Hrvatski zakoni

  • A - ORGANIZACIJA I USTROJSTVO RH
  • B - SUDSTVO
  • C - VLASNIČKOPRAVNI ODNOSI, OBITELJSKO PRAVO
  • D - RADNO I SOCIJALNO PRAVO
  • E - PRETVORBA, PRIVATIZACIJA,TRGOVAČKA DRUŠTVA
  • F - GOSPODARSKE AKTIVNOSTI
  • G - FINANCIRANJE JAVNIH POTREBA
  • H - KONTROLA I EVIDENCIJA POSLOVANJA
  • I - BANKOVNI I MONETARNI SUSTAV
  • J - OSIGURANJE
  • K - OBRAZOVANJE, ZNANOST, KULTURA, ŠPORT
  • X - PROPISI O PREUZIMANJU PROPISA IZ SL. I J.
  • OSTALA SUDSKA PRAKSA
  • ODLUKE I PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Registrirajte se na poslovna.hr
Tumač

Moja biblioteka

Moje zabilješke Sve moje mape
Dodaj novi dokument Stvori novu mapu
Ispis dokumentaIspis Preuzimanje mape u PDF formatuPreuzimanje u PDF formatu
Spremi članke u dokument Spremi članke
Dodaj novi članak u dokument Dodavanje članaka
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – (“Narodne novine”, br. XX/96, XX/98 - čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, XX/99 – USRH, XX/00 – USRH, XX/00, XX/01, XX/06, XX/06, XX/08, XX/09, XX/09, XX/12, XX/14, XX/15 - pročišćeni tekst)
označi tražene riječi printaj stranicu
137 14.12.1999 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen ?uvela, u povodu prijedloga za pokretanje postupaka za ocjenu ustavnosti, na sjednici odr?anoj 17. studenoga 1999., donio je

ODLUKU

I.

Ukidaju se odredbe članka 367. stavka 3. i članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96) i odredba druge rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama (»Narodne novine«, broj 91/96).

II.

Odredbe članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu i drugim stvarnim pravima i odredba druge rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama prestaju va?iti istekom godine dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III.

Ne prihvaća se prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe prve rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama.

IV.

Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazlo?enje

I.

1. Predlagatelji 1) Bruno Ru?ička iz Zagreba, 2) Udru?enje za denacionalizaciju - Split, Split, zastupano po predsjedniku Miroslavu Slaviću i 3) Jagoda Nast iz Splita, podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbi članka 367. stavka 3. i članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu i drugim stvarnim pravima (dalje: Zakon o vlasni?tvu), i članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama.

Povodom tih prijedloga Sud je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 8/98 - proči?ćeni tekst, dalje: Ustav) osporenih odredbi, svojim rje?enjem, broj: U-I-953/96 i dr. od 8. srpnja 1999., koje je objavljeno u »Narodnim novinama«, broj 80/99, od 30. srpnja 1999.

Tim rje?enjem nisu prihvaćeni prijedlozi istih i drugih predlagatelja za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Zakona o vlasni?tvu u cijelosti, kao ni prijedlozi za ocjenu ustavnosti odredbi članka 18. stavka 2., članka 43., članka 159. stavka 4., članka 202. stavka 1., članka 204., stavka 2., članka 359. stavka 2. članka 366. stavka 3., članka 370., članka 372., članka 373., članka 380. stavka 2. i članka 383. Zakona o vlasni?tvu, ni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o zemlji?nim knjigama u cijelosti i odredbi članka 215. stavka 1. alineje 2., članka 216. članka 220. stavka 1. i 2. i članka 222. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama.

2. U tijeku postupka Sud je o prijedlozima zatra?io odgovor od Hrvatskog dr?avnog sabora kao donositelja tih zakona, a od Ministarstva pravosuđa stručno mi?ljenje. Hrvatski dr?avni sabor izvijestio je Sud da je prijedloge uputio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga dr?avnog sabora, koji Sudu nije dostavio odgovor.

