimanja robe;
f) mjesto isporuke;
g) ime i adresu primatelja;
h) opis prirode robe i način pakiranja i u slučaju opasnih tvari, opis predviđen u Uredbi koja se odnosi na Prijevoz opasnih tvari željeznicom (RID);
i) broj paketa i posebne oznake, te broj potreban za identifikaciju pošiljaka u komadnim pošiljkama;
j) broj vagona, u slučaju prijevoza punih vagona;
k) broj željezničkog vozila koje se kreće na svojim kotačima, ako se predaje za prijevoz kao roba;
l) osim toga, u slučaju intermodalnih prijevoznih jedinica, kategoriju, broj i ostala obilježja nužna za identifikaciju;
m) bruto-masa ili količinu robe, izraženu na drugi način;
n) detaljan popis dokumenata koje traže carinske ili druge administrativne vlasti i koji su pričvršćeni uz sprovodni list ili su na raspolaganju prijevozniku, u uredu valjano određene vlasti ili tijela određenog u ugovoru;
o) troškove vezane uz prijevoz (cijena prijevoza, sporedni troškovi, carine i ostali troškovi nastali od zaključenja ugovora do trenutka isporuke) u mjeri u kojoj ih plaća primatelj ili svaka druga izjava prema kojoj troškove plaća primatelj;
p) izjava da prijevoz podliježe, bez obzira na bilo kakvu klauzulu o suprotnom, ovim Jedinstvenim pravilima;
2. Tamo gdje je to primjenjivo, sprovodni list mora također sadržavati sljedeće pojedinosti:
a) u slučaju da prijevoz obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji mora isporučiti robu, kad je upisan uz svoj pristanak na sprovodnom listu;
b) troškovi koje preuzima platiti pošiljatelj;
c) iznos za naplatu pouzećem;
d) deklaraciju o vrijednosti robe i iznos od posebnog interesa za isporuku;
e) dogovoreni rok provoza;
f) dogovorena ruta;
g) popis dokumenata koji nisu spomenuti u st. 1., pod n), koji se predaju prijevozniku;
h) stavke koje je unio pošiljatelj, a koje se odnose na broj i opis pečata koje je udario na vagon.
3. Strane ugovora mogu unijeti u sprovodni list bilo koje pojedinosti koje smatraju korisnima.

Članak 8.
ODGOVORNOST GLEDE POJEDINOSTI UPISANIH U SPROVODNI LIST

1. Pošiljatelj je odgovoran za sve troškove, gubitak i štetu koju pretrpi prijevoznik zbog:
a) toga što su stavke koje je upisao pošiljatelj u sprovodnom listu, nepravilne, netočne, nepotpune ili upisane drugdje, a ne na za to predviđenom mjestu,
b) toga što je pošiljatelj propustio upisati stavke koje propisuje RID.
2. Ako na zahtjev pošiljatelja prijevoznik unese stavke u sprovodni list, smatra se, ako se ne dokaže suprotno, da je to učinio u ime pošiljatelja.
3. Ako sprovodni list ne sadrži izjavu predviđenu u članku 7. st. 1. pod p), prijevoznik će biti odgovoran za sve troškove, gubitak, štetu koju pretrpi zbog takvog propusta osobe koja je bila zadužena.

Članak 9.
OPASNE TVARI

Ako pošiljatelj ne unese stavke kako to propisuje RID, prijevoznik može u svakom trenutku istovariti ili uništiti robu ili je učiniti bezopasnom, već prema okolnostima, bez plaćanja odštete, osim ako je bio svjestan njezine opasne prirode kada ju je preuzimao.

Članak 10.
PLAĆANJE TROŠKOVA

1. Osim ako nije drukčije dogovoreno između pošiljatelja i prijevoznika, troškove (cijena prijevoza, sporedni troškovi, carine i ostali troškovi nastali od zaključenja ugovora do trenutka isporuke) plaća pošiljatelj.
2. Kad na temelju sporazuma između pošiljatelja i prijevoznika, troškove plaća primatelj, a primatelj ne dobije sprovodni list, niti se poziva na svoja prava sukladno s člankom 17. st. 3., niti je primijenio ugovor o prijevozu, prema članku 18., pošiljatelj ostaje odgovoran za plaćanje troškova.

Članak 11.
PREGLED

1. Prijevoznik ima pravo u svakom trenutku ispitati jesu li uvjeti prijevoza zadovoljeni i da li pošiljka odgovara stavkama u sprovodnom listu koji je sačinio pošiljatelj. Ako se provjera odnosi na sadržaj pošiljke, to valja obaviti ukoliko je moguće, u nazočnosti osobe koja ima pravo; ako to nije moguće prijevoznik će zatražiti nazočnost dvaju nezavisnih svjedoka, osim ako zakoni i propisi države gdje se pregled obavlja, ne predviđaju drukčije.
2. Ako pošiljka ne odgovara stavkama na sprovodnom listu ili ako odredbe koje se odnose na prijevoz robe glede uvjeta, nisu zadovoljene, rezultat pregleda mora se unijeti u primjerak sprovodnog lista koji prati robu, kao i u duplikat sprovodnog lista, ako ga još uvijek ima prijevoznik. U tom slučaju troškovi pregleda teretit će robu ako se odmah ne plate.
3. Kad pošiljatelj utovaruje robu, ima pravo zatražiti od prijevoznika da pregleda stanje robe i njezinu ambalažu, kao i točnost navoda u sprovodnom listu, glede broja paketa, njihovih oznaka i brojeva kao i bruto-mase robe ili njezine količine drukčije izražene. Prijevoznik je obvezan nastaviti s postupkom pregleda samo ako ima odgovarajuća sredstva da to provede. Prijevoznik može zatražiti plaćanje troškova za pregled. Rezultat pregleda unosi se u sprovodni list.

Članak 12.
DOKAZNA VRIJEDNOST SPROVODNOG LISTA

1. Sprovodni list je prima facie dokaz o zaključenju i uvjetima ugovora o prijevozu i preuzimanja robe od strane prijevoznika.
2. Ako prijevoznik utovari robu, sprovodni će list biti prima facie dokaz o stanju robe i njezinoj ambalaži iskazanoj u sprovodnom listu ili, u nedostatku tih naznaka, o njezinom očigledno dobrom stanju u trenutku kad je preuzeta od strane prijevoznika kao i o točnosti navoda u sprovodnom listu glede broja paketa, njihovim oznakama i brojevima te bruto-masi robe ili njezinoj drukčije izraženoj količini.
3. Ako pošiljatelj utovari robu, sprovodni će list biti prima facie dokaz o stanju robe i nezinoj ambalaži navedenoj u sprovodnom listu ili, u nedostatku tih naznaka, o njezinom očigledno dobrom stanju i o točnosti navoda spomenutih u st. 2. u slučaju kad je prijevoznik pregledao robu i zabilježio u sprovodnom listu rezultat svojeg pregleda.
4. Međutim, sprovodni list neće biti dokaz u slučaju da nosi razložne ograde. Razlog za ograde može biti ako prijevoznik nema odgovarajuća sredstva kako bi ispitao da li pošiljka odgovara stavkama u sprovodnom listu.

Članak 13.
UTOVAR I ISTOVAR ROBE

1. Pošiljatelj i prijevoznik će se dogovoriti tko je odgovoran za utovar i istovar robe. U nedostatku takvog dogovora, prijevoznik će biti odgovoran za utovar i istovar paketa dok će za vagonske pošiljke za utovar biti odgovoran pošiljatelj, a za istovar, nakon isporuke, primatelj.
2. Pošiljatelj će biti odgovoran za sve posljedice manjkavog utovara koje je on obavio i mora posebice odštetiti prijevoznika za gubitak ili štetu koju je kao posljedicu toga pretrpio. Teret dokaza manjkavog utovara ostaje na prijevozniku.

Članak 14.
PAKIRANJE

Pošiljatelj će biti odgovoran prijevozniku za svaki gubitak ili štetu i troškove nastale zbog manjkavosti ili grješaka u pakiranju robe, osim ako su manjkavosti bile očigledne ili poznate prijevozniku u trenutku kad je preuzimao robu i nije se ničim glede toga ogradio.

Članak 15.
ISPUNJAVANJE ADMINISTRATIVNIH
FORMALNOSTI

1. Kako bi ispunio formalnosti koje traže carinske i druge administrativne vlasti, koje treba ispuniti prije isporuke robe, pošiljatelj mora priložiti potrebne dokumente sprovodnom listu ili ih dati na raspolaganje prijevozniku i dati mu sve ostale nužne informacije.
2. Prijevoznik nije obvezan provjeriti jesu li ti dokumenti i te informacije točni i dostatni. Pošiljatelj je odgovoran prijevozniku za svaki gubitak ili štetu kao rezultat nedostatka ili nedostatnosti odnosno neispravnosti takvih dokumenata ili informacija, osim u slučaju krivnje prijevoznika.
3. Prijevoznik će snositi odgovornost za sve posljedice nastale zbog gubitka ili zloporabe dokumenata navedenih u sprovodnom listu koji su priloženi sprovodnom listu ili su pohranjeni kod prijevoznika, osim ako je gubitak dokumenata, odnosno gubitak ili šteta nastala zloporabom dokumenata, izazvana okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti. Ipak, odšteta neće prelaziti onu predviđenu u slučaju gubitka robe.
4. Pošiljatelj, izjavivši to u sprovodnom listu ili primatelj davanjem naloga kao što je predviđeno u članku 18. st. 3. može zatražiti.
a) da bude nazočan ili predstavljen od strane zastupnika kad se budu provodile carinske ili druge administrativne formalnosti, kako bi mogao dati sve potrebne informacije i objašnjenja;
b) da sam ispuni carinske i druge administrativne formalnosti ili da to učini njegov zastupnik, ukoliko zakoni i propisi zemlje u kojoj se provode to dopuštaju;
c) da plati carine i ostale pristojbe kad su on ili njegov zastupnik prisutni u ispunjavanju carinskih i drugih administrativnih formalnosti, ako zakoni i propisi zemlje u kojoj se provode dopuštaju takva plaćanja.
U takvim okolnostima, niti pošiljatelj niti primatelj koji ima pravo raspolaganja, niti zastupnik obojice, ne može uzeti u posjed robu.
5. Ako za ispunjavanje carinskih i drugih administrativnih formalnosti pošiljatelj označi mjesto gdje važeći propisi ne dopuštaju njihovo ispunjavanje ili ako je on predvidio u tu svrhu neki drugi postupak koji se ne može provesti, prijevoznik će djelovati na način koji se njemu čini najpovoljnijim u interesu osobe koja ima prava, te će obavijestiti pošiljatelja o poduzetim mjerama.
6. Ako je pošiljatelj preuzeo obvezu platiti carine, prijevoznik ima izbor ispunjavanja carinskih formalnosti u tranzitu ili na odredištu.
7. Međutim, prijevoznik može nastaviti, sukladno st. 5. ako primatelj nije preuzeo sprovodni list u okviru roka određenog važećim odredbama u mjestu odredišta.
8. Pošiljatelj se mora pridržavati odredbi carinskih i drugih administrativnih vlasti glede pakiranja i omotavanja robe. Ako pošiljatelj nije spakirao ili omotao robu sukladno s tim zahtjevima, prijevoznik će imati pravo to učiniti; za troškove kao rezultat toga teretit će se roba.

Članak 16.
VRIJEME PROVOZA

1. Pošiljatelj i prijevoznik dogovaraju vrijeme provoza. Ako nema sporazuma, vrijeme provoza ne smije prelaziti ono koje bi rezultiralo primjenom stavaka 2. do 4.
2. Ovisno o stavcima 3. i 4., maksimalno vrijeme provoza je kako slijedi:
a) za vagonske pošiljke:
- vrijeme za pošiljku 12 sati;
- vrijeme za prijevoz, za svakih 400 km ili jedan njegov dio 24 sata;
b) za komadne pošiljke:
- vrijeme za pošiljku 24 sata;
- vrijeme za prijevoz, za svakih 200 km ili jedan njegov dio 24 sata;
Udaljenost će se donositi na dogovorenu rutu ili u nedostatku toga, na najkraću moguću rutu.
3. Prijevoznik može odrediti dodatno vrijeme provoza određenog trajanja u sljedećim slučajevima:
a) pošiljkama koje će se prevoziti:
- prugama različite širine kolosijeka;
- pomorskim ili riječnim putem;
- cestovnim putem ako nema željezničke veze;
b) izvanrednim okolnostima koje uzrokuju izvanredno povećanje prometa ili izvanredne prometne teškoće.
Trajanje dodatnog vremena provoza mora biti u Općim uvjetima o prijevozu.
4. Vrijeme provoza počinje teći nakon preuzimanja robe; ono se produljuje za trajanje boravka koje nije izazvano krivnjom prijevoznika. Vrijeme provoza obustavlja se nedjeljom i državnim praznikom.

Članak 17.
ISPORUKA

1. Prijevoznik mora predati sprovodni list i izručiti robu primatelju na mjestu određenom za isporuku prema primitku i isplati iznosa za naplatu prema ugovoru o prijevozu.
2. Smatrat će se da je roba isporučena primatelju ako je u skladu s važećim odredbama u mjestu odredišta:
a) roba predana carinskim ili gradskim vlastima u njihovim prostorijama ili skladištu kad ne podliježu kontroli prijevoznika;
b) kad je roba uskladištena kod prijevoznika, kod otpremnika ili u javnom skladištu.
3. Pošto roba stigne u mjesto odredišta, primatelj može zatražiti od prijevoznika da preda sprovodni list i da mu isporuči robu. Ako se utvrdi gubitak robe ili ako roba nije stigla istekom roka predviđenog u članku 29. st. 1., primatelj može u svoje ime zahtijevati svoja prava od prijevoznika na temelju ugovora o prijevozu.
4. Osoba koja ima pravo, može odbiti prihvatiti robu, čak i pošto primi sprovodni list i plati naknade koje proizlaze iz ugovora o prijevozu, sve dok se ne obavi pregled koji je tražio kako bi utvrdio navodni gubitak ili štetu.
5. U svakom drugom pogledu, isporuka robe obavit će se u skladu s važećim odredbama u mjestu odredišta.
6. Ako je roba uručena bez prethodnog plaćanja gotovine prigodom isporuke, prijevoznik će biti prisiljen odštetiti pošiljatelja za iznos plaćene gotovine prigodom isporuke, bez štete za svoja prava regresa od primatelja.

Članak 18.
PRAVO RASPOLAGANJA ROBOM

1. Pošiljatelj će imati pravo raspolagati robom i mijenjati ugovor o prijevozu davanjem sljedećih naloga. On može posebice zatražiti od prijevoznika
a) da prekine prijevoz robe;
b) da odgodi isporuku robe;
c) da robu isporuči drugom primatelju od onog navedenog u sprovodnom listu;
d) da isporuči robu u drugom mjestu od onog navedenog u sprovodnom listu.
2. Pravo pošiljatelja da mijenja ugovor o prijevozu, bez obzira na to što on ima duplikat sprovodnog lista, ne gasi se u slučaju kada primatelj:
a) preuzme sprovodni list;
b) prihvati robu;
c) zatraži svoja prava sukladno s člankom 17. st. 3.;
d) ima pravo sukladno sa st. 3. davati naloge; od tog trenutka pa nadalje, prijevoznik se pridržava naloga i naputaka primatelja.
3. Primatelj ima pravo mijenjati ugovor o prijevozu od trenutka kad se sastavi sprovodni list, osim ako pošiljatelj ne unese suprotno u sprovodnom listu.
4. Pravo pošiljatelja da mijenja ugovor o prijevozu gasi se u slučaju kad je on
a) preuzeo sprovodni list;
b) prihvatio robu;
c) zahtijevao svoja prava prema članku 17. st. 3.;
d) dao naputke za isporuku robe drugoj osobi, sukladno sa st. 5. i kada se ta osoba poziva na svoja prava na temelju članka 17. st. 3.
5. Ako je primatelj dao naputke za isporuku robe drugoj osobi, ta osoba neće imati pravo mijenjati ugovor o prijevozu.

Članak 19.
PRIMJENA PRAVA O RASPOLAGANJU ROBOM

1. Ako pošiljatelj ili, u slučaju navedenom u članku 18. st. 3., primatelj, želi mijenjati ugovor o prijevozu davanjem naknadnih naloga, on mora dati prijevozniku duplikat sprovodnog lista na koji se moraju unijeti promjene.
2. Pošiljatelj ili, u slučaju navedenom u članku 18. st. 3., primatelj, mora nadoknaditi prijevoznika za troškove i štetu kao rezultat provođenja naknadnih izmjena.
3. Provođenje naknadnih izmjena mora biti moguće, zakonito i razložno da bi se one zatražile u trenutku kada nalozi dospiju do osobe koja ih treba provesti i posebice ne smiju ometati normalan rad prijevoznika niti oštetiti pošiljatelje i primatelje glede njihovih pošiljaka.
4. Naknadne promjene ne smiju imati za posljedicu dijeljenje pošiljke.
5. Kada zbog uvjeta predviđenih u st. 3., prijevoznik ne može provesti naloge koje prima, on mora odmah obavijestiti osobu od koje nalozi potječu.
6. U slučaju propusta prijevoznika, on će biti odgovoran za posljedice neuspjeha izvršenja naloga ili neuspjeha da ga provede kako treba. Ipak, svaka odšteta koja se plaća neće prelaziti onu koja je predviđena u slučaju gubitka robe.
7. Ukoliko prijevoznik primijeni naknadne izmjene pošiljatelja, a da ne zatraži podnošenje duplikata sprovodnog lista, i ako je duplikat predan primatelju, prijevoznik će biti odgovoran primatelju za svaki gubitak ili štetu koju je ovaj pretrpio. Unatoč tome, svaka odšteta koja se plaća, neće prelaziti onu koja je predviđena u slučaju gubitka robe.

Članak 20.
OKOLNOSTI KOJE SPRJEČAVAJU PRIJEVOZ

1. Kad okolnosti spriječe prijevoz robe, prijevoznik mora odlučiti je li bolje prevesti robu kao samo po sebi razumljivo promjenom rute ili je mudrije, u interesu osobe koja ima pravo raspolaganja robom, zatražiti od nje naputke dajući joj istodobno sve odnosne informacije koje su na raspolaganju prijevozniku.
2. Ako je nemoguće nastaviti prijevoz robe, prijevoznik će zatražiti naputke od osobe koja ima pravo raspolaganja robom. Ako prijevoznik ne može dobiti naputke u okviru razumnog roka, on mora poduzeti korake za koje drži da su u najboljem interesu osobe koja ima prava raspolaganja robom.

Članak 21.
OKOLNOSTI KOJE SPRJEČAVAJU ISPORUKU

1. Kad okolnosti sprječavaju isporuku, prijevoznik mora bez odlaganja obavijestiti pošiljatelja i zatražiti naputke, osim kada je pošiljatelj zatražio, stavkom u sprovodnom listu, da mu se roba vrati kao samo po sebi razumljivo, u slučaju okolnosti koje sprječavaju isporuku.
2. Kada okolnosti koje sprječavaju isporuku prestanu prije dobivanja naputaka od pošiljatelja prijevozniku, roba će se isporučiti primatelju. Pošiljatelja treba obavijestiti bez odlaganja.
3. Ako primatelj odbije robu, pošiljatelj ima pravo dati naputke čak iako ne može predočiti duplikat sprovodnog lista.
4. Kad okolnosti što sprječavaju isporuku nastanu pošto je pošiljatelj promijenio ugovor o prijevozu, sukladno s člankom 18. stavcima 3. do 5., prijevoznik mora obavijestiti pošiljatelja.

Članak 22.
POSLJEDICE OKOLNOSTI KOJE SPRJEČAVAJU PRIJEVOZ I ISPORUKU

1. Prijevoznik ima pravo povratiti troškove nastale
a) zahtjevom za naputcima,
b) provođenjem primljenih naputaka,
c) činjenice što traženi naputci ne stižu do njega ili ne stižu na vrijeme,
d) činjenice što je donio odluku sukladno s člankom 20. st. 1., a da nije tražio naputke,
osim ako su ti troškovi nastali njegovom krivnjom. Prijevoznik može posebice povratiti naknadu za prijevoz mjerodavnu za rutu i bit će mu dopušteno vrijeme provoza mjerodavno za takve rute.
2. U slučajevima predviđenima člankom 20. st. 2. i člankom 21. st. 1., prijevoznik može odmah istovariti robu na trošak osobe koja ima pravo raspolaganja robom. Poslije toga smatrat će se da je prijevoz završen. Prijevoznik će tada biti odgovoran za robu u ime osobe koja ima pravo raspolaganja robom. On, međutim, robu može povjeriti trećoj strani i tada će biti odgovoran samo za razumnu brigu o izboru treće strane. Troškovi dospjeli prema ugovoru o prijevozu i svi drugi troškovi terete robu.
3. Prijevoznik može prijeći na prodaju robe, bez čekanja na naputke od osobe koja ima pravo raspolaganja robom, ako je to opravdano lako pokvarljivom prirodom robe ili stanjem robe, odnosno ako su troškovi skladištenja neproporcionalni vrijednosti robe. U drugim slučajevima, on može također prijeći na prodaju robe, ako u razumnom roku ne primi od osobe koja ima pravo raspolaganja robom, naputke o suprotnom za koje se od njega razumno traži da ih provede.
4. Ako je roba prodana, sredstva od prodaje, nakon odbijanja troškova kojima se tereti roba, moraju se dati na raspolaganje osobi koja ima pravo raspolaganja robom. Ako su sredstva od prodaje manja od troškova, pošiljatelj plaća razliku.
5. Postupak u slučaju prodaje odredit će se važećim zakonima i odredbama ili prema običajima zemlje gdje se roba nalazi.
6. Ako pošiljatelj, u slučaju okolnosti koje sprječavaju prijevoz ili isporuku, ne uspije dati naputke u razumnom roku i ako se okolnosti koje sprječavaju prijevoz ili isporuku ne mogu ukloniti u skladu sa stavcima 2. i 3., prijevoznik može vratiti robu pošiljatelju ili, ako je opravdano, uništiti je na trošak pošiljatelja.

Naslov III.
ODGOVORNOST
Članak 23.
TEMELJ ODGOVORNOSTI

1. Prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu kao rezultat totalnog ili djelomičnog gubitka ili štete robe između vremena preuzimanja robe i vremena isporuke i za gubitak ili štetu kao rezultat vremena provoza koje je prekoračeno bez obzira na korištenu željezničku infrastrukturu.
2. Prijevoznik se oslobađa svoje odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta ili prekoračenje vremena provoza izazvano krivnjom osobe koja ima pravo, nalogom koji je dala osoba koja ima pravo raspolaganja robom, a ne kao rezultat krivnje prijevoznika, inherentnim oštećenjem robe (propadanje, rasipanje i sl.) ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti.
3. Prijevoznik se oslobađa svoje odgovornosti u onoj mjeri u kojoj je gubitak ili šteta rezultat posebnog rizika koji su inherentni nekoj od sljedećih okolnosti:
a) prijevoz u otvorenim vagonima na temelju Općih uvjeta o prijevozu ili kada je to izričito dogovoreno i unijeto u sprovodni list; ovisno o šteti koju roba trpi zbog atmosferskih prilika, roba koja se prevozi u jedinicama kombiniranog prijevoza i u zatvorenim cestovnim vozilima koji se prevoze na vagonima, neće se smatrati da se prevozi u otvorenim vagonima; ako za prijevoz robe u otvorenim vagonima pošiljatelj koristi pokrivače, prijevoznik će pretpostaviti istu odgovornost koju ima za prijevoz u otvorenim vagonima bez pokrivača, čak i u pogledu robe koja se, prema Općim uvjetima o prijevozu, ne prevozi u otvorenim vagonima;
b) nedostatak ili neprimjerenost ambalaže u slučaju robe koja je po svojoj prirodi osjetljiva na gubitak ili štetu kad nije pakirana ili kad nije dobro pakirana;
c) utovar robe od strane pošiljatelja ili istovar od strane primatelja;
d) priroda neke robe koja ju posebice izlaže ukupnom ili djelomičnom gubitku ili šteti, posebice zbog loma, rđe, unutrašnjeg spontanog raspadanja, isušenja ili rasipanja;
e) neispravan, netočan ili nepotpun opis ili broj paketa;
f) prijevoz živih životinja;
g) prijevoz koji na temelju mjerodavnih odredaba ili sporazuma postignutih između pošiljatelja i prijevoznika i uvedenih u sprovodni list, mora pratiti pratilac, ako gubitak robe ili šteta nastaje zbog rizika koji je pratitelj trebao otkloniti.

Članak 24.
ODGOVORNOST U SLUČAJU PRIJEVOZA ŽELJEZNIČKIH VOZILA KAO ROBE

1. U slučaju prijevoza željezničkih vozila koja se kreću na svojim vlastitim kotačima i koja su predana kao roba, prijevoznik je odgovoran za gubitak ili štetu kao rezultat štete ili gubitka željezničkog vozila ili njegovih pokretnih dijelova koja nastane od vremena preuzimanja za prijevoz i vremena isporuke, te za gubitak ili štetu nastalu zbog prekoračenja vremena provoza, osim ako se ne dokaže da gubitak ili šteta nije izazvana njegovom krivnjom.
2. Prijevoznik neće biti odgovoran za gubitak ili štetu kao rezultat gubitka pribora, a što nije označeno na obje strane vozila ili spomenuto u inventaru koji ga prati.

Članak 25.
TERET DOKAZA

1. Teret dokazivanja da je gubitak, šteta ili prekoračenje vremena provoza rezultat jednog od uzroka navedenih u članku 23. st. 2., ostaje na prijevozniku.
2. Kad prijevoznik utvrdi da, vodeći računa o okolnostima svakog slučaja, gubitak ili šteta mogla nastati zbog jednog ili više rizika navedenih u članku 23. st. 3., smatrat će se da je tako i nastala. Osoba koja ima prava će, međutim, imati pravo dokazati da se gubitak ili šteta ne može pripisati u potpunosti ili djelomično jednom od tih rizika.
3. Pretpostavka na temelju st. 2. ne vrijedi u slučaju navedenom u članku 23. st. 3., pod a), ako se izgubi neuobičajeno velika količina ili se izgubi paket.

Članak 26.
UZASTOPNI PRIJEVOZNICI

Ako prijevoz prema samo jednom ugovoru obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, svaki prijevoznik, samim tim što je preuzeo robu uz sprovodni list postat će strana u ugovoru o prijevozu, sukladno s uvjetima toga dokumenta i preuzet će obveze koje iz toga proizlaze. U tom slučaju svaki prijevoznik odgovoran je glede prijevoza na čitavom putu do isporuke.

Članak 27.
ZAMJENSKI PRIJEVOZNIK

1. Tamo gdje prijevoznik povjeri obavljanje prijevoza, ili u potpunosti ili djelomično, zamjenskom prijevozniku, odnosu prema pravu iz ugovora o prijevozu da to radi ili ne, prijevoznik ostaje odgovoran za čitav prijevoz.
2. Sve odredbe ovih Jedinstvenih pravila vezane uz odgovornost prijevoznika također vrijede za odgovornost zamjenskog prijevoznika za prijevoz koji on obavlja. Članci 36. i 41. vrijede ako se pokrene postupak protiv službenika ili drugih osoba čije usluge koristi zamjenski prijevoznik u obavljanju prijevoza.
3. Svaki poseban ugovor prema kojem prijevoznik preuzima obveze koje se ne nameću Jedinstvenim pravilima, neće imati bilo kakvog značenja glede zamjenskog prijevoznika koji ih nije izričito i u pisanom obliku prihvatio. Bilo da li ih je zamjenski prijevoznik prihvatio, ili ne, prijevoznik je i dalje obvezan pridržavati se obveza ili odreknuća od prava koja proizlaze iz tih posebnih sporazuma.
4. Tamo gdje i u mjeri u kojoj su i prijevoznik i zamjenski prijevoznik odgovorni, njihova je odgovornost solidarna.
5. Ukupan iznos odštete koju plaća prijevoznik, zamjenski prijevoznik i njihovi službenici kao i druge osobe čije usluge oni koriste u obavljanju prijevoza, neće prekoračiti veličine predviđene u Jedinstvenim pravilima.
6. Članak ne ukida pravo na regres, koje može postojati između prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 28.
PRETPOSTAVKA O GUBITKU ILI ŠTETI U SLUČAJU PONOVNOG SLANJA POŠILJKE

1. Kad se pošiljka poslana u skladu s ovim Jedinstvenim pravilima ponovno šalje prema ovim istim pravilima i kad se nakon toga ponovnog slanja utvrdi djelomični ili potpuni gubitak ili šteta, smatrat će se, da se to dogodilo na temelju zadnjeg ugovora o prijevozu ako je pošiljka ostala na brizi prijevoznika i priznata u istom stanju kao i kad je stigla u mjesto otkuda je bila ponovno poslana.
2. Ta pretpostavka vrijedi također kad ugovor o prijevozu prije ponovnog odašiljanja nije bio podložan ovim Jedinstvenim pravilima, ako bi ta Pravila vrijedila u slučaju direktne pošiljke iz prvog mjesta otpreme do konačnog mjesta odredišta.
3. Ta pretpostavka vrijedi također kad je ugovor o prijevozu prije ponovnog odašiljanja bio podložan konvenciji glede međunarodnog direktnog prijevoza robe željeznicom usporedivo s ovim Jedinstvenim pravilima, i kad ta konvencija sadrži iste zakonske pretpostavke u korist pošiljke u skladu s tim Jedinstvenim pravilima.

Članak 29.
PRETPOSTAVKA GUBITKA ROBE

1. Osoba koja ima pravo raspolaganja robom može, a da ju se i ne traži da podnese daljnje dokaze, smatrati robu izgubljenom kad nije isporučena primatelju ili mu stavljena na raspolaganje u roku od trideset dana nakon isteka vremena za provoz.
2. Osoba koja ima pravo raspolaganja robom može, nakon primitka odštete za izgubljenu robu, zatražiti pisanim putem da ju se bez odlaganja obavijesti ako se roba u roku od jedne godine nakon plaćanja odštete, pronađe. Prijevoznik mora potvrditi takav zahtjev pisanim putem.
3. U roku od trideset dana nakon primitka obavijesti spomenute u st. 2., osoba koja ima pravo može zatražiti da joj roba bude isporučena prema plaćanju troškova nastalih prema ugovoru o prijevozu i prema povratu primljene odštete, umanjeno za gdje je to primjenjivo, za troškove koji su tu uključeni. Unatoč tome zadržat će svoja prava na zahtjev za odštetu za prekoračenje vremena provoza predviđenu člancima 33. i 35.
4. U izostanku zahtjeva spomenutog u st. 2. ili naputaka danih u roku navedenom u st. 3., ili ako je roba vraćena kasnije od godine dana nakon plaćene odštete, prijevoznik će raspolagati robom u skladu s važećim zakonima i propisima u mjestu gdje se roba nalazi.

Članak 30.
ODŠTETA U SLUČAJU GUBITKA

1. U slučaju potpunog ili djelomičnog gubitka robe, prijevoznik mora platiti, uz isključenje svih drugih šteta, odštetu obračunatu prema kotaciji o razmjeni robe ili, ako nema takve kotacije, prema tekućim tržišnim cijenama, a ako nema ni kotacije niti cijena, prema uobičajenoj vrijednosti robe iste vrste i kvalitete, na dan i u mjestu gdje je roba preuzeta.
2. Odšteta neće prelaziti 17 obračunskih jedinica po kilogramu bruto-mase koja nedostaje.
3. U slučaju gubitka željezničkog vozila koje se vozi na vlastitim kotačima i koje je predano kao roba ili kombinirane prijevozne jedinice, odnosno njihovih dijelova koji se mogu skinuti, odšteta će biti ograničena, uz izuzeće svih drugih odšteta, na uobičajenu vrijednost vozila ili kombinirane prijevozne jedinice, odnosno njihovih pokretnih dijelova, na dan i u mjestu gubitka. Kad je nemoguće utvrditi dan ili mjesto gubitka, odšteta će biti ograničena na uobičajenu vrijednost na dan i u mjestu gdje je prijevoznik preuzeo vozilo.
4. Prijevoznik osim toga mora vratiti naknadu za prijevoz, plaćenu carinu i ostale iznose plaćene za prijevoz izgubljene robe, osim trošarine za robu koja se prevozi prema postupku kojim se obustavljaju te pristojbe.

Članak 31.
ODGOVORNOST ZA ŠTETE U PROVOZU

1. Glede robe koja je, zbog svoje prirode, obično podložna gubitku u provozu, zbog samog prijevoza, prijevoznik je odgovoran samo u mjeri ukoliko trošenje prekorači sljedeća dopuštenja, bez obzira na duljinu puta:
a) dva posto mase za tekuću robu ili robu predanu u vlažnom stanju;
b) jedan posto mase za suhu robu.
2. Ne može se pozivati na ograničenje odgovornosti predviđeno u st. 1. ako se dokaže, vodeći računa o okolnostima svakog slučaja, da gubitak nije bio izazvan uzrocima koji bi opravdali dopuštenje.
3. Kad se nekoliko paketa prevozi uz jedan sprovodni list, gubitak u provozu obračunava se odvojeno za svaki paket ako je njegova masa pri predaji izražena odvojeno na sprovodnom listu ili se može drukčije utvrditi.
4. U slučaju totalnog gubitka robe ili u slučaju gubitka paketa, nikakvo odbijanje za trošenje u provozu ne uzima se u obzir pri obračunavanju odštete.
5. Ovaj članak neće ograničiti djelovanje članaka 23. i 25.

Članak 32.
ODŠTETA U SLUČAJU ŠTETE

1. U slučaju oštećenja robe, prijevoznik mora platiti odštetu koja je ekvivalentna gubitku u vrijednosti robe, uz isključenje svih drugih oštećenja. Iznos se obračunava primjenom vrijednosti robe definirane sukladno sa člankom 30. postotka gubitka vrijednosti uočene u mjestu odredišta.
2. Odšteta ne smije prelaziti:
a) ako je čitava pošiljka izgubila na vrijednosti kroz štetu, iznos koji bi se platio u slučaju totalnog gubitka;
b) ako je samo jedan dio pošiljke izgubio na vrijednosti kroz štetu, iznos koji bi se platio u slučaju da je taj dio izgubljen;
3. U slučaju štete željezničkog vozila koje se kreće na svojim vlastitim kotačima i koje je predano kao roba, odnosno kombinirane prijevozne jedinice, ili njihovih pokretnih dijelova, šteta će biti ograničena, uz izuzeće svih ostalih šteta, na troškove popravka. Iznos neće prelaziti iznos koji bi se platio u slučaju gubitka.
4. Prijevoznik mora također nadoknaditi troškove predviđene u članku 30. st. 4., proporcionalno iznosu u st. 1.

Članak 33.
ODŠTETA U SLUČAJU PREKORAČENJA
VREMENA PROVOZA

1. Ako je gubitak ili šteta rezultat prekoračenja vremena provoza, prijevoznik mora platiti odštetu koja ne prelazi četverostruku cijenu prijevoza.
2. U slučaju totalnoga gubitka robe, odšteta predviđena u st. 1. neće se platiti uz onu predviđenu u članku 30.
3. U slučaju djelomičnoga gubitka robe, odšteta predviđena u st. 1. ne smije prelaziti četverostruku cijenu prijevoza glede onoga dijela pošiljke koja nije bila izgubljena.
4. U slučaju oštećenja robe, koja nije rezultat prekoračenja vremena provoza, odšteta predviđena u st. 1., ako je primjenjivo, bit će plaćena uz onu predviđenu u članku 32.
5. Ni u jednom slučaju ukupna odšteta predviđena u st. 1. zajedno s onom predviđenom u člancima 30. i 32. ne smije prelaziti odštetu koja bi se platila u slučaju totalnoga gubitka robe.
6. Ako, prema članku 16. st. 1., vrijeme provoza nije utvrđeno sporazumom, mogu se dogovoriti drugi oblici odšteta koji su različiti od onih predviđenih u st. 1. Ako su u tom slučaju, vremena provoza predviđena u članku 16. stavcima 2. do 4., prekoračena, osoba koja ima pravo može tražiti ili odštetu predviđenu u gore spomenutom sporazumu ili onu predviđenu u stavcima 1. do 5.

Članak 34.
ODŠTETA U SLUČAJU DEKLARACIJE
O VRIJEDNOSTI

Pošiljatelj i prijevoznik mogu se dogovoriti da pošiljatelj može u sprovodnom listu deklarirati vrijednost robe koja prelazi granicu predviđenu u članku 30. st. 2. U tom slučaju deklarirani iznos bit će zamjena za tu granicu.

Članak 35.
ODŠTETA U SLUČAJU KAMATA U ISPORUCI

Pošiljatelj i prijevoznik mogu se dogovoriti da pošiljatelj može deklarirati, unošenjem u sprovodni list određenog iznosa u brojkama, posebne kamate u isporuci, u slučaju gubitka, štete ili prekoračenja vremena provoza. U slučaju izjave o kamatama u isporuci daljnja odšteta za dokazani gubitak ili štetu može se tražiti, osim odštete predviđene u člancima 30., 32. i 33., do visine deklariranog iznosa.

Članak 36.
GUBITAK PRAVA NA POZIVANJE NA OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI

Ograničenje odgovornosti predviđeno u članku 15. st. 3., članku 19. stavcima 6. i 7., članku 30. i člancima 32. i 35., ne vrijedi ako se dokaže da je gubitak ili šteta rezultat radnje ili propusta koji je počinio prijevoznik, bilo namjerno da izazove takav gubitak ili štetu, bilo iz nemara, znajući da će rezultat biti taj gubitak ili šteta.

Članak 37.
KONVERZIJA I KAMATE

1. Kad obračunavanje odštete zahtijeva konverziju iznosa izraženog u stranoj valuti, konverzija će se izvršiti prema tečaju mjerodavnom na dan i u mjestu plaćanja odštete.
2. Osoba koja ima pravo raspolaganja robom, može zatražiti kamate na odštetu, koje se obračunavaju pet posto godišnje od dana postavljanja zahtjeva predviđenog u članku 43. ili, ako takav zahtjev nije postavljen, od dana kad je pokrenut pravni postupak.
3. Ako osoba koja ima pravo raspolaganja robom ne podnese prijevozniku, u razumnom roku koji joj je dodijeljen, prateću dokumentaciju potrebnu za konačno podmirenje iznosa u zahtjevu, neće se obračunavati kamate između isteka dodijeljenog vremena i stvarne predaje dokumenata.

Članak 38.
ODGOVORNOST ZA ŽELJEZNIČKO-POMORSKI PROMET

1. U željezničko-pomorskom prometu, uz usluge navedene u članku 24. st. 1. Konvencije, svaka država članica može, zahtjevom da se uključi odgovarajuća bilješka u popis usluga na koje se odnose ova Jedinstvena pravila, dodati sljedeće osnove za izuzeće od odgovornosti u potpunosti, osim onih predviđenih u članku 23.:
a) vatra, ako prijevoznik dokaže da nije izazvana njegovom radnjom ili propustom, odnosno propustom kapetana, mornara, pilota ili službenika prijevoznika;
b) spašavanje ili pokušaj spašavanja života ili imovine u moru;
c) utovar robe na palubu broda, ako se tako utovaruje uz pristanak pošiljatelja kojega je dao u sprovodnom listu, a ne u vagone;
d) opasnosti i nezgode na moru ili drugim vodama.
2. Prijevoznik se može okoristiti osnovom za izuzećem, navedenom u st. 1., samo ako dokaže da se gubitak, šteta ili prekoračenje vremena provoza dogodilo tijekom putovanja morem između vremena kad je roba utovarena na brod i vremena kad su je istovarili s broda.
3. Kad se prijevoznik oslanja na uvjete za izuzećem iz st. 1., on i dalje ostaje odgovoran, ako osoba koja ima pravo dokazati da je gubitak, šteta ili prekoračenje vremena provoza rezultat krivnje prijevoznika, kapetana, pilota ili službenika prijevoznika.
4. Kad morsku rutu obavlja nekoliko poduzeća uključenih u popis usluga sukladno s člankom 24. st. 1. Konvencije, režim odgovornosti mjerodavan za tu rutu mora biti isti za sva poduzetništva. Osim toga, tamo gdje su uključena ta poduzetništva u popis usluga na zahtjev nekoliko država članica, prihvaćanje tog režima ovisi o prethodnom sporazumu među tim državama.
5. O poduzetim mjerama u skladu sa stavcima 1. do 4. obavještava se glavni tajnik. One stupaju na snagu najranije nakon isteka roka od trideset dana od dana na koji je glavni tajnik o njima obavijestio druge države članice. Na pošiljke koje su već u provozu, te mjere neće imati utjecaja.