Ministarstvo pravosuđa dostavilo je mi?ljenje na prijedloge.

a) Glede prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbi članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu, Ministarstvo pravosuđa smatra da mu ne treba udovoljiti. Navodi da je nemoguće uspostaviti uređenje u kojem postoji pravno jedinstvo nekretnine, a da se ne ukine situacija u kojoj se zgrade pojavljuju kao zasebna zemlji?noknji?na tijela. Da bi se uspostavilo pravno jedinstvo nekretnine - zemlji?ta i svih zgrada koje su na njemu sagrađene, smatra da je potrebno uspostaviti suvlasni?tvo, čime da se ni?ta ne mijenja, i da time nisu ni najmanje ugro?ena postojeća pravna vlasni?tva, da se samo predmnijeva da su suvlasnički dijelovi jednaki, ali da svaki od suvlasnika mo?e zahtijevati da se utvrdi kolika je veličina dijelova (članak 367. stavak 4. Zakona o vlasni?tvu). Ističe da, ako suvlasnička zajednica bilo kojemu od suvlasnika ne odgovara, svaki od suvlasnika mo?e, kad god to za?eli, ishoditi razvrgnuće suvlasni?tva i njime uspostaviti situaciju u kojoj će biti samovlasnik određene čestice zemlji?ta i zgrade te da će se propisano spajanje tijela u jedno, provoditi samo na zahtjev, a tek će se prigodom osnivanja, obnavljanja, dopunjavanja ili preoblikovanja zemlji?ne knjige provesti to spajanje po slu?benoj du?nosti (članak 221. Zakona o zemlji?nim knjigama).

b) Ministarstvo pravosuđa dostavilo je i odgovor glede prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbi članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama. Smatra da se prijedlozima ne bi trebalo udovoljiti, ali u slučaju da se podvrgne ustavnosudskoj kontroli cijeli kompleks pretvorbe, da bi u obzir trebalo uzeti i predmetne prijedloge.

c) Glede prijedloga za ocjenu ustavnosti odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu, Ministarstvo pravosuđa nije dostavilo odgovor.

3. Sud je već u svojem spomenutom rje?enju od 8. srpnja 1999., uvodno istaknuo da je pri ocjenjivanju ustavnosti osporavanih propisa - s obzirom na sadr?aj i obrazlo?enje pojedinih prijedloga, osobito onih koji su izra?avali gledi?ta biv?ih vlasnika nacionaliziranih, konfisciranih ili na drugi način oduzetih nekretnina (stvari) - imao na umu i ustavnu obvezu usklađivanja zakona s Ustavom, prema odredbi članka 4.L66044 Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike HrvatskeL66043 (»Narodne novine«, br. 34/92 - proči?ćeni tekst, 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96), ?to je u oblasti uređivanja vlasničkih odnosa bilo posebno izra?eno, budući da Ustav ne poznaje ni dru?tveno vlasni?tvo, ni ostala tzv. nova stvarna prava koja su postojala u biv?em re?imu dru?tvenog vlasni?tva (pravo upravljanja, pravo raspolaganja i pravo kori?tenja, pa i posebno stanarsko pravo).

U tranzicijskom razdoblju donesen je niz propisa radi pretvorbe dru?tvenog vlasni?tva u vlasni?tvo, pa je tako donesen Zakon o pretvorbi dru?tvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91, 83/92, 84/92), koji je bio u funkciji pretvorbe poduzeća s dru?tvenim kapitalom u poduzeća, odnosno dionička dru?tva i dru?tva s ograničenom odgovorno?ću kojima će biti određen vlasnik; Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92 - proči?ćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96) bio je i u funkciji pretvorbe dru?tvenog vlasni?tva nad stanovima u privatno vlasni?tvo, itd. U tim zakonima, s obzirom na područje koje su uređivali, propisana su i određena ograničenja njihove primjene, upravo radi očekivane denacionalizacije, u koju svrhu su donijeti i određeni posebni zakoni, kao npr. Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i kori?tenja određenih nekretnina u dru?tvenom vlasni?tvu na druge korisnike odnosno u vlasni?tvu fizičkih i pravnih osoba (»Narodne novine«, br. 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93). Također, i sam Zakon o vlasni?tvu, u članku 359. stavku 2. propisuje da su pravo vlasni?tva i druga prava koja se steknu po odredbama toga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, kori?tenja i raspolaganja stvarima u dru?tvenom vlasni?tvu te o pretvorbi prava kori?tenja građevinskog zemlji?ta u dru?tvenom vlasni?tvu, stečena pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na biv?im dru?tvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.

Konačno, donesen je i Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine«, br. 92/96 i 92/99 - dalje: Zakon o naknadi). Sud nalazi potrebnim reći da je Zakon o naknadi stupio na snagu 1. siječnja 1997., dakle istoga dana kada i Zakon o vlasni?tvu, ?to je u ovom postupku nametnulo potrebu dodatnog opreza, jer se krenulo od pretpostavke da konkurencije odredbi ta dva zakona u njihovom tumačenju i primjeni, ne bi smjelo biti.

II.

Ocjena Zakona o vlasni?tvu

1. Članak 367. stavak 3. Zakona o vlasni?tvu određuje da, u slučaju kad je na istom zemlji?tu izgrađeno vi?e zgrada koje su upisane kao zemlji?noknji?na tijela zasebna od zemlji?ta na kojem su izgrađena, sud će na zahtjev vlasnika bilo koje od tih zgrada spojiti sva ta zemlji?noknji?na tijela u jedno zemlji?no-knji?no tijelo uz upis prava vlasni?tva na njemu u korist svih vlasnika zgrada kao suvlasnika cijele tako stvorene nekretnine s jednakim suvlasničkim dijelovima.

Predlagatelj pod 1) ukazuje na raniji pravni temelj prema kojem su se pojedine zgrade odvajale od zemlji?ta kao posebni pravni objekti i upisivale kao posebna zemlji?noknji?na tijela, ukazuje na uzroke takvom stanju koje je nastalo prije nacionalizacije i koje je ozakonjeno kroz članak 37. tada?njeg Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemlji?ta (»Slu?beni list«, broj 52/58) i primjenom odredbe točke 11. tada?njeg Uputstva o zemlji?noknji?nim upisima nacionaliziranih najamnih zgrada i građevinskog zemlji?ta (»Slu?beni list« broj 49/59) te da je činjenica da je svaki od tih graditelja sagradio kuću na svojoj točno određenoj, omeđenoj i ograđenoj parceli. Ukazuje na već tada neusklađeno katastarsko stanje sa stanjem u naravi, zbog čega se pristupilo novim izmjerama kojima je snimljeno i priznato posjedovno stanje, čime su priznate sve parcelacije. Navodi da je za neke katastarske općine provedeno ispravljanje zemlji?nih knjiga, pa je posjedovno stanje upisano u zemlji?ne knjige i time su vlasnici s tog područja stavljeni u povoljniji polo?aj u odnosu na vlasnike s područja katastarskih općina za koje nije proveden ispravni postupak.

Konačno navodi da osporena odredba nastoji urediti te postojeće odnose na zemlji?tu koje je bilo dru?tveno vlasni?tvo i na kojem su izgrađeni objekti u vlasni?tvu različitih titulara te da je neosporno da su oni bili vlasnici svaki svoje zgrade, da su sa zgradom mogli raspolagati kao sa cjelinom ni od koga ograničavani, međutim, primjenom osporavane odredbe, dosada?nji vlasnici postali bi suvlasnici svih zgrada, dakle, njihovo dosada?nje osobno vlasni?tvo pretvorilo bi se u suvlasni?tvo i to bez njihove volje i pristanka.

Smatra da se tom odredbom vrijeđa načelo jamstva nepovredivosti prava vlasni?tva te za?tita od izvla?tenja.

Predla?e pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu.

Prijedlog je osnovan.

Odredba članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu, omogućuje pretvaranje vlasnika jedne zgrade u suvlasnika njegove i vi?e drugih zgrada, protiv ili mimo njegove volje, odnosno, omogućuje da vlasnik jedne zgrade postaje suvlasnikom svoje i drugih zgrada protiv i mimo volje vlasnika tih drugih zgrada, iako svi ti vlasnici zajedno nikada nisu bili, odnosno nije niti bilo potrebno da su bili, ni u kakvoj, ni faktičnoj, ni pravnoj svezi.