Članak 39.
ODGOVORNOST U SLUČAJU NUKLEARNIH INCIDENATA

Prijevoznik se oslobađa odgovornosti na temelju ovih Jedinstvenih pravila za gubitak ili štetu izazvanu nuklearnim incidentom kad je operator nuklearne instalacije ili neka druga osoba koja ga zamjenjuje, odgovorna za gubitak ili štetu na temelju zakona i propisa Države koja određuje odgovornost u području nuklearne energije.

Članak 40.
OSOBE ZA KOJE JE ODGOVORAN PRIJEVOZNIK

Prijevoznik je odgovoran za svoje službenike i druge osobe čije usluge koristi u obavljanju prijevoza, kad ti službenici ili druge osobe djeluju u okviru svojih dužnosti. Direktori željezničke infrastrukture na kojoj se prijevoz obavlja smatrat će se osobama čije usluge prijevoznik koristi za obavljanje prijevoza.

Članak 41.
OSTALE RADNJE

1. U svim slučajevima gdje ova Jedinstvena pravila vrijede, svaka radnja glede odgovornosti, po bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti protiv prijevoznika samo prema uvjetima i ograničenjima navedenima u ovim Jedinstvenim pravilima.
2. Isto vrijedi za svaku radnju pokrenutu protiv onih službenika i drugih osoba za koje je prijevoznik odgovoran na temelju članka 40.

Naslov IV.
POZIVANJE NA PRAVA
Članak 42.
UTVRĐIVANJE DJELOMIČNOG GUBITKA ILI ŠTETE

1. Kad prijevoznik otkrije ili pretpostavi djelomičan gubitak ili štetu predmeta koji prevozi i za koji je odgovoran (prtljaga, vozila) ili to utvrdi osoba koja ima pravo raspolaganja robom, prijevoznik mora odmah, ako je moguće u nazočnosti osobe koja ima pravo raspolaganja robom, sastaviti izvješće prema prirodi gubitka ili štete, stanju predmeta te po mogućnosti, opseg štete ili gubitka, njezin uzrok i vrijeme kad se dogodila.
2. Preslika izvješća mora se besplatno dati osobi koja ima pravo raspolaganja robom.
3. Ako osoba koja ima prava raspolaganja robom, ne prihvati činjenice iznesene u izvješću, ona može zatražiti da stanje prtljage ili vozila, kao i uzrok i iznos gubitka ili štete, utvrdi stručnjak kojeg imenuju ili ugovorne strane ugovora o prijevozu, sud ili tribunal. Postupak koji slijedi ravnat će se zakonima i propisima države u kojoj se obavlja utvrđivanje.

Članak 43.
ZAHTJEVI

1. Zahtjevi koji se odnose na ugovor o prijevozu moraju se u pisanom obliku uputiti na prijevoznika protiv kojega se može pokrenuti postupak.
2. Zahtjev može postaviti osoba koja ima pravo pokrenuti postupak protiv prijevoznika.
3. Da bi postavio zahtjev, pošiljatelj mora predočiti duplikat sprovodnog lista. Ako to ne učini, mora predočiti ovlaštenje primatelja ili dati dokaze da je primatelj odbio prihvatiti robu.
4. Da bi postavio zahtjev, primatelj mora predočiti sprovodni list ako mu je on uručen.
5. Sprovodni list, duplikat kao i svi drugi dokumenti što ih osoba koja ima prava, smatra potrebnim podnijeti uz zahtjev, moraju se dati ili u originalu ili kao preslike, gdje je primjenjivo, uredno ovjerene ako to prijevoznik traži.
6. Nakon rješenja zahtjeva, prijevoznik može zatražiti original sprovodnog lista, duplikat ili jamstvo za isplatu pri isporuci, tako da ih može odobriti u smislu da je došlo do nagodbe.

Članak 44.
OSOBE KOJE MOGU POKRENUTI POSTUPAK PROTIV PRIJEVOZNIKA

1. Ovisno o stavcima 3. i 4. postupak na temelju ugovora o prijevozu može pokrenuti:
a) pošiljatelj, do trenutka kad je primatelj
1. preuzeo sprovodni list,
2. prihvatio robu,
3. zatražio svoja prava na temelju članka 17. st. 3. ili članka 18. st. 3.;
b) primatelj, od trenutka kad je
1. preuzeo sprovodni list,
2. prihvatio robu,
3. zatražio svoja prava na temelju članka 17. st. 3. ili članka 18. st. 3.
2. Pravo primatelja da pokrene postupak gasi se onog trenutka kad osoba koju odredi primatelj, sukladno s člankom 18. st. 5. preuzme sprovodni list, prihvati robu ili zatraži svoja prava na temelju članka 17. st. 3.
3. Postupak za povrat iznosa plaćenog na temelju ugovora o prijevozu može pokrenuti samo osoba koja je izvršila plaćanje.
4. Postupak glede plaćanja pri isporuci može pokrenuti samo pošiljatelj.
5. Da bi pokrenuo postupak pošiljatelj mora predočiti duplikat sprovodnog lista. Ako to ne učini, mora predočiti ovlaštenje primatelja ili dokaz da je primatelj odbio prihvatiti robu. Ako je potrebno, pošiljatelj mora dokazati da nema sprovodnog lista ili da ga je izgubio.
6. Da bi pokrenuo postupak, primatelj mora pokazati sprovodni list ako mu je bio uručen.

Članak 45.
PRIJEVOZNICI PROTIV KOJIH SE MOŽE
POKRENUTI POSTUPAK

1. Ovisno o stavcima 3. i 4. postupci koji se temelje na ugovoru o prijevozu mogu se pokrenuti samo protiv prvog prijevoznika, posljednjeg prijevoznika ili prijevoznika koji je obavljao dio prijevoza na kojem se događaj zbog kojeg se pokreće postupak, dogodio.
2. Kada je, u slučaju kad prijevoz obavlja nekoliko uzastopnih prijevoznika, prijevoznik koji mora isporučiti robu onaj čije je ime uz njegov pristanak upisano u sprovodnom listu, postupak se može povesti protiv njega sukladno sa st. 1. čak ako i nije primio robu ili sprovodni list.
3. Postupak za povrat iznosa plaćenog na temelju ugovora o prijevozu može se pokrenuti protiv prijevoznika koji je primio taj iznos ili protiv prijevoznika u čije ime je novac primljen.
4. Postupak glede iznosa za plaćanja prilikom isporuke može se pokrenuti protiv prijevoznika koji je preuzeo robu na mjestu otpreme.
5. Postupak se može pokrenuti protiv prijevoznika osim onih navedenih u stavcima 1. do 4. kad se postupak pokreće putem protutužbe ili putem izuzeća u postupku koji se odnosi na glavni zahtjev, temeljen na istom ugovoru o prijevozu.
6. U onoj mjeri u kojoj se ova Jedinstvena pravila odnose na zamjenskog prijevoznika, može se i protiv njih pokrenuti postupak.
7. Ako tužitelj ima izbor između nekoliko prijevoznika, njegovo pravo izbora gasi se čim je pokrenuo postupak protiv jednog od njih; to također vrijedi ako tužitelj ima izbor između jednog ili više prijevoznika i zamjenskog prijevoznika.

Članak 46.
FORUM

1. Postupci temeljeni na Jedinstvenim pravilima mogu se pokrenuti pred sudovima ili tribunalima država članica, određenim sporazumom među stranama ili pred sudovima ili tribunalima država članica
a) na čijem teritoriju optuženik ima boravište, odnosno uobičajeno boravište, sjedište svojeg poslovanja, poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu,
b) u mjestu gdje je robu preuzeo prijevoznik ili mjestu određenom za isporuku.
Na ostalim se sudovima ne može pokrenuti postupak.
2. U slučaju kad je postupak u tijeku pred sudom ili tribunalom ovlaštenim na temelju st. 1., ili kad je u tom sporu presudu donio sud ili tribunal, ne može se pokrenuti nijedan novi postupak između istih strana na istoj osnovi, osim ako presuda suda ili tribunala pred kojim je pokrenut prvi postupak, nije pravovaljana u državi u kojoj se pokreće novi postupak.

Članak 47.
GAŠENJE PRAVA NA POKRETANJE POSTUPKA

1. Prihvaćanjem robe od strane osobe koja ima pravo raspolaganja robom gasi se svako pravo glede djelovanja protiv prijevoznika koje proizlazi iz ugovora o prijevozu u slučaju djelomičnog gubitka, štete ili prekoračenja vremena provoza.
2. Unatoč tome, pravo se ne gasi
a) u slučaju djelomičnog gubitka ili štete, ako:
1. gubitak ili šteta utvrdi, sukladno s člankom 42., prije prihvaćanja robe osoba koja ima pravo raspolaganja robom;
2. je utvrđivanje, koje je trebalo obaviti sukladno s člankom 42., propušteno isključivo krivnjom prijevoznika;
b) u slučaju gubitka ili štete koja nije očigledna i koja je utvrđena nakon prihvaćanja robe od strane osobe koja ima prava raspolaganja robom, ako ona:
1. zatraži utvrđivanje sukladno s člankom 42. odmah pošto otkrije gubitak ili štetu ali najkasnije sedam dana nakon prihvaćanja robe,
2. dokaže da se gubitak ili šteta dogodila između vremena preuzimanja i vremena isporuke robe;
c) u slučajevima gdje je prekoračeno vrijeme provoza, ako osoba, koja ima pravo raspolaganja robom, u roku od šezdeset dana zatraži svoja prava glede jednog od prijevoznika, navedenog u članku 45. st. 1.;
d) ako osoba, koja ima pravo raspolaganja robom, dokaže da je gubitak ili šteta rezultat radnje ili propusta učinjenog namjerno ili nesmotreno i znajući da će to izazvati gubitak ili štetu.
3. Ako je roba ponovno poslana sukladno s člankom 28., prava djelovanja u slučaju djelomičnog gubitka ili u slučaju štete, koja proizlaze iz jednog prethodnog ugovora o prijevozu, gase se kao da je postojao samo jedan ugovor o prijevozu.

Članak 48.
OGRANIČENJE DJELOVANJA

1. Rok ograničenja za djelovanje koje proizlazi iz ugovora o prijevozu, jedna je godina. Unatoč tome, rok će biti dvije godine u slučaju postupka
a) za povrat plaćanja prilikom isporuke, koje je primio prijevoznik od primatelja;
b) za povrat sredstava od prodaje koju je izvršio prijevoznik;
c) za gubitak ili štetu zbog propusta učinjenog namjerno da se izazove takva šteta, odnosno gubitak ili nesmotreno, znajući da će gubitak vjerojatno biti rezultat;
d) temeljenog na jednom ugovoru o prijevozu prije ponovnog slanja robe, u slučaju predviđenom člankom 28.
2. Rok ograničenja teče za postupke
a) odštete za totalnu štetu, od tridesetog dana nakon isteka vremena provoza;
b) odštete za djelomičan gubitak, štetu ili prekoračenje vremena provoza od dana kada je izvršena isporuka;
c) za sve druge slučajeve od dana kad se pravo djelovanja može ostvariti.
Dan naznačen za početak roka ograničenja nije uključen u taj rok.
3. Rok za ograničenje suspendira se zahtjevom u pisanom obliku, u skladu s člankom 43., do dana kad prijevoznik odbije zahtjev uz pisanu obavijest i kad vrati dokumente koji su mu bili podneseni. Ako se dio zahtjeva priznaje, rok za ograničenje počinje teći opet s obzirom na taj dio zahtjeva koji je još sporan. Teret dokaza primitka zahtjeva ili odgovora i povrata dokumenata ostaje na strani koja se oslanja na te činjenice. Rok ograničenja ne suspendira se kasnijim zahtjevima s istim predmetom.
4. Pravo djelovanja koje je postalo ograničeno vremenom ne može se dalje koristiti, čak ni putem protutužbe ili oslanjajući se na izuzeće.
5. U ostalim slučajevima, suspenzija i prekid zakonskog roka za postupak ravna se prema nacionalnom zakonu.

Naslov V.
ODNOSI MEĐU PRIJEVOZNICIMA
Članak 49.
SRAVNJIVANJE RAČUNA

1. Svaki prijevoznik koji ubire ili bi morao ubirati, na odlasku ili na dolasku, naknadu za prijevoz ili druge troškove koji proizlaze iz ugovora o prijevozu, mora plaćati odgovarajućim prijevoznicima njihov odgovarajući udio te naknade. Način plaćanja određen je ugovorom među prijevoznicima.
2. Članak 12. vrijedi također za odnose među uzastopnim prijevoznicima.

Članak 50.
PRAVO NA POVRAT

1. Prijevoznik koji je platio odštetu na temelju ovih Jedinstvenih pravila ima pravo na povrat od prijevoznika koji su obavljali dio prijevoza sukladno sa sljedećim odredbama:
a) isključivo prijevoznik koji je izazvao gubitak ili štetu bit će za njih odgovoran;
b) kad je štetu uzrokovalo nekoliko prijevoznika, svaki će biti odgovoran za gubitak ili štetu koju je on izazvao; ako je tu podjelu nemoguće napraviti, odšteta će biti raspodijeljena među njima sukladno navedenom pod c);
c) ako se ne može dokazati koji je od prijevoznika izazvao gubitak ili štetu, odšteta će biti raspodijeljena među prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, osim onih koji dokažu da oni nisu krivi za gubitak ili štetu; takva raspodjela bit će proporcionalna njihovom odgovarajućem udjelu i cijeni prijevoza.
2. U slučaju nemogućnosti plaćanja jednog od tih prijevoznika, njegov neplaćeni udio raspodijelit će se među ostalim prijevoznicima koji su sudjelovali u prijevozu, proporcionalno njihovim odgovarajućim udjelima u cijeni prijevoza.

Članak 51.
POSTUPAK ZA POVRAT

1. Valjanost plaćanja koje je izvršio prijevoznik koji ostvaruje pravo regresa na temelju članka 50., ne može osporavati prijevoznik protiv kojeg se ostvaruje pravo na regres, kad je odšteta utvrđena na sudu ili tribunalu i kad je potonji prijevoznik dobivši valjanu obavijest o postupku, mogao intervenirati tijekom postupka. Sud ili tribunal koji vodi glavni postupak odredit će rok za davanje te obavijesti o postupku i intervenciju u postupku.
2. Prijevoznik koji ostvaruje pravo regresa mora postaviti svoj zahtjev u jednom i to istom postupku za sve prijevoznike s kojima nije postigao sporazum, a u slučaju da izgubi spor, gubi pravo na povrat od onih protiv kojih nije pokrenuo postupak.
3. Sud ili tribunal donosi svoju odluku jednom i to istom presudom na sve zahtjeve za povrat koji su pred sudom pokrenuti.
4. Prijevoznik koji želi provesti svoje pravo na regres, može pokrenuti postupak na sudovima i tribunalima na području države u kojem jedan od prijevoznika koji su sudjelovali u prijevozu ima sjedište poslovanja, poslovnicu ili agenciju koja je zaključila ugovor o prijevozu.
5. Kad se postupak mora pokrenuti na nekoliko sudova, prijevoznik tužitelj imat će pravo izabrati sud ili tribunal između onih koji su ovlašteni na temelju st. 4., na kojem će pokrenuti postupak.
6. Postupak za povrat ne mora se vezati za postupak za odštetu koji je pokrenula osoba koja ima prava na temelju ugovora o prijevozu.

Članak 52.
SPORAZUMI VEZANI UZ POVRAT

Prijevoznici mogu zaključiti sporazume koji ograničavaju djelovanje članaka 49. i 50.

PROPIS O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU OPASNIH TVARI ŽELJEZNICOM
(RID - Dodatak C Konvenciji)
Članak 1.
DJELOKRUG