Pretvaranje vlasnika u suvlasnika primjenom osporene odredbe, prema ocjeni Suda, predstavlja ograničavanje prava vlasni?tva na način koji nije u skladu s odredbom članka 48. stavka 1. Ustava.

Istina, prema odredbi članka 50. stavka 1. Ustava, zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasni?tvo, uz naknadu tr?i?ne vrijednosti. Međutim, iz osporene odredbe ne vidi se jasno kakav je i koji interes Republike da od isključivih vlasnika stvara, i protiv, i mimo volje tih vlasnika, suvlasnike na zgradama na kojima su bili vlasnici i na drugim susjednim zgradama, zajedno s vlasnicima tih susjednih zgrada, samo zato jer su sve sagrađene na istoj zemlji?noknji?noj čestici.

Primjena te odredbe, dakako, jest u interesu uspostave jedinstva nekretnine, dakle ostvarenja jednog od osnovnih načela novog stvarnopravnog uređenja u Republici Hrvatskoj, prema kojem pojedinačnu nekretninu čini zemlji?na čestica, uključujući i sve ?to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povr?ini ili ispod nje. Međutim, ocjena je Suda da se protezanje tog načela i njegova primjena na stvarnopravne odnose uspostavljene do stupanja Zakona na snagu, na način kako je to učinjeno osporenom odredbom i za sada, ustavnopravno gledano, ne mo?e prihvatiti kao sukladno Ustavu, a mo?da se mo?e ostvariti i drugim putem (drukčijim normiranjem), umjesto direktnim ograničavanjem, čak svojevrsnim oduzimanjem vlasni?tva i njegovim uprosječivanjem davanjem prava na jednake suvlasničke dijelove bez obzira na moguće razlike u vrijednosti biv?eg vlasni?tva, s mnogobrojnim i kompliciranim pravnim posljedicama. Sve bi to trebalo provesti jo? i bez naknade tr?i?ne vrijednosti, koja inače u pravnom prometu postoji kao razlika između cijene nekretnine jednog vlasnika i nekretnine u suvlasni?tvu, a postoji i mogućnost da jedan od novih suvlasnika uskrati svoju suglasnost za promet nekretnine (pojedine zgrade) kojoj je ex lege postao suvlasnikom. Uostalom, promet i nije dopu?ten, odnosno ne proizvodi pravne učinke ako se prethodno i stvarno ne uspostavi jedinstvenost nekretnine (članak 366. Zakona o vlasni?tvu).

Mogućnost da do primjene ove odredbe dođe tek po volji pojedinog od vlasnika zgrada na istom zemlji?tu, ili da do spajanja svih zemlji?noknji?nih tijela u jedno, dođe po slu?benoj du?nosti tek kad će se osnivati, obnavljati, dopunjavati ili preoblikovati zemlji?ne knjige, a to se prema odredbi članka 226. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama mora učiniti do 1. siječnja 2002., kao i mogućnost da suvlasnik tra?i utvrđivanje svojeg stvarnog suvlasničkog dijela, pa čak da tra?i i razvrgnuće suvlasničke zajednice, ne mogu odlučujuće utjecati na ocjenu ustavnosti predmetne odredbe.

?tovi?e, upravo u slučaju kada bi suvlasnici kao biv?i vlasnici zgrada, ishodili utvrđenje svojega suvlasničkoga dijela prema odnosu vrijednosti zgrade u trenutku spajanja u jedno zemlji?no-knji?no tijelo (članak 367. stavak 4. Zakona o vlasni?tvu), moglo bi se dogoditi da mu tako određeni suvlasnički dio bude manji od onoga ?to je kao vlasnik zgrade, a ujedno i korisnik, odnosno vlasnik određene povr?ine zemlji?ta, ranije posjedovao.

Na taj se način ne uva?ava, ali ujedno se i mijenja stanje koje je nastalo, između ostalog, i primjenom odredbe članka 12. stavka 1. ranije va?ećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91 i 92/94), kada je ona izmijenjena na način da je vlasnik zgrade koji je imao pravo kori?tenja zemlji?ta u dru?tvenom vlasni?tvu na kojem je zgrada izgrađena i zemlji?ta ?to je slu?ilo za redovnu upotrebu te zgrade, postao vlasnik tog zemlji?ta, a to mo?e predstavljati povredu jamstva prava vlasni?tva.