1. Propis se primjenjuje:
a) na međunarodni željeznički prijevoz opasnih tvari na području država članica,
b) na prijevoz koji dopunjuje željeznički prijevoz za koji važe Jedinstvena pravila CIM, ovisno o međunarodnim pravilima koja se primjenjuju na druge oblike prijevoza, kao i aktivnosti navedene u Aneksu ovom propisu.
2. Opasne tvari zabranjene u Aneksu za prijevoz, ne smiju se prihvatiti za međunarodni prijevoz.
Članak 2.
IZUZEĆA
Ovaj propis se ne primjenjuje, u potpunosti ili djelomično, za prijevoz opasnih tvari za koje je predviđeno izuzeće u Aneksu. Izuzeće se može osigurati samo kad količina ili priroda izuzetog tereta ili ambalaže omogućava sigurnost prijevoza.
Članak 3.
OGRANIČENJA
Svaka država članica pridržava pravo reguliranja ili zabrane, zbog drugih, a ne sigurnosnih razloga, međunarodnog prijevoza opasnih tvari na svom području.
Članak 4.
DRUGE ODREDBE
Prijevoz na koji se odnosi ovaj propis u svakom drugom pogledu podliježe nacionalnim ili međunarodnim pravilima, općenito primjenjivih na prijevoz robe željeznicom.
Članak 5.
VRSTA DOPUŠTENIH VLAKOVA. PRIJEVOZ KAO RUČNA PRTLJAGA, PRIJAVLJENA PRTLJAGA ILI UTOVARENA MOTORNA VOZILA
1. Opasne tvari mogu se prevoziti samo u teretnim vlakovima, osim:
a) opasnog tereta prihvatljivog za prijevoz prema Aneksu koji se pridržava odnosnih maksimalnih količina i posebnih uvjeta prijevoza u vlakovima drugačijim nego što su teretni vlakovi;
b) opasnog tereta koji se prevozi prema posebnim uvjetima Aneksa, kao ručna prtljaga ili se predaje kao prtljaga ili ukrcana motorna vozila, ako ne udovoljava posebnim uvjetima Aneksa.
2. Putnik ne može ponijeti sa sobom opasne tvari odnosno ručnu prtljagu ili ih dati kao predanu prtljagu, odnosno ukrcati na motorno vozilo, ako ne zadovoljavaju posebne uvjete Aneksa.
Članak 6.
ANEKS
Aneks se smatra integralnim dijelom Propisa.
* * *
Tekst Aneksa sastavit će Stručni odbor za prijevoz opasnih tvari, u trenutku stupanja na snagu Protokola od 3. lipnja 1999. kojim se modificira Konvencija o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., sukladno s člankom 19. st. 14. COTIF-a.
JEDINSTVENA PRAVILA O UGOVORIMA ZA KORIŠTENJE VOZILA U MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PROMETU
(CUV - Dodatak D Konvenciji)
Članak 1.
DJELOKRUG
Ova Jedinstvena pravila primjenjuju se na dvostrane ili višestrane ugovore o korištenju željezničkih vozila kao sredstva za prijevoz u skladu s Jedinstvenim pravilima CIV i u skladu s Jedinstvenim pravilima CIM.
Članak 2.
DEFINICIJE
U svrhu ovih Jedinstvenih pravila, izraz
a) "željezničko prijevozno poduzeće" znači privatno ili javno poduzeće koje je ovlašteno prevoziti osobe ili robu i koje osigurava vuču;
b) "vozilo" znači takvo vozilo, pogodno za kretanje na svojim kotačima po željezničkim tračnicama, koje nema vlastiti pogon;
c) "vlasnik ili upravitelj" (keeper) znači osobu koja, kao vlasnik ili osoba koja ima pravo raspolaganja vozilom, ekonomski opravdano stalno koristi vozilo kao sredstvo prijevoza;
d) "domicilna postaja" znači mjesto upisano na vozilu i u koje se vozilo može ili mora vratiti, sukladno s uvjetima ugovora o korištenju.
Članak 3.
OZNAKE ILI NATPISI NA VOZILU
1. Unatoč pravilima o tehničkom prijamu vozila za promet u međunarodnom prijevozu, osoba koja osigurava vozilo na temelju ugovora spomenutog u članku 1., mora osiguravati da na vozilu bude upisano:
a) oznaka vlasnika;
b) gdje je primjenjivo, oznaka željezničkog prijevoznog poduzeća, voznom parku kojega vozilo pripada;
c) gdje je primjenjivo, oznaka domicilne postaje;
d) ostale oznake i natpisi dogovoreni ugovorom o korištenju.
2. Znakovi i natpisi predviđeni u stavku 1. mogu se popuniti elektronskim identifikacijskim znakovima.
Članak 4.
ODGOVORNOST U SLUČAJU GUBITKA ILI ŠTETE VOZILA
1. Željezničko prijevozno poduzeće za koje je vozilo predviđeno za korištenje kao sredstvo prijevoza, odgovorno je za gubitak, odnosno štetu kao rezultat gubitka ili štete vozila, odnosno njegova pribora, osim ako se ne dokaže da gubitak ili šteta nije nastala njegovom krivnjom.
2. Željezničko prijevozno poduzeće neće biti odgovorno za gubitak ili štetu kao rezultat gubitka pribora koji nije upisan na obje strane vozila ili spomenut u popratnom popisu inventara.
3. U slučaju gubitka vozila ili njegova pribora, odšteta se ograničava, uz izuzeće svih ostalih šteta, na uobičajenu vrijednost vozila ili njegova pribora na mjestu i u vrijeme gubitka. Kad nije moguće utvrditi dan i mjesto gubitka, odšteta se ograničava na uobičajenu vrijednost na dan i na mjesto gdje je vozilo dano na korištenje.
4. U slučaju štete vozila ili njegova pribora, odšteta se ograničava, uz izuzeće svih ostalih šteta, na troškove popravka. Odšteta neće prelaziti iznos koji bi se platio u slučaju gubitka.
5. Ugovorne stranke mogu se dogovoriti s odredbama koje ograničavaju djelovanje stavaka od 1. do 4.
Članak 5.
GUBITAK PRAVA NA TRAŽENJE OGRANIČAVANJA ODGOVORNOSTI
Granica odgovornosti predviđena u članku 4. stavcima 3. i 4. ne primjenjuje se ako se dokaže da je gubitak ili šteta rezultat propusta koje je počinilo željezničko prijevozno poduzeće, u namjeri da izazove gubitak ili štetu, odnosno iz nemara i znajući da će se gubitak ili šteta vjerojatno dogoditi.
Članak 6.
PRETPOSTAVKA GUBITKA VOZILA
1. Ovlaštena osoba može, bez zahtjeva da dobavi druge dokaze, smatrati vozilo izgubljenim kad od željezničkog prijevoznog poduzeća, kojemu je dalo vozilo na korištenje kao sredstvo prijevoza, zatraži da pronađe vozilo, a vozilo mu se ne dade na raspolaganje u roku od tri mjeseca od dana primitka njegova zahtjeva ili ako ne primi nikakvu obavijest o mjestu gdje se vozilo nalazi. Taj se rok uvećava za razdoblje dok je vozilo imobilizirano zbog bilo kojeg razloga koji se ne može pripisati željezničkom prijevoznom poduzeću ili šteti.
2. Ako se vozilo koje se smatra izgubljenim, vrati nakon plaćene odštete, ovlaštena osoba može zatražiti od željezničkoga prijevoznog poduzeća, kojemu je dala vozilo na korištenje kao sredstvo prijevoza, u roku od šest mjeseci nakon primitka priopćenja o tome, da mu se vozilo vrati, bez naknade i povrata odštete, u domicilnu postaju ili neko drugo dogovoreno mjesto.
3. U nedostatku zahtjeva predviđenog u stavku 2., ili ako se vozilo vrati više od godine dana nakon plaćanja odštete, željezničko prijevozno poduzeće kojemu je ovlaštena osoba dala vozilo na korištenje kao sredstvo prijevoza, raspolagat će vozilom u skladu sa važećim zakonima i propisima na mjestu gdje se vozilo nalazi.
4. Ugovorne strane mogu se dogovoriti o odredbama koje ograničavaju djelovanje stavaka od 1. do 3.
Članak 7.
ODGOVORNOST ZA GUBITAK ILI ŠTETU
IZAZVANU VOZILOM
1. Osoba koja je, na temelju ugovora spomenutog u članku 1., dala vozilo na korištenje kao sredstvo za prijevoz, odgovorna je za gubitak ili štetu izazvanu vozilom, kad je krivnja njegova.
2. Ugovorne strane mogu se dogovoriti o odredbama koje ograničavaju djelovanje stavku 1.
Članak 8.
SUBROGACIJA
Kad ugovor o korištenju vozila predviđa da željezničko prijevozno poduzeće može dati vozilo drugom željezničkom prijevoznom poduzeću na korištenje, kao sredstvo za prijevoz, željezničko prijevozno poduzeće se može, uz suglasnost vlasnika, dogovoriti s drugim prijevoznim poduzećima da će
a) ovisno o pravu regresa, vozilo biti zamjena u pogledu odgovornosti posjedniku za gubitak ili štetu vozila ili njegova pribora;
b) samo posjednik biti odgovoran ostalim željezničkim prijevoznim poduzećima, za gubitak ili štetu izazvanu vozilom, ali da će samo željezničko prijevozno poduzeće koje je ugovorna strana posjednika, biti ovlašteno tražiti prava od drugih željezničkih prijevoznih poduzeća.
Članak 9.
ODGOVORNOST DJELATNIKA I DRUGIH OSOBA
1. Ugovorne strane odgovorne su za svoje djelatnike i druge osobe, usluge kojih koriste u izvršavanju ugovora, kad ti djelatnici i druge osobe djeluju u okviru svojih funkcija.
2. Osim ako se ugovorne strane drukčije ne dogovore, upravitelji infrastrukture na kojoj željeznička prijevozna poduzeća koriste vozilo kao sredstvo prijevoza, smatrat će se osobama, usluge kojih željezničko prijevozno poduzeće koristi.
3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se također u slučaju subrogacije u skladu sa člankom 8.
Članak 10.
OSTALI POSTUPCI
1. U svim slučajevima gdje ova Jedinstvena pravila vrijede, može se pokrenuti postupak glede odgovornosti za gubitak ili štetu vozila ili njegova pribora, na svakoj osnovi, protiv željezničkog prijevoznog poduzeća kojem je vozilo dano na korištenje kao sredstvo za prijevoz ovisno samo o uvjetima i ograničenjima navedenima u ovim Jedinstvenim pravilima i ugovoru o korištenju.
2. Stavak 1. primjenjuje se također u slučaju subrogacije, sukladno sa člankom 8.
3. Isto se odnosi na postupke protiv zastupnika ili drugih osoba za koje je željezničko prijevozno poduzeće, kojemu je vozilo dano na korištenje kao prijevozno sredstvo, odgovorno.
Članak 11.
FORUM
1. Postupci na temelju ugovora zaključenog u skladu s ovim Jedinstvenim pravilima mogu se pokrenuti pred sudovima i tribunalima određenim sporazumom između ugovornih strana.
Osim ako se stranke drukčije ne dogovore, ovlašteni sudovi ili tribunali bit će sudovi i tribunali one države članice gdje optuženik ima mjesto poslovanja. Tamo gdje optuženik nema mjesto poslovanja u državi članici, ovlašteni sudovi i tribunali bit će sudovi i tribunali države članice gdje se gubitak ili šteta dogodila.
Članak 12.
OGRANIČAVANJE DJELOVANJA
1. Rok ograničenja za djelovanje na temelju članaka 4. i 7. je tri godine.
2. Rok ograničenja teče:
a) u postupcima na temelju članka 4., od dana kad je gubitak ili šteta vozila utvrđena ili je ovlaštena osoba mogla vozilo smatrati izgubljenim, u skladu sa člankom 6. st. 1. ili st. 4.;
b) u postupcima prema članku 7., od dana kad se gubitak ili šteta dogodila.
JEDINSTVENA PRAVILA O UGOVORU O KORIŠTENJU INFRASTRUKTURE U MEĐUNARODNOM ŽELJEZNIČKOM PROMETU
(CUI - Dodatak E Konvenciji)
Naslov I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
DJELOKRUG
1. Ova Jedinstvena pravila vrijede za svaki ugovor o korištenju željezničke infrastrukture u svrhu međunarodnog prava u okviru značenja Jedinstvenih pravila CIV i Jedinstvenih pravila CIM. Ona su također primjenjiva, bez obzira na mjesto poslovanja i nacionalnost ugovornih strana. Ova Jedinstvena pravila primjenjiva su čak i onda kad željezničkom infrastrukturom upravljaju ili je koriste države ili državne institucije ili organizacije.
2. Ovisno o članku 21., ova Jedinstvena pravila ne primjenjuju se na druge pravne odnose, kao što su posebice
a) odgovornost prijevoznika ili upravitelja prema njihovim djelatnicima ili drugim osobama, usluge kojih oni koriste za obavljanje njihovih zadaća,
b) odgovornost prema svakom drugom prijevozniku ili upravitelju s jedne strane i trećoj stranci s druge strane.
Članak 2.
DEKLARACIJA O ODGOVORNOSTI U SLUČAJU USMRĆENJA ILI TJELESNE POVREDE
1. Svaka država može, u bilo kojem trenutku, izjaviti da neće za žrtve nezgoda koje se dogode na njezinom teritoriju, primjenjivati sve odredbe o odgovornosti u slučaju usmrćenja ili ranjavanja (smrt, ranjavanje ili druga tjelesna ili mentalna povreda), kada su žrtve državljani, ili imaju mjesto boravišta u toj državi.
2. Država koja je dala izjavu u skladu sa st. 1. može je u bilo kojem trenutku povući priopćenjem depozitaru. To povlačenje stupa na snagu mjesec dana nakon dana kad je depozitar o tome obavijestio države članice.
Članak 3.
DEFINICIJE
U svrhu ovih Jedinstvenih pravila, izraz
a) "željeznička infrastruktura" znači sve željezničke pruge i stabilne instalacije ukoliko su nužne za prometovanje željezničkih vozila i sigurnost prometa;
b) "upravitelj" znači osobu koja daje na raspolaganje željezničku infrastrukturu;
c) "prijevoznik" znači osobu koja prevozi osobe ili robu u međunarodnom željezničkom prijevozu na temelju Jedinstvenih pravila CIV ili Jedinstvenih pravila CIM;
d) "pomoćnik" znači djelatnike ili druge osobe, usluge kojih prijevoznik ili upravitelj koristi u izvršavanju ugovora kad ti djelatnici ili druge osobe djeluju u okviru svojih funkcija;
e) "treća stranka" znači svaku drugu osobu koja nije ni upravitelj, ni prijevoznik ni pomoćnik;
f) "dopusnica" znači ovlaštenje u skladu sa zakonima i propisima države gdje prijevoznik ima mjesto poslovanja svoje glavne djelatnosti, za obavljanje djelatnosti prijevoza željeznicom;
g) "uvjerenje o sigurnosti" znači dokument kojim se potvrđuje, u skladu sa zakonima i propisima države u kojoj se korištena infrastruktura nalazi, da ukoliko je riječ o prijevozniku
- interni ustroj poduzeća, kao i
- osoblje i vozila koji će se koristiti na infrastrukturi udovoljavaju uvjetima glede sigurnosti, kako bi osigurali uslugu koja neće ugroziti infrastrukturu.
Članak 4.
OBVEZNO PRAVO
Ako nije drukčije predviđeno u ovim Jedinstvenim pravilima, svaki uvjet koji bi, izravno ili neizravno, derogirao ova Jedinstvena pravila, poništava se. Poništenje takvog uvjeta ne uključuje poništenje drugih odredbi ugovora. Ipak, ugovorne strane mogu preuzeti veću odgovornost i teže obveze od onih predviđenih Jedinstvenim pravilima ili utvrditi maksimalni iznos odštete za gubitak ili štetu imovine.
Naslov II.
UGOVOR O KORIŠTENJU
Članak 5.
SADRŽAJ I OBLIK
1. Odnosi između upravitelja i prijevoznika reguliraju se ugovorom o korištenju.
2. Ugovorom regulira posebice administrativne, tehničke i financijske uvjete korištenja. Ugovor pokriva u najmanju ruku sljedeća pitanja:
a) infrastrukturu koja će se koristiti;
b) stupanj korištenja;
c) usluge upravitelja;
d) usluge prijevoznika;
e) osoblje koje će se koristiti;
f) vozila koja će se koristiti;
g) financijske uvjete.
3. Ugovor mora biti zaključen u pisanom obliku ili ekvivalentnoj formi. Nedostatak ili neispravnost pisane forme, tj. ekvivalentne forme ugovora ili nedostatak jednog od pitanja navedenih u st. 2. neće utjecati na postojanje ili valjanost ugovora koji ostaje podložan ovim Jedinstvenim pravilima.
Članak 6.
POSEBNE OBVEZE PRIJEVOZNIKA
I UPRAVITELJA
1. Upravitelj mora biti ovlašten obavljati djelatnost prijevoznika željeznicom. Zaposleno osoblje i vozila koja će se koristiti, moraju udovoljavati uvjetima glede sigurnosti. Upravitelj može zatražiti od prijevoznika da predoči valjanu dopusnicu i uvjerenje o sigurnosti ili njihove ovjerene primjerke, ili na drugi način dokaže da su ti uvjeti ispunjeni.
2. Prijevoznik mora obavijestiti upravitelja o svakom događaju koji bi mogao djelovati na valjanost njegove dopusnice, njegovog uvjerenja o sigurnosti ili drugih dokaznih elemenata.
3. Upravitelj može zatražiti od prijevoznika da dokaže da je uzeo dostatno osiguranje od odgovornosti ili da je poduzeo odgovarajuće mjere kako bi pokrio svaki zahtjev, na bilo kojoj osnovi, predviđen u članku 21. Svake godine prijevoznik mora dokazati atestom u valjanom obliku da osiguranje od odgovornosti ili odgovarajuće mjere i dalje traju; on mora obavijestiti upravitelja o svakoj promjeni prije negoli stupi na snagu.
4. Ugovorne strane moraju se međusobno informirati o svakom događaju koji bi mogao priječiti izvršenju ugovora koji su zaključili.
Članak 7.
TRAJANJE UGOVORA
1. Ugovor o korištenju može se zaključiti na određeno ili neodređeno vrijeme.
2. Upravitelj odmah može raskinuti ugovor kad:
a) prijevoznik više nije ovlašten obavljati djelatnost prijevoza željeznicom,
b) osoblje i vozila koja će se koristiti, više ne udovoljavaju uvjetima sigurnosti,
c) prijevoznik kasni s plaćanjem, drugim riječima
1. za dva uzastopna roka za plaćanje i za iznos koji prelazi ekvivalent jednomjesečnog korištenja ili
2. za razdoblje koje pokriva više od dvaju rokova za plaćanje i za iznos jednak iznosu vrijednosti dvomjesečnog korištenja;
d) prijevoznik očigledno krši posebne obveze navedene u članku 6. stavcima 2. i 3.
3. Prijevoznik odmah može raskinuti ugovor o korištenju kad upravitelj izgubi pravo upravljanja infrastrukturom.
4. Svaka ugovorna strana može smjesta raskinuti ugovor o korištenju u slučaju očiglednog kršenja jedne od ključnih obveza od jedne ugovorne strane kad se ta obveza odnosi na sigurnost osoba ili robe; ugovorne strane mogu usuglasiti modalitete za ostvarivanje ovog prava.
5. Ugovorna strana koja je uzrok raskida ugovora odgovorna je drugoj strani za gubitak ili štetu kao rezultat toga, osim ako ne dokaže da gubitak ili šteta nisu nastali njezinom krivnjom.
6. Ugovorne strane mogu dogovoriti uvjete derogiranja odredbi u st. 2. pod c), te d) i u st. 5.
Naslov III.
ODGOVORNOST
Članak 8.
ODGOVORNOST UPRAVITELJA
1. Upravitelj odgovara
a) za fizički gubitak (usmrćenje, ranjavanje ili bilo kakvo drugo tjelesno ili mentalno oštećenje),
b) za gubitak ili štetu imovine (uništenje ili oštećenje pokretne ili nepokretne imovine),
c) za novčani gubitak kao rezultat štete koju prijevoznik plaća na temelju Jedinstvenih pravila CIV i Jedinstvenih pravila CIM,
koje su pretrpjeli prijevoznik ili njegovi pomoćnici tijekom korištenja infrastrukture ili koji potječu od infrastrukture.
2. Upravitelj se oslobađa te odgovornosti
a) u slučaju tjelesnoga gubitka ili štete i novčanoga gubitka kao rezultata štete koju plaća prijevoznik prema Jedinstvenim pravilima CIV
1. ako je događaj zbog kojeg je nastala šteta izazvan okolnostima koje nisu povezane s upravljanjem infrastrukture koji upravitelj unatoč poduzimanju mjera potrebnih u posebnim okolnostima slučaja, nije mogao izbjeći ili posljedice kojih nije mogao spriječiti,
2. u mjeri u kojoj je događaj zbog kojeg je nastala šteta rezultat krivnje osobe koja je pretrpjela gubitak ili štetu,
3. ako je događaj zbog kojeg je nastala šteta rezultat ponašanja treće strane, koji upravitelj unatoč poduzimanju mjera potrebnih u posebnim okolnostima slučaja, mije mogao izbjeći ili posljedice kojih nije mogao spriječiti;
b) u slučaju gubitka ili štete imovine i novčanoga gubitka kao rezultata štete koju plaća prijevoznik prema Jedinstvenim pravilima CIM, kad je gubitak ili šteta izazvana krivnjom prijevoznika, odnosno nalogom prijevoznika koji se ne može dovesti u svezu s upraviteljem ili okolnostima koje upravitelj nije mogao izbjeći i posljedice kojih nije mogao spriječiti.
3. Ako je događaj zbog kojeg je nastao gubitak ili povreda, rezultat ponašanja treće strane i ako, unatoč tome, upravitelj nije posve oslobođen odgovornosti, u skladu sa st. 2., pod (a), on će biti odgovoran u potpunosti, do granice postavljene u ovim Jedinstvenim pravilima, ali bez štete za prava povrata prema trećoj strani.
4. Ugovorne strane mogu se dogovoriti da li i u kojoj mjeri je upravitelj odgovoran za gubitak ili štetu koju je prouzročio prijevozniku zbog kašnjenja ili prekida poslovanja.
Članak 9.
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA
1. Prijevoznik je odgovoran
a) za fizički gubitak ili štetu (usmrćenje, ranjavanje ili svaku drugu tjelesnu ili psihološku povredu),
b) za gubitak ili štetu imovine (uništenje ili oštećenje pokretne ili nepokretne imovine),
koji je prouzročio upravitelju ili njegovim pomoćnicima tijekom korištenja infrastrukture, pomoću korištenog prijevoza, odnosno osoba ili stvari koje je prevozio.
2. Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti
a) u slučaju tjelesnoga gubitka ili povrede
1. ako je događaj zbog kojeg je nastao gubitak ili povreda, izazvan okolnostima koje nisu povezane s prometovanjem prijevoznika koji on unatoč poduzimanju mjera potrebnih u posebnim okolnostima slučaja, nije mogao izbjeći ili posljedice kojih nije mogao spriječiti,
2. u mjeri u kojoj je događaj zbog kojeg je nastao gubitak ili povreda, rezultat krivnje osobe koja je pretrpjela gubitak ili štetu,
3. ako je događaj zbog kojeg je nastao gubitak ili povreda rezultat ponašanja treće strane, koji prijevoznik unatoč poduzimanju mjera potrebnih u posebnim okolnostima slučaja, nije mogao izbjeći ili posljedice kojih nije mogao spriječiti;
b) u slučaju gubitka ili štete imovine kad je gubitak ili povreda nastala krivnjom upravitelja ili na nalog upravitelja koji se ne može dovesti u vezu s prijevoznikom ili okolnostima koje prijevoznik nije mogao izbjeći i posljedice kojih nije mogao spriječiti.
3. Ako je događaj zbog kojeg je nastao gubitak ili povreda rezultat ponašanja treće strane i ako, unatoč tome, prijevoznik nije posve oslobođen odgovornosti, u skladu sa st. 2., pod (a), on će biti u potpunosti odgovoran, do granice postavljene u ovim Jedinstvenim pravilima, ali bez štete za prava povrata prema trećoj strani.
4. Ugovorne strane mogu se dogovoriti da li i u kojoj mjeri je prijevoznik odgovoran za gubitak ili štetu koju je prouzročio upravitelju zbog prekida poslovanja.
Članak 10.
POPRATNI UZROCI
1. Ako su uzroci pripisani upravitelju i uzroci pripisani prijevozniku, pridonijeli gubitku ili šteti, svaka ugovorna strana odgovorna je samo u onom stupnju u kojem uzroci pripisani na temelju članka 8. i članka 9. pridonose gubitku ili šteti. Ako je nemoguće procijeniti u kojem su stupnju odnosni uzroci pridonijeli gubitku ili šteti, svaka strana snosi gubitak ili štetu koju je pretrpjela.
2. St. 1. primjenjuje se mutatis mutandis ako su uzroci pripisani upravitelju i uzroci pripisani nekolicini prijevoznika koji koriste istu željezničku infrastrukturu, pridonijeli gubitku ili povredi.
3. St. 1., prva rečenica, primjenjuje se mutatis mutandis u slučaju gubitka ili povrede navedene u članku 9., ako su uzroci pripisani nekolicini prijevoznika koji koriste istu željezničku infrastrukturu pridonijeli gubitku ili povredi. Ako je nemoguće procijeniti u kojem su stupnju odnosni uzroci pridonijeli gubitku ili povredi, prijevoznici su odgovorni upravitelju u jednakim uvjetima.
Članak 11.
ŠTETE U SLUČAJU USMRĆENJA
1. U slučaju usmrćenja, štete obuhvaćaju:
a) sve nužne troškove nakon smrti, posebice prijevoza tijela i pogrebnih troškova;
b) ako smrt ne nastupi odmah, štete predviđene u članku 12.
2. Ako zbog usmrćenja, osobe koje je pokojnik morao ili bi morao u budućnosti po zakonskoj dužnosti uzdržavati, ostanu lišene potpore, i one će također biti odštećene za gubitak. Pravo postupka za štetu od osoba koje je pokojnik uzdržavao, a da nije bio pravno obvezan to činiti, ravnat će se prema nacionalnom zakonu.
Članak 12.
ŠTETE U SLUČAJU OSOBNE POVREDE
U slučaju osobnog ranjavanja ili neke druge tjelesne ili mentalne povrede, štete obuhvaćaju:
a) sve nužne troškove posebice troškove liječenja i prijevoza;
b) odštetu za financijske troškove, zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad, ili većih potreba.
Članak 13.
ODŠTETA ZA DRUGE TJELESNE POVREDE
Nacionalno pravo određuje da li i koliko upravitelj mora platiti štetu za tjelesne povrede, osim onih predviđenih u člancima 11. i 12.
Članak 14.
OBLIK I IZNOS ŠTETE U SLUČAJU USMRĆENJA I OSOBNE POVREDE
1. Štete predviđene u članku 11. st. 2. i u članku 12. pod b), dodjeljuju se u paušalnom iznosu. Međutim, ako nacionalno pravo dopušta dodjelu u anuitetima, šteta će se dodijeliti u toj formi, ako to ranjena osoba ili osobe koje imaju pravo prema članku 11. st. 2., zatraže.
2. Iznos štete koji se dodjeljuje na temelju st. 1. određuje se sukladno s nacionalnim zakonima. Međutim, u svrhu ovih Jedinstvenih pravila, gornja granica po osobi je 175,000 obračunskih jedinica kao paušalan iznos ili u anuitetima koji odgovaraju tom iznosu, tamo gdje nacionalni zakoni predviđaju manji iznos od gornjega.
Članak 15.
GUBITAK PRAVA NA TRAŽENJE OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI
Ograničenje odgovornosti predviđeno u ovim jedinstvenim pravilima kao i odredbe nacionalnoga prava, koje ograničavaju odštetu na određeni iznos, ne primjenjuju se ako se dokaže da je gubitak, odnosno šteta počinjena s namjerom izazivanja takvoga gubitka i štete ili iz nemara, znajući da će rezultat vjerojatno biti takav gubitak ili šteta.
Članak 16.
KONVERZIJA I KAMATE
1. Tamo gdje je za obračunavanje odštete potrebno izvršiti konverziju iznosa, izraženog u stranoj valuti, konverzija će biti prema tečaju važećem na dan i u mjestu plaćanja odštete.
2. Osoba koja ima pravo može zatražiti kamate na odštetu, obračunate pet posto godišnje, od dana početka postupka izmirenja, pošto je slučaj došao na arbitražni sud, kao što je predviđeno u Naslovu V. Konvencije ili od dana kad je pokrenut zakonski postupak.
Članak 17.
ODGOVORNOST U SLUČAJU NUKLEARNOG INCIDENTA
Upravitelj i prijevoznik oslobađaju se odgovornosti na temelju ovih Jedinstvenih pravila za gubitak ili štetu izazvanu incidentom kad je rukovatelj nuklearnom instalacijom ili neka druga osoba koja ga zamjenjuje, odgovorna za gubitak odnosno štetu, na temelju zakona i propisa države koja određuje odgovornost u području nuklearne energije.
Članak 18.
ODGOVORNOST ZA POMOĆNO OSOBLJE
Upravitelj je odgovoran za svoje pomoćno osoblje.
Članak 19.
OSTALI POSTUPCI
1. U svim slučajevima kad su ova Jedinstvena pravila mjerodavna, svaki postupak glede odgovornosti, po bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti protiv upravitelja ili protiv prijevoznika, samo prema uvjetima i ograničenjima postavljenima u ovim Jedinstvenim pravilima.
2. Isto vrijedi za svaki postupak pokrenut protiv pomoćnog osoblja za koje je upravitelj ili prijevoznik odgovoran na temelju članka 18.
Članak 20.
SPORAZUMI ZA NAGODBU
Ugovorne strane mogu dogovoriti uvjete prema kojima traže ili se odriču svojih prava na odštetu od druge ugovorne strane.
Naslov IV.
POSTUPCI POMOĆNOG OSOBLJA
Članak 21.
POSTUPCI PROTIV UPRAVITELJA ILI PROTIV PRIJEVOZNIKA
1. Svaki postupak glede odgovornosti koji pokrene pomoćno osoblje prijevoznika protiv upravitelja, zbog gubitka ili štete nastale zbog njega, na bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti samo prema uvjetima i ograničenjima postavljenima ovim Jedinstvenim pravilima.
2. Svaki postupak glede odgovornosti koji pokrene pomoćno osoblje upravitelja protiv prijevoznika, zbog gubitka ili štete nastale zbog njega, na bilo kojoj osnovi, može se pokrenuti samo prema uvjetima i ograničenjima postavljenih ovim Jedinstvenim pravilima.
Naslov V.
TRAŽENJE PRAVA
Članak 22.
POSTUPAK MIRENJA
Ugovorne strane mogu dogovoriti postupak mirenja ili se obratiti arbitražnom sudu predviđenom u Naslovu V. Konvencije.
Članak 23.
REGRES
Valjanost plaćanja koju je izvršio prijevoznik na temelju Jedinstvenih pravila CIV ili Jedinstvenih pravila CIM ne može biti sporna kad naknadu utvrđuje sud ili tribunal i kada je upravitelj, kojemu je valjano predana obavijest o postupku, imao mogućnost intervenirati u postupku.
Članak 24.
FORUM
1. Postupci temeljeni na ovim Jedinstvenim pravilima mogu se pokrenuti pred ovlaštenim sudom ili tribunalom država članica određenih sporazumom ugovornih strana.
2. Osim ako se strane drukčije ne dogovore, ovlašteni sudovi ili tribunali su sudovi ili tribunali države članice gdje upravitelj ima svoje mjesto poslovanja.
Članak 25.
OGRANIČENJE ZA POKRETANJE POSTUPKA
1. Rok ograničenja za pokretanje postupka na temelju Jedinstvenih pravila je tri godine.
2. Rok ograničenja počinje teći od dana kad se gubitak ili šteta dogodila.
3. U slučaju usmrćenja osoba rok ograničenja je tri godine od dana pošto je nastupila smrt, ali ne dulje od pet godina od dana kad se nezgoda dogodila.
4. Postupak za odštetu od osobe koja se smatra odgovornom može se pokrenuti i nakon isteka roka ograničenja za pokretanja postupka, predviđenog u st. 1., ako se pokreće u roku koji dopuštaju zakoni države gdje se pokreće postupak. Međutim, dopušteni rok mora biti najmanje devedeset dana od dana kad je osoba koja je zatražila odštetu podmirila zahtjev ili joj je uručena obavijest o postupku protiv nje.
5. Rok ograničenja prekida se kada se stranke dogovore o postupku mirenja ili kad se obrate arbitražnom tribunalu predviđenom u Naslovu V. Konvencije.
6. U ostalim slučajevima obustava ili prekid roka ograničenja ravna se prema nacionalnim zakonima.
JEDINSTVENA PRAVILA O VREDNOVANJU TEHNIČKIH STANDARDA I PRIHVAĆANJU JEDINSTVENIH TEHNIČKIH PROPISA PRIMJENJIVIH NA ŽELJEZNIČKA SREDSTVA NAMIJENJENA KORIŠTENJU U MEĐUNARODNOM PROMETU
(APTU - Dodatak F Konvenciji)
Članak 1.
OKVIR
Ova Jedinstvena pravila utvrđuju, za željeznička sredstva namijenjena korištenju u međunarodnom željezničkom prometu, postupak za vrednovanje tehničkih standarda i prihvaćanje jedinstvenih tehničkih propisa.
Članak 2.
DEFINICIJE
Za svrhe ovih Jedinstvenih pravila i njihovih aneksa, izraz
a) "ugovorna država" znači državu članicu Organizacije koja nije dala izjavu glede ovih Jedinstvenih pravila, sukladno s člankom 42. st. 1., prva rečenica, Konvencije;
b) "međunarodni promet" znači promet željezničkih vozila po željezničkim tračnicama na području najmanje dviju ugovornih država;
c) "željezničko prijevozno poduzeće" znači privatno ili javno poduzeće koje je ovlašteno prevoziti putnike i robu i koje osigurava vuču;
d) "upravitelj infrastrukturom" znači poduzeće ili vlasti koje upravljaju željezničkom infrastrukturom;
e) "željeznička sredstva" znači željeznička sredstva namijenjena korištenju u međunarodnom prometu, posebice željeznička vozila i željeznička infrastruktura;
f) "željezničko vozilo" znači vozilo prikladno za kretanje na vlastitim kotačima po željezničkim tračnicama sa ili bez vuče;
g) "vučna jedinica" znači željezničko vozilo predviđeno kao sredstvo za vuču;
h) "teretni vagon" znači željezničko vozilo koje nema vlastitu vuču, a namijenjeno je prijevozu robe;
i) "putnički vagon" znači željezničko vozilo koje nema vlastitu vuču, a namijenjeno je prijevozu putnika;
j) "željeznička infrastruktura" znači željezničke pruge i stabilne uređaje, u onoj mjeri u kojoj su nužni za prometovanje željezničkih vozila i sigurnost prometa;
k) "tehnički standardi" znači tehničku specifikaciju koju prihvaća priznato nacionalno ili međunarodno tijelo za standardizaciju, u skladu s postupacima za nju primjenjivih; tehnička specifikacija pripremljena u okviru Europskih zajednica tretirat će se kao tehnički standard;
l) "tehnički propis" znači pravilo, osim tehničkih standarda, koje se odnosi na izgradnju, rad, održavanje ili postupak glede željezničkih sredstava;
m) "Stručni odbor" znači odbor predviđen člankom 13. st. 1., pod f) Konvencije.
Članak 3.
CILJ
1. Vrednovanje tehničkih standarda koji se odnose na željeznička sredstva i prihvaćanje jedinstvenih tehničkih propisa primjenjivih na željeznička sredstva, imaju za cilj
a) olakšati slobodno prometovanje vozila i slobodno korištenje željezničkih sredstava u međunarodnom prometu,
b) pridonijeti sigurnosti, efikasnosti i raspoloživosti međunarodnog prometa,
c) voditi računa o zaštiti okoliša i javnom zdravstvu.
2. Kada se vrednuju tehnički standardi ili se prihvaćaju jedinstveni tehnički propisi, uzimat će se u obzir samo oni pripremljeni na međunarodnoj razini.
3. U mjeri u kojoj je to moguće
a) uputno je osigurati međusobnu povezanost različitih tehničkih sustava i komponenata potrebnih za međunarodni željeznički promet;
b) tehnički standardi i jedinstveni tehnički propisi bit će usmjereni na rezultate; gdje je primjenjivo, uključit će i varijante.
Članak 4.
PRIPREMA TEHNIČKIH STANDARDA I PROPISA
1. Priprema tehničkih standarda i jedinstvenih tehničkih propisa koji se odnose na željeznička sredstva, bit će u ovlasti tijela koja su priznata kao ovlaštena u toj stvari.
2. Standardizacija industrijskih proizvoda i postupaka bit će u ovlasti priznatih nacionalnih i međunarodnih tijela za standardizaciju.
Članak 5.
VREDNOVANJE TEHNIČKIH STANDARDA
1. Zahtjev za vrednovanjem tehničkih standarda može postaviti:
a) ugovorna država,
b) svaka regionalna gospodarska integracijska organizacija na koju su države članice prenijele ovlaštenje za legislativu u području tehničkih standarda koji se odnose na željeznička sredstva,
c) svako nacionalno ili međunarodno tijelo za standardizaciju, zadaća kojega je standardizacija u području željeznice,
d) svaka reprezentativna međunarodna udruga, za članove kojih je postojanje tehničkih standarda, vezano uz željeznička sredstva, neizostavno zbog razloga sigurnosti i ekonomičnosti obavljanja njihovih djelatnosti.
2. Stručni odbor odlučuje da li vrednovati tehničke standarde u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 16., 20. i 33. st. 6. Konvencije. Odluke stupaju na snagu sukladno s člankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije.
Članak 6.
PRIHVAĆANJE JEDINSTVENIH TEHNIČKIH
PROPISA
1. Zahtjev za prihvaćanjem jedinstvenih tehničkih propisa može podnijeti:
a) svaka ugovorna država;
b) svaka regionalna gospodarska integracijska organizacija na koju su države članice prenijele ovlaštenje za legislativu u području tehničkih propisa koji se odnose na željeznička sredstva;
c) svaka reprezentativna međunarodna udruga za članove kojih je postojanje tehničkih propisa, vezano uz željeznička sredstva, neizostavno zbog razloga sigurnosti i ekonomičnosti obavljanja svojih djelatnosti.
2. Stručni odbor odlučuje da li prihvatiti jedinstvene tehničke propise, u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 16., 20. i 33. st. 6. Konvencije. Odluke stupaju na snagu sukladno s člankom 35. stavcima 3. i 4. Konvencije.
Članak 7.
OBLIK ZAHTJEVA
Zahtjevi, spomenuti u članku 5. i članku 6. moraju biti potpuni, jasni i razložni. Moraju se uputiti na glavnoga tajnika Organizacije, na jednom od radnih jezika.
Članak 8.
TEHNIČKI ANEKSI
1. Vrednovani tehnički standardi i prihvaćeni tehnički propisi uključuju se u sljedeće anekse Jedinstvenim pravilima, numeriranim kako slijedi:
a) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na željeznička vozila (Aneks 1.);
b) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na vučne jedinice (Aneks 2.);
c) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na teretne vagone (Aneks 3.);
d) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na putničke vagone (Aneks 4.);
e) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na uređaje infrastrukture, osim onih spomenutih pod f) (Aneks 5.);
f) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na sigurnost i operativnu kontrolu sustava (Aneks 6.);
g) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na sustave informatičke tehnologije (Aneks 7.);
h) Tehnički standardi i Jedinstveni tehnički propisi koji se odnose na ostala željeznička sredstva (Aneks 8.);
2. Aneksi su integralni dio ovih Jedinstvenih pravila. Sastavit će se u skladu sa standardnim mjerama kolosijeka, kapaciteta, sustava napajanja energijom kao i sustavom kontrole sigurnosti i prometa u ugovornim državama.
3. Aneksi će sadržavati prihvaćenu verziju, nakon stupanja na snagu Protokola od 3. lipnja 1999. o modifikaciji Konvencije od strane Stručnog odbora, prema istom postupku kao što je navedeno u člancima 16., 20. i 33. st. 6. Konvencije, za izmjenu Aneksa.
Članak 9.
DEKLARACIJE
1. Svaka ugovorna država, u roku od četiri mjeseca od dana priopćenja generalnog tajnika o odluci Odbora tehničkih stručnjaka, može dati razložnu deklaraciju priopćavajući mu da neće primjenjivati, ili da neće djelomično primjenjivati, vrednovani tehnički standard ili prihvaćeni tehnički propis, u mjeri u kojoj se odnosi na željezničku infrastrukturu smještenu na njezinom teritoriju, kao i promet na toj infrastrukturi.
2. Ugovorne države koje izdaju deklaraciju sukladno sa st. 1. neće se uzimati u obzir pri utvrđivanju broja država koje moraju formulirati primjedbu sukladno s člankom 35. st. 4. Konvencije, kako odluka Stručnog odbora ne bi stupila na snagu.
3. Država koja dade izjavu sukladno sa st. 1. može je povući u bilo kojem trenutku priopćenjem glavnom tajniku. To povlačenje stupa na snagu prvoga dana drugoga mjeseca nakon priopćenja.
Članak 10.
PONIŠTENJE TEHNIČKOG JEDINSTVA
Stupanjem na snagu aneksa, koje je prihvatio Odbor tehničkih stručnjaka u skladu s člankom 8. st. 3., Međunarodna konvencija o tehničkom jedinstvu željeznica, verzija iz 1938., potpisana u Bernu 21. listopada 1882., poništava se u svim državama strankama.
Članak 11.
PRESEDAN ANEKSA
1. Stupanjem na snagu aneksa, koje je prihvatio Odbor tehničkih stručnjaka, u skladu s člankom 8. st. 3., tehnički standardi i jedinstveni tehnički propisi imaju prednost u odnosima među ugovornim državama, nad propisima verzije Međunarodne konvencije o tehničkom jedinstvu željeznica iz 1938., potpisane u Bernu 21. listopada 1882.
2. Stupanjem na snagu aneksa, koje je prihvatio Odbor tehničkih stručnjaka, u skladu s člankom 8. st. 3., ova jedinstvena pravila kao i tehnički standardi i jedinstveni tehnički propisi sadržani u Aneksima, imaju prednost u ugovornim državama, nad tehničkim propisima
a) Propisa o recipročnom korištenju putničkih i sigurnosnih vagona i vagona u međunarodnom prometu (RIC);
b) Propisa o recipročnom korištenju teretnih vagona u međunarodnom prometu (RIV).
ANEKS 1.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ ŽELJEZNIČKA VOZILA
A. Širina kolosijeka
1. željeznice sa standardnom širinom kolosijeka ( 1 435 mm)
2. željeznice sa širim kolosijekom (ruskim) (1 520 mm)
3. željeznice sa širim kolosijekom (finskim) (1 524 mm)
4. željeznice sa širim kolosijekom (irskim) (1 600 mm)
5. željeznice sa širim kolosijekom (iberskim) (1 688 mm)
6. ostale željeznice
B. Kapacitet utovara
1. željeznice s normalnim kapacitetom utovara na europskom kontinentu
2. željeznice s normalnim kapacitetom utovara u Velikoj Britaniji
3. ...
C. ...
ANEKS 2.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ VUČNE JEDINICE
A. Sustav napajanja energijom
1. istosmjerna struja od 3000 V
2. istosmjerna struja od 1500 V ili manje
3. izmjenična struja od 25 kV/50Hz
4. izmjenična struja od od 15 kV/16 2/3Hz
B. Sustavi kontrole sigurnosti i prometa
...
ANEKS 3.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ TERETNE VAGONE
ANEKS 4.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ PUTNIČKE VAGONE
ANEKS 5.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ UREĐAJE INFRASTRUKTURE
ANEKS 6.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI
UZ SUSTAVE KONTROLE SIGURNOSTI
I PROMETA
ANEKS 7.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ SUSTAV INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE
ANEKS 8.
TEHNIČKI STANDARDI I JEDINSTVENI TEHNIČKI PROPISI VEZANI UZ SVA OSTALA ŽELJEZNIČKA SREDSTVA
* * *
Tijekom prvoga koraka, tehnički standardi i jedinstveni tehnički propisi vezani uz već postojeća i na međunarodnoj razini priznata željeznička sredstva, kao što su sadržana u Tehničkom jedinstvu, te u propisima RIV-a i RIC-a, kao i tehničkim objavama UIC-a, integrirat će se u gore navedene anekse.
JEDINSTVENA PRAVILA O TEHNIČKOM ODOBRENJU ZA PRIHVATLJIVOST ŽELJEZNIČKIH SREDSTAVA NAMIJENJENIH ZA KORIŠTENJE U MEĐUNARODNOM PROMETU
(ATMF - Dodatak G Konvenciji)
Članak 1.
OKVIR
Ova Jedinstvena pravila određuju postupak za tehničko odobrenje za prihvatljivost za željeznička vozila i druga željeznička sredstva radi uključivanja ili korištenja u međunarodnom prometu.
Članak 2.
DEFINICIJE
U svrhu ovih Jedinstvenih pravila izraz
a) "ugovorne države" znači državu članicu Organizacije koja nije dala izjavu glede ovih Jedinstvenih pravila sukladno s člankom 42. st. 1., prva rečenica Konvencije;
b) "međunarodni promet" znači prometovanje željezničkih vozila po željezničkim tračnicama na području najmanje dviju ugovornih država;
c) "željezničko prijevozno poduzeće" znači privatno ili javno poduzeće koje je ovlašteno prevoziti putnike i robu i koje osigurava vuču;
d) "upravitelj infrastrukturom" znači svako poduzeće ili upravu koja upravlja željezničkom infrastrukturom;
e) "vlasnik ili upravitelj" (keeper) znači osobu koja, kao vlasnik ili onaj koji ima pravo raspolaganja, gospodarski iskorištava željezničko vozilo neprekidno, kao sredstvo prijevoza;
f) "tehničko odobrenje za prihvatljivost" znači postupak ovlaštene uprave za uključivanje željezničkog vozila ili drugih željezničkih sredstava za korištenje u međunarodnom prometu;
g) "dozvola za prototipno vozilo" (dozvola za određeni tip konstrukcije vozila) znači postupak vezan uz tip konstrukcije željezničkog vozila, koji provodi ovlašteno tijelo, pri čemu se, pojednostavljenim postupkom odobrava izdavanje uporabne dozvole serijskim vozilima koja odgovaraju tom tipu konstrukcije, odnosno prototipu;
h) "uporabna dozvola" znači pravo, kojeg je odobrilo ovlašteno tijelo, za svako pojedino željezničko vozilo za uključivanje u međunarodni promet;
i) "željezničko vozilo" znači vozilo prikladno za kretanje na svojim vlastitim kotačima po željezničkim tračnicama sa ili bez vuče;
j) "ostala željeznička sredstva" znači željeznička sredstva namijenjena za korištenje u međunarodnom prometu, a koja nisu željezničko vozilo;
k) "Stručni odbor" znači odbor predviđen u članku 13. st. 1. pod f) Konvencije.
Članak 3.
ODOBRENJE ZA MEĐUNARODNI PROMET
1. Svako željezničko vozilo mora, za uključivanje u međunarodni promet, imati odobrenje (dozvolu) u skladu s tim Jedinstvenim pravilima.
2. Tehničko odobrenje ima cilj utvrditi udovoljavaju li željeznička vozila i ostala željeznička sredstva:
a) propisima gradnje, sadržanima u aneksima Jedinstvenih pravila APTU;
b) propisima gradnje i opreme, sadržanima u aneksu Jedinstvenih pravila RID;
c) posebnim uvjetima za odobrenje u članku 7. st. 2. ili st. 3.
3. Stavci 1. i 2. kao i sljedeći članci, primjenjuju se mutatis mutandis, za tehničko odobrenje ostalih željezničkih sredstava i građevinskih komponenata, bilo od vozila ili drugih željezničkih sredstava.
Članak 4.
POSTUPAK
1. Tehničko odobrenje može se provesti:
a) u jednoj fazi, davanjem odobrenja za promet za pojedino željezničko vozilo ili
b) u dvije uzastopne faze, davanjem odobrenja:
1. dozvola prototipa pojedinog tipa željezničkog vozila, i onda,
2. uporabna dozvola pojedinim vozilima koja odgovaraju tom tipu konstrukcije pojednostavljenim postupkom i potvrđivanjem da se radi o tom tipu.
2. Ta odredba nema utjecaja na primjenu članka 10.
Članak 5.
OVLAŠTENA TIJELA
1. Tehničko odobrenje željezničkim vozilima za prometovanje i drugih željezničkih sredstava za korištenje u međunarodnom željezničkom prometu, zadaća je nacionalnih ili međunarodnih ovlaštenih tijela za ta pitanja, u skladu sa važećim zakonima i propisima u odnosnoj ugovornoj državi.
2. Vlasti navedene u st. 1. mogu prenijeti na priznata odgovarajuća tijela, ovlaštenje za dodjelu tehničke dozvole, pod uvjetom da ta tijela osiguraju nadzor. Ne dopušta se prijenos ovlaštenja za dodjelu tehničke dozvole jednom željezničkom prijevoznom poduzeću dok su drugi isključeni iz te ovlasti.
Članak 6.
PRIZNANJE TEHNIČKOG ODOBRENJA
Dozvola prototipa i uporabna dozvola od ovlaštenog tijela ugovorne države u skladu s ovim Jedinstvenim pravilima, kao i odgovarajuće izdano uvjerenje priznaje se od ovlaštenih tijela, željezničkih prijevoznih poduzeća i upravitelja infrastrukture u drugim ugovornim državama, bez potrebe drugog ispitivanja i druge tehničke dozvole glede prometovanja i korištenja na području tih drugih država.
Članak 7.
PROPISI GLEDE KONSTRUKCIJE PRIMJENJIVI ZA VOZILA
1. Da bi bila puštena u promet u međunarodnom prometu, željeznička vozila moraju udovoljiti
a) propisima konstrukcije, sadržanim u aneksima Jedinstvenih pravila APTU;
b) propisima konstrukcije i opreme sadržanima u aneksu Jedinstvenih pravila RID.
2. U nedostatku propisa u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, tehničko se odobrenje temelji na opće priznatim tehničkim pravilima. Tehnički standard, čak i ako nije vrednovan u skladu s postupkom navedenom u Jedinstvenim pravilima APTU, dokazom je da know-how pravilo sadržano u tom standardu, predstavlja općenito priznato tehničko pravilo.
3. Da bi se omogućio tehnički razvoj, dopušteno je derogiranje opće priznatih tehničkih pravila i propisa o konstrukciji u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, pod uvjetom da postoji dokaz
a) da je zajamčena u najmanju ruku ista sigurnost kao kad se ta pravila i propisi poštuju i
b) da međusobna povezanost u radu ostane zajamčena.
4. Kad ugovorna država namjerava prihvatiti željezničko vozilo u skladu sa st. 2. ili st. 3., ona o tome mora odmah obavijestiti glavnoga tajnika Organizacije. On će to priopćiti ostalim ugovornim državama. U roku mjesec dana pošto je glavni tajnik primio informaciju, ugovorna država može zatražiti saziv Stručnog odbora, kako bi on utvrdio jesu li uvjeti za primjenu st. 2. ili st. 3. ispunjeni. Odbor donosi odluku u roku tri mjeseca pošto je glavni tajnik primio zahtjev za saziv.
Članak 8.
PROPISI GLEDE KONSTRUKCIJE PRIMJENJIVI NA DRUGA SREDSTVA
1. Da bi bila prihvaćena za korištenje u međunarodnom prometu, druga željeznička sredstva moraju udovoljiti propisima glede konstrukcije, sadržanima u aneksima Jedinstvenih pravila APTU.
2. Članak 7. stavci 2. do 4. primjenjuju se mutatis mutandis.
3. Obveze ugovornih država, koje proizlaze iz Europskog sporazuma o velikim međunarodnim željezničkim prugama (AGC), od 31. svibnja 1985. i iz Europskog ugovora o velikim međunarodnim rutama kombiniranog prijevoza i Povezanih uređaja (AGTC), od 1. veljače 1991., od kojih su one također ugovorne strane, ostaju nepromijenjene.
Članak 9.
PROPISI O RADU
1. Željeznička prijevozna poduzeća koja upravljaju željezničkim vozilima, prihvaćenima za prometovanje u međunarodnom prometu, moraju biti u skladu s propisima o radu vozila u međunarodnom prometu, kao što je to određeno u aneksima Jedinstvenih pravila APTU.
2. Poduzeća i uprave koje upravljaju infrastrukturom u ugovornim državama, uključujući sigurnost prometa i kontrolne sustave, namijenjene i pogodne za promet u međunarodnom prometu, moraju se pridržavati tehničkih propisa određenih u aneksima Jedinstvenih pravila APTU i permanentno im udovoljavati u pogledu izgradnje i upravljanja infrastrukturom.
Članak 10.
TEHNIČKO ODOBRENJE
1. Dodjela tehničkog odobrenja (dozvola prototipa, uporabna dozvola) odnosi se na prototip željezničkog vozila ili pojedina željeznička vozila.
2. Zahtjev za tehničko odobrenje može dati:
a) proizvođač,
b) željezničko prijevozno poduzeće,
c) prijevoznik,
d) vlasnik vozila.
Zahtjev se može uputiti svakom ovlaštenom tijelu, spomenutom u članku 5., u nekoj od ugovornih država.
3. Osoba koja traži uporabnu dozvolu željezničkog vozila skraćenim postupkom tehničkog odobrenja (članak 4. st. 1., pod b)), mora svojem zahtjevu priložiti potvrdu o uporabnoj dozvoli prototipa, ustanovljenu u skladu s člankom 11. st. 2., te pokazati na odgovarajući način da vozila za koja traži dopuštenje za rad, odgovaraju tom tipu konstrukcije.
4. Tehničko odobrenje mora se odobriti bez obzira na značenje podnositelja zahtjeva.
5. Tehničko odoborenje načelno se odobrava na neograničeno vrijeme; ono može biti općenito ili ograničeno u djelokrugu.
6. Dozvola za prototip se može povući kad sigurnost, opće zdravlje ili briga za okoliš nisu više osigurani uz prometovanje željezničkih vozila koja su izgrađena ili će biti izgrađena u skladu s tim tipom konstrukcije.
7. Uporabna dozvola može se povući
a) kad željezničko vozilo više ne udovoljava propisima konstrukcije, sadržanima u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, posebnim uvjetima odobrenja prema članku 7. st. 2. ili st. 3., odnosno propisima o izgradnji ili opremi, sadržanima u aneksu Jedinstvenih pravila RID, te ako se prijevoznik ne pridržava uvjeta ovlaštenog tijela glede ispravaka nedostataka u propisanom vremenu;
b) kad se odredbe i uvjeti, kao rezultat ograničenog odobrenja, kao u st. 5., više ne ispunjavaju ili ih se ne pridržava.
8. Samo tijelo koje je odobrilo dozvolu prototipa ili uporabnu dozvolu, može ju povući.
9. Uporabna dozvola se suspendira:
a) ako pregledi, inspekcija, održavanje i servisiranje željezničkog vozila, predviđeno u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, u posebnim uvjetima odobrenja u članku 7. st. 2. ili st. 3., odnosno u propisima o izgradnji i opremi, sadržanima u aneksu RID-a, nisu provedeni;
b) ako se u slučaju teškog oštećenja željezničkog vozila ne poštuje poziv ovlaštenog tijela da se vozilo dade na uvid;
c) u slučaju nepridržavanja ovih Jedinstvenih pravila i propisa sadržanih u aneksima Jedinstvenih pravila APTU;
d) kada ovlašteno tijelo tako odluči.
10. Uporabna dozvola poništava se kad se željezničko vozilo povuče iz prometa. To povlačenje iz prometa mora se priopćiti ovlaštenom tijelu koje je dalo uporabnu dozvolu.
11. U nedostatku propisa u ovim jedinstvenim pravilima, postupak tehničkog odobrenja ravnat će se prema nacionalnim zakonima ugovorne države u kojoj se daje zahtjev za tehničko odobrenje.
Članak 11.
SVJEDODŽBE
1. Dozvola za prototipno vozilo i uporabna dozvola daje se u odvojenim dokumentima ("Certifikat za prototip" i "Certifikat o uporabnoj dozvoli").
2. Svjedodžba o prototipu, mora specificirati:
a) proizvođača tipa konstrukcije željezničkog vozila;
b) sve tehničke karakteristike potrebne za identifikaciju tipa konstrukcije željezničkog vozila;
c) ako je primjenjivo, posebne uvjete prometovanja za tip konstrukcije željezničkog vozila i za željeznička vozila koja odgovaraju tom tipu konstrukcije.
3. Svjedodžba o uporabnoj dozvoli, mora specificirati:
a) vlasnika vozila;
b) sve tehničke karakteristike potrebne za identifikaciju željezničkog vozila, što se također može učiniti upućivanjem na svjedodžbu o prototipu;
c) ako je primjenjivo, posebne uvjete prometovanja za željezničko vozilo;
d) ako je primjenjivo, rok valjanosti;
e) sve preglede željezničkog vozila propisane u aneksima Jedinstvenih pravila APTU posebnim uvjetima za odobrenje u članku 7. st. 2. ili st. 3., odnosno u propisima o konstrukciji i opremi, sadržanima u aneksu RID-a, kao i druge tehničke preglede vezane uz elemente konstrukcije i specificirane opreme vozila.
4. Svjedodžbe moraju biti tiskane na dva ili tri jezika, od kojih barem jedan mora biti radni jezik Organizacije.
Članak 12.
JEDINSTVENI OBRASCI
1. Organizacija propisuje jedinstvene obrasce "Certifikata o prototipnom vozilu" i "Certifikata o uporabnoj dozvoli". Njih priprema i prihvaća Stručni odbor.
2. Članak 35. stavci 1. i 3. do 5. Konvencije primjenjuju se mutatis mutandis.
Članak 13.
BANKA PODATAKA
1. Banka podataka o željezničkim vozilima prihvaćenima za prometovanje u međunarodnom prometu, ustanovit će se i ažurirati u okviru odgovornosti Organizacije.
2. Ovlaštena tijela, ili ako je primjenjivo, od njih ovlaštena tijela za puštanje željezničkog vozila u promet, poslat će odmah Organizaciji podatke potrebne za svrhe ovih Jedinstvenih pravila, vezane uz vozila puštena u promet u međunarodnom prometu. Stručni odbor utvrdit će koji su to potrebni podatci. Samo ti podatci registrirat će se u banci podataka. U svakom slučaju, povlačenja iz prometa, službene imobilizacije, povlačenja dopuštenja za prometovanje i izmjene vozila koji derogiraju (ograničavaju) prihvaćeni tip konstrukcije, prijavljuju se Organizaciji.
3. Registrirani podatci u banci podataka ne smatraju se prima facie dokazom o tehničkom odobrenju željezničkog vozila.
4. Pristup registriranim podatcima imaju:
a) ugovorne države,
b) željeznička prijevozna poduzeća uključena u međunarodni promet koja imaju mjesto poslovanja u ugovornoj državi,
c) upravitelji infrastrukture, kojih je mjesto poslovanja u ugovornoj državi na infrastrukturi koje se obavlja međunarodni promet,
d) proizvođači željezničkih vozila,
e) vlasnici (keepers) željezničkih vozila.
5. Podatci kojima imaju pravo pristupa osobe koje na to imaju pravo prema st. 4., kao i uvjeti pristupa, definirat će se u aneksu ovim Jedinstvenim pravilima. Ovaj aneks bit će integralni dio ovih Jedinstvenih pravila. O tekstu aneksa odlučit će Stručni odbor prema postupku navedenom u člancima 16., 17. i 33. st. 4. Konvencije.
Članak 14.
NATPISI I OZNAKE
1. Željeznička vozila puštena u promet moraju
a) imati oznaku na kojoj se jasno vidi da imaju odobrenje za prometovanje u međunarodnom prometu prema ovim Jedinstvenim pravilima i
b) ostale natpise i oznake propisane u aneksima Jedinstvenim pravilima APTU.
2. Stručni odbor odredit će oznaku predviđenu u st. 1. pod a) i prijelazni rok tijekom kojega željeznička vozila puštena u promet u međunarodnom prometu mogu imati natpise i oznake koji odstupaju od onih propisanih prema st. 1.
3. Članak 35. stavci 1. i 3. do 5. Konvencije primjenjuju se mutatis mutandis.
Članak 15.
ODRŽAVANJE
Željeznička vozila i druga željeznička sredstva moraju biti u dobro održavanom stanju, na takav način da njihovo stanje ne ugrozi ni na koji način sigurnost, a jednako tako ni ne šteti okolišu ili općem zdravlju svojim prometovanjem ili korištenjem u međunarodnom prometu. S tim ciljem, željeznička vozila moraju se dati na sve preglede i postupke održavanja propisane u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, posebnim uvjetima za odobrenje u članku 7. st. 2. ili st. 3. ili u propisima o konstrukciji i opremi, sadržanima u aneksu RID-a.
Članak 16.
NEZGODE I VELIKE ŠTETE
1. U slučaju nezgode ili velike štete na željezničkom vozilu, upravitelji infrastrukture, ako je primjenjivo, zajedno s prijevoznicima kao i odnosnim željezničkim prijevoznim poduzećima, moraju
a) odmah poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurali sigurnost željezničkog prometa, integritet okoliša i općeg zdravlja i
b) ustanovili uzroke nezgode ili velike štete.
2. Smatrat će se da je vozilo teško oštećeno kad se ne može popraviti jednostavnim postupkom koji bi mu omogućio da se priključi na vlak i prometuje na vlastitim kotačima bez opasnosti za promet.
3. O nezgodama i velikim štetama treba odmah obavijestiti tijela koja su vozilo pustila u promet. Tijela mogu zatražiti da se oštećeno vozilo predoči, najvjerojatnije već popravljeno, kako bi se ispitala valjanost uporabne dozvole koja je odobrena. Ako je primjenjivo, postupak dodjele uporabne dozvole u promet treba ponoviti.
4. Ovlaštena tijela ugovornih država obavijestit će Organizaciju o uzrocima nezgode i velikih šteta u međunarodnom prometu. Stručni odbor može, na zahtjev ugovorne države, istražiti uzroke velikih nezgoda u međunarodnom prometu, da bi možda nešto izmijenio ili dodao propisima o konstrukciji ili radu željezničkih vozila i ostalih željezničkih sredstava, sadržanih u aneksima Jedinstvenih pravila APTU.
Članak 17.
IMOBILIZACIJA I ODBIJANJE VOZILA
Ovlašteno tijelo, spomenuto u članku 5., drugo željezničko prijevozno poduzeće ili upravitelj infrastrukturom, ne mogu odbiti ili imobilizirati željezničko vozilo ako se pridržavaju ovih jedinstvenih pravila, propisa sadržanih u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, posebnih uvjeta za tehničko odobrenje u članku 7. st. 2. ili st. 3., odnosno propisa o konstrukciji i načinu rada, sadržanima u aneksu RID-a.
Članak 18.
NEPRIDRŽAVANJE PROPISA
1. Ovisno o st. 2. i članku 10. st. 9., pod c), pravne posljedice kao rezultat nepridržavanja ovih Jedinstvenih pravila kao i propisa u Aneksima Jedinstvenih pravila APTU, ravnat će se prema nacionalnom pravu ugovorne države čije je ovlašteno tijelo dalo uporabnu dozvolu, uključujući pravila vezana uz sukob zakona.
2. Posljedice u građanskom i kaznenom zakonu, kao rezultat nepoštivanja ovih Jedinstvenih pravila kao i propisa u aneksima Jedinstvenih pravila APTU, regulirat će se, u mjeri u kojoj se odnose na infrastrukturu, prema nacionalnom pravu ugovorne države u kojoj upravitelj infrastrukture ima poslovanje, uključujući pravila koja se odnose na sukob zakona.
Članak 19.
SPOROVI
Dvije ili više ugovornih država, koje su u sporu vezanom uz tehničko odobrenje željezničkih vozila i ostalih željezničkih sredstava, predviđenih za korištenje u međunarodnom prometu, mogu se obratiti Stručnom odboru, ako ne uspiju riješiti spor izravnim pregovorima. Takvi sporovi mogu se također predati, sukladno s postupkom navedenom u naslovu V. Konvencije, arbitražnom sudu.