Osporena odredba, također, ne uva?ava ni pravno stanje koje je nastalo konvalidiranim pravnim poslovima iz članka 18. stavka 1. Zakona o naknadi, prema kojoj se pravni poslovi koje su prija?nji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemlji?tem u dru?tvenom vlasni?tvu smatraju valjanim ako nemaju drugih nedostataka koji ih čine ni?tavim ili pobojnim.

Konačno, sam postupak utvrđenja veličine suvlasničkih dijelova koje svaki od biv?ih vlasnika zgrada koji su postali suvlasnici primjenom osporavane odredbe mo?e ishoditi putem suda, pa posebno nakon toga i eventualni postupak razvrgnuća tako utvrđenog suvlasni?tva, mo?e za njih biti veoma skup i dugotrajan. Dakle mo?e ih izlo?iti znatnim tro?kovima i tegobnom postupku u nastojanju da opet postanu vlasnici onoga ?to su prije zakonom nametnutog suvlasni?tva, već bili.

Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da odredba članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu, kad pretvara vlasnika stvari u suvlasnika te iste njegove stvari, protiv ili mimo njegove volje, i dovodi do mogućnosti mijenjanja obima njegova prava glede zemlji?ta, a i same zgrade, nije u suglasju s odredbom članka 48. stavka 1., s odredbom članka 50. stavka 1. Ustava, pa i s odredbom članka 3. Ustava u kojem se kao temeljna vrednota ustavnog poretka utvrđuje nepovredivost vlasni?tva.

Sud je odgodio prestanak va?enja ove osporavane odredbe za godinu dana od dana objave odluke o njezinom ukidanju, iz razloga da omogući zakonodavcu uređivanje situacije iz ukinute odredbe na način koji neće biti u nesuglasju s navedenim ustavnim odredbama.

2. U članku 388. stavku 4. Zakona o vlasni?tvu, propisano je da se u rok za stjecanje dosjelo?ću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u dru?tvenom vlasni?tvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelo?ću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Predlagatelji pod 2) i 3) smatraju da osporavana odredba ide za tim da razni korisnici imovine koji su ju koristili bez ikakve osnove, sada tu imovinu steknu u vlasni?tvo, da ih se pogoduje na ?tetu vlasnika kojima je oteta u komunizmu, čime se pogoduju korisnici, a degradiraju vlasnici, zbog čega da ne postoji »osobito opravdan razlog« za retroaktivnost te odredbe. Ukazuju da vlasnici nisu dopu?tenom samopomoću vraćali svoje vlasni?tvo i iz razloga jer nad njihovom otetom imovinom razni korisnici nisu mogli ni?ta steći. Također navode da nije moguće priznati retroaktivnu dosjelost, ako je ista bila do danas zabranjena.

Smatraju da je osporenom odredbom povrijeđen članak 3., članak 48. stavak 1. i članak 90. stavak 2. Ustava.

Predla?u pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu, i tu odredbu ukinuti.

Prijedlog je osnovan.

Osporena odredba jednom faktičnom stanju daje jednu uobičajenu kvalitetu i za ono vrijeme, kad je ta kvaliteta bila zakonom izrijekom isključena.

Naime, u članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo je propisano da se na stvari u dru?tvenom vlasni?tvu pravo vlasni?tva ne mo?e steći dosjelo?ću. Ta je odredba stavljena izvan snage člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91), pa su sve nekretnine koje su do dono?enja Ustava bile dru?tveno vlasni?tvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti do?le pod opći re?im.

S obzirom na to da stavljanje izvan snage u konkretnom slučaju, prema stajali?tu Suda, znači samo ukidanje (ex nunc), a ne i poni?tavanje (ex tunc), valja zaključiti da se vrijeme posjedovanja stvari u dru?tvenom vlasni?tvu do 8. listopada 1991. (dan stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) ne mo?e računati u dosjelost, dakle dosjelost se treba računati tek od 8. listopada 1991.