PROTOCOL OF 3 JUNE 1999 FOR THE MODIFICATION OF THE CONVENTION CONCERNING INTERNATIONAL CARRIAGE BY RAIL (COTIF) OF 9 MAY 1980
(Protocol 1999)

In application of Articles 6 and 19 § 2 of the Convention concerning International Carriage by Rail, signed at Berne on 9 May 1980, hereinafter called "COTIF 1980", the fifth General Assembly of the Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail (OTIF) was held at Vilnius from 26 May to 3 June 1999.
- Convinced of the necessity for and usefulness of an intergovernmental organisation which deals so far as possible with all aspects of international carriage by rail at the State level,
- considering that for this purpose, taking account of the application of COTIF 1980 by 39 States in Europe, Asia and Africa as well as by the railway undertakings in those States, OTIF is the most appropriate organisation,
- considering the necessity of developing COTIF 1980, in particular the CIV Uniform Rules and the CIM Uniform Rules, in order to adapt it to the present needs of international carriage by rail,
- considering that safety during the carriage of dangerous goods in international rail traffic demands the transformation of RID into a regime of public law, whose application no longer depends upon the conclusion of a contract of carriage subject to the CIM Uniform Rules,
- considering that the political, economic and juridical changes which have occurred in a large number of Member States since the signing of the Convention on 9 May 1980 should be the motive for establishing and for developing prescriptions which are uniform covering other fields of law which are important for international rail traffic,
- considering that the States should adopt, while taking into account special public interests, more efficacious measures to eliminate the obstacles which persist in the crossing of frontiers in international rail traffic,
- considering that, in the interest of international carriage by rail, it is important to bring up to date the international multilateral conventions and agreements which exist in the railway field and to integrate them, where appropriate, into the Convention,
the General Assembly has decided the following:
Article 1
NEW VERSION OF THE CONVENTION
COTIF 1980 shall be modified according to the version appearing in the Annex which forms an integral part of this Protocol.
Article 2
PROVISIONAL DEPOSITARY
§ 1 The functions of the Depositary Government, provided for in Articles 22 to 26 of COTIF 1980, shall be performed by OTIF, as Provisional Depositary, from the opening for signature of this Protocol and until the date of its entry into force.
§ 2 The Provisional Depositary shall inform the Member States
a) of signatures of this Protocol and of the deposit of instruments of ratification, acceptance, approval or accession,
b) of the day on which this Protocol enters into force in application of its Article 4,
and shall perform the other functions of Depositary such as are set forth in Part VII of the Vienna Convention on the Law of Treaties of 23 May 1969.
Article 3
SIGNATURE, RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL, ACCESSION
§ 1 This Protocol shall remain open for signature by the Member States until 31 December 1999. The signing shall take place at Berne at the office of the Provisional Depositary.
§ 2 In accordance with Article 20 § 1 of COTIF 1980, this Protocol shall be subject to ratification, acceptance or approval. The instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited as soon as possible with the Provisional Depositary.
§ 3 The Member States which have not signed this Protocol within the period provided for in § 1, as well as States of which the application to accede to COTIF 1980 is deemed to have been accepted in accordance with its Article 23 § 2, may accede to this Protocol before its entry into force by depositing an instrument of accession with the Provisional Depositary.
§ 4 The accession of a State to COTIF 1980 in accordance with its Article 23, the application to accede having been made during the period between the opening of this Protocol for signature and its entry into force, shall be considered as an accession to COTIF 1980 as well as to the Convention in its new version which appears in the Annex to this Protocol.
Article 4
ENTRY INTO FORCE
§ 1 This Protocol shall enter into force on the first day of the third month following that during which the Provisional Depositary will have notified the Member States of the deposit of the instrument by which the conditions of Article 20 § 2 of COTIF 1980, are fulfilled. States which, at the time of the decision of the fifth General Assembly, were Member States and which are still such at the moment when the conditions for entry into force of this Protocol are satisfied, shall be considered as Member States within the meaning of the said Article 20 § 2.
§ 2 However, Article 3 shall be applicable from the opening for signature of this Protocol.
Article 5
DECLARATIONS AND RESERVATIONS
Declarations and reservations, provided for in article 42 § 1 of the Convention in the version in the Annex to this Protocol, may be made or lodged at any time, even before the entry into force of this Protocol. They shall take effect at the time of entry into force of this Protocol.
Article 6
TRANSITIONAL PROVISIONS
§ 1 At the latest six months after the entry into force of this Protocol, the Secretary General of OTIF shall convene the General Assembly in order to
a) designate the members of the Administrative Committee for the next period (Article 14 § 2, letter b) of COTIF in the version in the Annex to this Protocol) and, if appropriate, to take decisions about the end of the mandate of the current Administrative Committee,
b) fix, for a period of six years, the maximum amount that the expenditure of the Organisation may reach during each financial period (Article 14 § 2, letter e) of COTIF in the version in the Annex to this Protocol), and
c) proceed, if appropriate, to the election of the Secretary General (Article 14 § 2, letter c) of COTIF in the version in the Annex to this Protocol).
§ 2 At the latest three months after the entry into force of this Protocol, the Secretary General of OTIF shall convene the Committee of Technical Experts.
§ 3 After the entry into force of this Protocol, the mandate of the Administrative Committee, determined in accordance with Article 6 § 2, letter b) of COTIF 1980, shall terminate on the date fixed by the General Assembly which must coincide with the beginning of the mandate of the members and deputy members of the Administrative Committee designated by the General Assembly (Article 14 § 2, letter b) of COTIF in the version in the Annex to this Protocol).
§ 4 The mandate of the Director General of the Central Office, in office at the time of entry into force of this Protocol, shall terminate on the expiration of the period for which he has been appointed in accordance with Article 7 § 2, letter d) of COTIF 1980. He shall exercise, from the time of entry into force of this Protocol, the functions of Secretary General.
§ 5 Even after the entry into force of this Protocol, the relevant provisions of Articles 6, 7 and 11 of COTIF 1980 shall remain applicable with regard to
a) the auditing of the accounts and the approval of the annual accounts of the Organisation,
b) the fixing of the definitive contributions of the Member States to the expenses of the Organisation,
c) the payment of contributions,
d) the maximum amount that the expenditure of the Organisation may reach during a five year period, fixed before the entry into force of this Protocol.
Letters a) to c) refer to the year during which this Protocol enters into force as well as to the year which precedes that year.
§ 6 The definitive contributions of the Member States due for the year during which this Protocol enters into force, shall be calculated on the basis of Article 11 § 1 of COTIF 1980.
§ 7 At the request of the Member State whose contribution calculated pursuant to Article 26 of the Convention in the version in the Annex to this Protocol is greater than that for the year 1999, the General Assembly may determine the contribution of that State for the three years which follow the year of entry into force of this Protocol, taking account of the following principles:
a) the basis for the determination of the transitional contribution shall be the minimum contribution pursuant to Article 26 § 3 above referred to or the contribution due for the year 1999 if this is greater than the minimum contribution;
b) the contribution shall be adapted progressively in three steps at most to arrive at the amount of the definitive contribution calculated pursuant to Article 26 above referred to.
This provision shall not apply to Member States which owe the minimum contribution which, in any event, shall remain due.
§ 8 Contracts of carriage of passengers or goods in international traffic between Member States, concluded pursuant to the CIV Uniform Rules 1980 or the CIM Uniform Rules 1980, shall remain subject to the Uniform Rules in force at the time of the conclusion of the contracts even after the entry into force of this Protocol.
§ 9 Mandatory provisions of the CUV Uniform Rules and of the CUI Uniform Rules shall apply to contracts concluded before the entry into force of this Protocol one year after its entry into force.
Article 7
TEXTS OF THE PROTOCOL
§ 1 This Protocol shall be concluded and signed in the English, French and German languages. In the case of divergence, the French text shall prevail.
§ 2 On a proposal by one of the Member States concerned, the Organisation shall publish official translations of this Protocol in other languages, if one of these languages is an official language in the territory of at least two Member States. These translations shall be prepared in co-operation with the competent services of the Member States concerned.
In witness whereof, the undersigned plenipotentiaries duly authorised by their respective Governments have signed this Protocol.
Done at Vilnius on 3 June 1999, in one original in each of the English, French and German languages; these originals shall remain deposited in the archives of OTIF. Certified copies shall be sent to each of the Member States.
For the Republic of Albania:
For the Algerian Democratic and Popular Republic:
For the Federal Republic of Germany:
For the Republic of Austria:
For the Kingdom of Belgium:
For the Republic of Bosnia and Herzegovina:
For the Republic of Bulgaria:
For the Republic of Croatia:
For the Kingdom of Denmark:
For the Kingdom of Spain:
For Finland:
For the French Republic:
For the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland:
For Greece:
For the Republic of Hungary:
For Iraq:
For the Islamic Republic of Iran:
For the Republic of Ireland:
For the Italian Republic:
For the Lebanese Republic:
For the Principality of Liechtenstein:
For the Republic of Lithuania:
For the Grand Duchy of Luxembourg:
For the Former Yugoslav Republic of Macedonia:
For the Kingdom of Morocco:
For the Principality of Monaco:
For the Kingdom of Norway:
For the Kingdom of the Netherlands:
For the Republic of Poland:
For the Portuguese Republic:
For the Republic of Romania:
For the Slovak Republic:
For the Republic of Slovenia:
For the Kingdom of Sweden:
For the Helvetica Confederation:
For the Syrian Arab Republic:
For the Czech Republic:
For the Tunisian Republic:
For the Republic of Turkey:
CONVENTION CONCERNING INTERNATIONAL CARRIAGE BY RAIL (COTIF) OF 9 MAI 1980 IN THE VERSION OF THE PROTOCOL OF MODIFICATION OF 3 JUNE 1999
Title I
GENERAL PROVISIONS
Article 1
INTERGOVERNMENTAL ORGANISATION
§ 1 The Parties to this Convention shall constitute, as Member States, the Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail (OTIF), hereinafter called "the Organisation".
§ 2 The headquarters of the Organisation shall be at Berne. The General Assembly may decide to locate it at another place in one of the Member States.
§ 3 The Organisation shall have legal personality. It shall in particular have the capacity to enter into contracts, to acquire and dispose of immovable and movable assets and to be a party to legal proceedings.
§ 4 The Organisation, members of its staff, experts called in by it and representatives of Member States shall enjoy such privileges and immunities as are necessary to discharge their duties, subject to the conditions laid down in the Protocol on the Privileges and Immunities of the Organisation, annexed to the Convention.
§ 5 Relations between the Organisation and the State in which it has its headquarters shall be regulated by a Headquarters Agreement.
§ 6 The working languages of the Organisation shall be English, French and German. The General Assembly may introduce other working languages.
Article 2
AIM OF THE ORGANISATION
§ 1 The aim of the Organisation shall be to promote, improve and facilitate, in all respects, international traffic by rail, in particular by
a) establishing systems of uniform law in the following fields of law:
1. contract of international carriage of passengers and goods in international through traffic by rail, including complementary carriage by other modes of transport subject to a single contract;
2. contract of use of wagons as means of transport in international rail traffic;
3. contract of use of infrastructure in international rail traffic;
4. carriage of dangerous goods in international rail traffic;
b) contributing to the removal, in the shortest time possible, of obstacles to the crossing of frontiers in international rail traffic, while taking into account special public interests, to the extent that the causes of these obstacles are within the responsibility of States;
c) contributing to interoperability and technical harmonisation in the railway field by the validation of technical standards and the adoption of uniform technical prescriptions;
d) establishing a uniform procedure for the technical admission of railway material intended for use in international traffic;
e) keeping a watch on the application of all the rules and recommendations established within the Organisation;
f) by developing the systems of uniform law, rules and procedures referred to in letters a) to e) taking account of legal, economic and technical developments.
§ 2 The Organisation may
a) within the framework of the aim referred to in § 1, elaborate other systems of uniform law;
b) constitute a framework within which the Member States can elaborate other international conventions aiming to promote, improve and facilitate international rail traffic.
Article 3
INTERNATIONAL COOPERATION
§ 1 The Member States undertake to concentrate their international co-operation in the railway field, in principle, within the framework of the Organisation, and this to the extent that there exists a coherence in the tasks which are attributed to it in accordance with Articles 2 and 4. To attain this objective, the Member States will adopt all measures necessary and useful in order that the international multilateral conventions and agreements in force to which they are contracting parties should be adapted, to the extent that these conventions and agreements concern international co-operation in the railway field and attribute competencies to other intergovernmental or non-governmental organisations which cut across the tasks attributed to the Organisation.
§ 2 The obligations resulting from § 1 for the Member States, which are at the same time Members of the European Communities or States parties to the European Economic Area Agreement, shall not prevail over their obligations as members of the European Communities or States parties to the European Economic Area Agreement.
Article 4
TAKING ON AND TRANSFER OF ATTRIBUTIONS
§ 1 By a decision of the General Assembly, the Organisation shall be authorised to take on, within the framework of its aim as defined in Article 2, the attributions, resources and obligations which may be transferred to it by other intergovernmental organisations by virtue of agreements concluded with those organisations.
§ 2 The Organisation may, by a decision of the General Assembly, transfer to other intergovernmental organisations attributions, resources and obligations, by virtue of agreements concluded with those organisations.
§ 3 The Organisation may, with the approval of the Administrative Committee, take on administrative functions related to its aim and which are entrusted to it by a Member State. The expenses of the Organisation, arising out of these functions, shall be met by the Member State concerned.
Article 5
SPECIAL OBLIGATIONS OF THE MEMBER
STATES
§ 1 The Member States agree to adopt all appropriate measures in order to facilitate and accelerate international rail traffic. To that end, each Member State undertakes, to the extent possible, to
a) eliminate any useless procedure,
b) simplify and standardise the formalities already required,
c) simplify frontier checks.
§ 2 In order to facilitate and improve international rail traffic, the Member States agree to lend their support to attain the highest possible degree of uniformity in the regulations, standards, procedures and methods of organisation relating to railway vehicles, railway personnel, railway infrastructure and auxiliary services.
§ 3 The Member States agree to facilitate the conclusion of agreements between infrastructure managers intended to optimise international rail traffic.
Article 6
UNIFORM RULES
§ 1 So far as declarations are not made in accordance with Article 42 § 1, first sentence, international rail traffic and admission of railway material to use in international traffic shall be governed by:
a) the "Uniform Rules concerning the Contract of International Carriage of Passengers by Rail (CIV)", forming Appendix A to the Convention,
b) the "Uniform Rules concerning the Contract of International Carriage of Goods by Rail (CIM)", forming Appendix B to the Convention,
c) the "Regulation concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail (RID)", forming Appendix C to the Convention,
d) the "Uniform Rules concerning Contracts of Use of Vehicles in International Rail Traffic (CUV)", forming appendix D to the Convention,
e) the "Uniform Rules concerning the Contract of Use of Infrastructure in International Rail Traffic (CUI)", forming Appendix E to the Convention,
f) the "Uniform Rules concerning the Validation of Technical Standards and the Adoption of Uniform Technical Prescriptions applicable to Railway Material intended to be used in International Traffic (APTU)", forming Appendix F to the Convention,
g) the "Uniform Rules concerning Technical Admission of Railway Material used in International Traffic (ATMF)", forming Appendix G to the Convention,
h) other systems of uniform law elaborated by the Organisation pursuant to Article 2 § 2, letter a), also forming Appendices to the Convention.
§ 2 The Uniform Rules, the Regulation and the systems listed in § 1, including their Annexes, shall form an integral part of the Convention.
Article 7
DEFINITION OF THE EXPRESSION
"CONVENTION"
In the following provisions the expression "Convention" covers the Convention itself, the Protocol referred to in article 1 § 4 and the Appendices referred to in Article 6, including their Annexes.
Title II
COMMON PROVISIONS
Article 8
NATIONAL LAW
§ 1 When interpreting and applying the Convention, its character of international law and the necessity to promote uniformity shall be taken into account.
§ 2 In the absence of provisions in the Convention, national law shall apply.
§ 3 "National law" means the law of the State in which the person entitled asserts his rights, including the rules relating to conflict of laws.
Article 9
UNIT OF ACCOUNT
§ 1 The unit of account referred to in the Appendices shall be the Special Drawing Right as defined by the International Monetary Fund.
§ 2 The value in Special Drawing Rights of the national currency of a Member State which is a member of the International Monetary Fund shall be calculated in accordance with the method applied by the International Monetary Fund for its own operations and transactions.
§ 3 The value in Special Drawing Rights of the national currency of a Member State which is not a member of the International Monetary Fund shall be calculated by the method determined by that State. This calculation must express in the national currency a real value as close as possible to that which would result from the application of § 2.
§ 4 For a Member State which is not a member of the International Monetary Fund and whose legislation does not permit the application of § 2 or § 3 above, the unit of account referred to in the Appendices shall be deemed to be equal to three gold francs. The gold franc is defined as 10/31 of a gramme of gold of millesimal fineness 900. The conversion of the gold franc must express in the national currency a real value as close as possible to that which would result from the application of § 2.
§ 5 Within three months after the entry into force of the Convention and each time that a change occurs in their method of calculation or in the value of their national currency in relation to the unit of account, States shall notify the Secretary General of their method of calculation in accordance with § 3 or of the results of the conversion in accordance with § 4. The latter shall inform the Member States of these notifications.
§ 6 An amount expressed in units of account shall be converted into the national currency of the State of the court or tribunal seized. The conversion shall be made in accordance with the value of the corresponding currency on the day of the judicial decision or on the day agreed between the parties.
Article 10
SUPPLEMENTARY PROVISIONS
§ 1 Two or more Member States or two or more carriers may agree supplementary provisions for the execution of the CIV Uniform Rules and the CIM Uniform Rules; they may not derogate from these Uniform Rules.
§ 2 The supplementary provisions referred to in § 1 shall be put into force and published in the manner required by the laws and prescriptions of each State. The supplementary provisions of States and their coming into force shall be notified to the Secretary General. He shall inform the Member States of these notifications.
Article 11
SECURITY FOR COSTS
Security for costs cannot be required in proceedings founded on the CIV Uniform Rules, the CIM Uniform Rules, the CUV Uniform Rules or the CUI Uniform Rules.
Article 12
EXECUTION OF JUDGMENTS. ATTACHMENT
§ 1 Judgements pronounced by the competent court or tribunal pursuant to the provisions of the Convention after trial or by default shall, when they have become enforceable under the law applied by that court or tribunal, become enforceable in each of the other Member States on completion of the formalities required in the State where enforcement is to take place. The merits of the case shall not be subject to review. These provisions shall apply also to judicial settlements.
§ 2 § 1 shall apply neither to judgements which are provisionally enforceable, nor to awards of damages in addition to costs against a plaintiff who fails in his action.
§ 3 Debts arising from a transport operation subject to the CIV Uniform Rules or the CIM Uniform Rules, owed to one transport undertaking by another transport undertaking not under the jurisdiction of the same Member State, may only be attached under a judgement given by the judicial authority of the Member State which has jurisdiction over the undertaking entitled to payment of the debt sought to be attached.
§ 4 Debts arising from a contact subject to the CUV Uniform Rules or the CUI Uniform Rules may only be attached under a judgment given by the judicial authority of the Member State which has jurisdiction over the undertaking entitled to payment of the debts sought to be attached.
§ 5 Railway vehicles may only be seized on a territory other than that of the Member State in which the keeper has its registered office, under a judgment given by the judicial authority of that State. The term "keeper" means the person who, being the owner or having the right to dispose of it, exploits the railway vehicle economically in a permanent manner as a means of transport.
Title III
STRUCTURE AND FUNCTIONING
Article 13
ORGANS
§ 1 The functioning of the Organisation shall be ensured by the following organs:
a) the General Assembly,
b) the Administrative Committee,
c) the Revision Committee,
d) the Committee of Experts for the Carriage of Dangerous Goods (RID Expert Committee),
e) the Rail Facilitation Committee,
f) the Committee of Technical Experts,
g) the Secretary General.
§ 2 The General Assembly may decide to establish temporarily other committees for specific tasks.
§ 3 On the determination of the quorum in the General Assembly or in the Committees referred to in § 1, letters c) to f), Member States which do not have the right to vote (Article 14 § 5, Article 26 § 7 or Article 40 § 4) shall not be taken into account.
§ 4 The chairmanship of the General Assembly, the chairmanship of the Administrative Committee as well as the function of Secretary General must, in principle, be conferred on nationals of different Member States.
Article 14
GENERAL ASSEMBLY
§ 1 The General Assembly shall be composed of all Member States.
§ 2 The General Assembly shall:
a) establish its rules of procedure;
b) designate the members of the Administrative Committee as well as a deputy member for each member and elect the Member State which will provide the chairmanship of it (Article 15 §§ 1 to 3);
c) elect the Secretary General (Article 21 § 2);
d) issue directives concerning the activity of the Administrative Committee and the Secretary General;
e) fix, for six-year periods, the maximum amount that the expenditure of the Organisation may reach in each budgetary period (article 25); if not, it shall issue directive relating to the limitation of that expenditure for a period no longer than six years;
f) decide whether the headquarters of the Organisation should be located at another place (Article 1 § 2);
g) take decisions about the introduction of other working languages (Article 1 § 6);
h) take decisions about the taking on of other attributions by the Organisation (Article 4 § 1) and the transfer of attributions of the Organisation to another intergovernmental organisation (Article 4 § 2);
i) decide, if necessary, on the temporary establishment of other committees for specific tasks (Article 13 § 2);
j) consider whether the attitude of a State should be regarded as a tacit denunciation (Article 26 § 7);
k) decide whether to entrust the carrying out of the auditing of the accounts to another Member State than the Headquarters State (Article 27 § 1);
l) take decisions about proposals aiming to modify the Convention (Article 33 §§ 2 and 3);
m) take decisions about applications for accession submitted to the General Assembly (Article 37 § 4);
n) take decisions about the conditions of accession of a regional economic integration organisation (Article 38 § 1);
o) take decisions about applications for association submitted to it (Article 39 § 1);
p) take decisions about the dissolution of the Organisation and about the possible transfer of its attributions to another intergovernmental organisation (Article 43);
q) take decisions about other questions placed on the agenda.
§ 3 The Secretary General shall convene the General Assembly once every three years or at the request either of one-third of the Member States or of the Administrative Committee, as well as in the cases referred to in Article 33 §§ 2 and 3 and in Article 37 § 4. He shall send the draft agenda to the Member States at least three months before the opening of the session, in accordance with the conditions defined by the rules of procedure referred to in § 1, letter a).
§ 4 There shall be a quorum (Article 13 § 3) in the General Assembly when the majority of the Member States are represented there. A Member State may arrange to be represented by another Member State; however a State may not represent more than one other State.
§ 5 In the case of a vote in the General Assembly concerning modifications of the Appendices to the Convention, Member States which have made a declaration in respect of the Appendix in question pursuant to Article 42 § 1, first sentence, shall not have the right to vote.
§ 6 The General Assembly shall take its decisions by the majority of the Member States represented at the time of the vote, save in the case of § 2, letters e), f), g), h), l) and p) as well as of Article 34 § 6, for which the majority shall be two-thirds. However, in the case of § 2, letter 1) the majority shall be two-thirds only in the case of proposals aiming to modify the Convention itself, with the exception of Articles 9 and 27 §§ 2 to 10 and the Protocol referred to in Article 1 § 4.
§ 7 On the invitation of the Secretary General, issued with the agreement of a majority of the Member States,
a) States which are not members of the Organisation,
b) international organisations and associations having competence for questions concerning the Organisationžs activities or dealing with problems which have been placed on the agenda,
may attend sessions of the General Assembly in an advisory capacity.
Article 15
ADMINISTRATIVE COMMITTEE
§ 1 The Administrative Committee shall be composed of a third of the Member States.
§ 2 The members of the Committee and one deputy member for each of them as well as the Member State which chairs the Committee shall be designated for three years. The composition of the Committee shall be determined for each period, having regard in particular to an equitable geographical distribution. A deputy member that becomes a member of the Committee in the course of a period, must be designated as a member of the Committee for the period which follows.
§ 3 If a vacancy occurs or the right to vote of a member is suspended or in the case of absence of a member for two consecutive sessions of the Committee, without the member arranging to be represented by another member in accordance with § 6, the deputy member designated by the General Assembly shall exercise its functions for the remainder of the period.
§ 4 With the exception of the case referred to in § 3, no Member State may sit on the Committee for more than two full consecutive periods.
§ 5 The Committee shall:
a) establish its rules of procedure;
b) conclude the Headquarters Agreement;
c) establish the staff regulation for the Organisation;
d) appoint, taking account of the ability of the candidates and an equitable geographical distribution, the senior officers of the Organisation;
e) establish a regulation concerning the finances and book-keeping of the Organisation;
f) approve the work programme, budget, management report and accounts of the Organisation;
g) fix, on the basis of the approved accounts, the definitive contributions due from the Member States in accordance with Article 26 for the two previous calendar years, as well as the amount of the treasury advance due from the Member States in accordance with Article 26 § 5 for the current year and the next calendar year;
h) determine the attributions of the Organisation which concern all the Member States or only some of the Member States as well as the expenses to be borne, in consequence, by these Member States (Article 26 § 4);
i) fix the amount of specific remuneration (Article 26 § 11);
j) issue special directives concerning the auditing of accounts (Article 27 §1);
k) approve the taking on of administrative functions by the Organisation (Article 4 § 3) and fix the specific contributions due from the Member State concerned;
l) send to the Member States the management report, the statement of accounts as well as its decisions and recommendations;
m) prepare and send to the Member States, with a view to the General Assembly which is to decide the composition of the Committee, at least two months before the opening of the session, a report on its activity as well as proposals as to how it should be reconstituted (Article 14 § 2, letter b).
n) keep a check on the conduct of business by the Secretary General;
o) keep a watch on the proper application of the Convention by the Secretary General and the execution, by the Secretary General, of decisions taken by the other organs; on this end, the Committee may take all measures likely to improve the application of the Convention and of the above mentioned decisions;
p) give reasoned opinions on questions which may affect the work of the Organisation and are submitted to the Committee by a Member State or by the Secretary General;
q) resolve disputes between a Member State and the Secretary General with respect to his function as Depositary (Article 36 § 2);
r) take decisions about applications for suspension of membership (Article 40);
§ 6 There shall be a quorum in the Administrative Committee when two-thirds of its members are represented there. However, a member may arrange to be represented by another member; no member may however represent more than one other member.
§ 7 The Committee shall take its decisions by the majority of the members represented at the time of vote.
§ 8 Unless it decides otherwise, the Committee shall meet at the headquarters of the Organisation. The minutes of its meetings shall be sent to all Member States.
§ 9 The Chairman of the Committee shall:
a) convene the Committee at least once a year as well as at the request of four of its members or of the Secretary General;
b) send to the members of the Committee the draft agenda;
c) deal, within the limits and under the conditions laid down in the rules of procedure, with urgent questions arising in the interval between meetings;
d) sing the Headquarters Agreement referred to in § 5, letter b).
§ 10 The Committee may, within the limits of its own responsibilities, instruct the Chairman to carry out certain specific tasks.
Article 16
OTHER COMMITTEES
§ 1 The Committees referred to in Article 13 § 1, letters c) to f) and § 2 shall be composed, in principle, of all Member States. When the Revision Committee, the RID Expert Committee or the Committee of Technical Experts deliberate and take decisions, within the limits of their competence, about modifications of the Appendices to the Convention, Member States which have made a declaration in respect of the Appendices in question pursuant to Article 42 § 1, first sentence, shall not be members of the Committee concerned.
§ 2 The Secretary General shall convene the Committees either on his own initiative or at the request of five Member States or of the Administrative Committee. The Secretary General shall send the draft agenda to the Member States at least two months before the opening of the meeting.
§ 3 A Member State may arrange to be represented by another Member State; no State may however represent more than two other States.
§ 4 Each Member State represented shall have one vote. A proposal shall be adopted if the number of votes in favour is:
a) equal to at least one-third of the number of Member States represented at the time of the vote and
b) greater than the number of votes against.
§ 5 On the invitation of the Secretary General, issued with the agreement of a majority of the Member States,
a) States which are not members of the Organisation,
b) Member States which, however, are not members of the Committee concerned,
c) international organisations and associations having competence for questions concerning the Organisationžs activities or dealing with problems which have been placed on the agenda,
may attend meetings of the Committees in an advisory capacity.
§ 6 The Committees shall elect for each meeting or for an agreed period a Chairman and one or several Deputy Chairmen.
§ 7 The proceedings shall be conducted in the working languages. The substance of what is said during a meeting in one of the working languages shall be translated into the other working languages; proposals and decisions shall be translated in full.
§ 8 The minutes shall summarise the proceedings. Proposals and decisions shall be reproduced in full. With regard to decisions, the French text shall prevail. The minutes shall be sent to all Member States.
§ 9 The Committees may appoint working groups to deal with specific questions.
§ 10 The Committees shall establish their rules of procedure.
Article 17
REVISION COMMITTEE
§ 1 The Revision Committee shall:
a) take decisions, in accordance with Article 33 § 4, about proposals aiming to modify the Convention;
b) consider proposals to be submitted, in accordance with Article 33 § 2, to the General Assembly for decision.
§ 2 There shall be a quorum (Article 13 § 3) in the Revision Committee when the majority of the Member States are represented there.
Article 18
RID EXPERT COMMITTEE
§ 1 The RID Expert Committee shall take decisions, in accordance with Article 33 § 5, about proposals aiming to modify the Convention.
§ 2 There shall be a quorum (Article 13 § 3) in the RID Expert Committee when one-third of the Member States are represented there.
Article 19
RAIL FACILITATION COMMITTEE
§ 1 The Rail Facilitation Committee shall:
a) give its opinion on all questions aiming to facilitate frontier crossing in international rail traffic;
b) recommend standards, methods, procedures and practices relating to rail facilitation.
§ 2 There shall be a quorum (Article 13 § 3) in the Rail Facilitation Committee when one third of the Member States are represented there.
Article 20
COMMITTEE OF TECHNICAL EXPERTS
§ 1 The Committee of Technical Experts shall:
a) take decisions, in accordance with Article 5 of the APTU Uniform Rules, about the validation of a technical standard relating to railway material intended to be used in international traffic;
b) take decisions, in accordance with Article 6 of the APTU Uniform Rules, about the adoption of a uniform technical prescription relating to the construction, operation, maintenance or relating to a procedure concerning railway material intended to be used in international traffic;
c) keep a watch on the application of technical standards and uniform technical prescriptions relating to railway material intended to be used in international traffic and examine their development with a view to their validation or adoption in accordance with the procedures provided for in Articles 5 and 6 of the APTU Uniform Rules;
d) take decisions, in accordance with Article 33 § 6, about proposals aiming to modify the Convention;
e) deal with all other matters which are assigned to it in accordance with the APTU Uniform Rules and the ATMF Uniform Rules.
§ 2 There shall be a quorum (Article 13 § 3) in the Committee of Technical Experts, when one-half of the Member States, within the meaning of Article 16 § 1, are represented there. When the Committee is taking decisions about provisions of the Annexes to the APTU Uniform Rules, Member States which have made an objection, in accordance with Article 35 § 4, with regard to the provisions concerned or have made a declaration, in accordance with Article 9 § 1 of the Uniform Rules, shall not have the right to vote.
§ 3 The Committee of Technical Experts may either validate technical standards or adopt uniform technical prescriptions or refuse to validate or adopt them; it may not under any circumstances modify them.
Article 21
SECRETARY GENERAL
§ 1 The Secretary General shall assume the functions o Secretariat of the Organisation.
§ 2 The Secretary General shall be elected by the General Assembly for a period of three years, renewable twice at most.
§ 3 The Secretary General must, in particular:
a) assume the functions of Depositary (Article 36);
b) represent the Organisation externally;
c) send to Member States the decisions taken by the General Assembly and by the Committees (Article 34 § 1, Article 35 § 1);
d) carry out the duties entrusted to him by the other organs of the Organisation;
e) examine proposals of the Member States aiming to modify the Convention, if necessary with the assistance of experts;
f) convene the General Assembly and the other Committees (Article 14 § 3, Article 16 § 2);
g) send to Member States, in due time, the documents necessary for the meetings of the various organs;
h) draw up the work programme, draft budget and management report of the Organisation and submit them to the Administrative Committee for approval (Article 25);
i) manage the financial affairs of the Organisation within the limits of the approved budget;
j) endeavour, at the request of one of the parties concerned, by using his good offices, to settle disputes between them arising from the interpretation or application of the Convention;
k) give, at the request of all parties concerned, an opinion on disputes arising from the interpretation or application of the Convention;
l) assume the functions which are attributed to him by Title V;
m) receive communications from the Member States, international organisations and associations referred to in Article 16 § 5, and from the undertakings (carriers, infrastructure managers, etc.) participating in international rail traffic, and notify them, where appropriate, to the other Member States, international organisations and associations as well as undertakings;
n) exercise the management of the staff of the Organisation;
o) inform the Member States, in due time, of any vacancy in the posts of the Organisation;
p) maintain and publish the lists of lines and services referred to in Article 24.
§ 4 The Secretary General may, on his own initiative, present proposals aiming to modify the Convention.
Article 22
STAFF OF THE ORGANISATION
The rights and duties of the staff of the Organisation shall be laid down by the staff regulation established by the Administrative Committee in accordance with Article 15 § 5, letter c).
Article 23
BULLETIN
§ 1 The Organisation shall publish a bulletin which shall contain official communications as well as others necessary or useful with respect to the application of the Convention.
§ 2 The communications for which the Secretary General is responsible under the Convention may, if necessary, be made in the form of a publication in the Bulletin.
Article 24
LISTS OF LINES OR SERVICES
§ 1 The maritime and inland waterway services referred to in Article 1 of the CIV Uniform Rules and of the CIM Uniform Rules, on which carriage is performed in addition to carriage by rail subject to a single contract of carriage, shall be included in two lists:
a) the CIV list of maritime and inland waterway services,
b) the CIM list of maritime and inland waterway services.
§ 2 The railway lines of a-Member State which has lodged a reservation in accordance with Article 1 § 6 of the CIV Uniform Rules or in accordance with Article 1 § 6 of the CIM Uniform Rules shall be included in two lists in accordance with that reservation:
a) the CIV list of railway lines,
b) the CIM list of railway lines.
§ 3 Member states shall send to the Secretary General their notifications concerning the inclusion or deletion of lines or services referred to in §§ 1 and 2. In so far as they link Member States, the maritime and inland waterway services referred to in § 1 shall only be included in the lists with the agreement of those States; for the deletion of such a service, notification by one of those States shall suffice.
§ 4 The Secretary General shall notify all Member States of the inclusion or deletion of a line or a service.
§ 5 Carriage on the maritime and inland waterway services referred to in § 1 and carriage on the railway lines referred to in § 2 shall be subject to the provisions of the Convention on the expiration of one month running from the date of the notification of their inclusion by the Secretary General. Such a service or line shall cease to be subject to the provisions of the Convention on the expiration of three months running from the date of the notification of the deletion by the Secretary General, save in respect of carriage underway which must be finished.
Title IV
FINANCES
Article 25
WORK PROGRAMME, BUDGET, ACCOUNTS, MANAGEMENT REPORT
§ 1 The work programme, budget and accounts of the Organisation shall cover a period of two calendar years.
§ 2 The Organisation shall publish a management report at least every two years.
§ 3 The total amount of expenditure of the Organisation shall be fixed, for each budgetary period, by the Administrative Committee on a proposal by the Secretary General.
Article 26
FINANCING THE EXPENDITURE
§ 1 Subject to §§ 2 to 4, the expenditure of the Organisation, not covered by other receipts, shall be met by the Member States as to two fifths on the basis of the United Nations system of apportioning contributions, and as to three fifths in proportion to the total length of railway infrastructure as well as of the maritime and inland waterway services included in accordance with Article 24 § 1. However, maritime and inland waterway services shall count only in respect of one-half of the length of their routes.
§ 2 When a Member State has lodged a reservation in accordance with Article 1 § 6 of the CIV Uniform Rules or in accordance with Article 1 § 6 of the CIM Uniform Rules, the contribution formula referred to in § 1 shall be applied as follows:
a) instead of the total length of railway infrastructure on the territory of that Member State only the length of railway lines included in accordance with Article 24 § 2 shall be taken into account;
b) the part of the contribution according to the United Nations system shall be calculated pro rata as a function of the length of the lines and services included in accordance with Article 24 §§ 1 and 2 in relation to the total length of railway infrastructure on the territory of that Member State plus the length of the services included in accordance with Article 24 § 1, but with a minimum of 0.01 per cent.
§ 3 Each Member State shall meet at least 0.25 per cent and at most 15 per cent of the contributions.
§ 4 The Administrative Committee shall determine the attributions of the Organisation concerning
a) all the Member States equally and the expenditure which shall be met by all Member States according to the formula referred to in § 1,
b) only some of the Member States and the expenditure which shall be met by those Member States according to the same formula.
§ 3 shall apply mutatis mutandis. These provisions shall not affect Article 4 § 3.
§ 5 The contributions of the Member States to the expenditure of the Organisation shall be due in the form of a treasury advance payable in two instalments at the latest by the 31 October of each of the two years covered by the budget. The treasury advance shall be fixed on the basis of the definitive contributions for the two preceding years.
§ 6 When sending the management report and statement of accounts to the Member States, the Secretary General shall notify the definitive amount of the contribution for the two previous calendar years as well as the amount of the treasury advance in respect of the two calendar years to come.
§ 7 After the 31 December of the year the notification is made by the Secretary General in accordance with § 6, the amounts due for the last two calendar years shall bear interest at the rate of five per cent per annum. If, one year after that date, a Member State has not paid its contribution, its right to vote shall be suspended until it has fulfilled its obligation to pay. On expiry of a further period of two years, the General Assembly shall consider whether the attitude of that State should be regarded as a tacit denunciation of the Convention and, where necessary, shall determine the effective date thereof.
§ 8 Contributions overdue shall remain payable in the cases of denunciation pursuant to § 7 or Article 41, and in cases of suspension of the right to vote referred to in Article 40 § 4, letter b).
§ 9 Sums not recovered shall be made good out of the resources of the Organisation.
§ 10 A Member State which has denounced the Convention may become a Member State again by accession, provided that it has paid the sums which it owes.
§ 11 A charge shall be made by the Organisation to cover the special expenses arising from activities provided for in Article 21 § 3, letters j) to l). In the cases provided for in Article 21 § 3, letters j) and d), that charge shall be determined by the Administrative Committee on the basis of a proposal by the Secretary General. In the case provided for in Article 21 § 3, letter 1), Article 31 § 3 shall apply.
Article 27
AUDITING OF ACCOUNTS
§ 1 In the absence of a contrary decision by the General Assembly pursuant to article 14 § 2, letter k), the auditing of accounts shall be carried out by the Headquarters State, according to the rules laid down in this Article and, subject to any special directives of the Administrative Committee, in conformity with the Financial and Accounting Regulation of the Organisation (Article 15 § 5, letter e)).
§ 2 The Auditor shall audit the accounts of the Organisation, including all the trust funds and special accounts, as he considers necessary in order to ensure:
a) that the financial statements are in conformity with the ledgers and accounts of the Organisation;
b) that the financial transactions which the statements account for have been carried out in conformity with the rules and regulations, budgetary provisions and other directives of the Organisation;
c) that effects and cash held at banks or in the cash box have either been audited by reference to certificates received directly from the depositaries, or actually counted;
d) that the internal checks, including the internal audit of the accounts, are adequate;
e) that all assets and liabilities as well as all surpluses and deficits have been posted according to procedures that he considers satisfactory.
§ 3 Only the Auditor shall be competent to accept in whole or in part certificates and supporting documents furnished by the Secretary General. If he considers it appropriate, he may undertake an examination and detailed audit of any accounting record relating either to financial transactions or to supplies and equipment.
§ 4 The Auditor shall have unrestricted access, at any time, to all ledgers, accounts, accounting documents and other information which he considers needful.
§ 5 The Auditor shall not be competent to reject such and such a heading of the accounts, but he shall immediately draw to the attention of the Secretary General any transaction of which the regularity or appropriateness appears to him to be questionable, so that the latter may take the requisite measures.
§ 6 The Auditor shall present and sign a certificate in respect of the financial statements with the following wording: "I have examined the financial statements of the Organisation for the budgetary period which ended on 31 December... My examination consisted of a general analysis of the accounting methods and the checking of the accounting records and other evidence which I judged necessary in the circumstances." That certificate shall indicate, according to the circumstances, that:
a) the financial statements satisfactorily reflect the financial position at the date of expiry of the period in question as well as the results of the transactions carried out during the period which ended on that date;
b) the financial statements have been drawn up in accordance with the accounting principles mentioned;
c) the financial principles have been applied in accordance with procedures which accord with those adopted during the previous budgetary period;
d) the financial transactions have been carried out in conformity with the rules and regulations, budgetary provisions and other directives of the Organisation.
§ 7 In his report on the financial transactions, the Auditor shall mention:
a) the nature and extent of the audit which he has carried out;
b) factors connected with the completeness or correctness of the accounts, including as appropriate:
1. information necessary for the correct interpretation and assessment of the accounts;
2. any sum which ought to have been collected but which has not been passed to account;
3. any sum which has been the subject of a regular or conditional expenditure commitment and which has not been posted or which has not been taken into account in the financial statements;
4. expenditure in support of which no sufficient vouchers have been produced;
5. whether or not ledgers have been kept in good and due form; it is necessary to note cases where the material presentation of the financial statements diverges from accounting principles generally recognised and invariably applied;
c) other matters to which the attention of the Administrative Committee should be drawn, for example:
1. cases of fraud or presumption of fraud;
2. wastage or irregular use of funds or other assets of the Organisation (even when the accounts relating to the transaction carried out were in order);
3. expenditure which could subsequently lead to considerable costs for the Organisation;
4. any defects, general or particular, in the system of checking receipts and expenses or supplies and equipment;
5. expenditure not in conformity with the intentions of the Administrative Committee, taking account of transfers duly authorised within the draft budget;
6. overstepping of appropriations, taking account of changes resulting from transfers duly authorised within the draft budget;
7. expenditure not in conformity with the authorisations which govern it;
d) the correctness or incorrectness of the accounts relating to supplies and equipment, established from the inventory and the examination of the ledgers.
In addition, the report may mention transactions which have been posted in the course of an earlier budgetary period and about which new information has been obtained or transactions which are to be carried out in the course of a later financial period and about which it seems desirable to inform the Administrative Committee in advance.
§ 8 The Auditor must on no account include criticisms in his report without first affording the Secretary General an opportunity of giving an explanation.
§ 9 The Auditor shall inform the Administrative Committee and the Secretary General of the findings of the audit. He may, in addition, submit any comments that he considers appropriate about the financial report of the Secretary General.
§ 10 Where the Auditor has carried out a summary audit or has not obtained adequate supporting documents, he must mention the fact in his certificate and his report, specifying the reasons for his observations as well as the consequences which result therefrom for the financial position and the posted financial transactions.
Title V
ARBITRATION
Article 28
COMPETENCE
§ 1 Disputes between Member States arising from the interpretation or application of the Convention, as well as disputes between Member States and the Organisation arising from the interpretation or application of the Protocol on Privileges and Immunities may, at the request of one of the parties, be referred to an Arbitration Tribunal. The parties shall freely determine the composition of the Arbitration Tribunal and the arbitration procedure.
§ 2 Other disputes arising from the interpretation or application of the Convention and of other conventions elaborated by the Organisation in accordance with Article 2 § 2, if not settled amicably or brought before the ordinary courts or tribunals may, be agreement between the parties concerned, be referred to an Arbitration Tribunal. Articles 29 to 32 shall apply to the composition of the Arbitration Tribunal and the arbitration procedure.
§ 3 Any State may, at the time of its application for accession to the Convention, reserve the right not to apply all or part of the provisions of §§ 1 and 2.
§ 4 A State which has made a reservation pursuant to § 3 may withdraw it at any time by informing the Depositary. This withdrawal shall take effect one month after the date on which the Depositary notifies it to the Member States.
Article 29
AGREEMENT TO REFER TO ARBITRATION. REGISTRAR
The Parties shall conclude an agreement to refer to arbitration, which shall, in particular, specify:
a) the subject matter of the dispute;
b) the composition of the Tribunal and the period agreed for nomination of the arbitrator or arbitrators;
c) the place where it is agreed that the Tribunal is to sit.
The agreement to refer to arbitration must be communicated to the Secretary General who shall act as Registrar.
Article 30
ARBITRATORS
§ 1 A panel of arbitrators shall be established and kept up to date by the Secretary General. Each Member State may nominate two of its nationals to the panel arbitrators.
§ 2 The Arbitration Tribunal shall be composed of one, three or five arbitrators in accordance with the agreement to refer to arbitration. The arbitrators shall be selected from persons who are on the panel referred to in § 1. Nevertheless, if the agreement to refer to arbitration provides for five arbitrators, each of the parties may select one arbitrator who is not on the panel. If the agreement to refer to arbitration provides for a sole arbitrator, he shall be selected by mutual agreement between the parties. If the agreement to refer to arbitration provides for three or five arbitrators, each party shall select one or two arbitrators as the case may be; these, by mutual agreement, shall appoint the third or fifth arbitrator, who shall be President of the Arbitration Tribunal. If the parties cannot agree on the selection of a sole arbitrator, or the selected arbitrators cannot agree on the appointment of a third or fifth arbitrator, the appointment shall be made by the Secretary General.
§ 3 The sole arbitrator, or the third or fifth arbitrator, must be of a nationality other than that of either party, unless both are of the same nationality.
§ 4 The intervention of a third party in the dispute shall not affect the composition of the Arbitration Tribunal.
Article 31
PROCEDURE, COSTS
§ 1 The Arbitration Tribunal shall decide the procedure to be followed having regard in particular to the following provisions:
a) it shall enquire into and determine cases on the basis of the evidence submitted by the parties, but will not be bound by their interpretations when it is called upon to decide a question of law;
b) it may not award more than the claimant has claimed, not anything of a different nature, nor may it award less than the defendant has acknowledged as due;
c) the arbitration award, setting forth the reasons for the decision, shall be drawn up by the Arbitration Tribunal and notified to the parties by the Secretary General;
d) save where the mandatory provisions of the law of the place where the Arbitration Tribunal is sitting otherwise provide and subject to contrary agreement by the parties, the arbitration award shall be final.
§ 2 The fees of the arbitrators shall be determined by the Secretary General.
§ 3 The Tribunal shall determine in its award the amount of costs and expenses and shall decide how they and the fees of the arbitrators are to be apportioned between the parties.
Article 32
LIMITATION. ENFORCEMENT
§ 1 The commencement of arbitration proceedings shall have the same effect, as regards the interruption of periods of limitation, as that attributed by the applicable provisions of substantive law to the institution of an action in the ordinary courts or tribunals.
§ 2 The Arbitration Tribunalžs award shall become enforceable in each of the Member States on completion of the formalities required in the State where enforcement is to take place. The merits of the case shall not be subject to review.
Title VI
MODIFICATION OF THE CONVENTION
Article 33
COMPETENCE
§ 1 The Secretary General shall immediately bring to the notice of the Member States proposals aiming to modify the Convention, which have been sent to him by the Member States or which he has prepared himself.
§ 2 The General Assembly shall take decisions about proposals aiming to modify the Convention in so far as §§ 4 to 6 do not provide for another competence.
§ 3 When seized of a modification proposal the General Assembly may decide, by the majority provided for under Article 14 § 6, that such proposal is closely linked with one or more provisions of the Appendices to the Convention. In that case as well as in the cases referred to in §§ 4 to 6, second sentences, the General Assembly is also empowered to take decisions about the modification of such provision or provisions of the Appendices.
§ 4 Subject to decisions taken by the General Assembly in accordance with § 3, first sentence, the Revision Committee shall take decisions about proposals aiming to modify:
a) Articles 9 and 27 §§ 2 to 10;
b) the CIV Uniform Rules except Articles 1, 2, 5, 6, 16, 26 to 39, 41 to 53 and 56 to 60;
c) the CIM Uniform Rules except Articles 1, 5, 6 §§ 1 and 2, Articles 8, 12, 13 § 2, Articles 14, 15 §§ 2 and 3, Article 19 §§ 6 and 7 and Articles 23 to 27, 30 to 33, 36 to 41 and 44 to 48;
d) the CUV Uniform Rules except Articles 1, 4, 5 and 7 to 12;
e) the CUI Uniform Rules except Articles 1, 2, 4, 8 to 15, 17 to 19, 21, 23 to 25;
f) the APTU Uniform Rules except Articles 1, 3 and 9 to 11 and the Annexes of these Uniform Rules;
g) the ATMF Uniform Rules except Articles 1, 3 and 9.
When modification proposals are submitted to the Revision Committee in accordance with letters a) to g), one-third of the States represented on the Committee may require these proposals to be submitted to the General Assembly for decision.
§ 5 The RID Expert Committee shall take decisions about proposals aiming to modify the provisions of the Regulation concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail (RID). When such proposals are submitted to the RID Expert Committee, one-third of the States represented on the Committee may require these proposals to be submitted to the General Assembly for decision.
§ 6 The Committee of Technical Experts shall decide on proposals aiming to modify the Annexes to the APTU Uniform Rules. When such proposals are submitted to the Committee of Technical Experts, one-third of the States represented on the Committee may require these proposals to be submitted to the General Assembly for decision.
Article 34
DECISIONS OF THE GENERAL ASSEMBLY
§ 1 Modifications of the Convention decided upon by the General Assembly shall be notified to the Member States by the Secretary General.
§ 2 Modifications of the Convention itself, decided upon by the General Assembly, shall enter into force for all Member States twelve months after their approval by two-thirds of the Member States with the exception of those which, before the entry into force, have made a declaration in terms that they do not approve such modifications.
§ 3 Modifications of the Appendices to the Convention, decided upon by the General Assembly, shall enter into force for all Member States twelve months after their approval by half of the Member States which have not made a declaration pursuant to Article 42 § 1, first sentence, with the exception of those which, before the entry into force, have made a declaration in terms that they do not approve such modifications and with the exception of those which have made a declaration pursuant to Article 42 § 1, first sentence.
§ 4 The Member States shall address their notifications concerning the approval of modifications of the Convention decided upon by the General Assembly as well as their declarations in terms that they do not approve such modifications, to the Secretary General. The Secretary General shall give notice of them to the other Member States.
§ 5 The period referred to in §§ 2 and 3 shall run from the day of the notification by the Secretary General that the conditions for the entry into force of the modifications are fulfilled.
§ 6 The General Assembly may specify, at the time of adoption of a modification that it is such that any Member State which will have made a declaration pursuant to § 2 or § 3 and which will not have approved the modification within the period of eighteen months running from its entry into force will cease, on the expiration of this period, to be a Member State of the Organisation.
§ 7 When decisions of the General Assembly concern Appendices to the Convention, the application of the Appendix in question shall be suspended, in its entirety, from the entry into force of the decisions, for traffic with and between the Member States which have, in accordance with § 3, opposed the decisions within the period allowed. The Secretary General shall notify the Member States of that suspension; it shall come to an end on the expiration of month from the day on which the Secretary General notified the other Member States of the withdrawal of opposition.
Article 35
DECISIONS OF THE COMMITTEES
§ 1 Modifications of the Convention, decided upon by the Committees, shall be notified to the Member States by the Secretary General.
§ 2 Modifications of the Convention itself, decided upon by the Revision Committee, shall enter into force for all Member States on the first day of the twelfth month following that during which the Secretary General has given notice of them to the Member States. Member States may formulate an objection during the four months from the day of the notification. In the case of objection by one-quarter of the Member States, the modification shall not enter into force. If a Member State formulates an objection against a decision of the Revision Committee within the period of four months and it denounces the Convention, the denunciation shall take effect on the date provided for the entry into force of that decision.
§ 3 Modifications of Appendices to the Convention, decided upon by the Revision Committee, shall enter into force for all Member States on the first day of the twelfth month following that during which the Secretary General has given notice of them to the Member States. Modifications decided upon by the RID Expert Committee or by the Committee of Technical Experts shall enter into force for all Member States on the first day of the sixth month following that during which the Secretary General has given notice of them to the Member States.
§ 4 Member States may formulate an objection within the period of four months from the day of the notification referred to in § 3. In the case of objection by one-quarter of the Member States, the modification shall not enter into force. In the Member States which have formulated objections against a decision within the period allowed, the application of the Appendix in question shall be suspended, in its entirety, from the moment the decisions take effect, in so far as concerns traffic with and between those Member States. However, in the case of objection to the validation of a technical standard or to the adoption of a uniform technical prescription, only that standard or prescription shall be suspended in respect of traffic with and between the Member States from the time the decisions take effect; the same shall apply in the case of a partial objection.
§ 5 The Secretary General shall notify the Member States of the suspensions referred to in § 4; the application shall no longer be suspended after the expiry of a period of one month from the day when the Secretary General has given notice to the other Member States of the withdrawal of such an objection.
§ 6 In the determination of the number of objections referred to in §§ 2 and 4, Member States which
a) do not have the right to vote (Article 14 § 5, Article 26 § 7 or Article 40 § 4),
b) are not members of the Committee concerned (article 16 § 1, second sentence),
c) have made a declaration in accordance with Article 9 § 1 of the APTU Uniform Rules
shall not be taken into account.
Title VII
FINAL PROVISIONS
Article 36
DEPOSITARY
§ 1 The Secretary General shall be the Depositary of this Convention. His functions as the Depositary shall be those set forth in Part VII of the Vienna Convention of the Law of Treaties of 23 May 1969.
§ 2 When a dispute arises between a Member State and the Depositary about the performance of his functions, the Depositary or the Member State concerned must bring the question to the attention of the other Member States or, if appropriate, submit it for resolution by the Administrative Committee.
Article 37
ACCESSION TO THE CONVENTION
§ 1 Accession to the Convention shall be open to any State on the territory of which railway infrastructure is operated.
§ 2 A State wishing to accede to the Convention shall address an application to the Depositary. The Depositary shall notify it to the Member States.
§ 3 The application shall be deemed to be accepted three months after the notification refereed to in § 2, unless five Member States lodge objections with the Depositary. The Depositary shall, without delay, notify the applicant State as well as the Member States accordingly. The accession shall take effect on the first day of the third month following that notification.
§ 4 In the event of opposition from at least five Member States within the period provided for in § 3, the application for accession shall be submitted to the General Assembly for decision.
§ 5 Subject to Article 42, any accession to the Convention may only relate to the Convention in its version in force at the time when the accession takes effect.
Article 38
ACCESSION OF REGIONAL ECONOMIC
INTEGRATION ORGANISATIONS
§ 1 Accession to the Convention shall be open to regional economic integration organisations which have competence to adopt their own legislation binding on their Member States, in respect of the matters covered by this Convention and of which one or more Member States are members. The conditions of that accession shall be defined in an agreement concluded between the Organisation and the regional organisation.
§ 2 The regional organisation may exercise the rights enjoyed by its members by virtue of the Convention to the extent that they cover matters for which it is competent. This applies also the obligations imposed on the Member States pursuant to the Convention, with the exception of the financial obligations referred to in Article 26.
§ 3 For the purposes of the exercise of the right to vote and the right to object provided for in Article 35 §§ 2 and 4, the regional organisation shall enjoy the number of votes equal to those of its members which are also Member States of the Organisation. The latter may only exercise their rights, in particular their right to vote, to the extent allowed by § 2. The regional organisation shall not enjoy the right to vote in respect of Title IV.
§ 4 Article 41 shall apply mutatis mutandis to the termination of the accession.
Article 39
ASSOCIATE MEMBERS
§ 1 Any State on whose territory infrastructure is operated may become an Associate Member of the Organisation. Article 32 §§ 2 to 5 shall apply mutatis mutandis.
§ 2 An Associate Member may participate in the work of the organs mentioned in Article 13 § 1, letters a) and c) to f) only in an advisory capacity. An Associate Member may not be designated as a member of the Administrative Committee. It shall contribute to the expenditure of the Organisation with 0.25 per cent of the contributions (Article 26 § 3).
§ 3 Article 41 shall apply mutatis mutandis to the termination of the association.
Article 40
SUSPENSION OF MEMBERSHIP
§ 1 A Member State may request, without denouncing the Convention, a suspension of its membership of the Organisation, when international rail traffic is no longer carried out on its territory for reasons not attributable to that Member State.
§ 2 The Administrative Committee shall take a decision about a request for suspension of membership. The request must be lodged with the Secretary General at least three months before a session of the Committee.
§ 3 The suspension of membership shall enter into force on the first day of the month following the notification by the Secretary General of the decision of the Administrative Committee. The suspension of membership shall terminate with the notification by the Member State that international rail traffic on its territory is restored. The Secretary General shall, without delay, give notice of it to the other Member States.
§ 4 Suspension of membership shall have as a consequence:
a) to free the Member State from its obligation to contribute to the financing of the expenses of the Organisation;
b) to suspend the right to vote in the organs of the Organisation;
c) to suspend the right to object pursuant to Article 34 §§ 2 and 3 and Article 35 §§ 2 and 4.
Article 41
DENUNCIATION OF THE CONVENTION
§ 1 The Convention may be denounced at any time.
§ 2 Any Member State which wishes to denounce the Convention shall so inform the Depositary. The denunciation shall take effect on 31 December of the following year.
Article 42
DECLARATIONS AND RESERVATIONS TO THE CONVENTION
§ 1 Any Member State may declare, at any time, that it will not apply in their entirety certain Appendices to the Convention. Furthermore, reservations as well as declarations not to apply certain provisions of the Convention itself or of its Appendices shall only be allowed if such reservations and declarations are expressly provided for by the provisions themselves.
§ 2 The reservations and declarations shall be addressed to the Depositary. They shall take effect at the moment the Convention enters into force for the State concerned. Any declaration made after that entry into force shall take effect on 31 December of the year following the declaration. The Depositary shall give notice of this to the Member States.
Article 43
DISSOLUTION OF THE ORGANISATION
§ 1 The General Assembly may decide upon a dissolution of the Organisation and the possible transfer of its attributions to another intergovernmental organisation laying down, where appropriate, with that organisation the conditions of this transfer.
§ 2 In the case of the dissolution of the Organisation, its assets shall be distributed between the Member States which have been members of the Organisation, without interruption, during the last five calendar years preceding that of the decision pursuant to § 1, this in proportion to the average percentage rate at which they have contributed to the expenses of the Organisation during these five preceding years.
Article 44
TRANSITIONAL PROVISION
In the cases provided for in Article 34 § 7, Article 35 § 4, Article 41 § 1 and Article 42 the law in force at the time of the conclusion of contracts subject to the CIV Uniform Rules, the CIM Uniform Rules, the CUV Uniform Rules or the CUI Uniform Rules shall remain applicable to existing contracts.
Article 45
TEXTS OF THE CONVENTION
§ 1 The Convention shall be expressed in the English, French and German languages. In case of divergence, the French text shall prevail.
§ 2 On a proposal of one of the States concerned, the Organisation shall publish an official translation of the Convention into other languages, in so far as one of these languages is an official language on the territory of at least two Member States. These translations shall be prepared in co-operation with the competent services of the Member States concerned.
PROTOCOL ON THE PRIVILEGES AND IMMUNITIES OF THE INTERGOVERNMENTAL ORGANISATION FOR INTERNATIONAL CARRIAGE BY RAIL (OTIF)
Article 1
IMMUNITY FROM JURISDICTION, EXECUTION AND SEIZURE
§ 1 Within the scope of its official activities, the Organisation shall enjoy immunity from jurisdiction and execution save:
a) to the extent that the Organisation shall have expressly waived such immunity in a particular case;
b) in the case of a civil action brought by a third party;
c) in the case of a counter-claim directly connected with principal proceedings commenced by the Organisation;
d) in the case of attachment by order of a court or tribunal, of the salary, wages and other emoluments payable by the Organisation to a member of its staff.
§ 2 The property and other assets of the Organisation, wherever situated, shall be immune from any from of requisition, confiscation, sequestration and any other form of seizure or distraint, except to the extent that this is rendered necessary as a temporary measure by the prevention of accidents involving motor vehicles belonging to or operated on behalf of the Organisation and by enquiries in connection with such accidents.
Article 2
SAFEGUARDS AGAINST EXPROPRIATION
If expropriation is necessary in the public interest, all the appropriate steps must be taken to avoid interference with the exercise by the Organisation of its activities and adequate prompt compensation must be paid in advance.
Article 3
EXEMPTION FROM TAXES
§ 1 Each Member State shall exempt the Organisation, its property and income, from direct taxes in respect of the exercise of its official activities. Where purchases or services of substantial value which are strictly necessary for the exercise of the official activities of the Organisation are made or used by the Organisation and where the price of such purchases or services includes taxes or duties, appropriate measures shall, whenever possible, be taken by the Member States to grant exemption from such taxes and duties or to reimburse the amount thereof.
§ 2 No exemption shall be granted in respect of taxes or charges which are no more than payment for services rendered.
§ 3 Goods acquired in accordance with § 1 may not be sold or given away; nor used otherwise than in accordance with the conditions laid down by the Member State which has granted the exemptions.
Article 4
EXEMPTION FROM DUTIES AND TAXES
§ 1 Goods imported or exported by the Organisation and strictly necessary for the exercise of its official activities, shall be exempt from all duties and taxes levied on import or export.
§ 2 No exemption shall be granted under this Article in respect of goods purchased or imported, or services provided, for the personal benefit of the members of the staff of the Organisation.
§ 3 Article 3 § 3 shall apply mutatis mutandis to goods imported in accordance with § 1.
Article 5
OFFICIAL ACTIVITIES
The official activities of the Organisation referred to in this Protocol are those activities which correspond to the aim defined in Article 2 of the Convention.
Article 6
MONETARY TRANSACTIONS
The Organisation may receive and hold any kind of funds, currency, cash or securities. It may dispose of them freely for any purpose provided for by the Convention and hold accounts in any currency to the extent required to meet its obligations.
Article 7
COMMUNICATIONS
For its official communications and the transmission of all its documents, the Organisation shall enjoy treatment no less favourable than that accorded by each Member State to other comparable international organisations.
Article 8
PRIVILEGES AND IMMUNITIES OF
REPRESENTATIVES OF MEMBER STATES
Representatives of Member States shall, while exercising their functions and during journeys made on official business, enjoy the following privileges and immunities on the territory of each Member State:
a) immunity from jurisdiction, even after the termination of their mission, in respect of acts, including words spoken and written, done by them in the exercise of their functions; such immunity shall not apply, however, in the case of loss or damage arising from an accident caused by a motor vehicle or any other means of transport belonging to or driven by a representative of a State, nor in the case of a traffic offence involving such a means of transport;
b) immunity from arrest and from detention pending trial, save when apprehended flagrante delicto;
c) immunity from seizure of their personal luggage save when apprehended flagrante delicto;
d) inviolability for all their official papers and documents;
e) exemption for themselves and their spouses from all measures restricting entry and from all aliensž registration formalities;
f) the same facilities regarding currency and exchange control as those accorded to representatives of foreign Governments on temporary official missions.
Article 9
PRIVILEGES AND IMMUNITIES OF MEMBERS OF THE STAFF OF THE ORGANISATION
The members of the staff of the Organisation shall, while exercising their functions, enjoy the following privileges and immunities on the territory of each Member State:
a) immunity from jurisdiction in respect of acts, including words spoken and written, done by them in the exercise of their functions and within the limits of their prerogatives; such immunity shall not apply, however, in the case of loss or damage arising from an accident caused by a motor vehicle or any other means of transport belonging to or driven by a member of the staff of the Organisation, nor in the case of a traffic offence involving such a means of transport; the members of the staff shall continue to enjoy such immunity, even after they have left the service of the Organisation;
b) inviolability for all their official papers and documents;
c) the same exemptions from measures restricting immigration and governing aliensž registration as are normally accorded to members of staff of international organisations; members of their families forming part of their households shall enjoy the same facilities;
d) exemption from national income tax, subject to the introduction for the benefit of the Organisation of an internal tax on salaries, wages and other emoluments paid by the Organisation; nevertheless the Member States may take these salaries, wages and emoluments into account for the purpose of assessing the amount of tax to be charged on income from other sources; Member States shall not be obliged to apply this exemption from tax to payments, retirement pensions and survivoržs pensions paid by the Organisation to its former members of staff or their assigns;
e) in respect of exchange control, the same privileges as are normally accorded to staff members of international organisations;
f) in a time of international crisis, the same repatriation facilities for themselves and members of their families forming part of their households as are normally accorded to members of the staff of international organisations.
Article 10
PRIVILEGES AND IMMUNITIES OF EXPERTS
Experts upon whose services the Organisation calls shall, while exercising their functions in relation to, or undertaking missions on behalf of, the Organisation, enjoy the following privileges and immunities to the extent that these are necessary for the exercise of their functions, including during journeys made in the exercise of their functions and in the course of such missions:
a) immunity from jurisdiction in respect of acts, including words spoken and written, done by them in the exercise of their functions; such immunity shall not apply, however, in the case of loss or damage arising from an accident caused by a motor vehicle or any other means of transport belonging to or driven by an expert, nor in the case of a traffic offence involving such a means of transport; experts shall continue to enjoy such immunity even after they have ceased to exercise their functions in relation to the Organisation;
b) inviolability for all their official papers and documents;
c) the exchange control facilities necessary for the transfer of their remuneration;
d) the same facilities, in respect of their personal luggage, as are accorded to agents of foreign Governments on temporary official missions.
Article 11
PURPOSE OF PRIVILEGES AND IMMUNITIES ACCORDED
§ 1 The privileges and immunities provided for in this Protocol shall be instituted solely to ensure, in all circumstances, the unimpeded functioning of the Organisation and the complete independence of the persons to whom they are accorded. The competent authorities shall waive any immunity in all cases where retaining it might impede the course of justice and where it can be waived without prejudicing the achievement of the purpose for which it was accorded.
§ 2 The competent authorities for the purposes of 1 shall be
a) the Member State, in respect of their representatives;
b) the Administrative Committee, in respect of the Secretary General;
c) the Secretary General, in respect of other members of the staff of the Organisation and of experts upon whose services the Organisation calls.
Article 12
PREVENTION OF ABUSE
§ 1 None of the provisions of this Protocol may call into question the right of each Member State to take every necessary precaution in the interests of its public security.
§ 2 The Organisation shall co-operate at all times with the competent authorities of the Member States in order to facilitate the proper administration of justice, to ensure the observance of the laws and prescriptions of the Member States concerned and to prevent any abuse which might arise out of the privileges and immunities provided for in this Protocol.
Article 13
TREATMENT OF OWN NATIONALS
No Member State shall be obliged to accord the privileges and immunities referred to in this Protocol under
a) Article 8, excluding letter d),
b) Article 9, excluding letters a), b) and d),
c) Article 10, excluding letters a) and b),
to its own nationals or to persons who have their permanent residence in that State.
Article 14
COMPLEMENTARY AGREEMENTS
The Organisation may conclude with one or more Member States complementary agreements to give effect to this Protocol as regards such Member State or Member States, and other agreements to ensure the proper functioning of the Organisation.
UNIFORM RULES CONCERNING THE CONTRACT OF INTERNATIONAL CARRIAGE OF PASSENGERS BY RAIL
(CIV - Appendix to the Convention)
Title I
GENERAL PROVISIONS
Article 1
SCOPE
§ 1 These Uniform Rules shall apply to every contract of carriage of passengers by rail for reward or free of charge, when the place of departure and the place of destination are situated in two different Member States, irrespective of the domicile or the place of business and the nationality of the parties to the contract of carriage.
§ 2 When international carriage being the subject of a single contract includes carriage by road or inland waterway in internal traffic of a Member State as a supplement to transfrontier carriage by rail, these Uniform Rules shall apply.
§ 3 When international carriage being the Subject of a single contract of carriage includes carriage by sea or transfrontier carriage by inland waterway as a supplement to carriage by rail, these Uniform Rules shall apply if the carriage by sea or inland waterway is performed on services included in the lists of services provided for in Article 24 § 1 of the Convention.
§ 4 These Uniform Rules shall also apply, as far as the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers is concerned, to persons accompanying a consignment whose carriage is effected in accordance with the CIM Uniform Rules.
§ 5 These Uniform Rules shall not apply to carriage performed between stations situated on the territory of neighbouring States, when the infrastructure of these stations is managed by one or more infrastructure managers subject to only one of those States.
§ 6 Any State which is a party to a convention concerning international through carriage of passengers by rail comparable with these Uniform Rules may, when it makes an application for accession to the Convention, declare that it will apply these Uniform Rules only to carriage performed on a part of the railway infrastructure situated on its territory. This part of the railway infrastructure must be precisely defined and connected to the railway infrastructure of a Member State. When a State has made the above mentioned declaration, these Uniform Rules shall apply only on the condition.
a) that the place of departure or of destination, as well as the route designated in the contract of carriage, is situated on the specified infrastructure or
b) that the specified infrastructure connects the infrastructure of two Member States and that it has been designated in the contract of carriage as a route for transit carriage.
§ 7 A State which has made a reservation in accordance with § 6 may withdraw it at any time by notification to the Depositary. This withdrawal shall take effect one month after the day on which the Depositary notifies it to the Member States. The declaration shall cease to have effect when the convention referred to in § 6, first sentence, ceases to be in force for that State.
Article 2
DECLARATION CONCERNING LIABILITY IN CASE OF DEATH OF, OR PERSONAL INJURY TO,
PASSENGERS
§ 1 Any State may, at any time, declare that it will not apply to passengers involved in accidents occurring on its territory the whole of the provisions concerning the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers, when such passengers are nationals of, or have their usual place of residence in, that State.
§ 2 A State which has made a declaration in accordance with § 1 may withdraw it at any time by notification to the Depositary. This withdrawal shall take effect one month after the day on which the Depositary notifies it to the Member States.
Article 3
DEFINITIONS
For purposes of these Uniform Rules, the term
a) "carrier" means the contractual carrier with whom the passenger has concluded the contract of carriage pursuant to these Uniform Rules, or a successive carrier who is liable on the basis of this contract;
b) "substitute carrier" means a carrier, who has not concluded the contract of carriage with the passenger, but to whom the carrier referred to in letter a) has entrusted, in whole or in part, the performance of the carriage by rail;
c) "General Conditions of Carriage" means the conditions of the carrier in the form of general conditions or tariffs legally in force in each Member State and which have become, by the conclusion of the contract of carriage, an integral part of it;
d) "vehicle" means a motor vehicle or a trailer carried on the occasion of the carriage of passengers.
Article 4
DEROGATIONS
§ 1 The Member State may conclude agreements which provide for derogations from these Uniform Rules for carriage performed exclusively between two stations on either side of the frontier, when there is no other station between them.
§ 2 For carriage performed between two Member States, passing through a State which is not a Member State, the States concerned may conclude agreements which derogate from these Uniform Rules.
§ 3 Subject to other provisions of public international law, two or more Member States may set between themselves conditions under which carriers are subject to the obligation to carry passengers, luggage, animals and vehicles in traffic between those States.
§ 4 Agreements referred to in §§ 1 to 3 as well as their coming into force shall be notified to the Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail. The Secretary General of the Organisation shall notify the Member States and interested undertakings of this.
Article 5
MANDATORY LAW
Unless provided otherwise in these Uniform Rules, any stipulation which, directly or indirectly, would derogate from these Uniform Rules shall be null and void. The nullity of such a stipulation shall not involve the nullity of the other provisions of the contract of carriage. Nevertheless, a carrier may assume a liability greater and obligations more burdensome than those provided for in these Uniform Rules.
Title II
CONCLUSION AND PERFORMANCE OF THE CONTRACT OF CARRIAGE
Article 6
CONTRACT OF CARRIAGE
§ 1 By the contract of carriage the carrier shall undertake to carry the passenger as well as, where appropriate, luggage and vehicles to the place of destination and to deliver the luggage and vehicles at the place of destination.
§ 2 The contract of carriage must be confirmed by one or more tickets issued to the passenger. However, subject to Article 9 the absence, irregularity or loss of the ticket shall not affect the existence or validity of the contract which shall remain subject to these Uniform Rules.
§ 3 The ticket shall be prima facie evidence of the conclusion and the contents of the contract of carriage.
Article 7
TICKET
§ 1 The General Conditions of Carriage shall determine the form and content of tickets as well as the language and characters in which they are to be printed and made out.
§ 2 The following, at least, must be entered on the ticket:
a) the carrier or carriers;
b) a statement that the carriage is subject, notwithstanding any clause to the contrary to these Uniform Rules; this may be indicated by the acronym CIV,
c) any other statement necessary to prove the conclusion and contents of the contract of carriage and enabling the passenger to assert the rights resulting from this contract.
§ 3 The passenger must ensure, on receipt of the ticket, that it has been made out in accordance with his instructions.
§ 4 The ticket shall be transferable if it has not been made out in the passengeržs name and if the journey has not begun.
§ 5 The ticket may be established in the form of electronic data registration, which can be transformed into legible written symbols. The procedure used for the registration and treatment of data must be equivalent from the functional point of view, particularly so far as concerns the evidential value of the ticket represented by those data.
Article 8
PAYMENT AND REFUND OF THE CARRIAGE CHARGE
§ 1 Subject to a contrary agreement between the passenger and the carrier, the carriage charge shall be payable in advance.
§ 2 The General Conditions of Carriage shall determine under what conditions a refund of the carriage charge shall be made.
Article 9
RIGHT TO BE CARRIED. EXCLUSION FROM CARRIAGE
§ 1 The passenger must, from the start of his journey, be in possession of a valid ticket and produce it on the inspection of tickets. The General Conditions of Carriage may provide
a) that a passenger who does not produce a valid ticket must pay, in addition to the carriage charge, a surcharge;
b) that a passenger who refuses to pay the carriage charge or the surcharge upon demand may be required to discontinue his journey;
c) if and under what conditions a refund of the surcharge shall be made.
§ 2 The General Conditions of Carriage may provide that passengers who
a) present a danger for safety and the good functioning of the operations or for the safety of other passengers,
b) inconvenience other passengers in an intolerable manner,
shall be excluded from carriage or may be required to discontinue their journey and that such persons shall not be entitled to a refund of their carriage charge or of any charge for the carriage of registered luggage they may have paid.
Article 10
COMPLETION OF ADMINISTRATIVE
FORMALITIES
The passenger must comply with the formalities required by customs or other administrative authorities.
Article 11
CANCELLATION AND LATE RUNNING OF TRAINS. MISSED CONNECTIONS
The carrier must, where necessary, certify on the ticket that the train has been cancelled or the connection missed.
Title III
CARRIAGE OF HAND LUGGAGE, ANIMALS, REGISTERED LUGGAGE AND VEHICLES
Chapter I
Common Provisions
Article 12
ACCEPTABLE ARTICLES AND ANIMALS
§ 1 The passenger may take with him articles which can be handled easily (hand luggage) and also live animals in accordance with the General Conditions of Carriage. Moreover, the passenger may take with him cumbersome articles in accordance with the special provisions, contained in the General Conditions of Carriage. Articles and animals likely to annoy or inconvenience passengers or cause damage shall not be allowed as hand luggage.
§ 2 The passenger may consign articles and animals as registered luggage in accordance with the General conditions of Carriage.
§ 3 The carrier may allow the carriage of vehicles on the occasion of the carriage of passengers in accordance with special provisions, contained in the General Conditions of Carriage.
§ 4 The carriage of dangerous goods as hand luggage, registered luggage as well as in or on vehicles which, in accordance with this Title are carried by rail, must comply with the Regulation concerning the Carriage of Dangerous Goods by Rail (RID).
Article 13
EXAMINATION
§ 1 When there is good reason to suspect a failure to observe the conditions of carriage, the carrier shall have the right to examine whether the articles (hand luggage, registered luggage, vehicles including their loading) and animals carried comply with the conditons of carriage, unless the laws and prescriptions of the State in which the examination would take place prohibit such examination. The passenger must be invited to attend the examination. If he does not appear or cannot be reached, the carrier must require the presence of two independent witnesses.
§ 2 If it is established that the conditions of carriage have not been respected, the carrier can require the passenger to pay the costs arising from the examination.
Article 14
COMPLETION OF ADMINISTRATIVE
FORMALITIES
The passenger must comply with the formalities required by customs or other administrative authorities when, on being carried, he has articles (hand luggage, registered luggage, vehicles including their loading) or animals carried. He shall be present at the inspection of these articles save where otherwise provided by the laws and prescriptions of each State.
Chapter II
Hand Luggage and Animals
Article 15
SUPERVISION
It shall be the passengeržs responsibility to supervise the hand luggage and animals that he takes with him.
Chapter III
Registered Luggage
Article 16
CONSIGNMENT OF REGISTERED LUGGAGE
§ 1 The contractual obligations relating to the forwarding of registered luggage must be established by a luggage registration voucher issued to the passenger.
§ 2 Subject to Article 22 the absence, irregularity or loss of the luggage registration voucher shall not affect the existence or the validity of the agreements concerning forwarding of the registered luggage, which shall remain subject to these Uniform Rules.
§ 3 The luggage registration voucher shall be prima facie evidence of the registration of the luggage and the conditions of its carriage.
§ 4 Subject to evidence to the contrary, it shall be presumed that when the carrier took over the registered luggage it was apparently in a good condition, and that the number and the mass of the items of luggage corresponded to the entries on the luggage registration voucher.
Article 17
LUGGAGE REGISTRATION VOUCHER
§ 1 The General Conditions of Carriage shall determine the form and content of the luggage registration voucher as well as the language and characters in which it is to be printed and made out. Article 7 § 5 shall apply mutatis mutandis.
§ 2 The following, at least, must be entered on the luggage registration voucher:
a) the carrier or carriers;
b) a statement that the carriage is subject, notwithstanding any clause to the contrary, to these Uniform Rules; this may be indicated by the acronym CIV;
c) any other statement necessary to prove the contractual obligations relating to the forwarding of the registered luggage and enabling the passenger to assert the rights resulting from the contract of carriage.
§ 3 The passenger must ensure, on receipt of the luggage registration voucher, that it has been made out in accordance with his instructions.
Article 18
REGISTRATION AND CARRIAGE
§ 1 Save where the General Conditions of Carriage otherwise provide, luggage shall be registered only on production of a ticket valid at least as far as the destination of the luggage. In other respects the registration of luggage shall be carried out in accordance with the prescriptions in force at the place of consignment.
§ 2 When the General Conditions of Carriage provide that luggage may be accepted for carriage without production of a ticket, the provisions of these Uniform Rules determining the rights and obligations of the passenger in respect of his registered luggage shall apply mutatis mutandis to the consignor of registered luggage.
§ 3 The carrier can forward the registered luggage by another train or by another mode of transport and by a different route from that taken by the passenger.
Article 19
PAYMENT OF CHARGES FOR THE CARRIAGE OF REGISTERED LUGGAGE
Subject to a contrary agreement between the passenger and the carrier, the charge for the carriage of registered luggage shall be payable on registration.
Article 20
MARKING OF REGISTERED LUGGAGE
The passenger must indicate on each item of registered luggage in a clearly visible place, in a sufficiently durable and legible manner:
a) his name and address,
b) the place of destination.
Article 21
RIGHT TO DISPOSE OF REGISTERED LUGGAGE
§ 1 If circumstances permit and if customs requirements or the requirements of other administrative authorities are not thereby contravened, the passenger can request luggage to be handed back at the place of consignment on surrender of the luggage registration voucher and, if the General Conditions of Carriage so require, on production of the ticket.
§ 2 The General Conditions of Carriage may contain other provisions concerning the right to dispose of registered luggage, in particular modifications of the place of destination and the possible financial consequences to be borne by the passenger.
Article 22
DELIVERY
§ 1 Registered luggage shall be delivered on surrender of the luggage registration voucher and, where appropriate, on payment of the amounts chargeable against the consignment. The Carrier shall be entitled, but not obliged, to examine whether the holder of the voucher is entitled to take delivery.
§ 2 It shall be equivalent to delivery to the holder of the luggage registration voucher if, in accordance with the prescriptions in force at the place of destination:
a) the luggage has been handed over to the customs or octroi authorities at their premises or warehouses, when these are not subject to carrieržs supervision;
b) live animals have been handed over to third parties.
§ 3 The holder of the luggage registration voucher may require delivery of the luggage at the place of destination as soon as the agreed time and, where appropriate, the time necessary for the operations carried out by customs or other administrative authorities, has elapsed.
§ 4 Failing surrender of the luggage registration voucher, the carrier shall only be obliged to deliver the luggage to the person proving his right thereto; if the proof offered appears insufficient, the carrier may require security to be given.
§ 5 Luggage shall be delivered at the place of destination for which it has been registered.
§ 6 The holder of a luggage registration voucher whose luggage has not been delivered may require the day and time to be endorsed on the voucher when he requested delivery in accordance with § 3.
§ 7 The person entitled may refuse to accept the luggage if the carrier does not comply with his request to carry out an examination of the registered luggage in order to establish alleged damage.
§ 8 In all other respects delivery of luggage shall be carried out in accordance with the prescriptions in force at the place of destination.
Chapter IV
Vehicles
Article 23
CONDITIONS OF CARRIAGE
The special provisions governing the carriage of vehicles, contained in the General Conditions of Carriage, shall specify in particular the conditions governing acceptance for carriage, registration, loading and carriage, unloading and delivery as well as the obligations of the passenger.
Article 24
CARRIAGE VOUCHER
§ 1 The contractual obligations relating to the carriage of vehicles must be established by a carriage voucher issued to the passenger. The carriage voucher may be integrated into the passengeržs ticket.
§ 2 The special provisions governing the carriage of vehicles, contained in the General Conditions of Carriage, shall determine the form and content of the carriage voucher as well as the language and the characters in which it is to be printed and made out. Article 7 § 5 shall apply mutatis mutandis.
§3 The following, at least, must be entered on the carriage voucher:
a) the carrier or carriers;
b) a statement that the carriage is subject, notwithstanding any clause to the contrary, to these Uniform Rules; this may be indicated by the acronym CIV;
c) any other statement necessary to prove the contractual obligations relating to the carriage of vehicles and enabling the passenger to assert the rights resulting from the contract of carriage.
§ 4 The passenger must ensure, on receipt of the carriage voucher, that it has been made out in accordance with his instructions.
Article 25
APPLICABLE LAW
Subject of the provisions of this Chapter, the provisions of Chapter III relating to the carriage of luggage shall apply to vehicles.
Title IV
LIABILITY OF THE CARRIER
Chapter I
Liability in case of Death of, or Personal Injury to, Passengers
Article 26
BASIS OF LIABILITY
§ 1 The carrier shall be liable for the loss or damage resulting from the death of, personal injuries to, or any other physical or mental harm to, a passenger, caused by an accident arising out of the operation of the railway and happening while the passenger is in, entering or alighting from railway vehicles whatever the railway infrastructure used.
§ 2 The carrier shall be relieved of this liability
a) if the accident has been caused by circumstances not connected with the operation of the railway and which the carrier, in spite of having taken the case required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent;
b) to the extent that the accident is due to the fault of the passenger;
c) if the accident is due to the behaviour of a third party which the carrier, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent; another undertaking using the same railway infrastructure shall not be considered as a third party; the right of recourse shall not be affected.
§ 3 If the accident is due to the behaviour of a third party and if, in spite of that, the carrier is not entirely relieved of his liability in accordance with § 2, letter c), he shall be liable in full up to the limits laid down in these Uniform Rules but without prejudice to any right of recourse which the carrier may have against the third party.
§ 4 These Uniform Rules shall not affect any liability which may be incurred by the carrier in cases not provided for in § 1.
§ 5 If carriage governed by a single contract of carriage is performed by successive carriers, the carrier bound pursuant to the contract of carriage to provide the service of carriage in the course of which the accident happened shall be liable in case of death of, and personal injuries to, passengers. When this service has not been provided by the carrier, but by a substitute carrier, the two carriers shall be jointly and severally liable in accordance with these Uniform Rules.
Article 27
DAMAGES IN CASE OF DEATH
§ 1 In case of death of the passenger the damages shall comprise:
a) any necessary costs following the death, in particular those of transport of the body and the funeral expenses;
b) if death does not occur at once, the damages provided for in Article 28.
§ 2 If, through the death of the passenger, persons whom he had, or would have had, a legal duty to maintain are deprived of their support, such persons shall also be compensated for that loss. Rights of action for damages of persons whom the passenger was maintaining without being legally bound to do so, shall be governed by national law.
Article 28
DAMAGES IN CASE OF PERSONAL INJURY
In case of personal injury or any other physical or mental harm to the passenger the damages shall comprise:
a) any necessary costs, in particular those of treatment and of transport;
b) compensation for financial loss, due to total or partial incapacity to work, or to increased needs.
Article 29
COMPENSATION FOR OTHER BODILY HARM
National law shall determine whether and to what extent the carrier must pay damages for bodily harm other than that for which there is provision in Articles 27 and 28.
Article 30
FORM AND AMOUNT OF DAMAGES IN CASE OF DEATH ADN PERSONAL INJURY
§ 1 The damages under Article 27 § 2 and Article 28, letter b) must be awarded in the form of a lump sum. However, if national law permits payment of an annuity, the damages shall be awarded in that form if so requested by the injured passenger or by the persons entitled referred to in Article 27 § 2.
§ 2 The amount of damages to be awarded pursuant to § 1 shall be determined in accordance with national law. However, for the purposes of these Uniform Rules, the upper limit per passenger shall be set at 175,000 units of account as a lump sum or as an annual annuity corresponding to that sum, where national law provides for an upper limit of less than that amount.
Article 31
OTHER MODES OF TRANSPORT
§ 1 Subject to § 2, the provisions relating to the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers shall not apply to loss or damage arising in the course of carriage which, in accordance with the contract of carriage, was not carriage by rail.
§ 2 However, where railway vehicles are carried by ferry, the provisions relating to liability in case of death of, or personal injury to, passengers shall apply to loss or damage referred to in Article 26 § 1 and Article 33 § 1, caused by an accident arising out of the operation of the railway and happening while the passenger is in, entering or alighting from the said vehicles.
§ 3 When, because of exceptional circumstances, the operation of the railway is temporarily suspended and the passengers are carried by another mode of transport, the carrier shall be liable pursuant to these Uniform Rules.
Chapter II
Liability in case of Failure to Keep to the Timetable
Article 32
LIABILITY IN CASE OF CANCELLATION, LATE RUNNING OF TRAINS OR MISSED CONNECTIONS
§ 1 The carrier shall be liable to the passenger for loss or damage resulting from the fact that, by reason of cancellation, the late running of a train or a missed connection, his journey cannot be continued the same day, or that a continuation of the journey the same day could nor reasonably be required because of given circumstances. The damages shall comprise the reasonable costs of accommodation as well as the reasonable costs occasioned by having to notify persons expecting the passenger.
§ 2 The carrier shall be relieved of this liability, when the cancellation, late running or missed connection is attributable to one of the following causes:
a) circumstances not connected with the operation of the railway which the carrier, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent,
b) fault on the part of the passenger of
c) the behaviour of a third party which the carrier, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent; another undertaking using the same railway infrastructure shall not be considered as a third party; the right of recourse shall not be affected.
§ 3 National law shall determine whether and to what extent the carrier must pay damages for harm other than that provided for in § 1. This provision shall be without prejudice to Article 44.
Chapter III
Liability in respect of Hand Luggage, Animals, Registered Luggage and Vehicles
Section 1
Hand luggage and animals
Article 33
LIABILITY
§ 1 In case of death of, or personal injury to, passengers the carrier shall also be liable for the loss or damage resulting from the total or partial loss of, or damage to, articles which the passenger had on him or with him as hand luggage; this shall apply also to animals which the passenger had brought with him. Article 26 shall apply mutatis mutandis.
§ 2 In other respect, the carrier shall not be liable for the total or partial loss of, or damage to, articles, hand luggage or and animals the supervision of which is the responsibility of the passenger in accordance with Article 15, unless this loss or damage is caused by the fault of the carrier. The other Articles of Title IV, with exception of Article 51, and Title VI shall not apply in this case.
Article 34
LIMIT OF DAMAGES IN CASE OF LOSS OF OR DAMAGE TO ARTICLES
When the carrier is liable under Article 33 § 1, he must pay compensation up to a limit of 1,400 units of account per passenger.
Article 35
EXCLUSION OF LIABILITY
The carrier shall not be liable to the passenger for loss or damage arising from the fact that the passenger does not conform to the formalities required by customs or other administrative authorities.
Section 2
Registered luggage
Article 36
BASIS OF LIABILITY
§ 1 The carrier shall be liable for loss or damage resulting from the total or partial loss of, or damage to, registered luggage between the time of taking over by the carrier and the time of delivery as well as from delay in delivery.
§ 2 The carrier shall be relieved of this liability to the extent that the loss, damage or delay in delivery was caused by a fault of the passenger, by an order given by the passenger other than as a result of the fault of the carrier, by an inherent defect in the registered luggage or by circumstances which the carrier could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent.
§ 3 The carrier shall be relieved of this liability to the extent that the loss or damage arises from the special risks inherent in one or more of the following circumstances:
a) the absence or inadequacy of packing,
b) the special nature of the luggage,
c) the consignment as luggage of articles not acceptable for carriage.
Article 37
BURDEN OF PROOF
§ 1 The burden of proving that the loss, damage or delay in delivery was due to one of the causes specified in Article 36 § 2 shall lie on the carrier.
§ 2 When the carrier established that, having regard to the circumstances of a particular case, the loss or damage could have arisen from one or more of the special risks referred to in Article 36 § 3, it shall be presumed that it did so arise. The person entitled shall, however, have the right to prove that the loss or damage was not attributable either wholly or in part to one of those risks.
Article 38
SUCCESSIVE CARRIERS
If carriage governed by a single contract is performed by several successive carriers, each carrier, by the very act of taking over the luggage with the luggage registration voucher or the vehicle with the carriage voucher, shall become a party to the contract of carriage in respect of the forwarding of luggage or the carriage of vehicles, in accordance with the terms of the luggage registration voucher or of the carriage voucher and shall assume the obligations arising therefrom. In such a case each carrier shall be responsible for the carriage over the entire route up to delivery.
Article 39
SUBSTITUTE CARRIER
§ 1 Where the carrier has entrusted the performance of the carriage, in whole or in part, to a substitute carrier, whether or not in pursuance of a right under the contract of carriage to do so, the carrier shall nevertheless remain liable in respect of the entire carriage.
§ 2 All the provisions of these Uniform Rules governing the liability of the carrier shall apply also to the liability of the substitute carrier for the carriage performed by him. Articles 48 and 52 shall apply if an action is brought against the servants or any other persons whose services the substitute carrier makes use of for the performance of the carriage.
§ 3 Any special agreement under which the carrier assumes obligations not imposed by these Uniform Rules or waives rights conferred by these Uniform Rules shall be of no effect in respect of the substitute carrier who has not accepted it expressly and in writing. Whether or not the substitute carrier has accepted it, the carrier shall nevertheless remain bound by the obligations or waivers resulting from such special agreement.
§ 4 Where and to the extent that both the carrier and the substitute carrier are liable, their liability shall be joint and several.
§ 5 The aggregate amount of compensation payable by the carrier, the substitute carrier and their servants and other persons whose services they make use of for the performance of the carriage shall not exceed the limits provided for in these Uniform Rules.
§ 6 This Article shall not prejudice rights of recourse which may exist between the carrier and the substitute carrier.
Article 40
PRESUMPTION OF LOSS
§ The person entitled may, without being required to furnish further proof, consider an item of luggage as lost when it has not been delivered or placed at his disposal within fourteen days after a request for delivery has been made in accordance with Article 22 § 3.
§ 2 If an item of luggage deemed to have been lost is recovered within one year after the request for delivery, the carrier must notify the person entitled if his address is known or can be ascertained.
§ 3 Within thirty days after receipt of a notification referred to in § 2, the person entitled may require the item of luggage to be delivered to him. In that case he must pay the charges in respect of carriage of the item from the place of consignment to the place where delivery is effected and refund the compensation received less, where appropriate, any costs included therein. Nevertheless he shall retain his rights to claim compensation for delay in delivery provided for in Article 43.
§ 4 If the item of luggage recovered has not been claimed within the period stated in § 3 or if it is recovered more than one year after the request for delivery, the carrier shall dispose of it in accordance with the laws and prescriptions in force at the place where the item of luggage is situated.
Article 41
COMPENSATION FOR LOSS
§ 1 In case of total or partial loss of registered luggage, the carrier must pay, to the exclusion of all other damages:
a) if the amount of the loss or damage suffered is proved, compensation equal to that amount but not exceeding 80 units of account per kilogram of gross mass short or 1200 units of account per item of luggage;
b) if the amount of the loss or damage suffered is not established, liquidated damages of 20 units of account per kilogram of gross mass short or 300 units of account per item of luggage.
The method of compensation, by kilogram missing or by item of luggage, shall be determined by the General Conditions of Carriage.
§ 2 The carrier must in addition refund the charge for the carriage of luggage and the other sums paid in relation to the carriage of the lost item as well as the customs duties and excise duties already paid.
Article 42
COMPENSATION FOR DAMAGE
§ 1 In case of damage to registered luggage, the carrier must pay compensation equivalent to the loss in value of the luggage, to the exclusion of all other damages.
§ 2 The compensation shall not exceed:
a) if all the luggage has lost value through damage, the amount which would have been payable in case of total loss;
b) if only part of the luggage has lost value through damage, the amount which would have been payable had that part been lost.
Article 43
COMPENSATION FOR DELAY IN DELIVERY
§ 1 In case of delay in delivery of registered luggage, the carrier must pay in respect of each whole period of twenty-four hours after delivery has been requested, but subject to a maximum of fourteen days:
a) if the person entitled proves that loss or damage has been suffered thereby, compensation equal to the amount of the loss or damage, up to a maximum of 0.80 units of account per kilogram of gross mass of the luggage or 14 units of account per item of luggage, delivered late;
b) if the person entitled does not prove that loss or damage has been suffered thereby, liquidated damages of 0.14 units of account per kilogram of gross mass of the luggage or 2.80 units of account per item of luggage, delivered late.
The methods of compensation, by kilogram missing or by item of luggage, shall be determined by the General Conditions of Carriage.
§ 2 In case of total loss of luggage, the compensation provided for in § 1 shall not be payable in addition to that provided for in Article 41.
§ 3 In case of partial loss of luggage, the compensation provided for in § 1 shall be payable in respect of that part of the luggage which has not been lost.
§ 4 In case of damage to luggage not resulting from delay in delivery the compensation provided for in § 1 shall, where appropriate, be payable in addition to that provided for in Article 42.
§ 5 In no case shall the total of compensation provided for in § 1 together with that payable under Articles 41 and 42 exceed the compensation which would be payable in case of total loss of the luggage.
Section 3
Vehicles
Article 44
COMPENSATION FOR DELAY
§ 1 In case of delay in loading for a reason attributable to the carrier or delay in delivery of a vehicle, the carrier must, if the person entitled proves that loss or damage has been suffered thereby, pay compensation not exceeding the amount of the carriage charge.