Naime, posjednici stvari za koje je stjecanje dosjelo?ću bilo izrijekom zakonom isključeno, znali su da stvar nije sposobna za dosjedanje, a znali su to i ovla?tenici prava (upravljanja, raspolaganja, kori?tenja) na istoj stvari, pa nisu protiv opasnosti gubitka stvari zbog dosjedanja posjednika, niti morali koristiti odgovarajuća pravna sredstva. Stoga bi se u primjeni osporene odredbe moglo dogoditi da netko tko je imao neko imovinsko pravo, to pravo izgubi, ?to Ustav dopu?ta samo iznimno i uz naknadu.

Osim toga, osporena odredba omogućuje stjecanje vlasni?tva određenih stvari dosjelo?ću već i prije no ?to su rokovi dosjedanja za te stvari i počeli teći, i to upravo kad se za mnoge biv?e stvari u dru?tvenom vlasni?tvu, rokovi dosjelosti produ?uju (stvari u vlasni?tvu Republike Hrvatske, ?upanija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasni?tvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne tra?e za sebe dobitak nego slu?e za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe - članak 159. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu).

Zbog navedenog, Sud ocjenjuje da osporena odredba u materijalnom smislu nije u suglasnosti s najvi?im vrednotama jednakosti, nepovredivosti vlasni?tva i vladavine prava iz članka 3. Ustava, i jamstva prava vlasni?tva iz članka 48. stavka 1. Ustava.

Nadalje, Sud zaključuje da osporena odredba ima povratno djelovanje, zbog čega ocjenjuje da ona nije u suglasju ni s odredbom članka 90. stavka 2. Ustava.

Naime, prema toj ustavnoj odredbi, zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno, a samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.

Postupak za dono?enje zakona čije bi pojedine odredbe imale povratno djelovanje posebno je uređen Poslovnikom Zastupničkog doma Hrvatskoga dr?avnog sabora (»Narodne novine«, broj 99/95, 8/96 i 89/98), u njegovim odredbama članka 60. alineja 3., članka 129., članka 149. i članka 151. stavak 1.

Međutim, u Prijedlogu zakona o vlasni?tvu, predlo?enom za prvo čitanje, ni u njegovom obrazlo?enju, kao ni u fonogramu sa sjednice na kojoj je taj Prijedlog raspravljen, pa ni u fonogramu sa sjednice na kojoj je donesen Zakon o vlasni?tvu, nema podataka da bi bilo udovoljeno i jednoj od navedenih odredbi Poslovnika Zastupničkog doma.

Stoga je Sud tajniku Hrvatskog dr?avnog sabora, 1. o?ujka 1999. uputio dopis s molbom da ga za potrebe ovog ustavnosudskog postupka izvijesti o provedenom postupku glede predmetne odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu, a u smislu spomenutih odredbi Poslovnika Zastupničkog doma Hrvatskog dr?avnog sabora.

Tajnik Hrvatskog dr?avnog sabora, dopisom od 9. o?ujka 1999., izvijestio je Sud da je dopis Suda proslijedio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskog dr?avnog sabora.

Od tog Odbora Sudu nije dostavljen odgovor na spomenuti dopis.

Iz svega navedenog, Sud zaključuje da prilikom utvrđivanja povratnog djelovanja predmetne odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasni?tvu, nije proveden postupak propisan Poslovnikom Zastupničkog doma Hrvatskog dr?avnog sabora.

Prema stajali?tu Suda, kada zakonodavac povrijedi način svojega rada koji je sam sebi propisao temeljem ustavnog ovla?tenja iz članka 79. stavka 1. Ustava, pa u postupku dono?enja zakona koji je svojim aktom (poslovnikom) bio ovla?ten propisati u skladu s Ustavom, ne po?tuje taj postupak, propis koji je donijet na takav nepropisan način, nije u skladu s najvi?om vrednotom vladavine prava iz članka 3. Ustava.

To nadalje znači da osobito opravdan razlog za povratno djelovanje predmetne odredbe nije utvrđen u propisanom postupku, kako je taj postupak propisan Poslovnikom Zastupničkog doma Hrvatskog dr?avnog sabora, zbog čega Sud ocjenjuje da ona ni u formalnom smislu nije u suglasju s odredbom članka 90. stavka 2. Ustava.