§ 2 If, in case of delay in loading for a reason attributable to the carrier, the person entitled elects not to proceed with the contract of carriage, the carriage charge shall be refunded to him. In addition the person entitled may, if he proves that loss or damage has been suffered as a result of the delay, claim compensation not exceeding the carriage charge.
Article 45
COMPENSATION FOR LOSS
In case of total or partial loss of a vehicle the compensation payable to the person entitled for the loss or damage proved shall be calculated on the basis of the usual value of the vehicle. If shall not exceed 8000 units of account. A loaded or unloaded trailer shall be considered as a separate vehicle.
Article 46
LIABILITY IN RESPECT OF OTHER ARTICLES
§ 1 In respect of articles left inside the vehicle or situated in boxes (e. g. luggage or ski boxes) fixed to the vehicle, the carrier shall be liable only for loss or damage caused by his fault. The total compensation payable shall not exceed 1400 units of account.
§ 2 So far as concerns articles stowed on the outside of the vehicle, including the boxes referred to in § 1, the carrier shall be liable in respect of articles placed on the outside of the vehicle only if it is proved that the loss or damage results from an act or omission, which the carrier has committed either with intent to cause such a loss or damage or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
Article 47
APPLICABLE LAW
Subject to the provisions of this Section, the provisions of Section 2 relating to liability for luggage shall apply to vehicles.
Chapter IV
Common Provisions
Article 48
LOSS OF RIGHT TO INVOKE THE LIMITS OF LIABILITY
The limits of liability provided for in these Uniform Rules as well as the provisions of national law, which limit the compensation to a fixed amount, shall not apply if it is proved that the loss or damage results from an act or omission, which the carrier has committed either with intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
Article 49
CONVERSION AND INTEREST
§1 Where the calculation of compensation requires the conversion of sums expressed in foreign currency, conversion shall be at the exchange rate applicable on the day and at the place of payment of the compensation.
§ 2 The person entitled may claim interest on compensation, calculated at five per cent per annum, from the day of the claim provided for in Article 55 or, if no such claim has been made, from the day on which legal proceedings were instituted.
§ 3 However, in the case of compensation payable pursuant to Articles 27 and 28, interest shall accrue only from the day on which the events relevant to the assessment of the amount of compensation occurred, if that day is later than that of the claim or the day when legal proceedings were instituted.
§ 4 In the case of luggage, interest shall only be payable if the compensation exceeds 16 units of account per luggage registration voucher.
§ 5 In the case of luggage, if the person entitled does not submit to the carrier, within a reasonable time allotted to him, the supporting documents required for the amount of the claim to be finally settled, no interest shall accrue between the expiry of the time allotted and the actual submission of such documents.
Article 50
LIABILITY IN CASE OF NUCLEAR INCIDENTS
The carrier shall be relieved of liability pursuant to these Uniform Rules for loss or damage caused by a nuclear incident when the operator of a nuclear installation or another person who is substituted for him is liable for the loss or damage pursuant to the laws and prescriptions of a State governing liability in the field of nuclear energy.
Article 51
PERSONS FOR WHOM THE CARRIER IS LIABLE
The carrier shall be liable for his servants and other persons whose services he makes us of for the performance of the carriage, when these servants and other persons are acting within the scope of their functions. The managers of the railway infrastructure on which the carriage is performed shall be considered as persons whose services the carrier makes use of for the performance of the carriage.
Article 52
OTHER ACTIONS
§ 1 In all cases where these Uniform Rules shall apply, any action in respect of liability, on whatever grounds, may be brought against the carrier only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules.
§ 2 The same shall apply to any action brought against the servants and other persons for whom the carrier is liable pursuant to Article 51.
Title V
LIABILITY OF THE PASSENGER
Article 53
SPECIAL PRINCIPLES OF LIABILITY
The passenger shall be liable to the carrier for any loss or damage
a) resulting from failure to fulfil his obligations pursuant to
1. Articles, 10, 14 and 20,
2. the special provisions for the carriage of vehicles, contained in the General Conditions of Carriage, or
3. the Regulation concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail (RID),
b) caused by articles and animals that he brings with him,
unless he proves that the loss or damage was caused by circumstances that he could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent, despite the fact that he exercised the diligence required of a conscientious passenger. This provision shall not affect the liability of the carrier pursuant to Articles 26 and 33 § 1.
Title VI
ASSERTION OF RIGHTS
Article 54
ASCERTAINMENT OF PARTIAL LOSS OR
DAMAGE
§ 1 When partial loss of, or damage to, an article carried in the charge of the carrier (luggage, vehicles) is discovered or presumed by the carrier or alleged by the person entitled, the carrier must without delay, and if possible in the presence of the person entitled draw up a report stating, according to the nature of the loss or damage, the condition of the article and, as far as possible, the extent of the loss or damage, its cause and the time of its occurrence.
§ 2 A copy of the report must be supplied free of charge to the person entitled.
§ 3 Should the person entitled not accept the findings in the report, he may request that the condition of the luggage or vehicle and the cause and amount of the loss or damage be ascertained by an expert appointed either by the parties to the contract of carriage or by a court or tribunal. The procedure to be followed shall be governed by the laws and prescriptions of the State in which such ascertainment takes place.
Article 55
CLAIMS
§ 1 Claims relating to the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers must be addressed in writing to the carrier against whom an action may be brought. In the case of a carriage governed by a single contract and performed by successive carriers the claims may also be addressed to the first or the last carrier as well as to the carrier having his principal place of business or the branch or agency which concluded the contract of carriage in the State where the passenger is domiciled or habitually resident.
§ 2 Other claims relating to the contract of carriage must be addressed in writing to the carrier specified in Article 56 §§ 2 and 3.
§ 3 Documents which the person entitled thinks fit to submit with the claim shall be produced either in the original or as copies, where appropriate, the copies duly certified if the carrier so requires. On settlement of the claim, the carrier may require the surrender of the ticket, the luggage registration voucher and the carriage voucher.
Article 56
CARRIERS AGAINST WHOM AN ACTION MAY BE BROUGHT
§ 1 An action based on the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers may only be brought against the carrier who is liable pursuant to Article 26 § 5.
§ 2 Subject to § 4 other actions brought by passengers based on the contract of carriage may be brought only against the first carrier, the last carrier or the carrier having performed the part of carriage on which the event giving rise to the proceedings occurred.
§ 3 When, in the case of carriage performed by successive carriers, the carrier who must deliver the luggage or the vehicle is entered with his consent on the luggage registration voucher or the carriage voucher, an action may be brought against him in accordance with § 2 even if he has not received the luggage or the vehicle.
§ 4 An action for the recovery of a sum paid pursuant to the contract of carriage may be brought against the carrier who has collected that sum or against the carrier on whose behalf it was collected.
§ 5 An action may be brought against a carrier other than those specified in §§ 2 and 4 when instituted by way of counter-claim or by way of exception in proceedings relating to a principal claim based on the same contract of carriage.
§ 6 To the extent that these Uniform Rules apply to the substitute carrier, an action may also be brought against him.
§ 7 If the plaintiff has a choice between several carriers, his right to choose shall be extinguished as soon as he brings an action against one of them; this shall also apply if the plaintiff has a choice between one or more carriers and a substitute carrier.
Article 57
FORUM
§ 1 Actions based on these Uniform Rules may be brought before the courts or tribunals of Member States designated by agreement between the parties or before the courts or tribunals of the Member State on whose territory the defendant has his domicile or habitual residence, his principal place of business or the branch or agency which concluded the contract of carriage. Other courts or tribunals may not be seized.
§ 2 Where an action based on these Uniform Rules is pending before a court or tribunal competent pursuant to § 1, or where in such litigation a judgment has been delivered by such a court or tribunal, no new action may be brought between the same parties on the same grounds unless the judgement of the court or tribunal before which the first action was brought is not enforceable in the State in which the new action is brought.
Article 58
EXTINCTION OF RIGHT OF ACTION IN CASE OF DEATH OR PERSONAL INJURY
§ 1 Any right of action by the person entitled based on the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers shall be extinguished if notice of the accident to the passenger is not given by the person entitled, within twelve months of his becoming aware of the loss or damage, to one of the carriers to whom a claim may be addressed in accordance with Article 55 § 1. Where the person entitled gives oral notice of the accident to the carrier, the carrier shall furnish him with an acknowledgement of such oral notice.
§ 2 Nevertheless, the right of action shall not be extinguished if
a) within the period provided for in § the person entitled has addressed a claim to one of the carriers designated in Article 55 § 1;
b) within the period provided for in § 1 the carrier who is liable has learned of the accident to the passenger in some other way;
c) notice of the accident has not been given, or has been given late, as a result of circumstances not attributable to the person entitled;
d) the person entitled proves that the accident was caused by fault on the part of the carrier.
Article 59
EXTINCTION OF RIGHT OF ACTION ARISING FROM CARRIAGE OF LUGGAGE
§ 1 Acceptance of the luggage by the person entitled shall extinguish all rights of action against the carrier arising from the contract of carriage in case of partial loss, damage or delay in delivery.
§ 2 Nevertheless, the right of action shall not be extinguished:
a) in case of partial loss or damage, if
1. the loss or damage was ascertained in accordance with Article 54 before the acceptance of the luggage by the person entitled;
2. the ascertainment which should have been carried out in accordance with Article 54 was omitted solely through the fault of the carrier;
b) in case of loss or damage which is not apparent whose existence is ascertained after acceptance of the luggage by the person entitled, if he
1. asks for ascertainment in accordance with Article 54 immediately after discovery of the loss or damage and not later than three days after the acceptance of the luggage, and
2. in addition, proves that the loss or damage occurred between the time of taking over by the carrier and the time of delivery;
c) in case of delay in delivery, if the person entitled has, within twenty - one days, asserted his rights against one of the carriers specified in Article 56 § 3;
d) if the person entitled proves that the loss or damage was caused by fault on the part of the carrier.
Article 60
LIMITATION OF ACTIONS
§ 1 The period of limitation of actions for damages based on the liability of the carrier in case of death of, or personal injury to, passengers shall be:
a) in the case of a passenger, three years from the day after the accident;
b) in the case of other persons entitled, three years from the day after the death of the passenger, subject to a maximum of five years from the day after the accident.
§ 2 The period of limitation for other actions arising from the contract of carriage shall be one year. Nevertheless, the period of limitation shall be two years in the case of an action for loss or damage resulting from an act or omission committed either with the intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
§ 3 The period of limitation provided for in § 2 shall run for actions:
a) for compensation for total loss, from the fourteenth day after the expiry of the period of time provided for in Article 22 § 3;
b) for compensation for partial loss, damage or delay in delivery, from the day when delivery took place;
c) in all other cases involving the carriage of passengers, from the day of expiry of validity of the ticket.
The day indicated for the commencement of the period of limitation shall not be included in the period.
§ 4 When a claim is addressed to a carrier in writing in accordance with Article 55 together with the necessary supporting documents, the period of limitation shall be suspended until the day that the carrier rejects the claim by notification in writing and returns the documents submitted with it. If part of the claim is admitted, the period of limitation shall run again in respect of that part of the claim still in dispute. The burden of proof of receipt of the claim or of the reply and of the return of the documents shall lie on the party who relies on those facts. The period of limitation shall not be suspended by further claims having the same object.
§ 5 A right of action which has become time-barred may not be exercised further, even by way of counter-claim or by way of exception.
§ 6 Otherwise, the suspension and interruption of periods of limitation shall be governed by national law.
Title VII
RELATIONS BETWEEN CARRIERS
Article 61
APPORTIONMENT OF THE CARRIAGE CHARGE
§ 1 Any carrier who has collected or ought to have collected a carriage charge must pay to the carriers concerned their respective shares of such a charge. The methods of payment shall be fixed by agreement between the carriers.
§ 2 Article 6 § 3, Article 16 § 3 and Article 25 shall also apply to the relations between successive carriers.
Article 62
RIGHT OF RECOURSE
§ 1 A carrier who has paid compensation pursuant to these Uniform Rules shall have a right of recourse against the carriers who have taken part in the carriage in accordance with the following provisions:
a) the carrier who has caused the loss or damage shall be solely liable for it;
b) when the loss or damage has been caused by several carriers, each shall be liable for the loss or damage he has caused; if such distinction is impossible, the compensation shall be apportioned between them in accordance with letter c);
c) if it cannot be proved which of the carriers has caused the loss or damage, the compensation shall be apportioned between all the carriers who have taken part in the carriage, except those who prove that the loss or damage was not caused by them; such apportionment shall be in proportion to their respective shares of the carriage charge.
§ 2 In the case of insolvency of any one of these carriers, the unpaid share due from him shall be apportioned among all the other carriers who have taken part in the carriage, in proportion to their respective shares of the carriage charge.
Article 63
PROCEDURE FOR RECOURSE
§ 1 The validity of the payment made by the carrier exercising a right of recourse pursuant to Article 62 may not be disputed by the carrier against whom the right to recourse is exercised, when compensation has been determined by a court or tribunal and when the latter carrier, duly served with notice of the proceedings, has been afforded an opportunity to intervene in the proceedings. The court or tribunal seized of the principal action shall determine what time shall be allowed for such notification of the proceedings and for intervention in the proceedings.
§ 2 A carrier exercising his right of recourse must present his claim in one and the same proceedings against all the carriers with whom he has not reached a settlement, failing which he shall lose his right of recourse in the case of those against whom he has not taken proceedings.
§ 3 The court or tribunal shall give its decision in one and the same judgment on all recourse claims brought before it.
§ 4 The carrier wishing to enforce his right of recourse may bring his action in the courts or tribunals of the State on the territory of which one of the carriers participating in the carriage has his principal place of business, or the branch or agency which concluded the contract of carriage.
§ 5 When the action must be brought against several carriers, the plaintiff carrier shall be entitled to choose the court or tribunal in which he will bring the proceedings from among those having competence pursuant to § 4.
§ 6 Recourse proceedings may not be joined with proceedings for compensation taken by the person entitled under the contract of carriage.
Article 64
AGREEMENTS CONCERNING RECOURSE
The carriers may conclude agreements which derogate from Articles 61 and 62.
UNIFORM RULES CONCERNING THE CONTRACT OF INTERNATIONAL CARRIAGE OF GOODS BY RAIL
(CIM - Appendix B to the Convention)
Title I
GENERAL PROVISIONS
Article 1
SCOPE
§ 1 These Uniform Rules shall apply to every contract of carriage of goods by rail for reward when the place of taking over of the goods and the place designated for delivery are situated in two different Member States, irrespective of the place of business and the nationality of the parties to the contract of carriage.
§ 2 These Uniform Rules shall apply also to contracts of carriage of goods by rail for reward, when the place of taking over of the goods and the place designated for delivery are situated in two different States, of which at least one is a Member State and the parties to the contract agree that the contract is subject to these Uniform Rules.
§ 3 When international carriage being the subject of a single contract includes carriage by road or inland waterway in internal traffic of a Member State as a supplement to transfrontier carriage by rail, these Uniform Rules shall apply.
§ 4 When international carriage being the subject of a single contract of carriage includes carriage by sea or transfrontier carriage by inland waterway as a supplement to carriage by rail, these Uniform Rules shall apply if the carriage by sea or inland waterway is performed on services included in the list of services provided for in Article 24 § 1 of the Convention.
§ 5 These Uniform Rules shall not apply to carriage performed between stations situated on the territory of neighbouring States, when the infrastructure of these stations is managed by one or more infrastructure managers subject to only one of those States.
§ 6 Any State which is a party to a convention concerning international through carriage of goods by rail comparable with these Uniform Rules may, when it makes an application for accession to the Convention, declare that it will apply these Uniform Rules only to carriage performed on part of the railway infrastructure situated on its territory. This part of the railway infrastructure must be precisely defined and connected to the railway infrastructure of a Member State. When a State has made the above-mentioned declaration, these Uniform Rules shall apply only on the condition
a) that the place of taking over of the goods or the place designated for delivery, as well as the route designated in the contract of carriage, is situated on the specified infrastructure or
b) that the specified infrastructure connects the infrastructure of two Member States and that it has been designated in the contract of carriage as a route for transit carriage.
§ 7 A State which has made a reservation in accordance with § 6 may withdraw it at any time by notification to the Depositary. This withdrawal shall take effect one month after the day on which the Depositary notifies it to the Member States. The declaration shall cease to have effect when the convention referred to in § 6, first sentence, ceases to be in force for that State.
Article 2
PRESCRIPTIONS OF PUBLIC LAW
Carriage to which these Uniform Rules apply shall remain subject to the prescriptions of public law, in particular the prescriptions relating to the carriage of dangerous goods as well as the prescriptions of customs law and those relating to the protection of animals.
Article 3
DEFINITIONS
For purposes of these Uniform Rules the term
a) "carrier" means the contractual carrier with whom the consignor has concluded the contract of carriage pursuant to these Uniform Rules, or a subsequent carrier who is liable on the basis of this contract;
b) "substitute carrier" means a carrier, who has not concluded the contract of carriage with the consignor, but to whom the carrier referred to in letter a) has entrusted, in whole or in part, the performance of the carriage by rail.
c) "General Conditions of Carriage" means the conditions of the carrier in the form of general conditions or tariffs legally in force in each Member State and which have become, by the conclusion of the contract of carriage, an integral part of it;
d) "intermodal transport unit" means a container, swap body, semi-trailer or other comparable loading unit used in intermodal transport.
Article 4
DEROGATIONS
§ 1 Member States may conclude agreements which provide for derogations from these Uniform Rules for carriage performed exclusively between two stations on either side of the frontier, when there is no other station between them.
§ 2 For carriage performed between two Member States, passing through a State which is not a Member State, the States concerned may conclude agreements which derogate from these Uniform Rules.
§ 3 Agreements referred to in §§ 1 and 2 as well as their coming into force shall be notified to the Intergovernmental Organisation for International Carriage by Rail. The Secretary General of the Organisation shall inform the Member States and interested undertakings of these notifications.
Article 5
MANDATORY LAW
Unless provided otherwise in these Uniform Rules, any stipulation which, directly or indirectly, would derogate from these Uniform Rules shall be null and void. The nullity of such a stipulation shall not involve the nullity of the other provisions of the contract of carriage. Nevertheless, a carrier may assume a liability greater and obligations more burdensome than those provided for in these Uniform Rules.
Title II
CONCLUSION AND PERFORMANCE OF THE CONTRACT OF CARRIAGE
Article 6
CONTRACT OF CARRIAGE
§ 1 By the contract of carriage, the carrier shall undertake to carry the goods for reward to the place of destination and to deliver them there to the consignee.
§ 2 The contract of carriage must be confirmed by consignment note which accords with a uniform model. However, the absence, irregularity or loss of the consignment note shall not affect the existence or validity of the contract which shall remain subject to these Uniform Rules.
§ 3 The consignment note shall be signed by the consignor and the carrier. The signature can be replaced by a stamp, by an accounting machine entry or in any other appropriate manner.
§ 4 The carrier must certify the taking over of the goods on the duplicate of the consignment note in an appropriate manner and return the duplicate to the consignor.
§ 5 The consignment note shall note have effect as a bill of lading.
§ 6. A consignment note must be made out for each consignment. In the absence of contrary agreement between the consignor and the carrier, a consignment note may not relate to more than one wagon load.
§ 7 In the case of carriage which enters the customs territory of the European Community or the territory on which the common transit procedure is applied, each consignment must be accompanied by a consignment note satisfying the requirements of Article 7.
§ 8 The international associations of carriers shall establish uniform model consignment notes in agreement with the customersž international associations and the bodies having competence for customs matters in the Member States as well as any intergovernmental regional economic integration organisation having competence to adopt its own customs legislation.
§ 9 The consignment note and its duplicate may be established in the form of electronic data registration which can be transformed into legible written symbols. The procedure used for the registration and treatment of data must be equivalent from the functional point of view, particularly so far as concerns the evidential value of the consignment note represented by those data.
Article 7
WORDING OF THE CONSIGNMENT NOTE
§ 1 The consignment note must contain the following particulars:
a) the place at which and the day on which it is made out;
b) the name and address of the consignor;
c) the name and address of the carrier who has concluded the contract of carriage;
d) the name and address of the person to whom the goods have effectively been handed over if he is not the carrier referred to in letter c);
e) the place and the day of taking over of the goods;
f) the place of delivery;
g) the name and address of the consignee;
h) the description of the nature of the goods and the method of packing, and, in case of dangerous goods, the description provided for in the Regulation concerning the International Carriage of Dangerous Goods by Rail (RID);
i) the number of packages and the special marks and numbers necessary for the identification of consignments in less than full wagon loads;
j) the number of the wagon in the case of carriage of full wagon loads;
k) the number of the railway vehicle running on its own wheels, if it is handed over for carriage as goods;
l) in addition, in the case of intermodal transport units, the category, the number or other characteristics necessary for their identification;
m) the gross mass or the quantity of the goods expressed in other ways;
n) a detailed list of the documents which are required by customs or other administrative authorities and are attached to the consignment note or held at the disposal of the carrier at the offices of a duly designated authority or a body designated in the contract;
o) the costs relating to carriage (the carriage charge, incidental costs, customs duties and other costs incurred from the conclusion of the contract until delivery) in so far as they must be paid by the consignee or any other statement that the costs are payable by the consignee;
p) a statement that the carriage is subject, notwithstanding any clause to the contrary, to these Uniform Rules.
§ 2 Where applicable the consignment note must also contain the following particulars:
a) in the case of carriage by successive carries, the carrier who must deliver the goods when he has consented to this entry in the consignment note;
b) the costs which the consignor undertakes to pay;
c) the amount of the cash on delivery charge;
d) the declaration of the value of the goods and the amount representing the special interest in delivery;
e) the agreed transit period;
f) the agreed route;
g) a list of the documents not mentioned in § 1, letter n) handed over to the carrier;
h) the entries made by the consignor concerning the number and description of seals he has affixed to the wagon.
§ 3 The parties to the contract may enter on the consignment note any other particulars they consider useful.
Article 8
RESPONSIBILITY FOR PARTICULARS ENTERED ON THE CONSIGNMENT NOTE
§ 1 The consignor shall be responsible for all costs, loss or damage sustained by the carrier by reason of
a) the entries made by the consignor in the consignment note being irregular, incorrect, incomplete or made elsewhere than in the allotted space, or
b) the consignor omitting to make the entries prescribed by RID.
§ 2 If, at the request of the consignor, the carrier makes entries on the consignment note, he shall be deemed, unless the contrary is proved, to have done so on behalf of the consignor.
§ 3 If the consignment note does not contain the statement provided for in Article 7 § 1, letter p), the carrier shall be liable for all costs, loss or damage sustained through such omission by the person entitled.
Article 9
DANGEROUS GOODS
If the consignor has failed to make the entries prescribed by RID, the carrier may at any time unload or destroy the goods or render them innocuous, as the circumstances may require, without payment of compensation, save when he was aware of their dangerous nature on taking them over.
Article 10
PAYMENT OF COSTS
§ 1 Unless otherwise agreed between the consignor and the carrier, the costs (the carriage charge, incidental costs, customs duties and other costs incurred from the time of the conclusion of the contract to the time of delivery) shall be paid by consignor.
§ 2 When by virtue of an agreement between the consignor and the carrier, the costs are payable by the consignee and the consignee has not taken possession of the consignment note nor asserted his rights in accordance with Article 17 § 3, nor modified the contract of carriage in accordance with Article 18, the consignor shall remain liable to pay the costs.
Article 11
EXAMINATION
§ 1 The carrier shall have the right to examine at any time whether the conditions of carriage have been complied with and whether the consignment corresponds with the entries in the consignment note made by the consignor. If the examination concerns the contents of the consignment, this shall be carried out as far as possible in the presence of the person entitled; where this is not possible, the carrier shall require the presence of two independent witnesses, unless the laws and prescriptions of the State where the examination takes place provide otherwise.
§ 2 If the consignment does not correspond with the entries in the consignment note or if the provisions relating to the carriage of goods accepted subject to conditions have not been complied with, the result of the examination must be entered in the copy of the consignment note which accompanies the goods, and also in the duplicate of the consignment note, if it is still held by the carrier. In this case the costs of the examination shall be charged against the goods, if they have not been paid immediately.
§ 3 When the consignor loads the goods, he shall be entitled to require the carrier to examine the condition of the goods and their packaging as well as the accuracy of statements on the consignment note as to the number of packages, their marks and numbers as well as the gross mass of the goods or their quantity otherwise expressed. The carrier shall be obliged to proceed with the examination only if he has appropriate means of carrying it out. The carrier may demand the payment of the costs of the examination. The result of the examination shall be entered on the consignment note.
Article 12
EVIDENTIAL VALUE OF THE CONSIGNMENT NOTE
§ 1 The consignment note shall be prima facie evidence of the conclusion and the conditions of the contract of carriage and the taking over of the goods by the carrier.
§ 2 If the carrier has loaded the goods, the consignment note shall be prima facie evidence of the condition of the goods and their packaging indicated on the consignment note or, in the absence of such indications, of their apparently good condition at the moment they were taken over by the carrier and of the accuracy of the statements in the consignment note concerning the number of packages, their marks and numbers as well as the gross mass of the goods or their quantity otherwise expressed.
§ 3 If the consignor has loaded the goods, the consignment note shall be prima facie evidence of the condition of the goods and of their packaging indicated in the consignment note or, in the absence of such indication, of their apparently good condition and of the accuracy of the statements referred to in § 2 solely in the case where the carrier has examined them and recorded on the consignment note a result of his examination which tallies.
§ 4 However, the consignment note will not be prima facie evidence in a case where it bears a reasoned reservation. A reason for a reservation could be that the carrier does not have the appropriate means to examine whether the consignment corresponds to the entries in the consignment note.
Article 13
LOADING AND UNLOADING OF THE GOODS
§ 1 The consignor and the carrier shall agree who is responsible for the loading and unloading of the goods. In the absence of such an agreement, for packages the loading and unloading shall be the responsibility of the carrier whereas for full wagon loads loading shall be the responsibility of the consignor and unloading, after delivery, the responsibility of the consignee.
§ 2 The consignor shall be liable for all the consequences of defective loading carried out by him and must in particular compensate the carrier for the loss or damage sustained in consequence by him. The burden of proof of defective loading shall lie on the carrier.
Article 14
PACKING
The consignor shall be liable to the carrier for any loss or damage and costs due to the absence of, or defects in, the packing of goods, unless the defectiveness was apparent or known to the carrier at the time when he took over the goods and he made no reservations concerning it.
Article 15
COMPLETION OF ADMINISTRATIVE
FORMALITIES
§ 1 With a view to the completion of the formalities required by customs and other administrative authorities, to be completed before delivery of the goods, the consignor must attach the necessary documents to the consignment note or make them available to the carrier and furnish him with all the requisite information.
§ 2 The carrier shall not be obliged to check whether these documents and this information are correct and sufficient. The consignor shall be liable to the carrier for any loss or damage resulting from the absence or insufficiency of, or any irregularity in, such documents and information, save in the case of fault of the carrier.
§ 3 The carrier shall be liable for any consequences arising from the loss or misuse of the documents referred to in the consignment note and accompanying it or deposited with the carrier, unless the loss of the documents or the loss or damage caused by the misuse of the documents has been caused by circumstances which the carrier could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent. Nevertheless any compensation payable shall not exceed that provided for in the event of loss of the goods.
§ 4 The consignor, by so indicating in the consignment note, or the consignee by giving orders as provided for in Article 18 § 3 may ask.
a) to be present himself or to be represented by an agent when the customs or other administrative formalities are carried out, for the purpose of furnishing any information or explanation required;
b) to complete the customs or other administrative formalities himself or to have them completed by an agent, in so far as the laws and prescriptions of the State in which they are to be carried out so permit;
e) to pay customs duties and other charges, when he or his agent is present at or completes the customs or other administrative formalities, in so far as the laws and prescriptions of the State in which they are carried out permit such payment.
In such circumstances neither the consignor, nor the consignee who has the right of disposal, nor the agent of either may take possession of the goods.
§ 5 If, for the completion of the customs or other administrative formalities, the consignor has designated a place where the prescriptions in force do not permit their completion, or if he has stipulated for the purpose any other procedure which cannot be followed, the carrier shall act in the manner which appears to him to be the most favourable to the interests of the person entitled and shall inform the consignor of the measures taken.
§ 6 If the consignor has undertaken to pay customs duties, the carrier shall have the choice of completing customs formalities either in transit or at the destination place.
§ 7 However, the carrier may proceed in accordance with § 5 if the consignee has not taken possession of the consignment note within the period fixed by the prescriptions in force at the destination place.
§ 8 The consignor must comply with the prescriptions of customs or other administrative authorities with respect to the packing and sheeting of the goods. If the consignor has not packed or sheeted the goods in accordance with those prescriptions the carrier shall be entitled to do so; the resulting cost shall be charged against the goods.
Article 16
TRANSIT PERIODS
§ 1 The consignor and the carrier shall agree the transit period. In the absence of an agreement, the transit period must not exceed that which would result from the application of §§ 2 to 4.
§ 2 Subject to §§ 3 and 4, the maximum transit periods shall be as follows:
a) for wagon-load consignments
- period for consignment 12 hours,
- period for carriage, for each 400 km or fraction thereof 24 hours;
b) for less than wagon-load consignment
- period for consignments 24 hours,
- period for carriage, for each 200 km or fraction thereof 24 hours.
The distances shall relate to the agreed route or, in the absence thereof, to the shortest possible route.
§ 3 The carrier may fix additional transit periods of specified duration in the following cases:
a) consignments to be carried
- by lines of a different gauge,
- by sea or inland waterway,
- by road if there is no rail link;
b) exceptional circumstances causing an exceptional increase in traffic or exceptional operating difficulties.
The duration of the additional transit periods must appear in the General Conditions of Carriage.
§ 4 The transit period shall start to run after the taking over of the goods; it shall be extended by the duration of a stay caused without any fault of the carrier. The transit period shall be suspended on Sundays and statutory holidays.
Article 17
DELIVERY
§ 1 The carrier must hand over the consignment note and deliver the goods to the consignee at the place designated for delivery against receipt and payment of the amounts due according to the contract of carriage.
§ 2 It shall be equivalent to delivery to the consignee if, in accordance with the prescriptions in force at the place of destination:
a) the goods have been handed over to customs or octroi authorities at their premises or warehouses, when these are not subject to the carrieržs supervision;
b) the goods have been deposited for storage with the carrier, with a forwarding agent or in a public warehouse.
§ 3 After the arrival of the goods at the place of destination, the consignee may ask the carrier to hand over the consignment note and deliver the goods to him. If the loss of the goods is established or if the goods have not arrived on the expiry of the period provided for in Article 29 § 1, the consignee may assert, in his own name, his rights against the carrier under the contract of carriage.
§ 4 The person entitled may refuse to accept the goods, even when he has received the consignment note and paid the charges resulting from the contract of carriage, so long as an examination which he has demanded in order to establish alleged loss or damage has not been carried out.
§ 5 In other respects, delivery of the goods shall be carried out in accordance with the prescriptions in force at the place of destination.
§ 6 If the goods have been delivered without prior collection of a cash on delivery charge, the carrier shall be obliged to compensate the consignor up to the amount of the cash on delivery charge without prejudice to his right of recourse against the consignee.
Article 18
RIGHT TO DISPOSE OF THE GOODS
§ 1 The consignor shall be entitled to dispose of the goods and to modify the contract of carriage by giving subsequent orders. He may in particular ask the carrier
a) to discontinue the carriage of the goods;
b) to delay the delivery of the goods;
c) to deliver the goods to a consignee different from the one entered on the consignment note;
d) to deliver the goods at a place other than the place of destination entered on the consignment note.
§ 2 The consignoržs right to modify the contract of carriage shall, notwithstanding that he is in possession of the duplicate of the consignment note, be extinguished in cases where the consignee
a) has taken possession of the consignment note;
b) has accepted the goods;
c) has asserted his rights in accordance with Article 17 § 3;
d) is entitled, in accordance with § 3, to give orders; from that time onwards, the carrier shall comply with the orders and instructions of the consignee.
§ 3 The consignee shall have the right to modify the contract of carriage from the time when the consignment note is drawn up, unless the consignor indicates to the contrary on the consignment note.
§ 4 The consigneežs right to modify the contract of carriage shall be extinguished in cases where he has
a) taken possession of the consignment note;
b) accepted the goods;
c) asserted his rights in accordance with Article 17 § 3;
d) given instructions for delivery of the goods to another person in accordance with § 5 and when that person has asserted his rights in accordance with Article 17 § 3.
§ 5 If the consignee has given instructions for delivery of the goods to another person, that person shall not be entitled to modify the contract of carriage.
Article 19
EXERCISE OF THE RIGHT TO DISPOSE OF THE GOODS
§ 1 If the consignor or, in the case referred to in Article 18 § 3, the consignee wishes to modify the contract of carriage by giving subsequent orders, he must produce to the carrier the duplicate of the consignment note on which the modifications have to be entered.
§ 2 The consignor or, in the case referred to in Article 18 § 3, the consignee must compensate the carrier for the costs and the prejudice arising from the carrying out of subsequent modifications.
§ 3 The carrying out of the subsequent modifications must be possible, lawful and reasonable to require at the time when the orders reach the person who is to carry them out, and must in particular neither interfere with the normal working of the carrieržs undertaking nor prejudice the consignors or consignees of other consignments.
§ 4 The subsequent modifications must not have the effect of splitting the consignment.
§ 5 When, by reason of the conditions provided for in § 3, the carrier cannot carry out the orders which he receives he shall immediately notify the person from whom the orders emanate.
§ 6 In the case of fault of the carrier he shall be liable for the consequences of failure to carry out an order or failure to carry it out properly. Nevertheless, any compensation payable shall not exceed that provided for in case of loss of the goods.
§ 7 If the carrier implements the consignoržs subsequent modifications without requiring the production of the duplicate of the consignment note, the carrier shall be liable to the consignee for any loss or damage sustained by him if the duplicate has been passed on to the consignee. Nevertheless, any compensation payable shall not exceed that provided for in case of loss of the goods.
Article 20
CIRCUMSTANCES PREVENTING CARRIAGE
§ 1 When circumstances prevent the carriage of goods, the carrier shall decide whether it is preferable to carry the goods as a matter of course by modifying the route or whether it is advisable, in the interest of the person entitled, to ask him for instructions while giving him any relevant information available to the carrier.
§ 2 If it is impossible to continue carrying the goods, the carrier shall ask for instructions from the person who has the right to dispose of the goods. If the carrier is unable to obtain instructions within a reasonable time he must take such steps as seem to him to be in the best interests of the person entitled to dispose of the goods.
Article 21
CIRCUMSTANCES PREVENTING DELIVERY
§ 1 When circumstances prevent delivery, the carrier must without delay inform the consignor and ask him for instructions, save where the consignor has requested, by an entry in the consignment note, that the goods be returned to him as a matter of course in the event of circumstances preventing delivery.
§ 2 When the circumstances preventing delivery cease to exist before arrival of instructions from the consignor to the carrier the goods shall be delivered to the consignee. The consignor must be notified without delay.
§ 3 If the consignee refuses the goods, the consignor shall be entitled to give instructions even if he is unable to produce the duplicate of the consignment note.
§ 4 When the circumstances preventing delivery arise after the consignee has modified the contract of carriage in accordance with Article 18 §§ 3 to 5 the carrier must notify the consignee.
Article 22
CONSEQUENCES OF CIRCUMSTANCES PREVENTING CARRIAGE AND DELIVERY
§ 1 The carrier shall be entitled to recover the costs occasioned by
a) his request for instructions,
b) the carrying out of instructions received,
c) the fact that instructions requested do not reach him or do not reach him in time,
d) the fact that he has taken a decision in accordance with Article 20 § 1, without having asked for instructions,
unless such costs were caused by his fault. The carrier may in particular recover the carriage charge applicable to the route followed and shall be allowed the transit periods applicable to such route.
§ 2 In the cases referred to in Article 20 § 2 and Article 21 § 1 the carrier may immediately unload the goods at the cost of the person entitled. Thereupon the carriage shall be deemed to be at an end. The carrier shall then be in charge of the goods on behalf of the person entitled. He may, however, entrust them to a third party, and shall then be responsible only for the exercise of reasonable care in the choice of such third party. The charges due under the contract of carriage and all other costs shall remain chargeable against the goods.
§ 3 The carrier may proceed to the sale of the goods, without awaiting instructions from the person entitled, if this is justified by the perishable nature or the condition of the goods or if the costs of storage would be out of proportion to the value of the goods. In other cases he may also proceed to the sale of the goods if within a reasonable time he has not received from the person entitled instructions to the contrary which he may reasonably be required to carry out.
§ 4 If the goods have been sold, the proceeds of sale, after deduction of the costs chargeable against the goods, must be placed at the disposal of the person entitled. If the proceeds of sale are less than those costs, the consignor must pay the difference.
§ 5 The procedure in the case of sale shall be determined by the laws and prescriptions in force at, or by the custom of, the place where the goods are situated.
§ 6 If the consignor, in the case of circumstances preventing carriage or delivery, fails to give instructions within a reasonable time and if the circumstances preventing carriage or delivery cannot be eliminated in accordance with §§ 2 and 3, the carrier may return the goods to the consignor or, if it is justified, destroy them, at the cost of the consignor.
Title III
LIABILITY
Article 23
BASIS OF LIABILITY
§ 1 The carrier shall be liable for loss or damage resulting from the total or partial loss of, or damage to, the goods between the time of taking over of the goods and the time of delivery and for the loss or damage resulting from the transit period being exceeded, whatever the railway infrastructure used.
§ 2 The carrier shall be relieved of this liability to the extent that the loss or damage or the exceeding of the transit period was caused by the fault of the person entitled, by an order given by the person entitled other than as a result of the fault of the carrier, by an inherent defect in the goods (decay, wastage etc.) or by circumstances which the carrier could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent.
§ 3 The carrier shall be relieved of this liability to the extent that the loss or damage arises from the special risks inherent in one or more of the following circumstances:
a) carriage in open wagons pursuant to the General Conditions of Carriage or when it has been expressly agreed and entered in the consignment note; subject to damage sustained by the goods because of atmospheric influences, goods carried in intermodal transport units and in closed road vehicles carried on wagons shall not be considered as being carried in open wagons; if for the carriage of goods in open wagons, the consignor uses sheets, the carrier shall assume the same liability as falls to him for carriage in open wagons without sheeting, even in respect of goods which, according to the General Conditions of Carriage, are not carried in open wagons;
b) absence or inadequacy of packaging in the case of goods which by their nature are liable to loss or damage when not packed or when not packed properly;
c) loading of the goods by the consignor or unloading by the consignee;
d) the nature of certain goods which particularly exposes them to total or partial loss or damage, especially through breakage, rust, interior and spontaneous decay, desiccation or wastage;
e) irregular, incorrect or incomplete description or numbering of packages;
f) carriage of live animals;
g) carriage which, pursuant to applicable provisions or agreements made between the consignor and the carrier and entered on the consignment note, must be accompanied by an attendant, if the loss or damage results from a risk which the attendant was intended to avert.
Article 24
LIABILITY IN CASE OF CARRIAGE OF RAILWAY VEHICLES AS GOODS
§ 1 In case of carriage of railway vehicles running on their own wheels and consigned as goods, the carrier shall be liable for the loss or damage resulting from the loss of, or damage to, the vehicle or to its removable parts arising between the time of taking over for carriage and the time of delivery and for loss or damage resulting from exceeding the transit period, unless he proves that the loss or damage was not caused by his fault.
§ 2 The carrier shall not be liable for loss or damage resulting from the loss of accessories which are not mentioned on both sides of the vehicle or in the inventory which accompanies it.
Article 25
BURDEN OF PROOF
§ 1 The burden of proving that the loss, damage or exceeding of the transit period was due to one of the causes specified in Article 23 § 2 shall lie on the carrier.
§ 2 When the carrier establishes that, having regard to the circumstances of a particular case, the loss or damage could have arisen from one or more of the special risks referred to in Article 23 § 3, it shall be presumed that it did so arise. The person entitled shall, however, have the right to prove that-the loss or damage was not attributable either wholly or in part to one of those risks.
§ 3 The presumption according to § 2 shall not apply in the case provided for in Article 23 § 3, letter a) if an abnormally large quantity has been lost or if a package has been lost.
Article 26
SUCCESSIVE CARRIERS
If carriage governed by a single contract is performed by several successive carriers, each carrier, by the very act of taking over the goods with the consignment note, shall become a party to the contract of carriage in accordance with the terms of that document and shall assume the obligations arising therefrom. In such a case each carrier shall be responsible in respect of carriage over the entire route up to delivery.
Article 27
SUBSTITUTE CARRIER
§ 1 Where the carrier has entrusted the performance of the carriage, in whole or in part, to a substitute carrier, whether or not in pursuance of a right under the contract of carriage to do so, the carrier shall nevertheless remain liable in respect of the entire carriage.
§ 2 All the provisions of these Uniform Rules governing the liability of the carrier shall also apply to the liability of the substitute carrier for the carriage performed by him. Articles 36 and 41 shall apply if an action is brought against the servants and any other persons whose services the substitute carrier makes use of for the performance of the carriage.
§ 3 Any special agreement under which the carrier assumes obligations not imposed by these Uniform Rules or waives rights conferred by these Uniform Rules shall be of no effect in respect of the substitute carrier who has not accepted it expressly and in writing. Whether or not the substitute carrier has accepted it, the carrier shall nevertheless remain bound by the obligations or waivers resulting from such special agreement.
§ 4 Where and to the extent that both the carrier and the substitute carrier are liable, their liability shall be joint and several.
§ 5 The aggregate amount of compensation payable by the carrier, the substitute carrier and their servants and other persons whose services they make use of for the performance of the carriage shall not exceed the limits provided for in these Uniform Rules.
§ 6 This article shall not prejudice rights of recourse which may exist between the carrier and the substitute carrier.
Article 28
PRESUMPTION OF LOSS OR DAMAGE IN CASE OF RECONSIGNMENT
§ 1 When a consignment consigned in accordance with these Uniform Rules has been reconsigned subject to these same Rules and partial loss or damage has been ascertained after that reconsignment, it shall be presumed, that it occurred under the latest contract of carriage if the consignment remained in the charge of the carrier and was reconsigned in the same condition as when it arrived at the place from which it was reconsigned.
§ 2 This presumption shall also apply when the contract of carriage prior to the reconsignment was not subject to these Uniform Rules, if these Rules would have applied in the case of a through consignment from the first place of consignment to the final place of destination.
§ 3 This presumption shall also apply when the contract of carriage prior to the reconsignment was subject to a convention concerning international through carriage of goods by rail comparable with these Uniform Rules, and when this convention contains the same presumption of law in favour of consignments consigned in accordance with these Uniform Rules.
Article 29
PRESUMPTION OF LOSS OF THE GOODS
§ 1 The person entitled may, without being required to furnish further proof, consider the goods as lost when they have not been delivered to the consignee or placed at his disposal within thirty days after the expiry of the transit periods.
§ 2 The person entitled may, on receipt of the payment of compensation for the goods lost, make a written request to be notified without delay should the goods be recovered within one year after the payment of compensation. The carrier shall acknowledge such request in writing.
§ 3 Within thirty days after receipt of a notification referred to in § 2, the person entitled may require the goods to be delivered to him against payment of the cost resulting from the contract of carriage and against refund of the compensation received, less, where appropriate, costs which may have been included therein. Nevertheless he shall retain his rights to claim compensation for exceeding the transit period provided for in Articles 33 and 35.
§ 4 In the absence of the request referred to in § 2 or of instructions given within the period specified in § 3, or if the goods are recovered more than one year after the payment of compensation, the carrier shall dispose of them in accordance with the laws and prescriptions in force at the place where the goods are situated.
Article 30
COMPENSATION FOR LOSS
§ 1 In case of total or partial loss of the goods, the carrier must pay, to the exclusion of all other damages, compensation calculated according to the commodity exchange quotation or, if there is no such quotation, according to the current market price, or if there is neither such quotation nor such price, according to the usual value of goods of the same kind and quality on the day and at the place where the goods were taken over.
§ 2 Compensation shall not exceed 17 units of account per kilogramme of gross mass short.
§ 3 In case of loss of a railway vehicle running on its own wheels and consigned as goods, or of an intermodal transport unit, or of their removable parts, the compensation shall be limited, to the exclusion of all other damages, to the usual value of the vehicle or the intermodal transport unit, or their removable parts, on the day and at the place of loss. If it is impossible to ascertain the day or the place of the loss, the compensation shall be limited to the usual value on the day and at the place where the vehicle has been taken over by the carrier.
§ 4 The carrier must, in addition, refund the carriage charge, customs duties already paid and other sums paid in relation to the carriage of the goods lost except excise duties for goods carried under a procedure suspending those duties.
Article 31
LIABILITY FOR WASTAGE IN TRANSIT
§ 1 In respect of goods which, by reason of their nature, are generally subject to wastage in transit by the sole fact of carriage, the carrier shall only be liable to the extent that the wastage exceeds the following allowances, whatever the length of the route:
a) two per cent of the mass for liquid goods or goods consigned in a moist condition;
b) one per cent of the mass for dry goods.
§ 2 The limitation of liability provided for in § 1 may not be invoked if, having regard to the circumstances of a particular case, it is proved that the loss was not due to causes which would justify the allowance.
§ 3 Where several packages are carried under a single consignment note, the wastage in transit shall be calculated separately for each package if its mass on consignment is shown separately on the consignment note or can be ascertained otherwise.
§ 4 In case of total loss of goods or in case of loss of package, no deduction for wastage in transit shall be made in calculating the compensation.
§ 5 This Article shall not derogate from Articles 23 and 25.
Article 32
COMPENSATION FOR DAMAGE
§ 1 In case of damage to goods, the carrier must pay compensation equivalent to the loss in value of the goods, to the exclusion of all other damages. The amount shall be calculated by applying to the value of the goods defined in accordance with Article 30 the percentage of loss in value noted at the place of destination.
§ 2 The compensation shall not exceed:
a) if the whole consignment has lost value through damage, the amount which would have been payable in case of total loss;
b) if only part of the consignment has lost value through damage, the amount which would have been payable had that part been lost.
§ 3 In case of damage to a railway vehicle running on its own wheels and consigned as goods, or of an intermodal transport unit, or of their removable parts, the compensation shall be limited, to the exclusion of all other damages, to the cost of repair. The compensation shall not exceed the amount payable in case of loss.
§ 4 The carrier must also refund the costs provided for in Article 30 § 4, in the proportion set out in § 1.
Article 33
COMPENSATION FOR EXCEEDING THE TRANSIT PERIOD
§ 1 If loss or damage results from the transit period being exceeded, the carrier must pay compensation not exceeding four times the carriage charge.
§ 2 In case of total loss of the goods, the compensation provided for in § 1 shall not be payable in addition to that provided for in Article 30.
§ 3 In case of partial loss of the goods, the compensation provided for in § 1 shall not exceed four times the carriage charge in respect of that part of the consignment which has not been lost.
§ 4 In case of damage to the goods, not resulting from the transit period being exceeded, the compensation provided for in § 1 shall, where appropriate, be payable in addition to that provided for in Article 32.
§ 5 In no case shall the total of compensation provided for in § 1 together with that provided for in Articles 30 and 32 exceed the compensation which would be payable in case of total loss of the goods.
§ 6 If, in accordance with Article 16 § 1, the transit period has been established by agreement, other forms of compensation than those provided for in § 1 may be so agreed. If, in this case, the transit periods provided for in Article 16 § 2 do 4 are exceeded, the person entitled may claim either the compensation provided for in the agreement mentioned above or that provided for in §§ 1 to 5.
Article 34
COMPENSATION IN CASE OF DECLARATION OF VALUE
The consignor and the carrier may agree that the consignor shall declare in the consignment note a value for the goods exceeding the limit provided for in Article 30 § 2. In such a case the amount declared shall be substituted for that limit.
Article 35
COMPENSATION IN CASE OF INTEREST IN
DELIVERY
The consignor and the carrier may agree that the consignor may declare, by entering an amount in figures in the consignment note, a special interest in delivery, in case of loss, damage or exceeding of the transit period. In case of a declaration of interest in delivery further compensation for loss or damage proved may be claimed, in addition to the compensation provided for in Articles 30, 32 and 33, up to the amount declared.
Article 36
LOSS OF RIGHT TO INVOKE THE LIMITS OF LIABILITY
The limits of liability provided for in Article 15§ 3, Article 19 §§ 6 and 7, Article 30 and Articles 32 to 35 shall not apply if it is proved that the loss or damage results from an act or omission, which the carrier has committed either with intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
Article 37
CONVERSION AND INTEREST
§ 1 Where the calculation of the compensation requires the conversion of sums expressed in foreign currency, conversion shall be at the exchange rate applicable on the day and at the place of payment of compensation.
§ 2 The person entitled may claim interest on compensation, calculated at five per cent per annum from the day of the claim provided for in Article 43 or, if no such claim has been made, from the day on which legal proceedings were instituted.
§ 3 If the person entitled does not submit to the carrier, within a reasonable time allotted to him, te supporting documents required for the amount of the claim to be finally settled, no interest shall accrue between the expiry of the time allotted and the actual submission of such documents.
Article 38
LIABILITY IN RESPECT OF RAIL-SEA TRAFFIC
§ 1 In rail-sea carriage by the services referred to in Article 24 § 1 of the Convention any Member-State may, by requesting that a suitable note be included in the list of services to which these Uniform Rules apply, add the following grounds for exemption from liability in their entirety to those provided for in Article 23:
a) fire, if the carrier proves that it was not caused by his act or default, or that of the master, a mariner, the pilot or the carrieržs servants;
b) saving or attempting to save life or property at sea;
c) loading of goods on the deck of the ship, if they are so loaded with the consent of the consignor given on the consignment note and are not in wagons;
d) perils, dangers and accidents of the sea or other navigable waters.
§ 2 The carrier may only avail himself of the grounds for exemption referred to in § 1 if he proves that the loss, damage or exceeding the transit period occurred in the course of the journey by sea between the time when the goods were loaded on board the skip and the time when they were unloaded from the ship.
§ 3 When the carrier relies on the grounds for exemption referred to in § 1, he shall nevertheless remain liable if the person entitled proves that the loss, damage or exceeding the transit period is due to the fault of the carrier, the master, a mariner, the pilot or the carrieržs servants.
§ 4 Where a sea route is served by several undertakings included in the list of services in accordance with Article 24 § 1 of the Convention, the liability regime applicable to that route must be the same for all those undertakings. In addition, where those undertakings have been included in the list at the request of several Member States, the adoption of this regime must be the subject of prior agreement between those States.
§ 5 The measures taken in accordance with §§ 1 and 4 shall be notified to the Secretary General. They shall come into force at the earliest at the expiry of a period of thirty days from the day on which the Secretary General notifies them to the other Member States. Consignments already in transit shall not be affected be such measures.
Article 39
LIABILITY IN CASE OF NUCLEAR INCIDENTS
The carrier shall be relieved of liability pursuant to these Uniform Rules for loss or damage caused by a nuclear incident when the operator of a nuclear installation or another person who is substituted for him is liable for the loss or damage pursuant to the laws and prescriptions of a State governing liability in the field of nuclear energy.
Article 40
PERSONS FOR WHOM THE CARRIER IS LIABLE
The carrier shall be liable for his servants and other persons whose services he makes use of for the performance of the carriage, when these servants and other persons are acting within the scope of their functions. The managers of the railway infrastructure on which the carriage is performed shall be considered as persons whose services the carrier makes use of for the performance of the carriage.
Article 41
OTHER ACTIONS
§ 1 In all cases where these Uniform Rules shall apply, any action in respect of liability, on whatever grounds, may be brought against the carrier only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules.
§ 2 The same shall apply to any action brought against the servants or other persons for whom the carrier is liable pursuant to Article 40.
Title IV
ASSERTION OF RIGHTS
Article 42
ASCERTAINMENT OF PARTIAL LOSS OR
DAMAGE
§ 1 When partial loss or damage is discovered or presumed by the carrier or alleged by the person entitled, the carrier must without delay, and if possible in the presence of the person entitled, draw up a report stating, according to the nature of the loss of damage, the condition of the goods, their mass and, as far as possible, the extent of the loss or damage, its cause and the time of its occurrence.
§ 2 A copy of the report must be supplied free of charge to the person entitled.
§ 3 Should the person entitled not accept the findings in the report, he may request that the condition and mass of the goods and the cause and amount of the loss or damage be ascertained by an expert appointed either by the parties to the contract of carriage or by a court or tribunal. The procedure to be followed shall be governed by the laws and prescriptions of the State in which such ascertainment takes place.
Article 43
CLAIMS
§ 1 Claims relating to the contract of carriage must be addressed in writing to the carrier against whom an action may be brought.
§ 2 A claim may be made by persons who have the right to bring an action against the carrier.
§ 3 To make the claim the consignor must produce the duplicate of the consignment note. Failing this he must produce an authorisation from the consignee or furnish proof that the consignee has refused to accept the goods.
§ 4 To make the claim the consignee must produce the consignment note if it has been handed over to him.
§ 5 The consignment note, the duplicate and any other documents which the person entitled thinks fit to submit with the claim must be produced either in the original or as copies, the copies, where appropriate, duly certified if the carrier so requests.
§ 6 On settlement of the claim the carrier may require the production, in the original form, of the consignment note, the duplicate or the cash on delivery voucher so that so that they may be endorsed to the effect that settlement has been made.
Article 44
PERSONS WHO MAY BRING AN ACTION
AGAINST THE CARRIER
§ 1 Subject to §§ 3 and 4 actions based on the contract of carriage may be brought:
a) by the consignor, until such time as the consignee has
1. taken possession of the consignment note,
2. accepted the goods, or
3. asserted his rights pursuant to Article 17 § 3 or Article 18 § 3;
b) by the consignee, from the time when he has
1. taken possession of the consignment note,
2. accepted the goods, or
3. asserted his rights pursuant to Article 17 § 3 or Article 18 § 3.
§ 2 The right of the consignee to bring an action shall be extinguished from the time when the person designated by the consignee in accordance with Article 18 § 5 has taken possession of the consignment note, accepted the goods or asserted his rights pursuant to Article 17 § 3.
§ 3 An action for the recovery of a sum paid pursuant to the contract of carriage may only be brought by the person who made the payment.
§ 4 An action in respect of cash on delivery payments may only be brought by the consignor.
§ 5 In order to bring an action the consignor must produce the duplicate of the consignment note. Failing this he must produce an authorisation from the consignee or furnish proof that the consignee has refused to accept the goods. If necessary, the consignor must prove the absence or the loss of the consignment note.
§ 6 In order to bring an action the consignee must produce the consignment note if it has been handed over to him.
Article 45
CARRIERS AGAINST WHOM AN ACTION MAY BE BROUGHT
§ 1 Subject to §§ 3 and 4 actions based on the contract of carriage may be brought only against the first carrier, the last carrier or the carrier having performed the part of the carriage on which the event giving rise to the proceedings occurred.
§ 2 When, in the case of carriage performed by successive carriers, the carrier who must deliver the goods is entered with his consent on the consignment note, an action may be brought against him in accordance with § 1 even if he has received neither the goods nor the consignment note.
§ 3 An action for the recovery of a sum paid pursuant to the contract of carriage may be brought against the carrier who has collected that sum or against the carrier on whose behalf it was collected.
§ 4 An action in respect of cash on delivery payments may be brought only against the carrier who has taken over the goods at the place of consignment.
§ 5 An action may be brought against a carrier other than those specified in §§ 1 to 4 when instituted by way of counter-claim or by way of exception in proceedings relating to a principal claim based on the same contract of carriage.
§ 6 To the extent that these Uniform Rules apply to the substitute carrier, an action may also be brought against him.
§ 7 If the plaintiff has a choice between several carriers, his right to choose shall be extinguished as soon as he brings an action against any one of them; this shall also apply if the plaintiff has a choice between one or more carriers and a substitute carrier.
Article 46
FORUM
§ 1 Actions based on these Uniform Rules may be brought before the courts or tribunals of Member States designated by agreement between the parties or before the courts or tribunals of a State on whose territory
a) the defendant has his domicile or habitual residence, his principal place of business or the branch or agency which concluded the contract of carriage, or
b) the place where the goods were taken over by the carrier or the place designated for delivery is situated.
Other courts or tribunals may not be seized.
§ 2 Where an action based on these Uniform Rules is pending before a court or tribunal competent pursuant to § 1, or where in such litigation a judgment has been delivered by such a court or tribunal, no new action may be brought between the same parties on the same grounds unless the judgment of the court or tribunal before which the first action was brought is not enforceable in the State in which the new action is brought.
Article 47
EXTINCTION OF RIGHT OF ACTION
§ 1 Acceptance of the goods by the person entitled shall extinguish all rights of action against the carrier arising from the contract of carriage in case of partial loss, damage or exceeding of the transit period.
§ 2 Nevertheless, the right of action shall not be extinguished:
a) in case of partial loss or damage, if
1. the loss or damage was ascertained in accordance with Article 42 before the acceptance of the goods by the person entitled;
2. the ascertainment which should have been carried out in accordance with Article 42 was omitted solely through the fault of the carrier;
b) in case of loss or damage which is not apparent whose existence is ascertained after acceptance of the goods by the person entitled, if he
1. asks for ascertainment in accordance with Article 42 immediately after discovery of the loss or damage and not later than seven days after the acceptance of the goods, and
2. in addition, proves that the loss or damage occurred between the time of taking over and the time of delivery;
c) in cases where the transit period has been exceeded, if the person entitled has, within sixty days, asserted his rights against one of the carriers referred to in Article 45 § 1;
d) if the person entitled proves that the loss or damage results from an act or omission, done with intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
§ 3 If the goods have been reconsigned in accordance with Article 28 rights of action in case of partial loss or in case of damage, arising from one of the previous contracts of carriage, shall be extinguished as if there had been only a single contract of carriage.
Article 48
LIMITATION OF ACTIONS
§ 1 The period of limitation for an action arising from the contract of carriage shall be one year. Nevertheless, the period of limitation shall be two years in the case of an action
a) to recover a cash on delivery payment collected by the carrier from the consignee;
b) to recover the proceeds of a sale effected by the carrier;
c) for loss or damage resulting from an act or omission done with intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result;
d) based on one of the contracts of carriage prior to the reconsignment in the case provided for in Article 28.
§ 2 The period of limitation shall run for actions
a) for compensation for total loss, from the thirtieth day after expiry of the transit period;
b) for compensation for partial loss, damage or exceeding of the transit period, from the day when delivery took place;
c) in all other cases, from the day when the right of action may be exercised.
The day indicated for the commencement of the period of limitation shall not be included in the period.
§ 3 The period of limitation shall be suspended by a claim in writing in accordance with Article 43 until the day that the carrier rejects the claim by notification in writing and returns the documents submitted with it. If part of claim is admitted, the period of limitation shall start to run again in respect of the part of the claim still in dispute. The burden of proof of receipt of the claim or of the reply and of the return of the documents shall lie on the party who relies on those facts. The period of limitation shall not be suspended by further claims having the same object.
§ 4 A right of action which has become time-barred may not be exercised further, even by way of counter-claim or relied upon by way of exception.
§ 5 Otherwise, the suspension and interruption of periods of limitation shall be governed by national law.
Title V
RELATIONS BETWEEN CARRIERS
Article 49
SETTLEMENT OF ACCOUNTS
§ 1 Any carrier who has collected or ought to have collected, either at departure or on arrival, charges or other costs arising out of the contract of carriage must pay to the carriers concerned their respective shares. The methods of payment shall be fixed by agreement between the carriers.
§ 2 Article 12 shall also apply to the relations between successive carriers.
Article 50
RIGHT OF RECOURSE
§ 1 A carrier who has paid compensation pursuant to these Uniform Rules shall have a right of recourse against the carriers who have taken part in the carriage in accordance with the following provisions:
a) the carrier who has caused the loss or damage shall be solely liable for it;
b) when the loss or damage has been caused by several carriers, each shall be liable for the loss or damage he has caused; if such distinction is impossible, the compensation shall be apportioned between them in accordance with letter c);
c) if it cannot be proved which of the carriers has caused the loss or damage, the compensation shall be apportioned between all the carriers who have taken part in the carriage, except those who prove that the loss or damage was not caused by them; such apportionment shall be in proportion to their respective shares of the carriage charge.
§ 2 In the case of insolvency of any one of these carriers, the unpaid share due from him shall be apportioned among all the other carriers who have taken part in the carriage, in proportion to their respective shares of the carriage charge.
Article 51
PROCEDURE FOR RECOURSE
§ 1 The validity of the payment made by the carrier exercising a right of recourse pursuant to Article 50 may not be disputed by the carrier against whom the right of recourse is exercised, when compensation has been determined by a court or tribunal and when the latter carrier, duly served with notice of the proceedings, has been afforded an opportunity to intervene in the proceedings. The court or tribunal seized of the principal action shall determine what time shall be allowed for such notification of the proceedings and for intervention in the proceedings.
§ 2 A carrier exercising his right of recourse must make his claim in one and the same proceedings against all the carriers with whom he has not reached a settlement, failing which he shall lose his right of recourse in the case of those against whom he has not taken proceedings.
§ 3 The court or tribunal must give its decision in one and the same judgment on all recourse claims brought before it.
§ 4 The carrier wishing to enforce his right of recourse may bring his action in the courts or tribunals of the State on the territory of which one of the carriers participating in the carriage has his principal place of business, or the branch or agency which concluded the contract of carriage.
§ 5 When the action must be brought against several carriers, the plaintiff carrier shall be entitled to choose the court or tribunal in which he will bring the proceedings from among those having competence pursuant to § 4.
§ 6 Recourse proceedings may not be joined with proceedings for compensation taken by the person entitled under the contract of carriage.
Article 52
AGREEMENTS CONCERNING RECOURSE
The carriers may conclude agreements which derogate from Articles 49 and 50.
REGULATION CONCERNING THE INTERNATIONAL CARRIAGE OF DANGEROUS GOODS BY RAIL
(RID - Appendix C to the Convention)
Article 1
SCOPE
§ 1 This Regulation shall apply
a) to the international carriage of dangerous goods by rail on the territory of Member States,
b) to carriage complementary to carriage by rail to which the CIM Uniform Rules are applicable, subject to the international prescriptions governing carriage by another mode of transport, as well as the activities referred to by the Annex to this Regulation.
§ 2 Dangerous goods barred from carriage by the Annex must not be accepted for international carriage.
Article 2
EXEMPTIONS
This Regulation shall not apply, in whole or in part, to the carriage of dangerous goods for which an exemption is provided in the Annex. Exemptions may only be provided when the quantity or the nature of the exempted carriage of goods or the packaging would guarantee the safety of the carriage.
Article 3
RESTRICTIONS
Each Member State shall retain the right to regulate or prohibit, for reasons other than safety during carriage, the international carriage of dangerous goods on its territory.
Article 4
OTHER PRESCRIPTIONS
The carriage to which this Regulation applies shall remain subject to the national or international prescriptions applicable in general to the carriage of goods by rail.
Article 5
TYPE OF TRAINS ALLOWED. CARRIAGE AS HAND LUGGAGE, REGISTERED LUGGAGE OR ON BOARD MOTOR VEHICLES
§ 1 Dangerous goods may only be carried in goods trains, except
a) dangerous goods which are acceptable for carriage in accordance with the Annex complying with the relevant maximum quantities and the special conditions of carriage in trains other than goods trains;
b) dangerous goods which are carried, under the special conditions of the Annex, as hand luggage, registered luggage or in or on board motor vehicles in accordance with Article 12 of the CIV Uniform Rules.
§ 2 The passenger may not take with him dangerous goods as hand luggage or consign them as registered luggage or on board motor vehicles if they do not meet the special conditions of the Annex.
Article 6
ANNEX
The Annex shall form an integral part of this Regulation.
* * *
The text of the Annex will be that drawn up by the Expert Committee for the Carriage of Dangerous Goods, at the time of entry into force of the Protocol of 3 June 1999 modifying the Convention concerning International Carriage by Rail (COTIF) of the 9 May 1980, in accordance with Article 19 § 4 of the latter.
UNIFORM RULES CONCERNING CONTRACTS OF USE OF VEHICLES IN INTERNATIONAL RAIL TRAFFIC
(CUV - Appendix D to the Convention)
Article 1
SCOPE
These Uniform Rules shall apply to be - or multilateral contracts concerning the use of railway vehicles as means of transport for carriage in accordance with the CIV Uniform Rules and in accordance with the CIM Uniform Rules.
Article 2
DEFINITIONS
For the purposes of these Uniform Rules the term
a) "rail transport undertaking" means a private or public undertaking which is authorised to carry persons or goods and which ensures traction;
b) "vehicle" means a vehicle, suitable to circulate on its own wheels on railway lines, not provided with a means of traction;
c) "keeper" means the person who, being the owner or having the right to dispose of it, exploits a vehicle economically in a permanent manner as a means of transport;
d) "home station" means the place mentioned on the vehicle and to which the vehicle may or must be sent back in accordance with the conditions of the contract of use.
Article 3
SIGNS AND INSCRIPTIONS ON THE VEHICLES
§ 1 Notwithstanding the prescriptions relating to the technical admission of vehicles to circulate in international traffic, the person who provides a vehicle, pursuant to a contract referred to in Article 1, must ensure that there appears on the vehicle:
a) a statement of the keeper;
b) when applicable, a statement of the rail transport undertaking to whose vehicle park the vehicle belongs;
c) when applicable, a statement of the home station;
d) other signs and inscriptions agreed in the contract of use.
§ 2 The signs and inscriptions provided for in § 1 may be completed by means of electronic identification.
Article 4
LIABILITY IN CASE OF LOSS OF OR DAMAGE TO A VEHICLE
§ 1 The rail transport undertaking to which the vehicle has been provided for use as a means of transport, shall be liable for loss or damage resulting from loss of or damage to the vehicle or its accessories, unless it proves that the loss or damage was not caused by fault on its part.
§ 2 The rail transport undertaking shall not be liable for loss or damage resulting from loss of accessories which are not mentioned on both sides of the vehicle or in the inventory which accompanies it.
§ 3 In case of loss of the vehicle or its accessories, the compensation shall be limited, to the exclusion of all other damages, to the usual value of the vehicle or of its accessories at the place and time of loss. When it is impossible to ascertain the day or the place of loss, the compensation shall be limited to the usual value on the day and at the place where the vehicle has been provided for use.
§ 4 In case of damage to the vehicle or its accessories, the compensation shall be limited, to the exclusion of all other damages, to the cost of repair. The compensation shall not exceed the amount due in case of loss.
§ 5 The contracting parties may agree provisions derogating from §§ 1 to 4.
Article 5
LOSS OF RIGHT TO INVOKE THE LIMITS OF LIABILITY
The limits of liability provided for in Article 4 §§ 3 and 4 shall not apply, if it is proved that the loss or damage results from an act or omission, which the rail transport undertaking has committed either with intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
Article 6
PRESUMPTION OF LOSS OF A VEHICLE
§ 1 The person entitled may, without being required to furnish other proof, consider a vehicle as lot when he has asked the rail transport undertaking to which he provided the vehicle for use as a means of transport, to have a search for the vehicle carried out and if the vehicle has not been put at his disposal within three months following the day of receipt of his request or else when he has not received any indication of the place where the vehicle is situated. This period shall be increased by the time the vehicle is immobilised for any reason not attributable to the rail transport undertaking or owing to damage.
§ 2 If the vehicle considered as lost is recovered after the payment of the compensation, the person entitled may require the rail transport undertaking to which he provided the vehicle for its use as a means of transport, within a period of six months after receiving notice of it, that the vehicle be returned to him, without charge and against restitution of the compensation, at the home station or at another agreed place.
§ 3 In the absence of the request referred to in § 2, or alternatively if the vehicle is recovered more than a year after the payment of the compensation, the rail transport undertaking to which the person entitled provided the vehicle for use as a means of transport, shall dispose of the vehicle in accordance with the laws and prescriptions in force at the place where the vehicle is situated.
§ 4 The contracting parties may agree provisions derogating from §§ 1 to 3.
Article 7
LIABILITY FOR LOSS OR DAMAGE CAUSED BY A VEHICLE
§ 1 The person who, pursuant to a contract referred to in Article 1, has provided the vehicle for use as a means of transport shall be liable for the loss or damage caused by the vehicle when he is at fault.
§ 2 The contracting parties may agree provisions derogating from § 1.
Article 8
SUBROGATION
When the contract of use of vehicles provides that the rail transport undertaking may provide the vehicle to other rail transport undertakings for use as a means of transport, the rail transport undertaking may, with the agreement of the keeper, agree with the other rail transport undertakings.
a) that, subject to its right of recourse, it shall be subrogated to them, in respect of their liability to the keeper for loss of or damage to the vehicle or its accessories;
b) that only the keeper shall be liable to the other rail transport undertakings, for loss or damage caused by the vehicle, but that only the rail transport undertaking which is the contractual partner of the keeper shall be authorised to assert the rights of the other rail transport undertakings.
Article 9
LIABILITY FOR SERVANTS AND OTHER PERSONS
§ 1 The contracting parties shall be liable for their servants and other persons whose services they make use of for the performance of the contract, when these servants and other persons are acting within the scope of their functions.
§ 2 Unless the contracting parties otherwise agree, the managers of the infrastructure on which the rail transport undertakings use the vehicle as a means of transport, shall be regarded as persons whose services the rail transport undertaking makes use of.
§ 3 §§ 1 and 2 shall also apply in the case of subrogation in accordance with Article 8.
Article 10
OTHER ACTIONS
§ 1 In all cases where these Uniform Rules shall apply, an action in respect of liability, for loss of or damage to the vehicle or its accessories, on whatever grounds, may be brought against the rail transport undertaking to which the vehicle was provided for use as a means of transport only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules and the contract of use.
§ 2 § 1 shall apply also in the case of subrogation in accordance with Article 8.
§ 3 The same shall apply to an action brought against the servants or other persons for whom the rail transport undertaking to which the vehicle was provided for use as a means of transport, is liable.
Article 11
FORUM
§ 1 Actions based on a contract concluded in accordance with these Uniform Rules may be brought before the courts or tribunals designated by agreement between the parties to the contract.
§ 2 Unless the parties otherwise agree, the competent courts or tribunals shall be those of the Member State where the defendant has his place of business. If the defendant has no place of business in a Member State, the competent courts or tribunals shall be those of the Member State where the loss or damage occurred.
Article 12
LIMITATION OF ACTIONS
§ 1 The period of limitation for actions based on Articles 4 and 7 shall be three years.
§ 2 The period of limitation shall run:
a) for actions based on Article 4, from the day when the loss of or damage to the vehicle was discovered or the person entitled could consider the vehicle lost in accordance with Article 6 § 1 or § 4;
b) for actions based on Article 7, from the day when the loss or damage occurred.
UNIFORM RULES CONCERNING THE CONTRACT OF USE OF INFRASTRUCTURE IN INTERNATIONAL RAIL TRAFFIC
(CUI - Appendix E to the Convention)
Title I
GENERAL PROVISIONS
Article 1
SCOPE
§ 1 These Uniform Rules shall apply to any contract of use of railway infrastructure for the purposes of international carriage within the meaning of the CIV Uniform Rules and the CIM Uniform Rules. They shall apply regardless of the place of business and the nationality of the contracting parties. These Uniform Rules shall apply even when the railway infrastructure is managed or used by States or by governmental institutions or organisations.
§ 2 Subject to Article 21, these Uniform Rules shall not apply to other legal relations, such as in particular.
a) the liability of the carrier or the manager to their servants or other persons whose services they make use of to accomplish their tasks;
b) the liability to each other of the carrier or the manager of the one part and third parties of the other part.
Article 2
DECLARATION CONCERNING LIABILITY IN CASE OF BODILY LOSS OR DAMAGE
§ 1 Any State may, at any time, declare that it will not apply to victims of accidents occurring in its territory the whole of the provisions concerning liability in case of bodily loss or damage (death, injury or any other physical or mental harm), when the victims are nationals of, or have their usual place of residence in, that State.
§ 2 A State which has made a declaration in accordance with § 1 may withdraw it at any time by notification to the Depositary. This withdrawal shall take effect one month after the day on which the Depositary notifies it to the Member States.
Article 3
DEFINITIONS
For the purposes of these Uniform Rules, the term
a) "railway infrastructure" means all the railway lines and fixed installations, so far as these are necessary for the circulation of railway vehicles and the safety of traffic.
b) "manager" means the person who makes railway infrastructure available;
c) "carrier" means the person who carries persons or goods by rail in international traffic under the CIV Uniform Rules or the CIM Uniform Rules;
d) "auxiliary" means the servants or other persons whose services the carrier or the manager makes use of for the performance of the contract when these servants or other persons are acting within the scope of their functions;
e) "third party" means any person other than the manager, the carrier and their auxiliaries;
f) "licence" means the authorisation, in accordance with the laws and prescriptions of the State in which the carrier has the place of business of his principal activity, to carry on the activity of carrier by rail;
g) "safety certificate" means the document attesting, in accordance with the laws and prescriptions of the State in which the infrastructure being used is situated, that so far as concerns the carrier,
- the internal organisation of the undertaking as well as
- the personnel to be employed and the vehicles to be used on the infrastructure, meet the requirements imposed in respect of safety in order to ensure a service without danger on that infrastructure.
Article 4
MANDATORY LAW
Unless provided otherwise in these Uniform Rules, any stipulation which, directly or indirectly, would derogate from these Uniform Rules, shall be null and void. The nullity of such a stipulation shall not involve the nullity of other provisions of the contract. Nevertheless, the parties to the contract may assume a liability greater and obligations more burdensome than those provided for in these Uniform Rules or fix a maximum amount of compensation for loss of or damage to property.
Title II
CONTRACT OF USE
Article 5
CONTENTS AND FORM
§ 1 Relations between the manager and the carrier shall be regulated in a contract of use.
§ 2 The contract shall regulate in particular the administrative, technical and financial conditions of use. It shall cover at least the following matters:
a) the infrastructure to be used,
b) the extent of use,
c) the services provided by the manager,
d) the services provided by the carrier,
e) the personnel to be employed,
f) the vehicles to be used,
g) the financial conditions.
§ 3 The contract must be concluded in writing or in an equivalent from. The absence or irregularity of a written from or equivalent from of contract or the absence of one of the matters specified in § 2 shall not affect the existence or the validity of the contract which shall remain subject to these Uniform Rules.
Article 6
SPECIAL OBLIGATIONS OF THE CARRIER AND THE MANAGER
§ 1 The carrier must be authorised to carry on the activity of a carrier by rail. The personnel to be employed and the vehicles to be used must satisfy the safety requirements. The manager may require the carrier to prove, by the presentation of a valid licence and safety certificate or certified copies, or in any other manner, that these conditions are fulfilled.
§ 2 The carrier must notify the manager of any event which might affect the validity of his licence, his safety certificates or other elements of proof.
§ 3 The manager may require the carrier to prove that he has taken out a sufficient liability insurance or taken equivalent measures to cover any claims, on whatever grounds, referred to in Articles 9 to 21. Each year, the carrier must prove, by an attestation in due form, that the liability insurance or the equivalent provisions still exist; he must notify the manager of any modification relating to them before it takes effect.
§ 4 The parties to the contract must inform each other of any event which might impede the execution of the contract they have concluded.
Article 7
DURATION OF THE CONTRACT
§ 1 The contract of use may be concluded for a limited or unlimited period.
§ 2 The manager may rescind the contract forthwith when
a) the carrier is no longer authorised to carry on the activity of carrier by rail;
b) the personnel to be employed and the vehicles to be used no longer meet the safety requirements;
c) the carrier is in arrear with payment, that is to say.
1. for two successive payment periods and for an amount in excess of the equivalent of one monthžs use, or
2. for a period covering more than two payment periods and for an amount equal to the value of two monthsž use;
d) the carrier is in clear breach of one of the special obligations specified in Article 6 §§ 2 and 3.
§ 3 The carrier may rescind the contract of use forthwith when the manager loses his right to manage the infrastructure.
§ 4 Each party to the contract may rescind the contract of use forthwith in the case of a clear breach of one of the essential obligations by the other party to the contract, when that obligation concerns the safety of persons or goods; the parties to the contract may agree the modalities for the exercise of this right.
§ 5 The party to the contract who is the cause of its rescission shall be liable to the other party for the loss or damage resulting from it, unless he proves that the loss or damage was not caused by his fault.
§ 6 The parties to the contract may agree conditions derogating from the provisions of § 2 letters c) and d) and § 5.
Title III
LIABILITY
Article 8
LIABILITY OF THE MANAGER
§ 1 The manager shall be liable
a) for bodily loss or damage (death, injury or any other physical or mental harm),
b) for loss of or damage to property (destruction of, or damage to, movable or immovable property),
c) for pecuniary loss resulting from damages payable by the carrier under the CIV Uniform Rules and the CIM Uniform Rules,
caused to the carrier or to his auxiliaries during the use of the infrastructure and having its origin in the infrastructure.
§ 2 The manager shall be relieved of this liability
a) in case of bodily loss or damage and pecuniary loss resulting from damages payable by the carrier under the CIV Uniform Rules
1. if the incident giving rise to the loss or damage has been caused by circumstances not connected with the management of the infrastructure which the manager, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent.
2. to the extent that the incident giving rise to the loss or damage is due to the fault of the person suffering the loss or damage,
3. if the incident giving rise to the loss or damage is due to the behaviour of a third party which the manager, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent;
b) in case of loss of or damage to property and pecuniary loss resulting from damages payable by the carrier under the CIM Uniform Rules, when the loss or damage was caused by the fault of the carrier or by an order given by the carrier which is not attributable to the manager or by circumstances which the manager could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent.
§ 3 If the incident giving rise to the loss or damage is due to the behaviour of a third party and if, in spite of that, the manager is not entirely relieved of liability in accordance with § 2, letter a), he shall be liable in full up to the limits laid down in these Uniform Rules but without prejudice to any right of recourse against the third party.
§ 4 The parties to the contract may agree whether and to what extent the manager shall be liable for the loss or damage caused to the carrier by delay or disruption to his operations.
Article 9
LIABILITY OF THE CARRIER
§ 1 The carrier shall be liable
a) for bodily loss or damage (death, injury or any other physical or mental harm),
b) for loss of or damage to property (destruction of or damage to movable or immovable property),
caused to the manager or to his auxiliaries, during the use of the infrastructure, by the means of transport used or by the persons or goods carried.
§ 2 The carrier shall be relieved of this liability
a) in case of bodily loss or damage
1. if the incident giving rise to the loss or damage has been caused by circumstances not connected with the operations of the carrier which he, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent,
2. to the extent that the incident giving rise to the loss or damage is due to the fault of the person suffering the loss or damage,
3. if the incident giving rise to the loss or damage is due to the behaviour of a third party which the carrier, in spite of having taken the care required in the particular circumstances of the case, could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent;
b) in case of loss of or damage to property when the loss or damage is caused by a fault of the manager or by an order given by the manager which is not attributable to the carrier or by circumstances which the carrier could not avoid and the consequences of which he was unable to prevent.
§ 3 If the incident giving raise to the loss or damage is due to the behaviour of a third party and if, in spite of that, the carrier is not entirely relieved of liability in accordance with § 2, letter a), he shall be liable in full up to the limits laid down in these Uniform Rules but without prejudice to any right of recourse against the third party.
§ 4 The parties to the contract may agree whether and to what extent the carrier shall be liable for the loss or damage caused to the manager by disruption to his operations.
Article 10
CONCOMITANT CAUSES
§ 1 If causes attributable to the manager and causes attributable to the carrier contributed to the loss or damage, each party to the contract shall be liable only to the extent that the causes attributable to him under Article 8 and 9 contributed to the loss or damage. If it is impossible to assess to what extent the respective causes contributed to the loss or damage, each party shall bear the loss or damage he has sustained.
§ 2 § 1 shall apply mutatis mutandis if causes attributable to the manager and causes attributable to several carriers using the same railway infrastructure contributed to the loss or damage.
§ 3 § 1, first sentence, shall apply mutatis mutandis in case of loss or damage referred to in Article 9 if causes attributable to several carriers using the same infrastructure contributed to the loss or damage. If it is impossible to assess to what extent the respective causes contributed to the loss or damage, the carriers shall be liable to the manager in equal shares.
Article 11
DAMAGES IN CASE OF DEATH
§ In case of death, the damages shall comprise:
a) any necessary costs following the death, in particular those of transport of the body and the funeral expenses;
b) if death does not occur at once, the damages provided for in Article 12.
§ 2 If, through the death, persons whom the deceased had or would have had in the future a legal duty to maintain, are deprived of their support, they shall also be compensated for that loss. Rights of action for damages by persons whom the deceased was maintaining without being legally bound to do so, shall be governed by national law.
Article 12
DAMAGES IN CASE OF PERSONAL INJURY
In case of personal injury or any other physical or mental harm, the damages shall comprise:
a) any necessary costs, in particular those of treatment and of transport:
b) compensation for financial loss, due to total or partial incapacity to work, or to increased needs.
Article 13
COMPENSATION FOR OTHER BODILY HARM
National law shall determine whether and to what extent the manager or the carrier must pay damages for bodily harm other than that provided for in Articles 11 and 12.
Article 14
FORM AND AMOUNT OF DAMAGES IN CASE OF DEATH AND PERSONAL INJURY
§ 1 The damages provided for in Article 11 § 2 and in Article 12 letter b) must be awarded in the form of a lump sum. However, if national law permits the award of an annuity, the damages shall be awarded in that form if so requested by the injured person or by persons entitled referred to in Article 11 § 2.
§ 2 The amount of damages to be awarded pursuant to § 1 shall be determined in accordance with national law. However, for the purposes of these Uniform Rules, the upper limit per person shall be set at 175,000 units of account as a lump sum or as an annuity corresponding to that sum, where national law provides for an upper limit of less than that amount.
Article 15
LOSS OF RIGHT TO INVOKE THE LIMITS OF LIABILITY
The limits of liability provided for in these Uniform Rules as well as the provisions of national law, which limit the compensation to a certain amount, shall not apply if it is proved that the loss or damage results from an act or omission, which the author of the loss or damage has committed either with the intent to cause such loss or damage, or recklessly and with knowledge that such loss or damage would probably result.
Article 16
CONVERSION AND INTEREST
§ 1 Where the calculation of compensation requires the conversion of sums expressed in foreign currency, conversion shall be at the exchange rate applicable on the day and at the place of payment of the compensation.
§ 2 The person entitled may claim interest on compensation, calculated at five per cent per annum, from the day of initiation of a conciliation procedure, of seizure of the Arbitration Tribunal provided for in Title V of the Convention or from the day on which legal proceedings were instituted.
Article 17
LIABILITY IN CASE OF NUCLEAR INCIDENTS
The manager and the carrier shall be relieved of liability pursuant to these Uniform Rules for loss or damage caused by a nuclear incident when the operator of a nuclear installation or another person who is substituted for him is liable for the loss or damage pursuant to the laws and prescriptions of a State governing liability in the field of nuclear energy.
Article 18
LIABILITY FOR AUXILIARIES
The manager and the carrier shall be liable for their auxiliaries.
Article 19
OTHER ACTIONS
§ 1 In all cases where these Uniform Rules shall apply, any action in respect of liability, on whatever grounds, may be brought against the manager or against the carrier only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules.
§ 2 The same shall apply to any action brought against the auxiliaries for whom the manager or the carrier is liable pursuant to Article 18.
Article 20
AGREEMENTS TO SETTLE
The parties to the contract may agree conditions in which they assert or renounce their rights to compensation from the other party to the contract.
Title IV
ACTIONS BY AUXILIARIES
Article 21
ACTIONS AGAINST THE MANAGER OR AGAINST THE CARRIER
§ 1 Any action in respect of liability brought by the auxiliaries of the carrier against the manager on account of loss or damage caused by him, on whatever grounds, may be brought only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules.
§ 2 Any action in respect of liability brought by the auxiliaries of the manager against the carrier on account of loss or damage caused by him, on whatever grounds, may be brought only subject to the conditions and limitations laid down in these Uniform Rules.
Title V
ASSERTION OF RIGHTS
Article 22
CONCILIATION PROCEDURES
The parties to the contract may agree conciliation procedures or appeal to the Arbitration Tribunal provided for in Title V of the Convention.
Article 23
RECOURSE
The validity of the payment made by the carrier on the basis of the CIV Uniform Rules or the CIM Uniform Rules may not be disputed when compensation has been determined by a court or tribunal and when the manager, duly served with notice of the proceedings, has been afforded the opportunity to intervene in the proceedings.
Article 24
FORUM
§ 1 Actions based on these Uniform Rules may be brought before the courts or tribunals of the Member States designated by agreement between the parties to the contract.
§ 2 Unless the parties to the contract otherwise agree, the competent courts or tribunals shall be those of the Member State where the manager has his place of business.
Article 25
LIMITATION OF ACTIONS
§ 1 The period of limitation for actions based on these Uniform Rules shall be three years.
§ 2 The period of limitation shall run from the day when the loss or damage occurred.
§ 3 In case of death of persons, the period of limitation shall be three years from the day after the day the death occurred, but not exceeding five years from the day after the day of the accident.
§ 4 A recourse action by a person held liable may be brought even after the expiration of the limitation period provided for in § 1, if it is brought within the period allowed by the law of the State where the proceedings are brought. However, the period allowed shall be not less than ninety days from the day when the person bringing the recourse action has settled the claim or has been served with notice of the proceedings against himself.
§ 5 The period of limitation shall be suspended when the parties agree a conciliation procedure or when they seize the Arbitration Tribunal provided for in Title V of the Convention.
§ 6 Otherwise, suspension and interruption of the limitation period shall be governed by national law.
UNIFORM RULES CONCERNING THE VALIDATION OF TECHNICAL STANDARDS AND THE ADOPTION OF UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS APPLICABLE TO RAILWAY MATERIAL INTENDED TO BE USED IN INTERNATIONAL TRAFFIC
(APTU - Appendix F to the Convention)
Article 1
SCOPE
These Uniform Rules lay down, for railway material intended to be used in international traffic, the procedure for the validation of technical standards and the adoption of uniform technical prescriptions.
Article 2
DEFINITIONS
For the purposes of these Uniform Rules and its Annexes, the term
a) "Contracting State" means a Member State of the Organisation which has not made a declaration in respect of these Uniform Rules in accordance with Article 42 § 1, first sentence, of the Convention;
b) "international traffic" means the circulation of railway vehicles on railway lines over the territory of at least two Contracting States;
c) "rail transport undertaking" means a private or public undertaking which is authorised to carry persons or goods an which ensures traction;
d) "infrastructure manager" means an undertaking or an authority which manages railway infrastructure;
e) "railway material" means railway material intended to be used in international traffic, in particuar the railway vehicles and railway infrastructure;
f) "railway vehicle" means a vehicle suitable for circulation on its own wheels on railway lines with or without traction;
g) "traction unit" means a railway vehicle provided with a means of traction;
h) "wagon" means a railway vehicle, not provided with a means of traction, which is intended to carry goods;
i) "carriage" means a railway vehicle, not provided with a means of traction, which is intended to carry passengers;
j) "railway infrastructure" means all the railway lines and fixed installations, so far as these are necessary for the circulation of railway vehicles and the safety of traffic;
k) "technical standard" means a technical specification adopted by a recognised national or international standardisation body, according to the procedures applicable to it; a technical specification prepared within the framework of the European Communities shall be treated as a technical standard.
l) "technical prescription" means a rule, other than a technical standard, relating to the construction, operation, maintenance or relating to a procedure concerning railway material;
m) "Committee of Technical Experts" means the Committee provided for in Article 13 § 1, letter f) of the Convention.
Article 3
AIM
§ 1 The validation of technical standards relating to railway material and the adoption of uniform technical prescriptions applicable to railway material shall have as its aim to
a) facilitate the free circulation of vehicles and the free use of other railway material in international traffic,
b) contribute to ensuring the safety, efficiency and the availability for international traffic,
c) take account of the protection of the environment and public health.
§ 2 When technical standards are validated or uniform technical prescriptions are adopted, only those prepared at the international level shall be taken into account.
§ 3 To the extent possible
a) it is appropriate to ensure interoperability of technical systems and components necessary for international traffic;
b) technical standards and uniform technical prescriptions shall be performance related; if appropriate, they shall include variants.
Article 4
PREPARATION OF TECHNICAL STANDARDS AND PRESCRIPTIONS
§ 1 The preparation of technical standards and of uniform technical prescriptions concerning railway material shall be the responsibility of the bodies recognised as competent in the matter.
§ 2 The standardisation of industrial products and procedures shall be the responsibility of recognised national and international standardisation bodies.
Article 5
VALIDATION OF TECHNICAL STANDARDS
§ 1 An application for validation of a technical standard may be made by:
a) any Contracting State;
b) any regional economic integration organisation to which its Member States have transferred competence to legislate in the field of technical standards relating to railway material;
c) any national or international standardisation body having the task of standardisation in the railway field;
d) any representative international association for whose members the existence of technical standards relating to railway material is indispensable for reasons of safety and economy in the exercise of their activity.
§ 2 The Committee of Technical Experts shall decide whether to validate a technical standard in accordance with the procedure laid down in Articles 16, 20 and 33 § 6 of the Convention. The decisions shall enter into force in accordance with Article 35 §§ 3 and 4 of the Convention.
Article 6
ADOPTION OF UNIFORM TECHNICAL
PRESCRIPTIONS
§ 1 An application for adoption of a uniform technical prescription may be made by:
a) any Contracting State;
b) any regional economic integration organisation to which its Member States have transferred competence to legislate in the field of technical prescriptions concerning railway material;
c) any representative international association for whose members the existence of uniform technical prescriptions relating to railway material is indispensable for reasons of safety and economy in the exercise of their activity.
§ 2 The Committee of Technical Experts shall decide whether to adopt a uniform technical prescription in accordance with the procedure laid down in Articles 16, 20 and 33 § 6 of the Convention. The decisions shall enter into force in accordance with Article 35 §§ 3 and 4 of the Convention.
Article 7
FORM OF APPLICATIONS
Applications referred to in Articles 5 and 6 must be complete, coherent and reasoned. They must be addressed to the Secretary General of the Organisation in one of its working languages.
Article 8
TECHNICAL ANNEXES
§ 1 The validated technical standards and the adopted uniform technical prescriptions shall be included in the following Annexes to these Uniform Rules numbered as follows:
a) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to all Railway Vehicles (Annex 1);
b) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to Traction Units (Annex 2);
c) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to Wagons (Annex 3);
d) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to Carriages (Annex 4);
c) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to Infrastructure Installations other than those specified in letter f) (Annex 5);
f) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to Safety and Operational Control Systems (Annex 6);
g) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions concerning Systems of Information Technology (Annex 7);
h) Technical Standards and Uniform Technical Prescriptions relating to any other Railway Material (Annex 8).
§ 2 The Annexes shall form an integral part of these Uniform Rules. They shall be framed in accordance with the particularities of the track gauge, the loading gauge, the systems of energy supply and the safety and operational control systems in the Contracting States.
§ 3 The Annexes will contain the version as it will be adopted, after the entry into force of the Protocol of 3 June 1999 for the modification of the Convention, by the Committee of Technical Experts according to the same procedure as that provided for in Articles 16, 20 and 33 § 6 of the Convention for modifications of the Annexes.
Article 9.
DECLARATIONS
§ 1 Any Contracting State may, within a period of four months from the day of notification of the decision of the Committee of Technical Experts by Secretary General, make a reasoned declaration notifying him that it will not apply or will apply only partially, the validated technical standard or the adopted uniform technical prescription, so far as it concerns the railway infrastructure situated on its territory and the traffic on that infrastructure.
§ 2 The Contracting States with have made a declaration in accordance with § 1 shall not be taken into account in determining the number of States which must formulate an objection in accordance with Article 35 § 4 of the Convention, in order that a decision of the Committee of Technical Experts should not enter into force.
§ 3 A State which has made a declaration in accordance with § 1 may withdraw it at any time by notification to the Secretary General. This withdrawal shall take effect on the first day of the second month following the notification.
Article 10
ABROGATION OF TECHNICAL UNITY
The entry into force of the Annexes, adopted by the Committee of Technical Experts in accordance with Article 8 § 3, in all the States parties to the 1938 version of the International Convention on the Technical Unity of Railways, signed at Berne on 21 October 1882, shall abrogate that convention.
Article 11
PRECEDENCE OF THE ANNEXES
§ 1 With the entry into force of the Annexes, adopted by the Committee of Technical Experts in accordance with Article 8 § 3, the technical standards and the uniform technical prescriptions therein shall take precedence, in relations between Contracting States, ever the provisions of the 1938 version of the International Convention on the Technical Unity of Railways, signed at Berne on 21 October 1882.
§ 2 With the entry into force of the Annexes, adopted by the Committee of Technical Experts in accordance with Article 8 § 3, these Uniform Rules as well as the technical standards and the uniform technical prescriptions contained in its Annexes, shall take precedence, in the Contracting States, over the technical provisions
a) of the Regulation governing the reciprocal use of carriages and brake vans in international traffic (RIC),
b) of the Regulation governing the reciprocal use of wagons in international traffic (RIV).
ANNEX 1
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO ALL RAILWAY VEHICULES
A. Track gauge
1. Railways with standard track gauge (1435 mm)
2. Railways with wide track gauge (Russian) (1520 mm)
3. Railways with wide track gauge (Finnish) (1524 mm)
4. Railways with wide track gauge (Irish) (1600 mm)
5. Railways with wide track gauge (Iberian) (1688 mm)
6. Other railways
B. Loading gauge
1. Railways with normal loading gauge on the European continent
2. Railways with normal loading gauge in Great Britain
3. ...
C. ...
ANNEX 2
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO TRACTION UNITS
A. Energy supply systems
1. Direct current of 3000 V
2. Direct current of 1500 V or less
3. Alternating current of 25 kV / 50 Hz
4. Alternating current of 15 kV / 16 2/3 Hz
B. Safety and operational control systems
...
ANNEX 3
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO WAGONS
ANNEX 4
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO CARRIAGES
ANNEX 5
TECHNICAL STANDARDS AND
UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO INFRASTRUCTURE INSTALLATIONS
ANNEX 6
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO SAFETY AND OPERATIONAL CONTROL SYSTEMS
ANNEX 7
TECHNICAL STANDARDS AND
UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS CONCERNING SYSTEMS OF INFORMATION TECHNOLOGY
ANNEX 8
TECHNICAL STANDARDS AND UNIFORM TECHNICAL PRESCRIPTIONS RELATING TO ANY OTHER RAILWAY MATERIAL
* * *
As a first step, the technical standards and the uniform technical prescriptions relating to railway material already existing and recognised at the international level, such as contained in Technical Unity, in RIV and RIC as well as in the technical leaflets of UIC, will be integrated in the above-mentioned Annexes.
UNIFORM RULES CONCERNING THE TECHNICAL ADMISSION OF RAILWAY MATERIAL USED IN INTERNATIONAL TRAFFIC
(ATMF - Appendix G to the Convention)