III.

Ocjena Zakona o zemlji?nim knjigama

Predlagatelji pod 2) i 3) osporavaju odredbe članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, smatrajući da su njima povrijeđene odredbe članka 3. i članka 48. stavka 1. Ustava te članka 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, jer da ne mo?e ni korisnik ni zakonodavac pogodovati korisnika na ?tetu vlasnika.

Prema odredbama članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, prilikom osnivanja, obnavljanja, dopunjavanja ili preoblikovanja zemlji?ne knjige po slu?benoj će se du?nosti spojiti sva zemlji?noknji?na tijela upisana u istom zemlji?noknji?nom ulo?ku u zemlji?noj knjizi koja se zatvara, kao i zemlji?noknji?na tijela koja se odnose na istu nekretninu, a upisana su u knjizi polo?enih ugovora. Ako su različite osobe upisane kao nositelji prava vlasni?tva ili prava kori?tenja na pojedinim zemlji?noknji?nim tijelima, oni će se upisati kao suvlasnici jedinstvenoga zemlji?noknji?nog tijela na jednake dijelove, osim ako odlukom suda nisu utvrđeni drukčiji suvlasnički dijelovi.

Predlagatelji smatraju da je nemoguće spojiti korisni?tvo i vlasni?tvo, pa da navedenom odredbom bez za?tite probitaka stvarnih vlasnika nije moguće objediniti komunističke korisnike i građanske vlasnike, jer da, naime, komunistički korisnici tek trebaju dokazati da su na valjan način bili korisnici, pa tek onda mogu postati vlasnici, ako imaju neki od načina na koji su stekli vlasni?tvo, a da im ova odredba to ne smije omogućavati.

Prijedlog je djelomično osnovan.

Nakon pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti odredbi članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, Sud je posebno ocjenjivao odredbu prve rečenice, a posebno odredbu druge rečenice toga stavka.

Glede odredbe prve rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, Sud je stajali?ta da ta odredba korespondira s odredbama st. 1. i 2. članka 367. Zakona o vlasni?tvu, u čiju ustavnost inače nije bilo sumnje jer se radi o spajanju različitih zemlji?noknji?nih tijela koja su u vlasni?tvu jednog vlasnika.

Stoga Sud ocjenjuje da ni ta odredba prve rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama nije u nesuglasju s Ustavom, pa glede nje ne prihvaća prijedlog za ocjenu njezine suglasnosti s Ustavom.

Glede odredbe druge rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, Sud ocjenjuje da ona nije u skladu s Ustavom, iz istih razloga koji su navedeni u obrazlo?enju ovog rje?enja pod II. 1. Uz to, ovaj Sud ocjenjuje da kad sud po slu?benoj du?nosti u postupku osnivanja, obnavljanja, dopunjavanja ili preoblikovanja zemlji?nih knjiga istovremeno nositelje prava vlasni?tva ili prava kori?tenja na pojedinim zemlji?noknji?nim tijelima upisuje kao suvlasnike jedinstvenog zemlji?noknji?nog tijela, bez odgovarajuće sudske odluke, mijenja time vlasničkopravne odnose na način kojim zadire u Ustavom zajamčeno pravo vlasni?tva.

Prestanak va?enja odredbe druge rečenice članka 221. stavka 1. Zakona o zemlji?nim knjigama, Sud je odgodio za godinu dana od dana objave odluke o njezinom ukidanju, iz istih razloga zbog kojih je to učinio glede odredbe članka 367. stavka 3. Zakona o vlasni?tvu.

IV.

Temeljem odredbi članka 53. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) rije?eno je kao u točkama I. i II. izreke.

Točka III. izreke temelji se na odredbi članka 41. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Odluka o objavi ove odluke temelji se na odredbi članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-58/1997
U-I-235/1997
U-I-237/1997
U-I-1053/1997
U-I-1054/1997
Zagreb, 17. studenoga 1999.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. Jadranko Crnić,
v. r.
zatvori
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima –
4
Klikom na link 'Kliknite za pregled zakona - možete pronaći sve verzije zakonskog akta kojeg gledate !