Article 1

SCOPE

These Uniform Rules lay down, for railway vehicles and other railway material, the procedure for the admission to circulation or use in international traffic.

Article 2

DEFINITIONS

For the purposes of these Uniform Rules and its Annex, the term
a) "Contracting State" means a Member State of the Organisation which has not made a declaration in respect of these Uniform Rules in accordance with Article 42 § 1, first sentence of the Convention;
b) "international traffic" means the circulation of railway vehicles on railway lines over the territory of at least two Contracting States;
c) "rail transport undertaking" means a private or public undertaking which is authorised to carry persons or goods and which ensures traction;
d) "infrastructure manager" means an undertaking or an authority which manages railway infrastructure;
e) "keeper" means the person who, being the owner or having the right to dispose of it, exploits a railway vehicle economically in a permanent manner as a means of transport;
f) "technical admission" means the procedure carried out by the competent authority to admit a railway vehicle to circulation or other railway material to use in international traffic;
g) "admission of a type of construction" means the procedure, relating to a type of construction of a railway vehicle, carried out by the competent authority, by which the right is granted to deliver, by a simplified procedure, an admission to operation for vehicles which correspond to that type of construction;
h) "admission to operation" means the right granted by the competent authority for each railway vehicle to circulate in international traffic;
i) "railway vehicle" means a vehicle suitable for circulation on its own wheels on railway lines with or without traction;
j) "other railway material" means any railway material intended to be used in international traffic not being a railway vehicle;
k) "Committee of Technical Experts" means the Committee provided for in Article 13 § 1, letter f) of the Convention.

Article 3

ADMISSION TO INTERNATIONAL TRAFFIC

§ 1 Each railway vehicule must, for circulation in international traffic, be admitted in accordance with these Uniform Rules.
§ 2 Technical admission shall have the aim of ascertaining whether the railway vehicles satisfy
a) the construction prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules,
b) the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID,
c) the special conditions of an admission under Article 7 § 2 or § 3.
§ 3 §§ 1 and 2 as well as the following articles shall apply mutatis mutandis to the technical admission of other railway material and of elements of construction either of vehicles or of other railway material.

Article 4

PROCEDURE

§ 1 Technical admission shall be carried out
a) either, in a single stage, by the grant of admission to operation to a given individual railway vehicle,
b) or, in two successive stages, by the grant
1. of admission of a type of construction to a given type of railway vehicle,
2. then admission to operation of individual vehicles corresponding to this type of construction by a simplified procedure confirming that they are of this type.
§ 2 This provision shall not affect the application of Article 10.

Article 5

COMPETENT AUTHORITY

§ 1 Technical admission of railway vehicles to circulation and of the railway material to use in international traffic shall be the task of the national or international authority competent in the matter in accordance with the laws and prescriptions in force in each Contracting State.
§ 2 The authorities referred to in § 1 may transfer to bodies recognised as suitable, competence to grant technical admission on condition that the authorities shall ensure their supervision. The transfer of competence to grant technical admission to a rail transport undertaking while others are excluded from that competence, shall not be allowed. Furthermore, the transfer of competence to an infrastructure manager participating directly or indirectly in the manufacture of railway material shall be prohibited.

Article 6

RECOGNITION OF TECHNICAL ADMISSION

Admission of a type of construction and admission to operation by the competent authority of a Contracting State in accordance with these Uniform Rules, as well as the corresponding certificates issued shall be recognised by the authorities, the rail transport undertakings and the infrastructure managers in the other Contracting States, without the need for another examination and another technical admission with a view to circulation and use on the territories of those other States.

Article 7

CONSTRUCTION PRESCRIPTIONS APPLICABLE TO VEHICLES

§ 1 In order to be admitted to circulation in international traffic, railway vehicles must satisfy
a) the construction prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules.
b) the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID.
§ 2 In the absence of provisions in the Annexes to the APTU Uniform Rules, technical admission shall be based on the generally recognised technical rules. A technical standard, even if it has not been validated in accordance with the procedure laid down in the APTU Uniform Rules, shall constitute the proof that the know-how contained in that standard represents a generally recognised technical rule.
§ 3 In order to permit technical developments, derogations from the generally recognised technical rules and from the construction prescriptions of the Annexes to the APTU Uniform Rules shall be allowed on condition that proof exists
a) that at least the same level of safety as when those rules and those prescriptions are, observed,
b) and also that interoperability remain assured.
§ 4 When a Contracting State intends to admit, in accordance with § 2 or § 3, a railway vehicle it shall inform the Secretary General of the Organisation without delay. He shall notify the other Contracting States of this. Within one month after the reception of the notification by the Secretary General, a Contracting State may ask for the convocation of the Committee of Technical Experts in order that it ascertains whether the conditions for the application of § 2 or § 3 are fulfilled. The Committee shall reach its decision on this within three months after the receipt, by the Secretary General, of the request for convocation.

Article 8

CONSTRUCTION PRESCRIPTIONS APPLICABLE TO OTHER MATERIAL

§ 1 In order to be admitted to use in international traffic other railway material must satisfy the construction prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules.
§ 2 Article 7 §§ 2 to 4 shall apply mutatis mutandis.
§ 3 The obligations of the Contracting States, arising for them from the European Agreement on the Great International Railway Lines (AGC) of 31 May 1985 and from the European Agreement on the Great International Combined Transport Routes and Connected Installations (AGTC) of 1 February 1991, to which they also are Contracting Parties, shall remain unaffected.

Article 9

OPERATION PRESCRIPTIONS

§ 1 The rail transport undertakings which operate railway vehicles admitted to circulation in international traffic shall be required to comply with the prescriptions relating to the operation of a vehicle in international traffic, specified in the Annexes to the APTU Uniform Rules.
§ 2 The undertakings and administrations which manage infrastructure in the Contracting States, including operational safety and control systems, intended and suitable for operation in international traffic, shall be required to comply with the technical prescriptions specified in the Annexes to the APTU Uniform Rules and satisfy them permanently in respect of the construction and the management of that infrastructure.

Article 10

TECHNICAL ADMISSION

§ 1 The grant of technical admission (admission of a type of construction, admission to operation) shall be attached to the type of construction of a railway vehicle or to the railway vehicle.
§ 2 An application for technical admission may be made by:
a) the manufacturer,
b) a rail transport undertaking,
c) the keeper of the vehicle,
d) the owner of the vehicle.
The application may be made to any competent authority, referred to in Article 5, of one of the Contracting States.
§ 3 A person who applies for an admission to operation for railway vehicles by the simplified procedure of technical admission (Article 4 § 1, letter b)), must attach to his application the certificate of admission of a type of construction, established in accordance with Article 11 § 2, and demonstrate in an appropriate manner that the vehicles for which he is applying for admission to operation, correspond to that type of construction.
§ 4 Technical admission must be granted irrespective of the quality of the applicant.
§ 5 Technical admission shall be granted in principle for an unlimited period; it can be general or limited in scope.
§ 6 An admission of a type of construction may be withdrawn when safety, public health or respect for the environment are no longer assured with the circulation of railway vehicles which have been or are to be built in conformity with that type of construction.
§ 7 Admission to operation may be withdrawn
a) when the railway vehicle no longer satisfies the construction prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules, the special conditions of its admission under Article 7 § 2 or § 3 or the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID and if the keeper does not comply with the requirement of the competent authority to remedy the defects within the prescribed time;
b) when stipulations and conditions, resulting from a limited admission under § 5, are not fulfilled or complied with.
§ 8 Only the authority which has granted the admission of a type of construction or the admission to operation may withdraw it.
§ 9 The admission to operation shall be suspended
a) when technical checks, inspections, maintenance and servicing of the railway vehicle prescribed in the Annexes to the APTU Uniform Rules, in the special conditions of admission pursuant to Article 7 § 2 or § 3 or in the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID are not carried out;
b) if in case of severe damage to a railway vehicle the order of the competent authority to present the vehicle is not complied with;
c) in case of non-compliance with these Uniform Rules and prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules;
d) when the competent authority so decides.
§ 10 The admission to operation shall become void when the railway vehicle is withdrawn from service. This withdrawal from service must be notified to the competent authority which has granted the admission to operation.
§ 11 In the absence of provisions in these Uniform Rules the procedure of technical admission shall be governed by the national law of the Contracting State in which an application for technical admission is made.

Article 11

CERTIFICATES

§ 1 The admission of a type of construction and the admission to operation shall be evidenced by separate documents called: "Certificate of admission of a type of construction" and "Certificate of admission to operation."
§ 2 The certificate of admission of a type of construction must specify:
a) the manufacturer of the type of construction of a railway vehicle;
b) all the technical characteristics necessary to identify the type of construction of a railway vehicle;
c) if appropriate, the special conditions of circulation for the type of construction of a railway vehicle and for railway vehicles which correspond to this type of construction.
§ 3 The certificate of admission to operation must specify:
a) the keeper of the railway vehicle;
b) all the technical characteristics necessary to identify the railway vehicle; this may also be done by reference to the certificate of admission of a type of construction;
c) if appropriate, the special conditions of circulation for the railway vehicle;
d) if appropriate, the period of its validity;
e) the servicing of a railway vehicle prescribed in the Annexes to the APTU Uniform Rules, in the special conditions of an admission under Article 7 § 2 or § 3 or in the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID as well as the other technical examinations relating to elements of construction and to specified equipment of the vehicle.
§ 4 The certificates must be printed in at least two languages of which one at least must be chosen from among the working languages of the Organisation.

Article 12

UNIFORM MODELS

§ 1 The Organisation shall prescribe uniform models of "Certificate of admission of a type of construction" and of "Certificate of admission to operation". They shall be prepared and adopted by the Committee of Technical Experts.
§ 2 Article 35 §§ 1 and 3 to 5 of the Convention shall apply mutatis mutandis.

Article 13

DATA BANK

§ 1 A data bank concerning railway vehicles admitted to circulation in international traffic shall be established and updated under the responsibility of the Organisation.
§ 2 The competent authorities, or if appropriate the bodies authorised by them to admit a railway vehicle to operation, shall transmit to the Organisation, without delay, the data necessary for the purposes of these Uniform Rules relating to vehicles admitted to circulation in international traffic. The Committee of Technical Experts shall establish which are the necessary data. Only those data shall be registered in the data bank. In all cases, withdrawals from service, official immobilisations, withdrawals of admission to operation and modifications to a vehicle which derogate from the admitted type of construction shall be notified to the Organisation.
§ 3 The data registered in the data bank shall only be considered as prima facie evidence of the technical admission of a railway vehicle.
§ 4 The registered data my be consulted by:
a) the Contracting States,
b) the rail transport undertakings engaged in international traffic having their place of business in a Contracting State,
c) the infrastructure managers having their place of business in a Contracting State on whose infrastructure international traffic is carried out,
d) the manufacturers of railway vehicles, so far as concerns their vehicles,
e) the keepers of railway vehicles, so far as concerns their vehicles.
§ 5 The data to which the persons entitled referred to in § 4 have access as well as the conditions of that access shall be defined in an Annex to these Uniform Rules. This Annex shall be an integral part of these Uniform Rules. The text of this Annex shall be that decided by the Revision Committee according to the procedure referred to in Articles 16, 17 and 33 § 4 of the Convention.

Article 14

INSCRIPTIONS AND SIGNS

§ 1 Railway vehicles admitted to operation must bear
a) a sign, which establishes clearly that they have been admitted to operation in international traffic according to these Uniform Rules, and
b) the other inscriptions and signs prescribed in the Annexes to the APTU Uniform Rules.
§ 2 The Committee of Technical Experts shall lay down the sign provided for in § 1, letter
a) and the transitional periods during which the railway vehicles admitted to circulation in international traffic may bear inscriptions and signs derogating from those prescribed according to § 1.
§ 3 Article 35 §§ 1 and 3 to 5 of the Convention shall apply mutatis mutandis.

Article 15

MAINTENANCE

The railway vehicles and the other railway material must be in a good state of maintenance in such a way that their condition would not compromise in any way operational safety and would not harm the environment and public health by their circulation or their use in international traffic. To that end, the railway vehicles must be submitted for the servicing and the maintenance operations prescribed in the Annexes to the APTU Uniform Rules, in the special conditions of an admission under Article 7 § 2 or § 3 or in the construction and equipment prescriptions contained in the Annex to RID.

Article 16

ACCIDENTS AND SEVERE DAMAGE

§ 1 In case of accident or severe damage to railway vehicles, the infrastructure managers, if appropriate in common with the keepers and the transport undertakings concerned, shall be required
a) to take, without delay, all necessary measures to ensure the safety of railway traffic, respect for te environment and public health and
b) to establish the causes of the accident or the severe damage.
§ 2 A vehicle shall be considered severely damaged when it cannot be repaired by a simple operation which would allow it to be joined in a train and to circulate on its own wheels without danger for the operations.
§ 3 The accidents and severe damage shall be notified, without delay, to the authority which admitted the vehicle to circulation. That authority may require the damaged vehicle to be presented, possibly already repaired, for examination of the validity of the admission to operation which has been granted. If appropriate, the procedure concerning the grant of admission to operation must be repeated.
§ 4 The competent authorities of the Contracting States shall inform the Organisation of the causes of accidents and severe damage in international traffic. The Committee of Technical Experts may, at the request of a Contracting State, examine the causes of serious accidents in international traffic with a view possibly to developing the construction and operation prescriptions for railway vehicles and other railway material contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules.

Article 17

IMMOBILISATION AND REJECTION OF VEHICLES

The competent authority referred to in Article 5, another rail transport undertaking or an infrastructure manager may not reject or immobilise railway vehicles if these Uniform Rules, the prescriptions contained in the Annexes to the APTU Uniform Rules, the special conditions of admission under Article 7 § 2 or § 3 as well as the construction and operation prescriptions contained in the Annex to RID, have been complied with.

Article 18

NON-COMPLIANCE WITH THE PRESCRIPTIONS

§ 1 Subject to § 2 and Article 10 § 9, letter c), the juridical consequences resulting from failure to comply with these Uniform Rules and the prescriptions of the Annexes to the APTU Uniform Rules, shall be regulated by the national law of the Contracting State of which the competent authority has granted the admission to operation, including the rules relating to conflict of laws.
§ 2 The consequences in civil and penal law, resulting from failure to comply with these Uniform Rules and the prescriptions of the Annexes to the APTU Uniform Rules, shall be regulated, so far as concerns the infrastructure, by the national law of the Contracting State in which the infrastructure manager has his place of business, including the rules relating to conflict of laws.

Article 19

DISPUTES

Two or more Contracting States, which have a dispute relating to the technical admission of railway vehicles and other railway material intended to be used in international traffic, may refer it to the Committee of Technical Experts if they have not succeeded in resolving it by direct negotiation. Such disputes may also be submitted, in accordance with the procedure specified in Title V of the Convention, to the Arbitration Tribunal.

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Protokol iz članka 1. ovoga Zakona za Republiku Hrvatsku nije na snazi, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 018-05/00-01/06
Zagreb, 27. rujna 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

zatvori
Zakon o potvrđivanju Protokola o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) i Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF)
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !